Naslov
Uloga biljnih sekundarnih metabolitau biotskim odnosima između biljaka i životinja
(Role of plant secondary metabolites in biotic relationship between plants and animalsole of plant secondary metabolites in biotic relationship between plants and animals)

Autori
Škobić, Dragan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti

Mjesto
Mostar

Datum
11.12

Godina
2012

Stranica
82

Mentor
Rogošić, Jozo

Ključne riječi
biljni sekundarni metaboliti; tanini; saponini; bioraznolikost; mediteranska regija; biljojedi
(plant secondary metabolites; tanins; saponins; biodiversity; Mediterranean region; herbivores)

Sažetak
Grmolike biljne sastojine vazdazelene makije u svom flornom sastavu uglavnom obuhvaćaju širokolisne, sklerofilne, vazdazelene grmove, glavni su i vrlo rasprostranjeni tip vegetacije u zemljama mediteranskog bazena. One tradicionalno predstavljaju prirodne pašnjačke površine, te su važan izvor hrane za biljojede, naročito tijekom ljetnog i sušnog razdoblja. Međutim, korištenje biljnih vrsta za ishranu biljojeda je ograničeno velikim količinama sekundarnih metabolita prisutnih u biljkama. Glavni cilj istraživanja je razumijevanje uloge sekundarnih biljnih metabolita u ravnotežnim odnosima koji postoje između biljaka i životinja. Jedna od strategija koju biljke koriste kako bi odvratile životinje je smanjenje privlačnosti biljke kao potencijalne hrane za životinju. Drugim riječima, biljka stvara/proizvodi određene otrovne spojeve koje izravno utječu na zdravlje, preživljavanje i reprodukciju biljojeda. Tanini su nehranjivi fenolni spojevi pronađeni u gotovo 80% drvenastih biljnih vrsta, a u dikotiledona su zastupljenosti s otprilike 15 % (Bryant i sur 1991). Unos hrane koja sadrži tanine može smanjiti probavljivost, posebno proteina, kao i želju za daljnjim uzimanjem hrane. Učinci su još veći s povećanjem razine tanina (Silanikove i sur. 1996a, b). Međutim, u niskim koncentracijama neki kondenzirani tanini mogu povećati hranidbenu vrijednost pojedinih biljaka, na način da smanjuju razgradnju proteina u rumenu, a povećavaju razgradnju proteina i esencijalnih aminokiselina u tankom crijevu životinja ( Mc Nobb i sur. 1996). Na temelju prikupljenih podataka, cilj je predloženih istraživanja utvrditi , da li hrana (biljne vrste) s većom biološkom različitošću sekundarnih metabolita pozitivno utječe na veći unos hrane (biomase) od strane pokusnih životinja. Poznato je da se mediteranski grmovi značajno razlikuju u koncentraciji i vrsti sekundarnih metabolita, te da se njihova detoksikacija odvija različitim metaboličkim putovima u tijelu životinje. Na temelju toga, životinje imaju veću mogućnost suočiti se s većom apsorpcijom sekundarnih metabolita (Foley i sur., 1999). Drugim riječima, životinje mogu konzumirati veću količinu biomase odnosno biljnih hranjiva kada su biljne vrste biokemijski različitije nego kada sadrže iste ili strukturalno sličnije spojeve.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA