Naslov
PSIHODINAMSKO RAZUMIJEVANJE SUICIDA
(PSYCHOANALITICAL UNDERSTANDING OF SUICIDE)

Autori
Moro, Ljiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik sažetaka HRVATSKOG KONGRESA O SUICIDALNOM PONAŠANJU, / Folnegović-Šmalc, Vera ; Gogić Blaženka ; Kocijan-Hercigonja, Dubr - Zagreb : Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2000

Skup
1.HRVATSKI KONGRES O SUICIDALNOM PONAŠANJU

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 01.12.2000. - 02.12.2000

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
psihodinamika; suicid
(psychoanalitical; suicid)

Sažetak
Pokušaj suicida jest, kao što se može i pretpostaviti, određen sa dva motiva. To je ispunjenje kazne (samokažnjavanje) i ispunjenje želje. Analitičari objašnjavaju zagonetku suicida na dva načina: vjerojatno nitko nema dovoljno mentalne energije da ubije samog sebe osim ako, na prvom mjestu, ubijanje sebe istovremeno ne podrazumijeva i ubijanje objekta sa kojim se identificirao; te na drugom mjestu, ako je subjekt okrenuo želju za smrću protiv sebe koja je prvotno bila usmjerena prema nekoj drugoj osobi. Ne iznenađuje nas ovo otkriće nesvjesnih želja za smrću u onih koji su pokušali suicid s obzirom da je nesvjesno svih ljudskih bića prepuno takvih želja za smrću, čak i prema onima koje volimo. Konačno, otkriće da nekoliko prilično različitih motiva, a svi velike snage, moraju surađivati da bi se taj čin ostvario uz pomoć razočaranog libida ili odricanja samoodržanja iz vlastitih egoističnih motiva. Moguće je da nismo odgovorili na ovo psihološko pitanje jer nemamo prikladan pristup tom problemu. Mi jedino možemo uzeti u obzir, kao polaznu činjenicu, stanje melankolije, koje nam je tako blisko klinički, i usporediti ga sa afektom žalovanja. Međutim, afektivni proces u melankoliji, kao i promjenjivost libida u tom stanju, potpuno su nam nepoznati. Također do sada nismo uspjeli psihoanalitički objasniti kronični afekt žalovanja. Melankolična erotska kateksija u odnosu spram objekta podvrgnuta je dvostrukoj promjeni: jedan njen dio vraća se u stanje sadizma koje je blisko tom konfliktu. Sam sadizam rješava zagonetku tendencije prema suicidu, a upravo to čini melankoliju tako zanimljivom i tako opasnom. Toliko je intenzivno samoljublje ega, što smo prepoznali kao primarno stanje iz kojeg proizlazi instinktivan život, i toliko je ogromna količina narcističkog libida, koju vidimo oslobođenu u strahu koji se pojavljuje zbog prijetnje životu, da nema neurotskih skrivenih misli o suicidu koje nisu okrenute prema sebi, koje su originalno ubilački impulsi usmjerni prema drugima, ali nismo sposobni usmjeriti protiv sebe neprijateljstvo koje se odnosi na objekte vlastitog unutrašnjeg svijeta. Prema tome, u regresiji iz narcističkog objekta koja nastaje zbog izbora kojim se, istina, objekt potvrdio ali se ipak pokazao jačim od samog ega. U dvijema suprotstavljenim situacijama: biti potpuno intezivno zaljubljen i pokušati suicid, ego je preplavljen objektom, ali na potpuno suprotan način. Otpor vrlo često koristi slične taktike, možemo ih nazvati ruskim taktikama, u slučajevima opsesivne neuroze. Vremenom, zaključno, ovakvi slučajevi postižu najjasnije rezultate i dopuštaju duboki uvid u uzroke simptoma. Međutim, sada se pitamo kako je moguće da takav značajan napredak u analitičkom razumijevanju ne prate čak niti najmanje promjene u pacijentovim kompulzijama i inhibicijama, sve dok konačno ne zamijetimo da je sve što smo postigli područje psihičke sumnje, i da se iznad te zaštitne barijere neuroza može osjećati sigurnom. “Sve će biti u redu” misli pacijent, često vrlo svjesno “ako se obavežem da ću vjerovati u to što mi taj čovjek govori, ali bez sumnje; i sve dok je to tako, ne moram ništa mijenjati”. Kad više ne ostane jedna sumnja u odnosu na motive, borba s otporima puca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA