Pregled bibliografske jedinice broj: 676605
Solidarnost u socijalnom nauku Crkve – poziv na „biti drukčiji“
Solidarnost u socijalnom nauku Crkve – poziv na „biti drukčiji“ // Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici / Mandarić, Valentina Blaženka ; Razum, Ružica (ur.).
Zagreb: Glas Koncila, 2013. str. 49-65
CROSBI ID: 676605 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Solidarnost u socijalnom nauku Crkve – poziv na „biti drukčiji“
(Solidarity in the Social Doctrine of the Church - An Invitation to "Be Different")
Autori
Baloban, Stjepan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici
Urednik/ci
Mandarić, Valentina Blaženka ; Razum, Ružica
Izdavač
Glas Koncila
Grad
Zagreb
Godina
2013
Raspon stranica
49-65
ISBN
978-953-241-393-9
Ključne riječi
solidarnost, socijalni nauk Crkve, ljubav prema bližnjemu, uzajamnost, solidarnost kao načelo, solidarnost kao socijalna i moralna krjepost, strukture solidarnosti
(solidarity, social doctrine of the Church, love of neighbor, mutuality, solidarity as a principle, solidarity as a social and moral virtue, structures of solidarity)
Sažetak
U dugoj i sadržajno bogatoj tradiciji socijalnog nauka Crkve oblikovana su temeljna načela kao „putokazi“ za čovjekov život i kao „smjernice“ za suvremeni društveni život. Jedno je od njih načelo solidarnosti koje u suvremenim okolnostima života postaje „načelo-poveznica“ sa svim drugim svjetovnim nastojanjima koja vode zaštiti dostojanstva čovjeka, posebno siromašna i na različite načine oštećena čovjeka. Solidarnost postaje vrjednota u odgojno-obrazovnom procesu kojoj je potrebno posvetiti središnje mjesto. Autor u prvom dijelu rada raspravlja o ljubavi prema bližnjemu kao kršćanskoj kategoriji i o solidarnosti koja u teološko-crkveni govor dolazi iz svjetovnog područja. Uz kratki povijesni osvrt na nastanak i značenje solidarnosti, ukazuje se na dva utemeljenja solidarnosti: individualističko i personalističko. Teološko određenje pojma solidarnosti proizlazi iz personalističkog utemeljenja. Drugi dio rada posvećen je oblikovanju solidarnosti u socijalnim dokumentima Crkve. Premda je kao ideja i poruka solidarnost prisutna u gotovo svim socijalnim dokumentima Crkve, sustavno se obrađuje od enciklike Ivana Pavla II. Sollicitudo rei socialis (1987.). Posebna se pozornost posvećuje Ivanu Pavlu II. i odgovoru na pitanje: Zašto se Papa Poljak posebno pozabavio definicijom solidarnosti? Iz novijih socijalnih dokumenata proizlaze dva komplementarna aspekta solidarnosti i to solidarnost pod aspektom socijalnog načela i solidarnost pod aspektom socijalne i moralne krjeposti. autor ukazuje na povezanost teološko-crkvenog shvaćanja solidarnosti i prijedloga – vizije pape Benedikta XVI. U enciklici Caritas in veritate o bratstvu, logici dara i načelu besplatnosti kao bitnim čimbenicima za integralni gospodarski razvoj. Solidarnost kao socijalno načelo želi pridonijeti uređenju društvenoga života, to jest mijenjanju pojedinca i struktura i to tako da se „strukture grijeha“ preobraze u „strukture solidarnosti“. Život prema solidarnosti kao socijalnom načelu i solidarnosti kao socijalnoj i moralnoj krjeposti poziv je na „biti drukčiji“ kako u osobnom tako i u javnom životu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
203-1941533-0732 - Supsidijarnost u hrvatskom društvu (Baloban, Stjepan, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb
Profili:
Stjepan Baloban
(autor)