Naslov
Upravljanje rasplođivanjem i mogućnosti uvođenja umjetnog osjemenjivanja u istarskih magaraca
(Reproductive management and possibility of introducing artificial insemination in Istrian Donkeys)

Autori
Nikica Prvanović Babić ; Bačić, Goran ; Efendić, Maša ; Maćešić, Nino ; Karadjole, Tugomir ; Brkljača Bottegaro, Nika ; Lojkić, Martina Folnožić, Ivan ; Kostelić, Antun ; Samardžija, Marko

Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 45 (2014), 4; 228-238

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
istarski magarac ; rasplođivanje ; asistirana reprodukcija
(Istrian donkey ; reproduction ; assisted reproduction)

Sažetak
Danas je istarski magarac sve manje zastupljen kao radna životinja, ali ima sve veće značenje u turizmu te u proizvodnji magarećeg mlijeka. Kako bi magarice mogle davati zadovoljavajuće količine mlijeka, moraju biti u laktaciji za koju je preduvjet zadovoljavajuća plodnost, odnosno redoviti porođaji. Nadalje, istarski su magarci zbog svog tjelesnog okvira vrlo pogodni i za uzgoj hibrida, mula i mazgi, čija popularnost kao rekreativnih, sportskih i radnih životinja u svijetu iz godine u godinu raste. Kako je križanje magarica s pastusima, neprirodna pojava, jednako kao i križanje magaraca s kobilama, vrlo često je vrlo teško dobiti navedene križance prirodnim pripustom. Stoga je u modernim uzgojima preporučljivo mule i mazge dobiti umjetnim osjemenjivanjem. U tu se svrhu u modernom konjogojstvu razvijenih zemalja EU, kao što su primjerice Italija i Francuska, metode praćenja reprodukcije, metode asistirane reprodukcije i dijagnostike gravidnosti kobila donekle primijenjuju i na magaricama. Pri tome se često zaboravlja kako je fiziologija rasplođivanja magaraca dobrim dijelom još uvijek nepoznanica, unatoč činjenici što je prisutan rizik od istrijebljenja i nestanka pojedinih pasmina magaraca, poput našeg istarskog, ali i mnogih drugih pasmina. Većina uzgajivača pa čak i veterinara tretira magarice poput kobila, iako postoje razlike i u građi i u funkciji spolnih organa među njima. Stoga je svrha ovog rada prikazati dosadašnje rezultate nadzora nad reprodukcijom istarskih magaraca. Nadalje, želimo ukazati na mogućnosti uvođenja umjetnog osjemenjivanja u uzgoje istarskih magaraca, pri čemu ćemo analizirati sve potencijalne otegotne okolnosti i rizike kao i moguće prednosti koje bi uslijedile uvođenjem umjetnog osjemenjivanja. Radom je obuhvaćeno ukupno 100 istarskih magaraca smještenih u 4 uzgoja u Istarskoj županiji od čega se 60 magarica koristi u rasplodu i za proizvodnju magarećeg mlijeka. Na svim uzgojima višekratno su provedeni opći klinički pregled, pregled uzgoja, ginekološki pregledi rasplodnih magarica, pregled mliječne žlijezde, uzimanje briseva i uzoraka mlijeka za bakteriološke pretrage, ortopedski pregledi i savjetovanje vlasnika. Temeljem naših rezultata razvidno je da se u uzgojima provodi zavidna higijena mužnje, a prilikom provedbe istraživanja nije zamijećen niti jedan slučaj mastitisa. Nadalje, unatoč heterogenoj rasprostranjenosti dobi unutar promatrane populacije (podjednak omjer starih, srednjih i vrlo mladih magarica) svega 10% rasplodnih magarica (n=6) je zahvaćeno nekim od reproduktivnih poremećaja (poremetnje u radu jajnika n=2, endometritisi n=3, urovagina n=1) što je kod svih promatranih magarica bilo povezano s patologijom lokomotornog sustava koja je osobito prisutna na jednom uzgoju. S obzirom da je riječ o životinjama primjerene plodnosti, adekvatnog tjelesnog okvira koji omogućuje transrektalni ultrazvučni pregled i pristup spolnim organima kao i dovoljno socijaliziranima da omogućuju sputavanje i blizak kontakt s čovjekom, smatramo da postoje dobri preduvjeti za uvođenje umjetnog osjemenjivanja, a potom i ostalih metoda asistirane reprodukcije u uzgoje istarskih magaraca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA