Naslov
Samoregulacija učenja u području pisanja
(Self-Regulation of Learning in Writing)

Autori
Nikčević-Milković, Anela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet u Zagrebu

Mjesto
Zagreb

Datum
24.07

Godina
2012

Stranica
233

Mentor
Lončarić, Darko

Ključne riječi
Samoregulacija; Učenje; Pisanje
(Self-regulation; Learning; Writing)

Sažetak
Cilj ovog rada je u prirodnoj situaciji ispitivanja učeničkog pisanja kao oblikovanja teksta ispitati izravne i posredne doprinose motivacijskih i kognitivnih komponenti uspjehu aktivnosti pisanja te provjeriti jesu li ti doprinosi posredovani korištenjem strategija pisanja i učenja. Pisanje kao stvaranje teksta vrlo je kompleksna i kognitivno zahtjevna aktivnost. Predstavlja dinamički sklop kognitivnih procesa više i niže razine koji se simultano odvijaju, a među kojima je jako važna uporaba kognitivnih strategija pisanja. Osim kognitivnih procesa, pisanje podrazumijeva i simultano odvijanje metakognitivnih, motivacijskih, afektivnih i ponašajnih procesa te kontrolu okoline ili konteksta pisanja. Zbog toga pisanje pretpostavlja samoregulaciju svih nabrojanih procesa pojedinca koji stvara tekst. Suvremeni socijalno-kognitivni model samoregulacije pisanja Zimmermana i Risenberga (1997) pretpostavlja da se pisanje odvija kroz tri cikličke faze: 1. faza postavljanje ciljeva za pisanje, analiza zadatka i definiranje vjerovanja (samoefikasnost, očekivanje ishoda, intrinzični interes, vrijednost pisanja i ciljne orijentacije), 2. faza voljna kontrola izvedbe pisanja (uključuje samokontrolu i samoopažanje) i 3. faza samorefleksija koja uključuje procese koji se pojavljuju nakon truda oko izvedbe (samoprocjena, vlastita reakcija) i koji ponovno povratnom spregom utječu na prvu fazu. Istraživanje međuodnosa komponenata samoregulacije učenja proizašlih iz ovog etapnog modela samoregulacije učenja u području pisanja doprinos je provjeri mogućnosti primjene Zimmermanovog modela samoregulacije učenja (2000) na procese pisanja kao oblikovanja teksta. Ovo je istraživanje imalo longitudinalnu perspektivu jer se odvijalo fazno ili etapno kroz određeno vrijeme na istim sudionicima istraživanja. Istraživanje je imalo dva glavna dijela: prvo za sve sudionike istraživanja (N=199) i drugo samo za sudionike koji su se u prvom dijelu pokazali neuspješni ili nezadovoljni (N=32). Sudionici istraživanja bili su gimnazijski učenici, a istraživanje se odvijalo kroz nekoliko etapa (prije pisanja ispitnog eseja, pisanje eseja, neposredno nakon pisanja eseja i nakon dobivanja povratne informacije o napisanom eseju) u vrijeme redovne nastave. Metode istraživanja uglavnom su bile metode samoprocjena. Procedura pisanja ispitnog eseja bila je identična onoj koja se koristi na državnoj maturi. Provedene korelacijske i regresijske analize te medijacijske analize u velikoj mjeri potvrđuju poznate spoznaje s područja samoregulacije pisanja. Ovim istraživanjem potvrdili smo očekivanja o pozitivnim učincima odgovornosti, kao strategije samoregulacije, planiranja i samousmjeravanja te provjeravanja i ispravljanja, kao strategija pisanja, na objektivan uspjeh pisanja. Učenici koji su imali visoke rezultate na strategiji odgovornosti i strategiji provjeravanja i ispravljanja teksta iskazali su nezadovoljstvo postignućem, kao subjektivnom mjerom uspjeha na zadatku pisanja. Ovaj smo rezultat povezali s njihovim osobnim perfekcionizmom i potrebom za postizanjem isključivo visokog školskog uspjeha zbog čega su ti učenici i s višim objektivnim postignućem još uvijek nezadovoljni. Ovo upućuje na potrebu razlikovanja objektivnog bodovanja i subjektivnog zadovoljstva postignućem. U istraživanju motivacijske/emocijske mjere koje smo mjerili bile su: ciljne orijentacije, vrijednost pisanja, očekivanje uspjeha, samoefikasnost, pozitivne aktivirajuće i deaktivirajuće emocije te negativne aktivirajuće i deaktivirajuće emocije. Ciljne orijentacije na učenje i one na izvedbu pozitivno su povezane sa većinom samoregulacijskih i strategijskih varijabli te objektivnim postignućem pisanja. Ciljne orijentacije usmjerene na izbjegavanje truda povezane su sa neadekvatnom samoregulacijom i korištenjem maladaptivnih strategija učenja i pisanja. Vrijednost postignuća u zadacima pisanja i samoefikasnost pisanja pozitivno su povezani sa većinom mjera samoregulacije, strategijama i objektivnim postignućem u pisanju. Očekivanje uspjeha pozitivno je povezano sa ishodima pisanja. Pozitivne aktivirajuće i deaktivirajuće emocije pozitivno su i statistički značajno povezane s većinom samoregulacijskih, strategijskih varijabli i s obje ishodne varijable. Negativne aktivirajuće emocije također su pozitivno i statistički značajno povezane sa samoregulacijom i strategijama, ali negativno sa zadovoljstvom postignućem na zadatku pisanja. Nizom regresijskih analiza utvrđeno je da spol doprinosi objašnjenju razlika uspjehu u pisanju. Djevojčice postižu statistički značajno bolje rezultate na uspjehu pisanja izraženom postignutim bodovima na zadatku pisanja u usporedbi s dječacima. Osim spola značajan samostalni doprinos objašnjenju uspjeha imaju i pozitivne aktivirajuće i deaktivirajuće emocije te negativne deaktivirajuće emocije. Pozitivne aktivirajuće i deaktivirajuće emocije povezane su s boljim uspjehom, a negativna deaktivirajuća emocija baspomoćnosti s lošijim uspjehom na zadatku pisanja. Postoje samo naznake da spol moderira vezu između vrijednosti pisanja i uspjeha. Učenice koje više vrednuju aktivnost pisanja postižu bolji uspjeh, dok ista povezanost nije utvrđena kod učenika. Samoregulacija i strategije ne objašnjavaju statistički značajan dodatni dio varijance u odnosu na dio varijance koju objašnjava spol i niti jedan prediktor nema statistički značajan samostalan doprinos objašnjenju varijance uspjeha u pisanju. Spol moderira vezu između odgovornosti pisanja i uspjeha. Odgovorniji učenici postižu bolji uspjeh, dok ista povezanost kod učenica nije utvrđena. Spol je pokazao neznačajan doprinos zadovoljstva postignutim rezultatom na zadacima pisanja. Motivacijski prediktori neznatno su poboljšali model u smislu udjela objašnjene varijance zadovoljstva postignućem. Spol moderira vezu između motivacijskih varijabli i zadovoljstva postignućem na način da pozitivne i negativne aktivirajuće emocije imaju kongruentne učinke na zadovoljstvo postignućem samo kod učenica, dok deaktivirajuće emocije (olakšanje) imaju pozitivan učinak na zadovoljstvo samo kod učenika. Eventualni moderatorski efekt spola na vezu između procijenjene akademske kontrole i zadovoljstva postignućem treba dodatno provjeriti. Spol ne moderira vezu između samoregulacije učenja u području pisanja i strategija pisanja sa zadovoljstvom postignućem. Medijacijskim analizama („path“ analizom) provjerili smo izravne i posredne efekte motivacijskih/emocijskih i strategijskih varijabli na objektivne i subjektivne ishode pisanja i utvrdili da ciljne orijentacije na učenje i izvedbu te vrijednosti postignuća u pisanju imaju samo posredne efekte na uspjeh pisanja i to korištenjem strategije planiranja i samousmjeravanja, dok samoefikasnost samoregulacije pisanja ima samo izravne efekte na uspješnost pisanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA