Naslov
Nedostatak joda i gušavost u Hrvatskoj
(Iodine deficiency and goiter in Croatia)

Autori
Kusić, Zvonko ; Lechpammer, Stanislav ; Dabelić, Nina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Jodni deficit u regionu / Tahirović, Husref ; Konjhodžić, Faruk - Sarajevo, 2000, 25-47

Skup
Simpozij Jodni deficit u regionu

Mjesto i datum
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 11.2000

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
nedostatak joda; gušavost; Hrvatska
(iodine deficiency; goiter; Croatia)

Sažetak
Poznato je kako je endemska gušavost u hrvatskim krajevima postojala još od srednjega vijeka. U ranim 50.-tim godinama dvadesetoga stoljeća učestalost guše u kontinentalnim dijelovima Hrvatske kretala se od otprilike 80% u Slavoniji i Lici do 46% utvrđenih u Zagrebu. Najveća je učestalost utvrđena u selu Rude kraj Zagreba uz pojavu endemskog kretenizma. Zakonska odredba o obvezatnom jodiranju sveukupne soli za ljudsku i životinjsku prehranu, s 10 mg KI/kg soli donešena je 1953. Deset godina kasnije zabilježeno je značajno, trostruko smanjenje učestalosti guše među školskom mladeži. Također je zabilježen i nestanak kretenizma. Četrdeset godina nakon uvođenja jodne profilakse smatralo se kako je endemska gušavost uglavnom iskorijenjena kao javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Godine 1992. osnovana je državna Komisija za suzbijanje gušavosti, koja je utvrdila postojanje blažeg oblika nedostatka joda i učestalost gušavosti u 8-35% školske djece. U kontinentalnom dijelu Hrvatske 14-30% školske djece imalo je izlučeni jod u urinu ispod 5 mg/dL, a 66-83% djece ispod 10 mg/dL. U Zagrebu, 5-13,2% djece imalo je na ultrasonografiji volumen štitnjače iznad gornje granice za svoju dob. Utvrđeno je 8,3 mg KI/kg soli najvećeg proizvođača s Paga. Na osnovi tih rezultata i prijedloga Komisije za suzbijanje gušavosti 1996. god. donešen je novi pravilnik o jodiranju soli s 25 mg KI/ kg soli. Upotreba soli s prijašnjom koncentracijom KI dopuštena je još jednu godinu. Mjerenjem joda u urinu 1997. godine u 5,2-22,1% školske djece u cijeloj Hrvatskoj utvrđeno je manje od 5 mg/dL, a u 30-58,6% manje od 10 mg/dL. U 14% uzoraka soli u domaćinstvima 1999. godine utvrđeno je manje od 20 mg KI/kg soli. U Rudama je mjerenjem joda u urinu u 10,7% školske djece utvrđeno manje od 5 mg/dL urina, a u 41,7% manje od 10 mg/dL. Volumen štitnjače u školske djece u Zagrebu i Rudama bio je 1999. godine unutar normalne granice prema kriterijima ICCIDD. Samo tri godine nakon uvođenja novoga pravilnika o jodiranju soli dobiveni rezultati su ohrabrujući i pokazuju značajno poboljšanje ispitivanih pokazatelja dostatnosti jodnoga unosa. Potrebno je redovito praćenje svih parametara jodne profilakse.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA