Naslov
EPIZOOTIOLOŠKE I EPIDEMIOLOŠKE OSOBITOSTI LIČINKE III STUPNJA OBLIĆA ANISAKIS SPP. U JADRANSKOM MORU I PRIOBALJU
(EPIZOOTIOLOGIC AND EPIDEMIOLOGIC CHARACTERISTICS OF STAGE III ANISAKIS SPP. NEMATODE LARVAE IN THE ADRIATIC SEA AND COASTAL AREA)

Autori
Poljak, Vedran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Sveučilišni odjel za studije mora

Mjesto
Split

Datum
28.03

Godina
2013

Stranica
125

Mentor
Mladineo, Ivona

Ključne riječi
nametnik; oblić; Anisakis spp.; paratenični domaćin; Jadransko more; anisakidoza; priobalje; seroprevalencija
(parasite; nematode; Anisakis spp.; paratenic host; Adriatic Sea; anisakidoses; coastal area; seroprevalence)

Sažetak
U prvom dijelu ove disertacije predstavljeni su rezultati istraživanja oblića Anisakis spp. (Dujardin, 1845) u parateničnim domaćinima. Za epizootiološko istraživanje uzorkovano je šest ribljih vrsta: inćun (Engraulis encrasicolus), srdela (Sardina pilchardus), oslić (Merluccius merluccius), pišmolj (Merlangius merlangus), plavica (Scomber japonicus) i tunj (Thunnus thynnus) te jedna vrste glavonošca (Illex coindetii) na području srednjeg dijela istočnog Jadranskog mora tijekom višegodišnjih ribarstveno-bioloških istraživanja (N = 559) i tijekom jednogodišnjeg sezonskog uzorkovanja (N = 600). U drugom dijelu uzorci za epidemiološko istraživanje priobalne populacije prikupljeni su tijekom rutinskih krvnih pretraga pučanstva na području srednje Dalmacije. Rezultati ELISA testa pokazali su ukupnu seroprevalenciju od 1, 83% IgE titra na antigene oblića Anisakis spp. u krvnom serumu zdravih donora hrvatskog priobalja. Kod populacijskih podskupina A (otoci) i B (grad Split) utvrđene su različite (A = 3, 5% ; B = 1, 5%) stope seroprevalencije, dok u kontrolnoj skupini C (Dalmatinska zagora) nisu registrirani seropozitvni ispitanici. Rezultati pokazuju prisutnost (P = 14, 2–100%) ličinki roda Anisakis u svim istraživanjem obuhvaćenim ribljim vrstama i jednoj vrsti glavonošca, iz kojih je izolirano 3 794 anisakidnih ličinki. Ekološki parametri infekcije pokazuju sezonski karakter s najvišim vrijednostima u toplom dijelu godine. U svih istraživanih vrsta postoji pozitivna korelacija između dužina domaćina i abundancije anisakidne infekcije, osim u tunja iz kaveznog uzgoja, gdje je inače primjećen ukupni pad nametničkih vrsta na kraju uzgojnog ciklusa. Molekularnom karakterizacijom 77 ličinki izuzetih za molekularnu identifikaciju oblića Anisakis spp. 74 ličinke (96, 1%) identificirane su kao Anisakis pegreffii, a tri ličinke (3, 9%) kao Anisakis simplex. Primjena mjera koje otklanjaju biološku opasnost uz komunikaciju sa svim dionicima (ribari, stanovništvo i zdravstveni djelatnici) može smanjti rizik od nametničke infekcije (anisakidoze) kod ljudi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA