Naslov
Paraoksonaza čimbenik rizika u razvoju ateroskleroze
(Paraoxonase, risk factor in atherosclerosis)

Autori
Šimundić, Ana-Maria ; Topić, Elizabeta ; Štefanović, Mario ; Nikolić, Vjeran ; Čubrilo- Turek, Mirjana ; Juretić, Dubravka ; Rekić, Branka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
11. simpozij medicinskih biokemičara

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.05.2000

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
ateroskleroza; paraoksonaza; čimbenik izika
(atherosclerosis; paraoxonase; risk factor)

Sažetak
Ateroskleroza je kronična bolest krvnih žila, koja počinje trenutkom rođenja, a infarkt miokarda je njena najčešća klinička prezentacija. Jedan od genetskih kandidata čimbenika rizika razvoja ateroskleroze je i polimorfizam paraoksonaze (EC 3.1.8.1). Molekularna osnova tog polimorfizma proizlazi iz zamjene dvaju aminokiselina: glutamina (A alel) u arginin (B alel) na kodonu 192. U serumu se paraoksonaza nalazi vezana za HDL čestice, preko svoje hidrofobne N-terminalne domene, a pretpostavlja se da su oksidirani fosfolipidi njeni fiziološki supstrati. Brojni su autori u posljednje vrijeme proučavali ulogu paraoksonaze u razvoju ateroskleroze te povezanost polimorfizma paraoksonaze s razvojem rizika od bolesti krvnih žila. Iako je antiaterogeni učinak paraoksonaze neosporiv, objavljeni rezultati o povezanosti polimorfizma paraoksonaze s razvojem ateroskleroze su diskrepantni. Cilj ovog rada bio je utvrditi distribuciju frekvencija genotipova paraoksonaze za PON1 polimorfizam R192Q u zdravih ispitanika hrvatske populacije te u skupini bolesnika s preboljelim infarktom miokarda. U studiju je uključeno 200 bolesnika s preboljelim infarktom miokarda i 200 zdravih dobrovoljaca. Utvrđene frekvencije genotipova i alela statistički su obrađene kako bi se utvrdila njihova eventualna povezanost s povećanim rizikom za razvoj bolesti krvnih žila. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika između frekvencije genotipova zdravih ispitanika i bolesnika s infarktom miokarda (P=0.008), pri čemu je BB genotip bio učestaliji u skupini bolesnika. Nije bilo razlike između frekvencije alela zdravih dobrovoljaca i bolesnika. Statistički značajna razlika pronađena je također i usporedbom vrijednosti enzimskih aktivnosti sa (P=0.027) i bez NaCl (P=0.007), te postotka aktivacije (P=0.004) zdravih dobrovoljaca i bolesnika. Enzimske aktivnosti razlikovale su se i između skupina s različitim genotipom, razlike su bile statistički značajne za sva tri genotipa (P<0.001). Naši rezultati govore u prilog navodima u literaturi o ulozi paraoksonaze u aterogenezi. Na temelju dobivenih rezultata zaključujemo da bi PON1 polimorfizam mogao predstavljati neovisni čimbenik rizika za nastanak i razvoj ateroskleroze.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA