Pregled bibliografske jedinice broj: 698314
Prostorno-vremenski kontinuum: O nekim aspektima glazbe i arhitekture u 20. stoljeću
Prostorno-vremenski kontinuum: O nekim aspektima glazbe i arhitekture u 20. stoljeću // Nova nepoznata glazba: Svečani zbornik za Nikšu Gliga. (New Unknown Music: Essays in Honour of Nikša Gligo) / Davidović, Dalibor ; Bezić, Nada (ur.).
Zagreb: DAF, 2012. str. 390-395
CROSBI ID: 698314 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prostorno-vremenski kontinuum: O nekim aspektima glazbe i arhitekture u 20. stoljeću
(Space-time continuum: selected aspects of music and architecture in 20th century)
Autori
Kiš Žuvela, Sanja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Nova nepoznata glazba: Svečani zbornik za Nikšu Gliga. (New Unknown Music: Essays in Honour of Nikša Gligo)
Urednik/ci
Davidović, Dalibor ; Bezić, Nada
Izdavač
DAF
Grad
Zagreb
Godina
2012
Raspon stranica
390-395
ISBN
978-953-6956-29-6
Ključne riječi
prostor-vrijeme, arhitektura, glazba, 20. stoljeće, teorija umjetnosti, inovacija
(space-time, architecture, music, 20th century, art theory, innovation)
Sažetak
Pojam prostorno-vremenskog kontinuuma u ovom se tekstu odnosi na jedinstvo prostornih i vremenskih dimenzija u glazbi i arhitekturi. U članku su obrađeni načini prenošenja ideja između medija s naglaskom na utjecaj glazbe na teoriju arhitekture u 20. stoljeću. Predstavljeni su sljedeći primjeri: Albertijeva primjena harmonijskih proporcija u arhitekturi, glazbeni ideali u Loosovu Ornamentu i zločinu, Le Corbusierova prostorna skladba zasnovana na moduloru, prostorno-vremenske analogije unutar Xenakisova opusa, između Hollove Kuće stretto i Bartókove glazbe, Libeskindova Židovskog muzeja u Berlinu i Schönbergova Mojsija i Arona itd. U završnom poglavlju raspravlja se o odnosu između umjetnosti i njene teorije kao i značaja teorije u komunikacijskom lancu prema Gligu, Zumthoru i Schumacheru. In this text the term space-time continuum stands for the unity of spatial and temporal dimensions in music and architecture. The article deals with the ways of transferring ideas between the media, emphasizing the impact of music on 20th century architectural theory. Presented examples include Alberti's application of harmonic proportions in architecture, musical ideals in Loos's Ornament and Crime, Le Corbusier's spatial composition based on his Modulor, space-time analogies in Xenakis's opus, Holl's Stretto House and Bartók's music, Libeskind's Jewish Museum in Berlin and Schönberg's Moses and Aron etc. The final chapter discusses the relationship between the art and its theory, as well as the importance of theory in the communication chain based on the writings by Gligo, Zumthor and Schumacher.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti
