Naslov
Doprinos anksiozne osjetljivosti u objašnjavanju tegoba vezanih uz perimenopauzu
(The role of anxiety sensitivity in explanation of perimenopausal distress)

Autori
Muslić, Ljiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.06

Godina
2012

Stranica
164

Mentor
Jokić-Begić, Nataša

Ključne riječi
perimenopauza; anksioznost; anksiozna osjetljivost; biopsihosocijalni pristup
(perimenopause; anxiety; anxiety sensitivity; biopsychosocial approach)

Sažetak
Cilj ovog istraživanja je bio u okviru hipoteze o hormonalnoj reaktivnosti provjeriti doprinos pojedinih dimenzija anksiozne osjetljivosti i anksioznosti kao osobine ličnosti u objašnjavanju izraženosti perimenopauzalnih tegoba i doživljaja utjecaja perimenopauzalnih promjena na svakodnevni život, uz kontrolu nekih biopsihosocijalnih obilježja žena. Hipoteza o hormonalnoj reaktivnosti je proizašla iz istraživanja Sandre T. Sigmon i suradnica (1996, 2000, 2004) koja su pokazala kako određeni psihosocijalni čimbenici i osobine ličnosti uvjetuju intenzitet reakcije na hormonalne promjene tijekom predmenstrualnog razdoblja. Istraživanje smo proveli koristeći mješovitu kvalitativnu i kvantitativnu metodologiju radi dobivanja sistematskog opisa cjelokupnog sklopa promjena i iskustva žena u perimenopauzalnom razdoblju prije provedbe kvantitativnog istraživanja te generiranja tvrdnji za konstrukciju potrebnog instrumentarija. U istraživanju je sudjelovalo 670 žena od 35 do 55 godina s iskustvom rađanja i bez težih tjelesnih i psihičkih oboljenja. Sudionice su putem interneta ispunjavale anketu koja se sastojala od upitnika općih zdravstvenih, reproduktivnih i sociodemografskih obilježja žena, Skale vjerovanja o menopauzi te osobnog vrednovanja menopauze, zatim Upitnika perimenopauzalnog stanja, Skale utjecaja perimenopauzalnog stanja na svakodnevni život, Ljestvice anksioznosti kao osobine ličnosti te Ljestvice anksiozne osjetljivosti za odrasle. Rezultati su pokazali da anksioznost i psihičke brige, kao jedna od dimenzija anksiozne osjetljivosti, predstavljaju značajne prediktore izraženosti perimenopauzalnih tegoba, posebice psihičkih tegoba perimenopauze. Također, kognitivna komponenta stava prema menopauzi pokazala se značajnim prediktorom u prognozi psihičkih tegoba perimenopauze. Kod prognoze utjecaja perimenopauzalnih promjena značajni prediktor predstavljala je komponenta osobnog vrednovanja menopauze. Rezultati hijerarhijske regresijske analize su pokazali da anksioznost, anksiozna osjetljivost i stav prema menopauzi zajedno sa ostalim biopsihosocijalnim obilježjima žena (razina obrazovanja, dob, izraženost menstrualnih promjena, reproduktivna obilježja, procjene zdravlja, količina doživljenog stresa, izraženost pogoršanja predmenstrualnih i menstrualnih tegoba, pozitivne promjene u doživljaju sebe i svog ponašanja) objašnjavaju 65% varijance izraženosti perimenopauzalnih tegoba. Isti model objašnjava znatno manje varijance percipiranog utjecaja perimenopauzalnih promjena na svakodnevni život (27%). Zaključno, rezultati ovog istraživanja djelomično potvrđuju hipotezu o većoj hormonalnoj reaktivnosti žena veće razine anksioznosti i psihičkih briga. Njihov zajednički doprinos kao čimbenika ranjivosti pokazuje se samo kod psihičkih perimenopauzalnih tegoba, dok, s druge strane, doživljaj negativnijeg utjecaja cjelokupnog perimenopauzalnog stanja ovisi u prvom redu o izraženosti perimenopauzalnih tegoba i trajnijoj sklonosti anksioznom reagiranju na stres kod žena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA