Naslov
Helicobacter pylori - bakteriološka dijagnostika i testiranje osjetljivosti na antibiotike
(Helicobacter pylori - bacteriological diagnosis and sensitivity testing)

Autori
Plečko, Vanda ; Kalenić, Smilja ; Presečki, Vladimir ; Dominis, Mara ; Katičić, Miroslava

Izvornik
Liječnički vjesnik (0024-3477) 124 (2002), Suppl 1; 20-23

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Helicobacter pylori; bakteriološka dijagnostika; kultura; moleculrne metode
(Helicobacter pylori; bakteriological diagnosis; culture; molecular methods)

Sažetak
Sažetak. Bakteriološke dijagnostičke metode dokaza Helicobacter pylori (u daljem tekstu H. pylori) su: kultura H. pylori iz želučanih biopsija, želučanog soka, stolica i uzoraka iz usne šupljine, dokaz antigena u stolici te molekularne dijagnostičke metode. U rutinskom radu se H. pylori kultivira iz biopsija želučane sluznice, dok se ostali uzorci većinom kultiviraju u istraživačke svrhe. Osim što ima najveću specifičnost od svih testova za dokaz H. pylori, kultura omogućuje ispitivanje osjetljivosti na antibiotike i detaljno karakteriziranje H. pylori. Dokazivanje antigena u stolici je neinvazivna dijagnostička metoda koju je još potrebno evaluirati. Molekularne dijagnostičke metode imaju sve veće značenje u epidemiološkim istraživanjima i u detekciji rezistentnih mikroorganizama, posebno na makrolide. Odabir bakterioloških dijagnostičkih metoda je određen kliničkim potrebama, dostupnošću i ekonomskom prihvatljivošću. Abstract. Bacteriological diagnosis of Helicobacter pylori consists of culture from gastric biopsies, gastric juice, faeces and specimens obtained from oral cavity ; antigen stool assay and molecular diagnostic methods. In routine work culture is done from gastric biopsies. Other specimens are usually cultivated for research purposes. Culture constitutes the most specific way to establish the diagnosis of H. pylori infection. One of the major advantages of culture is that it allows sensitivity testing to drugs used in therapy. Culture also allows characterisation of H. pylori. Antigen stool assay is non-invasive diagnostic procedure, which should be further evaluated. Molecular methods have confirmed their potential for epidemiological research and for the detection of resistant H. pylori, especially to macrolides. The clinical settings, local availability and economic considerations should guide use of bacteriological diagnostic methods.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA