ࡱ> Jbjbj >j}0100s`84(0(&&&&&&&$),p 'q '{(j&&Q/T&(0(-T-- ' '@(-0 9:Zdenka Janekovi Rmer Mo rije i: Propovjednici u srednjovjekovnom Dubrovniku in propovijedi je u srednjem vijeku zna io dodir dviju kultura: u ene i literarne kleri ke kulture te neuke i usmene pu ke kulture. Propovijed je prevodila Bo~ju rije  i njezino teoloako tuma enje u jezik i misaone kategorije laika. Zbog toga je jedan od znamenitih srednjovjekovnih propovjednika, Jacques de Vitry nazvao klerike  knjigom laika . U pastoralu franjevaca i dominikanaca propovjedniatvo je postalo prvenstvenom svrhom poslanja  propovijed i siromaani ~ivot bili su u srediatu njihova velikog vjerskog poduhvata. Sveti Dominik je kao prvo poslanje rada postavio stalno u enje i produbljenje razumijevanja Svetog Pisma te poznavanje teologije ne radi uzdizanja vlastitog znanja nego radi vjerske pouke puka. I sam se s velikim zanosom,  sa ~arom i gladi , predavao propovijedi i poticao svoju brau da danju i nou navjeataju rije  Bo~ju u Crkvama i kuama, na putevima i poljima te da uvijek govore o Bogu. Dominikanski u itelji, primjerice Humbert de Romans, smatrali su da propovijedanje izvire iz same Bo~je rije i i uzdizali vlastito posredovanje Svetoga Pisma u misli i osjeaje laika. Upravo zato se propovijedanje smatralo osobitom miloau koja nije svakome dana, pa nije ni mogao svatko biti ovlaaten navijeatati rije  Bo~ju. Ovlast propovijedanja mogli su dobiti samo oni kojima bi skupatina reda to odobrila, ispitavai njihovo znanje, redovni ki ~ivot i propovjedni ko nadahnue. Ars praedicandi postala je jedna od retori kih vrsta pod velikim utjecajem itavog niza disciplina. Nova vjeatina dijelom je proizlazila iz sveu iliata, osobito ato se ti e retorike i skolasti ke metode, koja se u propovijedima o ituje u sustavnoj analizi teme, definicijama, semanti kim distinkcijama i osloncu na autoritete. Temelj nove vjeatine propovijedanja predstavljale su Artes praedicandi, naro ito popularne meu dominikancima, po evai od De eruditione praedicatorum, Humberta de Romans, generala reda (o. 1200-1277). Uz to, propovjednicima su slu~ila i razli ita druga pomagala. Do po etka 16. stoljea nastalo je tristotinjak priru nika, od teoretskih traktata o propovijedanju do zbirka propovijedi, konkordancija Biblije i Exempla. Naime, zbog rasprostranjene upotrebe primjeri moralizirajuih anegdota iz ~ivota svetaca te iz usmene tradicije i svakodnevice izvaeni su iz govora i cirkulirali kao samostalne zbirke. Srednjovjekovni propovjednici bili su svjesni problema komunikacije i nastojali su ga u inkovito rijeaiti. Vjerni ko mnoatvo sastojalo se od raznolikih obrazovanih i neobrazovanih skupina i pojedinaca. U ~elji da doista prenesu poruku sluaateljstvu, propovjednici su nastojali u initi svoj govor razumljivim za svakoga, a exempla su im u tome bila od velike pomoi. Primjeri su jednozna ni, uvjerljivi, lako se pamte i vezani su uz pu ku kulturu, pa su privla ili publiku. Zato su postali najbitniji za tzv. sermones vulgares, ak i va~niji od samog Svetog Pisma. Propovjednici su ih koristili da bi udahnuli ~ivot svojim porukama i zaokupili pa~nju publike. Metafori ki su ih povezivali sa ~eljenom teoloakom i moralnom poukom i tako su mogli bolje poduprijeti svoju argumentaciju te izazvati i potaknuti sluaateljstvo. Sam usmeni medij takoer je pridonosio pojednostavljivanju kraanske poruke, jer zahtijeva jednozna ne poruke koje se lako pamte. Zato je jezik propovijedi jednostavan i izravan, pa i zabavan  tra~i se sermo iocosus et gratiosus. Ne treba zaboraviti da je ono ato nam je ostalo sa uvano tek djelomi na refleksija ~ivih propovijedi srednjovjekovlja, pa o moi djelovanja ~ive propovjedni ke rije i mo~emo suditi najviae preko plodova koje je donijela. Va~no je i to da su se propovjednici vjernicima obraali njihovim jezikom. Zbirke propovijedi i drugi priru nici veinom su pisani latinskim jezikom, no ~iva rije  izgovarana je ~ivim jezicima. Prema zaklju ku dominikanskog reda iz 1236. godine nitko se nije mogao zarediti ako nije znao jezikom kraja u kojem e djelovati. Jedan od tih jezika evangelizacije bio je i hrvatski, kojim su dominikanci propovijedali u Dalmatinskoj provinciji i kojega su branili u Crkvi. Franjevci su takoer izuzetno njegovali ~ivu propovjedni ku rije , s tom razlikom ato su manje polagali na studije i znanja, a viae na osjeajnost i pobo~nost, u skladu s u enjem svetog Franje. I jedni i drugi bili su uronjeni u drutvenu stvarnost i htjeli u njoj djelovati. Njihove propovijedi nisu bile usmjerene samo prema prvim i posljednjim stvarima nego su se doticale i stvarnih problema drutva i pojedinaca. Mnogi su se slavni srednjovjekovni propovjednici doticali druatvenih sukoba, pitanja druatvenog mira i reda i sli no. Takvu anga~iranost otkrivaju i neki domai primjeri. Toma Arhiakon je za studiranja u Bologni sluaao samog svetog Franju koji je na trgu pred gradskom pala om govorio o anelima, ljudima i zlodusima. O tome ka~e:  On je tako dobro i jasno izlagao... da su se mnogi u eni ljudi, koji su bili prisutni, uvelike divili govoru jednostavna ovjeka. On nije, naime, nastupao kao propovjednik nego kao govornik u skupatini. Cijeli je sadr~aj njegovih rije i bio usmjeren na to da ugasi neprijateljstva i da u vrsti dogovore o miru. Odjea je njegova bila prljava, pojava je izazivala prijezir, a lice mu je bilo ru~no. Ali Bog je njegovim rije ima udijelio toliku djelotvornost da su mnoge plemike obitelji meu kojima je bjesnila mr~nja davnih neprijateljstava i prolijevalo se mnogo krvi, bile dovedene do primjere. Ljudi su prema njemu osjeali toliko poatovanje i odanost da su muakarci i ~ene hrpimice hrlili k njemu nastojei barem dotai resu na njegovoj haljini ili odnijeti komadi s njegovih dronjaka. Toma pripovijeda i o franjevcu Girardu iz Modene koji je blagim rije ima smirio i pomirio Spliane i Trogirane. O pitanju recepcije propovijedi na posredan na in progovara i jedan izvor vezan uz Dubrovnik s kraja 15. stoljea. Naime, milanski kanonik Pietro Casola, koji je 1494. prolazio kroz Dubrovnik na putu u Svetu Zemlju, spomenuo je propovijed jednog franjevca koju je ondje uo i koji ga je toliko oduaevio da se potrudio s njime porazgovoriti i uz objed prireen u samostanu Male brae. Fra Francesco je propovijedao o zgodi kad se Isus pojavljuje u `imunovoj lai i moli ga neka ga odveze na kopno. Kroz tu prispodobu htio je poru iti vjernicima da su njihov ~ivot i njihova vjera kao laa te da oni koji se ~ele spasiti moraju ui u lau s Kristom. S pozicije u enog klerika Casola je procijenio da su sluaatelji imali malo koristi od te propovijedi, jer ih je samo mali broj mogao razumjeti o emu se radi ato zbog jezika ato zbog sadr~aja. Posebno je napomenuo da je crkva bila puna ~ena koje sigurno nisu niata razumjele. No unato  toj primjedbi franjevac je o ito polu io ~eljeni u inak, jer se spominje da su pu ani bili vrlo zadovoljni te da su ga bogato obdarili. }ar propovijedi potakao je osjeajnost i pobo~nost ak i kod onih koji nisu razumjeli talijanski. Primarna svrha srednjovjekovnih propovijedi nije bila analiza svetih tekstova nego izazivanje osjeajne reakcije koja e potaknuti vjernike na dublju vjeru i ~ivot u vrlini. Propovjednicima nije bilo najva~nije da njihova pastva razumije Sveto Pismo i druge autoritete, ve da prihvati kraanstvo na osjeajnoj razini i u pobo~noj praksi, osobito u sakramentima. Smatralo se da prava pobo~nost proizlazi iz osjeajnog u~ivljavanja, a ne intelektualnog shvaanja. U osnovi takvog stava je uvjerenje u blagotvornost Bo~je i propovjedni ke rije i koja je ak i neovisna o razumijevanju. Neki priru nici za propovjednike ak su prigovarali onima koji biraju tekst prikladan liturgijskoj prirodi, ali nekoristan za poticanje sluaateljstva na moralni ~ivot. Izla~enjem na trgove i ulice gradova te sadr~ajnim i tematskim pribli~avanjem puku propovjednici su otvarali nove mogunosti pobo~nosti laicima i davali im novo mjesto u Crkvi. Obraali su pozornost na stvarni ~ivot ljudi, pa su tako nastali sermones ad status kojima su se ciljano obraali pojedinim druatvenim skupinama: ~enama, trgovcima, slugama, vitezovima i drugima. Kroz to je ~ivot laika dobio nove mogunosti dubokog kraanskog zna enja. Nadahnuti djelovanjem propovjednika svjetovnjaci su prihvaali nove oblike vjerskog ~ivota organizirajui se u pokorni ke bratovatine i u Trei franjeva ki red. Franjevci i dominikanci nudili su novu teologiju svjetovnog ~ivota, a zbog toga su nerijetko dolazili u sukob s monaakim redovima i sekularnim prelatima.. Tematika propovijedi najveim je dijelom pratila redovni ki zelus animarum. Korizmene propovijedi pobuivale su razmialjanja o Kristovoj muci i kri~u, opominjale vjernike na  bi  grijeha te pozivale na pokajanje, skruaenost, milosre, pomirenje s bli~njima, ispovijest grijeha i pokoru. Propovijedi, osobito korizmene, ali i druge, nerijetko su nalikovale na kolektivni ispit savjesti. Ne udi stoga da se na propovijedanje se izravno nadovezivalo ispovijedanje koje je bilo va~an dio franjeva kog i dominikanskog pastorala. O ita je sli nost izmeu pouke propovijedi o dobru i zlu predstavljenima kroz dobra i zla djela te lista grijeha i iskupljenja koje sadr~e penitencijali. Upravo je to razlogom tako velikog broja zbirki korizmenih propovijedi koje su pripremale vjernike za Uskrs i za obaveznu uskrsnu ispovijed, u skladu s kanonom 21 IV. Lateranskog koncila, Omnis utriusque sexus. Utemeljitelji propovjedni kih redova upozoravali su brau da moraju poticati ljude na pokoru i godianju ispovijed, a njihovi su nasljednici to sa ~arom i inili. U samom pristupu ispovijedanju fratri su se odvojili se od starih  tarifiranih penitencijala i obraali viae pa~nje na stvarnog ovjeka i okolnosti njegova ~ivota, a time i grijeha. I u tom su se dijelu pastorala slu~ili narodnim jezicima. Franjevci i dominikanci djelovali su u Dubrovniku od prve polovice 13. stoljea. I jedni i drugi bili su vrlo popularni meu lai kim stanovniatvom. Srednjovjekovne oporu ne nadarbine Crkvi u najveem su broju namijenjene franjevcima, potom dominikancima, a tek potom ostalim samostanima, crkvama i drugim institucijama. Isto vrijedi i za izbor mjesta ukopa: na prvom su mjestu bile franjeva ka i dominikanska crkva u kojima su vjernici sluaali rije  vjere. Legenda dubrova kih kronika o tome da je i sam sveti Franjo proaao kroz Dubrovnik, propovijedajui Evanelje na svom putu prema Siriji, takoer je znak duboke ~elje dubrova kog puka da se pove~e s propovjednicima. Filip de Diversis u svojoj pohvali Dubrovniku spominje nekoliko propovjednika koje je upoznao i sluaao. Na prvom mjestu isti e dubrova kog nadbiskupa Antona de Reate, reda Male brae, kojeg su  dr~ali najizvrsnijim propovjednikom Italije, te vrlo posebnim i najdra~im navjestiteljem rije i Bo~je . Spominje i korizmene propovijedi koje su se odvijale u Lu~i, ograenom sastajaliatu plemia i vienijih stranih trgovaca, ato se nalazilo u neposrednoj blizini Kne~eva dvora. Tijekom itave Korizme ondje su svakoga ponedjeljka i srijede propovijedali braa propovjednici dominikanci, a petkom netko od propovjednika iz reda Male brae. Svakome od njih vlada je davala novaca za haljinu s kukuljicom, a ponekome i viae od toga,  ako su mu propovijedi bile usrdnije prihvaene ili je bio odli nijega polo~aja . Prisjea se i propovijedi u katedrali o blagdanu sv. Vlaha, koju je, po svemu sudei, govorio nadbiskup. Takoer navodi propovijedi koje je na misama zaduanicama za ugarske kraljeve Sigismunda i Alberta odr~ao  u itelj Vlaho, doktor Svetog Pisma iz reda propovjednika . Na zaduanicama Dubrov ana propovijedao je nadbiskup,  duhovni poglavar grada ili netko iz redova Male brae i brae propovjednika. Knji~nica samostana Male brae, kao i knji~nica dominikanskog samostana joa uvaju poneku zbirku srednjovjekovnih propovijedi i priru nika unato  devastaciji izazvanoj po~arima i potresima. U Knji~nici samostana Male brae uva se nekoliko zbirki korizmenih propovijedi i propovijedi o muci. Ondje je i poznata zbirka govora Jeana de la Rochelle, profesora pariakog sveu iliata i znamenitog propovjednika iz 13. stoljea. To djelo, pod naslovom Sermones festivi et dominicales et de communi sanctorum fratri Johannis de Rupella ex Ordine Minorum, stiglo je u Dubrovnik krajem 14. stoljea. Sadr~i 256 propovijedi raznolikog sadr~aja, od po asti svetaca do prigodnih blagdanskih propovijedi te onih vezanih uz posebne zgode kao ato je posveenje crkve, posveenje biskupa, mlada misa ili obred za mrtve. U primjerku te knjige zabilje~ena je na f. 208 i raspodjela nekih knjiga izmeu fratara: spominju se fra Ilija, fra Anelo iz Arezza, fra Nikola iz Francuske, fra Martin iz Bosne i drugi. Na f. 208. stoji biljeaka o leteim plamenovima na nebu 8. sije nja 1388. godine, ato ih je bilo mogue gledati itav sat vremena. U franjeva koj knji~nici sa uvani su i moralni i pastoralni zapisi svetog Ivana Kapistrana, zagovornika opservantske struje u redu te druge moralisti ke propovijedi. Dominikanska knji~nica posjeduje joa vei broj knjiga propovijedi i priru nika za propovijedanje koje su uglavnom sami redovnici donosili sa svojih studija u Italiji i drugdje. U najstarijem katalogu te biblioteke, onome ato ga je 1751. redigirao dominikanac Serafin Marija Cerva, pod naslovom Chirographoteca, spominju se neki kasnije izgubljeni priru nici i zbirke propovijedi. Meu njima je propovijed o pokajanju Ivana Zlatoustog, potom jedna zbirka propovijedi za itavu godinu, dva primjerka zbirke nedjeljnih propovijedi Antuna de Azaro iz Parme s egzemplarom, homilije na temu Evanelja i ~ivota svetaca. Tu je i zbirka korizmenih propovijedi, ato ju je u biblioteku donio Donat Jurjev iz Dubrovnika, padovanski student, kasnije trebinjsko-mrkanski biskup (1481-1492). Joa jedna zbirka korizmenih propovijedi potje e iz pera Jakova Petrovog iz Venecije, O.P, a sadr~ajno se temelji na biblijskim proro kim tekstovima koji pozivaju na pokajanje, pogotovo na Izaiji i Joelu te na prvoj poslanici Korinanima svetog Pavla. Taj primjerak je za Antonija de Regio, u to vrijeme vikara Ankonitanske Marke, a kasnije dubrova kog nadbiskupa, prepisao dominikanac Bartol de Gaieto koji je o tome ostavio biljeaku u samom kodeksu. Izgubljene su i propovijedi kroz godinu Huga iz Prata te zbirka razli itih starih propovijedi. U knji~nici je do danas sa uvano petnaestak srednjovjekovnih priru nika za propovijedanje. Zbirka razli itih propovijedi vezanih uz svece, vizitacije, sinode, posveivanje crkava i drugo potje e iz Francuske s kraja 13. stoljea (Sermones communes de sanctis, in visitatione, in synodo, in consecratione virginum, in dedicatione ecclesiae, in electione). Pripadala je dominikancu Petru iz Dubrovnika koji je u njoj ostavio zapis o molitvi za vlastitu duau. O njemu je poznato da je od Malog vijea 1343. godine dobio nov anu pripomo za studij. Kasnije je kao vlasnik te knjige upisan dominikanac Krisostom. Nekoliko kodeksa s propovijedima kroz godinu potje e iz 14.stoljea, primjerice Sermones super epistulas dominicales, Dimalduciusa de Forlivio, Sermones de tempore Jakova de Voragine, O. P., i Gilberti Sermonum super Cantica Canticorum. Sa uvano je i nekoliko djela iz 15. i 16. stoljea. Dominikanski samostan u Gru~u takoer je posjedovao nekoliko zbirki propovijedi. Zanimljiv je rukopis Sermones selecti de sanctis et festis koji sadr~i propovijedi Antuna iz Parme, O.P. i Jakova de Voragine, O.P. U samom je rukopisu zabilje~eno da je pripadao samostanu svetoga Kri~a u Gru~u. Samostan je posjedovao i kodeks sa propovijedima za nedjelje kroz godinu, spomendane svetaca i blagdane i obrede za mrtve, datiran u 14. stoljee. Vei broj kodeksa sadr~i korizmene propovijedi i razmialjanja o Kristovoj muci. U jednom od tih rukopisa, talijanskom kodeksu iz 15. stoljea, zabilje~eno je da je pripadao dominikancu Silvestru iz Dubrovnika koji je u njega zabilje~io da se zaredio i obeao posluanost redu. Spominju se i propovijedi vezane uz Navjeatenje i Utjelovljenje, Advent, Pepelnicu, obrede za mrtve. Jedna zbirka korizmenih propovijedi potje e iz pera nekoliko slavnih autora: Aleksandar od Halesa, Aristotel, Bonaventura, Galfredus, Hostiensis, Franciscus de Mayronis, Toma Akvinski i drugi. Joa jednu zbirku korizmenih propovijedi nastalu u 15. stoljeu potpisuje Leonardo de Dati, O.P., iz Firence. Knji~nica posjeduje i tiskane zbirke propovijedi, kao ato je Sermo super Cantica canticorum Gilberta iz Holandije, Savonarolin traktat o molitvi, te propovijedi svetog Augustina. Od priru nika za propovijedanje tu su Compendium figurarum Bibliae, Antuna de Rampegolis de Janua, datiran u 14.- 15. stoljee, Legenda sive de vitis sanctorum Jakova de Voragine, razmialjanja svetog Remigija, nadbiskupa iz Reimsa, o poslanicama svetog Pavla i drugo. Osobito su zanimljive propovijedi iz pera dubrova kih autora, iz 16. stoljea, ureaene humanisti kim ornatom. Propovijedi dominikanca Vlaha de Gozze iz 1556. godine pisane latinskim jezikom,  elegantnim i eruditskim stilom , kako ka~e Cerva, obuhvaaju korizmeno i uskrsno razdoblje crkvene godine. Na kraju je Gozze zazvao blagoslov na grad Dubrovnik, njegovu vlast, trgovce, obrtnike i putnike te uputio molitvu da njegov grad bude osloboen od  ropstva ne asnih neprijatelja kraanstva te da dubrova ko brodovlje bude zaatieno od svake nevolje. Klement de Ragnina, takoer dominikanac, ostavio je zbirku propovijedi tiskanu pod naslovima Quodlibet declamatorium i Sacri sermones. Propovijedi se temelje na nedjeljnim evaneljima od Doaaaa do Uskrsa, a govore o grijehu, kreposti, obraenju, utjelovljenju, uznesenju Marijinu, drugom dolasku te o moralnoj problematici. Sa uvano je i njegovo djelo Expositio super epistolam s. Pauli ad Romanos koje se uva u dominikanskoj knji~nici u Dubrovniku. Uz dubrova ki dominikanski samostan vezan je i Dominik Buchia, porijeklom iz Kotora. Napisao je vei broj djela propovjedni kog sadr~aja. Prema vlastitim rije ima, njegove je propovijedi volio sluaati i Marko Maruli koji mu je posvetio svoju poslanicu Hadrijanu VI., jer ga je upravo Buchia potaknuo da papi izlo~i nevolje kraana. Srednjovjekovni Dubrov ani u svojim su oporukama ostavili tragove odjeka propovjedni ke rije i u njihovu umu i srcu. Standardizirane formule oporuka u 15. stoljeu ukazuju na govore propovjednika kao prvenstveni izvor vjerske pouke. Kraanstvo koje one o ituju nije apstraktno  radi se o kraanskoj moralki i odr~avanju propisanih obreda i sakramenata. Rasprava o dobru i zlu, o otkupljenju i grijehu vodi se na razini ljudskih djela i oblika ponaaanja. Dobra djela su naglaaena daleko viae nego drugi elementi kraanske poruke. Oporuke to izravno odra~avaju definirajui dobro dobrim djelima, a zlo zlima. Brojni samrtnici nastoje skratiti svojoj duai boravak u istiliatu inei dobra i milosrdna djela. Oporuke vrve zapisima za crkvene ustanove, mise, hodo aaa, siromahe, za ubo~nicu, bolnicu, za gubavce, za udaju siromaanih djevojaka i sli ne pobo~ne i milosrdne svrhe. S druge strane, oporu itelji ~ele okajati svoja loaa djela te ih prije svega priznaju, a takoer nastoje i nadoknaditi atetu. Ti male ablati kod vlastele se uglavnom odnose na pronevjere i zloupotrebe polo~aja, a kod svih zajedno na svae, krae, neizvraavanje oporu nih zapisa te svakovrsno zakidanje i zanemarivanje drugih ljudi. Arenge oporuka u 14. stoljeu joa su uvijek bile vrlo ature. One spominju samo da se ovjek mora pobrinuti za oporuku, jer ne zna ni dana ni asa smrti. Nasuprot tome, u 15. stoljeu arenge bujaju, iskazujui nove vjerske predod~be i osjeaje koje su im najveim dijelom prenijeli propovjednici. Njihova usmjerenost prema Posljednjem sudu i vje nom ~ivotu stavila je smrt u srediate pa~nje. U toj pouci veliku je ulogu odigrala Ars moriendi, pogotovo u grafi koj verziji koja prikazuje as smrti, kuanje, borbu anela i avola te muke prokletih i radosti blagoslovljenih. No katehizacija laika ipak se vraila prvenstveno ~ivom rije i. Gotovo svaka propovijed toga vremena spominje vezu izmeu djela pojedinca i Posljednjeg suda, aaljui uvijek istu poruku da e svatko proi prema vlastitoj zasluzi. Stalno prizivanje smrti upozoravalo je laike da moraju misliti na spasenje tijekom cijelog ~ivota, a ne samo pred smrt. Vjera laika po ivala je na nekoliko temeljnih uvjerenja koji se o ituju u oporukama. Svi su vjerovali u ~ivot nakon ~ivota i postojanje drugog svijeta u kojem e mrtvi biti nagraeni ili ka~njeni ovisno o njihovom ponaaanju na zemlji. Takoer, svi su vjerovali u avla i pakao, ato se vidi iz testamentarnih priznanja po injenih nedjela. Osjeaj krivnje razvio se i kod onih koji nisu po inili nikakva velika zla, ve su samo ~ivjeli svjetovnim i tjelesnim ~ivotom i u~ivali svjetovne vrijednosti i u~itke ne mogavai ispuniti zahtjeve propovjednika za askezom i odbacivanjem vremenitih dobara. Zbog toga su vjernici ~ivjeli u uvjerenju da im je duaa stalno u opasnosti, izlo~ena napastima tijela i napadima sila zla koje se bore da je povuku u pakao. avao stalno vreba ljudsku duau i koristi svaki posrtaj da bi je odveo u vje no prokletstvo. Dubrova ke oporuke iskazuju svu silinu straha od Zloga, ali i uvjerenje da se uz Bo~ju pomo mogu spasiti. U trgova kom druatvu kao ato je bilo dubrova ko, osjeaj krivnje bio je vezan i uz profesionalno ponaaanje, prije svega zajmove uz kamate. U tom se pitanju Crkva nije do kraja novim prilagodila potrebama gradskog ~ivota. Ekspanzija meunarodne trgovine i rast tr~iane ekonomije uvjetovali su novo promialjanje trgova ke etike, pa su i propovjednici koristili rije nik i imaginarij trgovine, Ipak, zadr~ali su i krit nost prema trgova kom moralu i upozoravali ih na opasnost od bezobzirne te~nje za profitom, pohlepe, prijevare, la~i, krivokletstva i, nadasve, kamata. O tome je u svojoj knjizi O vjeatini trgovanja razmialjao i Benedikt Kotrulj. Ne bje~ei od trgova kog utilitarizma i pragmati nosti, on shvaa da je trgovac ujedno i kraanin koji mora pomiriti i spojiti ta dva pola ato ine njegov ~ivot. Tome je posvetio itavu drugu knjigu svoga djela o trgovini, a i preostale tri knjige sadr~e pouku za dobrog kraanina. Po Kotruljevu mialjenju, spasonosno djelovanje mise, molitve, milostinje, dobrih djela i praatanja, rjeaava probleme savjesti i vodi trgovca putem spasenja, bez obzira na moralne zamke njegove profesije. Strah nekih dubrova kih ljudi ~estoko se osjea u rije ima njihovih oporuka, kada, mu eni teakom savjeau,  jer su se kasno sjetili svojih grijeha i nisu se bojali .2 4 r  X 6 ` b d f j | tdtTdThOeh`CJaJhnH tH hOeh$(CJaJhnH tH hOeh>CJaJhnH tH !jhOehH0JCJUaJhfCJaJhnH tH hOehPCJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH hOehqACJaJhnH tH hAShHCJaJhnH tH hASCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH .025>JJTTxcmwH`gdgdj`gdH`gdz`gd ?`gd6`gd#gdN$a$gdqA$a$ ` jNRTVtﱡpYpL:"hOeh 6CJaJhnH tH h#CJaJhnH tH ,jhOeh)\0JCJUaJhnH tH hOeh)\CJaJhnH tH hOehSCJaJhnH tH !jhOehH0JCJUaJhOehHCJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH !jhOehGK0JCJUaJhOehfCJaJhnH tH hfCJaJhnH tH hOehGKCJaJhnH tH x<>@4jJPt<һҫziYIhOeh)CJaJhnH tH hOehNCJaJhnH tH !jhOeh40JCJUaJ"hYh46CJaJhnH tH h4CJaJhnH tH "hOeh46CJaJhnH tH hOeh4CJaJhnH tH ,jhOeh 0JCJUaJhnH tH hOehGKCJaJhnH tH h CJaJhnH tH hOeh CJaJhnH tH h!j!!!#6#$$"%>%R%4'((*:-5556ҩҙҌҩreT!jhOeh^H0JCJUaJh] CJaJhnH tH h^HCJaJhnH tH h~CJaJhnH tH h6CJaJhnH tH hOeh~CJaJhnH tH ,jhOeh60JCJUaJhnH tH "hOeh66CJaJhnH tH hOeh6CJaJhnH tH hFXCJaJhnH tH hOehuCJaJhnH tH 6666788889999:":*:::;;;;<<==>>>>>\???@AAABⴧw`w,jhOeh$70JCJUaJhnH tH hOehCJaJhnH tH hOeh$7CJaJhnH tH hOeh}|CJaJhnH tH h3CJaJhnH tH hOeh{7tCJaJhnH tH !jhOehu0JCJUaJh ?CJaJhnH tH hOehuCJaJhnH tH h>XCJaJhnH tH %BCDDDDDE@EEEEEFF(FFFGGGGGGGHbHH$I,I:IRIIrbbbbhOehv6CJaJhnH tH "hOehH6CJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOeh}|CJaJhnH tH h6wCJaJhnH tH hOeh']CJaJhnH tH hOeh<1>CJaJhnH tH !jhOeh0JCJUaJhOehCJaJhnH tH h3CJaJhnH tH  IJJJJJK*K.KLLLMMMM2NNN"OO˻||l\l\lL?Lh0>CJaJhnH tH hOehJCJaJhnH tH hOehMCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOehMCJaJhnH tH "hAShM6CJaJhnH tH hMCJaJhnH tH hOeh<1>CJaJhnH tH hOehASCJaJhnH tH hASCJaJhnH tH ,jhOeh?zD0JCJUaJhnH tH hOeh?zDCJaJhnH tH OQ\Q^QQQQQQ8RRRRRR SS(STTTTXUZUJXLXyiRiA!jhOeh$(0JCJUaJ,jhOeh$(0JCJUaJhnH tH hOeh$(CJaJhnH tH hOehOCJaJhnH tH ,jhOehH0JCJUaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOehw=CJaJhnH tH h0>CJaJhnH tH "hOeh}6CJaJhnH tH hOehgVCJaJhnH tH hOeh}CJaJhnH tH LXXXYY ZXZN\P\R\T\d\h\j__J`L`N`j`~````a a"a$a2a@ajblbbcNctcvcxc瀞wghjh$(CJaJhnH tH )jhOeh$(0JCJUaJmHsHhOehOCJaJmHsHhOeh$(CJaJmHsHh/W"CJaJhnH tH ,jhOeh$(0JCJUaJhnH tH !jhOeh$(0JCJUaJhOehOCJaJhnH tH hOeh$(CJaJhnH tH $xccccxdTeeeeeeefffggg`iiiiiDlFlHlJlllϾϮϮϜzzzczVhk5xCJaJhnH tH ,jhOehj0JCJUaJhnH tH hOehjCJaJhnH tH "hOehjch6CJaJhnH tH "hOeh [6CJaJhnH tH hOehjchCJaJhnH tH !jhOehj0JCJUaJhOeh [CJaJhnH tH hOeh_CJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH llmLmmmmmmmm nXnnop qqqqrBr^r`rbrss߻߫yl\lE,jhOehV0JCJUaJhnH tH hOehVCJaJhnH tH hCJaJhnH tH "hOehe6CJaJhnH tH hOehCpACJaJhnH tH hOeheCJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH ,jhOeh0JCJUaJhnH tH hk5xCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH stttu6u@uuu0w2w4w^wwwwwwjyyyz{߫t‹dR"hOehC6CJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH ,jhOeh>&0JCJUaJhnH tH hOehCCJaJhnH tH hOeh>&CJaJhnH tH ,jhOehe0JCJUaJhnH tH hOehCJaJhnH tH hCJaJhnH tH hOeh3CJaJhnH tH hOeheCJaJhnH tH {{8|:|j|~|||||,}F}\}}}}}~4~6~:~>~N~ٲ٢{{i{\{i{L:"hOeh 6CJaJhnH tH hOeh CJaJhnH tH h=CJaJhnH tH "hOeh [6CJaJhnH tH hOeh [CJaJhnH tH ,jhOeho0JCJUaJhnH tH hOehP?CJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH ,jhOeh s0JCJUaJhnH tH hOehCCJaJhnH tH ,jhOehC0JCJUaJhnH tH N~P~~~~~~Z6FHnpͽvd͆T=0hMCJaJhnH tH ,jhOehM0JCJUaJhnH tH hOeh[CJaJhnH tH "hOehM6CJaJhnH tH hOehiCJaJhnH tH hOehMCJaJhnH tH ,jhOehP?0JCJUaJhnH tH hOehCCJaJhnH tH hOeh [CJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH "hOeh 6CJaJhnH tH hOeh CJaJhnH tH ,BP`bdfƅȅ\‡ć<>վ~n~~W~GhOehCJaJhnH tH ,jhOeh [0JCJUaJhnH tH hOehCJaJhnH tH hOeh [CJaJhnH tH hOehx~CJaJhnH tH hOeh]CJaJhnH tH hOehMCJaJhnH tH ,jhOehM0JCJUaJhnH tH hMCJaJhnH tH hfaCJaJhnH tH hOehMCJaJhnH tH >z|(*,x,jBDFH"&ξΧޗn^N>NhOeh46CJaJhnH tH hOehiCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH ,jhOeh0JCJUaJhnH tH "hOeh6CJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH ,jhOehx~0JCJUaJhnH tH hOehx~CJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH "hOeh6CJaJhnH tH &>TR"Z֒ 2ﻫygҫҫP@hOehCJaJhnH tH ,jhOeh0JCJUaJhnH tH "hOeh6CJaJhnH tH hOeh&urCJaJhnH tH "hOeh-_b6CJaJhnH tH hOeh-_bCJaJhnH tH hOehCJaJhnH tH ,jhOeh70JCJUaJhnH tH h)CJaJhnH tH hOeh46CJaJhnH tH hOeh\CJaJhnH tH 2Ԕ:ĕ&x̗ؗ߾ttddWGhOehgFCJaJhnH tH hOCJaJhnH tH hOeh CJaJhnH tH hOeh6ACJaJhnH tH h6ACJaJhnH tH h/CJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOehiCJaJhnH tH !jhOeh0JCJUaJhOeh CJaJhnH tH hOehBCJaJhnH tH hOeh(OCJaJhnH tH H•:'''''*),).)L)N)))..`gdzgdo`gd,jgd".:NJXԜP^pt46XzVhjl"`ڭܭϵϵϣϒϣϵϵϵϒυϒuhOehCJaJhnH tH hfCJaJhnH tH !jhOehH0JCJUaJ"hOehH6CJaJhnH tH h/CJaJhnH tH hOCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOehgFCJaJhnH tH hOeh'~*CJaJhnH tH (<Ljʷ BD66"4@°ҥttrtteUUhOeh%CJaJhnH tH h`CJaJhnH tH UhOeh=CJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH !jhOehH0JCJUaJhOeh*+6CJaJ"hOehW46CJaJhnH tH hOehW4CJaJhnH tH hOeh*+6CJaJhnH tH h/CJaJhnH tH hOeh,CJaJhnH tH Boga , mole izbavljenje od Pakla. To je odreivalo njihovo ponaaanje ~ivota i stav prema smrti. Strah od smrti bio je manje strah od kraja ~ivota, a viae strah za sudbinu duae. Crkva je vjernicima ponudila utjehu kroz sakramente i obrede koji su ih za ~ivota i u asu smrti trebali voditi ka otkupljenju. Osim toga, strah od susreta s drugim svijetom olakaala je i ideja istiliata koje se od 12. stoljea pojavljuje u vjerni koj svijesti kao mjesto prijelaza, gdje se privremenim kaznama duae mogu o istiti od manjih grijeha i potom prijei u vje nu sreu. Pojam istiliata urodio je osobitim povezivanjem svijeta ~ivih i svijeta mrtvih. Dubrova ke srednjovjekovne oporuke ne spominju izrijekom istiliate, ali brojnim zapisima za vlastitu duau i za duae umrlih roaka i prijatelja iskazuju uvjerenje u takvu mogunost iskupljenja. Temeljem toga, u nekim se oporukama osjea sigurnost za spasenje svoje duae, zahvaljujui Bo~joj milosti, ali i pobo~nom i poatenom ~ivotu. Sadr~ajnoj analizi valja dodati i to da oporuke i frazeologijom upuuju na to da im je izvor u propovijedima. Kada samrtnici ni~u uvijek iste rije i o krhkosti i nemoi ovjeka, raspadljivosti tijela i vje nosti duae, borbi anela i demona, bijedi i taatini vremenitog svijeta, i o smrti kao nemilosrdnoj krvnici koja e ih pokositi neznano kada, oni zapravo ponavljaju propovjedni ke formule koje su toliko puta uli. Predod~ba ~ivota kao puta, staze ili rijeke izvire iz upozorenja propovjednika na kratkou i dragocjenost vremena ~ivota koje treba iskoristiti za stjecanje onostranih vrednota, a ne ovozemaljskih u~itaka. Mise u spomen tri Bo~anske osobe, etiri Evanelja, pet Kristovih rana, sedam darova Duha Svetoga, sedam radosti svete Marije, devet zborova anela, jedanaest tisua djevica, dvanaest apostola, trideset i tri Kristove godine upuuju na simboliku brojeva kojom su se propovjednici slu~ili da bi olakaali pamenje svojih poruka. Propovjednici, a osobito franjevci, ostavili su vrlo dubok trag na ~ensku religioznost, osobito u kasnom srednjem vijeku kada ~ene zahvaljujui marijanskom kultu, dobivaju va~no mjesto u kraanskoj duhovnosti. Povjesni ari ak smatraju da su propovjednici bili prvi promatra i i poznavaoci osobite ~enske duhovnosti, budui da su ~ene u urbanim sredinama bile pod njihovom pastoralnom skrbi. Djelatnost propovjednika u velikoj je mjeri bila usmjerena prema kristijanizaciji braka, te bra nih odnosa i obiteljskog ~ivota, ato zna i da su bitno utjecali na ~ivot ~ena. Vjerska praksa otvarala je prozor u svijet i dubrova kim ~enama. One su bile posebno aktivne na vjerskom podru ju mo~da upravo zato ato su bile stiaane u drugim sferama ~ivota. Poznavanje katekizma i vjerskih ideja razvilo se tijekom 14. i 15. stoljea upravo pod utjecajem propovjedni kih redova. Promjene shvaanja, vjerskih predod~bi i oblika pobo~nosti mogu se pratiti u njihovom oporukama. Briga za patnju drugih u ovom i u drugom ~ivotu glavna je zna ajka ~enske pobo~nosti. Plemkinje i pu anke zajedni ki su sudjelovale u brizi za siromahe, a osobito za siro ad, neudate djevojke i redovnice. Filip de Diversis zabilje~io je da nigdje nije vidio toliko milosre i revnost u pohaanju slu~be Bo~je i hodo aaa kao u dubrova kih ~ena. Pohvalio je njihovo prisustvovanje misi, katkada i dva puta dnevno. I Du Fresne Canay je zamijetio da dubrova ke ~ene esto idu u crkvu i tamo dugo ostaju, a Pietro Casola ka~e da na sve anim misama i procesijama ponosno pokazuju svoje haljine i nakit, u~ivajui ato ih stranci gledaju. Serafino Razzi je takoer zapazio izuzetnu pobo~nost dubrova kih ~ena, kako plemkinja, tako i pu anki. On ne govori mnogo o zna ajkama njihove duhovnosti, ali ostavlja podatak da one vrlo rado odlaze u Crkvu i vesele se Bo~joj rije i i propovijedi koje radije sluaaju kod brae propovjednika nego u katedrali. Franjevci i dominikanci su propovijedali hrvatskim jezikom, dok se u prvostolnici govorilo talijanski koji pu anke nisu razumjele, jer ga nisu imale prilike nau iti. To je joa jedna potvrda da su franjeva ki i dominikanski propovjednici vodili ra una o prijem ivosti njihovih rije i meu laicima, osobito meu ~enama. Razzi je ovome dodao i primjedbu da su dubrova ke ~ene izrazito brbljave u Crkvi, ali da treba biti strpljiv s njima, jer su doista odane Bogu. I zajednice treoretkinja koje se spominju sredinom 15. stoljea, znak su uspjeha propovjedni ke misije u poticanju duhovnosti kod svjetovnih ~ena. Crkva je bila pozornica ~enskog druatvenog ~ivota, ali je u srediatu ipak bila pobo~nost. Vjerni ki zanos povezivao je ~ene sa sveenicima, osobito ispovjednicima te sa redovnicama i drugim pobo~nim ~enama, neovisno o staleakoj pripadnosti tih ljudi. Ilija Crijevi u posmrtnom govoru svom ujaku Juniju Sorgo o ituje zna ajke nove pobo~nosti, devotio moderna koja je zahvaljujui dugotrajnim naporima propovjednika pro~ela kraanski puk po etkom 16. stoljea. Pjesnik je opisao posljednje asove ~ivota svoga ujaka bez dramati nih boja kasnosrednjovjekovnih prikaza smrti. Junije Sorgo nije se morao bojati smrti, prije svega zato ato je od mladosti bio pobo~an i poznat po vjeri, a potom i zato ato je u posljednjim asovima ispovijedio grijehe. Prema rije ima svoga neaka, pla ui i kajui se duboko je u sebi raa istio sve i tako o iaen od grijeha i blagoslovljen svetom vodom primio Svetu Pri est. Crijevi ka~e doslovno da je primljen u Krista i za njega, te da e za sve vijeke u~ivati u radosti vje ne sree. Pozvao je okupljene roake i prijatelje da skinu crninu i prekinu s kukanjem, pla em i ~aloau, te da se vesele ato je jedan od njih dosegao besmrtnost i bo~ansku milost. Kienim rije ima Crijevi je iskazao vrhunski rezultat pouke o dobroj smrti ne viae samo na obrednoj razini kao ato je to bilo ranije, ve interioriziran u skladu s novom pobo~noau. Na zaduanici pjesnika i vlastelina iva Gu etia Crijevi je progovorio o dvostrukoj, tjelesnoj i duhovnoj prirodi ovjeka, o uskrsnuu tijela koje e prevladati tu dihotomiju, o isto nom grijehu, borbi dobra i zla te o Kristu koji je ~ivot i otkupljenje. Raspravio je i pitanje patnje i zemaljskih nevolja koje trnovitim putem vode u nebo, nasuprot airokom i lagodnom putu prema crnim vratima pakla. Njegove rije i odra~avaju kraanske predod~be obrazovanih laika koji su viae nego obi ni puk mogli razumjeti i interiorizirati kraanstvo. Ipak, govorei o pokojnom prijatelju iskazuje opeprihvaeni pu ki model kraanskog ~ivota koji je definiran izvanjskim. iva Gu etia opisuje kao ovjeka pobo~nog i redovitog u vraenju obreda koji nije nijedan dan po eo ni zavraio bez molitve. O svakom blagdanu ili vigiliji blagdana sluaao je slu~bu Bo~ju. Nije propustio nijednu godianju ispovijed za o iaenje grijeha, a Svetu Pri est, taj  spasonosni nektar tijela i duae , primao je skruaeno, ak i u svojoj teakoj bolesti. Smrt je do ekao strpljivo i pripravno, okajavai grijehe, te  nema sumnje da e zbog tako poateno provedenog ~ivota i zbog svetosti svoje smrti, pomiren s vje nim Bogom u~ivati u vje noj srei kojoj niata ljudsko i smrtno viae nee smetati . Taj idealni lik upravo je onaj model kraanina koji su propovjednici nastojali predo iti puku u prethodnim stoljeima. Bez obzira na to ato je ~ivi ivo de Gozze prili no odudarao od toga ideala pobo~nost prenesena rije ju mnoge brae propovjednika u dubrova kim crkvama i na trgovima bila je stvarna i stvarno je utjecala na predod~be ljudi predod~bama o ~ivotu i smrti, posljednjim stvarima, grijehu i dobru, tijelu i duai, Bogu i ovjeku. Sa~etak U pastoralu franjevaca i dominikanaca propovjedniatvo je postalo prvenstvenom svrhom poslanja. Temelj nove vjeatine, ars praedicandi, predstavljali su priru nici za propovijedanje, tzv.Artes praedicandi, naro ito popularne meu dominikancima. Uz to, propovjednicima su slu~ila i razli ita druga pomagala kao ato su zbirke propovijedi, biblijske konkordancije i zbirke exempla. Franjeva ki i dominikanski propovjednici obraali su se vjernicima na novi na in, vodei ra una o komunikaciji te o osjeajnom poticaju u inku svojih rije i. Izla~enjem na trgove i ulice gradova te sadr~ajnim i tematskim pribli~avanjem puku propovjednici su otvarali nove mogunosti pobo~nosti laicima i davali im novo mjesto u Crkvi. Franjeva ka, a pogotovo dominikanska knji~nica u Dubrovniku, posjeduju viae srednjovjekovnih propovjedni kih priru nika koji svjedo e o njihovom osobitom pastoralnom djelovanju meu pukom. Njihova se poruka na jasni na in o ituje u oporukama Dubrov ana koje tijekom stoljea srednjega vijeka sve jasnije i izrazitije iskazuju vjerske predod~be i osjeaje koje su im prenijeli ispovjednici. Kratki sa~etak lanak raspravlja o svrsi i metodama propovijedanja srednjovjekovnih dominikanaca i franjevaca te o u inku vjerske pouke dane kroz propovijed na srednjovjekovni dubrova ki vjerni ki puk. Klju ne rije i srednji vijek, propovijedanje, dominikanci, franjevci, Dubrovnik U pastoralu franjevaca i dominikanaca propovjedniatvo je postalo prvenstvenom svrhom poslanja. Temelj nove vjeatine predstavljali su priru nici za propovijedanje. Propovjednicima su slu~ile i zbirke propovijedi, biblijske konkordancije i zbirke exempla. Franjeva ki i dominikanski propovjednici izlazili su meu vjernike i vodila ra una o komunikativnoj dimenziji propovijedi. Time su otvarali nove mogunosti pobo~nosti laicima i davali im novo mjesto u Crkvi. Dominikanska, dijelom i franjeva ka knji~nica u Dubrovniku posjeduju viae srednjovjekovnih propovjedni kih priru nika, ija se poruka o ituje i u oporukama Dubrov ana toga doba.  Monika Sandor,  Jacques de Vitry  Bibliography , De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale, (ur. Jacqueline Hamesse, Xavier Hermand), Louvain-La-Neuve, 1993, 56.  Marie-Anne Polo de Beaulieu,  Des histoires et des images au service de la prdication. La Scala coeli de Jan Gobi Junior ( 1350) , De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale, (ur. Jacqueline Hamesse, Xavier Hermand), Louvain-La-Neuve, 1993, 280.  Beverly Mayne Kienzle,  The typology of the medieval sermon and its development on the Middle Ages , De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale, (ur. Jacqueline Hamesse, Xavier Hermand), Louvain-La-Neuve, 1993, 84-85; Andr Vauchez,  The pastoral transformation of the thirteenth century , The laity in the Middle Ages, (ur. Daniel E. Bornstein), Notre Dame, London, 1993, 102-103; Simon Tugwell, O. P.,  De huiusmodi sermonibus texitur omnis recta predicatio. Changing attitudes towards the Word of God. , De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale, (ur. Jacqueline Hamesse, Xavier Hermand), Louvain-La-Neuve, 1993, 159-160.  Guy Bedouelle, Dominik ili dar rije i, Zagreb, 1990, 84-97.  Bratislav Lu in,  Generi ke zna ajke propovijedi Marka Marulia o Kristovu posljednjem sudu Colloquia Maruliana 3/1994., 73-76.  Humbertus de Romans,  De eruditione praedicatorum , Opera de vita regulari, ur. Joachim Joseph Berthier, sv. 2, Torino, 1956; Thomas Falmagne,  Les instruments de travail d'un prdicateur cistercien , De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale, (ur. Jacqueline Hamesse, Xavier Hermand), Louvain-La-Neuve, 1993, 187-216; M. A. POLO de Beaulieu,  Des histoires et des images au service de la prdication , 279; Clifford Hugh Lawrence, The Friars. The impact of the early mendicant movement on Western Society, London, New York, 1994, 120.  David L. d Avray, The Preaching of the Friars. Sermons Diffused from Paris Before 1300., Oxford, 1985, 132-179; C. H. Lawrence, The Friars, 120-121; M. A. Polo de Beaulieu,  Des histoires et des images au service de la prdication , 280-282.  Stjepan Krasi, Dominikanci: povijest Reda u hrvatskim krajevima, Zagreb, 1997, 43; Franjo `anjek, Dominikanci i Hrvati: osam stoljea zajedniatva: (13.-21. stoljee), Zagreb, 2008, 105-106, 108; Stjepan Krasi,  Regesti pisama generala dominikanskog reda poslanih u Hrvatsku (1392  1600) , Arhivski vjesnik 21-22/1978 1979, 276.  Toma Arhiakon, Historia Salonitana. Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, prev. Olga Peri, kom. Mirjana Matijevi Sokol, Split, 2003, 152-155, 270-271. Usporedi: David Herlihy,  Santa Caterina and San Bernardino. Their Teachings on the Family , Women, Family and Society in Medieval Europe. Historical Essays, 1978-1991., (ur. David Herlihy, Anthony Molho), Providence, Oxford, 1995 188-189.  Pietro Casola,  Ragusa nel 1494. , L' Epidauritano, lunario raguseo per l' anno 1908/1907, 61-62.  S. Tugwell, O. P.,  De huiusmodi sermonibus texitur omnis recta predicatio , 104.  S. Tugwell, O. P.,  De huiusmodi sermonibus texitur omnis recta predicatio , 161-166.  C. H. Lawrence, The Friars, 122-123; Roberto Rusconi, L'ordine dei peccati. La confessione tra Medioevo ed et moderna, Bologna, 2002, 111, 116-120; Alessandro Barbero, Chiara Frugoni, Medioevo. Storia di voci, raconto di immagini, Roma-Bari, 1999, 265; Th. Falmagne,  Les instruments de travail d'un prdicateur cistercien , 187.  Larissa Taylor, Soldiers of Christ, Preaching in Late Medieval and Reformation France, New York - Oxford, 1992, 84-91; Roberto Rusconi, L'ordine dei peccati, 20-21, 41-47, 66-67, 105-115; Zdenka Janekovi Rmer,  Posrednici spasenja: Senjska Spovid opena iz 1496. godine , Sacerdotes, iudices, notarii... Posrednici meu druatvenim skupinama, (ur. Neven Budak), Pore , 2007, 132-137.  Konstantin Vojnovi,  Crkva i dr~ava u dubrova koj republici: prvi dio Rad JAZU 119/1894, 53-54, 58.  Zdenka Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta. Pro~imanje pojavnog i transcendentnog u dubrova kim oporukama kasnoga srednjeg vijeka Otium 2/3-4/1994, 12; Monumenta historica Ragusina. Spisi dubrova ke kancelarije, sv. 1 (1278-1282), (ur. Gregor remoanik), Zagreb, 1951, 105-106, 203, 327; sv. 2, Monumenta historica Ragusina. Spisi dubrova ke kancelarije, sv. 1: 144, 156; sv. 2, (ur. Josip Lu i), Zagreb, 1984, 253-254, 307-308, 326-330, 360-361, 326-330, 331-332, 332-334; Dr~avni arhiv u Dubrovniku (dalje DAD), Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 11, 134'; sv. 12, 48', 73'-74, 87', 115', 127; sv. 13, 31'; sv. 14, 8, 68', 163; sv. 16, 166'; sv. 17, 24; sv. 18, 133; sv. 20, 101', 156; sv. 35, 88'-89'; sv. 36, 10a, 103.  Konstantin Vojnovi,  Dr~avni rizni ari Republike Dubrova ke Rad JAZU 127/1896, 15-16; K. Vojnovi,  Crkva i dr~ava u dubrova koj republici: prvi dio , 53-61; Jacomo Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa libri quattro di Giacomo di Pietro Luccari, gentilhuomo Rauseo, Venetiis, 1605, 36.  Filip de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika 1440, (ur. Zdenka Janekovi Rmer), Zagreb, 2004, 86, 170-171.  F. de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika, 99, 179.  F. de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika, 96, 177.  113, 188.  F. de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika, 127, 197.  Mijo Brlek, Rukopisi knji~nice Male brae u Dubrovniku, knj. 1, Zagreb, 1952, 132, 162-163, 179, 180-181. Arhiv samostana Male brae, rkp. br. 447 a, 557, 2082, 2083.  M. Brlek, Rukopisi knji~nice Male brae u Dubrovniku, 180-182.  Arhiv samostana Male brae u Dubrovniku, n. 447.  Serafin Marija Cerva, Chirographoteca Coneobii S. Dominici de Ragusio Ordinis Praedicatorum sive codices MSS qui in bibliotheca ejusdem coenobii asservantur descripti, per materias digesti, variisque animadversionibus illustrati a Fratre Seraphino Maria Cera Ragusino, Ordinis Praedicatorum, 24-26, 46, 47, 48.  S. M. Cerva, Chirographoteca, 48; Augustin Theiner, Codex diplomaticus dominii temporalis Sanctae Sedis, sv. 3, Romae, 1862, 326-329. Thomas Kppeli, O. P., Hugues Vincent Shooner, O.P., Les manuscrits mdivaux de Saint-Dominique de Dubrovnik. Catalogue sommaire. Institutum historicum ff. praedicatorum Romae ad S. Sabinae, Dissertationes historicae, f. XVII, Rome, 1965: 24.  S. M. Cerva, Chirographoteca, 50.  Th. Kppeli, O. P., H. V. Shooner, O. P., Les manuscrits mdivaux, 80, n. 54.  Monumenta Ragusina. Libri reformationum, ur. Josip el i. Zagreb: JAZU, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. X, sv. 1. Zagreb: JAZU, 1879: 145.  S. M. Cerva, Chirographoteca, 50.  K. Vojnovi,  Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrova kijem , 40; Th. Kppeli, O. P., H. V. Shooner, O. P., Les manuscrits mdivaux, 75, n. 43; 80, n. 53; 97: n. 81.  K. Vojnovi,  Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrova kijem , 6; Th. Kppeli, O. P., H. V. Shooner, O. P., Les manuscrits mdivaux, 83, n. 59; 91, n. 72; 89, n. 70.  S. M. Cerva, Chirographoteca, 48; Th. Kppeli, O. P., H. V. Shooner, O. P., Les manuscrits mdivaux, 86, n. 65.  Th. Kppeli, O. P., H. V. Shooner, O. P., Les manuscrits mdivaux, 89, n. 70; 93, n. 76.  Gilbertus de Hoilandia, Sermo super Cantica canticorum, Firenze, 1481; Girolamo Savonarola, Tractato overo sermone della oratione composto da frate Hyeronimo da Ferrara, Firenze, 1492; Sancti Augustini Sermones de tempore, Basel, 1495; K. Vojnovi,  Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrova kijem , 40, 42, 43.  K. Vojnovi,  Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrova kijem , 3, 5; Th. Kppeli, O. P., H. V. Shooner, O. P., Les manuscrits mdivaux, 76, 77.  M. Brlek, Rukopisi knji~nice Male brae u Dubrovniku, 273-274; Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur, sv. 1, ur. Stjepan Krasi. Zagreb: JAZU, 1975  Klement de Ragnina, Quodlibet declamatorium cum suis figuris et attestationibus ex sacris literis, perutile verbi dei declamatoribus, in tribus libris distinctum, cum tabula ordinata in secundo libro, dierum communiter praedicabilium, additis etiam proprijs tabulis totam substantiam pro quolibet sermone continentibus nec non his adiuncta, quorundam sermonum magis utilium ex sancto vincentio annotatione tabulari, venerabilis patris fratris Clementis Aranei de Ragusio ordinis praedicatorum congregationis ragusinae de obseruantia, verbi dei declamatoris, Venetiis, 1541; Klement de Ragnina, Sacri sermones r.p.f. Clementis Aranei Ragusei, Ordinis praedicatorum. Pro diebus festis U prima Dominica Adventus usque cineres et subinde per omnes ferias quadragesimae, usque ad tertiam feriam Paschae. ... Sermo meus et praedicatio mea, non in persuasibilibus humanae sapientiae verbis, sed in ostensione Spiritis et virtutis. I ad Cor. c2, Brescia, 1586; Klement de Ragnina, Expositio fratris Clementis Aranei Ragusini Ordinis Praedicatorum cum resolutionibus occurrentium dubiorum etiam Lutheranorum errores confutantium secundum subiectam materiam super Epistolam Pauli ad Romanos per modum lecturae, Venetiis, 1547; K. Vojnovi,  Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrova kijem , 31; F. `anjek, Dominikanci i Hrvati, 187-193.  Marko Maruli,  Pismo papi Hadrijanu VI. , Govori protiv Turaka, (ur. Vedran Gligo), Split, 1983, 165-166; `ime Ljubi, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Wien, Zadar, 185, 27.  Z. Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta , 3, 7.  Thomas L. Amos,  Early Medieval Sermons and their audience , De l homlie au sermon. Histoire de la prdication mdivale, (ur. Jacqueline Hamesse, Xavier Hermand), Louvain-La-Neuve, 1993, 11.  Monumenta historica Ragusina. Spisi dubrova ke kancelarije, sv. 1, 136; sv. 2, 233-234. DAD, Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 10, 95'; sv. 11, 197; sv. 12, 127; sv. 13, 75'; sv. 15, 139-139; sv. 18, 56', 137-137'; sv. 19, 63, 165'-166'; sv. 20, 106'; sv. 17, 42, 86; sv. 20, 109'; sv. 18, 32, 121; sv. 21, 75', 138'.  Aaron Gurevi ,  Il mercante , L' uomo medievale, (ur. Jacques Le Goff), Roma-Bari, 1987, 277-289; Z. Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta  , 5, 7; Benedikt Kotruljevi, O trgovini i savraenom trgovcu, (prev. }arko Mulja i), Dubrovnik, 1989, II: 224-295.  Z. Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta  , 14; DAD, Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 22, 1-4; sv. 10, 136; sv. 11, 103; sv. 12, 117, 120-120'; sv. 13, 7'; 45'; sv. 21, 17, 19.  Z. Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta  , 6.  DAD, Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 9, 77, 142'; sv. 14, 136; sv. 18, 64, 84, 104, 137-137'; sv. 20, 101', 164; sv. 22, 19.  Z. Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta  , 8; DAD, Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 19, 63'; sv. 39, 254-256'; sv. 21, 89'-90'.  John Coakley,  Friars, Sanctity and Gender: Mendicant Encounters with Saints, 1250-1325. Medieval Masculinities: Regarding Men in the Middle Ages, (ur. Clare Lees), Minneapolis, 1994, 91-110.  A. Vauchez,  The pastoral transformation of the thirteenth century , 96-99.  DAD, Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 9, 89-89'; 109'-110'; 147'-148', 165; sv. 10, 109'-110, 124-124'; sv. 11, 63, 103-103'; sv. 12, 42-42', 153'-154, 178-178'; sv. 14, 35-35', 146-146'; sv. 19, 60-62', 165'-166'; sv. 20, 155'-156'; sv. 21, 89'-90'.  Zdenka Janekovi Rmer, Rod i grad. Dubrova ka obitelj od 13. do 15. stoljea, Dubrovnik, 1994, 128-129; Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode. Dubrova ka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb-Dubrovnik, 1999, 207-208.  F. de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika, 92, 97, 174-175, 178.  Mihajlo Dini,  Tri francuska putopisca XVI veka o naaim zemljama , Godianjica Nikole upia 49/1940, 94, 95, 110; P. Casola,  Ragusa nel 1494. , 61.  Serafino Razzi, La storia di Ragusa: scritta nuovamente in 3 libri, (ur. Josip el i), Dubrovnik, 1903, 193-194.  Z. Janekovi Rmer,  Na razmei ovog i onog svijeta  , 10; DAD, Testamenta Notariae, serija X.1, sv. 15, 30, 43; sv. 17, 90; sv. 19, 7'-8'.  Darinka Neveni Grabovac,  Ilija Lamprice Crijevi, Posmrtni govor svojem ujaku Juniju Sorko eviu , }iva antika 27, 1/1977, 253-254; Zdenka Janekovi Rmer,  Pro anima mea et predecessorum meorum. The Death and the Family in 15th Century Dubrovnik , Otium 3/1-2/1995, 26.  Darinka Neveni Grabovac,  Oratio funebris humaniste Ilije Crijevia dubrova kom pesniku Ivanu (D~ivu) Gu etiu }iva antika 24/1974, 349-351, 356.     PAGE 12 PAGE 11 X<F (*,L\n߾߱ߡߑscscNcs)jhOehOe0JCJUaJmHsHhOeh#6CJaJhnH tH hTHCJaJhnH tH !jhOeh6J0JCJUaJhOeh6JCJaJhnH tH hOeh^CJaJhnH tH h6JCJaJhnH tH !jhOehH0JCJUaJhOeh%CJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH hOeh6CJaJhnH tH P<>@v&ƵzmYDY4m4m4hOeh6JCJaJhnH tH )jhOeh6y0JCJUaJmHsH'hOeh6yCJaJhmHnH sHtH h6JCJaJhnH tH !jhOeh#60JCJUaJh|aCJaJhnH tH hCJaJhnH tH hOeh#6CJaJhnH tH !hTHCJaJhmHnH sHtH )jhOehTH0JCJUaJmHsH'hOehTHCJaJhmHnH sHtH hOehTHCJaJhnH tH <     B F x   vP{n{\{n{L{n{n{n{n{hOeh6CJaJhnH tH "hOehH6CJaJhnH tH hxCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH 'hOeh6yCJaJhmHnH sHtH !jhOehOe0JCJUaJhOehOeCJaJhnH tH hOeCJaJhnH tH !hOeCJaJhmHnH sHtH hOeh6JCJaJhnH tH !jhOeh6J0JCJUaJDbdfhVf ޴}m["h,jh,j6CJaJhnH tH hOeh,jCJaJhnH tH hCJaJhnH tH h,jCJaJhnH tH hCJaJhnH tH hOehASCJaJhnH tH hASCJaJhnH tH hOeh CJaJhnH tH hxCJaJhnH tH hOehHCJaJhnH tH !jhOehH0JCJUaJf   !! #"#,#j###X$$$$''))*++,B-..ѿѲѕ{k{Y{k{Ih,jhzCJaJhnH tH "h,jhz6CJaJhnH tH hOehzCJaJhnH tH hzCJaJhnH tH hVCJaJhnH tH hoCJaJhnH tH hOeh6wCJaJhnH tH h6wCJaJhnH tH "h,jh,j6CJaJhnH tH h,jCJaJhnH tH hOeh,jCJaJhnH tH "hOeh,j6CJaJhnH tH ....4J4X4\445 5@5d5t555{qhoaJmHsHhUho6hnH tH h~3ho;hnH tH hho;hnH tH h[y ho;hnH tH hXho;hnH tH hohnH tH h ho6hnH tH h ho;hnH tH h hohnH tH jh ho0JU).F0`2789r=\?A(EEFJGILMSUV>WWWDXgd$(gd$(gdgdugd^Hgd6gd4gd gd)\gdGK555N66677777777788888(828888889999.9@9D9F9|9~999999»ݭݢ»ݻ{wpwhwh ho6 h~hohoh~ho;haH*homHsHhWtho;mHsHhomHsHh homHsHhmho;hnH tH  h hojh ho0JUh ho6hnH tH h hohnH tH hohnH tH hhkho;hnH tH (99:$:4:8::::::&;z;;;;;;;b<d<<<<4=6=X=f=r=t=v=====$>Ҷۨۛzl]hX#ho6B*^JphhX#ho6hnH tH hX#ho;hnH tH hX#hohnH tH  hX#hojhX#ho0JUhd$ho;hnH tH h=ho;hnH tH h ho6hnH tH hohnH tH h hohnH tH hB7ho;hnH tH  h hoho"$>(>T>X>b>d>t>x>>>>>>>D?H?Z?\?^?p?|????????@"@&@<@>@@@@@@ݫzvvndz_v ho6h ho56hJ,ho;hoh ho6h ho0J56]h4xho; h hojh ho0JUh homHsHh>ho;hnH tH ho6hnH tH h@Nho;hnH tH h hohnH tH hohnH tH hX#hoB*^Jph%@AA A&AdAAAAAAAAABBB.B0BB ChCvCzCDͶͯ}odoZQCQh\ho;hnH tH hohnH tH hoaJmHsHho6aJmHsHh)-ho6aJmHsHhho;mHsHh)'hoaJmHsHh hohnH tH jh ho0JU h4xhohoyhoB*^JphhoB*^Jphh hoB*^Jph h ho0J5B*^Jph ho; h hohoyho;DZD^DDDDDDE(E*E,E:EFEJELEjEnErEEEEEEEEE FFLFFFFFyrn`Uh homHsHhE ho;hnH tH ho h hohoaJmHsHhhoaJmHsHhho;hnH tH jh ho0JUh hohnH tH hohnH tH hoB*^Jphh\hoB*^Jphh\ho6B*^Jphh\hohnH tH h\ho6hnH tH !FFFFFF4GJGLGNGXGZGjGnGGGGGGGGGGIJIRIbIfIhIII卵sehoyho;hnH tH h ho6hnH tH hJdho;hnH tH  ho6h Mho6h ho; h Mhoho6hnH tH h@Nho;hnH tH  h hojh ho0JUhohnH tH hE ho;hnH tH hoh hohnH tH 'IIIIIJJJJJJ KnKKKKKK LLLLLLLLLLMMMM>Mʼبؠبؗxxxx،kcSh hohmHnH sHtH h,Z+ho;jh ho0JUhomHsHhJdho6mHsHhJdhomHsHhohnH tH hJdho6hJdho;hJdhohnH tH hJdho6hnH tH hJdho;hnH tH  hJdhojhJdho0JU h hoh hohnH tH  >M|M~MMMMMMMMMMNNNNO OFO~OOOOOOOOP(PdPPPPPǺ~r~rj_j_j~r~rjho-homHsHhomHsHho-ho6mHsHho6mHsHhjhohmHnH sHtH hohnH tH hjho;hnH tH hjhohnH tH jhjho0JUh homHsHh,Z+hohmHnH sHtH h hohmHnH sHtH hohmHnH sHtH !PPPQQQPQQQRRSSSSSSSSTTT(T@TPTTTVTzTTTTTƽ{ҽk^Ph7ho;hnH tH hohmHnH sHtH h hohmHnH sHtH h-uIhoaJmHsHh-uIho;hnH tH jh ho0JUh;8ho6hnH tH h hohnH tH hohnH tH hjhohnH tH hoaJmHsHh)'hoaJmHsHhoaJmH sH h?1hoaJmH sH TTUUUUUUUV VRVVV`VbVVVVVVVVVV(W*W>W@WBWHW^WbWWWWWWWWWWWW,X0XDXFXRXho;mHsHhomHsHh ho6mHsHhcho;mHsHh homHsH h hojh ho0JUh)'hoaJmHsHhoaJmHsHhK*ho6aJmHsHh hohnH tH /RX\X`XXXXXYYYYYYZZZZZZ~ZZZZZZ,[.[\\\\\\\\\] ]].]H]J]X]]]]°°ؙύ淁sha5nho;hnH tH hfaho;mHsHhnshohnH tH ho6hnH tH hfaho;ho h hoh homHsHjh ho0JUhohnH tH h ho6hnH tH h hohnH tH hpho;hnH tH -DXYZ~Z\_0``(bpbceef(iNj ljvxxz|~,ЂVgdgdgdj]]]]^^^$^&^*^,^0^L^Z^j^_________``&`,`.`0`2`4`<`J`L`R`T`X`h`v`x`z````````aöãØö܍öh ho6mHsHho;hnH tH ho6hnH tH hfaho;mHsH h hojh ho0JUh homHsHh ho6hnH tH hho;hnH tH hohnH tH h hohnH tH 1a*ajaa(b*b,b8bBbFbhblbnbpbrbvbxbzbbbbbbbcccccc.cc@cJcNc~cccc㬣ÓËã}}rdh ho6hnH tH ho;hnH tH hho;hnH tH h ho;hoh hohnH tH hohnH tH ho6hnH tH hfaho;mHsH h hojh ho0JUh ho6mHsHh homHsH"h ho6hmHnH sHtH 'ccccccccdDdLdTdbdddjdldpddddddddeeeee&e0e4eTeZe^efeteve|e~eeeeeeeeeeeeּּʣʘ똌ּּʣʘho6hnH tH hfaho;mHsHh homHsHh ho6hnH tH ho;hnH tH hho;hnH tH h hohnH tH hohnH tH h ho;ho h hojh ho0JU2eff fff f"f&f6fDfFfHfRfVfffffffff&g(g*g:gHgZgngrg h hhh,hthhhhԽȯȤ딐뤄xppdph)ho6mHsHhomHsHh ho6mHsHh)ho;mHsHhoh)ho6h)ho;h homHsHh ho6hnH tH ho;hnH tH h hohnH tH hho;hnH tH hohnH tH  h hojh ho0JU'hhhhhhhi&i(i*i.i0i2iBiFiHihiiiiiiiiiiiiij jjLjNjPjXjbjfjjjkk l ll䲧؜zh ho6mHsHhpho;h ho6hnH tH ho6hnH tH ho;hnH tH hho;hnH tH jh ho0JUh homHsHh hohnH tH hohnH tH h ho; h hoho.l2l6lfp|pppp^spsssslunuuuuuuuu vv(v,vBvDvTvVvhvjvlvzvvvvvw"w0w˿˿tf˿h ho6hnH tH hdho;hnH tH jh ho0JUh homHsHh ho56h ho0J56]hho;hnH tH h hohnH tH hohnH tH h ho;h'ho6hoh ho6 h hoh'ho;(0wDwNwZw^wwwwwwxxxxx,x0x2xnxpxxxxxxxxxxxxy꓇wj\Nh ho6hnH tH h>:ho;hnH tH hohmHnH sHtH hjhohmHnH sHtH hjhohnH tH hjho;hnH tH jh ho0JUhdhoaJhoaJmHsHhdhoaJmHsHhdho6aJmHsHh->Nho;hnH tH hohnH tH h hohnH tH xyyzz z zzzzzzzzz|||||||||||||@}\}z}~}}곦ꏅwlw^RhjhohnH tH hjho;hnH tH ho6aJmHsHhvNho6aJmHsHhoaJmHsHh)'hoaJmHsHhoaJmH sH h?1hoaJmH sH h8ho;hnH tH h;8ho6hnH tH hdho6hnH tH jh ho0JUhohnH tH h hohnH tH }}}}}}}}8~<~>~N~~~~~~~~~~~~*,Rj,.06TXZ؀ڑwڑwh;8ho6hnH tH hjhohnH tH hjho;hnH tH jh ho0JU h hoh ho6hnH tH ho6hnH tH hDho;hnH tH hohnH tH h hohnH tH hjhohmHnH sHtH .ԁ؁ځ"$,.TlЂ҂ԂނFBFVXZ`nr󞖒|k!jh ho0JUmHsHh ho;hnH tH h ho6hoh ho; h hojh ho0JUh;8ho6hnH tH hjhohmHnH sHtH hjhohnH tH hjho;hnH tH hohnH tH h hohnH tH 'V̈^v246 hh]h`h&`#$gd6ygd#6gdTHgdOegd6J&>BL΅څBNv҆ކ$(؇̈ΈԈֈﮞzzk^jh ho0JUho6hmHnH sHtH "h%ho6hmHnH sHtH "h%ho;hmHnH sHtH h%hohmHnH sHtH !jh%ho0JUmHsHhohmHnH sHtH h;8ho6hnH tH h hohnH tH hohnH tH h hohmHnH sHtH $ֈ,0\^`br|"*,2FHNZ^`~澮Ϝtj]]K"hCLho;hmHnH sHtH hohmHnH sHtH hoaJmH sH h{SMhoaJmHsHhoaJmHsHh)'hoaJmHsHho"h{SMho;hmHnH sHtH h hohmHnH sHtH !jh ho0JUmHsHhohnH tH h ho6hnH tH h hohnH tH hO2ho;hnH tH @`bvxz 8Ϳֱ͌pbUjhho0JUh;8ho6hnH tH hjhohmHnH sHtH hjhohnH tH hjho;hnH tH hsShoaJmHsHhoaJmHsHhsSho6aJmHsHh ho;hnH tH hohnH tH h hohnH tH jh ho0JUh hohmHnH sHtH ƌʌ̌΍ҍԍx̎ȏƶƀviv\XPjh /LUh /LhoOJQJhnH tH hhoaJmHsHhoaJmHsHh)'hoaJmHsHjho0JU"hho6hmHnH sHtH hohmHnH sHtH hhohmHnH sHtH hohnH tH hhomHsHhhomH sH hho;hnH tH hhohnH tH  (*.02FHJh,jhzCJaJhnH tH hoh=0JmHnHu ho0Jjho0JUjh /LUh /L68:<>@BDFHJgdo < 0@P<0/ =!"#$% Dp^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH8`8 Normal_HmH sH tHDA`D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k (No List >*> Endnote ReferenceH*@&@@ Footnote ReferenceH*4@4 Header  9r 4 @"4 Footer  9r .)@1. Page Number6@B6 !- Footnote Text*W@Q* Strong5\4X@a4 'Emphasis 56\]PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] | MYLG!X&&%(('*%,,5--."2205779:\:~;7=>?@ACEFK5ORZW!XA[[_aaPcddeheins%  !"#$%&'()*+,-./0123456789:`!OD * ; sY5p|ax!*#$$%&'((l))*+,,E--Q../00% (*,.03 6BIOLXxcls{N~>&2f .59$>@DFI>MPTRX]acehl0wxy}ֈJ\^_`abcdefghijklmnpqH.DXV6J]o !$3!!8@0(  B S  ?::::}x~xyi}j}\^vx&::::}x~xyi}j}j}l}s}{}|}}~#~02:IJV%.gɁʁ8BLRYi}GLMNS^IOVSVNTyئ6xy§çħħ !!**+IKSeƬϬ׬W^fx &::::}x~xyi}j}j}l}s}{}|}}~#~02:IJV%.gɁʁ8BLRYi}GLMNS^IOVSVNTyئ6j*+IKSeƬϬ׬W^fx#&W?W$'s$v7B?S  &(VZ  , r5 ~ # E g s [y    >2  q,pIt\TO2>?HuW6Axbr_lMO.U}|x~$1(,2Rj r;8GK"96wa  R /W"#d$k$>&v'$(p)(&)aH*'~*3+,Z+.,J,SX, 1Q-1\01~3 a3>74W4/r4#5L9566*+646v6)87B7E8 :>:G:J3<=uz=O.><1> ?P?z@qACpA)bBYC?zD*FjFHJ4HTHVHHGInI-uI_J{KL,L /LCLM{SMN->N(OgV@Oy<)h5F<I~z{R=BO;0>T(jF*Eu*ydK~]zsX6= =I 7I>X^3J[%_yARim ^co%uv6J_Y`Y(/=w={3Hcys?KzQ2Y Q2$/M=@2 |8gjns,xX}5{e=oy8xz9&#6BMJ\]TPzV!=R/VBy?VsC_I^@FX<{J'dj}l}@::N::l !"#$%)-3459;<?@DEGWX% (T@,:@JLNPRZbnprz~UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial71 CourierA BCambria Math#hL3FG"Mj @j @!d*}*}3qHX?NF2!xxZdenka Janekovi Rmer Istvn Rmer.Oh+'0l  ( 4 @LT\dZdenka Janekovi RmerIstvn RmerNormal.546Microsoft Office Word@(@B5j@^=/ j՜.+,0 hp|   @*} Zdenka Janekovi Rmer Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry FQ/1Table-WordDocument >SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 MsoDataStoreP/Q/AQZEMSURUV3NQ==2P/Q/Item PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q