Naslov
De inventione Sancti Felicis: rekognosciranje relikvija i reafirmacija kulta sv. Feliksa u Splitu u kontekstu poslijetridentske obnove
(De inventione Sancti Felicis: Reconnoitring the relics and re-establishing the cult of St. Felix in Split in the context of Counter Reformation)

Autori
Basić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Splitu od 26. do 27. rujna 2011.

Urednik/ci
Belamarić, Joško ; Lučin, Bratislav ; Trogrlić, Marko ; Vrandečić, Josip

Izdavač
Književni krug Split ; Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2014

Raspon stranica
271-313

ISBN
978-953-7395-56-8

Ključne riječi
Split, rani novi vijek, hagiografija, kult svetaca, sv. Feliks, Tridentski koncil
(Split, early modern period, hagiography, cult of the saints, St. Felix, Council of Trent)

Sažetak
Od svršetka 16., preko čitava 17. sve do početka 18. stoljeća vjerske prakse Rimokatoličke crkve u svojoj punini obilježene su nizom promjena potaknutih provedbom zaključaka Tridentskog koncila (1545.-1563.), a u cilju protureformskih nastojanja za obranom i obnovom katoličkoga vjerskog identiteta. U te promjene ubrajala se – uz ostale oblike vjerske prakse – (re)afirmacija kulta svetaca kao jedna od najvažnijih sastavnica procesa katoličke obnove. Štovanje svetaca je – u različitim kontekstima i na različite načine – na mjesnoj razini uključivalo i iznova potaknutu pobožnost prema lokalnim svetim zaštitnicima starog postanka, nerijetko ranokršćanskih mučenika, čiji su kultovi doživljavali ponovan procvat paralelno s naglašavanjem „mladih“ svetaca karakterističnih za ranonovovjekovno razdoblje. U tom se smislu kao case study procesa poslijetridentske obnove razmatraju okolnosti reafirmiranja kulta jednog od ranokršćanskih svetaca koji sačinjavaju splitski hagiografski korpus. Među ranokršćanskim mučenicima štovanima u kasnoantičkoj Saloni u Splitu je sačuvana liturgijska memorija trojice: Anastazija, Dujma i Feliksa. Potonjemu je od spomenutih svetaca u dosadašnjim pregledima i analizama obraćeno najmanje znanstvene pažnje. Moći sv. Feliksa štuju se od 1587. u samostanskoj crkvi franjevaca-konventualaca na splitskoj obali, čije su prvotna kultna dedikacija ranokršćanskom mučeniku Feliksu kao i štovanje svečevih relikvija unutar istog obrednog mjesta naveli autora da u ranijim vlastitim istraživanjima pristane uz dataciju izvornoga arhitektonskog kompleksa u ranokršćansko razdoblje, za što su se zalagali i raniji istraživači (Lj. Karaman, C. Fisković, N. Cambi, I. Babić i dr.), proširujući vrijedna starija rješenja novim spoznajama o kontinuitetu naseljavanja jugozapadnog dijela Splitskog poluotoka oko crkve Sv. Feliksa između antike i kasne antike, kao i o ulozi istog crkvenog prostora unutar ustroja najranije sakralne topografije poluotoka te arhitektonskom razvitku sklopa. U izlaganju se poglavito zadržava na specifičnim okolnostima inventio ossis sveca u Splitu potkraj 16. stoljeća, kao i na fenomenima kontinuiteta-diskontinuiteta svečeva kulta u vremenskom luku od kasne antike do ranoga novog vijeka te na istraživanju razlučivih mehanizama splitskih dedikacijskih obrazaca nastalih u duhovnom i liturgijskom kontekstu poslijekoncilskog razdoblja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA