Naslov
Kako reći neželjenu vijest
(How to convey undesirable news)

Urednik/ci
Grubić, Marina ; Ljubešić, Marta ; Filipović-Grčić, Boris

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, prirucnik, strucna

Izdavač
Medicinska knjiga

Grad
Zagreb

Godina
2013

Stranica
107

ISBN
978-953-176-586-2

Ključne riječi
interpersonalna komunikacija; neželjene vijesti; roditelji
(interperonal communication; undesirable news; parents)

Sažetak
Poučavanje vještinama komuniciranja tek je nedavno uvedeno u programe medicinskih fakulteta, s različitim isticanjem važnosti i različitim stupnjem provođenja. Još uvijek se zanemaruje velika korist koju, u kliničkom smislu može imati roditeljevo razumijevanje procesa bolesti i liječenja te smanjivanja stresa i bola prouzročenog kroničnom bolešću i teškoćama u razvoju djeteta. Istraživanja su pokazala znatna poboljšanja do kojih može doći uporabom odgovarajućih znanja i komunikacijskih vještina: osjećaj većeg zadovoljstva i manji stres kod stručnjaka, veće zadovoljstvo pacijenta, povećana točnost dijagnoze, bolje razumijevanje problema kod pacijenta, točnije pridržavanje uputa o liječenju, manja psihosocijalna patnja, poboljšana fizička reakcija na liječenje i povećana vjerojatnost prevencije te općenito bolji ishod kako liječenja tako i (re)habilitacije. Kad se radi o djeci u žarištu skrbi svakog stručnjaka treba biti psihosocijalna prilagodba roditelja, zbog toga što je uloga roditelja u svim oblicima brige za dijete i u svim aspektima njegova liječenja najvažnija. Stručnjaci zasad više skrbe o bolesnoj djeci a upravo roditelji preuzimaju odgovornost za liječenje djeteta i najvećim ga dijelom i provode, kako u fizičkom tako i u psihološkom smislu. Ako se roditelji ne slažu sa stručnjakom, ako ne posjeduju primjerenu informaciju ili ako se zbog stresa pod kojim se nalaze ne mogu adaptirati, vrlo vjerojatno neće željeti ili neće moći slijediti savjet stručnjaka. Posljedica je tog bitno umanjen učinak i ishod liječenja djeteta. Istraživanja pokazuju da je komunikacija sa stručnjacima izvor najvećeg broja pritužaba roditelja, a studije koje se bave praćenjem tog problema govore o nužnosti velikih poboljšanja. Premda komunikacija može biti iznimno dobra, u nekim se istraživanjima navodi kako nezadovoljstvo kod majki čija djeca boluju od različitih bolesti može dosegnuti i do 70%. Na temelju objavljenih prikaza dade se zaključiti kako je tek oko 50% roditelja zadovoljno načinom na koji su na početku obaviješteni o dijagnozi. U svojim pritužbama roditelji spominju i to da im dijagnoza nije rečena odmah, da nisu bila prisutna oba roditelja i da im dijagnoza nije rečena nasamo. Također se žale da im to nije priopćeno sa suosjećanjem, i razumljivim riječima, i što im nije posvećeno dovoljno vremena. O kompleksnosti roditeljskih osjećaja dok proživljavaju šok spoznaje o postojanju bolesti ne brine se uvijek dovoljno. Edukacija i unaprjeđenje komunikacijskih vještina zdravstvenih djelatnika preduvjet su pružanju kvalitetne medicinske skrbi i psihološke podrške roditeljima djece s posebnim potrebama. Adekvatna podrška omogućuje ostvarivanje osnovnih ciljeva liječenja: olakšati roditeljima prilagodbu na bolest djeteta, smanjiti ili spriječiti pojavu poremećaja, osposobiti roditelje kako bi na najbolji način zadovoljavali potrebe bolesnoga djeteta i osposobiti bolesno dijete za što kvalitetniji život reduciranjem invaliditeta i hendikepa i olakšavanjem psihološke i socijalne adaptacije na bolest.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA