Naslov
Nacrt za životopis Ive Frangeša (Trst, 15. travnja 1920. - Zagreb, 29. prosinca 2003.)
(Ivo Frangeš's Biography Outline)

Autori
Ćavar, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Zbornik o Ivi Frangešu, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa, Hrvatski književni povjesničari, sv. 13. / Prof. dr. sc. Tihomil Maštrović - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2013, 571-586

ISBN
978-953-7823-16-0

Skup
Međunarodni znanstveni skup o Ivi Frangešu

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska; Trst, Italija, 19.04.2012. - 21.04.2012

Vrsta sudjelovanja
Ostalo

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Ivo Frangeš; životopis
(Ivo Frangeš; biography)

Sažetak
U članku se donose Frangešovi biografski podatci i prikazuje Frangešov plodonosan znanstveni rad. Ukratko: Ivo Frangeš (Trst, 15. travnja 1920. – Zagreb, 29. prosinca 2003.) je hrvatski književni povjesničar, teoretičar, esejist, kritičar i prevoditelj. Gimnaziju je polazio u Sarajevu. Godine 1943. diplomirao talijanistiku i slavistiku-kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je od 1946. asistent na Katedri za talijanski jezik i književnost. Doktorirao 1952. disertacijom Talijanski prijevodi naših narodnih pjesama od Fortisa do Tommasea a habilitirao godine 1954. Od 1953. lektor je za hrvatski jezik na Sveučilištu u Firenci gdje ga 1955. zatječe i smrt hrvatskoga književnog povjesničara Antuna Barca. Na poziv matičnog Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu preuzima 1956. vođenje Katedre za noviju hrvatsku književnost, na kojem mjestu ostaje do umirovljenja 1984. Zvanje izvanrednog profesora stekao je 1960., a redovitog 1963. Od 1960. izvanredni je, a od 1968. redoviti član JAZU (HAZU). Bio je potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967.) te je aktivno sudjelovao u zbivanjima tijekom Hrvatskoga proljeća (1970.-1971.). Vodio je seminar za strane slaviste (1963.-1970.), predsjednik Društva hrvatskih književnika (1970.-1972.), potpredsjednik Međunarodnoga slavističkog komiteta (1973.-1978.). Kao gost profesor predavao je na mnogim europskim sveučilištima, član je mnogih tuzemnih i inozemnih društava, od 1983. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani, a od 2001. i Akademie der Wissenschaften zu Göttingen. Frangeš je sastavio prvu antologiju hrvatskog eseja (1957.), suosnivač i suurednik je časopisa Umjetnost riječi, urednik Croatice, Foruma i Rada JAZU. Prevodio je s talijanskoga i francuskoga (Machiavelli, Manzoni, Verga, Stendhal i dr.). Godine 1955. preveo je glasovitu De Sanctisovu Povijest talijanske književnosti. Pridonio afirmaciji stilističke kritike i metodi interpretacije u ocjeni književnog djela (Stilističke studije, 1959. ; Studije i eseji, 1967.). Kapitalno Frangešovo djelo jest Povijest hrvatske književnosti (1987.), a dopunjeno izdanje tiskano je njemačkim jezikom Geschichte der kroatischen Literatur (1995.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA