Naslov
Genetička varijabilnost nekih dinarskih i otočkih pasmina ovaca
(Genetic variability of some sheep breeds orginating from Dinara mountain and Croatian islands)

Autori
Ćurković, Matija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.05

Godina
2014

Stranica
124

Mentor
Mioč, Boro ; Međugorac, Ivica

Ključne riječi
genetička varijabilnost; pramenka; mikrosatelitni biljezi; autohtone pasmine; Dinaridi
(genetic variability; Pramenka; microsatellite markers; autochthonous breeds; Dinarics)

Sažetak
Genetička varijabilnost akumulirana kroz dvanaest tisućljetni rad čovjeka i utjecaj okoliša rezultirala je mnoštvom pasmina domaćih životinja. U tom sklopu ovce su bile iznimno vrijedne, skromnih zahtjeva i velikih mogućnosti korištenja. Zadnja dva stoljeća odigrala su veliku ulogu u ovčarstvu kako definiranjem znatnog broja pasmina tako i njihovim posebnostima koje su kod mnogih preživjelih pasmina još uvijek prepoznatljive. Razvojem industrije zadnjih desetljeća 20-og stoljeća, korištenjem sintetičkih materijala, tržišnim gospodarstvom te kulturološko-sociološkim promjenama društva dovelo je do znatnog narušavanja genetskog fonda ovaca i brojnosti pasmina. Takvo stanje i povećanje brojnosti ljudske populacije rezultiralo je potrebom očuvanja autohtonih pasmina ovaca, odnosno eksterijerom i genetskom determinacijom. Iz spomenutih razloga cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi genetičku varijabilnost nekih dinarskih i otočkih pasmina ovaca komparirajući ih s osam pasmina sjeverozapadne Europe. Genetskom determinacijom korištenjem opće prihvaćenih metoda i alata obuhvaćeno je šest pasmina s područja Dinarida (krčka, creska i kornatska ovca). Od pasmina sjeverozapadne Europe korišteno je pet visokoselekcioniranih pasmina (Merino Landschaf, Ostfriesisches Milchschaf, Schwarzkopfiges Fleischschaf, Suffolk i Texel) te tri pasmine manjeg intenziteta selekcije (Braunes Bergschaf, Graue Gehornte Heideschnucke, Coburger Fuchsschaf). Ukupno je genotipizirano 776 jedinki na 30 mikrosatelitnih biljega. Raspon genotipiziranih jedinki po biljegu iznosio je od 94, 20 do 99, 87 %. Ukupno je u 17 pasmina evidentirano 359 alela s najmanjim brojem u kornatske ovce i Ostfriesisches Milchschaf, a najvećim u dalmatinske pramenke i Merinolandschaf pasmine. Prosječan broje alela po biljegu iznosio je 6, 42 (2, 00 – 10, 00). Najveća genetička varijabilnost utvrđena je u dinarskoj pasminskoj skupini, odnosno utvrđene su najviše vrijednosti za očekivanu (HE) i promatranu (HO) heterozigotnost te broj alela (nA). Više vrijednosti (HE, , HO i nA) od vrijednosti skupine iz sjevernozapadne Europe utvrđene su i kod otočke pasminske skupine izuzev kornatske ovce. Vrijednosti za dinarsku skupinu su iznosile HE=0, 708, HO=0, 664 i nA=7, 55, a za otočku skupinu HE=0, 632, HO=0, 609 i nA=6, 29. Pasminska skupina sjeverozapadne Europe imala je vrijedosti HE=0, 630, HO=0, 527 i nA=5, 62. Kornatska ovca jedina ima višak heterozigotnih jedinki te najniže vrijednosti HE i nA (0, 527 ; 4, 20) te nisku HO (0, 547) vrijednost što je rezultat uskog genetskog grla potpomognutog djelovanjem genetskog drift-a i zemljipisne izoliranosti. Iza vrijednosti kornatske slijede vrijednosti visoko i ciljano selekcionirane Ostfriesisches Milchschaf pasmine (HE=0, 527 ; nA=4, 40). Najnižu promatranu heterozigotnost (0, 528) imaju Ostfriesisches Milchschaf i Schwarzkopfiges Fleischschaf pasmine. Autohtona njemačka pasmina Braunes Bergschaf ima vrijednosti slične vrijednostima otočkih i blizu vrijednostima dinarskih pasmina iako nisu srodne što pokazuje na sadržaj velike genetičke varijabilnosti u autohtonih pasmina, ali je i potvrda najveće varijabilnosti unutar pasmina (AMOVA, >90 %). Genetičku srodnost dinarskih pasmina potvrđuje visoka vrijednost Nm (3, 78) i niska vrijednost FST (0, 202) što je rezultiralo mješanja gameta raznim putovima zatim nedovoljen selekcije, diferencijacije pasmina, kao i neadekvatne evidencije (assignment test). Otočke pasmine imaju vrijednosti Nm i FST također više od sjeverozapadno europskih pasmina (0, 45 i 0, 127). Prema genetskim distancama (DA) najbliže su dalmatinska i sjenička pramenka gdje su obje zemljopisno široko rasprostranjene te imaju velike populacije. Genetske distance između parova pasmina su vidljive iz filogenetskog stabla i mreže gdje najvišu bootstrap vrijednost imaju Suffolk i Schwarzkopfiges Fleischschaf što je potvrda njihove geneze. Podudarnost dobivenih rezultata genetskih distanci, filogenetskog stabla i vrijednosti Nm i FST dala je AMOVA i analiza strukture pasmine (STRUCTURE) gdje se dinarske pasmine drže jako dugo skupa kao i pasmine Suffolk i Schwarzkopfiges Fleischschaf (K=10). Dokaz adekvatne evidencije sjeverozapadno europskih pasmina je stupanj dodjele (assignment test) jedinki vlastitoj pasmini (>94 %). U pogledu zaštite pasmina, odnosno očuvanja genetičke varijabilnosti istraživanih pasmina ovaca u sklopu biodiverziteta trebalo bi nastojati očuvati ukoliko bude moguće sve pasmine jer ne možem znati koje osobine će biti važne u budućnosti. Uslučaju odabira, prvenstveno bi trebalo očuvati ugrožene pasmine, male brojnosti i specifičnih svojstava. Pri odabiru bi trebalo voditi računa o načinu pokrivanja cjelokupnog prostora (2DD) rasprostiranja svih 17 istraživanih pasmina ovaca. Dobiveni rezultati daju uvid u stanje genetičke varijabilnosti istraživanih dinarskih i otočkih pasmina ovaca u odnosu na sjeverozapadno europske pasmine te smjernice za buduće uzgojne programe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA