Naslov
Fiziologija sukulenata
(The physiology of succulent plants)

Autori
Cvjetković, Bruna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Prirodoslovno matematički fakultet

Mjesto
Split

Datum
18.10

Godina
2011

Stranica
16

Mentor
Dunkić, Valerija

Ključne riječi
sukulente ; CAM
(succulent ; CAM)

Sažetak
Da bi u prirodi susreli sukulente, ne moramo putovati daleko jer oni rastu i u našim krajevima. Kod nas ima oko 200 sukulentnih vrsta od čega je većina uvezenih (koji su se udomaćili) i oko osamdesetak vrsta raznih samoniklih domaćih sukulenata, a najviše ih ima po golim kamenjarima i stijenama Dinarskog krša i jadranskih otoka. Naši otoci su po brojnosti samoniklih divljih sukulenata najbogatiji u Europi. Polovica od tih su europske Crassulaceae, najviše ih je dvadesetak domaćih iz najvećeg roda Sedum (žednjak) i Sempervivum (čuvarkuća), a još su rijeđi planinska Jovibarba i Rhodiola, a uz more Umbilicus. Kod nas je najčešća od divljih Sempervivum marmoreum na planinskim kamenjarima Hrvatske i BiH, a Sempervivum tectorum je većinom sađen po krovovima i rijeđe izvorno divlji samo na sjevernim brdima Zagorja i Slavonskog gorja. Ostali divlji sukulenti su kod nas rijetki u kopnenom zaleđu i na planinama, a najviše raznovrsnih raste na jadranskoj obali i otocima gdje su česti po slanom kamenju uz more. To su npr. odrvenjeli mesnati grmovi Arthrocnemum (omaklina), Halimione (pepeljuga) i Sarcocornia (smucanj), te niži zeljasti sukulenti Crithum (motar-šćulac) i sočno-bodljasta Salsola pontica (http://kaktusi- sukulenti.forum3.info/t284-domaai-divlji- sukulenti). Na Palmižani pokraj Hvara, zaslugom obitelji Meneghello, od tridesetih godina prošlog stoljeća rastu brojni kaktusi i drugi sukulenti, koji ovaj otok pretvaraju u oazu sukulentnog bilja na Jadranu.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA