Naslov
Utjecaj antikoagulantne terapije na ishod ishemijskoga moždanoga udara u bolesnika s fibrilacijom atrija
(IMPACT OF ANTICOAGULANT THERAPY ON THE OUTCOME IN ISCHEMIC STROKE PATIENTS WITH ATRIAL FIBRILLATION)

Autori
Budinčević, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
16.07

Godina
2014

Stranica
86

Mentor
Demarin, Vida

Ključne riječi
moždani udar; fibrilacija atrija; antikoagulansi
(stroke; atrial fibrillation; anticoagulants)

Sažetak
Uvod: Oralna antikoagulantna terapija ima vodeću ulogu u prevenciji ishemijskoga moždanoga udara u bolesnika s fibrilacijom atrija, ali njen utjecaj na ishod, težinu, lokalizaciju i veličinu moždanoga udara nije jasno pokazan. Cilj: Istražiti utjecaj prethodne primjene oralne antikoagulantne terapije (antagonistima vitamina K odnosno varfarina) na elemente ishoda ishemijskoga moždanoga udara. Ispitanici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeni su bolesnici s fibrilacijom atrija koji su hospitalizirani zbog ishemijskoga moždanoga udara u periodu od 1.1.2004.godine do 31.12.2010.godine na Odjelu za cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju Kliničke bolnice „Sveti Duh“ u Zagrebu. Bolesnici su svrstani u tri skupine ovisno o prethodnoj primjeni antitrombotske terapije. Analizom povijesti bolesti prikupljeni su demografski podaci, podaci o rizičnim čimbenicima i prethodnim bolestima, te težini moždanoga udara kod prijama (procijenjen prema National Institute of Health Stroke Scale - NIHSS), lokalizaciji/veličini (procijenjena prema Oxfordishire Stroke Classification Scale) moždanoga udara te ishodu odnos stupnju invaliditeta (procijenjena pomoću Modificirane Rankinove ljestvice - mRS) pri otpustu iz bolnice. U statističkoj obradi podataka korištene su metode univarijatne i bivarijatne statističke analize. Rezultati: U istraživanje je uključeno 821 bolesnik, prosječne dobi 77, 6±8, 2. Od ukupnog broja bolesnika 21% bolesnika prethodno je primalo antikoagulantnu terapiju, 30% bolesnika prethodno je primalo antiagregacijsku terapiju, a 49% bolesnika bilo je bez prethodne antitrombotske terapije. Bolesnici s prethodnom antikoagulantom terapijom bili su u prosjeku najmlađi (74, 9±7, 9), ali su češće imali hiperlipidemiju (51, 4%, p=0, 0002), kroničnu bolest miokarda (77, 5%, p<0, 0001) i prethodni moždani udar u anamnezi (42, 8%, p<0, 0001), dok su bolesnici bez antitrombotske terapije imali najmanje prethodno dijagnosticiranih fibrilacija atrija (59, 8%, p<0, 0001), najmanji stupanj invaliditeta prije hospitalizacije (mRS=0, 81±1, 334) i najmanji rizik za moždani udar (CHADS2=2, 93±1, 223). Bolesnici s prethodnom antikoagulantnom terapijom bili su najboljeg klinički ishoda i najmanjeg stupnja invaliditeta pri otpustu iz bolnice u usporedbi s bolesnicima iz druge dvije skupine, a statistički značajna razlika je potvrđena u odnosu na bolesnike s prethodnom antiagregacijskom terapijom (mRS 3, 76±1, 870 naspram 4, 43±1, 630, p<0, 0001). Nije bilo statistički značajne razlike između skupina ovisno o težini, lokalizaciji i veličini moždanoga udara. Razina antikoagulacije nije pokazala statistički značajne razlike između podskupina bolesnika s prethodnom antikoagulantnom terapijom u stupnju invaliditeta, mortalitetu, težini, lokalizaciji i veličini moždanoga udara. Zaključak: Naše istraživanje pokazalo je da su bolesnici s prethodnom antikoagulantnom terapijom imaju bolji ishod odnosno niži stupanj invaliditeta pri otpustu iz bolnice u odnosu na bolesnike s prethodnom antiagregacijskom terapijom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA