Naslov
Privatizacijski novum – obećavajuća ili neizvjesna sudbina većine
((Privatizational novum – promising or uncertain fate of the majority))

Autori
Šundalić, Antun

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Privatizacija i javnost

Urednik/ci
Čengić, Drago ; Rogić, Ivan

Izdavač
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Grad
Zagreb

Godina
1999

Raspon stranica
141-174

ISBN
953-6666-08-1

Ključne riječi
rezultati privatizacije, javnost, socijalna sigurnost,socijalna pravednost, percepcija važnosti razvojnih ciljeva
((privatization results, the public, social security, social justice, perception of the importance of developmental goals))

Sažetak
U kratkom razdoblju tranzicije hrvatsko društvo nastoji nadoknaditi u povijesti jednostoljetno kašnjenje stvaranjem nacionalne države, oblikovanjem građanske političke svijesti, te orijentacijom gospodarstva na tržište. Taj iskorak iz povijesnog diskontinuiteta zvanog socijalizam, vrlo je zahtjevan i dugotrajan proces. Brza privatizacija i marketizacija ostavljaju neželjene tragove na socijalnoj razini: porast nezaposlenosti, pad proizvodnje, rad bez plaće, nesigurne mirovine i slično. Otuda u javnosti često prisutan ambivalentan odnos prema novumu kapitalističke stvarnosti: s jedne strane, javnost je jedinstvena u potrebi brisanja tragova socijalističkog kolektivizma, s druge pak, često ne prihvaća tehnologiju kojom se to provodi, kao niti njene provoditelje. Ovaj nesklad – između vjere u ostvarivost boljeg sutra (građanske demokracije, društva blagostanja) i povjerenja u nositelje i modele koji grade to novo sutra – je posebno izražen u stavovima javnosti prema provođenju privatizacije. O samoj privatizaciji javnost je uglavnom površno informirana. Tome može biti razlog u elitističkom pristupu ili nedostatku zanimanja šire javnosti. Može se govoriti i o još-ne-pripremljenoj javnosti za ovakve teme, ali se ne može tvrditi da se takve teme ne tiču javnosti, koja je posebno osjetljiva na nepravilnosti u privatizaciji. Ta je tema vrlo aktualna ne samo zbog medijske podrške, već i zbog socijalne nesigurnosti radničke populacije i najbrojnijih slojeva uopće, koji traže razloge takvomu stanju. Istraživanje je pokazalo da je u javnosti izraženo nezadovoljstvo ostvarenim rezultatima privatizacije. Ono je veće što je populacija obrazovanija. No, unatoč razlici u obrazovanju za sve je podjednako važna briga za socijalnu sigurnost i socijalnu ravednost. Razvojni ciljevi također u javnosti dobivaju visoku ocjenu poželjnosti. Država i banke nisu stekli povjerenje javnosti kao novi vlasnici. Najveći postotak povjerenja dobivaju radnici i menadžeri zajedno. To upućuje na zaključak da je povjerenje najveće u one koji su neposredno vezani uz proizvodnju. Osobito je nisko povjerenje u institucije koje provode privatizaciju (Ministarstvo privatizacije, Hrvatski fond za privatizaciju, Ministarstvo financija, pravni sustav). Povjerenje je to niže što je obrazovanje ispitanika više. Također je radni status utjecajan na stupanj povjerenja u iste institucije: ono je najniže kod poduzetnika, poslodavaca i stručnjaka. Latentne dimenzije (otkrivene Varimax rotacijom) pokazuju dvije orijentacije u percepciji socijalne pravednosti: snažnije izražena orijentacija na pro-socijalistički način izjednačavanja potreba i plaća, druga je usmjerena na tržišno-liberalne vrijednosti u pogledu stjecanja materijalnog bogatstva i plaće za rad i odgovornost. U percepciji važnosti razvojnih ciljeva također je moguće lučiti dvije orijentacije – izraženiju liberalno-demokratsku koja se gradi na vrijednostima stabilne demokracije, depolitizacije gospodarstva i marketizacije kao putu u europske integracije. Druga je slabije izražena, a zagovara tradicionalizam i državni paternalizam. Postojanje u javnosti suprotstavljenih orijentacija glede socijalne pravednosti i razvojnih ciljeva, potvrda je da privatizacijski novum nema isti predznak za različite socijalne, profesionalne, pa i političke skupine. Premda neizbježan proces tranzicijskog razdoblja, privatizacija je većinskoj populaciji donijela socijalnu nesigurnost, ali je, isto tako, ponudila i razvojne ciljeve. Dok je socijalna nesigurnost usmjerila javnost na već viđeni način socijalne brige, razvojni su ciljevi pred javnost stavili nove vrijednosti - političke slobode, građanska kultura, tržišne vrijednosti – a sve kao prvi korak ulaska u svijet demokracije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA