Naslov
Fizioterapija – područje reproduktivnog ili stvaralačkog djelovanja?
(Physiotherapy - area of reproductive or creative activity?)

Autori
Kiseljak, Dalibor ; Vrcić-Kiseljak, Ljiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Zbornik radova i sažetaka: Međunarodni kongres fizioterapeuta „Jučer, danas, sutra“, Varaždin 2012. / Antun Jurinić - Zagreb : Hrvatski zbor fizioterapeuta, 2012, 132-137

ISBN
978-953-6849-13-0

Skup
Međunarodni kongres fizioterapeuta "Fizioterapija jučer, danas, sutra"

Mjesto i datum
Varaždin, Hrvatska, 07.06.2012. - 10.06.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
reproduktivno/stvaralačko; fizioterapijska procjena; eklektičnost/specifičnost; intrasuradnja/intersuradnja
(reproductive/creative; physiotherapeutic assessment; eclectic/specific; intra-collaboration/inter-collaboration)

Sažetak
UVOD: Borba za samostalnost, prepoznatljivost i priznavanje fizioterapije kao relevantne struke datira u prošlost. U medicinskoj praksi još uvijek se susrećemo sa stavom da rehabilitacija dolazi na kraju procesa liječenja. Fizioterapija je dio procesa rehabilitacije. Ona nalazi svoje mjesto u svim fazama liječenja, od preventive, kurative pa do uspostavljanja pune funkcije i kvalitete života liječenih. Fizioterapija koristi postupke procjene koji su preduvjet stvaranju programa intervencije i odabiru metoda kojima se postiže dobar rezultat i zadovoljavajuća kvaliteta liječenih. Potreba za skladom i jedinstvom različitih medicinskih stručnjaka u liječenju i rehabilitaciji traži neprestanu provjeru i preispitivanje postojećih postupaka, tehnika kao i razvoj novih. Profesionalna autonomija i prepoznatljivost struke grade se sustavnim korištenjem mjernih instrumenata, bilježenjem podataka o stanju prije i nakon korištenja fizioterapijskih postupaka, tehnika i/ili programa u liječenju pojedinca kao i grupa korisnika. RAZRADA: Koje posebnosti fizioterapija može ponuditi u području dijagnostike? Jesu li metode fizioterapijske procjene dovoljno specifične unutar medicinskog i unutar rehabilitacijskog tima? Jesu li postojeći instrumenti i dostupni materijali o procjeni u praksi potkrijepljeni dovoljnim brojem rezultata mjerenja? Ukoliko metode fizioterapijske procjene nisu dovoljno specifične, da li je to nedostatak ili pokazatelj o potrebi interdisciplinarnog pristupa? ZAKLJUČAK: Fizioterapijsku procjenu u kontekstu dijagnostike više karakterizira eklektičnost nego specifičnost. Fizioterapeuti u svakodnevnoj praksi koriste brojne metode procjene iz komplementarnih područja. Ovu tvrdnju ne treba shvatiti kao kritiku postojećeg stanja, već kao ukazivanje na potrebu istraživanja i unapređenja fizioterapijske prakse u cilju korištenja prikupljenih rezultata i od strane drugih medicinskih specijalnosti. Radi prepoznatljivosti fizioterapijske procjene kao sastavnog dijela cjelokupne dijagnostike najprije treba ostvariti intrasuradnju da bi se mogla razvijati intersuradnja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA