Naslov
P53 protein, MAPK i topoizomeraza II α u seroznim karcinomima jajnika U SEROZNIM KARCINOMIMA JAJNIKA
(P53 protein, MAPK and topoizomeraza II α in ovarian serous carcinoma)

Autori
Šundov, Dinka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
19.12

Godina
2013

Stranica
97

Mentor
Snježana, Tomić

Ključne riječi
p53; MAPK; topoisomeraza II alfa; serozni karcinom jajnika
(p53 protein; MAPK; topoizomeraza II α; ovarian serous carcinoma)

Sažetak
Cilj istraživanja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu imunohistokemijske ispoljenosti p53 proteina, MAPK i topoizomeraze IIα u seroznim karcinomima jajnika niskog i visokog gradusa, te utvrditi njihovu povezanost sa kliničko-patološkim prognostičkim pokazateljima, dužinom slobodnog intervala bez bolesti i ukupnim preživljenjem te odgovorom na kemoterapiju. Materijali i metode. U istraživanje je uključena 81 bolesnica sa seroznim karcinomom jajnika, operirana u razdoblju od 1995. do 2005. godine. Uzorci tumora bojani su imunohistokemijski primjenom protutijela za p53, MAPK i topo IIα. Učinjena je i KRAS/BRAF mutacijska analiza na uzorcima 73 tumora. Rezultati. Deset bolesnica (12.3%) dijagnosticirano je u ranom kliničkom stadiju bolesti. Od 81 seroznog karcinoma, 13.6% morfološki je odgovaralo karcinomu niskog gradusa (tip I tumori), a 86.4% karcinomu visokog gradusa (tip II tumori). Serozni karcinomi niskog i visokog gradusa statistički se značajno razlikuju prema imunohistokemijskom izražaju p53 proteina (P=<0.001), MAPK (P=0.003), i topoizomeraze IIα (P=0.001). Pozitivna imunohistokemijska reakcija na p53 protein nađena u 85.7% karcinoma visokog gradusa i u niti jednom karcinomu niskog gradusa. Mutacija KRAS gena nađena je u 54.5% karcinoma niskog gradusa i u samo 13.8% karcinoma visokog gradusa (P=0.006). BRAF mutacija nije nađena ni u jednom uzorku. Pozitivan MAPK izražaj bio je prisutan u dva od pet uzoraka niskog gradusa i u 11 od 54 uzorka visokog gradusa koji su bili negativni na KRAS mutaciju, što govori u prilog činjenici da aktivacija MAPK signalnog puta nije isključivo vezana uz KRAS mutaciju. Kod sedam (11.7%) uzoraka karcinoma koji su morfološki odgovarali karcinomima visokog gradusa, zabilježili smo i mutaciju KRAS gena koja je obilježje puta karcinogeneze tip I i pozitivan imunohistokemijski izražaj p53 proteina, obilježje puta karcinogeneze tip II. U pet od sedam ovih uzoraka nađeni su i morfološki dijelovi koji odgovaraju seroznom borderline tumoru i/ili seroznom karcinomu niskog gradusa. Prema rezultatima uninominalne analize, klinički stadij bolesti (P=0.007) i pozitivan imunohistokemijski izražaj MAPK proteina (P=0.027) vezani su uz duži slobodni interval bez bolesti (DSF), dok su dob bolesnica iznad 60 godina (P=0.044), veličina ostatnog tumora (P<0.001), nalaz vaskularne invazije (P=0.002), viši gradus tumora (P=0.025) te klinički stadij III-IV (P=0.010) povezani s kraćim ukupnim preživljenjem (OS). Prema rezultatima multinominalne analize, ostatni tumor (P<0.001) i vaskularna invazija (P=0.084) nezavisni su predskazatelji kraćeg preživljenja bolesnica sa seroznim karcinomom jajnika, dok su se klinički stadij bolesti (P=0.004) i pozitivan imunohistokemijski izražaj MAPK proteina (P=0.077) potvrdili kao nezavisni predskazatelji slobodnog intervala bez povrata bolesti. Imunohistokemijski izražaj p53 proteina, MAPK i topoizomeraze IIα nije povezan s odgovorom na kemoterapiju temeljenu na platini. Bolesnice sa MAPK negativnim karcinomom i potpunim odgovorom na prvu liniju kemoterapije imaju kraće vrijeme do pojave recidiva bolesti (P=0.060). Zaključak: Iako je istraživanje ograničeno malim brojem seroznih karcinoma niskog gradusa, dokazali smo da se karcinomi niskog i visokog gradusa značajno razlikuju prema imunohistokemijskom izražaju p53 proteina, MAPK, i topoizomeraze IIα te se imunohistokemijsko bojanje na navedene biljege može koristiti u razdvajanju morfološki dvojbenih uzoraka. Postoje morfološka, imunohistokemijska i molekularna prekapanja između ove dvije skupine karcinoma, koja upućuju na mogućnost transformacije karcinoma niskog gradusa u karcinome visokog gradusa, vjerojatno potaknuta mutacijom p53 gena. Razdvajanje seroznih karcinoma jajnika u dvije grupe u budućnosti bi trebalo utjecati na potencijalne metode prevencije i probira, uz različit pristup liječenju bolesnica sa seroznim karcinoma jajnika niskog i visokog gradusa.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA