Naslov
Endoskopska dijagnostika tumora jednjaka i želuca
(Endoscopic diagnosis of esophageal and gastric tumors)

Autori
Katičić, Miroslava

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Knjižica sažetaka / XI. stručno-znanstveni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Dijagnostika i liječenje tumora jednjaka i želuca / - Zagreb : Klinika za tumore ; KB Sestre milosrdnice ; Hrvatsko onkološko društvo, 2000

Skup
XI. stručno-znanstveni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem: Dijagnostika i liječenje tumora jednjaka i želuca

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.11.2000

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
želučani karcinom; carcinom jednjaka
(esophageal cancar; gastric cancer)

Sažetak
Endoskopska dijagnostika predstavlja danas bazičnu dijagnostiku svih bolesti probavne cijevi, kako benignih tako i malignih. Njena djelotvornost ne leži samo u vrlo dobroj vidljivosti sluznice cijelog probavnog sustava, već i u mogućnosti ciljanog uzimanja uzoraka sluznice za dodatnu obradu (histološki i/ili citološki pregled, mikrobiološki pregled, dodatne kemijske analize itd.). Upravo u dijagnostici malignih bolesti jednjaka i želuca endoskopski pregled s histološkim ili citološkim pregledom sluznice pretstavlja apsolutni "zlatni standard." O njemu ovisi, uz samu dijagnozu maligne bolesti, i odluka o vrsti i načinu liječenja.1 Cilj svake dijagnostike malignih bolesti je što bolje otkrivanje lezija u ranom stadiju bolesti, ili čak u premalignoj fazi. Liječenjem u ranoj fazi maligne bolesti postižu se i najbolji rezultati, a petogodišnje preživljavanje tih bolesnika često prelazi 90%. Prepoznavanjem premalignih lezija, tzv. prekanceroza, može se u visokom postotku čak i spriječiti razvoj malignog tumora.2 Najčešći maligni tumori i jednjaka i želuca su karcinomi i čine više od 90% malignih tumora tog lokaliteta. Planocelularni karcinom jednjaka stabilne je incidencije, incidencija adenokarcinoma jednjaka u značajnom je porastu posljednjih dvadesetak godina, a kroz isto vrijeme, incidencija adenokarcinoma želuca pokazuje značajni pad, posebno u razvijenim zemljama. Međutim, karcinom želuca još uvijek dijeli prvo ili drugo mjesto na ljestvici učestalosti gastrointestinalnih karcinona. Zbog toga su i dalje napori gastroenterologa cijelog svijeta usmjereni upravo prema otkrivanju prekanceroznih lezija, odnosno malignih lezija u ranoj fazi bolesti, a u čemu endoskopija predstavlja ključnu dijagnostičku metodu.3 U sekvenci razvoja karcinoma, displazija sluznice predstavlja jednu od ključnih stepenica, bilo da se nalazi u Barrettovom jednjaku, poznatoj prekancerozi, na specifičnoj intestinalnoj metaplaziji cilindričnog epitela, ili na sluznici želuca, na podlozi kroničnog atrofičnog gastritisa. Rano prepoznavanje mjesta s metaplastičnom ili displastičnom sluznicom moguće je postići multiplim biopsijama. Sigurnost uzimanja uzoraka sa pravih mjesta može se povećati upotrebom tzv. intravitalnog bojenja sluznice. Na primjer, Lugolovom se otopinom zeleno oboji zdrava sluznica, a displazija visokog stupnja ili neoplazija ostaje neobojena. Toluidinskim plavilom postiže se upravo suprotni efekt - plavo se oboje displastički i neoplastički promjenjena mjesta na sluznici.4 Razvijaju se i posve nove endoskopske tehnologije koje pokušavaju poboljšati upravo otkrivanje ovih ranih promjena. Radi se o endoskopskom sustavu koji mjeri autoflorescenciju sluznice, te o elektronskoj endoskopiji infracrvenim zračenjem nakon intravenske primjene indocijaninskog zelenila. Međutim, ove su metode zasada u eksperimentalno fazi, zahtjevaju posebnu, uglavnom skupu i komercijalno nedostupnu tehnologiju, a rezultati još uvijek nisu bolji od onih pri rutinskoj endoskopskoj dijagnostici.5 Treba još spomenuti da niti ova vrhunska makroskopska, pa ni dodatna histološka dijagnostika, nije dovoljna za ocijenu rasprostranjenosti tumorske bolesti ("staging"), a o čemu direktno ovisi izbor terapijskih postupaka.6 U tu svrhu, za tumore probavnog trakta, danas je prva metoda endoskopski ultrazvuk. Može se koristiti posebno konstruiran endoskop s već ugrađenomom ultrazvučnom sondom na vrhu instrumenta, ili se kroz radni kanal rutinskog endoskopa može primijeniti posebno konstruirana tanka ultrazvučna sonda.7 Jedino se endoskopskim ultrazvukom može s velikom sigurnosti ocijeniti dubina tumorom zahvaćene sluznice, a isto tako i detektirati eventualno postojanje metastaza u okolne limfne čvorove, čak ih i po potrebi ciljano punktirati u svrhu dodatne citološke analize. Endoskopskim pregledom, nadopunjenim endoskopskim ultrazvučnim pregledom, moguće je detektirati jednu posebno zanimljivu skupinu tumora jednjaka ili želuca - tumore lokalizirane samo na mukozni sloj sluznice, bez invazije submukoze i bez lokalnih limfnih metastaza. To je grupacija tumora koje je danas moguće endoskopski i liječiti, prvenstveno endoskopskom mukozektomijom.8 Te je tumore također moguće i posve razoriti laserskom fotokoagulacijom, bipolarnom elektrokoagulacijom ili argon-plazma koagulacijom. Zadnjih godina raste interes za još jednu endoskopsku metodu liječenja ranih tumora - fotodinamsku terapiju. Derivati hematoporfirina ili dihematoporfirina, nakon intravenske primjene, selektivno se nakupljaju u tumorskim stanicama ili stanicama teške displazije. Njihovom aktivacijom, putem endoskopske primjene lasera niske snage, dolazi do florescencije, citotoksičnosti i nekroze tumorskih stanica.9 Dijagnostička endoskopija, mada pripada grupi invazivne dijagnostike, uglavnom je sigurna metoda, s vrlo niskom učestalosti javljanja ozbiljnijih komplikacija (ispod 0, 1%). Najčešće se radi o kardiopulmonalnim smetnjama, a vrlo rijetko se spominju perforacije organa, krvarenja ili infekcije. Ove potonje su tek nešto češće u već spomenutim terapijskim endoskopskim postupcima.10

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA