Naslov
Mandragora (Mandragora officinarum) kroz povijest i pučke običaje
(Mandragora (Mandragora officinarum) through history and folk rituals)

Autori
Režek, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.09

Godina
2013

Stranica
24

Mentor
Žutić, Ivanka

Ključne riječi
ljekovito djelovanje; mitovi; Solanaceae; zaštićena zavičajna divlja svojta;
(medicinal effects; myths; protected native plant species; Solanaceae;)

Sažetak
Mandragora (Mandragora officinarum L.), jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih biljaka u povijesti, višegodišnja je biljka iz porodice Solanaceae, rasprostranjena u području jugo-istočnog Mediterana. Danas je u Europi, pa i kod nas na popisu strogo zaštićenih zavičajnih divljih svojti. U mnogim povijesnim zapisima koji datiraju još iz antičkih vremena opisana su njezina ljekovita svojstva i mogućnosti korištenja, ali i različiti mitovi i ritualna upotreba u bizarnim obredima i ceremonijama vezanim za stjecanje različitih vidova blagostanja, uključujući materijalno i ljubavno. Mandragora je popularna zbog svojeg korijena, čiji izgled podsjeća na čovjeka, koji se najviše koristio u magične svrhe i kao amajlija. Smatralo se da biljka posjeduje magične moći ali i da ju opsjeda sam vrag. Listovi, a prvenstveno korijen sadrže različite alkaloide, od kojih su najpoznatiji i najznačajniji atropin, skopolamin i hiosciamin, koji doprinose njenom halucinogenom i anestetičkom, ali i purgativnom te emetičkom i smirujućem djelovanju. Od antičkog doba korištena je u anestetičke svrhe, no od 19. stoljeća biva potisnuta novim, znatno pouzdanijim i efikasnijim sredstvima, poput kloroforma i etera. U današnje vrijeme koristi se samo u homeopatiji. Ova divlja, mistična biljka ne uzgaja se u vrtovima, uzgajaju je samo znatiželjni vrtlari amateri i rijetki znanstvenici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA