Naslov
Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom u Istri i Dalmaciji
(The Roman and the early Christian Mosaics in Istria and Dalmatia)

Autori
Buzov, Marija

Ostali urednici
Biblioteka znanstvenih djela

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Književni krug Split

Grad
Split

Godina
2014

Stranica
150

ISBN
978-953-163-399-4

Ključne riječi
antički mozaici; ranokršćanski mozaici; natpisi; Histria; Dalmatia
(roman mosaics; early christian mosaics; inscriptions; Histria; Dalmatia)

Sažetak
Mozaici s natpisom javljaju se na području naše zemlje na mnogim istaknutim lokalitetima, ali i na onim manje poznatima, što potvrđuje nalaz iz Orlića kod Knina. Riječ je uglavnom o podnim mozaicima, s izuzetkom Poreča, koji su dio velike slikarske umjetnosti antike te način izražavanja u brojnim varijacijama medaljona, iako ih promatramo kao produkte primijenjene umjetnosti u unutrašnjoj arhitektonskoj dekoraciji. Oni se upravo u okviru te arhitektonske dekoracije s plastičnim i slikarskim efektima izdvajaju kao značajan i poseban fenomen u antičko i ranokršćansko doba. Mozaike s natpisom susrećemo u Poreču, Puli, Baškoj na otoku Krku, Betiki, Rijeci, Ninu, Orliću kod Knina, Solinu te Grohotama na otoku Šolti, a nailazimo ih iz doba antike kao i iz ranokršćanskog doba. Kao komparacija našim mozaicima valja istaknuti i nalaze mozaika iz susjednih nam zemalja kao što su mozaici s natpisima iz Slovenije (Ljubljana, Celje), Kosova (Ulpijana, Glavnik, Donje Nerodimlje) te Makedonije (Dolenci, Stobi, Ohrid i Herakleja). Mozaik u vrijeme ranog kršćanstva, a u našim krajevima to uključuje i vrijeme bizantske vladavine, postaje najraširenija umjetnička grada koja redovito prati arhitektonska kultna ostvarenja (oratorije, bazilike, baptisterije i dr.). Njime se u obliku izvanredno finih i raznolikih sagova - vrlo često komponiranih od raznorodnih elemenata - prekrivaju površine prostranih podova oratorija i bazilika. Njihov je broj izuzetno velik (posebno u Poreču, Solinu, Stobima i Herakleji), a k tome ne ukrašavaju se više samo podne površine građevine, kao nekada u rimsko carsko doba, već i zidovi te osobito apside što ih redovito imaju bazilike i druge kršćanske kultne zgrade. Kršćanski podni mozaik karakterizira uglavnom bogata ornamentika u kojoj sve više mjesta nalaze stilizirani biljni motivi, uz neke izuzetke gdje je antička tradicija (sa životinjskim motivima) prodrla i u nove koncepcije i funkciju podnog podnog mozaika ovakvih građevina. Na području naše zemlje u mnogobrojnim vilama, kućama i termama živi na ostacima antičkih pavimenata svijet genrea - aleksandrijska baština, sa životinjama i pticama, amorima, hipokampima, delfinima, košarama punim voća i cvijeća te personifikacijama godišnjih doba. Iz tih prostora, preko domus ecclesiae, takvi motivi dolaze na podove prvih oratorija i bazilika 3. i 4. stoljeća, a porečka riba, umetnuta u jedan stariji mozaički pod, znak je afirmacije nove vjere. . Za postizanje jačeg utiska i umjetničkog efekta u kompoziciji mozaika mozaičar upotrebljava sistem dekoracije, a u ranokršćansko doba unosi u njih i natpise da bi se postigla određena namjera. Osnovni principi mozaičara su ponavljanje motiva, njihova alternacija, simetrija, pa čak i inverzija. Vrlo značajnu ulogu ima i boja koja pruža neograničene mogućnosti, a ostvaruje se kroz sklad po sličnostima u kontrastu, u opoziciji toplih i hladnih tonova, svijetlih i tamnih valeura. Mozaik je u to vrijeme dostigao kulminaciju i u pogledu veličine i broja izvedenih radova. U njemu se odražava univerzalni kozmopolitizam, u kome se gubi osoba i provincija. Od istaknutih veličina do malih beznačajnih građana, vidimo zapisana imena priložnika na blistavim pločama od sitnih kamenčića. Ovisno o razdobljima kojima pripada mijenjat će se i kompozicija mozaika. Uočava se da su mozaici s natpisom od 1. do 3. st. uglavnom figuralni (Nin, Solin, Glavnik), dok su mozaici prvog razdoblja ranokršćanske umjetnosti u koncepciji kompozicije gotovo istovjetni s onima kasne antike. Na prijelazu iz 4. u 5. st. mozaička se kompozicija osamostaljuje, a to se očituje u rasporedu mozaičkih površina. Emblema ili medaljona gotovo nestaje, a različito dekorirani manji sagovi jedne veće cjeline redaju se neposredno jedan za drugim. Ti manji sagovi obično nose natpise u kojima se spominju njihovi donatori koji su domaćeg, orijentalnog ili grčkog podrijetla. Natpisi su i pisani grčkim alfabetom ili latinskim pismom. Važno je naglasiti da su natpisi pisani grčkim alfabetom pisani odnosno slagani kapitalom. Na osnovu analitičke i kataloške obrade mozaika te paleografije mozaičkih natpisa možemo ustvrditi da se samo zajedničkom obradom svih segmenta mogu datirati naši mozaički spomenici, ne isključujući pri tome niti arhitekturu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA