Naslov
Oksidativni stres i antioksidansi - istina i zablude.
(Oxidative stress and antioxidants - truths and misconceptions.)

Autori
Jandrić Balen, Marica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Skup
Tečaj trajnog usavršavanja s međunarodnim sudjelovanjem "Novosti u terapijsko-dijetetskom rješavanju endokrino-metaboličkih poremećaja"

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 13.09.2012. - 15.09.2012

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Oksidativni stres; antioksidansi
(Oxidative stress; antioxidants)

Sažetak
Štetno djelovanje od slobodnih radikala i njihova uključenost u patogenezu mnogih bolesti poznato je od 1981 godine, te je znanstvenicima postalo privlačno istraživanje uloge slobodnih radikala u organizmu, kao i opće zaštite od njihovog razornog djelovanja. Slobodni radikal je svaka kemijska vrsta sposobna za samostalan život, ma koliko on kratko trajao, a u vanjskoj ljusci posjeduje jedan li više nesparenih elektrona, što je nužan uvjet visoke reaktivnosti. Slobodni radikali nastaju u redox reakcijama, a kao aktivirani kisikovi posrednici nastaju u tijelu kao rezultat i fizioloških i patoloških procesa. Biološki sustav je bogat slobodnim radikalima. U hiperprodukciji slobodni radikali izazivaju oštećenja stanica i tkiva. Međutim, aerobni organizmi su tijekom evolucije razvili sustav zaštite i obrane od oksidansa i slobodnih radikala. U sustav su uključeni mnogi enzimatski i neenzimatski antioksidativni spojevi smješteni u stanici i izvanstaničnoj tekućini. Prema mjestu djelovanja u nastanku lančane reakcije slobodnih radikala i oksidativnog stresa dijelimo ih na preventivne, pometače i mehanizme . Tri najvažnija antioksidativna enzima su superoksid dismutaza, katalaza i glutation peroksidaza. Kada povečano stvaranje slobodnih radikala nadjača antioksidativnu obranu, što rezultira oštečenjem tkiva, razvija se stanje oksidativnog stresa, koji je priznati patogenetski mehanizam u dijabetičkim komplikacijama, što otvara koncept mogućeg antioksidativnog tretmana u tih bolesnika. Iako je na animalnim modelima korist antioksidativnog tretmana pokazana, velike kliničke studije ipak nisu pokazale korist konvencionalnih antioksidanata u prevenciji dijabetičkih vaskularnih komplikacija. Sugerira se uzročna terapija koja će uključivati antioksidanse koji će moći kontrolirati slobodne radikale i unaprijediti intracelularnu antioksidativni obranu. Kao kandidati spominju se spojevi male molekularne mase kao superoksid dismutaza i katalaza mimetici koji će moći unaprijediti mitohondrijalnu funkciju i reducirati DNA oštećenje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA