Naslov
Induktivni problem u logici
(Inductive problem in logic)

Autori
Vukoja, Robert

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.06

Godina
2002

Stranica
35

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
Problem indukcije; dedukcija; pojedinačni slučajevi; opravdanje; vjerojatnost.
(Problem of induction; deduction; single cases; justification; probability.)

Sažetak
Diplomski rad donosi problematiku induktivnog zaključivanja u logici. Logika je filozofska disciplina s predmetom ispravnih formi mišljenja koja se temelje na dva osnovna pristupa, induktivnom i deduktivnom. Deduktivni pristup suđenju polazi od sudova koji opisuju neku opću zakonitost prema kojoj se izvode zaključci, dok se u induktivnom pristupu suđenju polazi od skupa pojedinačnih slučajeva na temelju kojih se izvodi neki opći princip prema kojem se određuju buduća stanja ili mogućnosti za neke druge iste slučajeve. Pitanje izvođenja općih zakonitosti iz promatranja pojedinačnih slučajeva često se pojavljivalo u povijesno-filozofskoj sferi interesa: Antički i skolastički filozofi od Cicerona do Alberta Velikog doprinijeli su etimološkom određenju indukcije, prema kojem ona predstavlja spekulativni napredak od pojedinačnog prema općem ; Baconova indukcija temelji se na promatranju pojedinačnih pojava čija se povezanost prema općoj zakonitosti potvrđuje rezultatima pokusa ; Prema Johnu Stuartu Millu indukcija se odnosi na povezanost pojedinačnih iskustava određenih činjenica koja posjeduje stvarnu općenitost i nužnost. Definicija indukcije u suvremenoj logici glasi: indukcija je zaključivanje na temelju stavova koji se odnose na ograničen broj slučajeva iste vrste, prema kojem se izvodi stav koji se odnosi na sve slučajeve te vrste. Najprihvatljivija podjela indukcije je podjela na četiri osnovne vrste: indukciju jednostavnim nabrajanjem, kauzalna, potpuna i matematička. Kako su indukcija jednostavnim nabrajanjem i kauzalna podudarne u modalitetu izvođenja, neki logičari smatraju kako su one tek podvrste jedne nepotpune indukcije koja se temelji na primjeni zakonitosti izvedene iz poznatih slučajeva na nepoznate ili ostale slučajeve. Autor navodi različite pokušaje rješenja induktivnog problema u logici koji traže njezino racionalno utemeljenje ili opravdanje, ili je potpuno odbacuju kao što je prikazano u teoriji falsifikacije Karla Poppera. Jedno od rješenja čak naglašava kako je sam problem indukcije krivo postavljen – problem indukcije je ”pseudoproblem” jer teškoće ne proizlaze iz valjanosti ili nevaljanosti postupka zaključivanja, već iz same naravi indukcije koja je nededuktivna. S druge strane, ističe se opravdanje vjerojatnošću Rudolfa Carnapa kao moguće rješenje induktivnog problema, iako postoji poteškoća u višestrukom tumačenju vjerojatnosti kojom bi se opravdala neka indukcija.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA