Naslov
Jadranska Hrvatska iz perspektive regionalizacije Europske Unije
(Adriatic Croatia from the Perspective of Regionalization of the European Union)

Autori
Magaš, Damir

Izvornik
Političke analize (1847-4977) V. (2014), 17; 23-29

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Regionalizacija Hrvatske; Europska Unija; NUTS regije
(Regionalization of Croatia; European Union; NUTS regions)

Sažetak
Aktualna gledišta na regionalizaciju Hrvatske, tako i Jadranske Hrvatske neposredno su potaknuta suvremenim raspravama o upravno-teritorijalnom preustroju Republike Hrvatske koje proizlaze iz potrebe učinkovitijeg, decentraliziranog i pogodnijeg regionalnog razvoja zemlje, pa tako i prostora Jadranske Hrvatske. Ujedno, učestale su kritike na postojeći broj županija i općina, koji je prema mnogima neracionalan i nefunkcionalan, odnosno ekonomski neodrživ. Umjesto potrebne i nužne široke demokratske rasprave, na stručnim i znanstvenim osnovama, političke vlasti, prvenstveno Vlada Republike Hrvatske i pojedine stranke na vlasti krenule su s izmjenama i dopunama pojedinih zakona, pa i zamislima izmjena Ustava RH u cilju stavljanja javnosti praktički pred gotov čin, unatoč otporu brojnih društvenih čimbenika. U prvom redu se to odnosi na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj upravi RH (u tijeku izrade ovog rada na raspravi u Saboru Republike Hrvatske), te na Nacrt zakona o regionalnom razvoju, ali i na čitav niz akata kojima se, bez znanstvenog, šireg javnog i demokratskog pristupa redefiniraju mreže ustanova u sudstvu, carinskoj i poreznoj službi, unutarnjim poslovima, vojsci, zdravstvu (mreža bolnica), školstvu, znanosti, javnim poduzećima i ustanovama (pošte, željeznice, ceste, šume, vode, elektroopskrba, nacionalni i parkovi prirode itd.). Budući da su u prostoru Hrvatske, dosadašnji procesi regionalnog razvoja rezultirali jasnim izdvajanjem minimalno 7 regionalnih središta, a u prostoru Jadranske Hrvatske minimalno 3, kao takove bi ih i u novim konceptima bilo nužno i korisno prepoznati kao središta 7 regija (uz Grad Zagreb, 8). Dakle, predloženi model s pet regija je preradikalan, loš i neodgovarajući jer se miješaju razine regionalne EZ NUTS regionalizacije i periferiziraju veliki dijelovi Hrvatske. Najmanje tri središta (od barem 7 u RH) u prostoru Jadranske Hrvatske trebali bi biti Rijeka, Zadar i Split. Moguć je i fleksibilniji pristup ovoj problematici prepoznavanjem još pojedinih središta prvog reda, u prostoru Jadranske Hrvatske, Pule a u Kontinentalnoj Hrvatskoj i konurbacije Vukovar- Vinkovci. Time bi se broj potencijalnih regija u Hrvatskoj definirao na maksimalno 9, odnosno s Gradom Zagrebom 10 regija, koje bi brojem stanovnika i gravitacijskom snagom njihovih središta odgovarao razini europskih regija NUTS- 3. Time bi se izbjeglo definiranje „iz krajnosti u krajnost“, mogućnosti autonomašenja, separatizma i politizacije vernakularnih prostornih kompleksa te omogućio, demografski, gospodarski i prometno- geografski, te gravitacijski optimalan preustroj u svrhu poticanja sveopćeg razvoja zemlje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Napomena
Rad sadrži kartu: Suvremena regionalna središta Hrvatske

POVEZANOST RADA