Naslov
Neželjeno majčinstvo, podržavljeno roditeljstvo: Napuštena djeca u Dubrovniku od XVII. do XIX. stoljeća (Povijesno-demografski i kulturno antropološki pogledi)
(Unwanted Maternity, Nationalized Paternity: the Abandoned Children in Dubrovnik from the XVIIth to the XIXth Century (Historical-demographic and Cultural-anthropological Perspectives))

Autori
Kralj-Brassard, Rina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Sveučilište u Dubrovniku

Mjesto
Dubrovnik

Datum
11.06

Godina
2012

Stranica
350

Mentor
Bertoša, Miroslav

Ključne riječi
napuštena djeca; nahodi; Dubrovnik; nahodište; Hospital milosrđa; poslovne knjige; dojilje; najmljeno dojenje; usvojitelji; obrtnici udomitelji; nasilje nad napuštenom djecom; smrtnost nahoda dojenačke i dječje dobi; oporuke; karitativne ustanove; Dubrovačka Republika; ranomoderno doba
(abandoned children; foundlings; Dubrovnik; foundling home; Hospitale misericordia; leggers; wet-nurses; wet-nursing; adopter; artisan foster parents; violence towards fthe abandoned children; infant and child mortality of the foundlings; testaments; charitable institutions; Dubrovnik Republic; early modern period)

Sažetak
Doktorska disertacija pod nazivom “Neželjeno majčinstvo, podržavljeno roditeljstvo: Napuštena djeca u Dubrovniku od XVII. do XIX. stoljeća (Povijesno-demografski i kulturno-antropološki pogledi)” s multidisciplinarnog pristupa istražuje europski fenomen napuštene djece u novovjekovnom razdoblju. Temeljni izvor predstavljaju poslovne knjige dubrovačkog državnog nahodišta Hospital milosrđa, koje se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku. Pored ove građe, korištene su matične knjige, odluke vijeća, spisi kaznenog suda, oporuke, bilježnički spisi i dr. Napuštena djeca stoljećima su predstavljala potresni dio dubrovačke stvarnosti. Skrb o napuštenoj djeci na području Dubrovačke Republike u institucionaliziranome je obliku, začeta u XV. stoljeću, u skladu sa sličnim nastojanjima na europskom Mediteranu. Pod nadzorom vlastelina, u dobro održavanoj i opremljenoj zgradi, o napuštenoj su djeci skrbili zaposelnici Državnog nahodišta, nadstojnica, dojilje, sluškinje, brijač-ranarnik i svećenik. O pritjecanju sredstava brinuo je Senat. Hospital milosrđa djelovao je kao brefotrofij, orfanotrofij, rodilište i agencija za dojenje. Nakon prihvata u nahodište i krštenja, štićenici su smještani kod dojilja, najčešće na selima. Dojilje su bile nadzirane i dobivale su poticajni dodatak za uspješno dojenje. Nakon trogodišnjeg dojenja štićenici su vraćani u hospital, odakle su dalje udomljavani ili usvajani, većinom u seoske obitelji. Odnos prema štićenicima u obitelji dojilja i udomitelja varirao je između roditeljskog osjećaja i hladnoće poslovnog odnosa. Primjeri loše skrbi izuzetno su rijetki. Tijekom XVIII. stoljeća nahodište je prosječno primalo 26 štićenika godišnje, a pedesetak u XIX. stoljeću. U prosjeku, barem četvrtina nahoda bivala je udomljena. Odrasli nahodi najčešće su ostajali na najnižim stepenicama društvene ljestvice, no njihovi su se potomci uzdizali. Nahodski rodovi žive i danas, integrirani u zajednicu iz koje su potekli. Životopisi nahoda na osobit način otkrivaju milosrdno lice Dubrovnika i njegove vlastele

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA