ࡱ> bjbj . cS%L8WWWkkk8/kX"KK"mmmHHH  $P#%Z MW+HH++ WWmm"+WmWm + mJMPx;k+ ("0X"L&+L&L&W'dH"jHHH HHHX"++++L&HHHHHHHHH :Zdenka Janekovi Rmer `to je Europa (Hrvatskoj), ato je Hrvatska (Europi) u srednjem vijeku Pitanje odnosa izmeu Hrvatske i Europe kroz povijest gledam prije svega kao pitanje identiteta, pri emu je osobiti hrvatski identitet s jedne strane dio zajedni kih europskih obilje~ja, a s druge je strane zaseban i svojom zasebnoau obogauje i ina e raznoliku europsku zajednicu. Jednako su mi va~ne i zanimljive obje komponente i ono zajedni ko i ono osobito. Po mojem mialjenju i jedno i drugo ini europsko. Europa proalosti u kojoj je na svoj na in participirala i Hrvatska je bila, prije svega, definirana kulturnim i civilizacijskim dosezima, a ne politi kom jedinstvenoau. Danas, iako definirana politi ki, Europa je prije svega proizvod koji po iva na gospodarskoj snazi i gospodarski interesi su mu svrha. Danaanji europejski proizvod u svojoj duhovnoj baatini po esto tra~i samo argumente za trenuta ne politi ke ciljeve, atoviae, dogaa se i da zaboravlja i odstranjuje iz danaanje samoidentifikacije bitna obilje~ja svoje kulturne izvornosti. Takvu ilustrirajuu metodu ~elim na svaki na in izbjei, jer mislim da ne vodi razumijevanju proale stvarnosti nego prije politi koj manipulaciji povijeau. Drugo, svjedoci smo da se hrvatska historiografija tradicionalno postavljala tako da je odgovarala na razne politi ke inicijative esto ne imajui vlastitu. Prisjetimo se samo koliko je stvarala ke energije potroaeno na uvjeravanja i dokazivanja o pripadnosti ili nepripadnosti Hrvatske ovoj ili onoj dr~avnoj tvorevini ili politi koj opciji. To prihvaanje tema iz politike osiromaailo je naau spoznaju o proaloj stvarnosti i usmjerilo hrvatsku historiografiju metodoloaki zastarjelim putevima. Zbog toga nipoato ne bih ~eljela nabrajati argumente koji svjedo e da je u srednjem vijeku Hrvatska bila dio Europe, nego ~elim postaviti pitanje ato je to Europa u srednjem vijeku, ato je ona Hrvatskoj i ato je Hrvatska njoj, ato je od toga temelja ostalo u dugom trajanju. Pod uvjetom da sami kreiramo pitanja i da na njih odgovaramo bez ograni enja trenuta nih politi kih ciljeva i zahtjeva danaanje politi ke korektnosti, nije loae za nas procijeniti svoje mjesto i zna enje u povijesti, mo~da i europskoj povijesti, mjeru zajedniatva i mjeru autenti nosti. Stoljea izmeu 4. i 15. bila su odlu ujua i vitalna za danaanju Europu  u svem europskom nasljeu, srednjovjekovno je najva~nije, a isto vrijedi i za Hrvatsku. U to su vrijeme bile prihvaene osobite civilizacijske vrijednosti i u njemu je bila koncentrirana izuzetna stvarala ka i intelektualna energija. Srednjovjekovlje je osnova na koju se sve potonje nadograuje, pa se i mnogi kasniji procesi i pojave mogu razumjeti samo ako se protegnu do svojih srednjovjekovnih korijena. U tom razdoblju Hrvati doseljavaju, daju svom novom prostoru ime i dr~avnu organizaciju, baatinu koju nalaze ugrauju u svoje narodno bie, ulaze u kreativnu interakciju sa svojim okru~enjem i stvaraju dragocjene temelje svoje kulture. Europa, to jest zajednica europskih dr~ava, u srednjem se vijeku prvi puta pojavljuje i kao realnost i kao mentalna predod~ba. Ve se tada formiraju osnovna obilje~ja Europe: jedinstvo ostvareno kroz kraanstvo i kulturu, bogatstvo razli itosti  od geografskih do kulturnih, opre nosti i sukobi izmeu Istoka i Zapada, duboke razlike izmeu Sjevera i Juga, osobite institucije, oblici vlasti, tehnoloaki i intelektualni napredak, vrijednost rada i produktivnost, afirmacija novog. Mnogo od toga vrijedi i za hrvatske zemlje, razdijeljene zemljopisnim razlikama i politi kim podjelama, a spojene etnosom, jezikom i kulturnom baatinom. Hrvatska historiografija esto je prenaglaaavala politi ku razdijeljenost hrvatskih zemalja u srednjem vijeku, zanemarujui injenicu da je politi ka razdijeljenost i fluidnost granica jedna od karakteristika velikog dijela europskog prostora u tom razdoblju, te da su se druge poveznice dugoro no pokazale ja ima i va~nijima od politi kih. Uostalom, diljem Europe granice se u srednjem vijeku tek uspostavljaju i vrlo su fluidne, a osjeaji pripadnosti definirani su razli itim kriterijima meu kojima politi ki kriteriji nisu na prvom mjestu. Temelj i ishodiate mogunosti europskog jedinstva postavljen je u srednjem vijeku, a taj temelj je kraanstvo. Tijekom itavog srednjeg vijeka mona akcija kraanstva pridonijela je osjeaju zajedniatva, bez obzira na granice koje su razdvajale kraljevstva. ak i nakon laiciziranja europske misli u prosvjetiteljstvu sa uvao se taj kraanski temelj, svjesno ili nesvjesno, kao bitan. Pojam kraanstva je po evai od 11. stoljea postao odrednicom Europe. Samo po imenu srednjovjekovni su Europljani potomci lijepe Agenorove keri i Zeusa u liku bijelog bika. U stvarnosti, srednjovjekovna Europa jest latinsko kraanstvo. Christianitas nije bio samo mentalni nego i geografski pojam koji po inje s Dalmacijom, vratima Zapada. Tako e, ak u 17. stoljeu, jedan od putnika s Istoka, Peter Mundy, s Cornwalla, uplovivai u splitsku luku 1620. godine, zabilje~iti u svoj dnevnik vidi se da smo uali u kraanstvo, to je sasvim drugi svijet. Ta znakovita primjedba navodi na joa jedno pitanje: Gdje je granica srednjovjekovne Europe, gdje je razdjelnica Istoka i Zapada? Na to pitanje postoje bezbrojni odgovori, ovisno o tome koliko isto no se nalazi onaj koji ga postavlja, no, ipak je najjasnija i najva~nija ona razdjelnica na kojoj su se nalazile hrvatske srednjovjekovne zemlje, razdjelnica uspostavljena joa u antici podjelom Carstva i osna~ena nizom srednjovjekovnih podjela, od opreka Isto nog i Zapadnog Carstva, raskola i rastuih razlika izmeu rimskog i ortodoksnog kraanstva do granica uspostavljenih turskim osvajanjima. Znak jednakosti izmeu kraanstva i srednjovjekovne Europe joa su poja ali osmanski prodori  granica koju uvaju reliquiae reliquiarum Hrvatske bila je jasna granica i odrednica same Europe. Hrvatska nije ni prvi ni jedini srednjovjekovni atit i predzie kraanstva, no ona je doista bila stvaran i tvaran bedem. }igmundovi tabori i obrambeni pojas Matije Korvina zadr~avali su osmansku plimu, uvajui kraanstvo, to jest Europu. Jacques Le Goff, u knjizi L Europe est-elle ne au Moyen Age ? (nastaloj 2003, unutar projekta Stvoriti Europu), ka~e da je ta granica bila presudna za kraansku Europu. Cvijet europskog viteatva pobjegao je iz mnogih bitaka s Turcima izmeu 1379. i 1526, dok su bitku s Turcima vodila kraljevstva srednje Europe, a ponekad je ona bila prepuatena samo izuzetnim pojedincima, uglavnom iz hrvatskih zemalja. Na ovo se pitanje nadovezuje joa jedno, takoer va~no pitanje, to jest, jesu li srednjovjekovne hrvatske zemlje bile na periferiji Europe. Ve u 9. stoljeu pojavljuje se ideja o prestantiores Europae species, koje ine Italija, Galija/Francuska i Njema ka. Iz te vizure i iz moderne, atlantski orijentirane Europe, sve izvan toga povlaatenoga kruga jest periferija. No, srednjovjekovna je stvarnost bila druga ija. Srednjovjekovna Europa baatinila je od antike sredozemnu ekumenu. Za razliku od moderne, zapadnja ke Europe, srednjovjekovna se Europa okuplja oko Sredozemlja, njemu je usmjerena i pro~eta njegovim zra enjem, ono je njezina kolijevka i utroba. Preko njega ostvaruje komunikaciju s Azijom i Afrikom i prima njihove duhovne i materijalne plodove i utjecaje. Ta injenica postavlja Hrvatsku, jadransku i sredozemnu zemlju u pravi kontekst i podvla i njezino srednjovjekovno zna enje. Hrvatski prostor sudjeluje u sredozemnoj kulturi, atoviae, ona je, uz kraanstvo, najva~nija sastavnica hrvatske kulture. Nadalje, da spomenem samo neke momente: rimska kurija upravo u hrvatskim zemljama gradi svoju politiku na Balkanu, Dalmacija je tijekom itavog srednjeg vijeka u srediatu interesa Venecije, Slavonija postaje bogato uporiate ugarskih vladara. Taj ravni arski, u ranom srednjem vijeku ni iji prostor, postaje prostor naseljavanja i urbanizacije, tipi no europski prostor etni kog i kulturnog mijeaanja. Iz politi ke razdijeljenosti i polo~aja srednjovjekovnih hrvatskih zemalja proistjecalo je obilje raznolikih pripadnosti i kulturnih zra enja, ato u kona nici pridonosi bogatstvu Hrvatske. Hrvatske zemlje, a osobito Dalmacija, svoju kulturnu posebnost u srednjem vijeku grade prije svega na mnogovrsnom bogatstvu anti kog nasljea. Ta urbana, mediteranska kultura tijekom itavog srednjeg vijeka zra i duboko u hrvatsko kopno. S druge strane sti~u i utjecaji sa srednjoeuropskog prostora, prepoznatljivog ve u srednjem vijeku. Od 1102. politi ka realnost Hrvatske bila je zajednica s Ugarskom, koja vodi srednjoeuropsku politiku i u tom smjeru povla i i hrvatske zemlje, osobito Slavoniju. Upravo je srednjoeuropski prostor i nakon srednjeg vijeka o uvao politi ku snagu srednjovjekovnih ideja o latinskom kraanstvu i kraanskoj, to jest europskoj solidarnosti. Jedan od bitnih elemenata toga zajedniatva, latinski jezik, upravo je u Ugarskoj i Hrvatskoj najdu~e ~ivio kao slu~beni jezik, sve do 1847. godine. Takoer, u srednjovjekovnu Hrvatsku sti~e i osobita baatina Istoka. Hrvatske su zemlje, mo~e se rei, Zapad koji je izbliza upoznao Istok  iz Bizanta, kasnije i iz Osmanskog Carstva primale su duhovne i materijalne vrijednosti, iako je njihov identitet bio oblikovan prije svega vrijednostima kraanskog Zapada. Srednjovjekovna Hrvatska s Europom dijeli mnogo toga: osim mnogovrsnog i dalekose~nog kulturnog zra enja kraanstva tu su i mnogobrojne druatvene podudarnosti: kraljevstvo i kraljevska vlast, afirmacija plemstva, kako feudalnog tako i gradskog patricijata, viteaka i kurtoazna kultura, pu ka kultura, ekumena latinskog jezika i pismenosti, pravna kultura, urbanizacija i civilizacijska dostignua koja s njom idu, romanika i gotika, monetarizacija gospodarstva, rast trgovine i obrtniatva, veliki napredak agrikulture, nova promialjanja o vrijednosti ~ene i djeteta, evolucija braka i obitelji, odnos prema drugima i druga ijima, da spomenem samo neato od bogate popudbine hrvatskog srednjovjekovlja, toliko bitne naaem danaanjem ~ivotu, bili mi toga svjesni ili ne. U etrnaestom je stoljeu Hrvatska dijelila s Europom sve apokalipti ke nevolje, od zahladnjenja, dugotrajnih kiaa, velikih gladi do epidemija kuge koje je nisu ostavile sve do 17. stoljea. etrnaesto je stoljee donijelo i neke dugoro ne dobrobiti, upravo kad je rije  o integraciji hrvatskih zemalja. Kroz ambiciozni projekt Ludovika Velikog koji je prvi puta u istu politi ku zajednicu povezao sve hrvatske zemlje osim Istre, koji je u tu zajednicu prvi puta doveo Dubrovnik, pokazala se dugoro na dobrobit od jadranskog smjera hrvatske politike. Iako su to politi ko zajedniatvo sruaile krize 15. stoljea, ono je u vrstilo ve i prije postojee spone i postalo temeljem kasnijih integracija. Petnaesto stoljee, prijelomno za itavu Europu, hrvatskim je zemljama donijelo i vee krize. Posljedice osmanskih osvajanja bile su katastrofi ne: dolazi do gospodarske i demografske krize, propadaju vlastelinstva, trgovina zaostaje, stanovniatvo se raseljava, izuzev Dubrovnika gradovi stagniraju, uope, razlike izmeu pojedinih dijelova hrvatskog prostora postaju sve vee. Dio hrvatskih zemalja, prije svega srednjovjekovna Hrvatska, uaao je u sastav Osmanskog Carstva i do~ivio temeljite i trajne druatvene promjene. U isto vrijeme kad je Europa do~ivjela demografsku ekspanziju, Hrvatska je ostala terra deserta. Kada su se prilike smirile postala je podru je doseobe novog stanovniatva koje nije izraslo iz srednjovjekovne tradicije hrvatskog prostora, koje sa sobom nosi nove druatvene oblike i nove politi ke probleme. Svojom viaestrukom pripadnoau, kako politi kom, tako i kulturnom, Hrvatska je ve u srednjem vijeku bila bliska europskom zajedniatvu. Hrvatski krajevi gravitiraju Veneciji, Budimu, Rimu, Austriji, Bizantu, Jadranu i Mediteranu, srednjoj Europi. Hrvatski je prostor na razli ite i mnogostruke na ine komunicirao s europskim prostorom. Poveznice su dolazile s trgovinom, hodo aaima, akolovanjem, literaturom. Politi ka razdijeljenost Hrvatske, te priznavanje ugarske, odnosno mleta ke vlasti imali su i kulturne posljedice. Srediata vlasti, a to zna i ne samo odlu ivanja, nego i kulturne politike i investicija, bila su izvan Hrvatske. Iz istog razloga, izuzevai dominikanski studium generale u Zadru, u hrvatskim zemljama u srednjem vijeku nema jedne od najva~nijih institucija na kojima po iva zapadna civilizacija, to jest sveu iliata, rasadnika intelektualnog rada. No, srednjovjekovni Hrvati ipak subaatine tu lijepu Europu znanosti i umjetnosti u ei i radei na europskim dvorovima i sveu iliatima, od Bologne, Pariza, do mleta ke Padove i drugih. U samoj Hrvatskoj u ila su se studia humaniora u viaim akolama, studiji koji su ozna ili program nove europske u enosti, novog prakti nog znanja i spoznaje ija je zadaa utjecati na djelovanje ovjeka. Intelektualni, stvarala ki rad, kult knjige, izuzetni dometi duha nisu mimoiali hrvatske zemlje. Istra je stoljeima bila rasadiate glavnih knji~evnih tekstova srednjega vijeka i odanle su oni prelazili u druge slavenske knji~evnosti. Jednako tako, svi ~anrovi srednjovjekovne europske literature presaeni su i na hrvatsko tlo. Stvaralaatvo na latinskom jeziku otvaralo je hrvatsku kulturu europskoj publici i zapravo nije konkuriralo bogatoj struji stvaralaatva na hrvatskom jeziku. Hrvatska je kreativno prihvatila romaniku, gotiku, a potom i renesansu. Upravo je Dalmacija bila prvo europsko podru je koje je prihvatilo i na osobit na in u svoj vlastiti identitet ukorijenilo fenomen talijanskog humanizma i renesanse, a tu injenicu Europa danas ponovo otkriva. O dosegu toga utjecaja i razini gradske kulture koja je iz njega proizaala dovoljno svjedo i zabiljeaka o biblioteci zadarskog trgovca suknom Mihovila Petrovog iz 1385. godine, gdje se spominju mnoga popularna srednjovjekovna znanstvena i knji~evna djela, a meu njima i raskoani kodeks Danteove Bo~anske komedije. Jednako kao ato srednjovjekovne hrvatske zemlje sudjeluju u zajedni koj europskoj baatini, one donose i svoje osobite plodove koje je 0LN`b: R L ` : `XZ|~,^&r߹Բ߲h53jh^W0JU h+(hWhrhHh7 h+(hJ h+(h5hhT!h\hV&hq^. h+(h`h h+(h(J h+(h_ hH5 hGpr5h+(h(J57.0(/6;Pbtt0Lrt dh`gd+(dhgd+( $dha$gd+(Tfh R!!6"F"z"*#.###$$$2$`$$$:%>%%%D&d&& '|'(()*6**+Ϻֺֺzss h+(h| h+(h hcDhC h+(h h+(h%R h+(h v h+(hN h+(h[b h+(hZ h+(h8 h+(h h+(hP% h+(h h+(h53 h+(hV- h+(hJ h+(h h+(h>%< h+(hO h+(hHe,++,,0,L,r,,,--->-J-R-|-~------.N....$/>/B/z//////b0d0000001f2222,3t334ճպ򨡨ՐhV& h+(hht h+(h=Ojhq0JU h+(hq h+(h; uhr)m h+(h8P h+(hh+(h6hchch~GS>* h+(h h- h+(h2hsbR h+(h~GS h+(hG} h+(h]2445"5\555 6<6J6R6~6666666788$8&8:88888888X9Z9\99:x::0;2;4;6;;¾²«šŽ{tp{th)G h+(h|U! h+(hpDh+(hhnH tH h+(hpDhnH tH jhSQ0JU h+(h h+(h7kh+(h0J6]hd h+(h$n h+(h/zJ h+(hjh-K0JUh-KhZhk4h+(hJ36ht h+(hJ3*;;<<6=8=@=t>v>>>L?N??\@8B,C|CCC,DlDDDE.ENFPFTFFFFFG(GGGH4HtHvHHHHH&IfIIIIIpJKKKKK*LM8NNN߻򻴭 h+(h|j h+(h9 h+(hpD h+(hdF h+(h=6 h+(hb h+(h X h+(h%hU h+(h"<h)G h+(h8t]hSQh+(h6 h+(h h+(h)mܣܔ~wpi h+(hmP/ h+(h-p h+(hh+(h+6 h+(h+ h+(h# h+(h7h+(hC6 h+(hC h+(h80hYbh`"] h+(h? h+(h X h+(hm h+(h v h+(hA h+(h_ h+(h 1 h+(hG6 h+(hG h+(h)a&>mDmmmFn`noo:pplrnrttttt\uuu܊":x|JLV>~D೬xtmf h+(h&'X h+(hbDh h+(hg h+(h 1 h+(h7 h+(hDh`"]hK6U h+(h* h+(hK h+(hXYs h+(hFdjh`"]0JU h+(h& h+(hUs h+(h h+(h6_ h+(h-p h+(hvh h+(hmP/ h+(h[`''takoer u ovoj prilici nemogue sve navesti. One se o ituju u kulturnim, druatvenim i politi kim fenomenima. Primjerice, podru je srednjovjekovne Hrvatske tijekom kasnijeg srednjeg vijeka o ituje izrazite druatvene osobitosti koje proizlaze iz baatine ranosrednjovjekovnog hrvatskog kraljevstva i iz injenica da na tom prostoru de facto nema kraljevske vlasti niti iura regalia. Zbog toga ondje raste mo velikaakih obitelji, osobito knezova Kr kih i Bribirskih koji e i u novim uvjetima i s novim imenima Frankopana i Zrinskih tijekom itavog ranog novovjekovlja ostati okosnicom hrvatskih zemalja. Tu je i uporiate ni~eg plemstva, okupljenog u slobodnim plemikim opinama, te u savezu 12 plemena. Na tom sna~enju plemstva po iva i porast zna enja sabora, te se oblikuje tzv. hrvatski politi ki narod. Slobodne selja ke opine, kao i katuni autohtonih Vlaha katoli ke vjere i glagoljske pismenosti, svjedo e o osobitosti tog prostora koju su zbrisale turske provale. U Dalmaciji nalazimo osobite oblike gradske uprave, sli ne jedino onima u Italiji, ali sa nekim vlastitim rjeaenjima. Dalmatinski gradovi nastoje graditi samostalnost izmeu Venecije, Ugarske, kasnije i Turske. Treba tu spomenuti i Dubrovnik, koji se tijekom srednjega vijeka razvio u grad-dr~avu, oblik koji ina e bio poznat samo u Italiji. On je sa uvao taj srednjovjekovni oblik u vrijeme kada su se drugi gradovi integrirali s veim dr~avama ili su sami postali velike dr~ave, kao Venecija. S time, sa svojom slobodom, sa svojom vlastelom, laama na Levantu i Ponentu i sa izuzetnim umjetni kim stvaralaatvom, Dubrovnik je dragocjeni dio srednjovjekovne hrvatske baatine. U njegovu je zaleu Bosna, tijekom itavog srednjeg vijeka neraskidivo vezana uz hrvatsku povijest, zemlja sa izrazitim vjerskim, druatvenim i kulturnim posebnostima. Plemeniti biser hrvatske srednjovjekovne baatine svakako je glagoljaatvo. Zanimljivo je da su se Hrvati, unato  uspjehu akcije iz Carigrada, priklonili latinskoj crkvi, zadr~avajui ipak kao svoje osobito obilje~je kulturna i duhovna postignua misije solunske brae. Glagoljaatvo je bilo najosobitiji na in afirmacije hrvatskog jezika, ali i pogled na svijet koji je duboko utjecao na srednjovjekovnog hrvatskog ovjeka. Pisani tragovi i duhovno zra enje toga mentaliteta ostali su trajnom baatinom hrvatske, ali i europske i svjetske povijesti. S dobrim je razlogom papa Ivan Pavao II. proglasio irila i Metoda zaatitnicima Europe, zajedno s Benediktom iz Nurcije. Za Hrvatsku je od neizmjerne va~nosti presudno zna enje glagoljaatva za Istru. Iako se Istra razvijala izvan hrvatskog politi kog podru ja, njezina sna~na hrvatska, glagoljaaka sastavnica, sa uvala je hrvatski etni ki i druatveni krug kroz neprekidni slijed kriza i nemira ato su je napadali tijekom itave njezine povijesti. Knji~evnici koji su dali zamah latinitetu, kro ei novim humanisti kim putevima, potakli su neizravno i uzlet nove, svjetovne knji~evnosti na narodnom, hrvatskom jeziku. Ona je, naime, izrasla iz urbane kulture, afirmirajui narodni jezik u odnosu na latinski na isti na in kao ato je to bilo u Italiji. Uz latinski i hrvatski, u dalmatinskim gradovima nastaje i knji~evnost na talijanskom, pa i na gr kom jeziku. Viaejezi nost i viaepismenost knji~evnosti jedna je od osobitosti srednjovjekovne hrvatske kulture. Knji~evna potraga za hrvatskim jezikom, novom plavcom i perivojem od slave, isprepletena je s prvim korijenima nacionalnog osjeaja i osjeaja slavenskog zajedniatva. Dakako, osjeaj nacionalne pripadnosti svoje moderno zna enje poprima tek u 18. stoljeu, no udaljeno izvoriate toga osjeaja jest srednji vijek. Kao i u Europi tako i u Hrvatskoj, narodnosna pripadnost je u srednjem vijeku bila odreena jezikom. Rastua sklonost knji~evnika 16. stoljea prema knji~evnosti na narodnom jeziku znak je osjeaja hrvatske narodne pripadnosti i domoljublja, koje pjesnici meusobno explicite svjedo e. Humanizam, zajedni ka europska referentna to ka, u hrvatskoj recepciji poprimio je neke osobitosti koje su odra~avale klju ne probleme ljudi s ovog prostora. Viae nego u ostatku Europe, hrvatski su humanisti bili zaokupljeni stvarnoau: ugro~enom baatinom, jezikom, kraanstvom. Iz toga je proizaaao osobiti domoljubni zanos, svijest o vlastitoj narodnoj pripadnosti, o slavenskoj i kraanskoj sastavnici tog identiteta, i istovremeno univerzalnoj zajednici u enih. Kroz djelovanje humanista o ituju se razli ite razine osjeaja pripadnosti i postavljeni su temelji buduih integracija. U bogatu prtljagu hrvatskog srednjovjekovlja, naravno, ulaze i individualna dostignua izuzetnih pojedinaca, joa i danas ~ivui i nadahnjujui stvarala ki proplamsaji. Nabrojiti svo to blago ovom je prilikom nemogue, pa u spomenuti tek neke domete hrvatskog srednjovjekovnog stvaralaatva: djela i misao Hermana Dalmatinca, Marulieve kraansko-humanisti ke bestsellere i novu plavcu Juditu, sna~nu, osebujnu i usamljenu figuru Marina Dr~ia i isto takvo djelo, genijalnu inovativnost Jurja Dalmatinca na aibenskoj katedrali... Kao ato je ve re eno, u srednjem vijeku javlja se ideja Europe, a iz toga proizlaze i politi ki, mobilizatorski pozivi na jedinstvo. Jedan od pregalaca i voa takve politike bio je papa Pio II. koji poziva na jedinstvo kraanstva, odnosno Europe u nizu pisama, poslanica, pa i u tekstu naslovljenom De Europa iz 1458. Na sli an na in su o ideji Europe, europskog jedinstva razmialjala i dvojica Hrvata i to s veom airinom negoli njihovi suvremenici i nastavlja i na Zapadu. Ivan Stojkovi naglaaava potrebu obnove i uspostave jedinstva zapadne ekumene u cilju sjedinjenja s kraanima Istoka. Duboko je uvjeren da se samo sna~na, politi ki jedinstvena Europa mo~e uspjeano suprotstaviti prodoru Islama i od otomanske okupacije osloboditi balkanske i isto noeuropske kraanske narode i zemlje. Drugim rije ima, smatra da samo jedinstvena Europa mo~e opstati i sa uvati svoj osobiti identitet. Za Ivana Viteza od Sredne, christianitas ugro~ena od Turaka obuhvaala je i zapadnu i isto nu kraansku ekumenu, pa on osuuje nemar europskih dr~ava prema Bizantu i Isto noj Crkvi. Stojkovieve i Vitezove ideje nisu bile samo misaoni projekti: oni su svoje misli i rije i preto ili u djelovanje ustrajni i onda kad su se naali sami na tom putu. Mo~e se rei da su ta dvojica ljudi dalekovidnih umova i velike odgovornosti imali viziju budue Europe. Priznanje Habsburgovaca za hrvatske vladare koje ozna uje dogovorni kraj hrvatskog srednjega vijeka, takoer je jedna stepenica na putu ka europskom jedinstvu. Naime, hrvatsko plemstvo je tada postalo dionikom pokuaaja da se Europa ujedini na dinasti koj osnovi, pod vlaau Habsburgovaca. Zaklju ci sabora hrvatskih stale~a s po etka 1527. godine svjedo e da hrvatsko plemstvo u tu integraciju ulazi samosvijesno, ne samo sa svijeau nego i s ponosom gledajui na vlastitu srednjovjekovnu tradiciju. Njihov politi ki program koji priznaje i prihvaa suvremene integracije, ali i uva vrijednost vlastite zasebnosti, jest par excellence svjedo anstvo dijalektike izmeu zajedniatva i posebnosti karakteristi ne za Europu. Ideal Europe nije nekakav ameri ki melting-pot koji bi se ponosio utapanjem razlika u kaai uravnilovke. Ideal Europe je jedinstvo razli itosti koji se mo~da nee ostvariti zbog dominacije i interesa bogatih, no taj ideal neporecivo postoji u ideji europske zajednice. On ima svoje uporiate u srednjovjekovlju koje je stvorilo osebujne duhovne vrijednosti Europe u kojima je dijela imala i ima i Hrvatska. Na kraju moram rei da sam o obilju vrijednosti koje je Hrvatska razmjenjivala s Europom u srednjem vijeku rekla vrlo malo. To veliko blago srednjovjekovlja ni za Europu ni za Hrvatsku nije samo stvar proalosti, nije to mrtva, pohranjena baatina nego ~iva energija koja pro~ima i naa danaanji europski i hrvatski svijet. Zaklju ila bih prigodno, jer se radujem da smo se naali baa ovdje u mojoj Istri, s citatom iz istarske preradbe Lucidara: Europija je poli mora i jide da~e do gor skoze jednu zemlju, ja~e zovet se `kocija, a Dacija, ermanija i jide poli reku Dunai i vaspet da~e do mora. Vaspet je jedna last, ja~e zovet se Istrija. Srednjovjekovnom glagolji kom svjedo anstvu o pripadnosti Istre i ostalih hrvatskih zemalja Europi ne treba niata dodati. Sa~etak Stoljea izmeu 4. i 15. bila su odlu ujua i vitalna za danaanju Europu  u svem europskom nasljeu, srednjovjekovno je najva~nije, a isto vrijedi i za Hrvatsku. U tom razdoblju Hrvati doseljavaju, daju svom novom prostoru ime i dr~avnu organizaciju i stvaraju dragocjene temelje svoje kulture. U srednjem vijeku se formiraju osnovna obilje~ja Europe: jedinstvo ostvareno kroz kraanstvo i kulturu, bogatstvo razli itosti, institucije, oblici vlasti, tehnoloaki i intelektualni napredak, vrijednost rada i produktivnost, afirmacija novog. Mnogo od toga vrijedi i za hrvatske zemlje, razdijeljene zemljopisnim razlikama i politi kim podjelama, a spojene etnosom, jezikom i kulturnom baatinom. Temelj i ishodiate mogunosti europskog jedinstva postavljen je u srednjem vijeku, a taj temelj je kraanstvo. Christianitas nije bio samo mentalni nego i geografski pojam koji po inje s Dalmacijom, vratima Zapada. Znak jednakosti izmeu kraanstva i srednjovjekovne Europe joa su poja ali osmanski prodori. Srednjovjekovne hrvatske zemlje aktivno su participirale u sredozemnoj kulturi, kao i u srednjoeuropskoj, te je Hrvatska svojom viaestrukom pripadnoau bila dionicom europskog zajedniatva. One su takoer pridonijele Europi svojim osobitim plodovima: druatvenim osobitostima, posebnostima plemike organizacije, glagoljaatvom, osobitim oblicima uprave u Dalmaciji, viaejezi noau i viaepismenoau knji~evnosti, dostignuima pojedinaca i drugim. LITERATURA: Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Hrvatski saborski spisi, ur. Ferdo `iai. Knjiga I, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 33, Zagreb: JAZU, 1912. Bertoaa, Miroslav, Istra, Jadran, Sredozemlje. Identiteti i imaginariji. Dubrovnik  Zagreb: Dubrovnik University Press, Durieux, 2003. Brandmuller, Walter, Das Konzil von Pavia-Siena, vol. II. Mnster: Aschendorff, 1974. Gligo, Vedran, Govori protiv Turaka. Split: Logos, 1983. Hale, John, The Civilization of Europe in the Renaissance. New York-Toronto: Atheneum, Maxwell MacMillan, 1994. Janekovi Rmer, Zdenka, Mnoga lica i zna enja srednjovjekovlja: baatina proalosti i suvremeni identitet., u: Thesaurus Archigymnasii. Zbornik radova u prigodi 400. godianjice Klasi ne gimnazije u Zagrebu 1607-2007, ur. Ivan Koprek. Zagreb: Klasi na gimnazija u Zagrebu, 2007: 501-508. Le Goff, Jacques, Il cielo sceso in terra. Le radici medievali dell' Europa. Roma-Bari: Laterza, 2004. Maruli, Marko, Judita, ur. M. Mogua, J. Bratuli. Split: Knji~evni krug, 1989. Peruako, Tone, et al. Knjiga o Istri. Zagreb: `kolska knjiga, 1968. Piccolomini, Aenea Silvio, Opera Omnia. Basileae: Petri, 1551. Stipiai, Jakov, Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385. Zadar : Stalna izlo~ba crkvene umjetnosti u Zadru, 2000. Vitez de Zredna, Joannes, ep. Varadiensis in Hungaria, Orationes in causa expeditionis contra Turcas habitate item Aeneas Sylvii Epistolae ad eundem exaratae 1453-1457, ur. Vilmos Frakni. Budapestini, Vienna, 1878. Vitez de Zredna, Johannes, Iohannes Vitez de Zredna opera quae supersunt, ur. Ivn Boronkai. Budapest: Akadmiai Kiad, 1980. Zorani, Petar, Planine, ur. Josip Bratuli, prev. Marko Gr i. Zagreb: Matica hrvatska 2000.  Iako, bila bih sretnija da je Drugi kongres hrvatskih povjesni ara u inio napor prema sadr~ajnoj i metodoloakoj inventuri hrvatske historiografije, te da je zacrtao dugoro ne stru ne i strukovne ciljeve.  Prema: John Hale, The Civilization of Europe in the Renaissance. New York-Toronto: Atheneum, Maxwell MacMillan, 1994: 4.  Vedran Gligo, Govori protiv Turaka. Split: Logos, 1983: 343, 356.  U talijanskom prijevodu: Jacques Le Goff, Il cielo sceso in terra. Le radici medievali dell' Europa. Fare l'Europa, ed. J. Le Goff. Roma-Bari: Laterza, 2004: 188.  Jakov Stipiai, Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385. Zadar : Stalna izlo~ba crkvene umjetnosti u Zadru, 2000.  Miroslav Bertoaa, Istra, Jadran, Sredozemlje. Identiteti i imaginariji. Dubrovnik  Zagreb: Dubrovnik University Press, Durieux, 2003: 52.  Petar Zorani, Planine, ur. Josip Bratuli, prev. Marko Gr i. Zagreb: Matica hrvatska 2000: 283-293; Marko Maruli, Judita, ur. M. Mogua, J. Bratuli. Split: Knji~evni krug, 1989: 78.  Aenea Silvio Piccolomini, Opera Omnia. Basileae: Petri, 1551: 387-471.  Stojkovieve govore na te teme objavio je Walter Brandmuller, Das Konzil von Pavia-Siena, vol. II. Mnster: Aschendorff, 1974: 89-190; Ioannis Vitez de Zredna ep. Varadiensis in Hungaria, Orationes in causa expeditionis contra Turcas habitate item Aeneas Sylvii Epistolae ad eundem exaratae 1453-1457, ur. Vilmos Frakni. Budapestini, Vienna, 1878, 13-22; Iohannes Vitez de Zredna opera quae supersunt, ur. Ivn Boronkai. Budapest: Akadmiai Kiad, 1980: 259-261.  Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Hrvatski saborski spisi, ur. Ferdo `iai. Knjiga I, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 33, Zagreb: JAZU, 1912: 50-53, 99.  Zdenka Janekovi Rmer, Mnoga lica i zna enja srednjovjekovlja: baatina proalosti i suvremeni identitet., u: Thesaurus Archigymnasii. Zbornik radova u prigodi 400. godianjice Klasi ne gimnazije u Zagrebu 1607-2007, ur. Ivan Koprek. Zagreb: Klasi na gimnazija u Zagrebu, 2007: 501-508.  Tone Peruako et al. Knjiga o Istri. Zagreb: `kolska knjiga, 1968.     PAGE  PAGE 1 DF.0BPFHvĚƚ"$fh>÷îâϢ{ocScJh hnH tH jh|{0JUhnH tH h+(hk9hnH tH h+(hb*%hnH tH h+(h$?RhnH tH h+(hThnH tH hh h+(hTh+(h9ohnH tH h O9hnH tH h+(h~2hnH tH h+(h&'XhnH tH hhnH tH  h hh+(h~2hh+(h,8hh+(h&'Xh h+(h&'Xh O9Lh4pTxBXZXJLƫʫ­庳峬vvvjc\c h+(hq h+(h9fh+(h9fhnH tH hQ#hnH tH h+(hrhnH tH h hnH tH h+(hQ^hnH tH h+(h.EhnH tH  h+(h< h+(hZg h+(h.E h+(hjh+(h:hnH tH jh0JU h+(hvhh+(hk9hnH tH  h+(hk9hhp$­prt֯ܯ԰αN*0Vzܵ0r¶Z`޷ 8¸Ը ŻԴ|uunununun h+(h?G h+(hC31h+(hU6h+(hC31hnH tH h+(h?GhnH tH h+(h`vhnH tH h+(hUhnH tH  h+(hUjhP40JU h+(hhP4h`v6 h+(h`vhP4 h+(h{ h+(hvh+(hezhnH tH  h+(hC )^p~@ļоҾRv2RT L0ZHῳ{wpwp h+(hdQhdQh_ h+(h07jhl^0JU h+(hqDh+(hqDhnH tH jhu0JUhnH tH h+(hvhnH tH h+(h6_hnH tH h~jh~0JUhP4h h+(h6_jhP40JU h+(h?G h+(h}+JBDF LH jdhgd_Ndhgd_Ndhgd+( dh`gd@> dF Footnote TextCJaJ@&@@ dFFootnote ReferenceH**O*  l_article4@"4 l?Header  p#.)@1. l? Page NumberPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] \q6AGDKOQUVwl I2JO!RUwl  $$$$$'+4;NN_>mD­HLX;=>?@ABCz{|}<~  '!!8@0(  B S  ?d de < lflfxlqfqfxl8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace VWee'']@^@AA(S(SUU`WccffBgGgj lOlQlQlTlTl]lelhlrlxlVWee$%./>?AH\]bbrs'( ; G !!""""####4$4$T$T$$$%%''K-K- / /=/B/1122#30333::Q;Q;<<>>>>>>]@^@AAAABBHHO%P)P*PPPQTQ\Q]QsQsQQQQcRdRxRRR(S(SUUVV`Wcch}iiiiiiiiiiiiiiiiijj"l0l1l2l:lIlIlNlPlQlQlSlTlTlVlWlYlZl\l]lelhlrlxlOqxU6w0|q"Z)&x 1 N & C q ]~2CYb,8l?_gq~b v%K!@lka0l^NbDnD|U!!#b*%2c%&V&[`' )`,V-d-q^.mP/]/80m0C3153J3/4P47G7-9+>9 O9k9p<>%<ma<=R=?v?jAAw7CpDxEFdF)G7G?GJJ(J/zJ-K=OaOdQR3$R%R$?RsbR~GSU^W X&'X1XS@XkXm4Y~\`"]8t]^Q^_6_U`)asCa[bdFdHe]Te8iwKj7kGYlr)mHmh9n-phpGprsCsUsXYsjs; uJCvy.^zez|G}UqD?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FpVPx;1TableL&WordDocument. SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q