Naslov
Između zvuka, slike i riječi: neke mogućnosti interdisciplinarnoga pristupa nastavi teorijskih glazbenih predmeta
(Between Sound, Word and Image: some ideas for an interdisciplinary teaching approach in music theory)

Autori
Kiš Žuvela, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Interdisciplinarni pristup glazbi : istraživanje, praksa i obrazovanje: zbornik radova s Trećeg međunarodnog simpozija glazbenih pedagoga = Interdisciplinary Approach to Music: Research, Practice and Education: Proceedings from the Third International Symposium of Music Pedagogues / Vidulin.Orbanić, Sabina - Pula : Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2013, 427-438

ISBN
978-953-7498-65-8

Skup
Treći međunarodni simpozij glazbenih pedagoga

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 18.04.2013. - 20.04.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
glazba; književnost; korelacija; oblikovna umjetnost; struktura
(correlation; literature; music; structure; visual arts)

Sažetak
Tijekom svojega umjetničkog obrazovanja učenik glazbene škole susreće se s glazbom koja za njega počesto predstavlja nerazumljiv i zakučast „semiotski sustav bez semantičke razine“ (Eco, U., 1979, 11). Jedan od zadataka nastave teorijskih glazbenih predmeta zasigurno je i uputiti budućega korisnika takvoga umjetničkog djela kako iz cjeline glazbenoga tkiva u notiranome ili zvukovnom obliku izolirati semiotska polja te im pridodati odgovarajuća (nipošto ne jedinstvena!) glazbena značenja. Tradicionalne metode usvajanja elemenata semiotskih polja kao i načini vježbanja mogu se umnogome obogatiti uvođenjem strukturnih analogija s predlošcima svojstvenima prostornome i jezičnom oblikovanju. Temelj takvomu interdisciplinarnom pristupu nastavi teorijskih glazbenih predmeta može predstavljati intermedijalno razmatranje kategorija poput pozitivnog i negativnog, jednakosti i kontrasta, komplementarnosti, simetrije, asimetrije i dissimetrije, cikličnosti, jednoznačnosti i višeznačnosti, zatvorenosti i otvorenosti forme i dr. Nadalje valja obuhvatiti načela evolucije i adicije te postupke kao što su gradacija, integracija i fragmentacija. Među sintaktičkim procedurama posebno se izdvaja najvažniji univerzalni kompozicijski postupak – ponavljanje, kao i njegove inačice poput variranja, sekvenciranja ili imitacije. Retoričke figure koje novovjekovna teorija glazbe baštini od Burmeistera također mogu predstavljati temelj interdisciplinarnomu poučavanju teorijsko-glazbenih disciplina. U tekstu će se ilustrirati i obrazložiti primjeri uporabe navedenih strukturnih univerzalija iz autoričine nastavne prakse u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi. Prednost ovakvoga pristupa njegova je primjenjivost na svim stupnjevima učenja glazbenoga metajezika, od elementarnoga odgoja sluha do akademske razine, kao i kompatibilnost s tradicionalnim načinima vježbanja poput glazbenoga diktata, „čitanja“ a vista, grafičke i slušne analize, stilskih kompozicijskih vježbi itd. Ovakvim se metaforama glazba kao konstrukt dovodi u suodnos s ostalim umjetnostima i uspostavlja korelacija među različitim nastavnim predmetima, istodobno snažeći učenikove sposobnosti poput memoriranja, imaginacije i analitičkog slušanja te potiče razvoj kritičkoga načina mišljenja, čime ga se osposobljava za samostalnu i kompetentnu recepciju, refleksiju i reprodukciju umjetničkih (glazbenih) djela.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA