Pregled bibliografske jedinice broj: 683200
Interakcije antiepilepsijskih i psihotropnih lijekova - Farmakogenetika enzimskog sustava CYP i transportnog P-glikoproteina
Interakcije antiepilepsijskih i psihotropnih lijekova - Farmakogenetika enzimskog sustava CYP i transportnog P-glikoproteina // Paediatria Croatica, 50 (2006), 2; 41-48 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 683200 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Interakcije antiepilepsijskih i psihotropnih lijekova - Farmakogenetika enzimskog sustava CYP i transportnog P-glikoproteina
(Interactions of antiepileptic and psychotropic drugs - Pharmacogenetics of CYP enzymes and P- glycoprotein transporter)
Autori
Božina, Nada
Izvornik
Paediatria Croatica (1330-1403) 50
(2006), 2;
41-48
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
antikonvulzivi; citokrom P-450 enzimski sustav; interakcije lijekova; P-glikoprotein; farmakogenetika; polimorfizam; psihotropni lijekovi
(anticonvulsants; cytochrome P-450 enzyme system; drug interactions; P-glycoprotein; pharmacogenetics; polymorphism; psycotropic drugs)
Sažetak
Antiepilepsijski (AE) i psihotropni lijekovi sve se češće primjenjuju u kombinaciji što stvara mogućnost nastanka značajnih interakcija između tih dviju skupina lijekova. Većina farmakokinetskih interakcija između AE i psihotropnih lijekova odvija se na metabolič koj razini i uključuje promjene u aktivnosti metaboličkih enzima, prvenstveno citokroma P-450 (CYP), te na razini transportnih proteina prvenstveno P-glikoproteina (P-gp) i proteina multirezistencije (MRP). Postoji značajna ne samo interindividualna već i interetnička varijabilnost u učestalosti polimorfnih oblika gena koji određuju aktivnost CYP-a i P-gp-a. Genetička predispozicija ne utječe samo na učinkovitost i toksičnost pojedinačnog lijeka već modulira i interakcije lijekova. Glavni enzimi CYP-a koji sudjeluju u metabolizmu AE i psihotropnih lijekova su CYP1A2, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 i CYP3A4. Neki AE i psihotropni lijekovi su također inhibitori ili induktori CYP-a i P-gp-a. Kao posljedica inhibicije ili indukcije enzima CYP-a plazmatske koncentracije lijeka mogu doseći toksičnu ili subterapijsku razinu, pa je nužna prilagodba doza. AE induktori enzima CYP-a poput karbamazepina, fenitoina i barbiturata stimuliraju biotransformaciju mnogih psihotropnih lijekova. Posebno mogu sniziti koncentracije tricikličnih antidepresiva, haloperidola, klorpromazina, klozapina, risperidona, olanzapina, kvetiapina i nekih benzodiazepina. Psihotropni lijekovi, poput nortriptilina, fluoksetina, fluvoksamina, sertralina, haloperidola, mogu dovesti do viših vrijednosti karbamazepina, fenitoina i lamotrigina. Farmakogenetička analiza polimorfnih oblika CYP-a i P-gp-a može pridonijetii individualizaciji terapije, jer je na osnovi genotipa moguće predvidjeti transportni i metabolički kapacitet bolesnika za pojedini lijek.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinički bolnički centar Zagreb
Profili:
Nada Božina
(autor)
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus