Naslov
Barokna franjevačka arhitektura provincija Sv. Ladislava i Sv. Ivana Kapistranskog
(Franciscan Baroque Architecture of the Provinces of St. Ladislas and St. Johannes Capistranus)

Autori
Horvat-Levaj, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Mir i dobro - Umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote obljetnice utemeljenja : Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 12. siječnja - 23. travnja 2000. : katalog izložbe

Urednik/ci
Mirković, Marija ; Hoško, Franjo Emanuel

Izdavač
Galerija Klovićevi dvori

Grad
Zagreb

Godina
2000

Raspon stranica
207-218

ISBN
953-6776-11-1

Ključne riječi
franjevačko graditeljstvo, tipologija barokne arhitekture, provincije Sv. Ladislava i Sv. Ivana Kapistranskog, ranobarokni samostanski sklopovi, Zagreb, Varaždin, Križevci, Krapina, Osijek, Ilok, Požega, Vukovar, Brod, Cernik, Šarengrad
(Franciscan architecture, typology of the Baroque architecture, Provinces of St Ladislas and St Johannes Capistranus, Early Baroque monastic complexes, Zagreb, Varaždin, Križevci, Krapina, Osijek, Ilok, Požega, Vukovar, Brod, Cernik, Šarengrad.)

Sažetak
U okviru franjevačkog graditeljstva kontinentalnog teritorija, od početka 19. stoljeća objedinjenog u hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda, a ranije rascjepkanog na više manjih provincija, za stilski razvoj i tipologiju barokne arhitekture od posebnog je značenja franjevačko graditeljstvo provincija Sv. Ladislava i Sv. Ivana Kapistranskog. Naime, s jedne strane, arhitektura provincije Sv. Ladislava, formirane sredinom 17. stoljeća u povijesnim okolnostima početka graditeljske obnove sjeverozapadne Hrvatske nakon slabljenja moći Turaka, značajna je za uspostavu i širenje ranobaroknih sakralnih prostornih tipova, nastalih pretežno rekonstrukcijom srednjovjekovnih sklopova. S druge pak strane, izgradnjom franjevačkih kompleksa Kapistranske provincije, uspostavljene tek sredinom 18. stoljeća, nakon oslobođenja Slavonije i Srijema, ostvarene su ne samo monumentalne sakralne novogradnje, nego su u tu sredinu uvedena i neka vrlo napredna načela visokobaroknog koncipiranja arhitektonskog prostora. Za ranobarokne samostanske sklopove, nastale tijekom 17. stoljeća na području provincije Sv. Ladislava, karakteristična je tlocrtna dispozicija s pravilno orijentiranom jednobrodnom dvoranskom crkvom koja zajedno sa samostanskim krilima zatvara središnje dvorište (klaustar), a još naglašena ratna opasnost utjecala je na zatvoreni fortifikacijski karakter navedenih zdanja nalik renesansnim kaštelima, kako to svjedoče prvi rekonstruirani ranobarokni samostani tog područja: zagrebački (1624, 1656-96.), varaždinski (1626, 1678), križevački (1627.) i krapinski (1641.). No, za razliku od tradicionalne prostorne organizacije tih samostana, kod njihovih crkava moguće je već i u tom ranom razdoblju zamijetiti jasno izražene ranobarokne značajke. Naime, obnovom gotičke zagrebačke franjevačke crkve u prvim desetljećima 17. stoljeća, prvi je put primjenjen tipično barokni tip sakralne građevine s plitkim bočnim kapelama u brodu, ponovljen potom uz određene inovacije i u franjevačkoj crkvi u Varaždinu (1650-55), a zatim i u nizu drugih samostanskih crkava. Novo poglavlje u razvoju barokne franjevačke arhitekture donijela je sveobuhvatna graditeljska rekonstrukcija koja se odigrala tijekom 18. stoljeća u novooslobođenoj Slavoniji (gdje se za vrijeme turske okupacije uspio održati jedino velički samostan).Tada etapno, u dužim, vremenskim periodima, nastaje niz trokrilnih ili četverokrilnih sklopova vrlo velikih tlocrtnih dimenzija - osječki (1699-1761.), iločki (1704.), požeški (1708-24.), vukovarski (1723-32), brodski (1727-78.), cernički (1728-84.) i šarengradski (1743-57.) - čija pravilna stuktura i ujednačeno oblikovani arhitektonski elementi svjedoče o postojanju jedinstvenih i znalačkih projekata. Što se tiče njihovih samostanskih crkvi, i ovdje je zamjetljiva raznolikost tlocrtno - prostornih rješenja ( u okviru karakterističnoga longitudinalnog tipa), s postupnim jačanjem plastične raščlambe (Brod, Cernik, Virovitica), koja kulminira u barokizaciji gotičke crkve u Našicama, s tipično baroknim dinamičnim sustavom artikulacije prostora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA