Naslov
Leukotrijeni-dugodjelujući medijatori upale u astm
(Leukotrienes, long-acting mediators of inflammation in asthma)

Autori
Stipić-Marković, Asja ;

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, pregledni

Izvornik
Antileukotrijeni u liječenju astme / NN - Zagreb : MSD, 2000

Skup
Antileukotrijeni u liječenju astme

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 05.10.2000

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
leukotrijeni; astma; alergijska upala
(leukotrienes; asthma; allergic inflammation)

Sažetak
Od 1982. godine kada je dodijeljena Nobelova nagrada za otkriće leukotrijena (LT) ove molekule su u središtu imunofarmakoloških ispitivanja sindroma bronhalne astme. Njihovom identifikacijom objašnjena je građa SRS-A, medijatora kasnog imunološkog odgovora. Razjašnjena je i pojava dugotrajnih bronhokonstrikcija za koje su dovoljne pikogramske količine. Sintezom antagonista cisteinilnih leukotrijena omogućen je brzi pomak prema kliničkoj primjeni. Započelo je novo razdoblje u liječenju bronhalne astme temeljeno na izravnoj ciljanoj blokadi učinka ovih multifunkcionalnih molekula. Leukotrieni se sintetiziraju iz membranskih fosfolipida raznovrsnih stanica slijedom biokemijskih reakcija kojima se najprije izdvaja arahidonska kiselina iz membrane, a potom enzimom 5-lipooksigenaza pretvara u 5-HPTE. Iz ove kiseline nastaje prvi leukotrijen A4, iz njega B4, a iz B4 se stvara C4. Leukotrijen C4 je prvi cisteinilni LT. Iz njega se dalje stvaraju LTD4 i LTE4. Leukotrijeni se stvaraju tonički, redovito. Ali za patofiziologiju astme značajnija je njihova "de novo" sinteza nakon podražaja preko IgE, IgG kompleksa, fagocitnih stimulusa itd. Djeluju vezanjem na cisteinilne receptore tipa 1 u glatkoj muskulaturi bronha, žlijezdama i epitelnim stanicama, te u gornjem respiratornom traktu. Njihovo moćno bronhokonstriktorno djelovanje je najlakše dokazano. Međutim, istraživači su uočili da LT imaju složeniju ulogu. Osim bronhokonstriktornog učinka izazivaju pojačanu propusnost krvnih žila, pojačavaju ekspresiju adhezijskih molekula, izazivaju kotrljanje leukocita duž zida krvne žile, pojačavaju sekreciju sluzi, izazivaju pojačano otpuštanje tahikinina, prolaz kalcija u polimorfonukleare i njihovu aktivaciju. Primjena antileukotrijenskih lijekova blokira mnoge inflamatorne putove. Umanjen je odgovor u provokativnom bronhalnom testu sa acetilsalicilnmom kiseliniom, sumpornim dioksidom, PAF-om i antigenom. Umanjeni su i simptomi noćne astme. Zlatni standard u liječenju astme danas je primjena inhalacijskih steroida, ali kao i svi ostali antiastmatski lijekovi oni imaju djelomični učinak na imunopatofiziološke mehanizme upale u astmi. Istraživanja su pokazala da steroidi ne inhibiraju djelovanje leukotrijena. Antileukotrijenski lijekovi svojim ranim i odgođenim učincima djeluju protuupalno, pa spadaju u temeljnu terapiju imunološkog procesa u nestabilnoj respiratornoj sluznici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA