ࡱ> " %                    ! y0bjbj z{{Qi *&>,>,>,D,,,-/,Pz1J6:7777<,;=IIIIIII$*SUP#J>,=77==#J>,>,778P0+++=g>,7>,7I+=I++^U=1G7Y*c3-AhIhPHPA,V9,V1G,V>,1G==+=====#J#J+===P====,V========= :SVEU ILI`TE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI Anelko Vlaai POLITI KO DJELOVANJE AUGUSTA KO`UTIA TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAA (1941.-1964.) DOKTORSKI RAD Zagreb, 2010. UNIVERSITY OF ZAGREB CROATIAN STUDIES Anelko Vlaai POLITICAL ACTIVITY OF AUGUST KO`UTI DURING THE SECOND WORLD WAR AND THE POST-WAR PERIOD (1941-1964) DOCTORAL THESIS Zagreb, 2010 SVEU ILI`TE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI Anelko Vlaai POLITI KO DJELOVANJE AUGUSTA KO`UTIA TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAA (1941.-1964.) DOKTORSKI RAD Mentor: dr. sc. Miroslav Akmad~a Zagreb, 2010. Kazalo  TOC \o "1-3" \h \z  HYPERLINK \l "_Toc255935010" Izvori i literatura  PAGEREF _Toc255935010 \h 5  HYPERLINK \l "_Toc255935011" HSS i August Koauti do 1941.  PAGEREF _Toc255935011 \h 11  HYPERLINK \l "_Toc255935012" Stanje u Kraljevini Jugoslaviji po etkom 1941.  PAGEREF _Toc255935012 \h 15  HYPERLINK \l "_Toc255935013" Dr~avni udar Duaana Simovia i Koautievi pregovori s pu isti kom vladom  PAGEREF _Toc255935013 \h 17  HYPERLINK \l "_Toc255935014" Raspad Kraljevine Jugoslavije i osnivanje NDH  PAGEREF _Toc255935014 \h 22  HYPERLINK \l "_Toc255935015" Stanje u HSS-u nakon zabrane strana ke djelatnosti i Koautieva uhienja  PAGEREF _Toc255935015 \h 27  HYPERLINK \l "_Toc255935016" Sastanci u~eg vodstva HSS-a i pokuaaji aktivizacije stranke  PAGEREF _Toc255935016 \h 40  HYPERLINK \l "_Toc255935017" O~ivljavanje Selja ke i Graanske zaatite  PAGEREF _Toc255935017 \h 45  HYPERLINK \l "_Toc255935018" Odr~avanje veza Koautia i HSS-a s Ma ekom u vrijeme njegove internacije  PAGEREF _Toc255935018 \h 49  HYPERLINK \l "_Toc255935019" Listovi i leci HSS-a objavljivani na podru ju NDH 1941.-1945.  PAGEREF _Toc255935019 \h 52  HYPERLINK \l "_Toc255935020" Veze izmeu HSS-a i Domobranstva  PAGEREF _Toc255935020 \h 59  HYPERLINK \l "_Toc255935021" Veze HSS-ovog vodstva u domovini s inozemstvom  PAGEREF _Toc255935021 \h 65  HYPERLINK \l "_Toc255935022" Razgovori Koautia i Edmunda Glaise von Horstenaua  PAGEREF _Toc255935022 \h 76  HYPERLINK \l "_Toc255935023" Razgovori izmeu Augusta Koautia i Hansa Helma  PAGEREF _Toc255935023 \h 81  HYPERLINK \l "_Toc255935024" Koautievi kontakti sa Slavkom Kvaternikom i stranim predstavnicima u NDH  PAGEREF _Toc255935024 \h 85  HYPERLINK \l "_Toc255935025" Veze HSS-a s etnicima Dra~e Mihailovia 1942.-1944.  PAGEREF _Toc255935025 \h 96  HYPERLINK \l "_Toc255935026" Pregovori izmeu HSS-a i ustaakog re~ima 1941.-1943.  PAGEREF _Toc255935026 \h 103  HYPERLINK \l "_Toc255935027" Stav Koautia i HSS-a o suradnji s partizanskim pokretom  PAGEREF _Toc255935027 \h 119  HYPERLINK \l "_Toc255935028" Razgovori Koautia i Roberta Kronholza  PAGEREF _Toc255935028 \h 128  HYPERLINK \l "_Toc255935029" Pregovori HSS-a i partizanskog vodstva  PAGEREF _Toc255935029 \h 135  HYPERLINK \l "_Toc255935030" Sporazum Tito-`ubaai i Koautieva reakcija  PAGEREF _Toc255935030 \h 148  HYPERLINK \l "_Toc255935031" Pregovori izmeu Koautia i Lorkovia 1944. (Pu  Lorkovi-Voki)  PAGEREF _Toc255935031 \h 154  HYPERLINK \l "_Toc255935032" Propast Pu a Lorkovi-Voki  PAGEREF _Toc255935032 \h 164  HYPERLINK \l "_Toc255935033" Koautiev prelazak na partizansko podru je  PAGEREF _Toc255935033 \h 169  HYPERLINK \l "_Toc255935034" Koautievo uhienje na partizanskom podru ju, internacija i sasluaanja  PAGEREF _Toc255935034 \h 182  HYPERLINK \l "_Toc255935035" Koautiev boravak u zatvoru do rujna 1946.  PAGEREF _Toc255935035 \h 193  HYPERLINK \l "_Toc255935036" Stanje u Hrvatskoj i HSS-u 1945.  PAGEREF _Toc255935036 \h 199  HYPERLINK \l "_Toc255935037" Koautiev izlazak iz zatvora i strana ko djelovanje pod paskom re~ima  PAGEREF _Toc255935037 \h 207  HYPERLINK \l "_Toc255935038" Koautievi poslijeratni razgovori s douanicima Udbe  PAGEREF _Toc255935038 \h 229  HYPERLINK \l "_Toc255935039" Koautievi kontaki s Krnjeviem i Ma ekom tijekom poratnih godina  PAGEREF _Toc255935039 \h 233  HYPERLINK \l "_Toc255935040" Koautieva smrt  PAGEREF _Toc255935040 \h 237  HYPERLINK \l "_Toc255935041" Zaklju ak  PAGEREF _Toc255935041 \h 239  HYPERLINK \l "_Toc255935042" Kronologija ~ivota i politi kog djelovanja Augusta Koautia  PAGEREF _Toc255935042 \h 247  HYPERLINK \l "_Toc255935043" Sa~etak  PAGEREF _Toc255935043 \h 252  HYPERLINK \l "_Toc255935044" Summary  PAGEREF _Toc255935044 \h 253  HYPERLINK \l "_Toc255935045" Popis izvora i literature  PAGEREF _Toc255935045 \h 254  HYPERLINK \l "_Toc255935046" }ivotopis i bibliografija  PAGEREF _Toc255935046 \h 262  Izvori i literatura Cilj ovog rada jest na temelju dostupnog arhivskoga gradiva, objavljenih dokumenata, tiska i rezultata dosadaanjih historiografskih istra~ivanja proairiti spoznaje o ulozi i zna aju Augusta Koautia u politi kim zbivanjima tijekom Drugoga svjetskog rata i poraa, a naro ito s obzirom na arhivsko gradivo koje je bilo nedostupno za istra~iva e prigodom ranijih istra~ivanja ove teme. Veina fondova u kojima se nalazi gradivo za ovu temu nalazi se u Hrvatskom dr~avnom arhivu (HDA) u Zagrebu. Fond Hrvatske selja ke stranke (Fond HSS-a), iako bi po svom imenu trebao biti od najvee koristi, minoran je po svom obujmu jer se sastoji od samo dvije kutije gradiva. U njima se nalazi nekoliko doista va~nih dokumenata, no njih je premalo da bi taj fond bio od vee va~nosti za ovaj rad. Treba ipak istaknuti da se u ovom fondu nalazi prijepis spisa Temeljna na ela i konstatacije, koji je jako va~an pri prou avanju Koautievog politi kog rada. Fond Republi kog sekretarijata za unutarnje poslove Socijalisti ke Republike Hrvatske, Slu~ba dr~avne sigurnosti (Fond RSUP SRH, SDS) je najva~niji fond za istra~ivanje ove teme, jer sadr~i Koautiev dosje, kao i dosjee brojnih istaknutih lanova HSS-a. Meu ostalim tu su dosjei Mire Koauti, Ive Krbeka, Jurja Krnjevia, Vladka Ma eka, Ivana Pernara, Ivana `ubaaia i Jurja `uteja, od kojih je veina inila u~i krug vodstva HSS-a i vrlo je blisko suraivala s Koautiem. U samom Koautievom dosjeu nalaze se njegovi iskazi s brojnih sasluaanja koja je provela jugoslavenska sigurnosna i obavjeatajna slu~ba (od 1944. do 1946. OZN, tj. Ozna, Odjeljenje za zaatitu naroda; od 1946. do 1966. UDB, tj. Udba, Uprava dr~avne bezbjednosti; od 1966. SDB, Slu~ba dr~avne bezbjednosti, tj. SDS, Slu~ba dr~avne sigurnosti) i kopije iskaza svih lanova HSS-a koji su s njim bili u kontaktu tijekom Drugog svjetskog rata i poraa, a ispitivala ih je sigurnosna slu~ba. U ovom se fondu takoer nalaze elaborati koje su sastavljali slu~benici SDS-a, u kojima se naairoko opisuje politi ka djelatnost kako Koautia, tako i cjelokupne organizacije HSS-a tijekom Drugog svjetskog rata i poraa. Uz pa~ljivo utvrivanje vjerodostojnosti ovi se elaborati mogu koristiti kao nezamjenjivo gradivo za objaanjavanje djelatnosti HSS-a u navedenom razdoblju. Veina elaborata nema podatke kao ato su datum, ~ig i potpis autora i neujedna ene su kvalitete i uporabivosti, ali neki ine iznimku i vrlo su kvalitetni, npr. elaborati Neprijateljski rad HSS-a u 1945. godini, Elaborat o radu agenata IS i o pu u i Suradnja HSS-ovaca s ustaakom emigracijom, u kojima se mo~e nai mnoatvo korisnih podataka. Fond Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske (Fond CK SKH), velik po svom obujmu, koristan je za istra~ivanje Koautievog politi kog djelovanja zbog izvjeataja Povjerenstva Centralnoga komiteta Komunisti ke partije Hrvatske (CK KPH) za sjevernu Hrvatsku, u kojima komunisti ki douanici izvjeatavaju o Koautievoj politi koj pasivnosti i minimalnoj komunikaciji s drugim lanovima HSS-a tijekom rata, ali i o njegovim razgovorima i pregovorima sa svim zaraenim stranama. Izvjeataji su sastavljani pomou iskaza iz druge ruke, ali sadr~e veliku koli inu podataka koji se mogu potvrditi usporedbom s drugim izvorima. Njihova iscrpnost svjedo i o obujmu mre~e douanika koju je KPH imao u redovima HSS-a. Drugi arhiv koji sadr~i gradivo korisno za ovu temu jest Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Arhiv HAZU-a) u Zagrebu, u kojem se nalazi rukopisna ostavatina Bo~idara Magovca, istaknutog i vrlo aktivnog HSS-ovog politi ara. Njegova ostavatina sadr~i prili an broj dokumenata va~nih za ovaj rad, a koji se meu ostalim odnose na njegovu politi ku aktivizaciju tijekom 1946. i 1947. godine. Koriateno gradivo sam u biljeakama navodio to no onako kako je ono ozna eno u arhivskim fondovima, ne mijenjajui njihove izvorne nazive. S obzirom da je svaka stranica navedenih dokumenata imala naknadno dodani broj stranice, zapisivao sam i te brojeve kako bi se itatelj mogao lakae snai u arhivskom gradivu. Napominjem da ne treba previae vjerovati nekim izvjeatajima zbog o ite pristranosti njihovih autora i zbog estih faktografskih greaaka. Na mnogim se mjestima mo~e pretpostaviti da su se obavijesti dobivale i na inom  rekla-kazala , a ne na temelju saznanja iz prve ruke. Isto tako, veinu iskaza koje su Oznini/Udbini du~nosnici pribavili sasluaavanjem svjedoka treba prihvatiti vrlo kriti ki zbog mogunosti da su svjedoci bili zastraaivani ili pod nekim drugim utjecajem navedenih du~nosnika. `to se ti e objavljenih dokumenata, treba napomenuti da oni veinom potje u s partizanske/komunisti ke i ustaake strane, jer HSS nije mogao u vrijeme rata objavljivati dokumente zbog zabrane politi kog djelovanja stranke. Prili an broj dokumenata va~nih za ovaj rad mogu se nai u knjizi Ferde ulinovia (Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajedni ke dr~ave do danas) i u knjigama Branka Petranovia i drugih suautora, iji se naslovi mogu nai u biljeaci pri dnu stranice. U tim se knjigama nalaze spisi Antifaaisti kog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ) i Zemaljskog antifaaisti kog vijea narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH), kao i dokumenti vezani uz dr~avni udar Duaana Simovia 27. o~ujka 1941. i pregovore o ulasku HSS-a u prevratni ku Simovievu vladu, koje je u ime HSS-a vodio Koauti. Ljubo Boban u knjigama Hrvatska u arhivima izbjegli ke vlade 1941-1943. i Hrvatska u diplomatskim izvjeatajima izbjegli ke vlade 1941-1943. meu ostalim iznosi velik broj dokumenata koji rasvjetljavaju odnos izbjegli ke jugoslavenske kraljevske vlade spram HSS-a, a neki od tih dokumenata izravno se odnose na Koautia. Zapisnici Politbiroa CK KPH-a 1945.-1952. mogu se nai u istoimenoj knjizi, a va~ni su zbog onih sastanaka CK KPH-a na kojima se raspravlja o Koautievom politi kom polo~aju tijekom boravka u zatvoru. Najmanje je objavljenih dokumenata iz inozemnih arhiva, s time da je najviae objavljenih dokumenata stranoga podrijetla poteklo iz ureda britanske diplomacije. }eljko Kruaelj i Jera Voduaek Stari  su u tjedniku Danas objavili u viae nastavaka od 3. svibnja do 27. lipnja 1989. manju zbirku dokumenata. Rije  je o izvjeatajima britanskih diplomata iz Jugoslavije, a najviae je mjesta u izvjeatajima posveeno aktivnostima HSS-ovaca Ivana `ubaaia i Jurja `uteja. Ovim se dokumentima naro ito slu~io Ljubo Boban u svojim radovima, a u njima se posredno na viae mjesta spominje Koautieva uloga u navedenim kontaktima kao potpredsjednika stranke i njegov odnos spram drugih lanova strana kog vodstva. `to se ti e tiska, list Hrvatski dnevnik koriaten je prigodom utvrivanja dogaanja tijekom 1941. i naro ito za razdoblje do travnja 1941., tj. do airenja Drugog svjetskog rata na podru je Kraljevine Jugoslavije. Slu~beni list KPH-a Naprijed koristan je zato ato je u njemu objavljen Ispravak ing. Augusta Koautia, jedini tekst koji je u partizanskom/komunisti kom tisku objavio neki prvak HSS-a koji u vrijeme objavljivanja nije sudjelovao u partizanskom pokretu. Isto tako, korisni su lanci u listu Naprijed u kojima je napadan HSS i njegovi prvaci, jer lanci izravno i neizravno kritiziraju Koautievu politi ku djelatnost tijekom rata. List Narodni glas ovje nosti, pravice i slobode, iako je izdan samo jedan njegov broj, va~an je zbog toga ato se svi stavovi izneseni u njemu mogu smatrati Koautievim stavovima s obzirom na to da je skupina politi ara HSS-a oko Koautieve supruge Mire pokrenula list, a Koauti je podr~ao njegovo objavljivanje i vjerojatno bio autor nekih lanaka. U listovima Vjesnik u srijedu, Hrvatska dr~ava i Ve ernji list objavljeni su odreeni lanci koji su va~ni za prou avanje Koautievog politi kog rada, no navedeni listovi u cjelini nisu posebno va~ni za ovu temu. Povijest HSS-a je u hrvatskoj historiografiji vrlo dobro istra~ena, naro ito u razdoblju prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Zbog prete~itog zanimanja za pobjedni ku stranu u ratu i nedostupnosti izvora malen je broj radova posveen problematici HSS-a u poslijeratnom razdoblju. Do sada pak joa nema nijednog sustavnijeg znanstvenog rada koji bi se bavio samo Koautievim politi kim djelovanjem u navedenom razdoblju. Koautievo politi ko djelovanje sa~eto je obraeno u knjizi Povijest Hrvatske selja ke stranke Hrvoja Matkovia, a puno viae u knjizi Hrvatska selja ka stranka Fikrete Jeli Buti, koja je napisala iscrpnu knjigu u kojoj pru~a cjelovitu rekonstrukciju dogaanja unutar HSS-a i oko njega u vrijeme rata. Autorica je zbog ograni ene dostupnosti izvora najviae prostora posvetila stvaranju prokomunisti ke frakcije HSS-a. Rad se temelji na arhivskim istra~ivanjima, a u posljednjem dijelu knjiga se nakratko bavi i razdobljem nakon rata. Ista je tematika obraena i u knjizi Zdenka Radelia (Hrvatska selja ka stranka 1941.-1950.), no Radeli daje poneato druga iji pogled na spomenute teme. Radeli se u navedenoj knjizi i u knjizi Bo~idar Magovac bavi i djelovanjem HSS-a u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata, ali u vrijeme pisanja navedenih knjiga Radeli nije imao za cilj posebno se baviti Koautievim djelovanjem. Osim toga, ni njemu ni gore spomenutim istra~iva ima nisu bili dostupni neki zna ajni arhivski izvori o Koautievom politi kom djelovanju. U posebnu skupinu koriatene literature treba staviti knjige Bogdana Krizmana o povijesti Nezavisne Dr~ave Hrvatske (NDH), u kojima je Koautiev politi ki rad posve sporedan, ali Krizman je donio prili an broj podataka o politi koj pasivnosti HSS-a tijekom ratnih godina, kontaktima sa svojim predstavnicima u emigraciji te o Pu u Lorkovi-Voki i Koautievoj ulozi u svim navedenim dogaanjima. U istu skupinu knjiga pripadaju i u biljeaci navedena djela Nade Kisi Kolanovi, posebno knjige o Mladenu Lorkoviu i Slavku Kvaterniku, u kojima se mogu nai vrijedni podaci o Koautievom odnosu s navedenim osobama i s drugim prvacima HSS-a. HSS je bio najja a demokratska opcija u ratnoj i poslijeratnoj Hrvatskoj, pa je britanska diplomacija esto dolazila u kontakt s HSS-om i s Koautiem. Ljubo Boban je istra~ivao britansko-hrvatske veze u knjizi Dr. Tomo Jan ikovi: HSS izmeu zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista, a Katarina Spehnjak u knjizi Britanski pogled na Hrvatsku 1945.-1948. U navedenim se radovima mo~e nai mnoatvo podataka koji se izravno ili neizravno ti u Koautievog djelovanja u navedenom razdoblju. Va~ni su i radovi memoarskoga karaktera jer svojim zabilje~enim sjeanjima sudionici dogaaja dopunjuju praznine u arhivskim fondovima. Treba istaknuti memoare Vladka Ma eka i lanak Milana Martinovia o Koautievom ~ivotu i djelovanju. U prvoj se knjizi puno mo~e saznati o Koautievom odnosu s Ma ekom i shodno tome mo~e se uo iti kompatibilnost njihovih stavova tijekom cijelog ovog razdoblja. U Martinovievom lanku nalazi se puno podataka koji su va~ni za prou avanje Koautievog djelovanja, a mogli su se saznati samo preko razgovora s njegovim najbli~im strana kim suradnicima i s lanovima obitelji. `to se ti e lanaka va~nih za prou avanje Koautievog djelovanja, treba spomenuti lanak Ljube Bobana o britansko-hrvatskim odnosima tijekom rata, u kojem se mo~e otkriti uvjetovanost Koautievog i HSS-ovog djelovanja britanskim diplomatskim te~njama tijekom Drugog svjetskog rata. Jako je korisna serija lanaka Joze Ivi evia o Pu u Lorkovi-Voki, gdje je Koautievo djelovanje od lipnja do rujna 1944. potanko izneseno. Ivi evi je koristio arhivsko gradivo i iskaze sudionika Pu a, ali treba biti kriti an zbog nekih Ivi evievih zaklju aka i vjerodostojnosti iskaza koje koristi. Ti se lanci mogu nai i u Ivi evievoj knjizi Iz novije hrvatske povijesti, koja je navedena u biljeaci. Posebno kriti ki treba se odnositi prema navedenom lanku Ive Omr anina, koji vrlo pristrano opisuje dogaaje tijekom i nakon Pu a Lorkovi-Voki. Od lanaka koji se bave poslijeratnom tematikom va~an je lanak Branke Boban o sudskim progonima vodstva HSS-a u poslijeratnom razdoblju, kada su Koauti i drugi strana ki prvaci bili pod prijetnjom sudskog procesa ili su bili sueni, pa i osueni. Zdenko Radeli je u nizu svojih lanaka obradio va~ne aspekte poslijeratnog djelovanja HSS-a, a s time i Koautievu ulogu u spomenutim zbivanjima. HSS i August Koauti do 1941. Hrvatska selja ka stranka (HSS) je politi ka stranka pacifisti kih nazora osnovana 1904. pod imenom Hrvatska pu ka selja ka stranka (HPSS; izmeu 1920. i 1925. stranka je nosila ime Hrvatska republikanska selja ka stranka, HRSS), koja se tek nakon 1918. i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija, pretvorila u masovni pokret i obuhvatila sva hrvatska politi ka uvjerenja. Predsjednik HSS-a Stjepan Radi je po programu HSS-a, koji je tra~io federalisti ku reorganizaciju unitarne kraljevine, vodio stranku izmeu krajnosti kao ato su zabrana njezinog rada koju su provele jugoslavenske vlasti, pa sve do sudjelovanja u toj istoj vlasti. August Koauti rodio se 5. srpnja 1893. u selu Radoboj kod Krapine u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je maturirao 1913. u klasi noj gimnaziji i zapo eo studij prava. Kao sin prvoga povjerenika HPSS-a za krapinski kotar ve je kao gimnazijalac radio u Hrvatskoj pu koj selja koj tiskari i zapisivao tekstove prema kazivanju slabovidnoga Stjepana Radia. U Brnu u eakoj zavraio je Visoku tehni ku akolu i radio na mjestu asistenta na katedrama za toplinske strojeve. Nakon povratka u domovinu 1922. postao je lan HRSS-a, o~enio je Radievu ker Miru i postao mu jednim od najbli~ih suradnika. Prenosio mu je novosti i upute za Radievog boravka u Londonu i Be u 1923. i idue ga je godine pratio na njegovom putovanju u Moskvu. Takoer je skrivao Radia u svojem stanu u Zagrebu 1925., a iste godine obojicu su dale zatvoriti jugoslavenske vlasti nakon zabrane rada HRSS-a zbog toga ato je Radi posjetio Sovjetski Savez i upisao stranku u Selja ku internacionalu. Imenovan je za strana kog tajnika 1927., a na izbornim listama HSS-a biran je u jugoslavensku Narodnu skupatinu 1923., 1925., 1927. i 1938., a ove je zadnje godine imenovan i senatorom. Nakon Radievog sporazuma s jugoslavenskim vlastima i ulaska u jugoslavensku vladu Koauti je bio dr~avni podsekretar u Ministarstvu saobraaja 1926. i ministar graevina 1926.-1927. Nakon atentata na Stjepana Radia u Narodnoj skupatini i njegove smrti 1928. Koauti je vodio pregovore o povezivanju HSS-a s Hrvatskom strankom prava i Hrvatskom federalisti kom selja kom strankom koji su zavraili priklju ivanjem njihovih predsjednika zastupni kom klubu HSS-a. Nakon proglaaenja diktature kralja Aleksandra 6. sije nja 1929. prema odluci vodstva HSS-a djelovao je od kolovoza 1929. u inozemstvu, odnosno u Italiji, `vicarskoj, Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama (SAD), Velikoj Britaniji, Njema koj, Belgiji, ehoslova koj i ponajviae u Austriji, u Be u. Vratio se 1937. u Jugoslaviju i imenovan je potpredsjednikom HSS-a. Sudjelovao je 1937. i 1939. u pregovorima s Udru~enom opozicijom, koalicijom jugoslavenskih oporbenih stranaka. Sudjelovao je i u pregovorima o osnivanju Banovine Hrvatske, tj. hrvatske autonomije unutar Kraljevine Jugoslavije, te je bio predlo~en za bana iste, no za to je mjesto odreen drugi prvak stranke, Ivan `ubaai. U dvadesetim i tridesetim godinama proalog stoljea HSS je bio najvea, najja a i politi ki najjedinstvenija politi ka stranka u Jugoslaviji. Ipak je navedeni sporazum o Banovini Hrvatskoj imao dvije ne~eljene posljedice. Prva je bila gravitiranje dijela strana koga lanstva prema radikalno desnoj vojnopoliti koj organizaciji Ustaai  hrvatskom revolucionarnom pokretu, tj. ustaakom pokretu, koji je smatrao da se rjeaenje hrvatskog pitanja mo~e iznai samo odvajanjem Hrvatske iz Jugoslavije. Druga je posljedica bila izazivanje otpora nezadovoljne skupine Srba prema takvom stanju u dr~avi i njihov stav da se srpski interesi mogu o uvati samo u unitarnoj jugoslavenskoj dr~avi bez ikakvih autonomnih dijelova poput Banovine Hrvatske. Koauti je tijekom svoga dugoga politi kog djelovanja unutar HSS-a i u samom vrhu stranke ostavljao kod svojih suradnika dojam inteligentnog, zatvorenog, opreznog ovjeka i vrlo dobroga govornika. Marijan Han~ekovi, du~nosnik HSS-a, na svom je sasluaanju 12. sije nja 1945. pred Oznom izjavio da je kod Koautia primijetio da je  u nekim stvarima i prema najbli~im pristaaama zadr~avao stav tajnosti , a Branko Peaelj, du~nosnik HSS-a, u intervjuu danom novinaru Mirku Galiu u emigraciji poslije rata izjavio je:  Koauti je bio veliki politi ki lukavac. Kod njega nikad niste znali ato misli ili ato hoe da vi mislite da on misli. Ja sam s njim bio jako dobar, ali ni ja nisam bio siguran svaki put ato on misli. Han~ekovi je takoer izjavio da su Koautieva autljivost, oprez i diskrecija bili posljedica loaih iskustava s ljudima koji su oskudijevali u tim istim osobinama i tako pravili probleme stranci i njemu samom. Han~ekovi je uo od mnogih da je bilo vrlo teako razgovarati s Koautiem jer je izbjegavao politi ke teme, osim ako takvi razgovori nisu bili zapo eti na njegovu inicijativu. Namjerno ili nenamjerno, smatrao je Han~ekovi, dolazilo je uvijek do izra~aja da je Koauti istaknutiji i va~niji od ostalih lanova stranke koji su s njim dolazili u dodir. Koauti je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio poznat kao najgorljiviji i najtemperamentniji predstavnik HSS-ovih politi kih ideja, ato se najviae isticalo u njegovim govorima koji su bili najradikalniji javni istupi nekog prvaka HSS-a. Meu pristaaama stranke Koauti je bio poznat kao konzervativac i politi ki desno orijentiran. U memorandumu Stephena Clissolda, britanskog obavjeatajca, o ratnom djelovanju HSS-a od sije nja 1944., pisalo je da je Koauti pripadao desnom krilu stranke i da  dijeli strah srednje klase od svakog pokreta koji bi podsjeao na komunizam . Matija Kova i, ustaaki du~nosnik i kasniji emigrant, napisao je za Koautia da je u prijeratno vrijeme bio  poznat kao vodja desnog krila HSS . Isto tako, Vjekoslav Blaakov, lan HSS-a koji je preaao na ustaaku stranu 1941., u istrazi je pred istra~iteljima Ozne izjavio da je Koauti bio poznat  zbog svog zalaganja za njema ku orijentaciju, a bio je izrazito antikomunisti ki raspolo~en . Uzevai u obzir sve navedeno, Koauti bio jedna od vodeih osoba HSS-a i podjednako je i meu suradnicima i meu protivnicima smatran politi ki desno usmjerenom osobom, ato e sve utjecati na Koautievo politi ko djelovanje i na shvaanje njegovog djelovanja u turbulentnim vremenima od 1941. godine. Stanje u Kraljevini Jugoslaviji po etkom 1941. Nacisti ka Njema ka je tijekom 30-ih godina proalog stoljea stupila u savez nazvan Osovina ili Trojni pakt zajedno s faaisti kom Italijom i militaristi kim Japanom te pokrenula Drugi svjetski rat 1. rujna 1939. zarativai protiv Saveznika: Velike Britanije, Francuske, a kasnije i SAD-a i Sovjetskog Saveza. Kraljevina Jugoslavija se po etkom 1941. naala na osvaja kom putu sila Osovine, koje su odlu ile diplomatskim pritiskom privui Jugoslaviju u svoj savez. Uva~avajui osjetljiv polo~aj Jugoslavije prema Osovini, britanska i ameri ka diplomacija odlu ile su sprije iti potpuno pot injavanje Jugoslavije Njema koj i Italiji. Diplomatskim kanalima ohrabrivali su Jugoslaviju da ustraje u politici neutralnosti koju je ona i proglasila nedugo nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata. Pritisci velikih sila na Jugoslaviju da se opredijeli za jednu ili drugu stranu rezultirali su opredjeljenjem za sile Osovine i pristupom Trojnom paktu. U provoenju takve politike imao je udjela i HSS: njegovo je vodstvo, kao i jugoslavensko, bilo impresionirano porastom utjecaja Osovine i smatralo je da se njezin pritisak mo~e ubla~iti samo politikom koncesija. Predstavnici Velike Britanije, SAD-a i Njema ke razgovarali su u estalo s HSS-ovim vodstvom, pokuaavajui preko njih utjecati na promjenu jugoslavenskog stava i prihvaanje, tj. odbijanje Trojnog pakta. No, zbog prijetnji napadom sila Osovine na Jugoslaviju predsjednik HSS-a Vladko Ma ek je podr~ao potpisivanje Trojnog pakta 25. o~ujka 1941., ne zbog simpatija prema njoj nego, kako navodi Zdenko Radeli, da bi se izbjeglo sigurno uniatenje. Britanska Uprava za posebne operacije (Special Operations Executive, SOE, tj. britanska obavjeatajna slu~ba) bavila se subverzivnom djelatnoau u mnogim europskim dr~avama, pa tako i u Jugoslaviji. Njezina je zadaa bila pomagati sve organizacije koje bi svojim djelovanjem u pojedinim dr~avama mogle ote~ati njema ke ekspanzivne planove. Tako su Britanci preko SOE-a pokuaavali uspostaviti obavjeatajne jezgre ili osigurati politi ki utjecaj na HSS. Postojale su glasine da je britanski konzulat u Zagrebu, na elu s generalnim konzulom Thomasom Rappom, preko Koautia financirao djelatnost HSS-a tijekom jeseni 1940. i prvih mjeseci 1941., no to se ne mo~e potkrijepiti dokazima. S time se mo~e povezati i navod anonimnog autora u nenaslovljenom arhivskom spisu od 22. svibnja 1940. u kojem piae da se za Jurja Krnjevia, tajnika HSS-a, tvrdilo da je  plaenik Intelligence Servicea , a da  daleko od toga nije ni Koauti . Zbog anonimnosti autora, neimenovanja izvora i zbog manjka podatka kome je upuen, vjerodostojnost tvrdnji je upitna. Alfred Freundt, njema ki generalni konzul u Zagrebu, 21. o~ujka 1941. javio je u Berlin njema kome Ministarstvu vanjskih poslova da su se Karl Kraus, njema ki policijski izaslanik u Beogradu, i Otto Mitterhammer, referent za tisak njema koga konzulata u Zagrebu, dan ranije susreli s Ma ekom i Koautiem, no nije poznato o emu su razgovarali. Njema ka je obavjeatajna slu~ba 24. o~ujka javila svome Ministarstvu vanjskih poslova da se John Meily, ameri ki konzul u Zagrebu, 21. o~ujka obratio Koautiu i rekao mu da ima podatke da e Jugoslavija tijekom iduih dana pristupiti Trojnom paktu. Rekao mu je da bi ta odluka mogla imati ozbiljne posljedice za Jugoslaviju i da je ameri ka vlada svjesna hrvatskog i slovenskog zalaganja za pristup Trojnom paktu, posebice djelovanja Ma eka, Koautia i istaknutoga slovenskog politi ara Franca Kulovca u tom smjeru. Naveo mu je da e posljedice toga koraka pogoditi Hrvate i Slovence, da e Srbi navedenu trojicu dr~ati izdajicama i da e na njih svaliti krivicu za eventualne pobune. itavo demokratsko svjetsko javno mnijenje, nastavio je konzul, osudit e Hrvate i Slovence zbog ove odluke, koja e po njegovom sudu biti sudbonosna za Jugoslaviju. Koauti je odgovorio konzulu da Hrvati nemaju u svojim rukama ni jugoslavensko Ministarstvo vanjskih poslova ni Ministarstvo obrane i da zato ne mogu biti odgovorni za jugoslavensku politiku. Odnos HSS-a prema Saveznicima ostajao je sve viae samo na simpatijama, koje su se u slu~benoj strana koj politici sve viae potiskivale iz straha da se ne zamjere silama Osovine. Tako su zapadne sile u politici HSS-a sve viae postajale imbenik utjehe  za bolja vremena . Britanija je svoja nastojanja usmjerila prema oporbenim vojnopoliti kim krugovima u Srbiji, a HSS je uklapala prvenstveno u svoje dugoro ne planove. Dogaaji prigodom dr~avnog udara 27. o~ujka 1941. stvorili su dojam ispravnosti orijentacije na Srbiju kao glavni oslonac. Dr~avni udar Duaana Simovia i Koautievi pregovori s pu isti kom vladom Posljedica jugoslavenskog potpisivanja Trojnog pakta bio je dr~avni udar 27. o~ujka 1941. koji su izveli nezadovoljni srpski vojni krugovi koji su pod utjecajem britanske diplomacije te~ili distanciranju Jugoslavije od Njema ke. Toga su dana u Beogradu bila zato ena i etiri HSS-ova ministra u dotadaanjoj Ma ek-Cvetkovievoj vladi te su bili nagovarani da uu u pu isti ku vladu. Kada je Ma ek bio obavijeaten da su HSS-ovi ministri kao uvjet za svoj ulazak u novu vladu postavili Ma ekovo o itovanje o tome potezu, on je odgodio svoj odgovor: pokuaavajui dobiti na vremenu, rekao je da najprije mora o tome razgovarati s Koautiem, svojim neslu~benim zamjenikom u stranci. Naime, Ma ek se zanimao za njema ki stav po tom pitanju. Kako njema ka strana nije dala nikakav izravni diplomatski odgovor na ovu situaciju, Ma ek je uskoro pristao na ulazak u pu isti ku vladu. Postoji naznaka da su nakon pu a u vodstvu HSS-a nastala suprotna mialjenja o moguem ulasku HSS-a u pu isti ku vladu. Prema izvjeataju njema koga generalnoga konzula u Zagrebu, Alfreda Freundta, poslanom u Berlin 29. o~ujka, 20-ak narodnih zastupnika HSS-a na elu s Koautiem, Ivanom Pernarom i Jankom Tortiem pristupilo je Ma eku s idejom da se osnuje  hrvatski jedinstveni front koji bi se suzdr~ao od prenagljenih odluka i koji bi se zalagao za njema ku intervenciju i ulazak njema ke vojske u Jugoslaviju. Nije poznat Ma ekov stav o tome, niti je taj istup ostavio ikakvih posljedica. Treba spomenuti i da su istra~itelji Ozne u jednom nedatiranom poslijeratnom izvjeataju o Koautievoj aktivnosti krajem o~ujka 1941. naveli da je razgovarao s bojnikom Schutzstaffela (SS, nacisti ka paravojna organizacija) Cecilom Nassensteinom i sa satnicima SS-a Kobom i Reiserom. Oni su radili po uputama glavnog povjerenika Ureda VI RSHA-a za Jugoslaviju sa sjediatem u Beogradu, bojnika SS-a Karla Krausa, kojeg je Koauti otprije osobno poznavao. RSHA (Reichssicherheitshauptamt, Glavni ured sigurnosti Reicha) je bila njema ka nacisti ka obavjeatajna i sigurnosna organizacija koja je od 1939. do 1945. ujedinjavala Sigurnosnu slu~bu, Gestapo i Kriminalisti ku policiju. Imao je aest ureda, od kojih je etvrti ured bio onaj zloglasne policije Gestapo (Geheime Staatspolizei, tajna dr~avna policija). Koauti i navedeni asnici razgovarali su o moguoj suradnji njema ke strane i HSS-a, no do nikakvih rezultata nije doalo, navodi se u izvjeataju Ozne, jer nijedan njema ki predstavnik nije mogao slu~beno govoriti u ime njema ke vlade. Premijer pu isti ke vlade, general Duaan Simovi, ponudio je Ma eku mjesto potpredsjednika u svojoj vladi. Ma ek je za to mjesto predlo~io Jurja Krnjevia, a ovaj je predlo~io da umjesto njega na taj polo~aj doe Koauti. U razgovoru voenom 28. travnja izmeu Krnjevia i britanskoga konzula Rappa potonji je nagovarao Krnjevia da prihvati polo~aj potpredsjednika pu isti ke vlade jer je smatrao da je Krnjevieva prisutnost u Beogradu i na doti nom mjestu za britansku stranu  vrlo vrijedna, vrednija od Koautieve . Za britanskog je konzula Krnjevi bio ovjek pogodniji za britanske interese od Koautia, a to je vjerojatno zato ato je Krnjevia smatrao vrlo lojalnim Velikoj Britaniji. U izvjeataju koji je uputio u Berlin 27. o~ujka generalni je konzul Freundt naglasio da je situacija nejasna i da se joa ne zna hoe li Ma ek ui u Simovievu vladu. U izvjeataju je citirao Koautievu izjavu da e  stav Selja ke stranke o novom kabinetu ovisiti o dr~anju Njema ke . Nije poznato kada je to Koauti izjavio, a poato ga je u svom izvjeataju Freundt nazvao predsjednikom HSS-a, mo~da je ipak mislio na Ma eka. Beogradski je pu  izazvao stanovitu paniku u redovima HSS-ovaca jer su smatrali da je pu  bio odgovor na stvaranje hrvatske autonomije u obliku Banovine Hrvatske i da e sada Banovina biti ukinuta. Rano prije podne 28. o~ujka po eo je u danaanjoj zgradi Sabora sastanak Ma eka, Krnjevia, Koautia i `ubaaia koji je trajao pet sati, a nitko drugi nije smio biti prisutan. Na tom je sastanku odlu eno da e `ubaai ii u Beograd na pregovore sa Simovievom vladom. Dan kasnije `ubaai se iz Beograda ve vratio u Zagreb i na sastanku u~eg vodstva stranke izvijestio Ma eka da e Simovieva vlada priznati sve meunarodne ugovore ato ih je potpisala bivaa vlada, uklju ujui i Trojni pakt. Ma eka nije zadovoljio `ubaaiev izvjeataj, a osobito se nije slo~io sa `ubaaievim odve optimisti kim mialjenjem da Jugoslavija mo~e izbjei rat s Osovinom. Ma ek je zato poslao Koautia u Beograd s njegovom punomoi da iznova ocijeni tamoanju situaciju i nastavi pregovore. To ato je izbor pao na Koautia sigurno nije bilo slu ajno jer je bio bliski Ma ekov suradnik i ovjek od povjerenja, a Osovini je vjerojatno bio najprihvatljiviji zbog svojih pronjema kih stavova. U prilog tome ide i to ato je Koauti i prije i za vrijeme Ma ekovih pregovora s pu istima bio u stalnom kontaktu s njema kim generalnim konzulom. U izvjeataju koji je Freundt uputio u Berlin 29. o~ujka uve er naveo je da je Koauti tijekom njihovog novog razgovora izjavio da Ma ek joa nije zauzeo kona ni stav prema novoj vladi i da eka povratak HSS-ovih ministara iz Beograda. Koauti je otputovao 30. o~ujka uve er brzim vlakom za Beograd i tamo se sastao s hrvatskim ministrima u jugoslavenskoj vladi Bariaom Smoljanom, Jurjem `utejem i Josipom Torbarom. Ivan Andres se ranije bio vratio u Zagreb. Nakon toga se susreo s predsjednikom Samostalne demokratske stranke Sranom Budisavljeviem i s predsjednikom Slovenske ljudske stranke Francom Kulovcem, a poslijepodne istog dana sa Simoviem, zatim s njegovim ministrom vanjskih poslova Mom ilom Nin iem i s nekim drugim osobama. Nije poznato o emu su razgovarali. Prema navodima njema koga generalnog konzulata, Koauti se trebao sastati i s njema kim poslanikom Viktorom von Heerenom, no nije poznato je li do toga sastanka i doalo. Dana 2. travnja Koauti je prisustvovao sjednici Simovieve vlade i izlo~io im je Ma ekove uvjete za ulazak u vladu, po kojima se vidjelo da hrvatsko politi ko vodstvo nee ii na razbijanje Jugoslavije: Ma ek je tra~io priznanje Trojnog pakta, postavljanje regentstva kralju, isklju ivanje vojske i vjerskih organizacija iz politi kog ~ivota i imenovanje Duaana Trifunovia za ministra vojske, koji mu je obeavao da e o istiti vojsku od  neodgovornih elemenata , tj. od pu ista. O tim je uvjetima Ma ek obavijestio i njema ke predstavnike u Jugoslaviji i 1. travnja u razgovoru s Ottom Mitterhammerom izjavio da je Koautia odredio za svoga pouzdanika u buduim razgovorima s njema kom stranom. Koauti se iz Beograda vratio 3. travnja i podnio izvjeataj predsjedniku Ma eku s povoljnim odgovorima vlade o autonomiji Banovine Hrvatske, ali je donio nepovoljne vijesti o mogunosti o uvanja mira. Zajedno s Koautiem doputovali su iz Beograda preostali HSS-ovi ministri u bivaoj vladi. U Banskim dvorima odr~an je sastanak na kojem su sudjelovali Andres, Ma ek, Koauti, Krnjevi, Ma ek, Smoljan, `ubaai i `utej. Na elno je odlu eno da e Ma ek ui u vladu, ali nije utvreno vrijeme kad e to u initi. Donesen je zaklju ak da e, u slu aju da vlada mora ii u emigraciju, Ma ek podnijeti ostavku, a njegovo mjesto u vladi preuzeti Krnjevi. Idueg su dana Krnjevi, Ma ek i `ubaai otputovali u Beograd, dok je Koauti ostao u Zagrebu. Koauti je bio prisutan kod svih sastanaka Ma eka i njema kih agenata u Jugoslaviji i cijelo je vrijeme bio u Ma ekovoj blizini. Tako je bio prisutan i kada je Walter Malletke, slu~benik u Vanjskopoliti kom uredu Nacionalsocijalisti ke njema ke radni ke stranke (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP, jedina legalna stranka u Njema koj 1933.-1945.), posjetio Ma eka 3. travnja, baa prije nego ato je Ma ek namjeravao krenuti za Beograd. Malletke je savjetovao Ma eku da uz njema ku pomo odcijepi Hrvatsku od Jugoslavije. Ma ek je odgovorio da bi se to moglo postii samo ratom i da to zato ne mo~e prihvatiti. Malletke je ~alio ato ga ne mo~e zainteresirati za predlo~eni plan, pa je, prema Koautievom iskazu partizanskim istra~iteljima, poklonio Ma eku revolver zamotan u papir i rekao mu:  Mo~da e vam ovo biti potrebno . Malletke je nave er istog dana razgovarao nasamo s Koautiem i molio ga da utje e na Ma eka da ne ulazi u Simovievu vladu bez sporazuma s Berlinom. Koauti je doista razgovarao s Ma ekom o tome i dva dana kasnije prepri ao taj razgovor Malletkeu, ali niata nije promijenjeno. Britanski je konzul Rapp 4. travnja razgovarao s Koautiem i o tome podnio izvjeataj svome Ministarstvu vanjskih poslova, u kojem je naveo da mu je Koauti objasnio sve ato se dogaalo prijaanjih dana, izjavivai da je Ma ek stupio u beogradsku vladu kako bi mogao provoditi politiku  striktne neutralnosti i osigurati  astan mir , ali da e zemlju ipak braniti u slu aju napada. Koauti je takoer izjavio da je britanska strana svojom diplomatskom aktivnoau ote~avala zadau jugoslavenske vlade da o uva mir. Istaknuo je da je po njegovom mialjenju  pakt izlika, a ne uzrok dr~avnog udara . Rapp je smatrao da HSS svim silama radi na politici smirivanja stanja. inilo se da pregovori s pu isti kom vladom idu sasvim dobro jer se Simovi pokazao spremnim prihvatiti sve uvjete koje je Koauti tra~io u zamjenu za ulazak HSS-a u vladu. I Koauti je bio uvjeren u takav razvoj dogaaja, a prigodom svoga sasluaanja pod partizanskom istragom 1944. izjavio je da mu je Simovi na kraju pregovora rekao da se tim sporazumom stvorila  Magna carta Jugoslavije . Kada je Ma ek osobno otiaao u Beograd, ispostavilo se da je Koautiev trud bio uzaludan, jer je Simovi prekraio sva svoja obeanja. Raspad Kraljevine Jugoslavije i osnivanje NDH Iako je Simovieva vlada odlu ila zbog straha od njema kog napada potvrditi jugoslavensko potpisivanje Trojnog pakta, njema ki nacisti ki voa Adolf Hitler odlu io je osvojiti Jugoslaviju. Dana 6. travnja 1941. njema ka je vojska uala u Jugoslaviju i nakon kratkotrajnog Travanjskog rata 17. travnja iznudila bezuvjetnu jugoslavensku predaju. Nakon napada na Jugoslaviju Hitler je vlast u Hrvatskoj ponudio Ma eku, koji je to odbio zbog svojih pacifisti kih nazora. Zatim je Hitler u dogovoru s talijanskim faaisti kim voom Benitom Mussolinijem odlu io vlast u Hrvatskoj predati ustaakom pokretu na elu s Antom Paveliem. Paveliev pouzdanik Slavko Kvaternik je u Zagrebu 10. travnja proglasio Nezavisnu Dr~avu Hrvatsku (NDH) u ime Pavelia koji je u Zagreb doaao pet dana kasnije i preuzeo vlast. Koauti je u svojem iskazu pred Ozninim istra~iteljima naveo da su neke osobe nakon ato je Njema ka napala Jugoslaviju smatrale da je Koauti odgovoran zbog Ma ekove odluke o ulasku u Simovievu vladu. Edmund Veesenmayer, njema ki diplomat, dr~avni tajnik za posebne zadatke u Ministarstvu vanjskih poslova Njema ke, organizator proglaaenja novostvorenih dr~ava Slova ke 1939. i NDH 1941., optu~io je Koautia da je Ma ek svoju odluku donio ravnajui se po Koautievim izvjeatajima iz Beograda, pa je po njegovom mialjenju Koauti poremetio njema ka nastojanja da se Ma eka privu e na njihovu stranu. Takoer je Janko Torti, HSS-ovac koji je nakon proglaaenja NDH uaao u dr~avni aparat NDH, obrazlagao da bi Ma ek bio uzeo svu vlast u Hrvatskoj u svoje ruke da ga je Koauti druk ije obavijestio o pregovorima sa Simoviem, tj. da ga ovaj nije uspio  prevariti sa svojim obeanjima . Po Koautievoj tvrdnji u istom iskazu, Slavko Kvaternik je u neodreeno vrijeme izjavio da je Koauti bio  glavni faktor pu isti ke vlade, koja je navijestila rat savezni koj Njema koj . Navedeni iskazi krivo interpretiraju dogaaje i pridaju preveliku va~nost Koautiu u tim zbivanjima. Ma eka su u Kupincu pokraj Zagreba, gdje je on imao svoj posjed i kamo je doaao iz Beograda nakon po etka njema kog napada na Jugoslaviju, 8. travnja poslije podne posjetili Koauti, Krnjevi i `ubaai kao vodei ljudi u stranci i Banovini Hrvatskoj. Izvijestili su ga da je u Zagrebu nakon po etka ratnih akcija nastalo veliko neraspolo~enje naspram jugoslavenske vlade koja ih je uvukla u rat. Odlu eno je da Krnjevi i `ubaai odu u Simovievu vladu, a da Ma ek i Koauti ekaju razvoj dogaaja u Hrvatskoj. Ma ek je nakon savjetovanja sa svojim suradnicima te ve eri preko radija dao izjavu u kojoj je narodu objavio da je on odlu io ostati u Zagrebu tijekom trajanja njema kog vojnog napada na Jugoslaviju te je pozvao na red i disciplinu  bilo kod kue ili u vojsci . Idueg je dana otiaao u Zagreb, kao i svi vodei HSS-ovci. Prema svjedo anstvu Krunoslava Batuaia, du~nosnika HSS-a koji je u emigraciji 1956. objavio lanak o travanjskim dogaajima 1941., Koauti je u razgovoru s njim 9. travnja 1941. izjavio da HSS nee nikako sudjelovati u buduem stvaranju ustaake dr~ave i poru io mu je da u iduim danima pokuaa zaatititi HSS-ovce od progona, no da ina e bude pasivan. Batuai je takoer naveo da mu je Koauti rekao da je tako samo provodio Ma ekovu odluku da HSS ne sudjeluje u ustaakom dolasku na vlast. Po Batuaievom se navodu mo~e zaklju iti da je ve 9. travnja vodstvo HSS-a odlu ilo provoditi politiku ekanja. Koauti je na svom sasluaanju na podru ju pod partizanskim nadzorom 14. listopada 1944. naveo da je 10. travnja 1941. bio prisutan na vijeanju kod bana `ubaaia s Ma ekom i s generalom Pantelijom Juriaiem, glavnim zapovjednikom jugoslavenske vojske u Zagrebu za podru je sjeverne Hrvatske, koji je tada izjavio da e njema ke snage istog dana popodne stii u Zagreb. Kada su prvi njema ki tenkovi uali u Zagreb oko 16 sati, Koauti je bio u Ma ekovom stanu u Zagrebu u Prilazu br. 9 gdje su u Ma ekovom radnom kabinetu razgovarali o tome ato bi trebalo u initi sa strana kim listovima za vrijeme njema ke okupacije Hrvatske. Slo~ili su se da bi bilo najbolje sve obustaviti, radije nego pisati po diktatu okupatora. Iza 16 sati su Ma eka posjetili Michael Drfler i Edmund Veesenmayer, specijalni njema ki opunomoenici za Jugoslaviju. Nakon rasprave s njima slo~ili su se da Ma ek objavi proglas za narod u kojem e navesti da su Nijemci uali u Zagreb i da je vlast preuzeo Slavko Kvaternik koji je u Pavelievo ime i u ime ustaakog pokreta proglasio NDH, pa Ma ek stoga poziva narod da primi mirno te nove injenice. Pristupilo se stiliziranju doti ne izjave, s tim da je izjavu Ma ek diktirao Koautiu, koji je bio prisutan tijekom cijelog razgovora. Zatim je doaao Kvaternik koji je na svom sasluaanju pred Ozninim istra~iteljima izjavio da je smatrao va~nim da i Koauti kao potpredsjednik stranke bude prisutan tom po njemu va~nom povijesnom dogaaju. Zatra~io je od Ma eka da dade izjavu za narod preko radija  da se odr~i mir i red i sa uva kontinuitet narodne volje i legalitet vodstva . Nakon toga je Ma ek nasamo popri ao s Koautiem i nakon kratkog razgovora su zajedni ki, bez ikakvoga Kvaternikovog uplitanja,  izmjenom misli i izra~aja sastavili izjavu. Zatim je Koauti pro itao izjavu, a kako je Kvaternik bio sporazuman, Koauti je izjavu prepisao na novi papir i predao je Kvaterniku, a za sebe je zadr~ao koncept. Jedan primjerak Ma ekove pismene izjave za radio je nestao, a drugi je po Ma ekovoj tvrdnji zadr~ao Koauti, dok nije i taj primjerak nestao. Kvaternik je u svom iskazu posebno istaknuo da su Ma ek i Koauti sastavili izjavu  dobrovoljno bez ikakovog pritiska, a o kakvoj sili ili diktatu ne mo~e biti ni govora, a ja se nisam ni pa ao u njihov razgovor kad su oni ovu izjavu sastavljali . Njema ki su predstavnici takoer suzdr~ano promatrali sastavljanje izjave i nisu se slo~ili samo s malenim dijelom njezinog sadr~aja, pa je taj dio neznatno izmijenjen, dok su glavne ideje ostale netaknute. Nakon svega toga je spomenuta izjava pro itana na zagreba kom radiju. Ma ek je u razgovoru sa strana kim prvakom Bo~idarom Magovcem koji ga je posjetio u Kupincu 19. lipnja 1941. glede svoje izjave na radiju 10. travnja rekao da su mu ustaae ponudili da im mirno prepusti vodstvo hrvatskog naroda i da se povu e iz politike, a zauzvrat je dobio uvjeravanja o njihovoj daljnjoj tolerantnoj politici. Samu izjavu za radio, rekao je, dao je pod pritiskom, s uvjerenjem da ini dobro narodu i s nadom da e se izbjei krvoprolie. Bio je uvjeren u podraku naroda HSS-u. Koauti je tijekom svog iskaza na partizanskom podru ju 14. listopada 1944. pokuaao umanjiti svoju ulogu u sastavljanju izjave. Izjavio je da nije poruku pisao on, ve Ma ek, ali Kvaternik je u svom iskazu, nakon ato mu je predo ena ova Koautieva izjava, po drugi put ustvrdio da je Koauti s Ma ekom dogovorio i napisao izjavu. Koauti je vjerojatno nastojao ukloniti svoju povezanost s bilo kojim dogaajem koji su komunisti mogli ocijeniti politi ki neprihvatljivim i koji bi samo pogoraao njegov tadaanji polo~aj u partizanskom zarobljeniatvu. Izjavio je da je Ma ek svojom izjavom za radio ~elio  izbjei krvoprolie , a du~nosnike HSS-a pozvao je da s novim vlastima surauju  zato ato je mislio o ito da analogno kao u proalom ratu u Austro-Ugarskoj uzmognu zaatiivati narod . U pismenoj izjavi britanskoj vojnoj misiji u Hrvatskoj, tj. njezinom lanu i sinu britanskoga premijera Randolphu Churchillu u rujnu 1944. Koauti je tuma io Ma ekovu izjavu istaknuvai da se u njoj ne spominje ni Paveli ni ustaae koji su u to vrijeme joa bili u Italiji, da se u njoj ne govori o  suradnji naroda s Nijemcima, Paveliem, ustaaama, faaistima, nego je samo rije  o funkcionarima HSS-a na zate enim upravnim polo~ajima da s novim vlastima surauju . Kako je Ma ek u kona noj verziji izjave pozvao opinske na elnike da ostaju na svojim mjestima, Koauti je u svom iskazu naveo da je Ma ek o ito ra unao na to da bi opinski na elnici mogli koristiti narodu zaatiujui ga pri rekvizicijama i drugim mjerama koje su se mogle o ekivati od okupatora. Protuma io je to i kao poziv na sabota~u okupatora, a ne kao poziv na pokoravanje novoj vlasti. Nije smatrao da se ikako promijenilo stajaliate koje je stranka imala dotad, tj. sudjelovanje u jugoslavenskoj vladi i preko toga pouzdavanje u Saveznike. Izjavio je da nije mogao slobodno razgovarati s Ma ekom tijekom sastavljanja izjave niti mu iata predlagati, a nije ni bio pitan za prijedlog. Naime, bilo je nemogue povjerljivo razgovarati i dogovarati se u prisutnosti spomenutih osoba. Kad je zapisao izjavu, Koauti ju je dao Ma eku da ju potpiae, a zatim ju je predao Kvaterniku. Koautia nisu tra~ili da i on potpiae izjavu, pa je zato u svom iskazu tvrdio da nije bio suglasan s izjavom niti da se njegova suglasnost tra~ila. Koauti je izjavio i da je uvjeren da Ma ek nije nikad imao namjere mijenjati HSS-ovu politi ku liniju koja je bila zauzeta prije dolaska okupatora: po njemu je smisao izjave bio upozoriti narod da se ne suprotstavlja oru~anoj sili. Izjavio je i da bi on sam izjavu napisao druga ije da je bio upitan da je napiae. Koautieve i Kvaternikove iskaze o ovim dogaajima treba pa~ljivo sagledati jer su dani pod utjecajem istra~itelja i pod prijetnjom osude, ali su sukladni s Ma ekovim memoarskim navodima, pa ih treba uva~iti. Mo~e se zaklju iti da su Ma ek i Koauti postali pasivni promatra i nastajanja NDH onog trenutka kada su odbili preuzeti vlast u ime faaisti kih okupatorskih sila. Davanje izjave za zagreba ki radio samo je predstavljalo pokuaaj umirivanja stanja u narodu i dr~avi i ubla~avanje prijelaza na novu ustaaku, ali i okupatorsku vlast. Stanje u HSS-u nakon zabrane strana ke djelatnosti i Koautieva uhienja Dana 10. travnja 1941. Ma ek je dao svoje zadnje javne izjave tijekom ratnog razdoblja, a potom se povukao u politi ku pasivnost koju prekidaju tek posjeti njegovih strana kih suradnika na njegovom imanju u Kupincu. Na isklju enje iz politi kog ~ivota bio je zatim i prisiljen kad su ustaake vlasti 11. travnja 1941. zabranile politi ku djelatnost HSS-a i internirale Ma eka na njegovom imanju. Prisiljen razvojem ratne situacije, neuspjelu politiku nezaraenosti Ma ek je pretvorio u politiku ekanja. Bio je uvjeren u prevlast savezni kih sila koje su trebale omoguiti HSS-u povratak na nekadaanji vodei polo~aj u Hrvatskoj i nastavak njegove dotadaanje politike rjeaavanja hrvatskog pitanja. U razgovoru s Magovcem koji ga je posjetio u Kupincu 19. lipnja 1941. Ma ek je izjavio da je politika ekanja za njega najbolji izbor, a vjerovao je takoer da ga ustaaki re~im nee dirati. Svoj budui odnos prema ustaaama komentirao je rije ima:  `to viae u drek diraa, to viae smrdi! Nakon nekoliko mjeseci, 15. listopada 1941. Ma ek je sproveden u logor u Jasenovcu gdje je boravio sve do o~ujka 1942. kada je opet interniran na svom imanju u Kupincu. Tu je boravio do prosinca 1943. a od tada je sve do odlaska u emigraciju 6. svibnja 1945. bio u kunom pritvoru u Zagrebu, u stanu na Prilazu br. 9. Wilhelm Beissner, voditelj njema ke Djelatne uprave Sigurnosne policije i Sigurnosne slu~be za NDH (Einsatzkommando Sipo und SD), u izvjeataju upuenom 8. prosinca 1941. u srediate RSHA-a u Berlinu izvjeatavao je da je Ma ek 11. travnja uhien jer je imao veleizdajni ke veze s talijanskim i njema kim diplomatskim krugovima. U izvjeataju je pisalo da je Ma ek nalo~io Koautiu da uspostavi vezu s Nijemcima i Talijanima kako bi se izvidio njihov stav o eventualnom ruaenju ustaakog re~ima i dovoenju na vlast HSS-a i hrvatskih vojnih krugova. U tu je svrhu Koauti stupio u vezu s Jurjem Koreniem, zagreba kim lije nikom i potpredsjednikom stranke Jugoslavenski narodni pokret Zbor Dimitrija Ljotia. Koreni je Ma ekove prijedloge trebao dostaviti njema koj i talijanskoj strani. S tim su planom navodno bili upoznati i ustaaki du~nosnici Slavko Kvaternik i Mile Budak, ali je Kvaternik taj plan odbio. Posredovanjem Korenia ti su prijedlozi bili dostavljeni Vanjskopoliti kom uredu NSDAP-a, kojeg je vodio Alfred Rosenberg i koji je te prijedloge otklonio kao preuranjene. Teako je odrediti koliko je istine u ovom Beissnerovom izvjeataju jer nijedan drugi izvjeataj ne spominje ove dogaaje. U skladu s Ma ekovim postavkama vodstvo stranke inzistiralo je na jednakom odmaku spram ustaakog re~ima i partizanskog pokreta. Unato  strana koj rastrojenosti nakon zabrane politi kog djelovanja, najvei dio lanova i pristaaa ideoloaki je ostao uz tzv. sredinski dio stranke, okupljen oko u~ega strana kog vodstva. Ma ek je na elu stranke nakon internacije ostao samo nominalno jer su ga ustaake vlasti izolirale i nije mogao aktivno utjecati na strana ku politiku. Poslove stranke, onoliko i kako je to bilo mogue u uvjetima nadzora i represija ustaake vlasti, vodila je skupina istaknutih strana kih prvaka unutar koje su Ivanko Farolfi, Koauti i Ljudevit Tomaai imali najistaknutiju ulogu. Koauti je kao potpredsjednik stranke bio Ma ekov zamjenik unato  tome ato to strana ka tijela nikad nisu slu~beno potvrdila. Bio je pod nadzorom ustaake i njema ke sigurnosne slu~be i zato je malo sudjelovao u voenju strana kih poslova. Tomaai je zato obavljao du~nost Koautievog zamjenika za unutarnjopoliti ka pitanja stranke, a Farolfi za vanjskopoliti ka pitanja. Farolfi je slovio kao stru njak za pravnopoliti ka pitanja i britansku politiku, a od jeseni 1941. djelovao je prakti no kao glavni tajnik stranke. U~ivao je posvemaanje Ma ekovo i Koautievo povjerenje, ato e najviae doi do izra~aja kada e biti ovlaaten za pregovore s pojedinim politi kim grupacijama u zemlji. Istodobno je slu~io kao veza izmeu Krnjevia u Londonu i Koautia u Zagrebu, koji je, iako prili no teako, odr~avao povremenu vezu s Ma ekom preko posrednika. Oko Koautia kao potpredsjednika stranke okupilo se u~e vodstvo u kojem su bili ve navedeni Farolfi i Tomaai te Ivan Andres, Ivan Pernar, Josip Reberski, Bariaa Smoljan i Josip Torbar. Njima se mo~e pribrojiti i Tomo Jan ikovi koji se veinu vremena tijekom rata nalazio u Hrvatskom primorju, odakle je slao izvjeataje i poruke zagreba kom vodstvu. Od jeseni 1942. HSS-ovac Josip Vizner slu~io je kao veza izmeu Koautia i Jan ikovia, izmeu kojih je u viae navrata prenosio poruke. HSS je postupno obnavljao svoju djelatnost, koju je vodio spomenuti krug prvaka stranke kao mali izvrani odbor. Taj je odbor bio potajno sazivan da bi potvrivao va~nije odluke u~eg vodstva. Za istaknuti je mialjenje bivaeg HSS-ovca i partizanskog douanika Joze Milivojevia, danog u kolovozu 1945. agentima Ozne, da se tijekom ratnog razdoblja bez Koautievog odobrenja niata unutar stranke nije moglo provesti. Od sredinskog je dijela najprije otpao onaj dio stranke koji je pristupio ustaakom pokretu i zauzeo visoke du~nosti u NDH, gubei time legitimitet HSS-ovih predstavnika u narodu. Prvi su od stranke otpali narodni zastupnici Janko Torti i Marko Lameai, koji su neposredno prije napada sila Osovine na Jugoslaviju sa skupinom ustaaa potpisali Rezoluciju u kojoj se konstatira kraj Jugoslavije i moli njema ka pomo u stvaranju hrvatske dr~ave. Pri stvaranju NDH aktivirali su se joa neki zastupnici. U razoru~avanju jugoslavenske vojske sudjelovale su i jedinice Hrvatske selja ke i graanske zaatite, HSS-ove strana ke vojske. Ipak, broj organizacija HSS-a koje su pristupile pokretu nije mogao zadovoljiti ustaako vodstvo. Bilo je to vrijeme kad je zbog potpisivanja Rimskih ugovora 18. svibnja 1941., kojima je NDH predala dio hrvatske obale Italiji, prevladalo ope nezadovoljstvo, ali i strah zbog ustaakog terora, osnivanja partizanskog pokreta te aktiviranja etni koga pokreta, koji je propagirao srpsku dominaciju u Jugoslaviji i provodio nasilje nad nesrpskim stanovniatvom. Re~imu je zato bila nu~na potpora pristaaa HSS-a, a time i hrvatskog naroda. Pokrenuta akcija pristupanja organizacija HSS-a ustaakom pokretu imala je vrhunac 10. kolovoza 1941. kad je objavljena izjava 126-orice HSS-ovaca o tome da pristupaju ustaakom pokretu. Organizatori akcije bili su Josip Berkovi, }ivan Kuve~di, Janko Torti i Dragutin Toth. Izjavu je potpisalo i petnaest zastupnika i etrnaest zamjenika zastupnika HSS-a, a naknadno joa sedam zastupnika. Uz potporu ustaakom vodstvu potpisnici su se distancirali od Ma ekove politike i osudili predstavnike HSS-a u jugoslavenskoj izbjegli koj vladi. Bez obzira na broj ovih zastupnika mo~e se rei da su od utjecajnijih prvaka HSS-a tu bili samo Torti i Toth. Iako su Koauti i vodstvo HSS-a oatro osuivali postupke ustaake vlasti, pojedinci iz redova HSS-a odr~avali su kontakte s bivaim HSS-ovcima u ustaakim vladama. Prema iskazu ustaakog du~nosnika Branka Figuria, Josip Hefer, Kuve~di, Toth i Torti su odr~avali veze s vodstvom HSS-a unato  svojim politi kim neslaganjima. Odavali su im sadr~aj vladinih sjednica i raspravljali s njima o prijedlozima koje su iznosili na tim sjednicama. Pernar je bio glavna osoba za vezu s tim ustaakim du~nosnicima. Raskol i nedjelotvornost HSS-a kao stranke nakon uspostave NDH i ratnih zbivanja unijeli su veliku pomutnju meu njihove pristaae u narodu. Veinom seljaci, pristaae stranke u nekim slu ajevima nisu mogli razumjeti politiku ekanja, naro ito s obzirom na brzi razvoj ratnih dogaaja, pa su po eli sumnjati u vodstvo stranke. O razuvjerenosti pristaaa HSS-a u vodstvo svoje stranke svjedo i iskaz pred Ozninim istra~iteljima Luke Kova a, bivaeg predsjednika kotarske organizacije HSS-a, koji u letku Pristaaama HSS-a s datumom 23. prosinca 1943. ka~e:  Kada sam prije nedavnog vremena bio kod gosp. Koautia i zapitao ga: 'Potpredsjedni e, dokle emo ovako ekati?', nisam dobio odgovora. Taj gospodin je samo slegao ramenima. [...] Koauti mi nije htio rei, a ni smio rei ato misli. Ipak mi je doalo do ruke jedno njegovo tajno pismo iz koga sam vidio da surauje s onima u Kairu [tj. s diplomatima Kraljevine Jugoslavije] i da je spreman dovesti nam opet Karaorevie i velikosrpsku gospodu. Taj je gospodin zajedno s Pernarom i ostalom gospodom odavno napustio ono emu su nas u ili naai u itelji Antun i Stjepan Radi. Ne smije se zaboraviti da je ovaj iskaz bio sastavljen pod utjecajem partizanskih policijskih istra~itelja. I desno i lijevo krilo stranke podjednako je svome vodstvu, a posebno Koautiu kao Ma ekovom neslu~benom zamjeniku, predbacivalo zatvoreno dr~anje i neaktivnost u vrijeme rata. Ta je kritika naro ito oja ala kad je akutni problem stranke postalo odreenje spram partizanskog pokreta. Strana ko je lanstvo osjetilo neorijentiranost i neodlu nost vodstva stranke i svi su bili za neku politi ku aktivizaciju, samo ato su oni s desnoga krila tra~ili samostalnu akciju HSS-a putem reorganizirane Selja ke zaatite, dok su oni s lijevog krila tra~ili naju~u suradnju s partizanskim pokretom. Partizansko paljenje akola i drugih opinskih zgrada kao  neprijateljskih objekata koristili su desno usmjereni elementi u stranci za prikazivanje cijelog partizanskog pokreta kao destruktivnog. Neki su manje ugledni lanovi HSS-a pristupili partizanskom pokretu i na podru ju pod partizanskim nadzorom osnovali Izvrani odbor HSS-a (IO HSS; na svome Treem plenumu 29. i 30. lipnja 1945. u Zagrebu promijenit e ime u Hrvatska republikanska selja ka stranka, HRSS), proglasivai se pravim i jedinim predstavnikom HSS-a. Pozivali su se na izvorna na ela stranke koja je, prema njihovom stavu, Ma ek izdao. U izjavi koju su dali na drugom zasjedanju ZAVNOH-a sredinom listopada 1943. istakli su da su ZAVNOH i AVNOJ  danas jedina borbena predstavniatva hrvatskoga i drugih naroda Jugoslavije . Posebno su tom prigodom osudili  sve lanove Hrvatske selja ke stranke na bilo kojem polo~aju, koji surauju s okupatorima i njihovim pomaga ima domaim izdajicama, napose s 'ustaaama' i s ' etnicima' i to one u domovini kao i one u inozemstvu u pobjegloj tako zvanoj Jugoslavenskoj vladi . Po etkom o~ujka 1944. Izvrani odbor uputio je svoj proglas Svim pristaaama Hrvatske selja ke stranke da se priklju e partizanskom pokretu. Partizanski je HSS bio potpuno podreen komunisti kom vodstvu partizanskog pokreta i u svakom pogledu strogo nadziran. Komunisti ka partija Jugoslavije (KPJ) stala je na elo oru~anog partizanskog otpora silama Osovine, ustaakom re~imu i etnicima. Sredinski je dio HSS-a nakon osnivanja NDH otklonio KPJ-ov poziv na oru~je i svoju odluku o moguoj oru~anoj akciji odgodio do ratne zavranice. U meuvremenu su provodili politiku pasivnog otpora, otklonili suradnju s ustaakim vlastima i osuivali njihovu unutarnju i vanjsku politiku. Vodstvo stranke redovito je nalagalo svome lanstvu da upuuju narod da ne idu ni u partizane ni u Domobranstvo, tj. redovnu vojsku NDH, a u slu aju prisile da svakako idu u Domobranstvo. Vodstvo stranke nije nalagalo svome lanstvu ili narodu da stupi u bilo kakav aktivni oblik otpora okupacijskim, ustaakim ili partizanskim snagama. Pred svojim je pristaaama zastupalo mialjenje da e o sudbini hrvatskog naroda  odlu ivati Ma ek i sam narod nakon rata. Prvaci stranke meu sobom su govorili da je najva~nije odr~avati vezu s Krnjeviem, glavnim predstavnikom HSS-ovih emigranata u Londonu i HSS-a u jugoslavenskoj izbjegli koj vladi, i sluaati njegove upute, jer on i drugi HSS-ovci u izbjegli koj vladi imaju bolji pregled svjetske politi ke situacije, a ato je joa va~nije, u srcu su Velike Britanije i blizu osoba koje kreiraju njezinu vanjsku politiku. Kod veine prvaka HSS-a mogla se zapaziti neodlu nost pri donoaenju bilo kakvih odluka i disciplina u pogledu konzultiranja o svim i najmanjim politi kim potezima s predsjednikom Ma ekom, ako je to bilo mogue, i s Koautiem. Mario Mari i, ustaaki i njema ki douanik, kao svjedok na poslijeratnom suenju Slavku Kvaterniku izjavio je da su mu Pernar i Torbar u studenom 1943. rekli da smatraju da se glede teake politi ke situacije u Hrvatskoj  bezuvjetno mora neato u initi , ali istakli su da prije svake odluke moraju sve raspraviti s Koautiem. Koauti je u Travanjskom ratu bio mobiliziran u jugoslavensku vojsku, a nakon prestanka ratnih aktivnosti i dolaska ustaaa na vlast bio je sproveden u zatvor u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, iz kojeg je, kao i mnogi drugi HSS-ovci koji su sudjelovali u travanjskim borbama, bio bez presluaavanja puaten na slobodu 16. travnja. Koauti i drugi prvaci stranke mogli su se slobodno kretati, ali su se bojali nadzora ustaakih agenata pa su rijetko izlazili iz svojih stanova i rijetko primali posjete. ak su i slu ajni susreti na ulici bili svedeni na izmjenu nekoliko letimi nih rije i. Koauti je u pauzama izmeu boravaka u zatvoru bio poateen ispitivanja ustaake policije i slobodno se kretao, ali pod paskom ustaakih agenata. Od 1943. bio je pod stalnim policijskim nadzorom, a ustaaki su policijski agenti tada po eli odvoditi na ispitivanje one Koautieve posjetitelje koji su ga eae posjeivali. Prije rata je Ma ekov autoritet bio u stranci tako sna~an da su svi drugi strana ki prvaci bili u njegovoj sjeni. Taj je autoritet ostao sna~an i u vrijeme rata, ato je bilo vidljivo u tome da je seljaatvo rijetko propuatalo prigodu priupitati strana ke prvake koje su sretali u kakvoj je situaciji Ma ek. Njegovom internacijom stranka je ostala bez ovjeka koji je mogao suvereno predvoditi stranku i narod. Jedina osoba koja ga je mogla zamijeniti bio je Koauti koji je joa od 1929. slovio kao potpredsjednik stranke. Prigodom posjeta HSS-ovaca Ma eku u Kupincu Ma ek je posjetiteljima sugerirao da sve razgovore i pregovore koji se odvijaju ili imaju odvijati s bilo kojom zaraenom stranom prepuste Koautiu, koji radi po njegovom odobrenju, poato je on sam u nemogunosti da se uklju i u te stvari i poato ra una na Koautievu sposobnost da sam obavi sve pregovore u njegovoj odsutnosti. Koautiu su tako na razgovor i savjetovanje oko rada stranke dolazili mnogi njezini lanovi. Bojnik Vladimir Peri, obavjeatajni asnik jugoslavenske kraljevske vojske u Istanbulu, u svojem je izvjeataju iz o~ujka 1943. naveo da mu je Franjo }aren, douanik izbjegli ke vlade, u razgovoru sredinom o~ujka 1943. rekao da u Zagrebu u to vrijeme  za g. Koautia tvrde da zastupa g. Ma eka kao pretsednik H.S.S. Isto tako, David Sin i, ustaaki du~nosnik, u svom je iskazu pred Ozninim istra~iteljima u lipnju 1945. naveo da mu je jedan ni~i du~nosnik HSS-a rekao da je Koauti  mjerodavniji ato se ti e rada HSS-a, negoli svi drugi . Tijekom 1942. i 1943. su Han~ekovi, Andrija Papa i drugi du~nosnici stranke posjeivali Koautia i izvjeatavali ga o politi koj situaciji na terenu. Neato eae od ostalih zalazili su k njemu Peaelj i Smoljan, ali je Koauti rijetko iaao drugima u posjet. Koauti, Pernar, Torbar i drugi prvaci stranke jednom ili dva puta tjedno sastajali su se u kupaliatu Terapija u Mihanovievoj ulici br. 3 u Zagrebu. Osim toga je Koauti viae puta bio u Bolnici Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici br 29. u Zagrebu. Prema iskazima partizanskih obavjeatajaca, tamo su odlazili HSS-ovi prvaci i meusobno vodili politi ke razgovore pod izlikom bolni kih posjeta. Od svoga povratka iz emigracije u sije nju 1937. pa sve do 1944. Koauti je stanovao u Ulici kraljice Marije (danas Ulica Andrije Hebranga). Dva ili tri mjeseca prije nego ato je preaao na podru je pod partizanskim nadzorom u rujnu 1944. Koauti se iz toga stana preselio u vilu svoje punice Marije Radi u Hercegova koj ulici. To je bilo prili no daleko od centra grada, pa je tada joa manje ljudi dolazilo k njemu na razgovor. Iako su ratno stanje i ilegalni rad stranke onemoguivali Koautia da osobno i neposredno vodi poslove stranke, njegov kontakt sa lanstvom nisu mogli onemoguiti do te mjere da Koauti ne bi znao ato se dogaa i da ne bi u najva~nijim politi kim stvarima mogao biti upitan za savjet i na upit odgovoriti. Koauti je pak u svojem iskazu na podru ju pod partizanskim nadzorom u listopadu 1944. negirao takvo stanje stvari i izjavio je da se nakon uspostave NDH toliko politi ki pasivizirao da se njegov cjelokupni rad sveo na pripremanje izdanja sveukupnih djela svoga tasta Stjepana Radia da bi se ista nakon rata mogla objaviti. Bivai referent za tisak njema koga generalnog konzulata u Zagrebu, a sada zamjenik savjetnika za tisak (Pressebeirat) pri njema kom poslanstvu u Zagrebu, Otto Mitterhammer (u nekim navodima i Mittelhammer), sastao se 4. svibnja 1941. na vlastitu inicijativu s HSS-ovcima Koautiem, Mirkom Glojnariem i Franjom Leakoviem u Glojnarievoj kui u selu Ma e u Hrvatskom zagorju. Ako je za vjerovati izvjeataju Hansa Helma, bojnika SS-a i njema koga redarstvenog ataaea pri njema kom poslanstvu u NDH, Mitterhammer je namjeravao navedene HSS-ovce pridobiti za obavjeatajnu suradnju i za zajedni ko nastojanje da se uz podraku njema ke strane nepopularni ustaaki re~im zamijeni re~imom u kojem bi glavnu ulogu igrao HSS. Po istom izvjeataju i Koauti i Mitterhammer su ve nekoliko puta ranije posjetili Glojnaria u Ma u. Kao ni tijekom ranijih susreta, tako ni tijekom ovoga niata nije dogovoreno, ali su posljedice bile neato vee. Sudei po izvjeataju Wilhelma Beissnera, koji je doaao u posjed zapisnika ustaake policije od 8. svibnja 1941. o ovom slu aju i dostavio ga 13. svibnja Upravi VI RSHA-a u Berlinu, ustaaka je policija ve nekoliko dana prije znala mjesto i vrijeme sastanka Mitterhammera i HSS-ovaca. U uredu opinskog poglavarstva sela Ma e sastavljen je 8. svibnja zapisnik koji je vodio opinski bilje~nik, a presluaavanja je obavio opinski pristav. Viae svjedoka ovog sastanka u svojim je iskazima istaklo da se nisu vodili nikakvi politi ki razgovori, ali prema iskazu ustaakog povjerenika za opinu Ma e, Stjepana Posaria, cilj Mitterhammerovog posjeta Glojnariu i razgovora s Koautiem bio je ponuditi HSS-u da u ime njema kih nadle~nih vlasti preuzmu vlast u NDH. Glojnari, Koauti i Leakovi su uhieni 6. svibnja 1941. i odvedeni u zatvor na Savskoj cesti, a ustaako je Ministarstvo vanjskih poslova prosvjedovalo u Berlinu. Beissner je u svom izvjeataju naveo da je navedeni sastanak izazvao u ustaakim dr~avnim ustanovama veliko negodovanje, ostavljajui dojam da je njema ka strana ovim potezom htjela pokrenuti suradnju s HSS-om protiv ustaake vlasti. Beissnerov je zaklju ak bio da je Mitterhammer vrlo nestru no postupio i napravio o itu greaku. Mitterhammer je bio otprije poznat zbog svoga  politi kog krivudanja . Siegfried Kasche, njema ki poslanik u NDH, tra~io je od Beissnera provoenje odgovarajue istrage i napomenuo da viae ne smatra Mitterhammera pogodnim da bude predstavnik njema kog tiska te da ovaj mora, ako se poka~e da su prigovori s ustaake strane o njegovoj djelatnosti istiniti, otii sa svoga polo~aja. Mitterhammer je nakon uhienja navedenih HSS-ovaca intervenirao kod raznih hrvatskih nadleatava, izmeu ostalog i kod Ive Bogdana, aefa novinskog ureda ustaake vlade, kako bi se uhienici pustili na slobodu. Ovaj pokuaaj intervencije samo je poja ao dojam kod ustaakih dr~avnih ustanova da je postojalo slu~beno nareenje nadle~nih njema kih ustanova da se odr~i spomenuti sastanak. Mitterhammer je, tvrdio je Beissner, djelovao neoprezno i na svoju ruku, a s obzirom na to da se ovim inom kompromitirao u Hrvatskoj, preba en je na drugu du~nost u Beograd, u njema ku upravu zaposjednute Srbije. Uhieni su HSS-ovci puateni na slobodu 14. svibnja 1941. i tako je ova afera bila okon ana i uskoro zaboravljena pred naletom drugih dramati nih dogaaja. Koauti je nakon uhienja preba en u kuni pritvor. U svojoj izjavi pred Ozninim istra~iteljima po zavraetku rata Slavko Kvaternik je izjavio da je on intervenirao za Koautia kad je ovaj bio uhien i da je razlog uhienja bio taj ato ato je Koauti u Zagorju  huakao narod na Poglavnika i na ustaae . Kvaternik je otiaao Paveliu i rekao mu da bi Koautia trebalo pustiti na slobodu iz politi kih razloga jer e se njegovim puatanjem smanjiti averzija HSS-a spram ustaake vlasti. Paveli je odbio taj Kvaternikov prijedlog, a ovako je njegove rije i prenio Kvaternik:  Ti ne znaa tko je Koauti, to je u mojim o ima najvei lupe~ i auft. Bio je kod mene u Italiji (ne sjeam se to no je li rekao 2 ili 3) tjedna kao gost u obitelji. Ja sam posredovao da bude primljen od Mussolinija, a ato je on u inio? Rekao je Mussoliniju da sam ja nitko i niata u Hrvatskoj, bez ikakve politi ke va~nosti, a kraj ove otvorene infamije, bio je meni u o i sladak i prijateljski. To ti je Koauti, uslijed toga vjerujem da je on huakao naae Zagorce protiv moje osobe; ja bih njega morao objesiti, a ne zatvoriti.  Na svom je sasluaanju 14. listopada 1944. na podru ju pod partizanskim nadzorom Koauti naveo da je slu~beni razlog njegovog uhienja bio taj ato je spremao ustanak naroda u Zagorju. Po njemu, pravi razlog uhienja bio je ato je ustaaka vlast radila na pridobivanju HSS-ovaca na ustaaku stranu, pa su Koautia zatvorili da poslu~i kao primjer drugima ato se mo~e dogoditi ako ne surauju. Policijski su detektivi i slu~benici Koautia podrugljivo do ekivali poklicima  uvajte Jugoslaviju! , uvenom i navodnom re enicom jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karaorevia nakon atentata u Marseilleu. Koauti je na svom sasluaanju 14. listopada 1944. izjavio da je otprilike 25. kolovoza 1942. bio obavijeaten da je Eugen Dido Kvaternik, na elnik ustaake tajne policije, radio na tome da razotkrije Koautieve navodne veze s KPJ-om. Dan nakon te obavijesti Koautiu je doaao bivai banovinski povjerenik Merkur Didek i rekao mu da su ga komunisti poslali da posreduje da bi doalo do sastanka i suradnje izmedju Koautia i njih. Koauti je naveo da je odbio Didekove prijedloge jer je smatrao da je posrijedi ustaaka provokacija. Uhienje je uslijedilo 29. kolovoza 1942. kada su ustaake vlasti uhitile veu grupu HSS-ovaca: pripadnike nekadaanje Selja ke graanske zaatite, predratne narodne zastupnike i druge lanove stranke iz Zagreba i okolice. Uhienika je isprva bilo 80-ak, a nakon ato su neki puateni ostalo ih je 55 u pritvoru. Otprilike 14 dana su dr~ani u zatvoru na Savskoj cesti, a zatim su premjeateni u Lepoglavu zbog sumnje da surauju s partizanima. Prema izvjeataju Franza Abromeita, du~nosnika SD-a, s HSS-ovcima se u zatvoru dobro postupalo. Viae je podataka o tim dogaajima iznio Krunoslav Batuai u svom lanku napisanom u emigraciji 1975. Prema tom lanku Koauti se tijekom itavog boravka u zatvoru na Savskoj cesti dr~ao povu eno i vrlo rijetko je razgovarao s drugim zatvorenicima, a ponajmanje o politi kim temama. Kada je pri ao s drugima, obrazlagao im je potrebu voenja pasivne politike. Za razliku od ostalih zatvorenika, bilo mu je dopuateno primati obiteljske posjete, pa ga je supruga Mira nekoliko puta posjetila. Nakon tih posjeta bi ga ostali zatvorenici zapitkivali o situaciji u Zagrebu i Hrvatskoj, a na sva je pitanja odgovarao da je razgovarao  o domaim stvarima . Smatralo se da to ini zbog moguih ustaakih apijuna meu zatvorenicima, ali je Koauti nastavio initi isto i kada su samo HSS-ovci ostali u zajedni kim prostorijama zatvora. Zato je s vremenom doalo do aale na njegov ra un, jer bi ga ostali zatvorenici pri povratku s razgovora sa suprugom do ekivali uzvicima:  Je li opet bio razgovor samo o domaim stvarima? Koautiu je ponueno da spava u krevetu u zatvorskoj ambulanti umjesto s ostalima u eliji, a on je to prihvatio; u to se vrijeme tu~io na bolove u ~u i. Oko njega se okupila skupina uhienih strana kih prvaka, meu ostalim Ivan Bankovi i Smoljan. Nakon premjeatanja u Lepoglavu Koauti se joa viae odijelio od ostalih strana kih kolega koji su bili s njim zatvoreni. Tamo je za sebe odabrao jednu malenu sobu od ponuenih, u kojoj su bila samo tri kreveta i tamo su on, Bankovi i Smoljan spavali odvojeni od ostalih. Kad god je neki novi zatvorenik bio dodan ovoj skupini, Koauti od njega tra~io informacije o situaciji u Zagrebu. Koauti je krajem studenoga 1942. premjeaten iz Lepoglave zbog ~u nih kamenaca u bolnicu Rebro u Zagrebu a odande je puaten 23. prosinca, dan nakon ato su puateni i ostali HSS-ovci iz Lepoglave. U vrijeme svoja tri zatvaranja niti jednom nije izveden pred sud, niti je protiv njega bila izre ena sudska osuda. Kad je prosvjedovao protiv takvog postupka, re eno mu je da nije potrebna sudska rasprava, ustvrdio je Koauti u svom iskazu, jer se  zna ato on misli . HSS je nakon uspostave NDH provodio politiku ekanja, a njegova zabrana i osipanje lanstva zbog njihovog prelaska na ustaaku ili partizansku stranu djelovalo je na istinsko gaaenje stranke. Vodstvo je postalo potpuno pasivno i ekalo je bolje dane, a uhienja Koautia i drugih strana kih voa postala su vrsti dokaz da nikakva aktivnost jedne demokratske i pacifisti ke stranke poput HSS-a u to vrijeme nije ni bila mogua. Sastanci u~eg vodstva HSS-a i pokuaaji aktivizacije stranke Prvaci HSS-a koji su u vrijeme rata ~ivjeli u Zagrebu (Farolfi, Koauti, Pernar, Stjepan Pezelj, Smoljan, Tomaai, Torbar i drugi) odr~avali su strana ke sastanke u svojim stanovima, u stanovima obi nih lanova, pa ak i samo pristaaa stranke. Koauti je bio smatran neslu~benim voom te skupine prvaka koji su se okupljali na sastancima. Mjesto sastanka je prilagoavano i mijenjano s obzirom na stalnu prismotru ustaake policije. Najviae je sastanaka odr~ano u Smoljanovom stanu, koji je tada vjerojatno stanovao na Tuakancu br. 25, u Koautievom stanu u Ulici kraljice Marije, u Andresovom stanu na Trgu kralja Tomislava br. 21, u gostionici Marka Branice u Novoj Vesi 2, u odvjetni koj kancelariji Pere Pleae u Nikolievoj ulici i u vili Milana Arka na Remetskoj cesti. Sastanci su bili osobito u estali od kraja 1942. pa sve do ljeta 1944. Na njima su davane upute za rad i dijeljen je ilegalni list Pravica, a jednom je prigodom proveden ili barem razmatran preustroj zagreba ke strana ke organizacije. Na nizu sastanaka tijekom 1943. raspravljalo se o potrebi suradnje s partizanima. Razgovori su veinom zavraavali bez donoaenja ikakvih zaklju aka ili odluka, a takva su zbivanja razo arala neke lanove stranke. Meu ostalim se raspravljalo o ustrojavanju odbora koji bi prou avali poslijeratne zadatke stranke, a predvieni su meu ostalim financijski odbor i odbor za socijalne reforme. Od toga se odustalo iako su sastanci bili odr~avani i tijekom 1944. U svojem je iskazu danom 25. o~ujka 1947. pred istra~iteljima Udbe Tomo Baburi, du~nosnik HSS-a koji je pristustvovao veini sastanaka, naveo da je prvi sastanak zagreba kog HSS-a od po etka rata odr~an u Koautievom stanu, ali nije naveo kada se to zbilo. Sastanku su prisustvovali Baburi, Farolfi, Mijo Ipaa, Koauti, Pernar, Reberski, Robi, Smoljan i Tomaai, a sastanak je odr~an na inicijativu Koautia ili Tomaaia i to zbog toga ato se tada iz razli itih razloga vei broj zastupnika nalazio u Zagrebu. Na sastanku su tajniatvo stranke predstavljali Farolfi, Koauti i Tomaai. Raspravljalo se o cjelokupnoj vojnopoliti koj situaciji u Hrvatskoj i o mogunosti osnivanja paravojnih strana kih organizacija, ali niata nije zaklju eno. Iste teme i ishod sastanka ponovili su se i prigodom drugog okupljanja strana kog vodstva, no opet nije navedeno kada je sastanak odr~an. Bojnik Peri je u svojem izvjeataju od 24. o~ujka 1943. naveo da mu je douanik Franjo }aren rekao da je prigodom njegove posjete Koautiu 9. o~ujka 1943. u njegovom stanu zatekao veliku skupinu prvaka HSS-a koji su tada imali sjednicu. HSS-ovac Josip Pucko je pred Ozninim istra~iteljima naveo da je Koauti prisustvovao samo jednom sastanku zagreba ke organizacije HSS-a, i to sastanku u vili Milana Arka u kolovozu ili rujnu 1943. Na tom su osim Koautia sastanku bili prisutni Branica, Pucko, Reberski i Reakovi. Reberski je predlo~io da se provede preustroj zagreba ke strana ke organizacije, jer je izgledalo da se rat pribli~ava kraju i da stranka mora biti spremna preuzeti vlast kad Nijemci odu iz Zagreba. Koauti je bio uglavnom protiv toga, jer je smatrao da je to prerano i da bi takvu akciju mogla otkriti policija, a tada bi samo stradali ljudi. Zaklju eno je ipak da se, s obzirom na to da su mnogi kotarski predstojnici pristupili ustaakom pokretu, preustroji zagreba ka organizacija HSS-a, tako da umjesto 26 kotareva, tj. gradskih okruga, ostane samo sedam. Koauti je u svom iskazu 3. velja e 1945. naveo da je prisustvovao ovom sastanku i da je odr~ao govor, no nije naveo o emu je tom prigodom govorio. Izjavio je i da nije dolazio na daljnje sastanke. U svojem iskazu 13. srpnja 1945. poricao je tvrdnje istra~itelja Ozne da je prisutvovao sastancima na kojima se raspravljalo o ponovnom ustroju zagreba ke strana ke organizacije i tvrdio je da nije o tome niata znao. Koauti je u svojem iskazu pred istra~iteljima Ozne 3. srpnja 1945. naveo da je tijekom 1943. odr~an sastanak vodstva HSS-a na kojem se raspravljalo o mogunosti suradnje s partizanskim pokretom. Sastanku su prisustvovali narodni zastupnici HSS-a koji su se tada nalazili u Zagrebu: Farolfi, Ivaniaevi, Koauti, Roko Miaeti, Pezelj, Reberski, Ivan Robi, Ivo Smoli, Smoljan i Tomaai. Nikakav zaklju ak nije donesen na tom sastanku. Prema iskazu HSS-ovca Stjepana Kova evia danom za Oznu 3. kolovoza 1945., tijekom ljeta 1944. odr~an je sastanak vodstva HSS-a na kojem je raspravljano o mogunosti obnavljanja Selja ke zaatite. Sastanku su prisustvovali Pernar, Reberski, Smoljan, Tomaai i Torbar. Prema jednom Ozninom elaboratu, na sastanku odr~anom sredinom kolovoza 1944. u vili obitelji Radi u Hercegova koj ulici u Zagrebu prisutni su bili Baburi, Farolfi, Koauti, Smoljan i Tomaai. Razgovaralo se o mogunosti suradnje s etnicima i s Domobranstvom, ali niata nije zaklju eno. Koauti je u svom iskazu 14. listopada 1944. izjavio da pravog vodstva HSS-a u Zagrebu u vrijeme rata po njegovom znanju nije bilo, jer ga se nije moglo stvoriti. Razlog tomu je bilo to ato HSS kao stranka, naveo je Koauti, nikad nije njegovala konspirativnost u svom djelovanju: ustaaka i njema ka policija su saznavale za sve politi ke poteze stranke ve u stadiju njihove pripreme. Izjavio je su  pojedinci stariji ili mladji, privatnici ili inovnici, novinari ili studenti od vremena do vremena ipak bili aktivni: izdavali su letke o pisanju stranoga tiska o HSS-u i o Ma eku, polemizirali su s komunisti kim lecima branei stavove HSS-a i objavljivali su programatska stanoviata HSS-a, za koja je Koauti tvrdio da nisu predstavljala slu~beno stajaliate stranke. Nakon niza savezni kih uspjeha na bojiatima diljem svijeta u drugoj polovici 1942. i po etkom 1943. vodstvo HSS-a je ocijenilo da se rat bli~io kraju i da je doalo vrijeme da se stranka ponovo aktivira. Na razvoj takve ideje utjecale su poruke koje je Krnjevi tajnim kanalima slao iz Londona. Krnjevi je 11. prosinca 1942. poslao poruku strana kom vodstvu u domovini, naslovljenu za Jan ikovia, Koautia, Smoljana i Tomaaia, u kojoj je poru ivao da britanski mjerodavni krugovi dobro poznaju situaciju u Hrvatskoj i da su im poznate ~rtve i otpor hrvatskog naroda, pa su im savjetovali da uspostave izravnu suradnju izmeu snaga otpora u zemlji i zapadnih Saveznika. Tra~io je da se u Hrvatskoj sve pripremi za  sveopi ustanak u pravom asu, tako da HSS mo~e preuzeti potpunu vlast nad hrvatskim zemljama i doprinijeti maksimum suradnje hrvatskog naroda stvari naaih saveznika . Uz tu poruku poslao je Krnjevi popratno pismo upueno  K.[-u] , vjerojatno Koautiu. U njemu su Krnjevieve gornje poruke neato druk ije sastavljene, pa se Koautiu poru uje da je potrebna  saradnja svih snaga otpora koje su voljne da s nama sarauju i da je  na koncu rata Vaaa glavna zadaa da sprije ite nemire i nepo~eljno stvaranje fakti nih stanja, tako dugo dok ne dou savezni ke vojske, koje e okupirati Hrvatsku i itavo podru je Jugoslavije, kao prijateljske trupe . Koliko su Krnjevieve sugestije djelovale na buenje strana ke djelatnosti prili no je sporno, jer zbog teakih uvjeta u kojima se stranka nalazila sigurno nije bilo lako pokrenuti neke stvari. Strana ki su prvaci poveali broj sastanaka na kojima su raspravljali o tadaanjim problemima, ali nikakve akcije nisu pokrenute. Kraljevski bojnik Vladimir Peri u svojem je izvjeataju iz proljea 1943. komentirao stanje u redovima HSS-a navevai da je stranka u tom razdoblju bila  potpuno pasivna i da osobe oko  Glavnog odbora stranke  stalno dr~e neke beskona ne sjednice bez ikakvih zaklju aka i rezultata . Na ove se tvrdnje nadovezuje i elaborat Ozne o ratnoj aktivnosti HSS-a, u kojem se navodi se da je tijekom rata  centar oko Farolfija vodio tehni ke poslove stranke, dok su Koauti, Pernar i Smoljan bili neaktivni. U nedatiranom izvjeataju talijanskoga poslanstva u Zagrebu iz druge polovice 1942. pisalo je da Koauti nadgledao itavu tadaanju strana ku djelatnost, ato je moglo zna iti da je predvodio onu grupu strana kih prvaka koji nisu bili za aktiviranje svojih kadrova. Jan ikovi je po etkom 1943. sastavio elaborat o reorganizaciji stranke kojim je zahtijevao osnivanje novog operativnog vodstva stranke, jer tadaanje po njegovom sudu nije djelovalo. Takoer je tra~io vee anga~iranje u spre avanju sukoba izmeu partizana i postrojbi NDH i osiguravanje suvereniteta hrvatskog naroda. Njegov je elaborat predstavljao odstupanje od dotadaanje strana ke politike i bio je na tragu Krnjevievih uputa, jer je zagovarao aktivizaciju strana kih kadrova, koji su po njegovom mialjenju bili u dubokoj krizi zbog pristupanja njezinih lanova re~imskim snagama i partizanima. Smatrao je da se potpuno nestajanje stranke s politi ke scene mo~e zaustaviti samo aktivnim povezivanjem sa lanstvom stranke i narodom, koji se po eo opredjeljivati za partizanski pokret. Prema izvjeataju partizanskog obavjeatajca Wintera od 15. kolovoza 1943., Jan ikoviev elaborat nije naiaao na podraku lanova vodstva HSS-a u Zagrebu okupljenih oko Koautia. Razmialjalo se o organiziranju sastanka na kojem bi se raspravilo o idejama iz Jan ikovievog elaborata, ali taj sastanak nije odr~an. U spomenutom izvjeataju piae da je postojala mogunost da se na tom sastanku izabere novo vodstvo stranke, uz isklju enje Koautia i ostalih koji su protiv takvih promjena, ato bi zna ilo cijepanje u vodstvu stranke. Nema nikakvih podataka da je doalo do kakvih promjena unutar strana kih redova. S ovim neslaganjima u redovima HSS-a mogao bi se povezati i Oznin elaborat o ratnoj aktivnosti HSS-a, u kojem je navedeno da se u neodreeno vrijeme tijekom 1943. ispoljila te~nja  Koautia i drugih da preuzmu voenje stranke umjesto Ma eka, koji to nikako nije bio u mogunosti. Vodila se rasprava o tome da se Koautia prizna kao vou stranke  jer je on najsposobniji . Protiv takve ideje bili su ponajviae oni lanovi stranke  koji su potekli sa sela . Ova druga grupa smatrala je da bi voa trebao biti Krnjevi, ali to je svakako bilo neostvarivo, jer je Krnjevi bio u Londonu. Unato  svim navedenim sastancima i uputama koje je dobivao iz inozemstva HSS nije imao aktivno vodstvo stranke tijekom rata. Iako su se strana ki prvaci sastajali i raspravljali o pitanjima esencijalno va~nim za stranku, oni nisu djelovali kao cjelina koja bi vodila i usmjeravala politiku HSS-a. Disparatni pogledi na poteze koje bi stranka s obzirom na ratna zbivanja trebala ili ne bi trebala poduzeti djelovali su na jalovost Jan ikovievog pokuaaja aktiviranja stranke, kao i svih drugih sli nih napora. O~ivljavanje Selja ke i Graanske zaatite Oru~ane grupacije pod nazivima Bijela garda, Narodna zaatita, Selja ka zaatita, Selja ka milicija, Hrvatska auma i Civilna zaatita bile su tijekom ratnih godina osnivane u raznim dijelovima Hrvatske, prete~ito u podru jima sjeverno od rijeke Save. Bile su izvan sastava vojnih snaga NDH a po svemu sudei barem dio njih bio je pod idejnim i stvarnim utjecajem nekih lanova vodstva HSS-a. Prema zaklju cima Zdenka Radelia, uloga tih oru~anih grupa nije potpuno rasvijetljena i ne mo~e im se dati jedinstvena karakteristika, jer je njihov odnos prema ustaaama i partizanima ovisio o posebnostima situacija u pojedinim krajevima. Ideja stvaranja vlastitih oru~anih jedinica izvan formacija re~imske vojske i partizanskog pokreta vezana je uz pokuaaje pojedinih voa HSS-a, primjerice ure Kemfelje, Pernara, Reberskog, Tomaaia i Torbara, da osnuju jedinice pod utjecajem HSS-a, a po uzoru na predratne jedinice strana ke vojske, Selja ke i Graanske zaatite. Njihovo organiziranje esto je provoeno u dosluhu s re~imom i okupacijskim snagama. Vjerojatno su bile malobrojne i osnivane radi obrane vlastitih naselja i s te~njom da se izbjegne mobilizacija koju su provodile bilo ustaake, bilo partizanske snage. Vodstvo HSS-a redovito je nalagalo svome lanstvu da upuuju narod da ne idu ni u partizane ni u Domobranstvo. HSS-ovac Josip Pucko na svom je sasluaanju pred partizanskim istra~iteljima naveo da se tijekom rata sve one osobe koje su bile pozvani u Domobranstvo upuivalo da se jave HSS-ovim ljudima, koji e ih onda popisati i uvrstiti u Civilnu zaatitu, zamjenu za bivau Graansku i Selja ku zaatitu. Tu su Zaatitu, tvrdio je Pucko, osnivali bivai pripadnici Zaatite, a u slu~bi ustaakog re~ima. Ustaake su vlasti saznale za namjeru HSS-ovaca da u Zaatitu ubace lanove i pristaae HSS-a, pa su zaustavili nova enje novih lanova u redove Zaatite. Mo~da je postojao i dogovor izmeu du~nosnika NDH i HSS-a jer je, po Puckovom navodu, Torti uvjeravao Reberskog da se Civilna zaatita nee pretvoriti u ustaake odrede. `irile su se i glasine o osnivanju Graanske zaatite, a joa viae o tome da su ustaae organizirali oru~ane seoske odrede za obranu sela od partizana. Navodni pokuaaji ustaakih vlasti da isto poduzmu u zagreba kim gradskim okruzima propali su. U drugom, nedatiranom izvjeataju partizanskih obavjeatajaca navedeno je da je na jednom od sastanaka zagreba ke organizacije HSS-a odlu eno da svaka kotarska organizacija u Zagrebu predlo~i 20 lanova koji bi zatim uali u Civilnu zaatitu. Koauti je bio naveden kao osoba koja bi to mogla organizirati, ali ta ideja nije provedena. U svojem iskazu danom pred istra~iteljima Udbe Tomo Baburi je naveo da je na prvom sastanku zagreba kog HSS-a od po etka rata, iako nije navedeno kad se to zapravo zbilo, HSS-ovac Mijo Ipaa izjavio da je vei dio Domobranstva i manji dio Ustaake vojnice bio suglasan s osnivanjem Hrvatske aume, dragovolja kih oru~anih snaga naklonjenih HSS-u. Doalo je do spora izmeu Baburia te Pernara i Ipae, jer je Baburi naveo da bi osnivanje takve organizacije zna ilo sukobljavanje s partizanima. Na tom sastanku niata nije zaklju eno, a na jednom od iduih sastanaka Tomaai je iznio prijedlog o organiziranju Bijele garde, organizacije koja bi slu~ila onemoguavanju airenja partizanskog pokreta. Koauti i ostali prisutni prvaci slo~ili su se s ovom idejom i predlo~ili su infiltraciju Bijele garde u redove partizana i razbijanje partizanskoga pokreta iznutra. U nastavku Baburievog iskaza navedeno je da je ova inicijativa rezultirala prelaskom domobranskog natporu nika Mate Ceria i njegove domobranske jedinice u redove partizana, gdje su pokuaali stvoriti  hrvatsku vojsku , no o tome nema drugih podataka. Prema izjavi koju je za Oznu dao HSS-ovac Stjepan Kova evi 3. kolovoza 1945., tijekom ljeta 1944. odr~an je sastanak vodstva HSS-a na kojem je raspravljano o mogunosti ponovnog ustrojavanja Zaatite, koja bi se borila protiv partizana i okupatora. Ta je ideja bila povezana s pokuaajem provoenja Pu a Lorkovi-Voki, o emu e biti govoreno kasnije. Na terenu su airene upute o ponovnom ustrojavanju Zaatite i ekanju daljnjih uputa, a za to su saznali i partizanski douanici. Ipak, postalo je jasno da je nemogue u pojedinim kotarima obnoviti Zaatitu. Uostalom, partizani su nadzirali veliko podru je, pa je HSS-u ostalo maleno podru je za djelovanje. Koauti je u nekoliko navrata na svojim sasluaanjima ispitivan o glasinama o obnavljanju Graanske i Selja ke zaatite, a sve je takve glasine opovrgavao. Na svome sasluaanju 3. velja e 1945. na pitanje tko ju je pokuaavao o~ivjeti u vrijeme rata Koauti je odgovorio da su to inili bivai HSS-ovci koji su suraivali s Nijemcima, jer je postojao interes njema ke strane da anga~ira sve hrvatske oru~ane snage kao ispomo njema kim snagama. Izjavio je da ne zna da je Zaatita bila igdje osnovana i da je samo uo glasine. Na pitanje ato zna o stvaranju Bijele garde, tj. paravojne formacije koja je trebala braniti seosko pu anstvo od partizanskih i inih napada, Koauti je izjavio da je uo glasine o stvaranju takvih formacija, ali da je svima koji su mu o tome govorili otvoreno rekao da im nipoato ne pristupaju. Na sasluaanju 22. velja e 1945. Koauti je opet bio ispitivan o Bijeloj gardi i njegovoj i Pernarovoj umijeaanosti u njezino o~ivljavanje, pa je izjavio da propagandu o Bijeloj gardi aire sami partizani i neimenovane osobe u Zagrebu, a da je sve to velika la~:  Da zaista postoji neka bijela garda i neko vodstvo, u kojem sjedi Pernar sa ustaaama, to ujem ovdje sada prvi puta. Po tom sudim, da nije ni u gradu niata ozbiljno organizirano, a joa manje da je prealo preko gradskih mitnica. Toliko bi glas ve nekako doaao do mene, ako i nemam organizacije ob.[avjeatajne] slu~be na raspolaganju. [...] Ka~e se dalje, da Kemfelja organizira zaatitu mimo mene. O ito i mimo HSS-a uope, ako ju organizira.  Na sasluaanju 17. srpnja 1945. Koauti je po trei put upitan ato zna o Bijeloj gardi, na ato je odgovorio da je od Andrije Pape, zastupnika HSS-a, saznao da se s partizanske strane airila propaganda lecima o tome da su Koauti i drugi prvaci HSS-a zagovarali i zapovijedali o~ivljavanje Zaatite sa svrhom borbe protiv partizana. Takvu je propagandu nazvao potpuno neopravdanom i protivnom istini. Izjavio je da su Nijemci 1943. po eli s osnivanjem  mjesnih samoobrambenih formacija , koje su oni trebali opskrbiti oru~jem, a uo je da su ponegdje ljudi pristupili tim formacijama pod izlikom da dou do oru~ja, dok su se svi ostali usprotivili ulasku u takve formacije. Naveo je da je uo glasine o o~ivljavanju Selja ke zaatite, ali da je svima koji su ga o tome pitali odgovorio da Ma ek nije dao nikakav nalog za njezinu obnovu. Naveo je imena osoba koje su mogle jam iti da im je on rekao da ne sudjeluju ni u kakvom obnavljanju Zaatite i tvrdio je da je nebrojeno puta propagirao odustajanje od ikakvih sli nih pokuaaja. Zanimanje koje su Oznini istra~itelji pokazivali na ispitivanjima Koautia i drugih HSS-ovaca glede njihovih saznanja o osnivanju Zaatite i njezinih varijacija pokazuje da su takve paravojne formacije postojale u veem broju i da su eventualno mogle ugroziti partizanske interese. Teako je rei je li Koauti sudjelovao u osnivanju takvih odreda jer je premalo podataka o tome, ali HSS-ovo je vodstvo sigurno nastojalo poboljaati stanje u narodu osnivanjem navedenih jedinica koje u kona nici nisu imale skoro pa nikakvu ulogu u ratnim dogaanjima. Odr~avanje veza Koautia i HSS-a s Ma ekom u vrijeme njegove internacije Koauti je od uspostave NDH pa do rujna 1944. bio obavjeatavan o tome tko je sve posjeivao Ma eka u Kupincu. Imao je stalnu vezu s Ma ekom preko Farolfija, Pezelja i Torbara, pa su upute za rad stranke stalno dolazile od Ma eka i vodstvo HSS-a nikad nije niata radilo na svoju ruku i bez Ma ekovog znanja i pristanka. Ma ekove su se upute zasnivale na politici ekanja; Koauti je bio osoba u u~em vodstvu HSS-a koja je te upute provodila u Zagrebu, a ni~erangirani lanovi stranke na terenu. Ma eka su HSS-ovi prvaci posve normalno mogli posjeivati tijekom ljeta i jeseni 1941., sve dok Ma ek nije 15. listopada iste godine iz internacije na svom imanju u Kupincu premjeaten u Jasenovac. Do tog su premjeataja Pernar i Farolfi kao vieniji pojedinci posjeivali Ma eka i izvjeatavali ga o politi kom stanju u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj. Iz toga se mo~e izvui zaklju ak da je i Koauti bio upuen u ta zbivanja i da je i sam zagovarao kontakt s predsjednikom stranke. Tijekom ljeta 1941. su i neki manje istaknuti lanovi HSS-a (Franjo Mal i, Karlo Mrak, Mijo Ipaa) dolazili pojedina no kod Ma eka u Kupinec i od njega dobivali upute za politi ki rad. Prema Koautievom iskazu na partizanskom podru ju, Ma eka je u Kupincu u ljeto 1941. posjetio HSS-ovac Franjo Mal i i o svom posjetu izvijestio vodstvo HSS-a u Zagrebu, a posebno Koautia, kojemu je rekao da je Ma ek poru io da se stranka dr~i pasivne politike, predo ivai tadaanju politi ku situaciju ovim iskazom:  To ti sada izgleda ovako. Na jednom brijegu tuku se faaisti i komunisti, a na drugom brijegu seljak radi svoj posao koliko mo~e. I ti radi svoj posao, a u tu politiku se ne mijeaaj dok rat ne proe.  Farolfi je tijekom prve tri ratne godine nekoliko puta posjetio Ma eka u Kupincu i s njim razgovarao o nepoznatim temama i o svemu obavjeatavao Koautia. Kada je Ma ek preba en u kuni pritvor u svoj stan u Prilazu 9 u Zagrebu, Koauti je s njim odr~avao vezu preko Ma ekovog osobnog lije nika, dr. Beloaevia, koji ga je smio posjeivati usprkos strogoj ustaakoj stra~i, kao i neimenovani u itelj Ma ekove djece. Takoer je Tomaaiu polazilo za rukom da Ma eku u vrijeme njegove internacije u stanu u Zagrebu redovito donosi pismene poruke HSS-ovaca. Posredovanjem britanskih obavjeatajnih slu~bi sredinom velja e 1943. Krnjeviu je u London poslana poruka u kojoj je meu ostalim Koauti naveo i podatke o politi koj situaciji u NDH i o Ma ekovom polo~aju i saznanjima, ato pokazuje da je Koauti brinuo o obavjeatavanju Ma eka o politi kim zbivanjima, ili je znao da ga drugi obavjeatavaju. Potvrda za ovaj navod je u sljedeim dogaajima: bojnik Peri je u svojem izvjeataju od 24. o~ujka 1943. naveo da je Franjo }aren 21. prosinca 1942. pri povratku u Hrvatsku ponio Perievo pismo za Ma eka, u kojem se tra~ilo od Ma eka da pristane na suradnju s izbjegli kom vladom i daljnju izmjenu poruka. }aren je pismo na nagovor bojnika Peria pristao odnijeti u Zagreb, no iz straha je pismo pro itao i upamtio a zatim uniatio kako ga njema ka policija ne bi uhvatila. Posjetio je Koautia i usmeno mu iznio sadr~aj pisma, a Koauti je po }arenovom iskazu izvijestio }arena da je Ma ek strogo uvan i da mu se ne smije prii na manje od 3 km od njegove kue. Koauti je preko u itelja Ma ekove djece prenio Ma eku sadr~aj Perievog pisma i zatim poru io }arenu da je Ma ek bio zadovoljan sadr~ajem poruke. }aren je Koautiu poru io da mo~e njegovo pismo za izbjegli ku vladu ponijeti u Istanbul prilikom svoga putovanja u Tursku u o~ujku 1943., pa mu je Koauti rekao da doe u njegov stan po pismo. U dogovoreno je vrijeme }aren doaao kod Koautia, koj i mu je rekao da je Ma ek premjeaten iz Kupinca u internaciju u Zagreb i da se teako mo~e doi s njim u kontakt, pa Ma ek nije mogao poslati nikakvo pismo. Od tada Peri nije viae slao poruke Ma eku, zbog nemogunosti da mu se te poruke predaju. Situacija sa slanjem poruka se ipak popravila, jer su poruke nastavile ii u oba pravca. Naime, u studenom 1943. Tomaai i Farolfi su uspjeli Ma eku preko njegovog osobnog lije nika poslati poruku da je  narod uz njega , a Ma ek im je odgovorio da  neka se stranka dr~i svoga programa i naroda . Koauti je pokuaao preko Ma ekove neakinje Olge avlek poslati mu svoja Temeljna na ela i konstatacije, o kojima e biti rije i kasnije, no zbog pretresa koji je ustaaka stra~a kod Ma eka radila na svakom posjetitelju uspjelo im je samo da Ma ekova neakinja pro ita Temeljna na ela i prepri a ih Ma eku. Odgovor preko Olge avlek nije mogao primiti, pa nije ni znao Ma ekov komentar toga spisa. Prema navodu partizanskog istra~itelja na Koautievom sasluaanju 30. lipnja 1945., do Ma eka je dospjela i partizanska poruka u kojoj su Ma eku ponudili da ga izbave iz Kupinca, ali za to nema drugog izvora. Sigurnost s kojom se mo~e rei da je Ma ek tu partizansku ponudu odbio u vezi je s Ma ekovom nepopustljivoau prema komunistima: on nije samo odbio svaku mogunost osobne suradnje sa snagama ljevice nego je to jasno dao do znanja i strana kim sljedbenicima, poru ivai im:  Tko je s njima, nije sa mnom. Ovom se podatku mo~e suprotstaviti Ma ekova izjava koju je dao Anti Koharoviu, HSS-ovcu koji je pristupio partizanima. Prilikom njegovog posjeta Kupincu u ljeto 1941. Ma ek mu je na upit kako da postupi rekao da sam o tome odlu i, ako je njegova ~elja da pristupi partizanskom pokretu; svatko je trebao donijeti samostalnu odluku, jer je i Ma eku bilo jasno, naveo je Koharovi, a preko njega i Koauti u svom iskazu, da stranka viae formalno ne postoji. Koauti je pak u svom daljnjem iskazu naveo da je on sam smatrao da Ma ek nije vjerovao u mogunost suradnje s komunistima. Kontakti izmeu interniranog Ma eka i ostalog vodstva bili su na visokoj razini tijekom cijelog ratnog razdoblja jer su informacije meusobno prenoaene preko osoba koje su mogle isprva nesmetano a kasnije uz manje poteakoe prenositi sve poruke. Zato se mo~e zaklju iti da su Ma ek i Koauti imali usklaene politi ke stavove koji su iskazivani strana kom pasivnoau i izostankom suradnje sa svim zaraenim stranama. Listovi i leci HSS-a objavljivani na podru ju NDH 1941.-1945. Tijekom rata strana ko je vodstvo airilo svoje politi ke stavove meu narodom usmeno i preko listova i letaka ija je glavna svrha bila okupiti narod pod vodstvom HSS-a i odvratiti ga od pristupanja ustaaama i partizanima i pripremiti ga za povratak stranke na politi ku scenu i preuzimanje vlasti. Stranka je tiskala i raspa avala nekoliko razli itih letaka, a dopuatenje za njihovo tiskanje dalo je vodstvo stranke: Farolfi, Koauti, Pezelj, Robi, Rukavina, Smoljan i Tomaai. U to su bili upueni Mijo Ipaa, Vinko astek, Stjepan Vale i i drugi ni~i HSS-ovi du~nosnici. Iz Zagreba su leci preko strana kih povjerenika bili slani u ostale krajeve Hrvatske i u pojedine kotareve, tj. gdje god se moglo poslati primjerke. Tiskali su se listovi Pravica, Slobodna Hrvatska i Samoodreenje. Tiskani su na Kaptolu, a u svezi s time uhieni su Farolfi i Tomaai i dva kanonika, Pavao Jesih i Juraj Miklau~i. Naime, list Pravicu su ureivali Farolfi i Tomaai i dijelili ga pristaaama HSS-a tijekom 1943. i 1944. Govorilo se da list izdaje HSS sa znanjem Koautia i uz pomo sveenika. Josip Pucko je u svome spomenutom iskazu takoer naveo da su u tiskanju listova veliku pomo dali odreeni sveenici s Kaptola. Sadr~aj listova bio je sastavljan po Koautievim uputama i bez njegovog znanja i odobrenja niata se nije moglo napisati. Jozo Milivojevi je u svom iskazu naveo da mu je Farolfi rekao da sve lanke u novinama i lecima cenzurira Koauti. Veina lanova stranke nije znala tko je izdavao letke. Saznali su da su list Pravica ureivali Farolfi i Tomaai kad su bili uhieni i osueni na za udno blagu kaznu policijskog zatvora od mjesec dana, ato se mo~e objasniti popuatanjem ustaake vlasti spram politi kog djelovanja HSS-a. Odreeni leci s potpisom stranke bili su raspa avani po gradu, ali velika je mogunost da nisu bili proizvod HSS-a jer je lanstvu bilo poru ivano da e sve stvari stranke ii preko povjerenika i da ono ato ne ide preko povjerenika nije poslao HSS. HSS je sredinom velja e 1943. izdao letak u kojem se analizira politi ko stanje u zemlji i navodi se da e se i u slu aju pobjede Osovine i u slu aju pobjede Saveznika  o Hrvatskoj voditi ra una, jer ona ima takav polo~aj, a i organizovana je dr~ava . Strana ki su ljudi takoer povremeno izdavali  bilten za informaciju svojih lanova i vodstva . U listovima i lecima bile su izlo~ene bitne sastavnice ratne politike HSS-a: odnos spram ustaaa, komunista i etnika, politika ekanja i strana ki ratni program. Razlike u sadr~ajima listova bile su neznatne, a u njima se uglavnom objaanjavala opa politi ka situacija i njezin odraz na Hrvatsku te unutarstrana ki problemi HSS-a. lanci su bili protunjema ki, protuustaaki i protupartizanski. Pristaae HSS-a se uvjeravalo da nije joa vrijeme sukoba i otvorene borbe protiv okupatora ve da treba ekati kraj rata kada e velike svjetske sile odlu iti o sudbini manjih dr~ava i naroda za zelenim stolom. Upuivalo se narod da pristupa samo Domobranstvu jer e ono  za kratko vrijeme doi na vlast . U listu je pisalo da je Ma ek Domobranstvo nazivao svojom vojskom i da je ono vojska HSS-a. S druge strane, ustaae su u listu nazivani  frankova kom vojskom, a partizani komunisti kom. Po etkom 1943. nastao je spis Hrvatska i Hrvati potpisan pseudonimom Veritas i airen u obliku letka. Prema izvjeataju Lepe Perovi, lanice Povjerenstva CK KPH, spis su sastavili Koauti i Pernar. Prema drugom Ozninom izvjeataju autor spisa je  grupa anglofila . Meu lanovima HSS-a prevladavalo je mialjenje da je taj spis napisao Koauti. Povjesni ar Branko Petranovi izri ito pripisuje ovaj tekst Koautiu. U izvjeataju policijskog ataaea njema kog poslanstva u Zagrebu od 4. velja e 1943. upuenog RSHA-u u Berlin, autor tog spisa je Vladko Ma ek. Koauti je u svojim iskazima u nekoliko navrata iznosio glediata sli na onima iznesenima u navedenom spisu. Naprimjer, u viae navrata je isticao da je uvijek dobar onaj potez koji ima podraku i u korist je naroda. Tako na jednom mjestu navodi:  Potra~ili smo i naali rjeaenje na najairoj osnovi prihvatljivoj za cijeli narod. [...] Ja sam siguran da e ovaj sporazum ipak biti proveden, jer je narodan i narodu potreban. I pokazat e se, tko ~eli svom narodu dobro, taj e ovaj sporazum poduprijeti. Mo~e se tvrditi da su sve gore spomenute osobe autori ovog spisa jer se ne mo~e sa sigurnoau znati da je samo jedna osoba sudjelovala u njegovom sastavljanju. Mogue je i da je glavnu ulogu u njegovom nastajanju imao Farolfi, a ne Koauti ili viae HSS-ovih prvaka zajedno. Iz spisa proizlazi da se HSS od onodobnih politi kih imbenika u Hrvatskoj razlikuje poglavito po tome ato odbacuje nasilje kao metodu politi ke borbe. U tom se spisu nasilje predbacuje i ustaaama i komunistima i etnicima. `to se ti e ustaaa, navodi se:  Hrvatski je narod jednoduano osudio i sve one zlo ine ustaaa, po injene nad srpskim pu anstvom kao i drugim graanima Hrvatske s kojima narod kao cjelina nema niata zajedni kog, pa je HSS joa proale godine to slu~beno osudila. O komunistima se u spisu navodi:  Hrvatski je narod protiv svih nasilja i nepravda, dolazile one s bilo koje strane i ogrnute bilo kojom idejom. On nee da bude oru~je u slu~bi tuih interesa. Zato kod hrvatskog seljaatva nije naaao odziva i korijena na in borbe, gdje se ljudi ubijaju meu sobom, pale akole i opine, razaraju mostovi, uniatavaju usjevi, vrae atentati na vlakove, gdje stradava nevino pu anstvo te zato  ono ne ide s partizanima! O etnicima se pak u spisu navodi:  Tako je HSS najoatrije osudila i sve zlo ine onih srpskih etnika, bez obzira pod ijom se komandom nalaze, koji plaeni i naoru~ani od talijanskih okupatora i udru~eni s njima pale hrvatska sela, mu e i ubijaju Hrvate i tako istrebljuju hrvatski narod gdje stignu. [...] Njihov je jedini cilj uspostava Velike Srbije. [...] Hrvatski e narod biti uvijek jedinstven, spreman i dosta jak, da odbije i velikosrpska presizanja jednoga Dra~e Mihajlovia bez obzira tko iza njega stoji [aluzija je to na potporu Saveznika etnicima].  U spisu se nadalje obrazla~e strana ka politika ekanja do ratne zavranice:  Naaa je najva~nija zadaa, da bioloaki sa uvamo hrvatski narod, tj. da sa uvamo ato viae naaih ~ivota, obitelji i gospodarstva. Na ato bi nam poslije bila sloboda i dr~ava bez Hrvata i njihovih domova? Ne smijemo smetnuti s uma da budemo uvijek spremni osigurati, braniti i o uvati naa narodni teritorij pa da u odlu nom asu, kad nas dr. Ma ek pozove, budemo gotovi svi kao jedan, da kona no izvojujemo pod njegovim vodstvom pravu slobodu hrvatske dr~ave i hrvatskog naroda. Nacionalni je program ovako izlo~en:  Predsjednik dr. Vladko Ma ek i HSS, neprijeporno danas jedini legitimni predstavnici hrvatskog naroda, zastupaju stanoviate da hrvatski narod ima na svom etnografskom, historijskom i politi kom teritoriju sam odlu iti o svojoj sudbini. Pozivajui se na hrvatsko dr~avno kao i na ~ivo narodno pravo, a naro ito na ~ivu snagu i volju hrvatskog naroda dr. Vladko Ma ek i HSS tra~e samoodreenje hrvatskog naroda u pitanjima svog dr~avnog ~ivota kao i unutarnjeg svojeg ureenja. [...] Hrvatska dr~ava bila je uvijek kona an cilj hrvatskog naroda te prema tome i HSS-a, pa se toga cilja hrvatski narod nikad i nikome nee odrei i  samo imajui sve dr~avne atribute  mo~e on ui u jednu od europskih zajednica. Nadalje se navodi da poslijeratni politi ki polo~aj Hrvatske nee ovisiti samo o tome ato hrvatski narod hoe ve i o tome tko e u svjetskom ratu pobijediti i u kojem e se interesnom podru ju poslijeratna Hrvatska zatei. Sve u svemu, nacionalni program ratnog HSS-a po ovom spisu bio bi: hrvatska dr~ava prilagoena povijesnim okolnostima, no ipak hrvatska dr~ava. Koauti je za letak Veritas u svom iskazu rekao da je to  teoretsko, akademsko, apstraktno razmatranje ali da ne zna tko ga je sastavio, iako je pokuaao saznati. Navodno je autor bila grupa domobranskih asnika naklonjenih HSS-u. Izjavio je da koncepcija letka nije odgovarala shvaanju HSS-ove politike i da je taj letak objavljen samo zato da unese zabunu u tadaanjoj politi koj situaciji, ali ipak u tome nije uspio jer je pisan isuviae apstraktno. Govorilo se da je letak napisao Vinko Kriakovi, sveu iliani profesor i pravnik. Omladinsku je organizaciju HSS-a vodio Bo~o Vu kovi, bivai slu~benik Gospodarske sloge, jedne od organizacija HSS-a. U Zagrebu se HSS-ova mlade~ okupljala u Zavodu domobranskih sveu iliataraca kako bi izbjegli vojsku, zavraili studij i bili na okupu. Okupljali su se na zagreba kom sveu iliatu i bavili se raspa avanjem propagandnih letaka, jer niata konkretnije nisu ni mogli initi zbog represije ustaakog re~ima. Leci koje su raspa avali bili su tiskani na nepoznatoj lokaciji, a dijelili su ih po Zagrebu Sreko Caha, Mladen Juriai, Branko Koauti, Zvonko Petolas, Josip Rasti i drugi. Joa je bilo desetak lanova zagreba ke mlade~i HSS-a, ali su bili neaktivni. Juriai je dodijeljen na ispomo Farolfiju kad je Farolfi po eo izdavati list Pravica. Juriai je list tiskao na aapirografu u prostorijama Katoli ke akcije u nadbiskupskom dvoru, ato mu je omoguio aef Katoli ke akcije, Pavao Jesih. List su raspa avali navedeni omladinci. Koauti je prigodom svog iskaza na podru ju pod partizanskim nadzorom izjavio da je itao list Pravicu i letak Hrvatska i Hrvati, ali da ne zna tko su autori tih listova i da se ne sjea kako i od koga ih je nabavio, no da mu je po stilizaciji na nekim mjestima i po nekim programatskim stavovima bilo o ito da autori nisu mogli biti HSS-ovci, jer je HSS protiv svake anonimnosti. O ito se Koauti ovdje htio ograditi od bilo kakvih naznaka da je mo~da on bio autor ovoga spisa, ali neki su se HSS-ovci poista pozivali na nepisano pravilo da se svi lanci ili bilo kakve druge pismene objave pristaaa selja kog nauka brae Radi moraju potpisati. Naveo je osim toga da su autori lanaka u navedenim listovima bili lanovi studentske organizacije HSS-a, a da je Farolfi prilikom svog uhienja vezanog uz raspa avanje listova izjavio da je on njihov autor, kako bi time zaatitio odgovorne studente. Koauti je rekao da se protivio izdavanju listova i letaka, ali da je bilo izvan njegove mogunosti da to sprije i:  Bez mog pitanja [su tiskanje lanaka] po eli i bez mog odobrenja radili. Ni za savjet nitko me nije pitao, joa je manje tra~eno odobrenje. I ne znam, otkuda inicijativa poti e. Osim toga Koauti je iznio stav da Pravica nije pisala u duhu HSS-a. Koauti je u svom iduem iskazu naveo da je smatrao atetnim svako polemiziranje s komunistima, jer je ono moglo ii samo u prilog ustaaama i Nijemcima. Zato nikad nije odgovarao na napade u tim listovima i lecima, ak i kad su bili upereni izravno protiv njega. Osudio je sve napade na partizanski pokret i Saveznike, gdje je o ito mislio na napade na Sovjetski Savez, jer zapadni Saveznici nisu bili napadani u navedenim listovima i lecima. Izjavio je takoer da zna da su Farolfi i Tomaai bili uhieni zbog navodnog autorstva tih listova i letaka, no da ne zna jesu li oni doista bili za to krivi jer mu Tomaai nije niata o tome rekao, a Farolfiju je u razgovoru rekao da objavljivanje anonimnih listova i letaka nije dobro i to ne zato ato su protiv toga Nijemci i ustaae ve principijelno i programatski, a Farolfi se slo~io s njegovim stavom. Koauti je izdavanje ilegalnih letaka i listova obrazlagao obranom autora tih letaka od napada partizanskog tiska na Ma eka. Koauti je smatrao da polemika s partizanskim tiskom samo ide u prilog ustaakoj i njema koj strani; zato bi trebalo, smatrao je, poraditi na zbli~avanju i sporazumijevanju s partizanskim pokretom u interesu zajedni kog cilja. Drugi razlozi za objavljivanje letaka bili su po Koautiu uvjerenje autora letaka da njihovim objavljivanjem atete ustaakom re~imu i okupatoru; navodno je i Ma ek podr~ao njihovo objavljivanje, no Koauti nije vjerovao u istinitost te glasine. Bez obzira na nesigurnost tvrdnji o autorstvu HSS-ovih ratnih letaka i listova mo~e se rei da su stavovi izneseni u njima bili stavovi kako Koautia, tako i cijeloga strana kog vodstva. Koauti mo~da nije sudjelovao u ureivanju navedenih listova, no i u svojem iskazu pred Ozninim istra~iteljima nije propustio pozitivno ocijeniti stavove iznesene u tim listovima. Veze izmeu HSS-a i Domobranstva Oru~ane snage NDH sastojale su se od Hrvatskog domobranstva kao redovne dr~avne vojske i Ustaake vojnice kao ustaake strana ke vojske. Pripadnici ustaakih jedinica bili su nacionalno radikalizirani, dok se za Domobranstvo to ne mo~e rei. Ono je stalno bilo popunjavano novim ljudstvom i predvoeno asniatvom razli itog sastava: pripadnicima bivae austrougarske i bivae jugoslavenske vojske, kao i mobiliziranim pri uvnim asnicima, veinom intelektualcima raznih profesija. To je utjecalo na pojavu kriti kog odnosa prema beskompromisnoj proosovinskoj politici dr~avnog vrha i na pribojavanje za sudbinu Hrvatske ako ona ostane do kraja uza sile Osovine. Zato su neki viai domobranski asnici uspostavljali potajne veze s lanovima vodstva HSS-a, kojeg je znatan dio asnika smatrao legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda unato  tome ato stranka nije bila na vlasti. Smatrali su da HSS mo~e odigrati zna ajnu ulogu u zavranici rata i da zato treba uspostaviti veze s prvacima HSS-a u Londonu i preko njih sa savezni kim snagama koje su trebale afirmativno reagirati na suradnju redovne vojske NDH i najja e hrvatske stranke. Brojni iskazi HSS-ovih du~nosnika upuuju na to da je stranka ozbiljno ra unala na Domobranstvo kao imbenik koji se mo~e kontrolirati ili navesti da djeluje u skladu s HSS-ovim programom i odlukama, a posebno u trenutku povratka na vlast u Hrvatskoj. Nekoliko je svjedoka zbog toga Domobranstvo nazvalo  vojskom HSS-a . Mijo Ipaa je na Ozninom sasluaanju izjavio da je u lipnju 1941. posjetio Koautia koji ga je uputio da govori meu narodom da idu u Domobranstvo ako ih vlast bude prisiljavala da pristupaju vojsci. Krnjevi je u o~ujku 1944. poslao poruku u kojoj je zagovarao suradnju HSS-a s Domobranstvom, ato zna i da je i londonska skupina HSS-ovih prvaka bila uvjerena u nu~nost takvih pregovora. U izvjeataju od 20. srpnja 1944. partizanski je obavjeatajac M napisao da je u to vrijeme postojao plan vodstva stranke da se u pogodnom trenutku, tj. u slu aju krize ili sloma Njema ke, objavi proglas narodu u kojem bi se pozvali iz partizana kuama svi seljaci i  poateni graani , a pozvalo bi se i Domobranstvo da slijedi  narodnog vou Ma eka . Pouzdanje u Domobranstvo vidljivo je i u memorandumu koji je Augustin Jureti, ustaaki du~nosnik i kasniji HSS-ov pouzdanik, odnio u `vicarsku s namjerom da ga preda Saveznicima. U memorandumu se tra~ila pomo za HSS, a protiv partizana, Nijemaca i ustaaa, i to brzim iskrcavanjem Saveznika u Dalmaciji, koje bi potpomogli Domobranstvo i HSS koji e u tom trenutku preuzeti vlast u NDH. I u Koautievoj poruci koju je u o~ujku 1943. }aren odnio kraljevskom bojniku Periu u Istanbul stajala je Koautieva tvrdnja da HSS odr~ava veze s Domobranstvom, iako niata nije bilo precizirano. Isto je tako u jednom Ozninom elaboratu navedeno da je na sastanku odr~anom sredinom kolovoza 1944. u vili obitelji Radi u Hercegova koj ulici u Zagrebu Tomaai tvrdio da treba ra unati na Domobranstvo kao snagu odanu HSS-u. David Sin i je u svojem iskazu pred istra~iteljima Ozne naveo da je od Farolfija tijekom razgovora u kolovozu 1944. saznao da je Koauti nastojao pridobiti domobranske asnike na stranu HSS-a kako bi stranka bila u ato pogodnijem polo~aju u trenutku pregovora s partizanskim vodstvom. Sredinom 1943. domobranski pukovnik Ivan Babi stupio je u vezu s Farolfijem, a potom i s Koautiem i Tomaaiem. Uzimajui u obzir da je partizanski pokret postao sna~an vojno i politi ki, Babi je sa znanjem vodstva HSS-a i u dogovoru s nekim domobranskim asnicima prihvatio partizansku ponudu za pregovore. Od sredine 1943. do prosinca iste godine on je razgovarao s predstavnicima partizanskoga Glavnog ataba Hrvatske o suradnji Domobranstva i NOP-a. Ive Mihovilovi, pripadnik partizanskog pokreta, pred Ozninim je istra~iteljima izjavio da je Babi bio u stalnoj vezi s Ma ekom i Koautiem i da je dobio zadatak da doe u vezu s Krnjeviem i s angloameri kim politi kim krugovima. Razgovori su voeni u ljeto i jesen 1943. o uvjetima prijelaza Domobranstva na stranu partizanskog pokreta, a na temelju HSS-ovih zaklju aka da su HSS i partizanski pokret dva osnovna politi ka imbenika u Hrvatskoj,  jedan koji ima formalnu legitimaciju, a drugi bez nje , s time da je partizanski pokret ovaj drugi imbenik. HSS-ovo je vodstvo smatralo da mo~e doi do sporazuma izmeu te dvije snage, a Domobranstvo bi taj sporazum slijedilo pristajanjem uz HSS. Kao predstavnici HSS-a za kontakte s partizanskim pokretom predlo~eni su Koauti, Tomaai i Tomo Baburi, koji su zbog pregovora bili spremni doi na podru je pod partizanskim nadzorom. Kako partizansko vodstvo nije prihvaalo postavljene uvjete o suradnji na ravnopravnoj osnovi, tj. da Domobranstvo tvori posebne jedinice pod svojim asnicima i s hrvatskim znakovljem, razgovori su bili prekinuti. Istodobno je vodstvo HSS-a u kontaktu sa savezni kom stranom preko svojih predstavnika u Londonu ispitivalo mogunost savezni ke pomoi. U ljeto 1943. iz Londona je preko Istanbula u Zagreb Tomaaiu stigla poruka Hugha Seton-Watsona, britanskog politi ara s vezama u britanskome ministarstvu vanjskih poslova, u kojoj je stajalo da netko iz HSS-a i jedan ili viae domobranskih asnika trebaju doi u Britaniju, upoznati Saveznike sa stvarnim stanjem u Hrvatskoj i organizirati suradnju Domobranstva na savezni koj strani. Ta je poruka primljena sa zadovoljstvom i u HSS-u i u redovima domobranskih asnika. Unutar HSS-a je odlu eno da se k Saveznicima uputi Tomaaia i Babia, ali se tijekom priprema za odlazak u listopadu 1943. odustalo od upuivanja Tomaaia, pa je u misiju na Zapad trebao poi samo Babi. Odlazak se nekoliko puta odgaao, a najzad je 9. sije nja 1944. Babi odletio zrakoplovom u Bari u Italiji i spustio se na aerodrom pod nadzorom ameri kih snaga. Sa sobom je nosio pismo za britansku stranu, pa je predan britanskim snagama. Na presluaavanju je izjavio da je stigao kao predstavnik Domobranstva i HSS-a objasniti Saveznicima opu situaciju u Hrvatskoj i dogovoriti suradnju stavljajui se potpuno na raspolaganje Saveznicima. Pokuaao je uvjeriti Britance u potrebu organiziranja airoke akcije Domobranstva i HSS-a i u potrebu suradnje Domobranstva sa savezni kim snagama da se ubrza slom sila Osovine. Isticao je da postoji stalni dodir izmeu Domobranstva i HSS-a i da e sve odluke HSS-a Domobranstvo u odlu nom trenutku poduprijeti. Britanski su asnici Babiu odgovorili da se politi ka situacija u Britaniji u meuvremenu promijenila i da su osobe koje su stajale iza obeanja iznesenih u pismu Seton-Watsona smijenjene. Predlagali su Babiu da se Domobranstvo bezuvjetno uklju i u NOP, kojeg su smatrali jedinim predstavnikom antifaaisti ke borbe u Hrvatskoj. HSS-ovi predstavnici u Londonu dugo nisu znali za Babiev dolazak u Bari, koji je stalno presluaavan i bio je zadr~an u zarobljeniatvu sve do 5. listopada 1945. Njegova misija ostala je bez rezultata jer su Britanci tada radili na obnovi Jugoslavije dogovorom izbjegli ke vlade i partizanskog pokreta. Nisu ra unali na suradnju s HSS-om i Domobranstvom jer u svojim planovima nisu predviali iskrcavanje na jadranskoj obali. U svojim su izjavama pred Ozninim istra~iteljima HSS-ovci potvrdili Babieve navode pred Saveznicima o svojoj misiji, tj. o ispitivanju mogunosti prelaska Domobranstva na stranu Saveznika. Velik je broj asnika Domobranstva koje su Branko Figuri i drugi svjedoci u svom svjedo enju naveli kao simpatizere HSS-a ili ak suradnike u kasnijem Pu u Lorkovi-Voki. To su redom bili va~ni i polo~ajem istaknuti asnici, uklju ujui i tadaanjeg zapovjednika Oru~anih snaga NDH, generala Matiju ania, koji se, po Figurievom svjedo enju,  oduaevio za [...] HSS, pru~a joj suradnju a aalje u Daruvar ak avion da doveze narodnog zastupnika Miju Ipau u Zagreb da mu bude veza s Koautiem . Kao du~nosnike Domobranstva koji su suraivali s HSS-om mo~e se navesti jaku skupinu asnika naklonjenih HSS-u koje je Ante Voki nakon imenovanja za ministra oru~anih snaga u sije nju 1944. naaao u svome ministarstvu. lanovi te skupine bili su glavnosto~erni pukovnik Ivan Babi, umirovljeni general Pero Blaakovi, glavnosto~erni pukovnik Stjepan Jendraai, pro elnik pozadinskog odjela; pukovnik Stjepan Mateaa, pobo nik u glavnom sto~eru; kapetan bojnog broda Hijacint Mundorfer, glavar sto~era narodne zaatite; pukovnik Antun Medved, aef cenzure u Ministarstvu oru~anih snaga; pukovnik Vilko Luli, pro elnik osobnog odjela; zrakoplovni pukovnik Franjo Mrak, zamjenik zapovjednika zrakoplovstva; glavnosto~erni pukovnik Ivan Kliaani, glavar sto~era Prvog zbornog podru ja; glavnosto~erni pukovnik Ante Markovi, pro elnik nastavnog odjela; glavnosto~erni pukovnik Nenad `tefanovi, pro elnik glavnosto~ernog odjela Prvog zbornog podru ja, kapetan fregate Petar Mandreai (pokuaao 1945. prijei u partizane), kapetan korvete Friedrich Bambi, pukovnik Zbiljko Majer, poru nik bojnog broda Dominis, natporu nik Matija Ceri (preaao u partizane), glavnosto~erni potpukovnik Ivan Brusi i general Matija ani, zapovjednik vojske. Mijo Ipaa je tijekom svoga sasluaanja izjavio da ga je Koauti po etkom 1944. poslao domobranskom generalu aniu da ovoga uklju i u pripreme za Pu  Lorkovi-Voki, ali da ani nije pristao ni na kakav dogovor. Koauti je u svom iskazu naveo da je znao da je Ipaa u Daruvaru razgovarao s aniem. Naveo je da ga je Ipaa redovito posjeivao i izvjeatavao ga o svojem politi kom djelovanju u daruvarskom kraju. Na sasluaanju 6. srpnja 1945. Koauti je opovrgao optu~be policijskog istra~itelja da je vodstvo HSS-a Domobranstvo smatralo strana kom vojskom:  Takav naziv nema nikakvo opravdanje, jer ne odgovara stvarnosti i nema politi kog oslonca, a ja ga nikada nisam zastupao. U svom iskazu 16. sije nja 1945. naveo je da ga je Babi posjetio krajem 1943. i tvrdio mu da je na popisu proskribiranih asnika Domobranstva koje Paveli namjerava smaknuti. Rekao mu je takoer da su ga partizani zvali k sebi, da djeluje s ciljem prelaska Domobranstva na partizansku stranu. Babi je Koautiu izrazio svoju bojazan za uspjeh svoga prelaska u partizanski pokret, jer oni tra~e prelazak Domobranstva s Babiem, a on nema Domobranstvo u svojim rukama. Joa jedan uvjet koji je partizanska strana nametnula Babiu bila je ta da se navedeni prelazak ne mo~e povezati niti s jednom strankom, ovdje mislei o ito na HSS. Koauti je rekao Babiu da pristaje na takav rasplet dogaaja i da to za njega ne predstavlja zapreku. Rekao je Babiu da se on treba dr~ati vojni ke strane, a politi ka pitanja neka ostavi politi arima. Babi je rekao Koautiu da je ipak odlu io otii na jedinu sigurnu stranu, a to su Saveznici. Koauti je kona no izjavio da niti on niti itko iz vodstva HSS-a nije poslao Babia u inozemstvo sa zadaom da kod Saveznika djeluje protiv partizana. Nakon Koautievog prelaska na podru je pod partizanskim nadzorom, u rujnu 1944., s njim je razgovarao general Ivan Goanjak, na elnik Glavnog sto~era partizanskih snaga u Hrvatskoj. Koauti mu je ponudio prijelaz Domobranstva na partizansku stranu, ato je Goanjak odbio s napomenom Koautiu da ne bude naivan, jer da se Domobranstvo raspada, naro ito nakon nedavne amnestije koju je partizanski pokret ponudio svima onima koji iz Domobranstva prijeu na partizansku stranu. Iz navedenog se mo~e zaklju iti da su veze izmeu HSS-a i Domobranstva bile sna~ne tijekom cijelog ratnog razdoblja i da su bile na takvoj razini da su pojedini svjedoci Domobranstvo nazivali  vojskom HSS-a . Pouzdanje u Domobranstvo potrajat e do kolovoza 1944. i imati veliku ulogu u planiranju Pu a Lorkovi-Voki, o kojem e kasnije biti viae rije i. Veze HSS-ovog vodstva u domovini s inozemstvom Vodstvo HSS-a u domovini odr~avalo je vezu s HSS-ovcima u Londonu i s njihovim predstavnikom Jurjem Krnjeviem koji je bio i predstavnik HSS-a u jugoslavenskoj kraljevskoj izbjegli koj vladi. Na taj je na in odr~avan i kontakt s britanskom vladom, a veza je uspostavljena preko HSS-ovca Mirka Pandakovia i njegovih poznanika Friedricha Kaestlija, avicarskoga konzula u Hrvatskoj, i Julija Schmidlina, delegata avicarskoga Crvenoga kri~a za Hrvatsku. `vicarski je konzulat osim toga bio i baza britanskog Intelligence Servicea, tj. britanske obavjeatajne slu~be, za Hrvatsku. Farolfi je bio zadu~en da preko Pandakovia odr~ava pismenu vezu s Britancima, a navodno je neimenovana tajnica u avicarskom konzulatu, koja je esto putovala u `vicarsku, bila osoba koja je nosila te HSS-ove poruke u inozemstvo. `vicarska je kao neutralna zemlja u Drugom svjetskom ratu poslu~ila kao boraviate brojnih douanika i emigranata, pa su i HSS-ovci koji su ~ivjeli u `vicarskoj nosili poruke HSS-ovcima u Londonu i obratno. Preko ovih tekli a, a ponekad i aifriranim porukama preko radija, prenosile su se poruke i direktive iz Londona u Zagreb a u suprotnom smjeru izvjeataji o vojnopoliti koj situaciji u Hrvatskoj. Osim na ovaj na in Koauti i drugi prvaci HSS-a odr~avali su veze s inozemstvom preko du~nosnika u ustaakom ministarstvu vanjskih poslova naklonjenih HSS-u, koji su kao tekli i nosili poruke u inozemstvo. Ti su du~nosnici bili Mirko Lamer i Josip Cabas koji je, osim ato je radio u ustaakom dr~avnom aparatu, od velja e 1944. bio aef trgovinske delegacije NDH u `vicarskoj. Koliko je razmjena poruka bila redovita i sigurna, teako je rei, no Koauti je u lipnju 1944. izjavio u razgovoru s jednim ni~im du~nosnikom HSS-a da stranka odr~ava izravnu vezu sa svojim ljudima u Londonu. Mo~e se pretpostaviti da je takva situacija bila i tijekom prve tri godine rata. Postoje podaci o Koautievim razgovorima u Zagrebu s raznim izaslanicima koji su tijekom ratnih godina posjeivali Zagreb u potrazi za kontaktima koji bi ih uputili su rad i stavove HSS-a, u opu situaciju u NDH i sli no. Mo~e se zaklju iti da je Koauti, kao najviai predstavnik HSS-a koji nije bio u zatvoru i samim time raspolo~iv za kontakte, bio esti sugovornik razli itih osoba koje su htjele saznati kakvo je openito stanje u NDH. Naprimjer, krajem 1942. u Zagrebu i Sarajevu je boravio Hakir eene, turski novinar i povjerenik turske obajveatajne slu~be, sa zadatkom da izradi opairan izvjeataj za tursku vladu o polo~aju muslimana u NDH. U Zagrebu je doaao u vezu s Koautiem i od njega je dobio  izvesna obaveatenja , kako navodi Vladimir }idovec, poslanik NDH u Bugarskoj, u svojem izvjeataju Ministarstvu vanjskih poslova NDH od 30. studenoga 1942. O detaljima njihovog razgovora niata se ne zna; mo~e se samo zaklju iti da je jednom strancu u NDH Koauti kao predstavnik HSS-a bio logi an izbor za dobivanje korisnih obavjeatenja. Augustin Jureti je 1942. od Ma eka i zagreba kog nadbiskupa Alojzija Stepinca bio upuen u Francusku da Krnjeviu prenese njihove poruke, no nije uspio u svom naumu. Nakon toga je otiaao u `vicarsku gdje je djelovao kao predstavnik NDH pri Meunarodnom crvenom kri~u i odr~avao vezu HSS-ovaca u domovini s onima u Londonu. U svibnju 1944. odnio je memorandum vodstva HSS-a u Zrich i dalje vjerojatno britanskoj vladi. HSS je imao douanike i u Maarskoj: u Budimpeati je u poslanstvu NDH na poslovima vanjske trgovine radio HSS-ovac Franjo Gaaparovi, koji je zajedno s Franjom Glserom, trgovinskim ataaeom NDH u Budimpeati, i s Nikolom Jasinskim, takoer HSS-ovcem, odr~avao redovite veze s vodstvom HSS-a u domovini. Gaaparovi je povrh toga redovito razgovarao s Koautiem prigodom svojih dolazaka u Zagreb. HSS-ov je douanik vjerojatno bio i Petar Pejacsevich, poslanik NDH u `panjolskoj, koji je imao vezu s neimenovanim jugoslavenskim konzulom u Portugalu, pa su tim putem dolazile i odlazile poruke za inozemstvo. Osim toga je Farolfi neko vrijeme odr~avao kontakt sa Stijepom Periem, ministrom vanjskih poslova NDH od studenog 1943. do travnja 1944., pa je mogue da su i tako neke HSS-ove poruke otiale u inozemstvo. I neki su hrvatski emigranti koji nisu bili lanovi HSS-a djelovali kao tekli i HSS-ovih poruka, a najpoznatiji je Ivan Meatrovi. On je za svoga boravka u `vicarskoj tijekom 1943. tra~io od vodstva HSS-a vijesti, pisma i ostali pismeni materijal koji bi htjeli poslati preko `vicarske u London HSS-ovcima u Londonu. Roko Miaeti je poslao odreena pisma Meatroviu; Koauti je bio o svemu obavijeaten, ali nije poslao nikakvo pismo. Meu zemlje gdje su se nalazili HSS-ovi emigranti ili du~nosnici NDH koji su pomagali u uspostavi veze izmeu HSS-ovaca u domovini i HSS-ovaca u Londonu Oznini izvjeataji navode i Vatikan, ali nijedna konkretna osoba nije spomenuta kao tekli . Stjepan Jakaekovi je bio HSS-ovac koji je tijekom Drugog svjetskog rata ~ivio u `vicarskoj i odr~avao pismenu vezu s Koautiem i Farolfijem. U svojem izvjeataju koji je u rujnu 1943. sastavio za HSS-ove predstavnike u Londonu naveo da je tijekom 1942. i 1943. slao pisma Farolfiju i Koautiu, i to svakom posebno, a Koautiu je meu ostalim slao svoje lanke na pregled, a te bi iste lanke, ija je tematika bila prohaesesovska, nakon Koautievog pregleda objavljivao po avicarskim novinama. Preko njega je Koauti slao podatke o situaciji u domovini u London te primao podatke o situaciji u Europi i svijetu. Marijan Han~ekovi je u svojem iskazu za Oznu 12. sije nja 1945. izjavio da je tijekom proljea i ljeta 1943. donosio Koautiu prijevode sa francuskog iz avicarskih dnevnih listova Journal de Geneve i Gazette de Lausanne, zatim njema ki list Zricher Zeitung i britanski asopis The Economist. Oznin je istra~itelj na Koautievom sasluaanju naveo da je Koautia dva puta tijekom ljeta 1944. posjetio Stjepan Butorac, srednjoakolski profesor koji je esto putovao u inozemstvo, pa je odnio HSS-ove poruke u `vicarsku. Takoer je Mehmedagi, kojemu nije navedeno ime, po istra~iteljevoj tvrdnji posjetio Koautia i odnio njegovo pismo Meatroviu u `vicarsku. Isto tako je i Cabas prije odlaska u u `vicarsku posjetio Koautia, rekavai mu da e u `vicarskoj uspostaviti vezu s Meatroviem i nastojati djelovati protuustaaki. Koauti je u svojem iskazu porekao da je slao ikakva pisma preko navedenih osoba. Koauti je nekoliko pisama upuenih Krnjeviu poslao i preko jugoslavenske kraljevske obavjeatajne slu~be, koja je imala svoje douanike u Istanbulu u Turskoj, tada neutralnoj dr~avi koja je vrvila stranim agentima. Franjo }aren je osoba koja je iz Hrvatske nosila Koautieva pisma prije spomenutom obavjeatajnom asniku jugoslavenske kraljevske vojske u Istanbulu, bojniku Vladimiru Periu. Bojnik Peri je odr~avao vezu s HSS-ovim predstavnikom u Istanbulu, ing. Franjom Ga~ijem, koji je boravio u Istanbulu kao slu~benik jugoslavenskoga kraljevskog ministarstva vanjskih poslova. Njih su dvojica odr~avali veze s vodstvom HSS-a u domovini a izvjeataje o tome slali su u London. Na svojem je sasluaanju 3. srpnja 1945. Koauti na pitanje poznaje li osobu poznatu pod imenom Rajter izjavio da ga poznaje i da je Rajter bio osoba koja je nekoliko puta putovala u Tursku i prigodom povratka u NDH posjeivala Koautia i izvjeatavala ga o svojim kontaktima sa slu~benicima savezni kih poslanstava u Turskoj, a posebno sa slu~benicima jugoslavenskoga kraljevskog poslanstva. Koauti je te Rajterove izvjeataje okarakterizirao prili no nekorisnima. Ipak je naveo da mu je Rajter u ljeto 1943. donio poruku Roberta Seton-Watsona koji je poru ivao Koautiu da  radi na tome da se oslobodila ka borba podupre i oja a i da se iz pasivnosti prijee u aktivnost. Na istom je sasluaanju Koauti izjavio da mu je neki dr. Pisa i, trgova ki ataae NDH u Bukureatu, prigodom svojih dolazaka u Zagreb tijekom zime 1943. pripovijedao svoja zapa~anja o Rumunjskoj u smislu savezni ke politike. Nakon premjeatanja u poslanstvo NDH u Maarskoj Pisa i je nastavio izvjeatavati Koautia o prilikama u Maarskoj. HSS-ovci u Londonu su vodstvu stranke u domovini poslali vei broj poruka iji su sadr~aj bile upute o postavljanju spram zaraenih strana, vijesti o stavu britanske vlade spram HSS-a i zahtjevi za detaljnjim izvjeatajima o stanju u Hrvatskoj. Krnjevi je iz Londona tijekom prve dvije godine rata slao poruke u kojima je upuivao vodstvo HSS-a u domovini da se nikako ne upuata u akcije protiv okupatora i da eka razvoj dogaaja. Rudolf Biani, lan HSS-a i slu~benik jugoslavenske izbjegli ke vlade u Londonu, poslao je vodstvu HSS-a u zemlji 10. rujna 1942. pismo u kojem se zahvalio Koautiu na njegovom ranijem pismu o kojem nemamo podataka i pohvalio ga zbog dr~anja staroga HSS-ova politi kog stava. Tra~io je Koautia da mu redovito aalje izvjeataje o politi koj i gospodarskoj situaciji u zemlji. U tom je pismu bila i Krnjevieva poruka HSS-u u domovini, u kojoj je meu ostalim pisalo da e o poslijeratnom polo~aju hrvatskog naroda odlu ivati sam narod na elu s Ma ekom. Najva~nije je po Krnjeviu tada bilo ato viae doprinijeti pobjedi Saveznika u ratu, a da bi se njoj doprinijelo potrebna je suradnja svih snaga otpora koje su voljne da suraivati s HSS-om. Prema iskazu koji je za Oznu dao HSS-ovac Miroslav Fulanovi, Koauti i ostali prvaci stranke doslovno su slijedili Krnjevieve upute. U skladu s time je i izjava Josipa Pucka koji je pred Ozninim istra~iteljima 18. svibnja 1945. naveo da je Koauti na sastanku zagreba ke organizacije HSS-a u kolovozu ili rujnu 1943. prisutne HSS-ovce upuivao da se striktno dr~e uputa koje im je Krnjevi prenosio preko londonskog radija. Krnjevi je vodstvu HSS-a u zemlji poslao novu poruku 11. prosinca 1942. a u njoj je poimence Koautiu, Smoljanu i Tomaaiu poru io nekoliko stvari, meu ostalim da ne sude britansku englesku politiku prema Hrvatima na temelju emisija londonskog radija i da je u mjerodavnim britanskim krugovima situacija u Hrvatskoj dobro poznata  kao i otpor i ~rtve hrvatskog naroda . Nadalje je ponukao vodstvo stranke u zemlji da nastave s  poveanim aktivnim otporom i pripreme sve ato je potrebno za  za sveopi narodni ustanak u pravom asu, tako da H.S.S. mo~e preuzeti potpunu vlast nad hrvatskim zemljama i doprinijeti maksimum suradnje hrvatskog naroda stvari naaih velikih saveznika . Treba treba istai da je Koauti u svom iskazu porekao da je iz Londona dobivao ikakve smjernice za politi ki rad, iako je poznato da ih je dobivao. Posredovanjem britanskih obavjeatajnih slu~bi sredinom velja e 1943. Krnjeviu je u London HSS-ovo vodstvo u domovini na elu s Koautiem poslalo poruku u kojoj je pisalo da su Mihailovievi poslanici po etkom velja e doali u Zagreb pregovarati s HSS-om o suradnji. Kao dodatak ovoj poruci Krnjeviu, Koauti i drugi prvaci stranke u domovini naveli su i podatke o politi koj situaciji u NDH te o Ma ekovom polo~aju i saznanjima, ato pokazuje da je Koauti obavjeatavao Ma eka o politi kim zbivanjima, ili su to s njegovim znanjem inili drugi. Ilija Juki je u svojoj knjizi naveo da je 25. velja e 1943. vidio tekst poruke koju je Koauti poslao Krnjeviu, ali ne navodi ato je u poruci pisalo. To bi moglo zna iti da je u velja i 1943. Koauti bio u mogunosti poslati jednu, a mo~da i viae poruka Krnjeviu. Koauti je 9. o~ujka 1943. Krnjeviu poslao pismenu poruku koju je obavjeatajna slu~ba jugoslavenske vlade preko Istanbula brzojavom proslijedila u London. Brzojav je iz Istanbula Slobodan Jovanovi, tadaanji predsjednik izbjegli ke jugoslavenske vlade, 26. o~ujka predao Krnjeviu, tadaanjem potpredsjedniku izbjegli ke vlade. Po njegovom pisanju Koauti je u pismu poru ivao da je hrvatski narod dobro organiziran i sposoban pri odlasku Nijemaca iz Hrvatske odr~ati red i mir. Zbog opasnosti po tekli e, naveo je Koauti, vodstvo HSS-a u domovini izbjegava slati poruke u inozemstvo. Nadalje Koauti poru uje da HSS-u u domovini nije potrebno slati nov anu pomo, jer novac dobivaju od pristaaa meu narodom. `to se ti e partizana, Koauti je naveo da su oni malobrojni i da e uskoro biti uniateni, pa da zato ne predstavljaju nikakvu opasnost. Dodao je da Dra~u Mihailovia ne bi trebalo forsirati meu Hrvatima jer je  obele~en kao Velikosrbin , a njegove poduhvate treba, po Koautievu mialjenju, ograni iti samo na srpske krajeve. Poruka je sadr~avala vidljivo optimisti ko uvjerenje u dobru organiziranost i sposobnost naroda da odr~i red, ato je pripisano utjecaju HSS-a, a nije se sumnjalo ni u sposobnost HSS-a da situaciju dr~i pod kontrolom i nakon povla enja osovinskih snaga. Druga va~na zna ajka njegove poruke je obezvreivanje zna aja partizanskoga pokreta, naravno u korist odr~avanja politi koga zna aja HSS-a. Trea va~na procjena u poruci bilo je odvraanje od etni koga pokreta zbog njegove velikosrpske orijentacije, ato pokazuje da HSS u tom razdoblju nije ra unao na suradnju s njima. Ovoj je Koautievoj poruci bila dodana verzija istog teksta na engleskom i s neato druga ijim sadr~ajem. Meu ostalim je u engleskoj verziji pisalo da je stranka vrsto i dobro organizirana u cijeloj Hrvatskoj, da se redovni sastanci vodstva stranke odr~avaju pod predsjedanjem Koautia, da  nema opasnosti od komunizma, jer su sve pripreme izvraene da HSS preuzme vlast kad okupatori napuste Hrvatsku i da je obnova Jugoslavije  ~elja Hrvata , ali da hrvatski narod ne ~eli da se Mihailovi  pojavi kao osloboditelj Hrvatske . Ne zna se kakav je odjek Koautieva poruka izazvala u izbjegli koj vladi, ali negativna ocjena etni kog pokreta i ocjena HSS-a kao samostalnog imbenika otpora u Hrvatskoj mogla je samo joa viae doprinijeti dotadaanjim razila~enjima izmeu hrvatskih i srpskih politi ara u vladi. Poruka je pak iala na ruku Krnjeviu i bila je zapravo podraka glediatima koja je on zastupao. Uvjeravanja iz domovine u snagu i utjecaj HSS-a potakla su Krnjevia da 27. o~ujka poaalje vodstvu HSS-a u Zagrebu pismene upute za daljnju politi ku djelatnost. Polazei od spomenutoga glediata da je HSS utjecajan, samostalan i dobro organiziran, Krnjevi je naveo da HSS  pod vodstvom dra Ma eka ima organizirati cijelo podru je u zgodnom momentu, a najkasnije u doba rasapa, ima preuzeti svu vlast i odmah se javiti kao saveznik i ovlastiti dra Krnjevia i dra `uteja na zastupanje. Imaju se sprije iti krvoprolia. Zatim isti e pitanje teritorija  budue Hrvatske i navodi da, ako ona ne bi pokrivala  sadaanji teritorij, ispravka bi se izvraila samo u pograni nim podru jima . Posebne je upute dao glede mogunosti oru~ane djelatnosti HSS-a. Zagovarao je izvoenje sabota~a i pripremu HSS-a za  opi ustanak u danom momentu, a naro ito, kada doe do iskrcavanja vojske Saveznika. Do invazije vojske poduzeti sve potrebno na obali, da Saveznici osjete i da se uvjere, da smo za njih. Zato upuuje na obavjeatavanje Saveznika  o opim prilikama, a naro ito o vojnim . Pri tome treba posebno  isticati i svakom zgodom pokazivati: a) da hrvatski narod ne surauje s neprijateljem; b) da se pru~a otpor i vrai sabota~a na svim poljima; c) da se vojni ki sprema i d) da se o svemu tome daju vijesti britanskom i ameri kom zapovjedniatvu i dru Krnjeviu u London . Poruka je nadalje sadr~avala poglede na situaciju u svijetu, kao i na odnos prema etnicima, gdje se Krnjevi potpuno slo~io sa stavom koju je Koauti iznio u svojoj poruci. U svojim je memoarima Frederick Deakin, lan britanske misije 1943. na podru ju pod partizanskim nadzorom, o Koautievom pismu Krnjeviu od 9. o~ujka 1943. zapisao da je pismo bilo  oatroumno i ohrabrujue zbog svoje tvrdnje da bi HSS mogao  preuzeti kontrolu airom Hrvatske kada se Nemci budu povukli. [...] Koautievo pismo izazvalo je kratkotrajno oduaevljenje. Na injen je plan, uz preutan pristanak izvesnih britanskih slu~benika, da se u Zagreb ubaci kurir koji e tra~iti tajni razgovor s Ma ekom. Iluzija je kratko trajala. Britansko Ministarstvo inostranih poslova vrsto se obavezalo na posleratnu obnovu ujedinjene Jugoslavije. Podraka hrvatskom separatizmu pod okriljem Britanaca da se obori Paveli [...] nije ni u kom slu aju dolazila u obzir. Ta nejasna britanska ideja o nekomunisti kim hrvatskim gerilcima kratko je trajala i prevladalo je  trijeznije razmialjanje o poslijeratnoj obnovi Jugoslavije. Nedugo nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. stigao je u Istanbul neimenovani tekli  jugoslavenske kraljevske obavjeatajne slu~be i iz Zagreba donio poruku Koautia i Tomaaia. U poruci su Koauti i Tomaai navodili da HSS nije imao nikakve veze s partizanima, niti da ih je htio imati, jer su partizani progonili HSS-ovce. Nadalje su navodili da je partizanski pokret uzimao sve viae maha, ali su kao razlog tome navodili mobilizaciju ljudi za Isto no bojiate, koju su provodio ustaaki re~im. Osim toga su poru ivali da britanski asnici na podru ju pod partizanskim nadzorom nisu mogli doi u vezu s HSS-om jer im to nisu dali, po njihovom sudu, baa partizani. Tra~ili su da britanska strana uputi u Hrvatsku jednu radio-stanicu i jednog asnika za vezu. Obavjeatavali su britansku stranu da su iz Slovenije  dolazili neki ljudi i tra~ili vezu s HSS-om, a navodno si ih poslali britanski agenti koji su se nalazili u Sloveniji. S njima HSS-ovo vodstvo nije uspostavilo kontakt jer nisu imali to nu lozinku. Sli no su proali i Mihailovievi poslanici, pa su Koauti i Tomaai poru ivali da je potrebno ustanoviti to nu lozinku i poslati druge ljude. Navodili su takoer da je Paveli u viae navrata pozivao Koautia u ustaaku vladu, ali da do sporazuma nije dolazilo, jer HSS nije htio i ne ~eli suraivati pod ustaakim terorom. Stranka je pak bila spremna poslati Tomaaia na razgovore u Istanbul, ali samo ako e on tamo moi razgovarati s nekim predstavnikom britanske vlade, npr. s Hughom Seton-Watsonom, sinom Roberta Seton-Watsona, britanskoga politi ara i ovjeka s vezama u britanskome ministarstvu vanjskih poslova, kojega je Tomaai osobno poznavao. Branko Peaelj je prema navodu u elaboratu Udbe o suradnji HSS-a s emigracijom u neodreeno vrijeme tijekom rata izjavio da HSS ima  garancije od Engleza da e ovdje [u Hrvatskoj] biti sve dobro i da e oni u slu aju sloma njema ke vojske prvi ui u Hrvatsku. [...] Napredovanje NOP-a [Narodnooslobodila koga pokreta, tj. partizanskoga pokreta] nije nikakav problem, jer je od vodstva izvana poru eno da je kod Engleza za hrvatsku stvar sve pozitivno ureeno. Britanska je strana po ovom navodu bila sigurna da e zadr~ati svoj utjecaj u Jugoslaviji nakon rata; zato se valjda i nisu ustru avali HSS-ovim predstavnicima davati garancije da e i njihovi interesi biti zaatieni. Te su pak garancije bile veliki oslonac za vodstvo HSS-a, pa je zbog toga vjerojatno bilo lakae ustrajati u politici ekanja, jer e sve stvari, prema britanskim obeanjima, sjesti na svoje mjesto. Koauti je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima 1. velja e 1945. naveo da je povjerenje HSS-a u zemlji spram svojih predstavnika u izbjegli koj vladi u Londonu ostalo nepromijenjeno tijekom itavog ratnog razdoblja jer su HSS-ovci u Londonu zadr~ali politi ku liniju koju su imali i u domovini. To povjerenje nije moglo biti pokolebano prilikom njihovih postupaka koji bi se mogli tuma iti kao popuatanje i taktiziranje iz viaih politi kih razloga koji HSS-ovcima u domovini nisu bili poznati. Krnjevi i ostali su po naravi svoga polo~aja morali imati slobodne ruke za voenje inicijative u ime stranke u vladi i pred Saveznicima, koliko je to razvoj dogaaja od njih tra~io. S druge strane, naveo je Koauti, po njegovim saznanjima Krnjevi i ostali HSS-ovi predstavnici u Londonu nisu imali prigovora spram postupaka HSS-ovog vodstva u domovini. U svom iskazu danom 16. sije nja 1945. Koauti je naveo da je politika jugoslavenske izbjegli ke vlade obvezivala HSS, jer je HSS u njoj imao svoje predstavnike, a samim time je suraivao sa Saveznicima. Tko bi se od te politike bio udaljio ili je ne bi bio priznavao, po Koautiu viae nije bio lan stranke. Takoer je naveo da je smatrao da je politika HSS-a bila istovjetna s politikom izbjegli ke vlade i da ranije spomenuti Krnjeviev poziv na aktivni otpor okupatoru po Koautievoj ocjeni nije bio samo Krnjeviev osobni poziv, ve poziv izbjegli ke vlade i HSS-ovog predstavniatva u Londonu na aktivni otpor neprijatelju. Sudjelovanje HSS-a u izbjegli koj vladi Koauti je tuma io kao nastavak solidarne politike jugoslavenskih naroda koju iskazuju pred svijetom u ratno doba. Pokuaao je iznijeti razloge zbog kojih HSS-ovci u jugoslavenskoj vladi nisu uzrokovali krize vlade po pitanju Dra~e Mihailovia i etni koga djelovanja. Naime, smatrao je da su HSS-ovci u vladi lojalno suraivali sa srpskim lanovima te vlade i da su pitanje Dra~e Mihailovia kao lana vlade u po etku rata uzeli kao srpsku stvar. Po Koautiu, HSS-ovci u vladi nisu u ono doba pravili slu aj niti postavljali pitanja o Mihailoviu, jer ga vjerojatno tada nisu ni poznavali, a ije prave politi ke zadatke o ito tada nisu ni znali. Savezni ke vojne misije bile su dugo vremena u Mihailovievom vojnom sto~eru i njihovi izvjeataji slu~ili su jugoslavenskoj vladi kao dokaz da Mihailovi djeluje u savezni kom interesu; zato je, smatrao je Koauti, HSS-ovcima u Londonu bilo teako izlaziti s tvrdnjama za koje se ka~e da su suprotne injenicama slu~beno utvrenim u samoj Jugoslaviji. Odgovornost za Dra~u Mihailovia i njegova nedjela, istaknuo je Koauti, morali su ponijeti oni koji su ga cijelo vrijeme pomagali. HSS u kraljevskoj vladi je podr~avao Mihailovia samo u po etku, a kasnije preko neutralnosti prelaze na osporavanje njegovog pozitivnog djelovanja. Koauti je laskao KPJ-u izjavivai da je borba protiv Mihailovia i etnika mogla uspjeti samo na jednoj airoj osnovi koja bi obuhvatila sve i garantirala ravnopravnost svima, a bez aovinisti koga prizvuka. To je mogao s uspjehom izvraiti samo KPJ kao opejugoslavenska stranka i stranka koja nema hegemonisti ke tendencije. Izjavio je takoer da bi borba samo pod vodstvom HSS-a bila te~a jer je HSS obilje~en kao nacionalna hrvatska stranka zato i ne bi mogao iznijeti ovaj zadatak bez da se izvrgne opasnosti zala~enja u aovinizam, za koji Koauti isti e da bi imao protusrpsku crtu. Na optu~bu istra~itelja da ni Koauti ni HSS nikada nisu osudili etni ko djelovanje, Koauti je odgovorio da je HSS u svakoj prilici podr~avao da se takvo stajaliate izrazi, a da je za njega osobno bilo posve jasno da je akcije u tom istom pravcu vodio partizanski pokret; zato je smatrao da nije bilo ni potrebno ni mogue davati isti takav stav u ime stranke, jer je to stajaliate savraenije obuhvaeno stavom partizanskog pokreta. Koautievu nejasnost prigodom iznoaenja ovog stava treba pripisati stresnoj situaciji u kojoj se nalazio dok su ga ispitivali Oznini istra~itelji. HSS je razvio airoku mre~u svojih pouzdanika preko kojih je odr~avana stabilna veza s HSS-ovcima u Londonu, kao i s britanskom i jugoslavenskom izbjegli kom vladom. Vodstvo stranke u zemlji slijedilo je sve upute Krnjevia i drugih HSS-ovaca u Londonu koliko su to okolnosti dopuatale. Jedina uputa koju im je Krnjevi poslao, a koju Koauti i drugi prvaci nisu slijedili bilo je pokretanje aktivnog otpora okupatoru, ato HSS u to vrijeme nije imao nikakvu mogunost izvraiti. Povinjavanje ostalim uputama pokazuje da je postojala idejna usuglaaenost ove dvije skupine ak i u teakim ratnim vremenima. Treba ipak navesti da je Krnjevia uputa o pokretanju aktivnog otpora pokazatelj da londonska grupa nije posve razumjela situaciju u zemlji, za ato krivnja pada na zagreba ku grupu, koja je unato  detaljnosti svojih izvjeataja namjerno skrivala stvarni polo~aj u kojem se stranka tada nalazila. Utopljeni u pasivnost, vjerojatno nisu htjeli londonskoj grupi i preko njih i Saveznicima priznati da nemaju onu va~nost i snagu koja se o ekivala od do rata najja e hrvatske stranke. Politika ekanja time je pokazala svoju loau stranu: u ratnom sukobu konvencionalna politi ka aktivnost nije od velike koristi, a pravu snagu imaju samo vojnopoliti ke sile. Razgovori Koautia i Edmunda Glaise von Horstenaua Ustaaki je pokret od svog dolaska na vlast u NDH zbog svoje neukorijenjenosti u hrvatskom narodu i zbog protujugoslavenskih i protusrpskih postupaka pribjegavao teroru kao sredstvu uspostavljanja reda i mira u dr~avi. Takve metode nikako nisu odgovarale Njema koj, pod ijom su zaatitom ustaae i doali na vlast u NDH. Naime, njema koj je strani zbog ratovanja na viae europskih bojiata odgovaralo da na prostoru Balkana bude mir i da prijeko potrebne njema ke vojne snage ne budu stacionirane u tim dr~avama. Ustaaki je teror i njegove posljedice zato predstavljao problem za njema ku stranu i poticao je na promjenu vlasti u NDH. Jedina alternativa ustaakom re~imu bio HSS, koji je u razdoblju izmeu dva svjetska rata izrastao u apsolutnog politi kog predstavnika hrvatskog naroda i koji je jedini bio u mogunosti doista uvesti red i mir u NDH, i to demokratskim metodama. To je bilo jasno njema kim vojnim i politi kim predstavnicima u NDH, koji su sve viae shvaali da bi izlaz iz teake vojnopoliti ke situacije trebalo potra~iti u pregovorima s predstavnicima HSS-a. Tada je potvreno Koautievo zna enje u vodstvu HSS-a, jer su ga njema ki predstavnici prilikom stvaranja planova o promjeni vlasti u NDH uzimali u obzir kao mogueg predsjednika neke nove kvislinake hrvatske vlade. General Edmund Glaise von Horstenau bio je opunomoeni njema ki general u NDH, tj. vrhovni njema ki vojni predstavnik za NDH. On je od svog dolaska u Hrvatsku (neposredno nakon uspostave ustaake dr~ave) uspostavio veze s vodeim osobama HSS-a, a posebno s Andresom i Koautiem, lanovima u~eg vodstva stranke. Horstenau je vrlo brzo uo io negativnost ustaakih metoda vladanja i zato je po eo otklanjati ustaaki re~im i te~iti dovoenju HSS-a na vlast u NDH. S druge strane, pojedine vodee osobe HSS-a (Andres, Pernar, Smoljan i Torbar) kao predstavnici stranke u viae su navrata posjeivali Horstenaua i tra~ili od njega da posreduje pri uklanjanju ustaakog re~ima i zatim njema koj vojnoj okupaciji NDH kao ato je slu aj bio u Srbiji i Vojvodini, i da nakon toga Njema ka sama preuzme upravu i odgovornost za sve vojne i politi ke poteze u NDH. Takvih je razgovora s Horstenauom bilo nekoliko, no o ito nijedan nije donio nikakav rezultat. Kad su u kolovozu 1942. Koautia, Smoljana i druge prvake HSS-a zatvorile ustaake vlasti, Mira Koauti, supruga Augusta Koautia, molila je Andresa da intervenira kod Nijemaca da se njen mu~ i drugi zatvoreni prvaci stranke puste na slobodu. Andres je isprva odbio, jer 1941. nije u sli noj namjeri uspio doi do poslanika Kaschea, ali napomenuli su mu da ode do Horstenaua i da se njemu obrati. Horstenau je sasluaao Andresa i nakon toga intervenirao kod ustaakih vlasti, posljedica ega je bila da su zatvoreni HSS-ovci bili puateni na slobodu nakon osam dana, s time da je Horstenau prije toga javio Andresu da e oni biti puateni. Ne mo~e se to no utvrditi kada su se Koauti i Horstenau upoznali i kada je zapravo bio odr~an njihov prvi sastanak. Po jednom navodu, po etkom proljea 1943. Koauti je molio Andresa da uprili i sastanak u svom stanu. Koauti je na tom sastanku odr~ao dugi govor o borbi hrvatskog naroda u staroj Jugoslaviji i o strahotama koje je po inio ustaaki re~im. Horstenau je sve sasluaao i nakon 45 minuta su se svi raziali. Vjerojatno se Koauti htio na ovom prvom sastanku pobli~e upoznati s Horstenauom i njegovim politi kim nazorima, a u isto vrijeme svoje poglede na politi ku situaciju u NDH predo iti njema kom generalu. Na njihovom iduem sastanku, koji je Koauti dogovorio da se odr~i u njegovom stanu u tadaanjoj Ulici kraljice Marije, Koauti je predlo~io Horstenauu da utje e na uklanjanje ustaakog re~ima i stvaranje neutralne, izvanstrana ke vlade. Koauti je smatrao da bi se takvom vladom, koja bi se sastojala isklju ivo od inovnika, bar donekle mogle ubla~iti posljedice ustaakog terora. Sastanci izmeu Koautia i Horstanaua odr~ani su krajem 1943., ali nije sigurno da se oni nisu upoznali ve u proljee te godine. Treba naglasiti da je do ovih sastanka doalo nakon ato su propali pregovori HSS-ovih predstavnika (Koautia, Torbara i Pernara) s predstavnicima ustaakog re~ima (ministrom u ustaakoj vladi, Mladenom Lorkoviem, i predsjednikom ustaake vlade, Nikolom Mandiem). Naime, tijekom tih pregovora je ustaaka strana tra~ila ulazak HSS-a u ustaaku vladu, dok su HSS-ovi predstavnici zahtijevali stvaranje neutralne inovni ke vlade sastavljene od stru nih osoba, a taj e isti prijedlog Koauti, kao ato sam spomenuo, iznijeti u razgovoru s generalom Horstenauom. Horstenau je, dakle, krajem 1943. tra~io od svog poznanika Andresa da ga pove~e s Koautiem. Koauti je pristao na razgovor nakon ato mu je Andres rekao da Horstenau nije proustaaki nastrojen. Razgovor je odr~an u Andresovom stanu na nepoznatoj adresi, a Horstenau se Koautiu predstavio kao Austrijanac koji Hrvatsku poznaje iz proalosti i nau io je cijeniti hrvatski narod. Tra~io je od Koautia da iznese svoj stav o opem politi kom stanju, a sam je osudio razbijanje Jugoslavije i nacisti ku politiku koju njema ka vojska navodno po inje otklanjati. Koauti je izlo~io svoje glediate o polo~aju hrvatskog naroda u zajednici ju~noslavenskih naroda i u odnosu prema silama Osovine, a sve u skladu s Radievim i Ma ekovim glediatima. Slo~ili su se da bi najbolje bilo da se Njema ka povu e s ovih prostora, jer da bi tada sva meusobna neprijateljstva nestala. Horstenau nije pokuaavao uvjeriti Koautia u ispravnost njema ke politike, a meu ostalim je pokazao i naklonost prema Britancima. Kritizirao je politiku poslanika Kaschea i uope dao je do znanja da politi ki misli druga ije nego drugi predstavnici slu~bene njema ke politike u NDH. O Paveliu je govorio s prezirom i nazvao ga je  la~ovom i banditom . Svrha razgovora bila je pak da Horstenau izvidi je li mogue uspostaviti suradnju HSS-a s njema kom stranom, a preko njih i suradnju HSS-a s ustaaama i etnicima, ato je njema ka strana ve ranije namjeravala ostvariti. Razgovor je bio informativne prirode i nije imao karakter nikakve politi ke veze ili suradnje. Drugi sastanak u ovom nizu odr~an je po etkom 1944., opet u Andresovom stanu. Razgovarali su o istim temama, a meu ostalim je Horstenau rekao Koautiu da razumije zaato se suradnja HSS-a s ustaaama i Nijemcima ne mo~e ostvariti. Trei sastanak je odr~an u Koautievom stanu, gdje su ga posjetili Horstenau i Andres, na Horstenauov prijedlog. Horstenau je tijekom razgovora uvjeravao Koautia u uspjeanost eventualne meusobne suradnje i predlo~io mu da u slu aju dogovora preuzme polo~aj predsjednika vlade NDH, ato bi onda umanjilo Paveliev utjecaj na politi ki smjer NDH, a s vremenom bi ga posve politi ki eliminiralo. Ivan Andres je pak u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima naveo da je Koauti sam sebe predlo~io za predsjednika neke nove vlade NDH. Ovaj je razgovor zavraio kad je Koauti uvjerio Horstenaua da je stav HSS-a ostao nepromijenjen i da se o dogovaranju suradnje nema zaato raspravljati. Nakon prekida ovog razgovora Horstenau i Koauti se nisu viae sastajali, shvativai da meusobna suradnja nije mogua. Glaise von Horstenau je u srpnju 1944. u izvjeataju njema kom Vrhovnom zapovjedniatvu naveo da smatra da se na suradnju s HSS-om ne mo~e ra unati prije temeljne promjene ope ratne situacije, jer se HSS-ovci nadaju da e Saveznici izai kao pobjednici iz ratnog sukoba i vratiti HSS na vlast u Hrvatskoj. `to se ti e ustaakih vlasti, Horstenau je istaknuo da su se one u to vrijeme posve blago odnosile spram HSS-ovih prvaka u Zagrebu, a da su neki umjereni ustaaki prvaci iskazivali vjeru u mogunost da Ma ek joa mo~e igrati veliku ulogu u politi kim zbivanjima u Hrvatskoj. Dakle, sve je tada po Glaise von Horstenauovom izvjeataju bilo otvoreno za pokuaaj sporazuma izmeu HSS-a i ustaakog re~ima, ato se i dogodilo, a rezultiralo je pu em Lorkovi-Voki. Spremnost generala Glaise von Horstenaua da razgovara s vodstvom HSS-a o njihovom anga~iranju u kreiranju politi koga smjera NDH samo pokazuje koliko je malo povjerenja general Glaise von Horstenau imao u ustaaki pokret kao odr~avatelja dr~avnoga poretka NDH, a s njegovim su se stavom po svemu vienom slagali i mnogi drugi lanovi vrhovnoga njema koga vojnog vodstva. S druge strane, ratno vodstvo HSS-a s Koautiem na elu nije se libilo razgovarati s visokim njema kim predstavnikom o mogunosti dovoenja HSS-a na vlast u NDH. Kolika je bila doza ozbiljnosti u izjavama Koautia i Andresa ne mo~e se to no odrediti, no mo~e se pretpostaviti da njihovi prijedlozi nisu bili bezazleni i da bi sigurno prihvatili dovesti svoju stranku na vlast u NDH da je general Glaise von Horstenau ispunio barem veinu njihovih uvjeta. Razgovori izmeu Augusta Koautia i Hansa Helma Koauti je joa tijekom Prvoga svjetskog rata upoznao nekoga Klemena, Nijemca koji je ~ivio u Zagrebu. Upoznali su se kada su neko vrijeme slu~ili u istoj jedinici austrougarske vojske, a u vrijeme prve Jugoslavije su se posjeivali. Nakon osnivanja NDH Klemen je po eo raditi za njema ke obavjeatajne slu~be, a mo~da se s tim poslom bavio i ranije. Nekoliko je puta pozvao Koautia u svoj stan u Preradovievoj ulici i u razgovoru mu se prikazivao kao prijatelj Hrvata, koji zna da je pravi predstavnik naroda Ma ek, a ne Paveli i ustaae, koje je nazivao oloaem i tvrdio da bi Ma ek trebao preuzeti vlast. Izjavio je da je njema ki poslanik Kasche najvei neprijatelj HSS-a i da je on taj koji dr~i Pavelia i ustaae na vlasti u NDH. Klemen je nekoliko puta zvao Koautia k sebi, obavjeatavajui ga kad bi sam Koauti ili neki drugi prvak HSS-a doaao u opasnost od ustaakog re~ima. Njihovim je razgovorima ponekad bio prisutan Konrad Klasser, alias Kurt Koppel, glavni savjetnik Hansa Helma. Koauti je sudjelovao u ovim razgovorima, ali nikad nije, po svom iskazu, izlagao neki svoj politi ki stav. S druge strane, Helm, kojeg je Klemen izvjeatavao o sadr~aju ovih razgovora, u svom je iskazu naveo da je Koauti posve slobodno govorio o svim politi kim temama. Inicijativu za sastanak Koautia i Hansa Helma dao je Klemen, koji je Helmu viae puta preporu io da se upozna s Koautiem i uje njegove politi ke nazore. Helm je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima izjavio da je pristao na sastanak usprkos zabrani poslanika Kaschea da se du~nosnici poslanstva sastaju s pripadnicima oporbenih, tj. zabranjenih stranaka u NDH, kao ato je bio HSS. Naime, poslanik Kasche je zastupao mialjenje da njema ka vanjska politika mora imati jedino proustaaki smjer. S tim se Kascheovim stavom nikako nisu slagali vodei HSS-ovci, a takav je stav Koauti prenio Helmu u njihovom razgovoru. Helm je vjerojatno preko Koautia namjeravao dogovoriti ulazak HSS-a u ustaaku vladu, ato je bila ~elja njema ke strane zbog namjere da se poboljaa politi ka situacija u NDH. Klemen je prije sastanka rekao Koautiu da Helm takoer iskazuje politi ke stavove koji se razlikuju od slu~bene linije njema ke politike i da bi se zato Koauti trebao s njim sastati. Helm je, naime, smatrao da je podr~avanje ustaakog pokreta bilo protiv njema kih interesa, jer ustaaka vlast nije imala nikakvog oslonca u narodu. Koauti i Helm su se sastali 6. srpnja 1943. u Klemenovom stanu, u Preradovievoj ulici br. 16. Prisutni su bili Koauti, Helm, Klemen i Klasser, a razgovor je trajao oko sat vremena. Koauti je u razgovoru s Klemenom oatro napao ustaaku vlast i njihov postupak prema stanovniatvu, naro ito spram srpskog dijela pu anstva NDH. Izjavio je da ustaaki re~im nema upliva u narodu i da svojim postupcima samo tjera ugro~eni dio naroda u partizanski pokret otpora. Njema kom poslanstvu, a naro ito poslaniku Kascheu, predbacivao je da jednostrano poma~e ustaae i da nazore drugih, oporbenih politi kih imbenika u Hrvatskoj uope ne uzima u obzir. Nakon vrlo opairnog izlaganja karakternih osobina hrvatskog naroda, a prije svega dobrih osobina hrvatskoga seljaka, Koauti je po eo tuma iti progam HSS-a u pogledu izgradnje dr~ave. Po tim idejama moralo bi se, po evai od pojedina nog sela prema gore, razviti jedno narodnom voljom stvoreno narodno zastupstvo. Ostvarenjem toga plana, vjerovao je Koauti, moi e se postii slabljenje partizanskog pokreta, jer je vjerovao da HSS joa uvijek podr~ava veina hrvatskog seljaatva. Koauti je Helmu rekao da je HSS jedini pravi predstavnik hrvatskog naroda i da on ne pravi nikakve smetnje ustaakoj vlasti, koja se kao i HSS bori protiv protiv komunisti kih tendencija, samo ato je to za HSS prije svega politi ko, a tek onda vojno pitanje. Koauti je joa izjavio da su simpatije hrvatskog naroda na njema koj strani jer  svaki napredni Hrvat viae ~eli njema ki utjecaj na Balkanu nego talijanski. On smatra da je ustaaki re~im u loaem polo~aju jer je ovisan o dvije sile, Italiji i Njema koj, a ne samo o jednoj. Helm je pak na svom saluaanju naveo da je iz Koautievog izlaganja razabrao da on smatra da stanovniatvo ne bi pribjegavalo odlasku u partizane kada bi vlast u NDH po ela provoditi razumniju politiku, i da stanovniatvo odlazi u partizane samo iz straha i pod pritiskom re~ima. Na Helmovo pitanje zaato HSS ne ue u vladu i time pokuaa svoje ideje postupno ostvariti, Koauti je odgovorio da suradnja HSS-a i ustaaa ne dolazi u obzir, jer bi to zna ilo kompromitiranje u narodu, a da HSS ne mo~e sam preuzeti vlast zbog pomanjkanja potrebnih snaga. Koautiev je plan bio stvoriti neutralnu stru nu vladu koja bi bila privremeno rjeaenje, sve dok ne bi doalo do politi ke preorijentacije koja bi odgovarala vodstvu HSS-a. Koauti je dodao da njema ka vojska ne bi bila potrebna na prostoru NDH ako bi HSS preuzeo vlast. Koauti je izjavio da ga udi ato Kasche poma~e samo ustaaku vlast, a ne konzultira HSS i tako sve viae naklonost hrvatskog naroda okree prema partizanskom pokretu. Govorio je o mogunosti suradnje HSS-a s Nijemcima, naglaaavajui tradicionalne politi ke i kulturne veze Hrvata i Nijemaca. U unutarnjopoliti kom pogledu zastupao je mialjenje da bi bilo potrebno  voditi viae ra una o narodnim problemima i pojedinim narodnim grupama /muslimanima, Srbima i.t.d./ omoguiti im vjersku i kulturnu slobodu u najairem razmjeru . Koauti i Helm su se slo~ili da HSS-u nije s njema ke strane posveeno dovoljno pa~nje. Tome je pridonijelo i to ato su ustaae uvijek pokuaavali umanjiti politi ki upliv HSS-a u narodu i obezvrijediti njegovu va~nost, a to je glediate usvojio i poslanik Kasche, ne ocijenivai pravilno zna aj HSS-a. Koauti je na svojem sasluaanju na podru ju pod partizanskim nadzorom u jesen 1944. izjavio da nikad nije razgovarao s Helmom i da ga uope ne poznaje. To je vjerojatno izjavio da bi se zaatitio od eventualnih posljedica koje bi jedan takav in mogao imati ato se ti e reakcije KPJ-a. Ipak je posve sigurno da je taj sastanak odr~an. Nadalje, Koauti je sigurno znao da je Helm slu~benik njema kog poslanstva i morao je pretpostavljati da e Helm o razgovoru s njim izvijestiti svoje pretpostavljene. Dapa e, Helm je bio siguran u to, jer je Koauti u jednom trenutku spomenuo da je oslanjanje na Njema ku nu~no za HSS, kao i politi ka borba protiv komunizma. Helm je ipak u razgovoru s Koautiem naglasio da njema ki poslanik nee biti obavijeaten o sadr~aju njihovog razgovora. Time je Helm htio ponukati Koautia da slobodnije izra~ava svoje stavove, tim viae ato je preko Klemena, s kojim je bio dobar prijatelj, bio obavijeaten o Helmovom stavu prema tadaanjoj politi koj situaciji i ustaakom re~imu. Helm je iz razgovora s Koautiem razabrao da vodstvo HSS-a  ima stanoviti strah od odgovornosti . Na osnovu svojih dojmova iz razgovora s Koautiem Helm je zaklju io da se HSS ne bi anga~irao u inovni koj vladi koju je Koauti predlagao. Koauti je ulazak HSS-a u vladu NDH uvjetovao uklanjanjem ustaaa s vlasti i povla enjem njema ke vojske iz NDH. Nadalje, stranka se za vrijeme rata nije bila voljna osloniti na bilo koju od zaraenih strana, ali je bila voljna preuzeti odgovornost u Hrvatskoj stvaranjem vlade stru njaka u koju pak ne bi uala ni jedna vodea osoba u HSS-u. Takvi uvjeti nisu odgovarali Helmovoj zamisli, pa je ideja o dogovoru s HSS-om propala. Koautievi kontakti sa Slavkom Kvaternikom i stranim predstavnicima u NDH Slavko Kvaternik je do po etka 1943. bio jedna od vodeih li nosti ustaake dr~ave i bliski suradnik Ante Pavelia. Nakon uklanjanja s vlasti u NDH u velja i 1943. otiaao je u Be , a u ljeto iste godine preselio se u Semmering, maleno mjesto pokraj Be a. Odande je i dalje pokuaavao utjecati na politi ke dogaaje u NDH. Prema izvorima njema ke obavjeatajne slu~be, Kvaternik se na Semmeringu predstavljao kao osoba koja jedina  mo~e nastupiti protiv dr. Ante Pavelia : uz pomo Njema ke htio je zamijeniti Pavelia, a za saveznike u tom pothvatu ~elio je HSS, Domobranstvo i va~nije pojedince poput ustaakog ministra Mile Budaka i zagreba kog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Kad su u ljeto 1943. zapo eti pregovori izmeu ustaakih vlasti i HSS-a preko Lorkovia i Koautia kao njihovih predstavnika, Kvaternik u ovim planovima uope nije bio uziman u obzir. S druge strane, Kvaternik je odbijao svaku pomisao da u ovom pothvatu bilo kako surauje s Paveliem. Andrija Artukovi, ministar unutarnjih poslova NDH, pokuaao se povezati s Kvaternikom preko ustaakog i njema kog douanika Marija Mari ia, a preko njega i s HSS-om. No, Kvaternik je Artukoviu poru io da ni pod kojim uvjetima ne ~eli suraivati s Paveliem. Preko svojih prijatelja meu njema kim generalima Kvaternik je pokuaao isposlovati uklanjanje ustaaa i predavanje vlasti u Hrvatskoj u ruke HSS-u. Pred Ozninim je istra~iteljima neimenovani svjedok izjavio da je Kvaternik dobio poticaj od admirala Wilhelma Canarisa, aefa Abwehra, tj. njema ke protuobavjeatajne slu~be, da pokuaa navesti HSS na suradnju i na preuzimanje vlasti nakon ato Nijemci maknu ustaae s vlasti u NDH. Kvaternik je Koautiu, Torbaru i drugim prvacima HSS-a poslao po tekli ima poruku u kojoj je tra~io odgovor u kojem bi oni iznijeli svoje uvjete za sudjelovanje u njegovom planu. Prema iskazu za Oznu Vladimira Koaaka, ustaakog poslanika u Maarskoj, Mari ievu akciju su nadgledali admiral Canaris i feldmaraal Wilhelm Keitel, aef njema koga Vrhovnoga vojnog zapovjedniatva, a vjerojatno je u sve to bio upuen i general Glaise von Horstenau. Kvaternika je u Semmeringu u srpnju ili kolovozu 1943. posjetio Oktavijan Svje~i, koji je do 1942. bio du~nosnik Ustaake nadzorne slu~be (UNS), obavjeatajne slu~be ustaakog re~ima. Kvaternik je zamolio Svje~ia da Ma eku i Koautiu odnese pisma otprilike istog sadr~aja. U pismu Koautiu je napisao da je od nekih njema kih generala, lanova njema koga Vrhovnoga vojnog zapovjedniatva, uo da HSS vodi pregovore o suradnji s ustaakom vlasti. Upozoravao je Koautia da bi ti pregovori mogli atetno djelovati po ugled stranke, pogotovo u trenutku kada njema ka strana, po Kvaternikovim rije ima, namjerava napraviti promjenu vlasti u Hrvatskoj. Savjetovao je Koautiu da se HSS obrati na apoliti ne osobe iz javnog ~ivota Hrvatske i da ih nagovori da uu u novu hrvatsku vladu. Kvaternik je uvjeravao Koautia da e takav postupak dobro primiti njema ki vojni krugovi. Pisma je Svje~i predao Pernaru, a ovaj ih je predao Ma eku i Koautiu. Odgovor je poslan istim putem Kvaterniku, a Ma ek je odgovorio da je pregovore prepustio Koautiu, koji radi po njegovom odobrenju, poato je sam Ma ek u nemogunosti da se uklju i u te stvari. Ma ek je o ito ra unao na Koautieve sposobnosti da sam vodi te pregovore u Ma ekovoj odsutnosti. Prema Mari i ievom iskazu za Oznu, Koauti je u svom odgovoru vrlo srda no pozdravio Kvaternika nazvavai ga vojskovoom i iskazao je svoje zadovoljstvo ato mu je Kvaternik pisao. Potvrdio je da se vode pregovori, ali je napisao da se radi samo o  upoznavanju meusobnih stanoviata . Naveo je da je poticaj za te pregovore dao Krnjevi kao HSS-ov predstavnik pri britanskoj strani. Istaknuo je da u pregovorima nisu postignuti nikakvi konkretni rezultati jer je postojao  nesporazum u bitnim pitanjima oko preuzimanja vlasti . Izlo~io je svoje mialjenje da do sporazuma nee ni doi i obavijestio je Kvaternika da e pokuaati pregovarati s partizanskim pokretom. Zato je zamolio Kvaternika da obavijesti njema ke predstavnike da se glede pregovora s partizanima radi samo o  jednom takti kom potezu , tako da Nijemci ne bi taj njegov postupak  krivo shvatili . Kao razlog za te pregovore Koauti je naveo  pridobivanje masa . Naveo je i da se s tim njegovim stavom sla~u i ostali lanovi vodstva. Kvaternik i Koauti su razmijenili joa dva ili tri pisma preko tekli a, jer je Kvaternik koristio svaku povjerljivu osobu koju je poznavao, a koja je iz Austrije putovala u NDH i suprotno. Moglo bi se pretpostaviti da je Kvaternik bio taj koji je donekle utjecao na Koautia da ne ue sasvim ozbiljno u pregovore s ustaakom stranom i da ih uskoro i odbaci, iako je to samo nagaanje. Koauti je u svom odgovoru Kvaterniku pregovore s ustaakom stranom nazvao  upoznavanjem meusobnih stanoviata . To mo~e biti istina, a mo~da je to rekao samo da umiri Kvaternika, no sigurno su to bili normalni pregovori im je glas o njima preko njema kih obavjeatajaca doaao do visokih njema kih krugova, a zatim ak i do Kvaternika koji je tada bio u Be u. Mari i je za Oznu svjedo io da mu je tijekom 1943. Abwehr dao zadatak da ode u NDH i istra~i mogunost uklju ivanja HSS-a u vlast u NDH, a trebao je posjetiti i Kvaternika. Pukovnik Cecil Lahousen, du~nosnik Abwehra, rekao mu je da je ~elja vodeih njema kih krugova da se stvori jedinstvena vlada u Zagrebu, sastavljena od ustaakog pokreta i HSS-a, a na elu s Kvaternikom. Tako bi jednim udarcem istovremeno zadovoljili i ustaae (time ato bi Paveli bio na elu dr~ave), vojsku (time ato bi Kvaternik opet bio aktivan) i stanovniatvo (time ato bi HSS bio u vladi). U skladu s njema kim tra~enjem Mari i je pokuaao stupiti u dodir s Koautiem ili Torbarom, ali je bio odbijen s napomenom da s ustaaama nema kompromisa. Po etkom 1944. Mari i je posjetio Kvaternika, a ovaj mu je predao pisma koja je Mari i trebao odnijeti Koautiu i nadbiskupu Stepincu. Koautiu je pismo predao Pernar, kojeg je Mari i posjetio u Zagrebu u njegovom odvjetni kom uredu, a pismo nadbiskupu odnio je osobno. Nadbiskup mu je tom prilikom rekao da je razgovarao s Torbarom koji je pristao suraivati s njima te je rekao Mari iu da razgovara s Koautiem. Kvaternik je HSS-ovim predstavnicima poru io koji su njegovi uvjeti za meusobnu suradnju, a za te je uvjete mislio da bi mogli biti prihvatljivi: sastavljanje ustava, sazivanje Sabora, postavljanje Koautia za predsjednika Sabora, zabrana hrvatskoj vojsci da odlazi izvan dr~avnih granica, obvezivanje nove hrvatske vlade da ne smije napasti Nijemce i postavljanje Kvaternika kao osobe od njema kog povjerenja na mjesto zapovjednika Domobranstva. Mari i je u svom sikazu naveo da se nekoliko puta sastao s Koautiem u kupaliatu Terapija. Koauti je u glavnim crtama dao pristanak na gore spomenute Kvaternikove prijedloge i poru io preko Mari ia da to mo~e biti osnova za pregovore. Naveo je sljedee uvjete: HSS e objaviti da podr~ava njema ku politiku i da je voljan konstruktivno i lojalno suraivati na obnovi Europe pod vodstvom Njema ke. Zauzvrat se mora pustiti Ma eka na slobodu, NDH treba proglasiti republikom, Sabor mora biti sazvan na poslani koj osnovi iz 1938., treba donijeti ustav, Paveli mo~e ostati do~ivotni poglavar dr~ave, Slavko Kvaternik mora biti lan vlade, a Ma ek bi se javno zbog starosti odrekao svakog javnoga politi kog rada. O ovim je prijedlozima Mari i obavijestio njema ke i ustaake predstavnike. `to se pak ticalo Kvaternika, Mari i je u njegovo ime tra~io Koautiev pismeni odgovor, a Koauti je odbio staviti to napismeno, izjavivai da je Mari i osoba od povjerenja i njega i Kvaternika, pa da je njegova rije  dostatna. S pismom se moglo  kojeata dogoditi, jer je moglo doi  po nesretnom slu aju u nezgodne ruke . Mari i mu je odgovorio da pismeni odgovor stilizira na taj na in da bude sasvim bezazlen. Kona no je Koauti pristao i rekao Mari iu da istoga dana poslijepodne doe u Torbarov i Pernarov zajedni ki odvjeti ki ured po odgovor. U pismenom je odgovoru stajalo da je HSS razmotrio prijedlog i da se s istim sla~u, a ostalo je prepuateno Mari iu da usmeno prenese Kvaterniku. Mari i je izjavio da je po etkom prosinca 1943. donio Kvaterniku u Semmering konkretne prijedloge HSS-a i Koautiev pismeni odgovor. O ovim je dogaajima razgovarao s Canarisom, a Kvaternik je pisao Lahousenu. Uvjeti za suradnju koje je naveo Koauti bili su istovjetni onima koje je dao Mandiu, a to su bili raspuatanje ustaakog pokreta i osnivanje neutralne inovni ke hrvatske vlade. Pri iduem susretu u kupaliatu Terapija Koauti je Mari iu rekao da poru i Kvaterniku da Kvaternikov plan o uklanjanju Pavelia smatra  bespredmetnim, jer HSS nema pouzdanja u iskrenost Nijemaca, a s druge strane su njihovi [HSS-ovi] uvjeti za Nijemce neprihvatljivi . Dodao je i da e o svemu tome obavijestiti Ma eka. Plan je propao i ato se ti e njema ke strane, jer su njema ki predstavnici Kvaternika smatrali previae naivnim i potpuno neva~nim u tadaanjim politi kim dogaanjima. Siegfried Kasche je u svom iskazu pred Udbinim istra~iteljima 14. travnja 1947. izjavio da je on osobno utjecao na spre avanje Mari ia, Kvaternika i Koautia da uspiju u svojem naumu, tj. da dogovore predaju vlasti u NDH u ruke HSS-u. Suprotno od proustaakoga stanoviata poslanika Kaschea stajali su Abwehr i general Horstenau, kojima je bilo poznato zna enje HSS-a u politi kom ~ivotu Hrvatske i njegova ukorijenjenost u hrvatskom narodu. S njihove se strane pak zamjeralo HSS-u ato nije htio preuzeti politi ku odgovornost u Hrvatskoj. Dapa e, sva su njema ka slu~bena mjesta sumnjala u povjerljivost vodeih osoba HSS-a i dr~ala su se rezervirano spram njih. Ove okolnosti omoguavale su Kascheu da je uvijek ponovo mogao prevladati sa svojim proustaakim smjerom kod svojih pretpostavljenih. U njema kim je vojnim i politi kim krugovima Koauti bio smatran najva~nijom osobom HSS-a nakon Ma eka. Smatran je veoma razboritim, korektnim i ozbiljnim politi arom. Inicijativa za kontakt i pregovore s Koautiem kao jednim od najva~nijih voa HSS-a skoro je uvijek potjecala od njema kih du~nosnika koji su ga nastojali uvui u svoje politi ke kombinacije kada su to okolnosti zahtijevale. Partizanski je obavjeatajac kodnog imena GA1 u neodreeno vrijeme nakon po etka ratnih operacija na podru ju Jugoslavije podnio izvjeataj o politi koj opredijeljenosti vodstva HSS-a u zemlji spram zaraenih strana. Meu ostalim je naveo da u vodstvu HSS-a postoji odreena  germanofilska grupa , a njoj je bio priklonjen  naro ito potpredsjednik stranke August Koauti, koji je, kako se uje iz krugova HSS-a, bio naklonjen da surauje s Nijemcima, ali uz isklju enje ustaaa. Sudei po ovom i sli nim iskazima moglo bi se tvrditi da je Koauti bio germanofil. Treba istai da je Koauti red i disciplinu smatrao bitnim njema kim karakteristikama, a i sam je prili no naginjao redu i disciplini u politici i javnom ~ivotu. Hans Helm je u svom iskazu naveo da Koauti nije imao neki odreen stav spram njema ke strane. Svojim je vezama s njema kim krugovima Koauti pokuaavao izvui ato viae koristi za Hrvatsku, ali se nije htio vezati ni za koju stranu. Openito su njema ki predstavnici smatrali da je Koautia privla ila njema ka kultura, no to svakako nije utjecalo na njegovo politi ko dr~anje. S obzirom na ovu ocjenu mo~e se odbaciti gore navedene stavove da je Koauti bio germanofil. Prema iskazu njema koga obavjeatajnog du~nosnika Rudolfa Schremsa za Oznu, Gnther Herrmann, potpukovnik SS-a i aef njema ke Djelatne grupe E Sigurnosne policije i Slu~be sigurnosti za NDH (Einsatzgruppe Sipo und SD E), preko zapovjednika Treeg ureda (Amt III), satnika SS-a Whrera, imao je izravnu vezu s Koautiem. Koauti je tijekom srpnja 1943. nekoliko puta razgovarao s Whrerom u svom stanu. Koauti je jednom razgovarao i s Hermannom, a odr~avao je vezu i sa zapovjednikom etvrtog ureda Djelatne uprave Sigurnosne policije i Slu~be sigurnosti za Zagreb, bojnikom SS-a Korndrferom. Prema Schremsovom iskazu, svi su razgovori imali za temu razradu uvjeta za suradnju HSS-a i njema ke strane. Prema izvjeataju koji je u prosincu 1941. u srediate RSHA-a u Berlinu uputio bojnik Beissner, jedan od razloga ato su ustaake vlasti uhitile Ma eka 8. prosinca 1941. bio je taj ato je Koauti po njegovom nalogu uspostavio dodir s njema kim i talijanskim nadle~nim organima u NDH u svrhu ispitivanja stava ovih vlada o mogunosti odstranjivanja ustaakog re~ima. Prema Beissneru, Ma ek je tada predlo~io talijanskoj strani da e im priznati pravo na teritorij koji im je Paveli ustupio, ali pod uvjetom da oni napuste tzv. Drugu zonu, tj. podru je NDH najbli~e hrvatsko-talijanskoj granici. Njema koj je strani takoer obeao da e nova HSS-ova vlada nakon uklanjanja ustaaa i uz suradnju Slavka Kvaternika i Domobranstva uspostaviti mir u NDH, sklopiti sporazum sa srpskom manjinom, slati Njema koj sirovine kao i ranije te hrvatsku vojsku nakon uspostavljanja reda i mira u zemlji staviti na raspolaganje za borbu na isto nom bojiatu. Koauti je pak u okviru ovog Ma ekovog naloga uspostavio veze s Jurjem Koreniem i s novinarom Ivanom Malinarom, douanicima Vanjskopoliti kog ureda NSDAP-a, na ijem je elu bio Alfred Rosenberg. Rosenberg je ove Koautieve prijedloge primio s naklonoau, no dogovor je propao zbog odbijanja Slavka Kvaternika i rezerviranosti Vanjskopoliti kog ureda, jer su smatrali ovaj potez preuranjenim. Beissner se oatro protivio ovakvim nepripremljenim i diletantskim politi kim akcijama, koje su u ovom slu aju samo dovele u opasnost Ma eka i Koautia, kao i navedene njema ke douanike. U nedatiranom izvjeataju talijanskoga poslanstva u Zagrebu pisalo je da su talijanski diplomati krajem 1942. stupili u dodir s Koautiem preko anonimnog posrednika i zatra~ili od Koautia da potvrdi ili demantira informacije o tome da stranka pregovara s ustaakim vlastima. Koauti je to demantirao, atoviae, prigovorio je Talijanima da su Hrvatskoj nametnuli vladavinu Pavelia, kojeg je nazvao  osrednjim advokatom i joa osrednjijim politi arem . Ipak, Koauti je Talijane smatrao manjim zlom od Nijemaca. Jednom je prigodom, navodi se u izvjeataju, izjavio da bi Hrvatska imala vojnu upravu kao Srbija, Belgija ili Nizozemska da je o njoj odlu ivao Hitler, a ne Mussolini. Stoga na hrvatskoj dr~avi ipak treba  zahvaliti Duceu koji je na to nagovorio Hitlera . Kad su Talijani zapitali ato bi HSS uradio da na vlasti zamijeni ustaae, Koauti je odgovorio da bi  sanirali financije, vojsku, obranu i poja ali suradnju s Talijanima . Navevai ovo posljednje o ito kao ustupak talijanskoj strani u slu aju mogueg dogovora, naveo je i ato bi o ekivao zauzvrat: izjasnio se protiv toga da Italija  pretvori Jadran u unutarnje talijansko more , tj. da uzme cijelu Dalmaciju. Pozvao se na svoj razgovor s Mussolinijem iz 1936. kad mu je ovaj govorio o podjeli Jadrana na tri zone. Prva zona bila bi talijanska i sezala bi do Pule; druga bi zona bila hrvatska i sezala bi od Pule do Crne Gore; trea bi zona bila talijanska i obuhvaala bi Crnu Goru. Koauti je tome dodao i svoje vienje mogueg dolaska Tomislava II, lana talijanske kraljevske dinastije odreenog za hrvatskoga kralja, u Hrvatsku; izjavio je da bi prijem Tomislava II u narodu bio veli anstven ako bi on u Hrvatsku  doaao s darom , a taj bi dar bila Dalmacija. U izvjeataju nije pisalo da se neato daljnje izrodilo iz ovog razgovora. Koautie je u svom iskazu za Oznu 14. listopada 1944. naveo da je Gestapo za Hrvatsku 1943. provodio istragu o organizaciji koja je preko `vicarske prenosila oru~je iz Velike Britanije i ilegalno ga prebacivala u Njema ku i u njene savezni ke zemlje, uklju ujui i NDH, gdje je te poslove vodio Koauti. Takoer se u izvjeatajima Koautia spominjalo kao odgovornog za prebacivanje novca iz Velike Britanije za pomo HSS-u. Koauti je porekao ove navode. Walter Schellenberg, aef `estog ureda RSHA-a, kao i neki drugi visoki du~nosnici Gestapoa (koji je bio sastavni dio RSHA-a) od samog su osnutka NDH sumnjali u njenu postojanost i dugotrajnost, a zbog slabosti ustaake vlasti. Zato je trebalo, smatrali su, ukloniti ustaae i dovesti na vlast u NDH vodstvo HSS-a i Domobranstva, a Paveli bi mogao ostati aef dr~ave. Ta se ideja postupno afirmirala, pa je Schellenberg po etkom rujna 1943. poslao u Zagreb dvojicu gestapovaca: bojnika SS-a Karla Krausa, bivaeg opunomoenika `estog ureda RSHA-a za Srbiju, i bojnika SS-a Alfreda Naujocksa. Tada nepoznati, a danas zloglasni Naujocks, koji je bio osoba od posebnog povjerenja Reinharda Heydricha, aefa RSHA-a, SD-a, Interpola i vraitelja mnogih drugih visokih du~nosti u Treem Reichu. Meu ostalim va~nim zadacima, Heydrich je Naujocksu zapovijedio da izvrai la~ni napad na njema ku radio-stanicu u Gleiwitzu 1. rujna 1939., ato je dovelo do po etka njema ko-poljskog sukoba i Drugog svjetskog rata. Po dolasku u Zagreb njih su se dvojica sastali s Koautiem u stanu Adalberta Kungela, glavnog opunomoenika `estog ureda RSHA-a za NDH. Ne zna se o emu su raspravljali, ali o ito je razgovor voen u okviru gore navedenih ideja. To je sve ipak propalo jer se ispostavilo da Njema ka zbog suzdr~anosti HSS-a nema u NDH drugog oslonca osim ustaaa. Kombinacija s HSS-om, pa i svaka druga, iziskivala je dovoenje novih njema kih divizija u NDH, a tih je ve oskudijevalo na isto nom bojiatu. Prema iskazu ustaakog i njema kog douanika Viktora Golubia, Koauti je 1942. preko posrednika tra~io kontakt s Abwehrom, njema kom vojnom obavjeatajnom slu~bom, tj. s njezinim du~nosnicima u NDH. Preko Smoljana i svoga brata Viktora Koauti je poru io odvjetniku Marku Ko~ulu i Viktoru Golubiu da ~eli zamijeniti ustaaku vlast HSS-ovim ljudima. Golubi je uspostavio vezu s domobranskim pukovnikom Mirkom Androviem, pa je dogovoren sastanak u Androvievom stanu, a prisustvovalo je deset osoba. Meu njima su bili navedeni posrednici, zatim Stjepan Bu, pristaaa nacionalisti ke i pronjema ke politike i kriti ar ustaakog re~ima, zrakoplovni potpukovnik Marijan Dolanski i dr. Posebni gost na tom sastanku bio je njema ki bojnik Leopold Benesch, aef Abwehra za NDH, kojemu su prisutne osobe predlo~ile promjenu u vrhu vlasti NDH stvaranjem nove vlade u koju bi uali HSS-ovci Andres, Koauti, Ko~ul, Ljubomir Maatrovi, Smoljan i dr. Prema iskazu Rudolfa Schremsa, ovi su pregovori bili povod prebacivanju Ma eka u jasenova ki koncentracijski logor. Koauti je u svom iskazu poricao ikakvu upletenost HSS-a u te planove, izjavivai da su ga domobranski asnici s Androviem na elu nagovarali da se nae s Buem i razgovara o temi svrgavanja ustaaa. Koauti je izjavio da je odbio sve njihove prijedloge i da je taj pokuaaj pu a ve u za etku propao. Benesch je nekoliko puta po etkom 1944. razgovarao s Koautiem i u svojim je izvjeatajima zaklju io da se od HSS-a  ne mo~e niata o ekivati glede nekog sporazuma o uklju enju stranke u vlast u Hrvatskoj. Za Koautia i druge prvake HSS-a naveo je da su  lukavi i takti ari kao i drugi, ne bi bili ni za dlaku bolji [od ustaaa] . Istaknuo je da se s HSS-om ne mo~e niata dogovoriti jer njegovi predstavnici svoju suradnju uvjetuju stvaranjem neutralne inovni ke vlade i proglaaenjem NDH okupiranom zemljom, kao to je tada bila Srbija, a s ciljem skidanja svake odgovornosti sa svoje stranke. Te je uvjete ravnatelj Abwehra nazvao utopijom uvjerenih pacifista i demokrata, koji nisu spremni primiti na sebe bilo kakav teret suodgovornosti. Ivo Buli je neko vrijeme bio jedan od dr~avnih tajnika u NDH, no zbog sukoba s Eugenom  Didom Kvaternikom po eo je raditi protiv ustaakog re~ima. Postao je agent Gestapoa, pronevjerio je odreenu svotu novca i pobjegao u Njema ku. Nakon toga izdao je jedan letak protiv Pavelia i kontaktirao s raznim ljudima s namjerom da utje e na to da Paveli i ustaaki re~im padnu s vlasti. Zajedno sa Slavkom Kvaternikom htio je putem Gestapoa zainteresirati njema ku stranu za promjenu vlasti u NDH i dovoenje HSS-a na vlast, ali su visoki njema ki asnici smatrali Kvaternika neozbiljnim, senilnim starcem. Zato je Bulieva ideja propala, a ni Gestapo mu nije pru~io pomo. Buli je nekoliko puta posjetio Koautia, prvi puta krajem kolovoza 1943. Predlo~io mu je da pokuaaju zajedno sruaiti Pavelia i ustaaki re~im. Tvrdio je da se to mo~e u initi jer su Nijemci stajali s njim u vezi i oni bi to vrlo rado pomogli, ali ako se i HSS uklju i u te planove. Razgovarali su joa dva-tri puta, ali nema podataka da je doalo do ikakvog dogovora. HSS-ovac Franjo `epl je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima izjavio da je u jesen 1943. doznao da se vode pregovori izmeu njema kih predstavnika i HSS-a oko HSS-ovog preuzimanja vlasti u Hrvatskoj. Pregovaralo o tome da se Ustaaka vojnica odvede u Njema ku  na izobrazbu i da se zatim vlast u NDH preda HSS-u. Preuzimanje vlasti imalo bi uslijediti tako ato bi se na granici s Njema kom (u Sloveniji, tada podijeljenoj izmeu Italije i Njema ke) inscenirao neki bijeg naroda preko granice u Njema ku, pa bi narod tamo odr~ao prosvjednu skupatinu zbog ustaakog terora, na ato bi njema ke snage u NDH razoru~ale ustaae, posve okupirale zemlju i predale vlast HSS-u. O tom svom saznanju `epl je izvijestio Koautia, koji mu je rekao da se zala~e za zaustavljanje ratnih aktivnosti u Hrvatskoj. Potvrdio je `eplova saznanja i iznio stav da bi trebalo doznati mialjenje naroda o tom pothvatu. Iz tog razloga vodstvo HSS-a poslalo je na podru je Krapine HSS-ovca Josipa Kranjeca koji je trebao ispitati stav naroda. Prebacivanje ljudi preko granice trebalo je obaviti u malim grupama od po 20 ljudi, koji bi imali propusnice koje bi im izdao SS za Hrvatsku. Kranjec se iz Krapine vratio s neuspjehom, jer je stav naroda bio negativan i u tom pothvatu nisu htjeli sudjelovati, pa je plan propao. Nikakvih drugih podataka ili iskaza nema o ovom dogaaju, pa je njegova vjerodostojnost upitna. Koauti se na svojim sasluaanjima branio da je na sve razgovore s njema kim i ustaakim predstavnicima bio prisilno pozvan, da su ti razgovori bili samo informativne naravi te da je unaprijed znao da Nijemci i ustaae nee pristati na njegove uvjete o izvanstrana koj vladi, pa se zato nije libio iznositi navedene uvjete. Kontakti s Kvaternikom bili su dobra primjer takve situacije: neuvjerljivost Kvaternikovih tvrdnji uzrokovale su Koautievo odbijanje daljnjih meusobnih kontakata. Takvi su razgovori bili u estali, ali neplodni, jer je Koauti po svemu sudei slijedio stav da sa svim zaraenim stranama treba biti u kontaktu i da nekomuniciranje donosi viae atete nego koristi. Bez obzira na to, Koauti nikako nije skretao s HSS-ovog kursa politike ekanja, jer nikakve garancije nisu dane niti dogovori sklopljeni. Njegovo predlaganje nestrana ke vlade najvjerojatnije jest, kako je i sam izjavio, bilo samo takti ki potez i provjera koliko ozbiljno su njegovi sugovornici predlagali sporazume s HSS-om. Veze HSS-a s etnicima Dra~e Mihailovia 1942.-1944. Britanska je vlada od po etka rata do studenoga 1943. pru~ala podraku etnicima Dra~e Mihailovia, koji su se predstavljali kao Jugoslavenska vojska u otad~bini (JVO), tj. vojska Kraljevine Jugoslavije. Zbog odr~avanja dobrih odnosa s kraljevskom jugoslavenskom vladom britanska je strana zanemarivala etni ke zlo ine i nije sumnjala u neistinite tvrdnje etnika da se na prostoru Jugoslavije bore protiv okupatora. Takvo je stanje potrajalo do studenoga 1943. i konferencije savezni kih sila u Teheranu u danaanjem Iranu, kada su Saveznici priznali partizanske snage u Jugoslaviji kao savezni ku silu koja se doista bori protiv okupatora, za razliku od etnika kojima je od tada uskraena podraka. Krnjevi i drugi HSS-ovci u Velikoj Britaniji morali su voditi ra una o tome da je britanska vlada do Teheranske konferencije pru~ala punu podraku Dra~i Mihailoviu, pa su zato pribjegavali ustupcima u korist srpskih lanova izbjegli ke vlade u pogledu priznavanja Mihailovievog pokreta i tra~enja od HSS-a u domovini da pregovara s etni kim poslanicima. Vodstvo HSS-a u domovini nije pak uvijek bilo spremno prihvatiti glediata koja su imali HSS-ovci u izbjegli koj vladi naspram etnika, jer su njihovi zlo ini nad hrvatskim stanovniatvom bili presna~na prepreka za bilo kakvo pristajanje uz etni ki pokret. Koauti je u svojem iskazu na podru ju pod partizanskim nadzorom 14. listopada 1944. naveo da je na samom po etku rata vodstvo HSS-a bilo spremno prihvatiti da Dra~a Mihailovi postane voa oru~anog otpora okupatoru, ali ta je ideja odba ena nakon ato su etnici zapo eli sa zlo inima nad nesrpskim pu anstvom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kad je Ilija Juki na Radiju London pro itao Krnjeviev prijedlog da HSS u domovini podupre Mihailovia, strana ki su voe u Zagrebu, po Koautievoj tvrdnji, tu Krnjevievu izjavu protuma ili samo kao politi ku solidarnost Hrvata s izbjegli kom vladom, ali nikakve konkretne poteze nisu povukli. Nakon ato je Farolfi tra~io od Krnjevia upute za pregovore s etni kim predstavnicima, Krnjevi je krajem 1942. iz Londona javio preko britanskog Intelligence Servicea da bi trebalo stvoriti  hrvatskog Dra~u Mihailovia . Krnjevi je i u o~ujku 1944. poslao poruku u kojoj je zagovarao suradnju s etnicima. David Sin i je tijekom 1942. bio veliki ~upan u Kninu. Po uputama ustaakih ministara Mladena Lorkovia i Andrije Artukovia uspostavio je veze s etnicima oko Knina i u Dalmaciji. U tu svrhu se sastajao s etni kim vojvodom Dobroslavom Jeveviem i radio na meusobnom sporazumijevanju ustaake i etni ke strane. Jedna od posljedica tih sastanaka jest da je Sin i posjetio Koautia i donio mu Jevevieva pisma sa zahtjevima da se svaka eventualna suradnja s etnicima dogovara i vodi preko Dra~e Mihailovia, vrhovnoga etni kog voe u Srbiji. Nije poznato kako je Koauti odgovorio na ta pisma, no vjerojatno je odbio svaku suradnju, jer nikakvih posljedica ovoga kontakta nije bilo. Sin i je usprkos tome ato je radio u dr~avnom aparatu NDH smatrao da samo HSS mo~e izvui Hrvatsku iz teake vojnopoliti ke situacije u kojoj se naala pristajanjem ustaakog pokreta uz sile Osovine, za koje je Sin i smatrao da e svakako izgubiti rat, a samim e time i polo~aj Hrvatske postati vrlo te~ak. Koauti je pak od Sin ia zatra~io podatke o etni kom djelovanju, a Sin i se marljivo posvetio skupljanju takvih podataka u uredima ustaakih ministarstava. Koauti ga je zatim uputio da te podatke u obliku elaborata preda Farolfiju. Mihailovi je preko svojih zamjenika slao nekoliko predstavnika u Zagreb kako bi uspostavili vezu s HSS-om. Meu njima su bili Juraj Gattin i Drago Matijaai, koji su uspjeli uspostaviti navedenu vezu i zapo eti pregovore. Ve po etkom 1942. doaao je u Zagreb dalmatinski Srbin, Juraj Gattin, koji je tada ~ivio u Srbiji. On je tra~io sastanak s Koautiem glede pregovora o suradnji HSS-a i etni kog pokreta, ali ga je Koauti preko Branimira Radia, sina Stjepana Radia, odbio primiti, jer je Gattin vrlo neoprezno razgovarao o svojem zadatku sa svim osobama u Zagrebu s kojima je mogao doi u vezu. Dragu Matijaaia je bojnik }arko Todorovi, zapovjednik JVO-a za Hrvatsku, poslao u sije nju 1943. u Zagreb da pregovore s HSS-om o suradnji. Stupio je u vezu s Farolfijem koji je odreen kao predstavnik HSS-a u ovim pregovorima. Farolfi je izjavio da prije bilo kakvih razgovora mora tra~iti odobrenje od Koautia. Koauti je odlu io da odluku donesu svi lanovi vodstva HSS-a koji su bili prisutni u Zagrebu, a taj je skup odlu io kona ne upute tra~iti od Krnjevia. Nakon Krnjevievoga pozitivnog odgovora Farolfi je mogao zapo eti pregovore. Uvjeti HSS-a za suradnju s etnicima bili su prestanak meusobne borbe i politi ko i vojno vodstvo u vlastitim rukama. Vojni zapovjednik bio bi pukovnik Ivan Babi, a HSS bi u danom trenutku sam preuzeo vlast, bez partizana i etnika. Razgovori su prekinuti, a Farolfi je svejedno tra~io nastavak. Posredovanjem britanskih obavjeatajnih slu~bi sredinom velja e 1943. Krnjeviu je u London poslana poruka HSS-ovog vodstva u domovini na elu s Koautiem u kojoj je pisalo da su Mihailovievi poslanici po etkom velja e doali u Zagreb zbog pregovora s HSS-om o suradnji. Kao uvjete za suradnju naveli su da sva aktivnost treba biti pot injena Mihailovievom zapovjedniatvu. Stranka je odgovorila da ona kontrolira partizane koji su djelovali na podru ju Gorskoga kotara, Primorja, Moslavine, Podravine, Zagorja i Dalmacije, ali da stranka nee predati svoju kontrolu Mihailoviu dok etnici u Dalmaciji i Primorju ne prekinu svoju suradnju s Talijanima. HSS je dalje tra~io da Mihailovi otpo ne aktivnu borbu protiv Osovine u Srbiji, a samo po ispunjenju ovih uvjeta suradnja bi bila mogua. Poslanici su se s ovim uvjetima vratili Mihailoviu. Ilija Juki je u svojoj knjizi potvrdio gornje navode o pregovorima s etnicima. Iz jednog pisma od 16. o~ujka 1943. }arka Todorovia, zapovjednika Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta (JUREPO) za Beograd, proizlazi da je Todorovi pisao Koautiu glede suradnje s Mihailoviem, ali da nije od Koautia dobio nikakav odgovor. Prigodom svoga drugog dolaska u Zagreb u lipnju 1943. Gattin je opet doaao u kontakt s prvacima HSS-a. Na sasluaanju pred njema kim obavjeatajcima naveo da je s HSS-ovim prvacima bilo teako voditi pregovore, jer u vodstvu stranke nije bilo jedinstvenoga glediata na politi ke prilike i taktiku stranke. HSS-ovci su se ograivali od pregovora izjavama da bi prvo trebalo vidjeti ~ele li Saveznici da do navedenih pregovora doe, a onda djelovati u skladu s time. Nadalje, Gattinu je re eno da e u slu aju pobjede Saveznika biti raspisani izbori, a u tom slu aju svaka e strana htjeti suraivati s HSS-om,  jer im se Ma ek pojavi sav e hrvatski narod za njim i mi emo imati veinu . Gattinu su dozvolili da pokuaa doi u vezu izravno s Koautiem. Tako se Gattin krajem lipnja 1943. obratio Bogoslavu Ernyju, Koautievom poznaniku, da mu dogovori sastanak s Koautiem. Ovaj je to pokuaao, ali je Koauti odbio nai se s Gattinom. Zato je Gattin preko Pandakovia dogovorio sastanak s Farolfijem, koji je mogao govoriti u ime stranke. Farolfi svejedno nije ni na ato pristao, osim na daljnje pregovore. Po Gattinovom iskazu, Farolfi je u razgovoru s njim dao primjedbu da je sporazum sa Srbima koristan, ali da je Mihailovi neprihvatljiva osoba za suradnju zbog etni kih zlodjela. Gattin je to prihvatio, no svejedno nije dobio odlu ni Farolfijev pristanak na sporazum po kojem bi dvije strane sporazumno suraivale u borbi protiv ustaaa i Nijemaca. Na ponovljeno pitanje Farolfi je odogovorio:  Ponavljam, sporazum je po~eljan, a tako i daljnji pregovori. Gattin je u svom iskazu naveo da je zaklju io da Farolfi vodi pregovore samo zato da se HSS-u ne predbaci da nisu htjeli razgovarati, ali da sabotira svaki mogui rezultat pregovora. Pandakovi je Gattinu rekao da Farolfi odugovla i jer u vodstvu HSS-a nema jedinstvenoga glediata o pregovorima, iako je Krnjevi iz Londona javljao da se dogovore s etni kim predstavnicima. Gattin je u svom iskazu naveo da je po dogovoru s HSS-om domobranski pukovnik Stjepan Mateaa trebao preuzeti zapovjedniatvo Domobranstva, mornari ki asnik Hijacint Mundorfer zapovjedniatvo mornarice, a Koauti na podru ju Hrvatske organizirati HSS kako bi imali potporu u narodu i cijelom tom akcijom onemoguili partizanski pokret da preuzme vlast u Hrvatskoj. Na iduem sastanku Farolfi nije donio dogovorenu pismenu izjavu o suradnji, ve su se samo vodili  sterilni razgovori . Joa su se dva puta sastajali, no Gattin nije imao ovlaatenje iata potpisati, pa je dogovoren sastanak s Matijaaiem u drugoj polovici kolovoza 1943. Opet je Farolfi izjavio da je sporazum potreban, ali je takoer rekao da HSS ne mo~e pristati na to da vojno zapovjedniatvo JVO-a imenuje ili odobri zapovjednika za Hrvatsku. Na to je Matijaai konstatirao da je svaki daljnji razgovor suviaan i ustvrdio da smatra pregovore prekinutim. Pandakovi je u svojem iskazu naveo da je Krnjevi u svojim porukama iz Londona tra~io da se vodstvo HSS-a u zemlji sporazumi s etnicima, ali je odgovor HSS-ovih predstavnika u domovini onima u Londonu bio da Krnjevi treba pregovarati s jugoslavenskim kraljevskim predstavnicima u Londonu, jer on bolje poznaje meunarodnu situaciju. Nekoliko dana kasnije uhieni su Matijaai i njegovi suradnici, ali ne i Gattin. Time je prekinuta veza HSS-a i etni kog pokreta. Gattin je kasnije uspio od Pandakovia kao neslu~benog predstavnika HSS-a ishoditi pismeni prijedlog sporazuma o zajedni koj borbi HSS-a te partizanskog i etni kog pokreta protiv okupatora, a za federativnu Jugoslaviju. Dogovoren je sastanak izmeu Pandakovia, Farolfija i Gattina za kraj rujna ili po etak listopada 1943. Na tom je ve ernjem sastanku Farolfi odbio sporazum izjavivai da se HSS ne mo~e u danom trenutku izjasniti za stvaranje Jugoslavije, pa su prekinuti svi pregovori. Tijekom ljeta 1944. iz Beograda je doaao u Zagreb na razgovor s Koautiem joa jedan Mihailoviev poslanik, lan njegovog ratnog sto~era, Dane Belani. On je donio poruku za Ma eka, no nije poznato je li Ma ek doista primio ovu poruku, ni koji je bio njezin sadr~aj. U svakom slu aju, niata se nije izrodilo niti iz ovih pregovora. Na sastanku koji je vjerojatno odr~an u Koautievom stanu u ljeto 1944. Tomaai je obrazlagao potrebu da se doe do sporazuma s etni kom stranom, a u svrhu  legitimacije pred Zapadnim saveznicima. Takoer je istaknuo da ra una na Domobranstvo kao snagu lojalnu HSS-u. Koauti je tada zatra~io da se Ipaa i Baburi izjasne o ovoj mogunosti, kao poznavatelji prilika na terenu. Oni su se izjasnili negativno, pa je vodstvo HSS-a odbacilo ovu mogunost i svu nadu polo~ilo u provoenje pu a Lorkovi-Voki. Koauti je kao voa HSS-a u domovini imao nadzor nad svim razgovorima i pregovorima voenim izmeu HSS-ovih i etni kih predstavnika. Iako nije osobno sudjelovao niti u jednim pregovorima, Farolfi ga je kao opunomoeni predstavnik stranke detaljno obavjeatavao o njihovom tijeku. U svom je iskazu na podru ju pod partizanskim nadzorom naveo da smatra da etni ka djelatnost nikad nije dobila zamaha meu lanovima HSS-a. Naveo je da je bilo pokuaaja da se stvori meusobni kontakt, ali da nije primijetio da bi na HSS-ovoj strani bilo nekakvog odjeka ili interesa, i to ponajviae zbog toga ato su se HSS-ovci grozili nad strahotama koje su etnici po inili. Izjavio je da je znao da je Gattin boravio u Zagrebu i tra~io razgovor s njim, ali Koauti je taj sastanak odbio poru ivai mu da mo~e rei svojim nadreenima da ga je vidio, ali da se svejedno ne ~eli nai s njim. Znao je koji su Gattinovi politi ki prijedlozi, no smatrao ih je nerealnim i neozbiljnim. Koautiu su se javljali neki od predratnih srbijanskih politi kih poznanika koji su mu tuma ili prilike u Srbiji i Koauti je iz njihovih izlaganja mogao zaklju iti da Mihailovi dominira meu srbijanskim politi arima kao tuma  i predstavnik srpske politike. Koauti je takoer izjavio da mu je domobranski pukovnik Ivan Babi prigodom njihovog susreta pokazao nacrt sporazuma izmeu HSS-a i etni kog pokreta, a koji je izradio Gattin. Koauti je u svom iskazu poricao da je, kako je to naveo policijski istra~itelj,  paktirao s Mihailovievim predstavnicima i tra~io  veze na sve strane . `to se ti e razgovora drugih HSS-ovaca s Mihailovievim predstavnicima, Koauti je rekao da bi on vjerojatno saznao da su nekakvi dogovori sklapani:  Jedino ato si mogu tuma iti je da ljudi ne mogu otjerati ovjeka kad dodje i re e, ja sam taj i taj, nego ga sasluaaju. To ne zna i da je netko poduzimao neke akcije, jer da je to bilo, rezultati bi se morali vidjeti.  Pregovori izmeu HSS-ovog vodstva u zemlji i predstavnika etni kog pokreta voeni su u viae navrata, ali usprkos viaekratnim razgovorima nije doalo ni do kakvog sporazuma. Na pregovore su i jednu i drugu stranu poticale vrlo loae prilike u zemlji i opasnost da obje strane airenjem partizanskog pokreta postanu neva~ni akteri poslijeratnog politi kog ~ivota Jugoslavije. Ipak su prevelike ideoloako-politi ke razlike utjecale na to da nikakva meusobna suradnja nije bila uspostavljena. Svi su se razgovori sveli na ispunjavanje ~elja svojih predstavniatava u Velikoj Britaniji, a time i ispunjavanje ~elje Velike Britanije da doe do njihovih pregovora; postizanje sporazuma bila je posve druga stvar. Pregovori izmeu HSS-a i ustaakog re~ima 1941.-1943. Ve je spomenuto da je David Sin i bio visoki du~nosnik ustaakog re~ima i da je od 1943., siguran u proaz sila Osovine, odlu io povezivanjem HSS-a i razo aranih ustaaa pridonijeti uklanjanju ustaakog re~ima i prevoenju NDH na stranu Saveznika, kako bi se spasili hrvatski narod i dr~ava. Nakon propasti takvog prevrata u kolovozu 1944. Sin ia su ustaake vlasti uhitile i ispitivale, a nakon kraja rata jednako su prema njemu postupili i komunisti. Velik broj podataka o navedenim dogaajima mo~e se nai u Sin ievom poslijeratnom iskazu danom za Oznu. Tako se o razgovorima HSS-ovih i ustaakih prvaka tijekom 1941. i 1942. najviae doznaje iz Sin ievog iskaza. Ti su razgovori baa tada bili u estali, budui da su ustaae nastojali privoljeti prvake HSS-a da pristupe ustaakom pokretu ili da barem na neki na in surauju s ustaakim vlastima. Sin i je u svojem iskazu pred Ozninim istra~iteljima naveo da je do prvih kontakata HSS-a i ustaake vlasti doalo u ljeto 1941. Tada je Torbar razgovarao s Paveliem i meu ostalim mu rekao kako se HSS ne bi protivio tome da ustaae budu na vlasti dok su sile Osovine vojno nadmone, no pod uvjetom  voenja pametne politike i uklanjanja kompromitiranih ustaaa . Torbar je izjavio, prema Sin ievom iskazu, da je svrha NDH trebala biti  o uvanje naroda i mir u zemlji . Nadalje, dr~avna politika trebala je pripomoi da HSS uzmogne  neato u initi za narod i dr~avu ako se meunarodna situacija izmijeni. Paveli je pristao na ove uvjete i obeao omoguiti HSS-u da djeluje kao  tolerirana opozicija , ali je svejedno prekraio sva svoja obeanja dana Torbaru. Sin i je takoer naveo da su Pernar i Farolfi obavijestili Ma eka o ovom razgovoru izmeu Pavelia i Torbara. Iz Sin ievog se iskaza mo~e izvui zaklju ak da je i Koauti u sve to bio upuen, jer Torbar ne bi na svoju ruku iaao razgovarati s Paveliem. Torbar nije bio jedini prvak HSS-a koji je imao priliku razgovarati s Paveliem. Naime, Wilhelm Beissner je 29. prosinca 1941. javio RSHA-u u Berlin da je Paveli nekoliko dana ranije razgovorao s Koautiem. Paveli je, prema Beissnerovom izvjeataju, ponudio Koautiu da ue u ustaaku vladu, a Koauti je taj prijedlog odbio. Jozo Ivi evi tvrdi da su se idui razgovori HSS-a i ustaakih vlasti odvijali po etkom 1942. kada je Koauti u nastojanju da zaustavi ustaaka krvoprolia tra~io od ustaaa da napuste vlast i osnuju nestrana ku vladu, ali od tih razgovora nije bilo niata zbog joa uvijek vrstog polo~aja ustaakih vlasti. Sin i je u svojem iskazu naveo da je u ljeto 1942. Ante Nikai, preuzevai ustaako ministarstvo unutarnjih poslova, poveo razgovore s Koautiem, a uz posredovanje Ive Bulia, ustaakog du~nosnika koji je bio upoznat sa svim spletkama ustaake dr~ave i bavio se obavjeatajnom djelatnoau. Nikai se htio propitati o izgledima da HSS stupi u ustaaku vladu, s ciljem postupnog uklanjanja ustaakog pokreta s vlasti u NDH. Takvo Nikaievo nastojanje Paveli je brzo prozreo, a po Sin ievim rije ima sumnjao je i da je Nikai radio za njema ke vojnopoliti ke krugove. Kad je Koauti odlu io upustiti se u razgovore s Nikaiem, Paveli je vjerojatno zaklju io da im je cilj njegovo uklanjanje s vlasti, pa su pregovori propali, jer je Paveli nastupio protiv sporazuma koji bi podrazumijevao njegovo potpuno isklju enje iz vlasti u NDH. Poticaj za nove pregovore HSS-a i ustaakog re~ima 1943. bila je ratna prekretnica na po etku te godine, kada je mo sila Osovine slomljena na isto noeuropskom bojiatu. Krnjevi je iz Londona upozoravao HSS o moguem daljnjem razvoju dogaaja i poticao je strana ke prvake u Hrvatskoj da se povodom tih dogaaja politi ki anga~iraju. U ljeto 1943. rasla je kolektivna napetost u HSS-u i po elo se smatrati da turbulentni svjetski dogaaji nala~u da se stranka aktivira. Glavni motivi koji su naveli HSS-ovce na nove pregovore s ustaaama mogu se pronai u jednom nepotpisanom i nedatiranom dokumentu koji je naslovljen kao Nacrt radnog programa. U tom programu neodreena skupina HSS-ovaca namjerava od Pavelia, Kaschea i Glaise von Horstenaua zatra~iti depolitizaciju javnog ~ivota i suspendiranje politi ke djelatnosti ustaakog pokreta. Sljedei korak bio bi stvaranje nepoliti ke vlade, iju bi osnovu sa injavalo Domobranstvo i poznati stru njaci i javni radnici, bez obzira na politi ku djelatnost, narodnost i vjeru. Zadaa vlade bila bi vraanje stabilnosti i zakonitosti; ona bi objavila  narodne zahtjeve , a novi bi sustav ukinuo sve izvanredne zakone, prijeke sudove i koncentracijske logore. Objavila bi se opa amnestija, a ustaake postrojbe prevele u Domobranstvo; podru ja odvojena od Hrvatske, npr. dijelovi Dalmacije, trebala su biti vraena u okvir hrvatske dr~ave; Ma ek je trebao biti osloboen, a NDH bi bila proglaaena neutralnom dr~avom. HSS-ovim je planom predvieno uspostavljanje dodira s  predstavnicima aume , tj. s partizanskim pokretom. Va~no je naglasiti da se kod svih tih promjena predvia da Paveli i dalje ostane na elu NDH. Koauti se krajem lipnja i po etkom srpnja 1943. dva puta sastao s Paveliem, i to na Paveliev poziv. Razgovarali su o tadaanjoj politi koj situaciji i o moguim buduim dogaajima. Prema Koautievom iskazu za Oznu, Paveli je tra~io od njega da izjavi kako bi se HSS dr~ao u slu aju da ustaaki pokret bude raspuaten, naglasivai pri tome da njemu nije va~no hoe li ustaae ili HSS voditi Hrvatsku, ve da mu je glavno da ona bude  nezavisna . `to se njega ti e, naveo je Paveli, bio je spreman, im to  probitci domovine budu tra~ili, napustiti zemlju. Koauti je izbjegavao dati bilo kakvu jasniju izjavu, naglasivai da on nije voa stranke ve je to Ma ek, pa bi zato trebalo Ma eku omoguiti da slobodno razgovara s ostalim strana kim prvacima. Prema navodu u jednom Ozninom elaboratu, Paveli je 5. kolovoza opet pozvao Koautia k sebi. Razgovarali su o promjenama u vrhu ustaake dr~ave, a s ciljem da se iznae izlaz iz teake vojnopoliti ke situacije na prostoru NDH. Koauti nije htio da i HSS preuzme odgovornost za ustaake zlo ine svojim sporazumijevanjem s ustaaama, pa je odbio prijedlog o ulasku HSS-a u zajedni ku vladu, ocjenjujui da bi se takvim postupkom stranka u potpunosti kompromitirala pred zapadnim Saveznicima. Pokuaao je pronai izlaz u ve ponavljanom prijedlogu o nestrana koj vladi, preko koje bi HSS makar posredno mogao utjecati na dr~avnu politiku, a istodobno se ne kompromitirati. Nakon savezni kog iskrcavanja na Siciliji 9. srpnja 1943. i svrgavanja Mussolinija s vlasti u Italiji, a aest tjedana kasnije i totalne kapitulacije Italije, doalo je do o~ivljavanja politi ke aktivnosti u odnosima HSS-a i ustaake vlasti. Navedenim je dogaajima Osovina dovedena u teaku vojnu i politi ku krizu, koja se duboko odrazila i na NDH, jer je Mussolini bio smatran glavnom podrakom Paveliu i njegovom re~imu. Razlog za pregovore na ustaakoj je strani bila Pavelieva bojazan da bi mu Nijemci mogli uskratiti daljnju potporu. Zbog nepovoljne vojnopoliti ke situacije u NDH, Njema ka je u njoj morala odr~avati svoje vojne postrojbe, u kojima je sve viae oskudijevala. Osim toga, vojnopoliti ka nestabilnost u NDH ote~avala bi njema ku obranu u slu aju savezni kog iskrcavanja na isto nojadranskoj obali. S druge strane, neki njema ki imbenici, npr. general Glaise von Horstenau, bili su kriti ni spram ustaake vladavine u NDH i spram njema ke potpore toj vladavini. No i oni njema ki imbenici koji su ustaaama bili skloni i koji su dr~ali kako oslonac na ustaae u Hrvatskoj nema alternative, npr. poslanik Kasche, takoer su savjetovali ustaaama da politi ku osnovicu vlade proaire i da u tu svrhu privole HSS na suradnju. U o ekivanju angloameri kog iskrcavanja, koalicija s anglofilskim HSS-om poslu~ila bi Paveliu da svoju vladavinu prika~e kao viaestrana je i kao odmicanje NDH od sila Osovine i primicanje k Saveznicima. Prema Nijemcima bi pak to slu~ilo kao dokaz da ustaaka vlast u~iva airoku potporu u Hrvatskoj i u vrstila bi poljuljani Paveliev ugled kod Nijemaca. Kapitulacija Italije potakla je uvjerenje u redovima HSS-a da dogaaji ulaze u fazu kada e Britanci moi viae utjecati na situaciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Vjerovalo se da e doi do spomenutog savezni kog iskrcavanja na isto nojadranskoj obali, ato i jest u po etku bilo u savezni kim planovima. Dapa e, vodei HSS-ovci su na iskrcavanje Saveznika gledali kao na neato samo po sebi razumljivo. Zastojem savezni kih operacija u Italiji taj je optimizam po eo splaanjavati, ali se do kraja rata nije ugasio. Potkraj 1943. i kasnije kad je postalo jasno da Britanci te~e sporazumu s partizanskim pokretom, HSS-ovci su smatrali da se treba aktivnije boriti da do iskrcavanja doe, shvaajui polako da se ono vrlo vjerojatno nee dogoditi. Krajem ljeta 1943. kulminiralo je nezadovoljstvo njema kog vojnog vrha ustaakim re~imom, a uporedo s time o~ivjela je i ideja o uklju ivanju HSS-a u vladu NDH. Zapravo, ta je ideja bila prisutna ve od jeseni 1942. kada su njema ki vojni predstavnici ukazivali na nju u sklopu svojih prijedloga prevladavanja teake vojne i politi ke krize u kojoj se NDH nalazila. U spomenutom spisu To ke razgovora, izraenom u svezi sa sastankom Hitlera i Pavelia u rujnu 1942., postoji izvjeataj od 27. velja e 1943. u kojem se kao jedan od prijedloga za popravljanje situacije u NDH isti e potreba formiranja nove vlade  od pristaaa Ma eka i stru njaka te se predla~e da na elo vlade doe Koauti. Mladen Lorkovi, tadaanji ustaaki ministar bez lisnice, razmatrao je ideju o stvaranju ustaake vlade koja bi bila u stanju donositi samostalne odluke, jer bi se Paveli u tom slu aju potisnuo u ulogu aefa dr~ave s isklju ivo reprezentativnim du~nostima. S tim je ciljem Lorkovi po eo bez Pavelievog znanja, ali navodno uza znanje Glaise von Horstenaua, pregovore s predstavnicima HSS-a, Koautiem i Andresom, o ulasku HSS-a u ustaaku vladu. U navedenom Ozninom elaboratu stoji neprovjerena informacija da su svi pregovori ustaaa i HSS-a 1943. odobrili i njema ki predstavnici u NDH, a da se Glaise von Horstenau najviae zalagao za pregovore. Pregovori su po Koautievom prijedlogu o stvaranju inovni ke vlade od tada tako i nazivani. Prema navedenom Ozninom elaboratu, Ivo Buli je nagovorio Lorkovia i Koautia da se sastanu i razgovaraju o meusobnoj suradnji ustaake vlasti i HSS-a. Koauti je navodno ve tada postavio Lorkoviu pitanje o mogunosti predaje vlasti u NDH u ruke HSS-u. Lorkovi je tijekom njihovog razgovora molio Koautia da se pozitivno odredi prema ulasku u ustaaku vladu, jer e HSS-ovo odbijanje  samo pogoraati situaciju . Koauti je smatrao da ulazak u vladu za njegovu stranku nosi previae rizika. Bio je uvjeren da je za ustaae najbolje  da odstupe kada vlast ne mogu odr~ati ili da je  vrate onima od kojih su je primili . Dakle, Koauti nije ~elio obnovu nacionalnog jedinstva po diktatu ustaaa. Izjavio je da ~eli uti mialjenje Ma eka i airega strana kog lanstva. Pernar je nakon toga posjetio Ma eka u Kupincu i potra~io njegov savjet. Ma ek se usprotivio stvaranju koalicijske vlade i nekakvoga zajedni kog programa ustaaa i HSS-a. Nije ~elio preuzeti odgovornost za jedan diskreditirani re~im, pa je svojim ljudima poru io:  Pazite na ove fakine i ostanite i dalje kao i do sada uporni i uvajte se smicalica.  Dr~ei se Ma ekova naputka, Koauti i Farolfi su iznijeli Lorkoviu svoje prijedloge na sastancima 8. i 27. kolovoza 1943. Predlo~ili su neutralnu vladu koja bi bila sastavljena od stru njaka. Bili su neusporedivo zainteresiraniji od Lorkovia za radikalne dr~avne reforme. Tri najva~nija pitanja s kojima je Koauti suo io Lorkovia bila su: raspisivanje izbora, saziv sabora i proglaaenje ustava. Lorkovi je odgovorio da je u ratu nemogue raspisivanje izbora. Inzistirao je na stvaranju jake koalicijske vlade koja bi tek nakon normalizacije ratnih prilika provela demokratske reforme. Koauti je bje~ao od takve vrste odgovornosti. Budui da je HSS ~eljela  nekompromitirana do ekati kraj rata, on je inzistirao na takvoj vladi u koju bi uala tek  druga garnitura HSS-a. Do dogovora o ito nije moglo doi, jer su HSS-ovci smatrali da zajedni koj vladi treba dati posve neutralan karakter. Koauti se opet opredijelio za model neutralne inovni ke vlade, a Lorkovi za model jake koalicijske vlade. Tzv. vladom stru njaka, u koju bi uali manje poznati strana ki ljudi, Koauti je dao do znanja da HSS ne ~eli preuzeti unutarnjopoliti ku odgovornost za nedjela ustaake vlasti. Koauti i Lorkovi su, uz prisutnost drugih svjedoka, razgovarali viae puta: Lorkovi je dva puta dolazio u Koautiev stan, a dva do tri puta su njih dvojica razgovarali u Lorkovievoj vili u Tuakancu. Nekoliko dana nakon razgovora s Paveliem 27. kolovoza, Koauti je pozvao Andresa k sebi, jer je htio da Andres prisustvuje njegovom razgovoru s Lorkoviem. Lorkovi je tijekom toga razgovora u Koautievom stanu ponovo tra~io da se HSS uklju i u vlast u NDH tako ato bi Koauti i Andres uali u ustaaku vladu. Andres je to odbio, istakavai da bi se trebalo izmijeniti nekoliko prijelaznih inovni kih vlada koje bi provele najnu~nije promjene koje su preduvjet za izlazak iz politi ke krize u dr~avi, a tek bi onda najja i politi ki ljudi trebali ui u vladu dr~ave u krizi. Kao primjer naveo je politi ku situaciju u Njema koj nakon Prvoga svjetskog rata. Koauti je u istom smislu izlo~io Lorkoviu svoje protivljenje ulasku pojedinaca iz vodstva HSS-a u ustaaku vladu, jer bi se time samo kompromitirali, i opet se zalo~io za ustrojavanje inovni ke vlade. Navodno je tada izjavio da je HSS spreman priznati savez NDH s Njema kom i priznati Pavelia za aefa ustaake dr~ave. Nekoliko dana nakon toga, 1. rujna, Koauti i Andres su otiali u Lorkovievu vilu na Tuakancu i ondje razgovarali s njim i s Vladimirom Koaakom. Ondje su stigli tajno, jer Lorkovi nije htio da Paveli sazna za te razgovore. Cilj razgovora bio je dogovor o stvaranju zajedni ke vlade koja bi na svom elu imala odgovornog predsjednika i koja bi bila u stanju donositi neovisne odluke i tako se suprotstaviti Paveliu, koji bi bio potisnut u ulogu samo formalnog aefa dr~ave s isklju ivo reprezentativnim du~nostima. Koauti je zahtijevao demokratizaciju ustaakog re~ima i raspisivanje izbora, a Lorkovi je opet izjavio da bi to bilo tehni ki teako provedivo zbog ratnih prilika. Zatim je Koauti napustio ideju o izborima i ograni io se na zahtjev za sazivom Sabora, koji bi po svom sastavu trebao imati demokratskiji, reprezentativniji karakter nego ato ga je imao Sabor iz 1942. Lorkovi se s time slo~io, a Koauti je iznio zahtjev da se donese ustav barem u najgrubljim obrisima. I ovo je Lorkovi prihvatio, pa ak i pozdravio. Poveo je razgovor o neposrednom sudjelovanju HSS-a u vladi, pri emu je doalo do razmimoila~enja jer je Lorkovi inzistirao na tome da HSS delegira u ustaaku vladu svoju  prvu garnituru predstavnika, dok je Koauti ostajao na tome da HSS imenuje svoje  inovnike-stru njake . Koaak je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima izjavio da je Koauti rekao da je Ma ek sporazuman sa stvaranjem inovni ke vlade, da bi priznao imenovanje navedenih inovnika i da je spreman izdati proglas u korist NDH ako do sporazuma doe. Koauti je osim toga zahtijevao bezodvla no puatanje Ma eka na slobodu, ato je Lorkovi prihvatio kao samo po sebi razumljivo. Pitanje partizanskog pokreta nije doticano. Lorkovi je tijekom razgovora bio pozvan k Paveliu, koji ga je obavijestio da je imenovao Mandia predsjednikom ustaake vlade. Za razliku od Koaaka, Koauti je u svom iskazu naveo da mu je Lorkovi rekao da bi trebalo maknuti Pavelia s vlasti i predlagao je Koautiu da on sam preuzme predsjedniatvo ustaake vlade. Nadalje, Koauti je nagovarao Andresa da ue u ustaaku vladu kao predstavnik HSS-a, ali Andres nije na to pristao. Osim toga je dodao da je Lorkovi tijekom jednog razgovora napomenuo da ga je Paveli ovlastio da s Koautiem razgovara o ovim pitanjima, tj. da nije to radio na svoju ruku. Nakon tog sastanka Andres je rekao Koautiu da ne ~eli sudjelovati ni u kakvim sli nim sastancima, pa ga Koauti nije viae zvao. Kao posljedica navedenih razgovora mo~e se navesti tvrdnje Stjepana Jakaekovia, koji je u svojem izvjeataju predstavnicima HSS-a u Londonu od 3. rujna 1943. o stanju u Hrvatskoj napisao da vodstvo HSS-a u zemlji javlja da nema ni govora o nekakvoj suradnji stranke s ustaakim re~imom. Sve ato se zbilo jest nekoliko razgovora Koautia s Paveliem, i to na Paveliev poziv i zbog Pavelievog postavljanja uvjeta: ili e Koauti doi na razgovor ili e on i ostali prvaci stranke biti internirani. U narednom Jakaekovievom izvjeataju predstavnicima HSS-a u Londonu od 8. listopada 1943. vodstvo stranke u zemlji poru ilo je kolegama u Londonu da su prije ulaska u bilo kakve razgovore s ustaakim predstavnicima zahtijevali  likvidaciju ustaakog sistema sa svim organizacijama i sa svim osobama i  bezodvla no povla enje svih njema kih eta i politi kih funkcionera sa podru ja Hrvatske . Paveli nije prihvatio ove uvjete i tako do pregovora nije ni doalo, a Koauti je interniran u svojem stanu. U skladu s namjerom njema kih predstavnika da proaire bazu ustaake vladavine uvla enjem HSS-a u zajedni ku vladu s ustaaama, Kasche je u rujnu 1943. pismenim putem pozvao Koautia i Andresa u svoj ured. Andres je pozvao Koautia telefonski k sebi i rekao mu da ne ~eli ii na razgovor s Kascheom jer ga je ovaj u listopadu 1941. uvrijedio tako ato ga nije htio primiti. Koauti se plaaio da e obojica biti uhieni ako ne odu Kascheu na razgovor, a nakon obavijesti ustaakog ministarstva unutarnjih poslova da taj poziv ne smije odbiti jer e ina e biti uhien, Koauti je sam otiaao Kascheu. Kasche je pak u svom iskazu za Oznu izjavio da je Koauti kod njega doaao samoincijativno i bez prisile. U njema kom su poslanstvu Koauti i Kasche razgovarali 90-ak minuta. Kasche je najprije po eo tuma iti Koautiu svjetsku politi ku situaciju i uvjeravati ga u njema ku pobjedu, a zatim je po eo tuma iti potrebu suradnje HSS-a i ustaaa i da u tu svrhu treba formirati jednu zajedni ku vladu, nakon ega da e njema ka pomo spram NDH biti vea nego do tada. Kasche nije predlagao nikakva imena za tu zajedni ku vladu. Koauti je odbio Kascheov prijedlog, navodei da HSS ne mo~e preuzeti odgovornost za takav postupak dok ne sazna mialjenje naroda po tom pitanju. Tada ga je Kasche po eo raznim argumentima nagovarati na takav potez, isti ui njema ku zaslugu za stvaranje NDH i ustvrdivai da e suradnja ustaaa i HSS-a oja ati ustaaku dr~avu i smanjiti mo partizanskog pokreta. Koauti je pak naairoko izlo~io politi ke stavove HSS-a i uvjeravao je Kaschea u iskrenost prijateljstva spram Njema ke, kako svojeg osobno, tako i svoje stranke. Predlo~io je stvaranje neutralne inovni ke vlade koja bi se dr~ala zakonskih propisa i ne bi pribjegavala teroru. Razgovor je zavraen bez zaklju aka. Kasche je u svom iskazu naveo da je tijekom razgovora s Koautiem stekao dojam da vodstvo HSS-a odugovla i sa svojim odlukama i da se boji na sebe preuzeti bilo kakvu odgovornost, pa je zaklju io da su jedini politi ki pokreti od va~nosti u Hrvatskoj ustaaki i partizanski pokret te da se ni s kim drugim ne mo~e ra unati kao s imbenikom koji bi Njema ka trebala uzimati u obzir. Smatrao je da je Koauti ovim svojim posjetom namjeravao sprije iti da njema ka strana njegovo odbijanje sudjelovanja u ustaakoj vladi smatra neprijateljskim inom uperenim protiv njih. Prema Kascheovom mialjenju, na terenu se moglo o ekivati sna~no psiholoako djelovanje na narod zbog eventualnog ulaska HSS-a u ustaaku vladu. Nadalje je naveo da e HSS-ovci pri radu u vladi  spoznati stvarne teakoe i  zahvaljujui suodgovornosti biti ukop ani da podnesu i zajedni ke terete . Nije se brinuo oko budueg vanjskopoliti kog smjera ustaake vlade koja bi bila sa injena i od HSS-ovih predstavnika, jer je vjerovao da  polo~aj Poglavnika i njegovih ljudi mo~e jam iti za nju , tj. za njezinu daljnju pronjema ku liniju. Kasche je ipak dodao da nije trebalo previae o ekivati od ulaska  ljudi oko Koautia u ustaaku vladu. Kapitulaciju Italije Paveli je vidio kao dobru priliku da pokuaa vratiti teritorijalne ustupke koje je Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. predao Italiji, pa je 10. rujna 1943. objavio dr~avnopravnu izjavu o razrjeaenju Rimskih ugovora. No, u listopadu 1943. Njema ka e od navedenog podru ja stvoriti operativnu zonu Jadransko primorje i oteti je hrvatskom nadzoru. Stanje kolektivne ustaake euforije nakon kapitulacije Italije nadovezalo se na Pavelievu osobnu zainteresiranost da u vladu uvu e nekoliko HSS-ovaca. Istoga je dana, 10. rujna, Paveli uputio Koautiu poziv na razgovor u Banskim dvorima. Prema Koautievom iskazu, Pavelia je zanimao sadr~aj Koautievog razgovora s Kascheom. Pokazao je Koautiu la~ni brzojav koji je predstavio kao autenti nog, u kojem je pisalo da se jugoslavenska kraljevska vlada odlu ila nakon savezni kog osvajanja Italije preseliti u Italiju im to prilike dozvole. U brzojavu je ujedno navedena odluka da se obavijesti Koautia i vodstvo HSS-a u domovini da uu u ustaaku vladu. Taj je brzojav navodno bio uhvaen na radiju, a Paveli je Koautiu rekao da ga je spreman odmah provesti, tj. onaj dio o ulasku Koautia u ustaaku vladu. Paveli je Koautiu navodno rekao:  Kada te Jugosloveni zovu, zaato da ne budea u slobodnoj Hrvatskoj, ja u Te odmah postaviti, pa radi ata hoea. Koauti je to odbio i navodno u svom odgovoru obezvrijedio NDH kao dr~avu i nazvao je njema kim proizvodom za njema ku korist. Paveli je nakon toga sazvao sjednicu ustaake vlade na kojoj su glavna to ka dnevnog reda bili pregovori o suradnji s HSS-om. Paveli je prisutne ministre izvijestio da je razgovarao s Koautiem i da mu je ovaj navodno kao uvjete za meusobnu suradnju naveo puatanje Ma eka na slobodu, ukidanje ustaakog pokreta i obnavljanje Selja ke zaatite. Sjednica vlade zavraila je bez rezultata jer je Paveli izjavio da se nijedan od Koautievih uvjeta ne mo~e prihvatiti. Paveli je 2. rujna 1943. za predsjednika ustaake vlade sasvim neo ekivano imenovao Nikolu Mandia, sarajevskog odvjetnika, ina e politi ki vrlo aktivnog joa u vrijeme Austro-Ugarske. Mandi nije bio samostalan u svom djelovanju kao premijer, ve je samo bio Pavelieva marioneta. Prvi zadatak koji je dobio kao premijer bio je pregovaranje s HSS-om u sastavljanju zajedni ke vlade. Mandi i Lorkovi su od tada zajedno djelovali na nagovaranju Koautia kao glavnoga HSS-ovog predstavnika da pristane na takav sporazum. Mandi je kratko vrijeme nakon svojeg imenovanja pozvao Koautia da s joa jednim lanom vodstva HSS-a doe u Banske dvore. Koauti je zato organizirao sastanak vodstva HSS-a u Zagrebu; u njegovom je stanu 10-12 prisutnih strana kih prvaka (Andres, Farolfi, Ipaa, Miaeti, Pernar, Reberski, Robi, Smoljan, Tomaai, Torbar i }unjevi) odredilo da k Mandiu odu Koauti i Torbar. Njih su se dvojica kao predstavnici HSS-a i Mandi i Lorkovi kao predstavnici ustaakog pokreta susreli u Predsjedniatvu Vlade NDH. Mandi i Lorkovi su prvo obrazlo~ili politi ku situaciju u NDH i predlo~ili stvaranje zajedni ke vlade s HSS-om, ali uz uvjet da na vlasti ostane Paveli kao poglavnik, da se ne dira tadaanji ustroj NDH i da na snazi ostane savez s Njema kom; sve drugo da se mo~e promijeniti po ~eljama HSS-a. Te~inu situacije su naglaaavali upozoravanjem na brojnost partizana i na prijetnju komunisti ke najezde s partizanskim nadiranjem. Obeavali su da e HSS-u biti omogueno politi ko djelovanje. Torbar je s obrazlagao pravnu stranu moguega dogovora i istaknuo je da Koauti i on nisu ovlaateni da bez dogovora s ostalim lanovima vodstva stranke donijeti kona nu odluku, te da su stranku raspustile i zabranile ustaake vlasti i da bi bilo potrebno sazvati strana ko lanstvo i o tome razgovarati s njima kao s narodnim predstavniatvom. Mandi i Lorkovi su izjavili da bi bilo opasno odbiti njihov prijedlog, jer bi odbijanje samo pogoraalo politi ku situaciju; predlo~ili su da narodni zastupnici HSS-a koji se tada nalazi u Zagrebu odr~e sastanak i donesu neku odluku. Koauti i Torbar su tada izjavili da bi najbolje bilo da ustaae odstupe s vlasti, jer o ito ne mogu odr~ati vlast. Predlo~ili su ustaakim predstavnicima da ustaae ili osnuju jednu nestrana ku vladu, ili da vrate vlast onima od koga su je i primili, mislei tu naravno na HSS. Mandi je navodno predlagao da Ma ek preuzme mjesto predsjednika ustaake vlade, dok postoji i tvrdnja jednoga svjedoka da je Koauti bio predodreen za to mjesto. Koauti je Mandiu meu ostalim rekao da HSS stoji na anglofilskom stanoviatu i da bi i NDH trebala, umjesto oslanjanja na Njema ku, zauzeti prosavezni ki stav. Nadalje, za o uvanje hrvatske dr~ave bilo bi potrebno raspustiti ustaaki pokret. Kada bi ustaaki pokret bio raspuaten, izjavio je Koauti, on ni tada ne bi uaao u vladu, ali bi novostvorenu vladu podupirao. Koauti je postavio ove uvjete: raspuatanje Glavnog ustaakog stana (GUS); osnivanje ustaake stranke, koja bi imala u programu totalitarni sustav i savez s Nijemcima; omoguivanje djelovanja HSS-a i puatanje Ma eka na slobodu; HSS-ovo ostajanje na svom starom politi kom programu; provoenje izbora za Sabor i sastavljanje nove vlade; raspuatanje Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) i Ustaake vojnice kao strana ke vojske, s time da se oni uklju e u Domobranstvo. I ovdje se pokazuje da su HSS-ovi predstavnici puno toga tra~ili kao uvjet svog ulaska u vladu, za ato je bilo jasno da ustaaka strana nee prihvatiti. O ito su htjeli da ovi pregovori propadnu, jer su o ekivali velike vojnopoliti ke promjene na ovim prostorima i bespotrebnost ikakvih sporazuma s kompromitiranim proosovinskim re~imom. Nakon toga nije donesen nikakav zaklju ak, ve su HSS-ovi predstavnici otiali, uz obeanje da e naknadno obavijestiti ustaaku stranu o svojoj odluci glede ustaakog prijedloga. Koauti je idui dan u svoj dom pozvao sve zastupnike HSS-a u koji su boravili ili su se tada zatekli u Zagrebu (Andres, Farolfi, Ipaa, Miaeti, Pernar, Reberski, Robi, Smoljan, Tomaai, Torbar i }unjevi) i odr~ao jedan podu~i govor u kojem im je izlo~io kako su pregovori do tada tekli, izjavivai da ne mo~e biti nikakve suradnje s ustaakim re~imom, jer bi to bilo negativno po hrvatski narod i odmak stranke od stava zauzetog prilikom raspada Jugoslavije i nastanka NDH, kada je HSS odbio svaku suradnju s neprijateljem. Zastupnici su jednoglasno odbili svaku suradnju s ustaakom vladom i sastavili pismo kojim se prekida svaki daljnji razgovor o tom pitanju. To su pismo potpisali Koauti i Torbar, koji je izabran da zajedno s Koautiem ovom prilikom bude predstavnik stranke. U tom pismu, koje je glavnim dijelom napisao Koauti, datiranom 30. rujna, HSS-ovi su predstavnici odbili daljnje pregovore koji su trebali biti nastavljeni sastankom tog istog dana u 17 sati u Mandievom uredu:  Stvaranje koalicione vlade izmedju predstavnika ustaakog pokreta i Radieve HSS pravno je i logi ki neprovedivo, jer je HSS po sadanjoj vladi raspuatena, pak dosljedno k tomu nitko od nas ne mo~e biti ovlaaten, da i u ime jedne formalno-pravno nepostojee stranke daje pravovaljane politi ke izjave ili ikako politi ki izstupa. [...] Naau ponudu o sastavu nadstrana ke radne vlade [...] Vi ste tu naau ponudu otklonili. [...] Treba po~aliti da je u ovoj situaciji, koju ste Vi ozna ili vrlo teakom, da s vaae strane [...] prednost dajete prividnim umjesto stvarnim rjeaenjima, koja bi, prema naaem najdubljem shvaanju, zahvatila sam problem i njegovu sr~. Iz gore navedenih razloga ast nam je ovim staviti Vam do znanja da ne vidimo mogunosti, da bi se naaa tako opre na stanoviata mogla daljnjim razgovorima ikako zbli~iti. Dosljedno tome, odpada i potreba daljnjeg usmenog raspravljanja.  Koauti je u pismu upuenom Slavku Kvaterniku u kolovozu 1943. Potvrdno odgovorio na Kvaternikov upit vode li se pregovori izmeu HSS-a i ustaake strane, ali je napisao da se radi samo o  upoznavanju meusobnih stanoviata . Naveo je da je poticaj za te pregovore dao Krnjevia kao HSS-ov predstavnik pri britanskoj strani. Istaknuo je da u pregovorima nisu postignuti nikakvi konkretni rezultati jer je postojao  nesporazum u bitnim pitanjima oko preuzimanja vlasti . Izlo~io je svoje mialjenje da do sporazuma nee ni doi i da e pokuaati pregovarati s partizanskim pokretom. Zato je zamolio Kvaternika da obavijesti njema ke predstavnike da se glede pregovora s partizanima radi samo o  jednom takti kom potezu , tako da Nijemci ne bi taj njegov postupak  krivo shvatili . Kao razlog za te pregovore Koauti je naveo  pridobivanje masa . Naveo je i da se s tim njegovim stavom sla~u i ostali lanovi vodstva. Koauti je pak u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima naveo da nije pregovarao s ustaakim predstavnicima jer nije bio ovlaaten u ime stranke donositi odluke, ato je mogao samo predsjednik stranke, ve da je u razgovorima samo iznosio svoje stavove i niata drugo. Odlu no je odbijao razgovore s ustaakim predstavnicima nazvati pregovorima. Izjavio je da je na razgovore ipak morao ii, jer je po njega bio poslan automobil s pratnjom. Mandi je na airoj konferenciji GUS-a 2. listopada 1943. izjavio da  pregovori s Ma ekovim ljudima nisu doveli do uspjeha jer su oni postavljali  neprihvatljive uvjete. Tako je odgovornost prebacio na HSS-ovce, navodei da su kao polaznu to ku postavili stvaranje  vanstrana ke vlade , ato je Mandi izjedna io s  uklanjanjem ustaakog pokreta . Paveli je pak u svojem govoru u Radni koj komori 9. sije nja 1944. napao HSS izjavivai da ustaatvo ostaje temelj hrvatske politike. Vjerojatno je Paveliev osobni razlog za prekid pregovora bio taj ato se pobojao za svoj polo~aj neprikosnovenog poglavara ustaake dr~ave, koji bi svakako bio ugro~en da su svi zahtjevi HSS-a bili uzeti u obzir. Paveli je posebno uzeo Koautia za glavnu metu, jer je vjerojatno bio kivan ato je Koauti naveo tako sna~ne uvjete za uspostavu suradnje HSS-a s ustaakim vlastima. Optu~io ga je da je  u desno-lijevoj zavjeri s [...] partizanima pokuaao  minirati ustaae . Joa je rekao:  Koautieva neutralna vlada otvorila bi vrata Zagreba komunistima . HSS-ove je elnike nazvao varalicama i kukavicama, a Koautia je usporedio s Aleksandrom Kerenskim, ruskim premijerom nakon revolucionarnih zbivanja u Rusiji 1917., i s Pietrom Badogliom, talijanskim premijerom nakon uklanjanja Mussolinija s vlasti 1943., pokuaavajui ga ozna iti izdajicom i prevratnikom. Prokazavai gore navedenim govorom HSS pred njema kom stranom, Paveli je vjerojatno pokuaavao ustaake vlasti i samog sebe pred Nijemcima prikazati kao njihovu jedinu politi ku opciju u Hrvatskoj. Koauti je bio nezadovoljan jer su pregovori voeni po Pavelievom odobrenju: o ito je o ekivao da e ostali ustaaki prvaci htjeti maknuti Pavelia s vlasti, pa e na taj na in HSS doi na vlast; vjerojatno nije bio zadovoljan ato bi uspjehom pregovora Paveli ostao na polo~aju poglavnika. U svojem je razgovoru sa Sin iem krajem 1943. izjavio da je bio ljut na Lorkovia i Pavelia, jer je nakon njihovog obeanja o predaji vlasti HSS-u prilikom sloma njema kih snaga u Italiji i pribli~avanja Saveznika Hrvatskoj doalo do preokreta u ponudama ustaakih predstavnika im se saznalo da Saveznici slabo napreduju u ju~noj Italiji. Mo~e se rei i da je plan HSS-a o uspostavi inovni ke vlade bio samo alibi da se niata konkretno ne poduzme u navedenoj situaciji, jer je stranka joa uvijek ekala nikad ostvareno iskrcavanje Saveznika na jadranskoj obali i time ostvareno rijeaenje  deus ex machina . Osobe iz onoga vremena koje su upozoravale na takvu te~nju HSS-a bili su Hans Helm, koji je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima iznio mialjenje da HSS namjerno ustraje u svojoj pasivnosti, i Mladen Lorkovi, za kojega je u svom iskazu pred Udbinim istra~iteljima Mehmed Alajbegovi, du~nosnik NDH, posvjedo io da mu je Lorkovi rekao da su se Koauti i Torbar tijekom cijelih gore navedenih pregovora izbjegavali kategori ki izjasniti o bilo kojem va~nijem pitanju,  ne htijui dati povoda da se bilo koja njihova izjava uzme kao neka vrsta njihove obveze ili da se smatra nekom predpogodbom . Izjava da HSS nije u stanju sam preuzeti vlast izgleda da je bila samo izgovor kojim je stranka opravdavala svoje pasivno dr~anje kako se ne bi kompromitirala i dovela se u opasan polo~aj. Plan o osnivanju jedne inovni ke vlade nikada ozbiljno pretresen i nije nikada preaao stadij po HSS-u naba enog prijedloga. Stav Koautia i HSS-a o suradnji s partizanskim pokretom U Ozninom elaboratu o ratnoj aktivnosti HSS-a tvrdi se da se tijekom prvih godina rata nije moglo pregovarati s HSS-ovim prvacima o mogunosti suradnje zbog njihove vrste odluke da stranku zadr~e u pasivnosti. Sredinski je dio HSS-a odbijao pregovore s partizanskim pokretom zbog njegova komunisti kog vodstva. Na nizu sastanaka vodstva HSS-a u Smoljanovom stanu tijekom 1943. raspravljalo se o potrebi takve suradnje, ali je veina prisutnih tu ideju redovito nazivala komunisti kom. Po njihovom je mialjenju Hrvatska pripadala, kako je to objasnio ni~i du~nosnik HSS-a Ivan Malinar u svom iskazu za Oznu, u  zapadnu interesnu sferu . Osim toga, vodstvo stranke smatralo je da je hrvatski narod i dalje masovno podr~avao stranku i da je narodu bilo dosta rata. U izvjeataju od 20. srpnja 1944. partizanski je obavjeatajac M napisao da je u to vrijeme postojao plan da se u pogodnom trenutku, tj. u slu aju krize ili sloma Njema ke, objavi proglas narodu u kojem bi se pozvali iz partizana kuama svi seljaci i  poateni graani , pa bi se time naglo oslabio partizanski pokret. Upuivalo se strana ke lanove u provinciji da svim silama treba raditi protiv partizana i prikazivati narodu da su partizanski potezi atetni po narodno materijalno dobro. I viae od toga, Stjepan Kova evi je u svom iskazu za Oznu 3. kolovoza 1945. naveo da je tijekom ljeta 1944. odr~an sastanak vodstva na kojem su prisutni prvaci partizane nazvali glavnim neprijateljem HSS-a. Postojala je suglasnost kod zagreba ke i londonske skupine HSS-a oko toga da se lanstvo stranke dr~i podalje od partizana. Prema tvrdnjama Ilije Jukia, Krnjevi je opetovano savjetovao lanovima stranke da se ne pridru~uju partizanskom pokretu. `to se ti e Koautia i njegovog stava o partizanima, u nedatiranom izvjeataju talijanskoga poslanstva u Zagrebu pisalo je da su talijanski diplomati krajem 1942. stupili u dodir s Koautiem preko anonimnog posrednika. Koauti je tom prigodom za pojavu partizanskog otpora okrivio ustaaki re~im i njegovu brutalnu politiku prema Srbima i }idovima. Izjavio je da hrvatski seljaci ne odlaze u partizane zbog komunisti ke ideologije, nego da ih na to tjera loaa ustaaka vladavina. Za Hrvate u partizanima izjavio je da,  iako brane zemlju pod krivim znakovima Londona, Moskve i partizana, oni predstavljaju pravi i istinski nacionalni pokret . Tijekom razgovora koje su po etkom 1943. vodili Koauti i Bo~idar Magovac, istaknuti prvak HSS-a, Magovac je inzistirao na suradnji s komunistima i priklju enju HSS-a partizanskom pokretu. Koauti mu je na to odgovorio da je u datim okolnostima najva~nije o uvati ~ivote ljudi. Magovac je u kasnijoj istrazi tvrdio da se Koauti nije izjaanjavao o partizanskom pokretu. Mogue je da su o tome razgovarali i da je Koauti bio suzdr~an pred Magovcem, iako je u vrijeme njihovog razgovora bio protivan odlasku HSS-ovaca u partizane. To se mo~e vidjeti u svjedo enju HSS-ovca Josipa Pucka koji je 18. svibnja 1945. pred Ozninim istra~iteljima naveo da je Koauti na sastanku zagreba ke organizacije HSS-a u kolovozu ili rujnu 1943. podr~ao stav Reberskog da bi narodu trebalo poru iti da ne ide u partizane. Izjavio je da se politi ki programi HSS-a i partizanskoga pokreta razlikuju po tome ato je HSS demokratski pokret, a partizanski pokret je komunisti ki pokret; HSS je demokratska stranka, a partizanski pokret ~eli diktaturu. HSS-ovac Karlo Mrak je u svojem iskazu za Oznu naveo da su Koauti i Tomaai u razgovorima tijekom 1942. i 1943. raspravljali o partizanima i usuglaaeno upuivali strana ko lanstvo na odbacivanje suradnje s partizanima i na ia ekivanje dolaska Saveznika. Jozo Milivojevi, bivai du~nosnik HSS-a i zatim partizanski douanik, krajem 1942. i po etkom 1943. dolazio je u Zagreb s uputama da pokuaa nagovoriti vodstvo HSS-a na suradnju s partizanskim pokretom. Sastao se s Koautiem i Farolfijem u sije nju 1943. i o tome su ga sasluaavali Oznini istra~itelji. Naveo je da je Koauti na tom sastanku nakon Milivojevieva kratkog izlaganja o nu~nosti suradnje s partizanima na njegov prijedlog odvratio:  A, jok! `uma [tj. partizanski pokret] hoe Jugoslaviju, a mi [tj. HSS] hrvatsku dr~avu. Odbio je naredne Milivojevieve tvrdnje o atetnosti takvih razmialjanja. Izjavio je da e  ustaae i tako morati vlast predati HSS-u, a kod svraetka rata da e HSS stvorit vladu u Hrvatskoj, sazvat sabor i tako da e se poli.[ti ki] ii dalje . Na daljnje Milivojevievo nagovaranje Koauti je izjavio:  Vi ako hoete u aumu idite, mi ne idemo. Dodao je da e svi Hrvati koji su u aumi izginuti, jer su Nijemci tada spremali novu ofanzivu protiv partizana. Na Milivojevievu tvrdnju da e Njema ka izgubiti rat i da se Hrvati zato moraju prebaciti na pobjedni ku stranu, Koauti je rekao da se Krnjevi brine za hrvatsku stvar. Sli nu je izjavu Milivojeviu navodno dao i Smoljan:  Kakva suradnja s narodnooslobodila kim pokretom! Naprotiv, treba i one naae ljude koji se ve nalaze u aumi izvui odatle. Recite im da se odmah predaju Nijemcima. U najgorem slu aju bit e poslani na prisilni rad u Njema ku. Ali jedino tako se mogu spasiti od uniatenja. Ove dvije izjave upuuju na to da su voe HSS-a imali vrst i dogovoren stav o nesuradnji s partizanima. Koauti je preko strana kih lanova koji su k njemu dolazili airio stav o potrebi politi kog odmaka od partizanskog pokreta. Iako su neki HSS-ovci s vremenom sve viae bili okrenuti ideji sporazuma s partizanima, tj. s onom stranom u ratu koja pobjeuje, takva je razmialjanja Koauti konstantno odvraao. Karlo Mrak je u svom iskazu za Oznu naveo da je u listopadu 1943. posjetio Koautia koji mu je dao upute da  sve ostaje po starom , tj. da HSS-ovci i dalje trebaju provoditi politiku ekanja, tj. nesuradnje ni s ustaaama ni s partizanima i odgovarati narod od odlaska u partizane. Tako je i Mirko Pandakovi pred Ozninim istra~iteljima izjavio da je iz razgovora s Koautiem uvidio da je Koautiev stav prema partizanskom pokretu bio negativan. Na Koautiev je stav vjerojatno utjecalo i to ato je Ma ek odbio svaku mogunost suradnje s komunistima, o emu je jasno dao do znanja i strana kim sljedbenicima. Koauti je ove navode porekao na svom sasluaanju. Krnjeviev poziv pristaaama HSS-a 22. srpnja 1943. da se uklju e u oru~anu borbu ukazao je na podijeljenost strana kog vodstva u domovini oko stava za i protiv suradnje s partizanima. Potkraj srpnja 1943. Koauti je joa uvijek isklju ivao ikakvu suradnju; njegov tadaanji stav najbolje objaanjava sljedea njegova izjava dana u krugu najbli~ih suradnika, a koju je zabilje~io partizanski obavjeatajac:  Mi bismo i mogli suraivati s NOP-om, kada se time ne bi kompromitirali za budunost. Engleska sada tra~i i pozivlje na opu slogu, no to je s obzirom na vojni ki momenat. Taj momenat nala~e Engleskoj da poka~e sve one koji se bore protiv Osovine, jer otuda direktna korist savezni koj vojnoj stvari. Nee li Engleska poslije rata smatrati nepouzdanim sve one koji su na Balkanu politi ki suraivali s komunistima i nee li ona za slu aj naae eventualne politi ke saradnje s komunistima poslije rata favorizirati velikosrbe, a ako e to o njoj ovisiti prepustiti im u ruke i situaciju u zemlji - to je osnovni uzrok zbog kojeg se mi ne mo~emo odlu iti na saradnju s komunistima niti s NOP-om koji oni vode. U istom izvjeataju stoji da je po najnovijim uputama pristiglim iz  HSS-ovog centra oko Farolfija upuenim ogranku HSS-a u Hrvatskom primorju da je s obzirom na Krnjeviev govor na londonskom radiju HSS  du~an ui u aktivnu borbu protiv ustaaa i okupatora. Dana je opa uputa da  svaki kraj mo~e pritom postupiti po svom najboljem nahoenju, a prema prilikama odnosnog kraja , ato je zna ilo da su HSS-ovci u provinciji mogli ostati pasivni ako su smatrali da nemaju dobre izglede za aktivni otpor. Poru eno je i da  ne treba uzimati u obzir stav i mialjenje Koautia [...] a koje mialjenje isklju uje suradnju s NOP-om . Ve u sljedeem partizanskom izvjeataju od 3. kolovoza 1943. navodi se da je Koauti po eo uviati potrebu aktivne borbe. I dalje je smatrao da on sam u toj stvari ne bi trebao niata poduzimati,  ali se viae ne bi protivio da to tko drugi u ini . I stalno ja anje partizana presudno je djelovalo na promjenu stava vodstva HSS-a prema njemu. `irenje politi ke osnovice partizanskog pokreta na ra un narodnih masa na koje je ra unao i HSS kao na svoju glasa ku bazu nalagalo je Koautiu i drugima da uzmu u obzir i kontakt s predstavnicima partizanskog pokreta. Takvi su koraci ocjenjivani kao provoenje osnovne strategije o ato spremnijem do ekivanju kraja rata, a ne kao dokidanje politike ekanja. U svom izvjeataju od 20. srpnja 1944. partizanski je obavjeatajac M naveo da je  prema izjavi dr.[ing; Koauti nije imao titulu doktora] Koautia vodstvo [HSS-a] je ve pripremilo tekst letka koji bi se u ime Ma eka ili Krnjevia uputio hrvatskom narodu sa glavnom svrhom da se pozove hrvatski dio partizana da se smjesta povrati s oru~jem svojim kuama. Taj letak imao bi biti po etak jedne otvorene i oatre borbe protiv partizana, pa makar doalo i do otvorenih sukoba, jer se do kompromisa s njima ne mo~e doi (po izjavi Koautia). S obzirom na ovaj izvjeataj moglo bi se rei da je svaka promjena stava Koautia i ostalih voa HSS-a spram sporazumijevanja s partizanskim pokretom bila samo puka te~nja bez nekih posljedica, no ne treba previae vjerovati ovom izvjeataju zbog o ite pristranosti njegovog autora i faktografskih greaaka, npr. pogreanog tituliranja Koautia. David Sin i je u svojem iskazu naveo da mu je Farolfi u razgovoru krajem kolovoza 1944. rekao da je HSS spreman pregovarati s partizanima, ali da se osjeaju slabi zbog toga ato nemaju bezuvjetnu potporu Saveznika, hrvatske javnosti i Domobranstva. Farolfi je smatrao da je zato bilo nu~no pregovarati s ustaaama, jer bi u trenutku s partizanskom stranom bilo dobro  imati vlast u Zagrebu, koja ima iza sebe narod, Zaatitu i vojsku koja je priznata od Saveznika . Smatrali su da bi se sasvim druk ije i uspjeanije pregovaralo kad bi iza pregovara a stajala HSS-ova vlada u Zagrebu koja bi bila na strani Saveznika i stupila u akciju protiv Nijemaca. Farolfi je iznio primjer Pariza u kojem su od 19. do 25. kolovoza 1944. prije dolaska Saveznika Francuzi sami oslobodili grad, protjerali Nijemce i do ekali Saveznike s ve osloboenim glavnim gradom. To je oja alo situaciju Francuske pred Saveznicima, a isto bi, smatrao je Farolfi, bilo i s polo~ajem HSS-a u slu aju zauzimanja vlasti u Zagrebu i tada bi se moglo skoro sigurno ra unati na savezni ko priznanje. U najgorem slu aju Saveznici ne bi mogli lako prijei preko postojanja HSS-ove vlade u Zagrebu, pa bi barem te~ili nekom kompromisu izmeu HSS-a i partizana. `to se ti e odnosa s komunistima, Farolfi je izlo~io da stranka mo~e s bilo kim ulaziti u savez, ali da se ne mo~e odrei svoga programa i svojih interesa:  Mi neemo da se pretopimo u partizane ve da budemo samostalni. Koauti je pak u razgovoru sa Sin iem izjavio da bi njegova i HSS-ova pregovara ka pozicija spram partizanskoga pokreta bila sasvim druk ija kada bi imao potporu Domobranstva. Oznini su istra~itelji tijekom Koautievih sasluaanja na partizanskom podru ju krajem 1944. i tijekom 1945. nekoliko puta optu~ili Koautia da je davao upute pojedinim prvacima HSS-a u raznim krajevima Hrvatske da odvraaju narod od odlaska u partizane i da ih upuuju da idu u domobrane. Istra~itelji su naveli vei broj sastanaka i suradnji izmeu HSS-ovaca i domobranskih asnika, ali bez ikakvih dokaza, nabrojivai samo imena i gradove u kojima je do tih  akcija doalo. Koauti je odbacio sve optu~be, izjavivai da se to dogaalo bez znanja i pristanka vodstva HSS-a i njega osobno. Sve takve navode nazvao je neistinitim, nepoatenim i vjerojatno namjeatenim:  Nema poatena i slobodna ovjeka na svijetu, koji bi mogao kazati, da sam ja ikoga nagovarao ili dao nagovarati da ide slu~iti u domobrane, ili ih savjetovao ili nagovarao da ne idu u partizane. Izjavio je da se u krugovima HSS-a stalno radilo na suradnji s partizanskim pokretom:  Neke aktivnosti u pravcu separatnom ili ak protivnom NOP-u, ne bi se moglo kazati da je bilo, i ja nisam mogao vidjeti igdje znakova u tom smislu. Tako se je ustrajalo mojom inicijativom na konkretnom rjeaenju ovog naaeg internog problema suradnje otvorene. Jedan je istra~itelj naveo da je Koauti morao biti osoba koja je za bila nadle~na i odgovorna za odvraanje naroda od suradnje s partizanima, jer niata nije moglo biti provedeno bez njegova znanja i dopuatenja. Koauti je sve to opovrgavao:  Ako ima netko neke sastanke i dogovore u Splitu, ili Suaaku, ili Dubrovniku, ili Sarajevu, i razgovore neke  ne znam da li se mo~e ocjeniti da moja duhovna snaga mo~e tako daleko djelovati da omoguuje njima te sastanke. [...] Ja mogu tuma iti shvaanje i truditi se da ga objasnim, kako medju ljudima vladaju i koji bi mogli biti motivi da ih pokreu  no to je daleko od toga, da bi ja bio uz njihove poteze, koji bi bili protivni osnovnoj politici HSS-a i oslobodila kog pokreta. Svoja mogua  zastranjenja u o ima istra~itelja Koauti je pravdao komunisti kim napadima na HSS i iz toga proizlazeim stavom HSS-a da se s partizanskim pokretom nee moi suraivati:  Napadaji na Ma ka i odbijanje Krnjevievog poziva na borbu, shvaeno je kao stav K.P. protiv HSS, i protiv Radieve nauke. Ovoj kategoriji pridavani su [u vodstvu HSS-a] i napadaji na Engleze. Isto tako, osim ato je ustvrdio da je partizanski pokret spram HSS-a vrlo rano iskazao negativan stav, Koauti je naglasio da je po njegovim saznanjima svakom HSS-ovcu dan uvjet pri ulasku u partizanski pokret da se izjasni protiv Ma eka i da ga osudi kao izdajicu. Koauti je tijekom svoga sasluaanja pokuaao animozitet Ozninih istra~itelja ubla~iti izjavama naklonim partizanskom pokretu i KPJ-u. Time je vjerojatno htio i poboljaati svoj polo~aj u zarobljeniatvu pod prijetnjom poslijeratnog suenja, iako mu istra~itelji nisu njime prijetili. Tako je pokuaao u svojem iskazu povezati ciljeve HSS-a i partizanskog pokreta isti ui da je aktivni otpor neprijatelju jedini ispravni put; trebalo je samo pronai na in za meusobnu suradnju, izjavio je, jer je osloboenje bila  zajedni ka temeljna duhovna veza . Istaknuo je da je osobno uvijek bio za aktivni otpor i meusobno povezivanje svih faktora koji bi u otporu sudjelovali. Naveo je da je za cijelo vrijeme rata djelovao u smislu odbijanja svake suradnje s etni kim i ustaakim pokretom i s njema kim predstavnicima u NDH, zatim protiv osnivanja neke nove Selja ke zaatite i da je te~io stiaavanju polemika s partizanima, koje je u iskazu nazvao saveznicima HSS-a i pokretom koji vodi cijelu oru~anu borbu. Nadalje je izjavio da je Josip Broz Tito, voa partizanskoga pokreta i generalni sekretar Politbiroa Centralnoga komiteta Komunisti ke partije Jugoslavije (CKKPJ), komunist, ali i prijatelj HSS-a, kao i Staljin i Sovjetski Savez. Za Tita je rekao da je buduu jugoslavensku zajednicu svojim politi kim radom uspio osloboditi opasnosti  velikosrpske reakcije ; da je uspio prodrijeti s programom federativne Jugoslavije, u kojoj e i Hrvatska biti samostalna dr~ava u federalnoj Jugoslaviji; da je doveo buduu Jugoslaviju u najbli~u vezu sa Sovjetskim Savezom. Joa je Koauti istakao da Saveznike treba gledati kao cjelinu, a posebno je naglasio va~nost veze sa Sovjetskim Savezom. Naveo je da je tra~io da  oni koji idu u N.O.P. u aumu da ostanu Radievci , a  one koji su se organizirali u aumi kao H.S.S. smatrati pionirima budue politike H.S.S. i njezine prvoborce, a ne disidente. Izjavio je da su prvaci HSS-a s kojima je razgovarao smatrali da je potrebno okrenuti se suradnji s NOP-om.  Drugi su opet isticali da je N.O.P. u principu najispravniji put, ali da je to pokret Komunisti ki koji je uperen najviae protiv H.S.S. [...] Sve ovo imalo je kao crvenu nit potrebu one oru~ane borbe protiv okupatora i njegovih slugu [...] a put e nai ve i narod sam, kako se i pokazalo. Koauti je u svojem iskazu pokuaao naglasiti orijentiranost HSS-a prema sveslavenskoj ideji. Hrvate je nazvao slavenskim narodom koji se nalazi  na zapadnoj periferiji slavenskog juga , dakle skoro najzapadnije od svih slavenskih naroda, ime dolazimo preko Jadrana u sferu zapadnoeuropske kulture. Ipak je naglasio povezanost preko slavenstva sa Sovjetskim Savezom i du~nost da se kao narod uvamo od dovoenja u situaciju koja je protivna ruskom, tj. sovjetskom stavu. Istaknuo je da je uvijek zastupao stavove Stjepana Radia vezane uz odnose s Rusijom i da se oni mogu sa~eti u re enicu:  Sa Rusijom sve, protiv Rusije niata. Na drugom je mjestu Koauti naveo da  faaisti ke podvale nee moi odvojiti HSS od prijateljske i drugarske suradnje s komunisti kom strankom . Sovjetskom je voi Staljinu pripisao zaslugu ato su  jugoslavenski komunisti prestali pomagati jugoslavenski centralizam koji je nosio velikosrpsku hegemoniju . HSS i Koauti su od samog po etka rata i partizanskog otpora odbijali suraivati s partizanskim komunisti kim vodstvom zbog razlika u politi kim programima: HSS-ova demokrati nost i oslonac na istovjetne zapadne demokracije bila je nekompatibilna s KPJ-ovom te~njom k uvoenju diktature. Iz toga je slijedilo i odvraanje HSS-ove glasa ke baze od ikakve suradnje s partizanima. Tek je promjena ratne situacije u korist partizana i shodno tome slabljenje pozicije HSS-a bila poticaj da doe do meusobnih pregovora, o kojima e kasnije biti rije i. Koauti je tijekom navedenih dogaaja disciplinirano slijedio strana ku politiku: odbijao je pregovarati s komunistima sve dok i on i stranka nisu shvatili da su takvi pregovori nu~ni, ali je tada HSS ve izgubio snagu koju je imao u prijeratnom razdoblju i nije mogao ravnopravno pregovarati s komunistima. Razgovori Koautia i Roberta Kronholza Ve u prvoj polovici 1943. njema koj je strani bilo jasno da je njihova pozicija u ratu postala znatno ugro~ena. Zato su u iduim mjesecima po eli stvarati nove kombinacije za spaaavanje svoje pozicije. Jedna od tih kombinacija bio je plan stvaranja  antikomunisti kog bloka na Balkanu, kojemu je glavni pobornik bio Hermann Neubacher, posebni opunomoenik njema kog ministarstva vanjskih poslova za jugoistok Europe, sa sjediatem u Beogradu. Ivan Andres je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima 2. srpnja 1945. izjavio:  Za tog Neubachera govorilo se da on ima neki naro iti plan za jugoistok Evrope. On da je glavni stru njak a taj Kronholz njegov pomonik. Neubacherov pomonik Robert Kronholz bio je generalni direktor otpremni kog poduzea Schenker u Beogradu, a do pripojenja Austrije Njema koj 1938. i austrijski generalni konzul u Beogradu. Naime, veina va~nijih njema kih du~nosnika na prostorima Jugoslavije bila je prisutna na spomenutom podru ju i prije njema kog vojnog zaposjedanja toga podru ja. To im je pomoglo prigodom imenovanja na njihove polo~aje: poznavanje regije i tamoanje politi ke situacije. To je takoer zna ilo da su imali dobre veze na prostoru Jugoslavije, ato je bilo preduvjet za ja anje njema ke pozicije u ovim krajevima. Tako su i Neubacher i Kronholz zahvaljujui svojim ranijim poznanstvima vrlo brzo mogli odabrati pogodne osobe s kojima su mogli pregovarati o njihovom anga~iranju na promjeni politi kog vodstva u NDH, kao i na airem podru ju Balkana. Neubacher je posredovao da se u NDH uspostavi neki kontakt izmeu ustaakih vlasti i HSS-a pripremajui teren za stvaranje  inovni ke vlade od neutralaca s Ma ekom kao ministrom predsjednikom, a aef dr~ave bi u tom slu aju i dalje ostao Paveli. `to se ti e HSS-ovaca i drugih osoba zainteresiranih za navedene promjene u Hrvatskoj, Neubacher je doaao u kontakt s HSS-ovim predstavnicima Koautiem i Smoljanom te s Perom Blaakoviem, umirovljenim domobranskim generalom i prijeratnim dugogodianjim predsjednikom Hrvatskoga kluba u Beogradu, koji je odr~avao dobre veze s vodeim HSS-ovcima. S ovom grupom ljudi mo~da je bio povezan i Edmund Glaise von Horstenau, koji je ve ranije preko svojih veza u njema kom vrhovnom vojnom zapovjedniatvu zagovarao uklanjanje ustaaa i dovoenje HSS-a na vlast u NDH. Zato je posve mogue da je imao nekakvog udjela u planovima Neubachera i Kronholza da uklone ustaae s vlasti u NDH, ili da je barem bio upoznat s gore navedenim planom. Kronholz i Neubacher su bili u loaim, konkurentskim odnosima sa Siegfriedom Kascheom i Cecilom Neuhausenom, njema kim povjerenikom za privredna pitanja na jugoistoku Europe. Neuhausen je navodno imao opunomoenje njema koga Reischmarschalla Hermanna Goeringa, pa je zbog toga bio u Beogradu svemoan. Vjerojatno je bio i du~nosnik Gestapoa za Beograd, ato se zaklju ivalo iz injenice da ga nitko nije mogao maknuti s polo~aja. Neubacher i Kronholz su po svemu sudei htjeli maknuti Kaschea i Neuhausena i zauzeti njihova mjesta. Taj je spor iaao tako daleko da Kronholz nije, po njegovoj vlastitoj tvrdnji pred Koautiem u njihovom razgovoru, htio pozdraviti Kaschea iako su se jednom prigodom vraali iz Be a u Zagreb u istom vagonu. Isto tako je Kasche po etkom 1944. tra~io da se Kronholzu ne izda propusnica da iz Beograda doe na godianju skupatinu otpremni kog poduzea Schenker u Zagrebu, ali je on propusnicu dobio s viaeg polo~aja. Zato pregovore Kronholza i predstavniatva HSS-a treba gledati u duhu spomenutog sukoba vodeih njema kih osoba na Balkanu, jer su njihovi osobni sukobi svakako imali udjela u dogaajima. Pero Blaakovi bio je bojnik u vojsci bivae Austro-Ugarske, ali nije nakon raspada te dr~ave htio stupiti u vojsku Kraljevine SHS, ve je u Beogradu postao ravnatelj poduzea za proizvodnju cementa i predsjednik Hrvatskog kluba. Odr~avao je dobre odnose s mnogim uglednim lanovima HSS-a, pa tako i s predsjednikom Vladkom Ma ekom, kome je slu~io kao veza s beogradskim politi kim i gospodarskim krugovima. Tu se upoznao s Kronholzem, koji je bio ravnatelj sli nog poduzea, pa su se sprijateljili. Navedena poznanstva s lanovima HSS-a Blaakovi je odr~avao i u vrijeme NDH, iako je tada bio na uvjetno re eno suprotnoj strani, tj. na visokom polo~aju unutar Domobranstva. Kronholz je posjetio Blaakovia na svom proputovanju kroz Zagreb na putu iz Beograda u Berlin po etkom velja e 1944. Razgovarali su o politi koj situaciji u NDH, naro ito o ja anju partizanskog pokreta. Blaakovi je iznio svoje uvjerenje da samo HSS ima podraku hrvatskog naroda i da samo HSS mo~e rijeaiti pitanje graanskog rata izmeu partizana i ustaaa, tj. Hrvata na obje zaraene strane. U taj svoj stav uvjeravao je i Kronholza, tuma ivai mu da se  pitanje partizana mo~e rijeaiti jedino ako se dovede Ma eka na vlast . Kad je o ovim razgovorima Kronholz izvijestio Neubachera, na jednom njihovom putovanju u Berlin stali su u Zagrebu i posjetili Blaakovia. Isprva je Neubacher odbio Blaakovievu tezu o tome kako je Ma ek jedino rijeaenje za situaciju u NDH, jer je Neubacher smatrao Ma eka nepoatenim. Naime, 1941. je Ma ek tijekom razgovora s njema kim predstavnicima koji su mu nudili vlast u Hrvatskoj navodno  dao Neuhausenu asnu rije  da nee stupiti u Simovievu vladu, ali je ipak stupio . Raziali su se bez ikakvog dogovora, ali je ipak doalo do preokreta: nakon osam dana, negdje sredinom velja e 1944., Neubacher dolazi u Zagreb i zove k sebi Blaakovia te ga izvjeatava da pristaje na razgovor s HSS-om. Istog dana nave er odr~an je sastanak u stanu Blaakovievih, a bilo je prisutno aest osoba. Prije samog sastanka Blaakovi je Koautiu u razgovoru rekao da je Kronholz osoba koja dolazi u Zagreb sa ~eljom za dogovorom o promjeni vlasti u NDH. Na Blaakoviev telefonski poziv Koauti je doaao u Blaakoviev stan u Ulici Ljudevita Gaja br. 36 i ondje mu je Blaakovi predstavio Kronholza. Navedenom su sastanku bili prisutni Pero Blaakovi i njegova supruga, ali nisu sudjelovali u razgovoru, a Zdenka Blaakovi je suprugu pomagala zbog njegove nagluhosti. Osim njih prisutni su bili Kronholz i predstavnici HSS-a Koauti i Smoljan. Koauti je prvotno pozvao Ivana Andresa, uglednog prvaka HSS-a, na razgovor s Kronholzem. Andres je odbio doi na razgovor, a Smoljan je nevoljko pristao zamijeniti ga. Kronholz je prvi po eo govoriti na temu promjene vlasti u NDH, izjavivai da su prilike u NDH postale neodr~ive. Upitao je Koautia i Smoljana bi li HSS bio spreman na suradnju s Nijemcima u slu aju da se s vlasti u NDH uklone ustaae i poslanik Kasche. Koauti je veinom govorio u ime HSS-a, dok je Smoljan autio. Koauti je dugim odgovorima odbio izravnu suradnju s Nijemcima, ali je naglasio da bi HSS mogao pristati na to da njema ka strana imenuje jednu isto inovni ku izvanstrana ku vladu protiv koje HSS ne bi niata poduzimao, ve bi je pozitivno primio. Nakon toga prijelaznog razdoblja bi se proveli izbori i HSS bi, kako su o ekivali, sam preuzeo vlast u NDH. Kronholz je Koautiev odgovor primio sa simpatijama. Napomenuo je da zna da su HSS-ovci ustaakim vlastima ve prije predlagali neku neutralnu vladu i upitao ima li doista u Hrvatskoj neutralnih ljudi. Zatim je upitao Koautia i Smoljana bi li mu oni mogli predlo~iti osobe koje bi doale u obzir za navedenu izvanstrana ku prijelaznu vladu, jer Kronholz, po njegovoj vlastitoj izjavi, ne poznaje dovoljno ljude u Hrvatskoj, tj. u Zagrebu. Koauti je odgovorio da mu on taj popis ne mo~e odmah dati, ve da e razmisliti i da e mu sutradan poslati popis ljudi. Sutradan je Kronholz opet doaao u Blaakoviev stan, a Smoljan ga je tamo ve ekao i uru io mu omotnicu s popisom ljudi predlo~enih za prijelaznu vladu. Smoljan je u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima naro ito naglasio da ni jedan od ljudi na popisu nije bio obavijeaten o ovome niti upitan pristaje li uope ui u vladu. Smoljan je takoer rekao da se na popisu nalazi mnogo ljudi i da nitko nije predlo~en ni za jedan resor, tako da njema ka strana sama mo~e ili mora birati. U svom je iskazu pred Ozninim istra~iteljima Koauti dodao neke stvari o kojima se navodno raspravljalo tijekom razgovora s Kronholzem. Meu ostalim, Kronholz je Koautiu izlo~io cijeli plan o suradnji njema ke i HSS-ove strane te je pozvao Koautia na razgovor s Milanom Nediem, kvislinakim predsjednikom vlade Srbije, kako bi mu ovaj iznio svoje dojmove o svojoj suradnji s njema kim predstavnicima u Srbiji. Koauti je taj poziv odbio. Nadalje je Koauti izlo~io Kronholzu tijek svojih razgovora s Nikolom Mandiem, predsjednikom ustaake vlade, dodavai da ustaaka strana nije pristala na postavljanje nestrana ke vlade, kako je Koauti u razgovoru s Mandiem predlo~io. Na Kronholzov upit o imenima osoba voljnih da uu u tu vladu, Koauti je odgovorio da nije ni s kim razgovarao te da u svakom slu aju ne bi htio spominjati nikakva imena i tako te ljude nehotice izlo~iti progonima. Predlo~io je da ih Kronholz i njema ka strana sami potra~e, odbivai predlo~iti bilo koje ime. Uvjeti koje su HSS-ovi predstavnici naveli kao uvjete za suradnju bili su raspuatanje ustaakog pokreta i Ustaake vojnice, potpuna sloboda politi kog djelovanja HSS-a, Paveli ostaje na elu dr~ave, prijelazna vlada bit e inovni ka vlada, a iza nje e doi na vlast HSS na elu s Ma ekom. Od kandidata za prijelaznu inovni ku vladu navedeni su neki tadaanji ustaaki du~nosnici, koji su smatrani simpatizerima HSS-a i demokratskih promjena u NDH: general Milan Prpi za ministra oru~anih snaga, Milan Zori i za ministra pravosua i Josip Cabas za ministra trgovine. Spominjan je i poznati odvjetnik Ivo Politeo, kao i uklju ivanje u vladu i dva predstavnika srpske manjine. Po drugom izvoru, na popis je uvrateno 20-ak osoba, meu kojima su bili uro Stipeti (predsjednik Hrvatsko-njema kog druatva), Branko Pliveri (ravnatelj Prve hrvatske atedionice) i Filip Lukas (predsjednik Matice hrvatske). Te~nja je bila navesti samo one ljude koji se nisu bavili politikom i bili su samo neutralni promatra i politi kih zbivanja, a po zanimanju su bili javni radnici: sveu iliani profesori, odvjetnici i sl. `to se ti e njema kih vojnih snaga u NDH, Koauti je navodno izjavio da bi pristao na neutralnu inovni ku vladu u Zagrebu i da Nijemci vojni ki okupiraju NDH, kao ato je tada bila okupirana Srbija. Kad je sastanak zavraen, nakon izlaska iz Blaakovievog stana Koauti je Smoljanu nalo~io da sastavi navedeni popis i na njega stavi osobe koje su bile spominjane te da doda joa neka imena. Na popisu je bilo 20-ak imena i skoro sva su bila ve spomenuta na sastanku. To je dolazilo u sukob s Koautievom izjavom da je Smoljan bio taj koji se ponudio da e pronai imena. Smoljan je o tome u svom iskazu rekao:  Predo en mi je Koautiev iskaz u kome se tvrdi, da sam ja rekao da se mogu nai osobe za takovu vanstrana ku vladu, naato da mi je on rekao: 'pa dobro, nadjite ih Vi!' Medjutim taj iskaz ing. Koautia nije to an, nego se je stvar odigrala onako kako sam ju ja prikazao, t.j. Koauti je rekao Kronholzu da e mu sutradan dati popis, a onda je rekao meni neka ja taj popis napravim. Koauti je dakle pokuaavao ustvrditi da je Smoljan autor gore spomenutog popisa, kao da je htio samog sebe o istiti od mogue umijeaanosti u ruaenje vlasti u NDH. Poato ne mo~emo znati kako su se to ni ovi dogaaji odvijali, treba ostaviti otvorenom i mogunost da je Smoljan pokuaavao sebe o istiti od nekakve umijeaanosti u sastavljanje navedenog popisa, a da je Koauti taj koji je u svom iskazu bio bli~e istini. Kronholz je o svojim zagreba kim sastancima izvijestio Neubachera, a njihovom je razgovoru prisustvovao Edmund Veesenmayer, Neubacherov dobar poznanik. Neubacher i Kronholz su o rezultatima pregovora navodno namjeravali izvijestiti Joachima Ribbentropa, njema kog ministra vanjskih poslova. Nakon tog njihovog sastanka Veesenmayer je otiaao u Budimpeatu, gdje je slu~io kao njema ki poslanik u Maarskoj, i tamo se sastao s poslanikom NDH, Vladimirom Koaakom. Tijekom zajedni ke ve ere i u pripitom stanju navodno mu ispripovijedao sve o misiji Roberta Kronholza u Zagrebu, a joa je i naveo neka imena s gore spomenutog popisa imena za prijelaznu vladu. O tome je Koaak odmah preko tekli a obavijestio Pavelia. Paveli je pak o svemu izvijestio Kaschea, koji je inicirao aferu preko vlade u Berlinu: Kronholz je bio pozvan na odgovornost ato se mijeaa u Kascheovu kompetenciju. Posredovanjem Kaschea prekinute su daljnje njema ke inicijative oko aktiviranja HSS-a. Kad je Kronholz idui puta bio u prilici da na proputovanju kroz Zagreb svrati do Pere Blaakovia, Blaakovi je k sebi pozvao Koautia. Kronholz je Koautiu tada rekao da je Veesenmayer vidio spomenuti popis i na to primijetio da su na popisu navedene osobe za koje zna da su slobodni zidari i razni drugi neprijatelji ustaaa i Nijemaca, koji se protive ustaakom re~imu i radili bi protiv njega. Osim toga se po~alio da je postalo nemogue iata u initi s obzirom na temu njihovih prijaanjih razgovora, jer je sve bilo razotkriveno. Koauti i Smoljan su u svom iskazu pred Ozninim istra~iteljima tvrdili da te razgovore  nisu uope ozbiljno shvatili, da nisu tako rei ni znali ko je Kronholz i da je lista data tek toliko da se neato da . S druge strane, u svom je iskazu Zdenka Blaakovi navela da su Koauti i Smoljan znali zaato dolaze kod Blaakovievih i s kim e se sastati:  Oni su ta no znali da je Nijemac, koji je prisutan sastanku, Dr. Kronholz i da je on povezan s Neubacherom. [...] Kad su pregovori zavraeni i Koauti odlazio, imala sam dojam da je bio izrazito zadovoljan, ato se opa~alo na njegovom licu, da je stvoren jedan konkretni plan da se popravi naae o ajno stanje i da su se pregovara i rastali zadovoljni uspjehom i perspektivama ne ega ato ima da se ostvari.  Njema ki su predstavnici sasvim ozbiljno uali u ove pregovore, jer ni afera koja je nastala ne bi bila tako velika da ozbiljnost i volja za dogovorom o promjeni vlasti u NDH nije bila na najviaoj razini. S druge strane HSS-ovi predstavnici, naro ito Koauti, koji je pred Ozninim istra~iteljima izjavio da pregovore nije dr~ao ozbiljnim, svakako je pokazao volju za dogovorom i dr~ao bi ga se da nije nastala spomenuta afera. Koauti je pak u svojem iskazu naveo:  Najenergi nije odbijam od sebe, da bi ja sa njima vodio neke pregovore i da bi ja na svoju vlastitu inicijativu tra~io razgovor s njima. Na sve te razgovore manje viae ja sam bio prisilno pozivan, a razgovore koje sam vodio od zgode do zgode sa nekim nezvani nim licima, kao ato su to razgovori sa Sin iem, Buliem, Kronholcom, bili su potpuno informativne prirode sa mene li no.  Pregovori HSS-a i partizanskog vodstva KPJ je u svom politi kom programu za poslijeratno razdoblje nudio obnovu Jugoslavije, ali potpuno reorganiziranu na na elima federalizma, republikanstva i socijalne pravde. Te su teze bile bliske HSS-u, osim ato je stranka naglaaavala interes za konfederalno povezivanje s ostalim jugoslavenskim narodima. Vodstvo HSS-a je u skladu s tradicionalnim mirotvorstvom selja ke ideologije odbijalo suradnju s KPJ-om zbog njegove komunisti ke revolucionarnosti i sumnji u njegovu nakanu uvoenja totalitarnog re~ima s osloncem na Sovjetski Savez. To nije zna ilo da su odbijane prigode za razgovore s komunisti kim predstavnicima tijekom cijelog ratnog razdoblja. Kontakt izmeu Koautia i partizanskih douanika u Zagrebu bio je uspostavljen ve u drugoj polovici 1941. Vjekoslav Afri, lan skupine zagreba kih glumaca koji su u travnju 1942. preali na partizansko podru je, u svojoj je memoarskoj knjizi zapisao da ga je Ivo Lola Ribar, lan CKKPJ-a i Vrhovnog ataba NOP-a, tra~io da doe u kontakt s Koautiem i dozna  ato misli on, kao predstavnik HSS-a u zemlji, hoe li HSS da u estvuje u borbi protiv okupatora ili nee . Afri navodi da je Koauti u to vrijeme bio u ustaakom zatvoru i da je mogao preko uvara slati usmene poruke. Kako je Koauti bio u zatvoru u svibnju 1941. i ponovo tek od kolovoza 1942., nije jasno kada je Afri s njime zapravo doaao u kontakt. Bez obzira na to, Afri je naveo da mu je Koauti usmenom porukom odgovorio da bi se HSS uklju io u partizanski pokret i oru~anu borbu pod uvjetom da doe do podjele vlasti tako da HSS preuzme  pitanje seljaka, a komunisti politiku radnika i da svaka strana ima svoje vojno zapovjedniatvo. Lola Ribar je Afriu na to komentirao da je KPJ ve ranije znao za te uvjete HSS-a, ali da su oni za njih bili  tako apsurdni da su  posumnjali u njihovu autenti nost . Zato su joa jednom doali u kontakt s vodstvom HSS-a i ostali su pri svom stavu da su ti uvjeti HSS-a  gluposti . O ranije navedenim prijedlozima HSS-a i Domobranstva za pregovore s partizanskom stranom obavijeaten je Vrhovni atab partizanskog pokreta. Tito je u njegovo ime odgovorio da se mogu voditi samo odvojeni pregovori sa spomenutim predstavnicima, ali da  s Koautiem mi ne mo~emo voditi nikakvih pregovora, s ostalima pak mo~emo . Na takav stav prema Koautiu vjerojatno je utjecala injenica da je on prethodnih mjeseci pregovarao s ustaaama, s ime je partizanski pokret bio upoznat. Tito je, uzimajui u obzir odnose sa zapadnim Saveznicima, ipak odlu io pristupiti popustljivije pregovorima s HSS-om. U skladu s tim prihvaeno je stajaliate da se s Koautiem nastave kontakti pa su predstavnici HSS-a pozvani na podru je pod partizanskim nadzorom zbog nastavka pregovora. U pismu ato ga je 31. listopada 1943. povjerenik KPH-a u Zagrebu poslao Povjerenstvu CK KPH-a za sjevernu Hrvatsku meu ostalim stoji da je zaprimio novu HSS-ovu ponudu za pregovore, ovaj puta izravno od Koautia. Koauti je ponudu uputio preko nekoga  svog ovjeka u Vara~dinu, a dalje je to tajnim partizanskim kanalima doalo do spomenutoga povjerenika u Zagrebu. Tada je on primio navedeni Titov odgovor na njihov raniji upit o tome uz kakve uvjete smiju pregovarati s HSS-om, pa su pregovori prekinuti. S predstavnicima Domobranstva se moglo povesti pregovore, ali samo u smislu njihovog prelaska kao neprijateljske vojske u partizanski pokret i ni u kojem drugom smislu, jer komunisti nisu vie pristajali na pregovore dviju ravnopravnih strana: Mi [...] viae ne mo~emo ni s kim pregovarati na ravnoj nozi nego se joa jedino mo~e postaviti pitanje da li e neka grupa htjeti joa pravovremeno da se priklju i narodnooslobodila koj borbi ili ne . Predstavnici HSS-a trebali su po etkom prosinca 1943. doi na pregovore na partizansko podru je, ali do toga nije doalo. Naime, odlazak Tomaaia i Baburia bio je zbog tehni kih razloga odgoen: najprije su im vlasti zaplijenile automobil, zatim je to bilo nemogue zbog Pavelieva posjeta Turopolju, a pri treem pokuaaju je ustanovljeno da je situacija nesigurna zbog njema ke ofanzive na Kordun. Razgovori su nastavljeni u prosincu 1943. i u drugoj polovici sije nja 1944. Sveu iliani profesor Ivo Krbek, pristaaa HSS-a i prijatelj nekolicine strana kih prvaka, kao HSS-ov predstavnik se u prosincu sastao s neimenovanim partizanskim predstavnikom, vjerojatno Ivom Mihoviloviem, te mu je, prema Mihovilovievom iskazu, rekao:  HSS u pravom smislu nee biti s [partizanskim] pokretom dok se s vodstvom [HSS-a] ne napravi sporazum. Krbek je nadalje izjavio da vodstvo stranke ine  prvi ljudi povjerenja dr. Ma eka , prije svega Koauti, kojeg je Krbek nastojao obraniti s obzirom na stav partizanskog vodstva da s njim ne pregovara. Krbek je izjavio da s Koautiem treba razgovarati zbog toga ato je Koauti bio sklon sporazumu. Kao potvrdu za to Krbek je naveo da je Koauti odbio ui u rekonstruiranu vladu NDH, ato mu je u rujnu ponudilo ustaako vodstvo. Krbek je takoer iznio mialjenje da bi sporazum odobrio i Ma ek, ako bi ga Koauti uspio sklopiti. Zaklju io je da bi sporazum trebalo formulirati u nekoliko to aka, nakon ega bi  po svoj prilici sam Koauti bio spreman da ide van , tj. na podru je pod partizanskim nadzorom. Mihovilovi je nakon razgovora s Krbekom nekoliko puta posjetio Koautia i s njim razgovarao o navedenim temama. Zatim su se 22. sije nja Farolfi i Krbek kao predstavnici HSS-a s Koautievom punomoi za pregovore susreli s predstavnicima Mjesnoga komiteta KPH-a u Zagrebu, tj. s douanicima kodnih imena Sren i Te~ak. Krbek je odmah naglasio da ima Koautiev pristanak za ove neslu~bene razgovore i istaknuo je da HSS predstavlja veinu hrvatskog naroda i da ~eli sporazum s KPH/KPJ-om. Po tome sporazumu HSS bi priznao partizanski pokret i Tita kao njegovog vou, ali bi trebalo doi do stvaranja zajedni ke privremene vlade u kojoj bi HSS i KPH imale najvei broj ministarstava. Krbek je kao daljnje uvjete suradnje naveo i ~elju da nova vlast ne po ne odmah nakon rata s kolektivizacijom, posebno s obzirom na to ato je HSS ve ranije bio uveo zadruge. Trebalo je na partizansko podru je pozvati i Krnjevia, bez kojega se ne nije moglo niata dogovoriti jer je bio Ma ekov zamjenik. Trebalo je osim toga rijeaiti pitanje vojske tako da HSS ima svoje posebne jedinice unutar zajedni ke vojske. Farolfi i Krbek su zahtijevali susret s partizanskim HSS-om, dr~ei njegove lanove  predstra~om , a ne  disidentima HSS-a. Farolfi je tada suradnju ponovo uvjetovao time da HSS i Domobranstvo ne budu podvrgnuti komunistima. Predlo~io je da se uspostavi privremena viaestrana ka vlada, u kojoj bi prete~ito bili zastupljeni HSS i KPH. Radi daljnjih pregovora Farolfi i Krbek bili su voljni otii na podru je pod partizanskim nadzorom, a tamo bi pozvali i Krnjevia. Partizanski povjerenik im je odgovorio da partizanski pokret ne mo~e pregovarati s cijelim HSS-om, jer na podru ju pod partizanskim nadzorom ve postoji HSS; pregovarati se mo~e samo s pojedincima. Dalje je naveo da vodee li nosti HSS-a snose krivicu ato cijeli hrvatski narod nije ranije priaao partizanskom pokretu. Posebno je kompromitiran Ma ek zbog svoje izjave na radiju 10. travnja 1941. Krnjevi je kompromitiran svojim djelovanjem u kraljevskoj vladi u Londonu. Partizanski je predstavnik kritizirao politiku ekanja i  bioloakog o uvanja hrvatskog naroda i pregovore s predstavnicima etni koga pokreta. Krbek je sve ove povjerenikove kritike pokuaao opravdati: nije provoena politika ekanja, ve je bje~anje naroda u partizanski pokret bilo preautno dopuatano; s etnicima nije bilo kontakta; Ma ek je svoju izjavu dao pod pritiskom; HSS je tra~io vezu s partizanskim pokretom ve godinu dana, ali su oni to odbijali. Farolfijev prijedlog o meusobnom priznanju HSS-a i KPH-a iznesen na razgovorima u listopadu 1943. i u sije nju 1944. je Hebrang u pismu CK KPJ-u u velja i 1944. opisao kao pokuaaj  Ma ekove klike da se pove~e s pristaaama HSS-a koji su se ranije priklju ili partizanskom pokretu  u cilju rovarenja i stvaranja uporiata na partizanskom podru ju. Naveo je da su Farolfi i Krbek nedugo prije toga tra~ili pregovore i izjavili spremnost da dou na podru je pod partizanskim nadzorom, a da ih je Koauti poslao. Hebrang je istaknuo da su u razgovoru s partizanskim povjerenikom u Zagrebu  branili ne samo Ma eka nego i Koautia i zaklju io da je namjera navedenih HSS-ovih predstavnika da dou meu partizane i tako  poja aju svoje predstra~e u partizanskom pokretu. Hebrang je dalje naveo da su Farolfi i Krbek joa tra~ili da im se omogui sastanak s Magovcem, Frolom i Vrkljanom, a iz cijelog njihovog nastupa on je zaklju io da ~ele sklopiti sporazum s CK KPH-om  da bi se izbjegao graanski rat i prolijevanje krvi . Svoje je pismo zavraio navodom da je CK KPH odbio svake pregovore s HSS-om. Na svom je sasluaanju u listopadu 1944. Koauti izjavio da je pred Uskrs 1944. poslao partizanskom vodstvu pismo u kojem je naveo glavna politi ka stajaliata HSS-a, kako bi se ono upoznalo s tim stajaliatima i kako bi se lakae naaao na in otvorene suradnje ujedinjenjem HSS-a (kao nositelja pasivnog otpora) i partizanskoga pokreta (nositelja aktivnog otpora) u borbi za osloboenje. Dobio je odgovor na koji je poslao svoje opaske. Uskoro je dobio poziv da doe na podru je pod partizanskim nadzorom, jer e se razgovorom lice u lice sve dogovoriti br~e i lakae nego dopisivanjem, pogotovo kad nije bilo, zaklju io je Koauti, nikakvih bitnih razlika u stavovima. U svojem je iskazu naveo da je od partizanskih predstavnika primio pisma 25. srpnja te 2. i 21. kolovoza 1944., a u zadnjem pismu je pozvan na partizansko podru je na daljnje pregovore. Neke nove okolnosti potaknule su na sporazumijevanje obje strane. Naime, po etkom travnja 1944. britanski je ministar vanjskih poslova Anthony Eden u britanskom parlamentu izjavio da Velika Britanija preporu a suradnju HSS-a i partizana i da uvjete toj suradnji da treba  ostaviti aran~manu strana kojih se to ti e . Bio je to slu~beni odgovor na upit Tomaaia i Farolfija, otpravljen preko Farolfijeve, tj. HSS-ove veze u `vicarskoj, o britanskom stajaliatu spram pregovora HSS-a i KPJ/KPH-a. Zapadnim je Saveznicima bilo stalo do toga da se nae neki politi ki kompromis izmeu jugoslavenskih komunista i nekomunista na kojem bi se utemeljila poslijeratna Jugoslavija; na takav su kompromis navodili jugoslavensku vladu u izbjegliatvu, Tita, HSS, pa i etnike. Dokument Temeljna na ela i konstatacije sastavio je Koauti kao temeljna na ela na kojima bi se sporazum s KPJ-om trebao zasnivati. Spis je sastavio u ime HSS-a, a po ovlaatenju narodnih zastupnika koji su se okupili na sastanku odr~anom u Koautievom stanu u ljeto 1943.. Prisustvovali su svi zastupnici HSS-a koji su tada ~ivjeli u Zagrebu ili su ina e po nekom poslu doali u grad. Zaklju eno je da Koauti sastavi osnovu za pregovore s partizanskim pokretom, a zatim da iste pregovore i osobno provede. Navodno je i Tomaai uz Koautia bio autor samog teksta. Dokument se u mnogim partizanskim i inim izvorima navodi pod imenom  10 to aka , a ne pod imenom koje mu je dao sam Koauti. Sastoji se od deset to aka u kojima je Koauti odredio uvjete za suradnju s partizanskim pokretom i o poslijeratnom ureenju zemlje. Nacrt je sadr~avao osnovna na ela dr~avnopravnog, politi kog i socijalnog programa koja je HSS zastupao i u prethodnim razdobljima. U dokumentu je Koauti naveo da su Hrvati etni ki  grana velikog slavenskog stabla , ali da su politi ki  samosvojan narod sa pravom narodnog samoopredjeljenja i u pitanjima poretka u svojoj zemlji i u pitanjima svog odnoaaja prema drugim narodima . Nadalje, hrvatski je narod veinom selja ki narod i zbog toga je u Hrvatskoj seljaatvo  glavni nosilac sveukupne narodne politike . Zatim je odredio ulogu HSS-a: prema Koautiu,  hrvatski selja ki narod se u HSS-u politi ki organizirao, potvrujui  s ostalim dijelovima hrvatskog naroda na svim izborima od Prvoga svjetskog rata da je HSS legitimni predstavnik hrvatskog naroda i da je program HSS-a postao njegov  nerazoriv duhovni temelj politi kog mialjenja i te~nji . Stranka  protivna svakoj diktaturi i  prodahnuta duhom selja ke demokracije zastupa na elo da se politi ki ~ivot u Hrvatskoj  ima organizirati u punoj slobodi, dajui zaatitu svim narodnostima i svim vjerama . Naveo je zatim da su demokracija i socijalna pravda temeljna na ela HSS-a:  Socijalna pravda tra~i da svi stale~i u Hrvatskoj usklade svoj rad s potrebama selja kog naroda te na taj na in opravdaju svoj opstanak i osiguraju svoj napredak. Radniatvo u Hrvatskoj je po Koautiu  prvi glavni saveznik seljaatva, koje radniatvu osigurava radni ko pravo po uzoru na najnaprednija zakonodavstva , a po programu HSS-a  socijalno osiguranje ima obuhvatiti cijeli narod . U drugom dijelu dokumenta Koauti je iznio glediata HSS-a o statusu Hrvatske nakon rata. Polazi se od toga da do opih saborskih izbora vrhovnu vlast u Hrvatskoj  vrai Vrhovno vijee Republike Hrvatske sastavljeno od izabranih predstavnika naroda, veinom seljaka , koje bi se oblikovalo u dogovoru  sa svim strankama i politi kim grupama, koje imaju korijena u narodu . Izbori za  ustavotvorni sabor u Zagrebu trebali bi se obaviti tri mjeseca nakon osloboenja, a vlada koja bi se izabrala bila bi nestrana ka. Bira ko bi pravo trebalo biti izravno i jednako. Hrvatska bi imala  svoju vojsku, koja je narodna i slobodna od strana kih veza i  svoje vanjsko predstavniatvo prema svojim potrebama . Zaklju ujui da je  neprolazna te~nja hrvatskog naroda da ~ivi u svojoj vlastitoj dr~avi , u dokumentu je naveo da je te~nja naroda da  u svrhu obrane slobode i mira stupi kao slobodan i ravnopravan lan, a na osnovu sporazuma i ugovora, u dr~avnopravnu zajednicu, savez svih jugoslavenskih naroda, ako je to i ~elja spomenutih naroda . Kao temeljna ideoloaka osnova Koauti je iznio osnovna tradicionalna na ela HSS-a, u prvom redu na elo o primarnoj ulozi seljaatva i o selja koj dr~avi kao obliku organizacije cjelokupnog druatvenog, gospodarskog i politi kog ~ivota:  Seljaatvo, njegova narav, shvaanje i potrebe, ima biti osnovica itavom naaem narodnom, druatvenom i politi kom ~ivotu. Daljnja je teza da je HSS kao stranka u proalosti bio i do kraja ostao jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda. Po njegovom mialjenju, HSS ini unutarnju frontu ustaakom re~imu i time stje e ravnopravan polo~aj spram partizanskog pokreta, koji ini vanjsku frontu. Koauti je tako tra~io argumente za svoje zahtjeve za koalicijskim partnerstvom HSS-a s pokretom. Tvrdio je da nije najva~nije dobiti rat, ve osigurati mir, pa je u skladu s tim te~iate stavio na pitanje poslijeratnog dr~avnog ureenja i izbjegavao je pregovore o neposrednom aktivnom anga~iranju stranke u oslobodila koj borbi. Prema Koautievim zahtjevima, osiguranje mira mogue je samo na pretpostavci priznavanja HSS-a kao glavnog predstavnika hrvatskog naroda. Koauti je dakle u Temeljnim na elima predlagao podjelu vlasti i ravnopravno partnerstvo Hrvatske u Jugoslaviji, ato je bilo potpuno izvan stvarnih odnosa u tadaanjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji, tj. u vrijeme kad je bilo jasno da e KPJ preuzeti svu vlast u dr~avi. Dok je Ma ek bio u kunom pritvoru u svom stanu u Zagrebu, Prilaz br. 9, Koauti mu je preko njegove neakinje Olge avlek pokuaao poslati svoja Temeljna na ela i konstatacije, no zbog pretresa koji je ustaaka stra~a kod Ma eka radila uspjelo mu je samo da Ma ekova neakinja pro ita Temeljna na ela i prepri a ih Ma eku. Odgovor preko Olge avlek nije mogao primiti, pa nije ni znao Ma ekov komentar toga spisa. Koauti je svoj spis uputio partizanskom vodstvu  o Uskrsu 1944. , a to zna i da je navedeni sastanak vjerojatno odr~an izmeu 6. travnja (kad je Anthony Eden dao izjavu u britanskom parlamentu) i Uskrsa, 9. travnja 1943. Prema Baburievom iskazu za Oznu, na neodreenom sastanku vodstva stranke odlu eno je da lanovi HSS-a Baburi i Pavao Pocrni odu na podru je pod partizanskim nadzorom na pregovore kao predstavnici HSS-a. Otiali su 11. travnja 1944., a nosili su pismene konstatacije i usmene prijedloge. U Slunju, gradiu pod partizanskim nadzorom, njih su se dvojica sastala sa sekretarom CK KPH, Andrijom Hebrangom, s lanovima CK KPH Ivanom Kraja iem Stevom i Pavlom Gregoriem te s lanovima Izvranog odbora HSS-a: Franom Frolom, Bo~idarom Magovcem, Franjom Ga~ijem i dr. Tom su prilikom naveli kako su poslani i zbog toga da bi pripremili dolazak predstavnika HSS-a koji bi bili ovlaateni pregovarati i sklopiti sporazum s partizanskim pokretom. To su vjerojatno trebali biti Tomaai i jedan vojni stru njak. Dogovoren je na elni sporazum: HSS priznaje vrhovno partizansko zapovjedniatvo s Titom na elu, a tra~i mjesto unutar Glavnog ataba Hrvatske i provoenje slobodnih poslijeratnih izbora. Nakon nekoliko dana vratili su se u Zagreb. O svemu tome je Hebrang pismom obavijestio Tita 14. travnja 1944., napomenuvai da je stekao dojam da su HSS-ovi poslanici bili vrlo zadovoljni ato su kod KPH-a naiali na veu susretljivost nego ato su se nadali. Ta je vea susretljivost bila odjek novih smjernica ato ih je u meuvremenu Tito dao hrvatskim komunistima, ukorivai ih zbog njihovog dotadaanjeg krutog,  sektaakog stava spram HSS-a:  Manite se te kritike i tog lupanja po HSS. Naprotiv, otvarajte vrata svakome tko mo~e da nam se priklju i, jer tu treba uvati jedinstvo i treba da nam to bude poluga u razgovorima oko budunosti i priznavanja vlade. To je aluzija na komunisti ka nastojanja da Saveznici za privremenu jugoslavensku vladu priznaju komunisti ki Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije, umjesto izbjegli ke vlade Kraljevine Jugoslavije. Tito je pred Saveznicima proklamirao svoju spremnost za dijalog s razli itim politi kim skupinama na podru ju Jugoslavije, a sve na liniji britanske globalne politike ujedinjavanja potencijalnih snaga u oru~anoj borbi protiv sila Osovine. Zato je Tito poru io Hebrangu da s Koautiem treba razgovarati, odgovorivai istoga dana na njegov izvjeataj o razgovorima s izaslanicima HSS-a i poru ivai da te izaslanike treba primiti. Napomenuo je takoer da e se daljnji pregovori voditi pod neposrednim nadleatvom vodstva KPJ-a i da e ih voditi lan Politbiroa CK KPJ-a Edvard Kardelj. Na sjednici CK KPH-a 21. travnja odlu eno je da se Koautiu i ostalim prvacima HSS-a poaalje poziv za pregovore koje bi oni vodili s predstavnicima Jedinstvene narodnooslobodila ke fronte Hrvatske (JNOFH). JNOFH su sa injavali predstavnici KPH, Srpskog kluba, Izvranog odbora HSS-a, Antifaaisti kog fronta ~ena Hrvatske (AF}H) i Ujedinjenog saveza antifaaisti ke omladine Hrvatske (USAOH). Ipak, izaslanstvo HSS-a nije pristiglo ni na ponovljeni poziv Koautiu za pregovore, pa je Hebrang u izvjeataju Titu 6. srpnja naveo:  Ja imam utisak da oni za svaki slu aj odr~avaju veze s nama, ali da namjerno odugovla e s dolaskom. Hebrang je izvijestio Tita kako  ini sve ato mo~e da dovu e Koautia , ali vidi da  Koauti i drugovi imaju velike iluzije jer dr~e da  oslobodila koj borbi mogu dati svoju sadr~inu i odigrati veliku ulogu . Hebrang je Koautia nazvao  trojanskim konjem koji se u partizanski pokret ubacuje po nalogu Britanaca. Povjerenstvo CK KPH za sjevernu Hrvatsku istaklo je u izvjeataju od 18. svibnja 1944. da je Koauti preko kotarskih narodnooslobodila kih odbora, tj. tijela partizanskih lokalnih vlasti, tra~io kontakt s partizanskim vodstvom. U izvjeataju se navodi da su Koauti i Krbek bili voljni potpisati izjavu kojom se  ograuju od politike Ma eka i da  kritikuju njegov rad i pasivno dr~anje i osim toga ne samo da nakon toga hoe da idu van, nego Koauti bi ak iaao u Moskvu da tamo raspravi pitanje HSS-a . Neato realniji izvjeataj je Povjerenstvo CK KPH za sjevernu Hrvatsku iznijelo u izvjeataju od 17. lipnja 1944., obavijestivai CK KPH da su Koauti i Krbek  poslali svaki po jedan konkretni elaborat o svojim politi kim shvatanjima . Za Koautia se navodi da  nije siguran da e se moi vratiti [s partizanskog podru ja u Zagreb] ukoliko to bude smatrao potrebnim i zato se skanjiva . U drugoj polovici srpnja u Topusko je stigao Koautiev izaslanik Krbek. O razgovorima s njim Hebrang je u pismu Titu 26. srpnja naveo da je Krbek tra~io meusobni sporazum HSS-a i KPH-a na ideoloakoj i gospodarskoj razini: jedan sporazum za vrijeme rata, drugi za poslije rata. Naveo je da je vodstvo KPH-a odbacilo Krbekove prijedloge jer su bili upereni protiv JNOFH-a i IO HSS-a i da je predlo~ilo da pregovore meusobno vode Izvrani odbor (IO) JNOFH-a i  gosp. Koauti i drugovi, a ne vodstvo HSS koje mi PRTVtvxz < > @ R \ ^ ` b Ŷq_PAPhCJ OJQJ\^JaJ hv"CJ OJQJ\^JaJ #hv"hOCJ OJQJ\^JaJ hCJ,OJQJ\^JaJ,#hv"hOCJ,OJQJ\^JaJ,#hv"hbCJ OJQJ\^JaJ #hv"hv"CJ OJQJ\^JaJ hbCJ OJQJ\^JaJ #hv"hO5CJ OJQJ^JaJ hv"hv"hb5CJ OJQJ^JaJ #hv"hb5CJ OJQJ^JaJ ,NPRTVtvxz< > @ B ^ ` b d f $dha$gd &$dha$gddhgddhgd $dha$gdb d z ~ & B r t ۷}n\M;M;M;\#hv"hCJ,OJQJ\^JaJ,hCJ,OJQJ\^JaJ,#hv"hCJ OJQJ\^JaJ hCJ OJQJ\^JaJ #hh5CJOJQJ^JaJ hv"h#hv"h5CJ OJQJ^JaJ h5CJ OJQJ^JaJ #hv"hv"CJ OJQJ\^JaJ #hv"hCJ OJQJ\^JaJ #hv"hbCJ OJQJ\^JaJ #hv"hCJ OJQJ\^JaJ  8 Z \ ^ ` b d $dha$gd &$dha$gd $dha$gddhgddhgd \ ` b , H \ f h ޽|m|^^YTLHLhOjhOU h5 hO5h qCJ OJQJ\^JaJ hCQCJ,OJQJ\^JaJ,#hv"h qCJ,OJQJ\^JaJ,#hv"h qCJ OJQJ\^JaJ hv"h qh q#hv"h q5CJ OJQJ^JaJ #hhCJOJQJ\^JaJhCJ OJQJ\^JaJ #hv"hCJ OJQJ\^JaJ hCJ OJQJ\^JaJ  H J L h j l z^vXpnH`b(dgd $dha$gd &$dha$gddhgd   H J L N t v x 468lnptvxz|~ߵmߵ[#jwhUmHnHu*jhvh0JUmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#j}hUmHnHujhUmHnHuhmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu#PRTXZ\^`b024hjlprtvxz񽮽ȋl񽮽Zȋ#jkhUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jqhUmHnHujhUmHnHuhmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhvh0JmHnHu!JLNRTVXZ\*,.bdfjlnprtɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j_hUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jehUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHu (*,`bdhjlnpr:<>BDFHJLɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jShUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jYhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHu RTVZ\^`bd TVX\^`bdfɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jG hUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jMhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHu  $&(*,.fhjl  JLɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j; hUmHnHu*j hvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jA hUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j hvh0JUmHnHu b*b l!," # $$%&'()*++L,--- d@&gd(LNP68:<ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j/ hUmHnHu*j hvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#j5 hUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j hvh0JUmHnHu  "68:<&(ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j#hUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#j)hUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j hvh0JUmHnHu (*,ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHu dfh:<>rtv|~ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j hUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHu    R T V \ ^ ` b d f $!&!(!\!^!`!f!h!j!l!n!p!!!ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*jhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jhvh0JUmHnHu !!!!!!"" "&"("*","."0"h"j"l"n"""""""### # ##F#H#ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*jvhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j|hvh0JUmHnHu H#J#L####$$$$$$ $"$$$\$^$`$b$$$$$$$$$$$%%:%<%ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*jjhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jphvh0JUmHnHu <%>%@%%%%%%%%%%%%%&&& &&&&&&&&&&&&&''ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*j^hvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jdhvh0JUmHnHu '''''''''''''''( ( (((((((((((((())ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*jRhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jXhvh0JUmHnHu )))8):)<)p)r)t)z)|)~))))))))))) ******** *X*Z*ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#jhUmHnHu*jFhvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*jLhvh0JUmHnHu Z*\*^**** ++++++++ +X+Z+\+^+l+n+p++++++++++++ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j hUmHnHu*j: hvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#jhUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j@hvh0JUmHnHu +++,,,<,>,@,F,H,J,L,N,P,,,,,,,,,,,---- - -D-F-ɾ׌Ƀmɾ[׌Ƀ#j"hUmHnHu*j."hvh0JUmHnHuhmHnHu!hCJOJQJaJmHnHu#j!hUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j4!hvh0JUmHnHu F-H-J-|-~---------------....44^5999999ɾ׌yrnjje]U]QhJrhJrB*phhOB*ph hO6h'hv" h5aJ hO5aJhOjhOU!hCJOJQJaJmHnHu#j#hUmHnHujhUmHnHuhmHnHuhvh0JmHnHu$jhvh0JUmHnHu*j(#hvh0JUmHnHu------T5rBGKnQ[naj|v|{X $da$gd$d`a$gd$ d[$\$a$gd$ d[$\$a$gd$ d[$\$a$gd $da$gd99::`:b::;;V;X;;<<<<<<AjAnAAA BpBtBDDEEJJJJJJ@KHKMMdMhMvMxMMMOOPfPSdThTTTTXpXtXX[[[[]]````jaÿjhO0JUhE^hKhUKh6}h[Whw5 hO6ht,2B*phhOB*ph h{PJ hOPJh{hOhJrFjalaaaaaa2b8bBcRcccddXd|d^enefffLiniriiiijjXmmFnnnn>oporssttttuu$uxvzvx{z{ }}}}H~PRbjJ؉h~hFh! h!6h hO\ hO6]ht,2hUK hO6hOjhO0JUM֌hjȍʍ"@D؏tvxz֒T\vxXęʙ:<NNRbz̞؞*,<N^`̩"Xb$&hE^ht,2h'\(h h?-shJrhhY hO5aJh}jhO0JUhOh!M̍ҍzb((tv.Z\$ d`a$gd$d`a$gd$d[$\$a$gd $da$gdȺrtjvr~R*,"x|zJL&VX6hOCJOJQJ#jhO0JCJOJQJUaJht,2CJOJQJaJhOCJOJQJaJh8Zhf( hO6hv5hMChuhOB*phhCQjhO0JUhPhO:zr n2&z+////:6f?EJ_bPwd[$\$gd$d`a$gd $da$gd$$d`a$gd68Z\vx4Btj np0   jl|H .&0&v+x+//6686z6667$7&7>@?b?d?DAXAEEJJMhj:h>ht,2hE^hX hX6 hO_H hf( hO6jhO0JUhOh0dsLM&M,M2MO PtTTTU^^ _ _L`f`p`v`~````bb,j0j0|00v1|19 999<<@"@\D^D`DDPEREZEEEEGGLLRRTT UU^^ bb&d(dVddd|f~flhE^hYhCQ hO6hh0aht,2jhO0JUh| h|h| h|hOhOM#"9<@@@ @"@@@LRT^b*dflHw֊jdfd[$\$gd$d`a$gd $da$gdllDwFw6P@bnҊԊfhؖ Ҝ24>@BDnxڠޠ&4:$&԰ְvz6<fhj&(.0BN&(xzhhM ht,2h0ah$h!h![hE^hqhOjhO0JURF(ذlhz *|Zv<>$d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gdzVXPrt<>NTjn$: $FLfjx  , : xzTvx$, 0>lv"""",,--..7 7;hE^ hO]h)ZShvhhM h$ hO5aJh!hORHi_H  hO6jhO0JUhOL> |z".;?lGZQX\____hzy^jdgd$d[$\$a$gd $da$gd$d`a$gd;;;<Z<<??EEhGjG@vhe)E hl=hl=jhw0JUhw hl=hMVhMVhl=h/ hO6hOB*phhsjhO0JRHjU_H hORHj_H jhO0JUh qhhM hE^hO:\$&&VBZ rnv $d`a$gdMV $da$gds$d[$\$a$gddgd$d`a$gd $da$gd:TVXnpjlf|(r t *>Z\lrt  $$3366@6 ;;HHNOUUmmmn&n(n*n,nxx؇hORHj_H hhM hE^ht,2h/jhO0JUhO hO6T $3;HOU.nwxzx|x8<<$d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gd24FHVXbf:@v–">DTb468:bp|~p~8:h(*z|Z\^ 68DhCQhyehORHi_H h0a hO6hE^hR^IjhO0JUhOht,2Q<,~^XZ'^+7?>GP Va$d[$\$a$gd $da$gd$d`a$gdDFHN^bJR|~Zfjn  ''Z+\+,$,77`:p:>>L>??L@X@VF\F:GGTGPPRTRRRVVV WWW*WHWaappsszz.z0zDzHzHJ>N@Pry bnVhJrhE^ hO6jhO0JUhOh0aYapsL ܪުHJltbPr$d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gdVhnتڪ04ܻ 8hjpr~NThz ^`bLN:DTVnrnp JVrtBD  nB#D#%%hE^hOB*phhJr hO6jhO0JUhOh0aVF PRF#%4(.;AFDSYz^lLv֒Ȩ$d[$\$a$gd $da$gd$d`a$gd%''0(2(++++0,:,..0`0l0p0~0000000033;;;<AAAAAFF@SBSDS YYY\0\v^x^bbbbllHvJv~ҒԒĨƨ@BRTjhO0JU\hE^ hORHi\jhO0JRHiU\ hORHj\ hO\ hO6hJrjhO0JUhA,hOGȨDV$r VX4$!*&6.:0<&?NDSZW$d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gd "DFnx|np  *02 !"!&&(&*+2.4.6080X2|222<<"?$?AAJDLDG*G:G@GTGVGlGnGSSVWXWD^F^nffffjjkk6h7<hE^hhM hORHjjhO0JUhJrhOWZWH^j:l0~> 0  "R!0j: M$d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gd68hjN\pʴĹԹ:<jx, . P ` N!P!((((+,00f:h:jBBM MUUh\j\rbtbbbtt||Έ hpfhJrhhM hO6] hO6h7<hOjhO0JUT MUl\vbt|x: > >I |V ~V V V ^ f (p r y  $d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gd, 5 5 6 ,7 29 P9 t: v: : : > > :I :  ^ "' ") ", $da$gdU$d[$\$a$gd$d`a$gd $da$gd P R T < l 4 2 4 H 0 $ & B p   & ~ 0 r  r  : < 6 8     N Z  p  Z \ ' ' "' ) ) ") , , v0 x0 *9 ,9 "? $? F F F P P (R *R @R jhO0JRHiU_H  hO6hJrhORHj_H hOjhO0JUhORHi_H P", z0 .9 &? F F F P T ^[ g m v z > b  ޟ 6 8 Z Z $da$gd$d[$\$a$gd$d`a$gd@R LR T T Z[ \[ g g g ,h .h k k nl m m m v v v v x x y y Tz Vz Zz `z ~z z z z L ` : < | ^ `  ^ ` ֬ ج ܬ ެ V X V X 2 4 F ʵʵhJrRHi_H h B D > b     l  * 2     P# R# 9 9 F F J hJrhE^ hOaJh0vhN> hO6]hv5 hO6jhO0JUhhO hO]jhO0JU]H8 ` > @ F  XIII$d`a$gdPdEƀISf[$\$gdL$dEƀISfa$gd $da$gd  T# 9 J S t^ l t L ҋ T J  ` Z  "$d7$8$H$`a$gd $da$gd$d`a$gdJ J K K S S T T X X X X p^ r^ $d .d e e f f \ Ԣ P R T  & . F H J 񶯶 hO6] hORHih,jhO0JPJU h,PJ hOPJhv5hN> hO6hMYhLh7<hOjhO0JUE    \ ^ V X  "(BDXZ   ""B#b#0047P7==EEIIILLM M$M&M0MMPPnepepptt{{LNRևh, hOaJ hCQaJh6uhJr hO6jhO0JPJU hN>PJ hOPJhOjhO0JUG"0=EtIIIIIIPrept {PRև؇ެpdgdd[$\$gd $da$gd$d`a$gd 8 $.@Tbުجڬܬ $Bln :b(4:ȷʷvx2^n "tv&(*,4Hlhg: hCQaJ hj.aJ hOaJ h*qaJhhOhOB*phG̷zln$x*,.024HJ$d7$8$H$`a$gdd[$\$gd $da$gd$d`a$gdbtx      ^`np~,Bbpv~  !!$$%%&v&'''',,3324F4~55555P666,< h$]hA{h<N<P<b<d<= =.=0=H>L>BBBB>CBCDDHHLM MMNOPP$PBRFRLRbRdRjRRRRSSSSSS*T:TTTDUPU\U^U`UbUnUpU|UUUVY$YuTuuv8vrv0wBwFwRwwPx:yzz{*|||}0}H}j}}}}~~h~~~~~~ &hJRhO]hJRhO6hJRhO6] hJR]hJRhahL hO6 hO6] hO]hkh%hJrhOh-bEi6jjdkk:llRmnn2oojpqqvrrssbt$ & F)d7$8$H$a$gd4$d7$8$H$a$gd4bttzu:vvhwwy$ & F)d7$8$H$a$gd4$d7$8$H$a$gd4T$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4y.zH{WT$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4T$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4H{,||}~~v$Td7$8$H$^Ta$gd4$ & F)d7$8$H$a$gd4$d7$8$H$a$gd4T$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4~ WT$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4T$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4&4tvJL†Ƈ҉bbЏ,,2ؓʝ̝ΝОޞ:<¡"*4:P»·»«··h^s h8k5aJ h8kaJh7Qh_uh\h[* h%h8kh8k h4h8kh4 htaJhLhJWhuEhJR hO6 hO] hO6]hJrhO<vWT$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4T$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4vL̂, ą"ĆtƇ@ډdƋdgd4$d7$8$H$a$gd4T$ & F)d7$8$Eƀaۦ H$a$gd4ƋΌ8b*ЏdgddgdCQJdC$Eƀgd4dgd4V̝ΝО@hj\dgddgd $da$gd$d`a$gd$d`a$gdgd7Q .<ȫܫ062:fjl|ʭέ B\2R^\f*ڷ JXv̸ 8Rpr޹Ͼ·Ϸ hO6]hj. hO6hOB*phhOh7Q hOaJh8khYh/Fhlhhkch_u h%h8kHP>±ıVXԲֲp:̵dgd$ & F,da$gd$ & F+da$gd $da$gdڷJv8prv`&hnB$ & F* hhd^ha$gddgd$ & F-da$gd޹Vt&DBڽBzܾܿ:$`N,XX\,N :\|L J~>pX hO6] hb8hb8hb8 hb86hB h6h hO] h!6 hO6hOO8<l|42$ & F* hhd7$8$H$^ha$gd$ & F* hhd^ha$gdL Z`6z, z$N"|>@znJ>ZBLP P@0Zjl48xZ^dthP hNrhNr hNrhOhNrhO6 hOPJhO hO6T>Z\h$ & F* hhd7$8$H$^ha$gd$ & F* hhd^ha$gdn^ 2|tTfJ ~J$ & F* hhd^ha$gd V0vTj,&j V~*X(bNRp>  ,6>BRȽȱȪȪȪȪȪ h}hfhhf5h7Q hhfhPhf hO6]hb8 hb86 hw6]hK(hw6]hw hOPJ hO6hOCJbv $da$gd$ & F* hhd^ha$gd  B r($%&*-/.1$a$$$a$gdNr$a$gd!$a$gd!$a$$d`a$gd7Q$d`a$gddgdgd,<PV`hrt\z"4Rbd z~< "`b &,<@BVlz|~h*hf6h h*hfh hf6h7Qh}hf6 h}hfhfQ                : @ B D h  d    l2ZdhjpHʼuh!h!6CJaJh!hNrCJaJh!hO6CJaJh!hOCJaJhUKCJaJhO6CJaJhOCJaJjhO0JCJUaJ h7Qhfh+Lhf6hwh7Qh*hf6 h}hf hf6 h*hfhf)HJH0rtV0Zx@j.<vx (*HVJv Zf>\ÿͬÿͬh! h!6jhO0JCJUaJ hO6hOjhO0JUhOCJaJhO6CJaJh!hO6CJaJh!hOCJaJh!h!CJaJ<\\ !!!6""##$$$$$%`%%%%%&&4&6&'F''wgwZwhO6CJOJQJaJhOB*CJOJQJaJphhOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJ hO6hOjhO0JUhOCJPJaJjhO0JCJUaJhOCJaJhO6CJaJh!hO6CJaJh!hOCJaJh!h!CJaJh!h!6CJaJ#''**.,2,@,f,,-6----D.~...///0.101v1111z2|2223323X33333444444$5&55666h7j777(8*8z88R9r99999@:`:::Z;;:<<<T<<<<8=N=j=hP hO6h!hOjhO0JUhOCJOJQJaJhO6CJOJQJaJP.11z23344$5h7(899::<<j==> ?@HBBEEFFGbIIzJ$$a$$a$j=l=====> >>>>> ?"???\@z@@@@@HBJBdBBBBvCCCCEE0ENErEEEEFFHF`FFгJXZrд:<l.0ڶܶbd&(ֺһԻֻ¼ڼܼjl$PR>@h"$&>@LN~"hR^IhOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJ hB6hBjhO0JUhO hO6LX:.ڶb&ԻڼjP>$>L~n$$a$$a$npz|02&2.0ZtXZ\|XZjlz|Dp~ ":<pr`hO6CJOJQJaJ hO6hOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJhOjhO0JULnz0.XXjz~ :$$a$$a$p`x$L,4V*&8V$a$$$a$$a$`bxz$&LNp ,.46NtTVXr(*,2H&(񽵪񽵪jhO0JCJUaJhAhOB*phhAB*phhA hO6hO6CJOJQJaJhOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJhOjhO0JU=(@8::VX \        & L j \    @ B df ^`6hvx>@,JVǺǺǺǺjhO0JOJQJUhO6CJOJQJaJhOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJjhO0JU hO6hOhOCJaJD   @ d ^v>V&>lV  t""$$$$$a$$a$VXz&(0>@lnVX  8 h     x!!6"h"t"v"""""$$f$$$$$$%%'Z(((2)n))))***++2,ƺƲhORHi_H  hO6] hO6hOjhO0JUhO6CJOJQJaJhOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJ@$%()*+2,,Z-t-/x/f0 22 33*4r44 5557J8l889$ 8a$$$a$$a$2,4,,,-L-Z-\-t-v-/ /&/j/x/z/0X0f0h0001J1n11 2 2h2222 3333*4,4F4d4r4t44444 5 5&5D555555577J8L8l8n8888899::6:hO6CJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJ hO6hOjhO0JUhOCJOJQJaJjhO0JOJQJUF9:>;H<`<<==@@AA.BBCDvEEF~GGH&J>JJKMMN$a$gdm$a$6:`:>;@;\;;H<J<`<b<<=====J>h>x????@@@@AAAA.B0BBBCCCCDDvExEEEEEFF~GGGGGGHHHH&J(J>J@JJJKKMMMMMMNN\Nhmjhm0JU h q$6h q$jh q$0JU hO6]jhO0JUhO hO6J\NN>P@PlQQSSSTTNTTTpTTTTTTUU|WWWWjXlXXXXX(YZYhYjYZZZZZZZ>[\"]^^^^^__ _____``aFahO6CJOJQJaJhOCJOJQJaJ#jhO0JCJOJQJUaJhORHj_H  hO6 h?hOh?h?6 h?6h?jhO0JUhOhORHi_H <N>PTUWjXhYZZ^__`ace6ffhhiihj,klvmmnto:p$$a$$a$Faaaaa,c^ccccceeee6f8fbffffffggdhhhhh ihijiiiii"j2jhjjj,k.kllvmxmmmmmnntovo:pyN{P{:|<|F}}zȂP\^`Tʅ0\tΆbdjhO0JCJUaJhv5 hO6]hBhBhB6hMY hO6hOjhO0JUhOCJOJQJaJFd*,Fx68R"$ʏ̏NJL,\^x<>>~fRT:<؞ڞ\^xڠbʡءڡLN֢֤> hO6] hO6hOjhO0JUhO6CJaJhOCJaJTR:؞\ءL> &jĭgd*q$a$gd^$a$>@ *~ &Z&(jlĭƭ ln<>68Ƽȼnr|DFX\(*VX\ h*q6h*q hO6 h^PJ hOPJh^hOjhO0JUSl<6ƼD(V\$a$gd*q$a$\^,.028:hjlntvûϻ h7Qhfh qjh qUhjhUhAmHnHujhOUjh&=Uh&= hO6hOjhO0JU%468prt$d`a$gd7Q$a$ 21h:pv". A!"#$% 21h:pv". A!"#$% 21h:pv". A!"#$% 21h:pX. A!"#$% }DyK _Toc255935010}DyK _Toc255935010}DyK _Toc255935011}DyK _Toc255935011}DyK _Toc255935012}DyK _Toc255935012}DyK _Toc255935013}DyK _Toc255935013}DyK _Toc255935014}DyK _Toc255935014}DyK _Toc255935015}DyK _Toc255935015}DyK _Toc255935016}DyK _Toc255935016}DyK _Toc255935017}DyK _Toc255935017}DyK _Toc255935018}DyK _Toc255935018}DyK _Toc255935019}DyK _Toc255935019}DyK _Toc255935020}DyK _Toc255935020}DyK _Toc255935021}DyK _Toc255935021}DyK _Toc255935022}DyK _Toc255935022}DyK _Toc255935023}DyK _Toc255935023}DyK _Toc255935024}DyK _Toc255935024}DyK _Toc255935025}DyK _Toc255935025}DyK _Toc255935026}DyK _Toc255935026}DyK _Toc255935027}DyK _Toc255935027}DyK _Toc255935028}DyK _Toc255935028}DyK _Toc255935029}DyK _Toc255935029}DyK _Toc255935030}DyK _Toc255935030}DyK _Toc255935031}DyK _Toc255935031}DyK _Toc255935032}DyK _Toc255935032}DyK _Toc255935033}DyK _Toc255935033}DyK _Toc255935034}DyK _Toc255935034}DyK _Toc255935035}DyK _Toc255935035}DyK _Toc255935036}DyK _Toc255935036}DyK _Toc255935037}DyK _Toc255935037}DyK _Toc255935038}DyK _Toc255935038}DyK _Toc255935039}DyK _Toc255935039}DyK _Toc255935040}DyK _Toc255935040}DyK _Toc255935041}DyK _Toc255935041}DyK _Toc255935042}DyK _Toc255935042}DyK _Toc255935043}DyK _Toc255935043}DyK _Toc255935044}DyK _Toc255935044}DyK _Toc255935045}DyK _Toc255935045}DyK _Toc255935046}DyK _Toc255935046^7 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XVx_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtHZ@Z  Heading 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ J@"J  Heading 2dd@&[$\$ 5\aJ$N@2N  Heading 3dd@&[$\$5CJ\aJ:@:  Heading 4$@&5\DA D Default Paragraph FontViV 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List RoR Heading 3 Char5CJ\_HaJmHsHtH>@>  Footnote TextCJaJNoN Footnote Text Char1_HmHsHtH@&`!@ Footnote ReferenceH*1 a6U`A6 0 Hyperlink >*B*phB^RB  Normal (Web)dd[$\$*a* toctoggle*q* tocnumber&& toctext.. mw-headline88 editsectionmoved:: catlinksdd[$\$H@H  Balloon TextCJOJQJ^JaJ44 Header p#*o* Char1CJaJ4 @4 Footer p#(o( CharCJaJ"" Char2<"< List Paragraph"^<1< Footnote Text CharP`BP  No Spacing$ CJOJQJ_HaJmHsHtHNZ@RN  Plain Text %dCJOJQJ^JaJ<B@b<  Body Text&$a$5aJ&& TOC 1'<@< pTOC 2( f# d^.. TOC 3 )^.. TOC 4 *^.. TOC 5 +^.. TOC 6 ,^.. TOC 7 -^.. TOC 8 .^.. TOC 9 /^FV`F FollowedHyperlink >*B* phB'`B Comment ReferenceCJaJ<@"<  Comment Text2CJaJ@j@!"@ Comment Subject35\x Ax  TOC Heading4$d@& 1B*CJKHOJPJQJ^JaJmH ph6_sH tH 0a`Q0  HTML Cite6].X`a. l=@Emphasis6]PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3N)cbJ uV4(Tn 7_?m-ٛ{UBwznʜ"Z xJZp; {/<P;,)''KQk5qpN8KGbe Sd̛\17 pa>SR! 3K4'+rzQ TTIIvt]Kc⫲K#v5+|D~O@%\w_nN[L9KqgVhn R!y+Un;*&/HrT >>\ t=.Tġ S; Z~!P9giCڧ!# B,;X=ۻ,I2UWV9$lk=Aj;{AP79|s*Y;̠[MCۿhf]o{oY=1kyVV5E8Vk+֜\80X4D)!!?*|fv u"xA@T_q64)kڬuV7 t '%;i9s9x,ڎ-45xd8?ǘd/Y|t &LILJ`& -Gt/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!0C)theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ),n1<79; >VABENV[Zbfkm`qswz7|B ŇʓXw.p]m*X[  _"z%g&Q+-.>/K27;iACJPjTV4Z\ ateSgjՊؒn#?j[~$MI Pz,"'+.1A7U9}<?EJjMOQ.\"ekinuyKOʗաRl-oq^*M r ] 7&(a*:-  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrrstvvwxy{{|}~     "#$"$$%&'()*+,0123424456789:;==??@ABDEFFGHJKLLMNPPRSSTUVZXY[[\]_``bbcdefghikllnopqrrttuwxyy}~~7>< Z ]_vi*Pq,/3o:&iTY !L!"#%%&'''&((6)*'++X,,)---.k/0001123h33|44$5t6 7L778:X;;=> @&@@@`AA!BYBEE(FF(GGHCI{IKMM-NNOOPPPQSS T2T|TTTLUUVrVW2X?XLXYY~ZZq[~[?\]^^A___N``bbcdveebf ghhii&jj]kkkKlQmmmRn_nlnn+ooo_pppqqPqqErrrrJsuss>tt u vtvvwwrx{y2zzzZ{}~~e%\~ ۆ2r>.K&3i!ގXZcGeRdݔH~^˜Θ1gY5Ɯ4(>lZ!<nԩQƪA7Ůu7ٰ7˳a 8]tz_}0.\27K 1>jj~e!l1$S}zBl_@ PSgz4zhzz ******HHHHHHhhhhhhhhhkb L(!H#<%')Z*+F-9ja6Mj#lz;DV%6 @R \ % R J ,<D^&޹H\'j=4O"hr`(V2,6:\NFasd>\Y[]_`abcdfghijklmnopqrtuvxz{}~            " $ % ' * + - / 1 2 4 6 7 9 ;  b-Pw#><aȨZW M ", Z f u 8  "xUYibtyH{~vƋJ.1zJ hXn$9N:pZ\^eswy|               ! # & ( ) , . 0 3 5 8 : < p7:;=]589;[2568X!"$D+./1Qs'[wz{} [ w z { }  K g k l n 3 O S T V v  * . / 1 Q     6 b ~  0\x|}KgklnIeijl  .k#$&Fa} TX%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%̕ $&*BDH`dk!!!L# @0(  B S  ?% _Toc255935010 _Toc255935011 _Toc255935012 _Toc255935013 _Toc255935014 _Toc255935015 _Toc255935016 _Toc255935017 _Toc255935018 _Toc255935019 _Toc255935020 _Toc255935021 _Toc255935022 _Toc255935023 _Toc255935024 _Toc255935025 _Toc255935026 _Toc255935027 _Toc255935028 _Toc255935029 _Toc255935030 _Toc255935031 _Toc255935032 _Toc255935033 _Toc255935034 _Toc255935035 _Toc255935036 _Toc255935037 _Toc255935038 _Toc255935039 _Toc255935040 _Toc255935041 _Toc255935042 _Toc255935043 _Toc255935044 _Toc255935045 _Toc255935046B[m͓ϹE=c`{ƫ 8WZbwo)jy<mP^#A-ejՖ  !"#$C[mLEc{<8Zw]kؚz<m#J-jm! #NOHI 4@s$& )+9Y|8B!EL$A*-P)uDulvg ]  Y  3a}W!DI3\  !#$T%&()n*++,=,--..//02233n3445'8=8<<Y=_=`=c=d=m=J>R>>>A?G?Q?X???@@A$AAAAA=BDBeBoBBBBB:CCCUC\CCC&D-DDD^EiEpFzF{GGHHJ JJJIJPJJJJJJJ KKmMvMNNNNPPZPPPQ Q=QFQIQOQTQ_QkQtQRRRR=SGSSS%T+T,T/T0T9TsU|U|VVVVVV WWWW1W7W8W;WJQʑБP\qx ȖЖܖЗٗ4=T]kv&&,7@rvw{"%NQel˥ӥ dl'qz|AImtuwĮگ߯,0޵(0jvķʷ DLwݸ $W` 'zFPmyHP#>GIPlt;Efk ryRW[c 1829+5kymwJTySZ"r|xR[^h{NT\f]ghvHSR]@IjvV]BJTZalgqkrvx:@>Dkq%, ,3XaKUPV+\f  / 9       /0[e)039:=>H""""""""##&&((R*T***E+M+L,T,,,,,,,,,- ---------/.6.Y.b.../'/D1K111112222\3l3p3y333445666J6R60787s7{77777:8A8Y8_888888899%9+9::;;< <I<P<m<u<>>3?;???3@;@@@@A%B-BBBCCICQCCC D&DTD\DDEEEpG~GHHIIJ!J/J5JJJKKKKKKKKKLBLHLXLZLcLiLMMMM\NbNpOwOmPsPRRTTVVVVWWWWWWYYOZRZ\\S]Y]3^;^______________b`j```cdg,gtizi kkFlLlNlUlWl[l]ldllllllloooopqs sssVtXtvvN|X|||||||;}B}C}L} aefj,7]eam†@K'.@Dōƍˍю֎׎ێW^w~+2̐Ԑ} $FJah+6>DLZ!:H̘ۘǜ͜Ԝ!T](2^ekrJRע!+SZ%®ɮ PU". #ԻۻHPcn6?'-.12;u}#,Uefnow!*-5X_bl bh2; !+46?&/6Bdm",KUzBMr}#AHlt`f  ckGO]hqx5<!)W\8EW_2=LS"AHQYRY3: 8CEPajmuafsz )FM!?J68<DSW CKaldo\a"1"tyUZ*r18#&+!!6#@###$$$$R&Y&\&a&&&&&m+t+F,N,Q,Z,m,x,E-P-..//44>>@@AABBC CCCaChCDE EEE%EEFHHqLxLOOOOF%u}~Xaks*5԰ܰ"FUqrVsu &-./7<=>DGLMUX^fp *+[_pqabpu#o###$$%%7&J&&&''((c***++,,:-A-K-L---]._.x.|...//00000011223333334455556 666X7a7c7j7o7q7t7|7777788999999::;;<<==>>>>??@@AABBCCDDEEEEFFFFFFFFFFFF^GkGpGuGzGGGG=HCHHHSHHHXI_IbIkIIIIIJJKKLLMM NN1N6NNNNNOOOO PPtPwPPPQQQQRRRRRRRRRRRRhSqSSSSSSSTTUU V VVVWWXX.Y1YYYYYfZrZ~ZZZZZZZZ[[[[\\]]]]]]]]4^7^>^@^^^^^__``aaaa a*aFaHaaabbbbccddddee&f)f-f4fffgggggggggghhhhhhhhi i'i.i3i5iiiiiiiii j jIjOjUjejܸ޸ (=?Zc̹ԹܹҺԺ13LUػ  !+5SUblüؼڼ (,NPнٽ߽ !#08FKsu¾ƾȾоؾ=EORW[`c%8:ALPVXYrx-/:=EGR\]fs~',5vxy $.Yep@MNXxKTgs3ANT`jw\cr 9>sNYbkLdjr(FNUqz NUv| `x+1N["+5>NPW`px}6EJNU%,NR(.47)>Gbf@Sp 9@[cjpPbTsCP\eox b16?GNEtXajry#L! 'Q\`o Ez0SZ3Tcj  'T["9?Mc#,5EdosBNZ_l^e@07DI <BIR\c?u|gn '`gGw|H|:CS[xOV"*#           |            w ~                      JQ '.7CJHQv.7?ADIhju{ &,CJW]t{x#Vy.Dn09DP]elvu|".:A"1JUj:?9COV: < F M     8!q!"":"B":#@#M#T###:$A$$$ %%:%<%%%%%&&$&3&8&F&&&:'=''':(=(d(k(:)@))):*J***:+@+T++*,1,:,?,,,,-:-A-:.=.S.X.j.q.:/F/\/c/////:0=0m0t0%1,1:1?1d1i1r111122:2>233&3I3_3m3334"4'4/444;44445:5=55555'6,6:6L6_6f66666667 777:7=777 88:8@8M8R8_8h8x88888899(9/979?999: :::A::::::::;C;;;;;;;;;;<<:<C<<<<<<<t={=======:>>>>>>>>>? ??!?.?4?C?J?????@@@$@0@?@D@T@@@@@@@"A)AAABBCCCCUDdDpDuDDDDDDDDDDDDDUE^EnEvEEEEEFFFF-G4GGGHHHHHHBIdItIIIIII$J+JJJFKMKKKKKKKKKKLrLyLLLLLLLLM:MAMMMMMMMN N]NdNNNROYOOOOOOOOOOOPP!P(PcPhPlPrPPPPPPPPP QQQQQQQQQQQR1R8RRRSSSSSSSS@TIT^TdTTTTTTT U'UUUUUUU"V'V4V=VMVVVaVhVVV+W0W:WCW\WeWWWWWWWWXXX*X3XLXSX^XkXXXXXXXXXYY-Y5YiYpYYYYYYYYYYYZZZZ,Z1Z:ZBZIZPZrZwZZZZZZZi[p[[[[[[[[[[\\\z\\\\\\\\\\F]K]U]^]w]~]]]]]]]&^-^^^^^^^^^c_g_s_z_________/`6`~``````!a(apauaaaaaabbbgbxbbbbbbbcUcYcfchcuczc|cccccccccccdd ddddde eeesezeff4f;fjfrfyffffffffggg gggh!h]hehhhi(iiiiiiii j$jXj]jjjXk]kekmkxk~kkkkll+l;lDlTltlllll!m'mFmMmXm[mn(n8nDnXnannnoooo/o8oXo\oto|ooooopp(p1pJpQpXp[pzpppp=qFqVq]qiqqXr\rrrrrrrs sXs[s|sssssssssttt7t@tXt]tqtyttttttttt=uDuXu\uuvXv\vbvivvvvvvwXw[wawhwwwx x'x.x>xGxWxexxxxxxxNyyz'z=zFzVz^zjzzzzzzzzX{_{{{{|||-|L|X|\|N}V}X}_}}}J~R~X~_~g~m~X]i59X^t| )2X_{:QYntȂՂgv؃߃&6>JBGPYiՅņmv!)5T̈҈ ?UZcl|ELƊϊ#, &ڍPWĎˎՏڏ #͐Ԑ+`+4FKkr-2<EfnƓԓݓ49\dipov{"ݘELzBI 4;',^gINSZ¢ktykrҤ٤Uoip+!"$%@C^a~&+9=aety#&36VYfgm8:!!$$)),,o1p1=7>799;;>>WAYABBCCEENNQQVV\Z]Z[[[[bbf fkkmmmmaqkqsswwzz8|9|CD ƇЇ"˓͓YZxĹϹ/0qr^_no+5Y[\^    `a LN" "{%|%h&i&R+S+- -..?/I/L2N277;;jAkACCEEEEJJPPkTlTVW5Z?Z] ] aa3c=cccueveTgUgjj=l>lrrssluvuyy^{`{{{GH`aDŽ<FwxTUۙTVīƫRS./45^h ST-.yz*+,-8B67G Q bd  ##&&337 8<8?8::I=J=@@uCvC JJ PPT%TWWVZWZZZ__bbMhNhmmppttuu\wbwwwOzPzxyOQյ׵ xymoEF{5?]^8:XYef')]_  #`ajk%%((<+>+|22%7&7;;C CjEtEZIdIcPmP!U+U\\ffkknn8s9s~xx~~  pq&_`&(#$z56tuKL  ,#6#''**--77";,;|@}@BBBBGG(P2PSS\\^^EdOdjjkknnrrww#y$yl|m|3=CM؅مQRَ01ؚСڡ˧:;CDUV7878=>9:UVtu#EOx z   . 0 wS$U$''..22<5=57799 W WiZsZ``AgBgkkssxxyyzz?@֊׊ْoy$%@Jku\^%&NXJ K QZ{|-.""''++..11B7D7V9`9~<<<<??EFJJsMuMPQRQ/\9\#e-elivinnv vyzLM%PQ˗̗֡סS]mn./pqrt`m_`+,NP  s t ^_  \#^#m#o#8&B&((b*c*;-A-J-L-1177|:}:!<"<@@BBFFJJPPSSsXtX]]aa:d;dggUjejjjjjRkSkkkkl-l2lDlTlllll(mEmIm_mmmmmgnnnnn o.oDooooop0pBpXppppp+qHqQqRqerrrrrr0sMsmsnsss t tgttttttXuYuuuuuuvOvPvvvvv?w@wwwww-xCxxxxxyyhyyyyyyzzczyzzzzzZ{w{{{f|k|||J}O}}}~5~l~p~~~~~(,aè̀  <R+, `|ƃ܃'=؄ !˅ )BC׆؆;WQRƒǒZ\ԖՖ!ΗϗEFјӘ^_Ùę-.lnsu˛̛BC^`jl VW#$ڟ۟]^ǠȠgh¡áDEz{)*\]12de@AtunoEFxy34%&}~'({|'(ijӭԭ TUگۯklݱޱUV12?@`aжѶ !YZ˹̹67KL׻ػab'(/0wz_bqril!$or$'{~&)=@03mp8;Z][^6903~qtWZ #NQRUbe"SV`c25Y\]`lo/2CF;>twfi"_bNQ'* #            IL  BEx{svwzSVX[CFtw9< NQE H   8!;!E!H!" "L#O###$$% %%%%%&&&&''c(f())**=+@+g+j+),,,,,R.U.i.l.[/^/////l0o0$1'1c1f1112233e3h33344&4)4346444445555&6)6^6a66666667777 88L8O8~888899<9?999::::::;;;;<><<<s=v===9>;>B?E???Q@T@@@!A$ACCoDrDDDsEvEEEFF,G/GHHaIdIIIII#J&JEKHKKKLLLL9MAD&)ˈΈTWDG#&ORÎƎԏ׏̐ϐ1414EHjm,/36[^hknqܘߘDGy|AD  36&)HK jmѤԤTWhk!"$%Fp=;8$1s[}[ } K n 3 V  1  b \KnIlk&alElyyw{{)Әlnl۟*]٣2(=ljƴ̹pNrF8"qobq1T&o 3 I`  Tx9!F!""t%%()f)/ 0 44455;;<<QQTVVVW\&\]]^^``a=be$ejffiirr sscxxxyy%z1z؃̈Q~4M]rIZè!"$%1|~}@z<~z&GN*6{ |$^gNG"osHV1֪VPF *PC# k5P bw2 `s)XIJ`$ߖ]YbƦ[Pi//L%W1rvkuE3´^ 4(@05xcEBS6:ڔi:>iM|B^N*FV HWhH.ezeJIJjBM[L ҰfUޚDOV̗W R4[R4EG]q]]8:Dx`pNgN Qh?m:!3Yrs(51sIxHZ} j5~tsg~2ɐ^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(X^X`o(. (^(`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. hL^h`LhH. 8^8`hH. ^`hH. L^`LhH.h hh^h`OJQJo(h 88^8`OJQJo(oh ^`OJQJo(h   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(oh xx^x`OJQJo(h HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h hh^h`OJQJo(h 88^8`OJQJo(oh ^`OJQJo(h   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(oh xx^x`OJQJo(h HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(T^T`OJPJQJ^Jo( $ ^$ `OJQJ^Jo(hHo ^ `OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHod^d`OJQJo(hH4^4`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHh hh^h`OJQJo(h 88^8`OJQJo(oh ^`OJQJo(h   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(oh xx^x`OJQJo(h HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(,^,`o(. ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. l^l`hH. <L^<`LhH.  ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.X^X`o(. (^(`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. hL^h`LhH. 8^8`hH. ^`hH. L^`LhH.X^X`o(. (^(`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. hL^h`LhH. 8^8`hH. ^`hH. L^`LhH.X^X`o(. (^(`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. hL^h`LhH. 8^8`hH. ^`hH. L^`LhH.E^E`OJPJQJ^Jo(- ^ `OJQJ^Jo(hHo ^ `OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoU^U`OJQJo(hH%^%`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo(0^`OJPJQJ^Jo( ^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hH0^`0o(. 8^8`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. xL^x`LhH. H^H`hH. ^`hH. L^`LhH. ^`OJQJo( ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo()^)`o(. ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. i^i`hH. 9L^9`LhH.  ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.0^`0o(. 8^8`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. xL^x`LhH. H^H`hH. ^`hH. L^`LhH.h^h`o(. 8^8`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. xL^x`LhH. H^H`hH. ^`hH. L^`LhH.h hh^h`OJQJo(h 88^8`OJQJo(oh ^`OJQJo(h   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(oh xx^x`OJQJo(h HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o PP^P`OJQJo( ^`B*o(ph. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hH^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo()^)`o(. ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. i^i`hH. 9L^9`LhH.  ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.X^X`o(. (^(`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. hL^h`LhH. 8^8`hH. ^`hH. L^`LhH.h^h`o(. 8^8`hH. L^`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. xL^x`LhH. H^H`hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.T^T`OJPJQJ^Jo( $ ^$ `OJQJ^Jo(hHo ^ `OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHod^d`OJQJo(hH4^4`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH1EG]HZ}i:x`~}|NgeJI5P `$R4[VPF YrsIxfU]H^ 4[LOVC# %W15~Pi/h?msH05uE3]51sM|BYb)hHXIW2 1BS6N*Fsg~11hr@5r+TҢ>=Bp.(Θ2*jVwnJ+*LkN 3lHF8g:L>v$JWUKw5H Xv5![Y\tuJRhXP:R}hM !v" q$2''\(')[*v+Hw+$2,A,//2t,2j:l==BBMC[C7Ee)EuE4HFHR^IDM7QCQ)ZS[W!O|W0aY?W-bs^OB\mUFzF&=~7<8Z*qKf(pyzwx bn8k([b8q^s4^a{/_u0v,j.A{ye 4wF)X* %6kHl/Fpf@ v v v v "(.6;>ACDIQbfjklr~"-?AJPTZ]abl~ 38@JP^qw}*-7Cqs6ABSU "$&(*,.4:BLXdt~&6P^`j0Lb<Vj6Hnx,>@Rpz @@ @0\bv &0DT@,t, UnknownZ Rkorisnik G* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.@ Calibri_MinionPro-RegularMS Mincho5. *aTahoma?= * Courier New7@Cambria;WingdingsA$BCambria Math"1   (͜J0^l!0 2qHP $PFH2! xx UVODclannskkorisnik1                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 Oh+'0p   , 8 DPX`hUVODclannskNormal korisnik2Microsoft Office Word@@.L@.L(͜՜.+,D՜.+,p, hp  $Nacionalna i sveuilina knjinica UVODUVOD TitleNaslov H      _PID_HLINKS_AdHocReviewCycleID_EmailSubject _AuthorEmail_AuthorEmailDisplayName_ReviewingToolsShownOnceA 4_Toc2559350464_Toc2559350454_Toc2559350444_Toc2559350434_Toc2559350424_Toc2559350414_Toc2559350404_Toc2559350394_Toc2559350384_Toc2559350374_Toc2559350364_Toc2559350354_Toc2559350344_Toc2559350334_Toc2559350324_Toc2559350314z_Toc2559350304t_Toc2559350294n_Toc2559350284h_Toc2559350274b_Toc2559350264\_Toc2559350254V_Toc2559350244P_Toc2559350234J_Toc2559350224D_Toc2559350214>_Toc25593502048_Toc25593501942_Toc2559350184,_Toc2559350174&_Toc2559350164 _Toc2559350154_Toc2559350144_Toc2559350134_Toc2559350124_Toc2559350114_Toc255935010HT Preporukamakmadza@ffos.hr m.akmadza  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~         # $ ' Root Entry F/c& Data > "$1TableQ VWordDocument zSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8 MsoDataStore`}cY*cB4LLAEGPC50EUA==2`}cY*cItem  PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q