Naslov
Dva engleska putopisca u Splitu i počeci moderne konzervatorske ideje
(Two English travel writers marking the dawn of contemporary conservation ideas in Split)

Autori
Špikić, Marko

Izvornik
Kulturna baština : časopis za pitanja prošlosti splitskoga područja (0351-0557) 38 (2012); 123-140

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
britanski putopisci; Dioklecijanova palača; konzerviranje; restauriranje
(british travelogues; Diocletian's Palace; conservation; restoration)

Sažetak
U tekstu se raspravlja o novoj percepciji održavanja i tretiranja Dioklecijanove palače 1880-ih godina. U žarištu zanimanja su dvojica britanskih putopisaca, historičar Edward Augustus Freeman i arhitekt Thomas Graham Jackson. Njihovi se putopisi Sketches from the Subject and Neighbour Lands of Venice (London 1881.) i Dalmatia, the Quarnero and Istria (Oxford 1887.) zasnivaju na obilascima Splita i Dalmacije tijekom 1870-ih i 1880-ih godina. Njihovi su putopisi odabrani kao pokazatelji novih shvaćanja u konzervatorskoj teoriji, naročito nakon dozrijevanja Ruskinovih koncepcija u naraštaju Williama Morrisa. Freemanove i Jacksonove ocjene restauratorskih postupaka austrijskog Središnjeg povjerenstva za proučavanje i održavanje povijesnih i umjetničkih spomenika pokazuju postupno prihvaćanje koncepata iz kruga Morrisova Society for the Protection of Ancient Buildings nakon njegova osnutka 1877. Freeman je još kao student, kada je objavio tekst Principles of Church Restoration, počeo planirati odlazak u Dalmaciju, vjerojatno potaknut knjigom Roberta Adama Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian iz 1764, možda i viješću da su prvi britanski putnici (egiptolog John Gardner Wilkinson i diplomat Andrew Archibald Paton) obišli te krajeve koje su i austrijski učenjaci nazivali terra incognita. Freeman je triput obišao Split: 1875, 1877. i 1881. Na posljednja dva obilaska pratio ga je glasoviti arheolog Arthur Evans, koji je oženio Freemanovu kći Margret i do 1882. s njom živio u Dubrovniku. Iako je Freeman u sklopu Dioklecijanove palače vidio oštećenost antičkih spomenika, gustu naseljenost i izobličenja (disfigurements), već je bio senzibiliziran za heterogenost i slojevitost ambijenta koju naziva artistic connexion svih epoha. Kada su krajem 1870-ih pod vodstvom austrijskog arhitekta Aloisa Hausera započeli radovi na izoliranju carskog Mauzoleja (katedrale), Freeman je bio zdvojan oko potrebe tih radova i nezadovoljan zbog pojave skela. Iako je mlađe graditeljske slojeve nazivao i mean excrecenses, 1881. je pozivao na oprez zbog želje tadašnjih arheologa i restauratora da se antička Palača oslobodi svih slojeva nastalih nakon smrti Dioklecijana. I Jackson je triput posjetio Split: 1882, 1884. i 1885. godine, prateći restauratorske radove Aloisa Hausera u interijeru Mauzoleja. Dok je austrijski arhitekt, nakon svečanog otvorenja katedrale u ožujku 1885. u nazočnosti prestolonasljednika Rudolfa i supruge Stefanije, oduševljeno poistovjećivao restauriranje i konzerviranje ne vidjevši u svojim postupcima ništa proturječno, Jackson se služio rječnikom Morrisovih istomišljenika, osuđujući gubitak antique character. Uklanjanja, izmjene elemenata, izbjeljivanje zidova (scrape them white) smetalo je arhitektu koji je počeo razmišljati poput sunarodnjaka u SPAB-u ili Camilla Boita u Italiji. Pored osude restauratorskog postupka, Jackson se založio i za očuvanje slojevitog ambijenta, njegove picturesqueness, od interijera katedrale do vanjskog prostora Peristila. Na taj je način prethodio naraštaju teoretičara konzerviranja iz srednje Europe i Italije (Riegl, Gurlitt, Dehio, Dvořák, Giovannoni) koji su se odrekli diskriminacijskog sagledavanja povijesnih ambijenata i započeli brinuti o njegovu ugođaju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA