Pregled bibliografske jedinice broj: 655028
Josip Josif Pančić( Bribir, 1814 .- Beograd, 1888. ): nastajanje jednog izuzetnog znanstvenika
Josip Josif Pančić( Bribir, 1814 .- Beograd, 1888. ): nastajanje jednog izuzetnog znanstvenika // Javna tribina : Josip Pančić - ususret 200. rođendanu
Bribir, Hrvatska, 2013. (pozvano predavanje, nije recenziran, pp prezentacija, znanstveni)
CROSBI ID: 655028 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Josip Josif Pančić( Bribir, 1814 .- Beograd, 1888. ): nastajanje jednog izuzetnog znanstvenika
(Josip Josif Pančić( Bribir, 1814 .- Beograd, 1888. ): growing of one extraordinary scientist)
Autori
Pavlović, Eduard ; Radovančević, Ljubomir ; Jovanović, Paula
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, znanstveni
Skup
Javna tribina : Josip Pančić - ususret 200. rođendanu
Mjesto i datum
Bribir, Hrvatska, 03.10.2013
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Josip Josif Pančić; omorika; botanika; biologija
(Josip Josif Pančić; spruce; botany; biology)
Sažetak
Rođen 05.04.1814. u Ugrini / Bribir (Hrvatsko primorje) a umro 25.02.1888. u Beogradu. Osnovnu školu završio u Gospiću, gimnaziju u Rijeci. Studirao je filozofiju u Zagrebu ; medicinu je završio u Pešti. Od god. 1846. liječnik je u Srbiji gdje se bavio i izučavanjem flore i faune, mineralogije i geologije, pa postaje profesorom prirodnih znanosti na Liceju u Beogradu / kasnije Velika škola u Beogradu. Bio je član JAZU u Zagrebu i SANU u Beogradu, kojoj je bio i prvi predsjednik. U botanici je opisao velik broj (oko 100) do tada nepoznatih svojta / vrsta. Za šumarstvo je osobito važan opis balkanske endemičke vrste Picea omorika, koja je po njemu dobila naziv Pančičeva omorika. Otkrio ju je 1875. god. kod Zaovine i Rastišta na Drini. Svojim otkrićem omorike ušao je u svjetsku botaničku, šumarsku i hortikulturnu literaturu. Napisao je velik broj članaka i publikacija, objavljenih ponajviše u Beogradu gdje je i živio veći dio života ; pisao je i o ribama i o pticama, bio je poliglot, porađivao je na strukturiranju srpske biologijske terminologije - napose botaničke. Kao nastavnik bio je zagovornik rada izvan kabineta - u prirodi - „na licu mjesta“. God. 1951. su mu zemni ostaci prenešeni iz Beograda i sahranjeni na najviši vrh na Kopaoniku / Suvo Rudiše – od tada se zove Pančićev Vrh ; inače je za života njegova želja bila da se pokopa na Kopaoniku.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija, Šumarstvo, Povijest
