Naslov
Sava, rijeka koja spaja - slika Save u duhovnoj kulturi kasnoantičkih rimskih središta
(Sava, river that connects - the picture of Sava in the spiritual culture of the late antiquities Romans centres)

Autori
Buzov, Marija ; Lalošević, Vesna

Izvornik
Rijeka Sava u povijesti

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2013

Ključne riječi
Sava; rijeka; kasna antika
(Sava; river; late antiquity)

Sažetak
Rijeka Sava u doba antike bila je u sklopu Rimskog Carstva povezujući provincije. Kako je Dunav svojom moćnom vodenom masom bio prirodna barijera preko koje je često bilo nemoguće prijeći, sredinom 2. st. oformio se Dunavski limes kao sjeverna granica Rimskog Carstva, tako je Sava dobila jednu sasvim drugu ulogu u životu stanovnika. Sava je bila rijeka koja spaja, premošćivana skelama i mostovima, njezin tok pratila je čuvena Posavska magistrala koja je povezivala Istok i Zapad Rimskog Carstva kao glavna prometnica kroz Panonije. Osim toga sama Sava je i u životima stanovnika bila važan čimbenik, osim obilja pitke vode koja je nužna za život ljudi i biljaka, ona je bila važna i u duhovnom životu. Rijeka je uz to bila i kultno mjesto na kojem su se prinosile žrtve, ali i mjesta gdje su bacani i votivni darovi u svrhu zavjeta. Rijeci Savi posvećivali su se kipovi, postojao je i bog Savus, a u tijeku progona nerijetko su kršćani bivali bacani u rijeku ne bi li se ona pobrinula da nestanu. Ljudi su se okupljali oko rijeke, uz nju je bila industrija odnosno zanatstvo, no nakon pobjede kršćanstva uz rijeku je često bila podignuta kršćanska bazilika u kojoj se okupljao narod na molitvu. Ove slike sačuvane u izvorima duhovne kulture iz panonskih središta Siscia, Savaria, Cibalae, Sirmium i Singidunum, osvjetljavaju nam malo antičke svakodnevice života uz rijeku Savu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA