Naslov
Sindrom infektivne mononukleoze
(The syndrome of infectious mononucleosis)

Autori
Andrić, Zdravko ; Petković, Dobrinka ; Drkulec, Vlado ; Šimić-Klarić, Andrea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
IV. požeški simpozij o infektivnim bolestima s međunarodnim sudjelovanjem - Hitna stanja i najčešći klinički sindromi u infektologiji:zbornik sažetaka. Požega, 2014. / - , 2014, 12-12

Skup
IV. požeški simpozij o infektivnim bolestima s međunarodnim sudjelovanjem - Hitna stanja i najčešći klinički sindromi u infektologiji

Mjesto i datum
Požega, Hrvatska, 24.04.2014. - 26.04.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
infektivna mononukleoza
(infectious mononucleosis)

Sažetak
Infektivna mononukleoza, žljezdana groznica, poznata i kao bolest poljupca, infektivna je bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom. Karakterizira je vrućica, uvećani limfni čvorovi, uvećana jetra i slezena, te vrlo često i pseudomembranozna angina, a može je pratiti i osip. Međutim, vrlo slična klinička slika može se javiti i kod drugih infektivnih bolesti poput citomegaloviroze, toksoplazmoze, adenoviroze, listerioze, tularemije, zarazne žutice, infekcije HlV-om. Razna toksoalergijska stanja, poput serumske bolest ili preosjetljivosti na lijekove ( barbiturati, hidantoin, kinin, PAS, sulfonamidi , mogu se prezentirati sličnom kliničkom slikom. Epstein- Barr virus, veliki je DNA virus iz skupine herpesvirida, a do sada su utvrđena dva genotipa-A i B. Osim što uzrokuje infektivnu monononukleozu, opravdano ga se povezuje i s razvojem nekih malignih bolesti ( nazofaringealni karcinom, Burkitov limfom, neki histološki oblici Mb Hodgkin ). Uobičajeno se prenosi slinom, rjeđe spolnim putem, trasfuzijom krvi ili transplantacijom organa. U dječjoj dobi bolest je obično asimptomatska ( niska infektivna doza, nezrelost imunog sustava), dok u doba puberteta i adolescencije, oko polovice zaraženih razvija karakteristične simptome bolesti. Inkubacija bolesti je jedan do dva tjedna, no može biti i do osam tjedana. Laboratorijski nalazi pokazuju karakterističnu diferncijalnu krvnu sliku- relativnu limfocitozu uz pojavu velikih, reaktivnih, atipičnih limfocita ( virocita). Konačna dijagnoza postavlja se, danas vrlo brzim, serološkim testovima, kojima se dokazuje pojava protutijela na razne antigene komponente EBV virusa. Može se definirati akutna bolest, reaktivacija bolesti ili moguća kronična infekcija. Bolest je uobičajeno samoograničavajuća, i prolazi uz simptomatsku terapiju, no ponekad mogući razvoj komplikacija može biti dramatičan i postaje dominantna manifestacija bolesti. Trobocitopenija je obično vrlo blaga, kao i graulocitopenija, i teški oblici su iznimno rijetki. Autoimuna hemolitička anemija i hematofagocitni sindrom posebno su teške komplikacije. Opstrukcija dišnih putova ili ruptura slezene su razlozi hitnih intervencija. Bolest se može komplicirati meningitisom i menigoencefalitisom, a može biti i razlog razvoja Guiliain-Barreovog sindroma. Terapija nekomplicirane uglavnom je simptomatska, jer djelotvornog antivirusnog lijeka još nema. Kod težih oblika bolesti ili razvoja nekih komplikacija, učinkovita je kratkotrajna primjena kortikostereoida. Antibiotici se primjenjuju samo u slučajevima dokazane sekundarne bakterijske infekcije, a i kod primjene antibiotika, nužan je oprez zbog moguće pojave i vrlo teškog toksoalergijskog, ponekad hemoragičnog osipa (ampicilin, klindamicin), ili hepatitisa (makrolidi).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA