Naslov
Michelazzijeve Duše u čistilištu u riječkoj crkvi sv. Jeronima: ljepota iskupljenja
(Michelazzi's Souls in Purgatory from the church of St Jerome in Rijeka: The beauty of redemption)

Autori
Jazbec, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Dijalozi s baštinom

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 16.06.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
augustinci; samostan; crkva sv.Jeronima; Antonio Michelazzi; pakao; duše u čistilištu
(Augustinians; convent; St Jerome church; Antonio Michelazzi; hell; the souls in purgatory)

Sažetak
Čistilište kao treće mjesto u koje je moguće doći nakon smrti bilo je predmetom žustrih teoloških rasprava. Njegovo su postojanje osporavali mnogi, osobito protestanti, tvrdeći da je takva ideologija izmišljotina katoličke crkve koja je na taj način ubirala novce propovijedajući da kupovanje oprosta i plaćanje misa zadušnica pomaže dušama zatočenim u čistilištu. Uslijed toga poticalo se je osmišljavanje različitih ikonografskih shema za prikaz ove teme – crkvi su bili potrebni prikazi kojima će se na uvjerljiv način prenijeti poruka. Umjetničko djelo može biti interpretirano na više načina - poput motiva Duša u čistilištu može biti didaktično i obogaćeno ideološkim programom. U središtu ove priče nalazi se ideja ljepote i uzvišenosti iskupljenja kao konačnog cilja i smisla življenja, a realizam i teatralnost prikaza, naročito tijekom 18. stoljeća, nužno su trebali pobuditi snažne emocije kod promatrača te ih uvjeriti u obavezu spašavanja zatočenih duša. Riječki kipar Antonio Michelazzi (Gradiška na Soči, 1707. – Rijeka, 1772.) je 1744. godine dobio narudžbu za izradu glavnog oltara u bivšoj augustinskoj crkvi sv. Jeronima u Rijeci. Tom je prigodom stvorio jedan od najsugestivnijih prikaza ovog motiva u hrvatskoj baroknoj umjetnosti. U nišu oltarne menze smjestio je skulpturalnu kompoziciju s motivom Duša u čistilištu čiji se dijelovi danas, nažalost, više ne čuvaju na svojem izvornom mjestu. Čitav ikonografski sadržaj oltara obrana je posttridentskih teza o sakramentu euharistije i čistilištu. Iz toga proizlazi ekspresivnost Michelazzijevih skulptura što prikazuju Duše u čistilištu. Dramatika i naturalizam kompozicije snažno podupiru vjerodostojnost i legitimitet katoličke dogme. Istovremeno prikaz duša rastrganih između fizičke boli koju nanosi vatra i nade u sjedinjenje s Bogom pomiče granice religiozne estetike čineći prihvatljivim uživanje u ljepoti i nagosti pokrenutih tijela.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA