Naslov
Klasni neprijatelj ili nepoćudni uljez: homoseksualnost u ideologiji jugoslavenskog socijalizma
(A Class Enemy or an Undesired Intruder: Homosexuality in the Ideology of Yugoslav Socialism)

Autori
Dota, Franko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Socijalizam na klupi. Kulturološke i povijesne interpretacije jugoslavenskoga i postjugoslavenskih društava

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 05.12.2012. - 07.12.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
homoseksualnost; socijalizam; Hrvatska
(homosexuality; socialism; Croatia)

Sažetak
Marksistička filozofija, iz koje onda izviru ideološke premise jugoslavenskog socijalizma, počiva na racionalističkom i materijalističkom pogledu na društvo koje primat želi dati "znanstvenom" i "objektivnom". Medicinska i pravna znanost, a ne kakva religijska dogma ili zastarjeli pravni kodeksi utemeljeni na "buržujskoj etici, " trebali su određivati što je "zdravo" a što "nezdravo" za društvo u cjelini, pa tako i u seksualnim odnosima. Seksualnost stoga postaje poprište jedne rafinirane igre ideoloških i znanstvenih diskurzivnih polja koja se međusobno nadopunjuju, jedno drugome opiru ili zajednički mijenjaju pod utjecajem vanjskih socijalnih i političkih promjena. Odnos prema istospolnoj seksualnosti bio je dakle eminentno ideološki, ali da bi mogao operativno funkcionirati u praksi morao je imati uporište u znanstvenom diskursu. Taj preplet ideologije i akademskog znanja promatram istraživanjem javnog medicinskog i kriminološkog diskursa (medicinske enciklopedije i pravni leksikoni, stručne publikacije, sveučilišni udžbenici, polemike) u socijalističkoj Hrvatskoj. U prvoj, rigidnoj staljinističkoj fazi, stav prema ne-reproduktivnim seksualnim praksama polazio je od premise da su one po svojoj prirodi strane biću "normalnog" radnika i seljaka, tezu koju se dokazivalo uglavnom historijskim primjerima. Ni kasnije, u fazi prijelaza iz socio-seksološkog dogmatizma u jednu specifičnu formu neliberalne seksualne modernosti (od sredine 1960-ih do početka 1980-ih) socijalistička ideologija nije bila sklona prihvatiti kongenitalnu teoriju o uzrocima homoseksualnosti prema kojoj se radi o urođenoj osobini, već je preferirala bio-socijalnu i klasno uvjetovanu interpretaciju. Teret dokaza nije međutim više bio na historijskoj argumentaciji, već na empirijskim medicinskim istraživanjima, na sociologiji i socijalnoj patologiji. Taj je pomak bio i ključni faktor u procesu dekriminalizacije homoseksualnosti u zapadnim jugoslavenskim republikama budući da su na tu odluku presudo utjecali upravo znanstvenici i stručnjaci koji su znali kako pregovarati s Partijom i uvjeriti je u potrebu promjene kaznenog prava.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA