ࡱ> uwrstq` +bjbjqPqP 7H::rZ%( >>>8v,4_d"```````$Kehgaad222^`2`222 Pe^>b+2`/d0_d2Yht/Yh2Yh2D.2aaJ0P_d  Branislav Oblu ar Kako govoriti (o) pticama i guaterima? Priroda i kultura u poeziji i esejistici Danijela Dragojevia  Netko je ve rekao, broj ~ivotinja i pisaca je isti. Svaka ~ivotinja ima svog pisca i svaki pisac svoju ~ivotinju, a da oni to i ne znaju. (Dragojevi 1997: 58) Ove anegdotalne re enice potje u iz odulje pjesme u prozi, zapravo poetskog mikroeseja Iguan Danijela Dragojevia i na dopadljiv na in sugeriraju vezu izmeu jezika i animaliteta  naime,  svaki zna i da je ovjek koji se bavi pisanjem unaprijed upuen na ~ivotinju koja mu pripada, kao ato on pripada njoj. Dragojevi pritom ne tematizira na elo po kojemu bi baa to dvoje bia bilo u nekoj vezi, no iz konteksta se pretpostavlja da izmeu njih postoji odreena analogija koju tek in pisanja treba objelodaniti. Pisac je tako glasnogovornik ~ivotinje, on prevodi njezin vidokrug u svoj, slu~ei se pritom prije radom imaginacije nego jezikom injenica. No, kako u u ovome tekstu nastojati pokazati, ovaj odnos nije nimalo jednostavan  neposrednosti koju sugeriraju citirane re enice zapravo nema: piaui o ~ivotinji, pisac pokree masiv cijele kulture. On se, bavei se svojom ~ivotinjom, nu~no bavi i najmanje dvjema granicama koje oblikuju njegov govor: granicom koja odvaja ~ivotinjsko u odnosu na ljudsko i, u najairem smislu, granicom prirode i kulture. Dakle, bavei se svojom ~ivotinjom, pisac se posredno uvijek bavi i samim sobom kao biem koje govori. Spomenutim u se razgrani enjima pozabaviti itajui tekstove Danijela Dragojevia  kako one u stihu, tako i one u prozi. Kao ato sam dao naslutiti uvodnim citatom, usredoto it u se na tzv. ~ivotinjske teme u autorovom stvaralaatvu, posebice na tekstove koji su fokusirani na motive ptica i guatera  smatram da se pomnijim itanjem upravo ovih tekstova mogu zahvatiti i mnogo aire okosnice autorove poetike. Naime, odnos subjekta i okolnoga svijeta esto je u Dragojevia uzglobljen u problemu imenovanja, a pitanje mogunosti i nemogunosti imenovanja jedno je od sredianjih pitanja Dragojevieva pisanja. Prirodni motivi pritom su sastavni dio Dragojevieva simboli kog repertoara, pa odmah valja istaknuti da se u njegovim tekstovima dade ia itati osobita semiotika prirode, pri emu odreeni motivi poprimaju status znaka te bivaju razli ito semanti ki varirani u razli itim kontekstima, zadr~avajui pritom odreenu zna enjsku konstantu (primjerice motiv brda, ptica, guatera/gmazova, sunca, mora, jabuke itd.). U odreenom smislu mo~e se stoga govoriti i o tipi nim dragojevievskim simbolima. Na po etku valja naglasiti i kako je odnos Dragojevieva subjekta spram prirode liaen impresionizma toliko estog u poeziji kojoj prirodni okolia slu~i kao na in prikazivanja emotivnih stanja lirskog protagonista. Od takva pjesni kog horizonta Dragojevi se udaljuje pjesni kim postupkom, ali i motivikom. Neposrednu psihologizaciju u njegovoj poetici odmjenjuje fenomenoloaki postupak, esto spominjan u knji~evne kritike, pri emu je impliciranoj filozofskoj potki nu~no pridodati i onu imaginacijsku, tvora ku: Dragojeviev subjekt zaista nastoji doprijeti do biti predmeta, bia ili pojave o kojoj govori, no pogled kojim im se nastoji pribli~iti nije tek ogoljujui, ve nosi i stvarala ki ulog, prikazujui suatinu neke stvari iz posve neo ekivane perspektive ili preko za udnog asocijativnog sklopa. S druge, motivske strane, Dragojevi je poznat i kao pjesnik koji se posebno usmjerio na tzv.  niske motive, koje je zbog njihove  nepoeti nosti poezija esto zaobilazila, a on je upravo u njima prepoznao semanti ki potencijal; valja spomenuti tekstove o pu~evima, osama, gljivama, guaterima, pa i cijelu poemu o kornja i kojom i otpo inje njegov pjesni ki put. Pjesniatvo je za Dragojevia na in mialjenja: njegove misaone koordinate nastojat u ia itati na temelju razli itih teorijskih uvida  ponajprije onih semiotike kulture i psihoanalize, koje u izlo~iti u uvodnom, teorijskom dijelu eseja, u kom u uputiti na mehanizam distinkcije i razgrani enja pojmova prirode i kulture. Pokuaat u zatim pokazati kako se doti ni mehanizam mo~e itati u Dragojevievim pjesni kim i esejisti kim tekstovima. O dvjema prirodama U poglavlju  Kultura i priroda u knjizi Ideja kulture Terry Eagleton pita se o na inima na koje se danaanja filozofska misao, i kultura u airem smislu, odnosi spram pojma prirode. Pritom isti e dva tipi na stava koji zanemaruju slo~enost problema: s jedne strane je postmoderni kulturalizam, a s druge naturalizam. Pogreaka prvoga, prema Eagletonu, sastoji se u nau avanju  prema kojemu prirodno nije niata drugo doli neprimjetna naturalizacija kulture ; odnosno prirodno je naprosto  kulturalno, zamrznuto, zato eno, posveeno, dehistorizirano, preobraeno u spontani zdrav razum ili u istinu uzetu zdravo za gotovo (Eagleton 2002: 114). Zadatak postmoderne teorije stoga je historizirati i kulturalizirati, tj. ukazati na znakovni i ideoloaki karakter pojava koje su smatrane dijelom prirode (primjerice seksualnost), ato je do odreene mjere opravdano, no za Eagletona gubi razlo~nost u trenutku kada prirodna osnovica posve ia ezava i postaje sasvim apsorbirana i manipulirana kulturom i kulturnom industrijom  Eagleton oatro kritizira postmoderni kult beskrajno podatnog tijela, naro ito prisutan u ameri kim intelektualnim krugovima koji su takvo tijelo uzeli gotovo kao injenicu. No tom poneato radikalnom stavu kulturalizma spram prirode nije mogue suprotstaviti stav koji bi nedvosmisleno ukazao na neki konstantan, nepromjenjiv prirodni supstrat  takav pokuaaj bio bi tek odla~enje u drugu krajnost, koju po Eagletonu zagovara naturalizam. Kulturalizam uostalom i jest, napominje on, pretjerana reakcija na naturalizam, koji prirodu vidi kao neato ve dano, stvarnost o kojoj se najpreciznije mo~emo izraziti jezikom injenica. Takav stav je obmana, jer:  Pomak od prirode kulturi ne mo~e biti onaj od injenica do vrijednosti, budui da je priroda uvijek ve vrijednosni pojam (Eagleton 2002: 126). Eagleton tvrdi da je priroda uvijek interpretacija prirode, i u govoru o njoj stoga ne baratamo injenicama, ve vrijednostima i tuma enjima. Ovakav stav meutim nije drugo do perspektiva kulturalizma, iju je radikalnu ina icu Eagleton na po etku svog teksta oatro kritizirao i od koje se distancirao, a koja polazi od netom citirane misli. Iz za aranog kruga tvrdnji Eagleton nastoji izai dijalekti kim tuma enjem odnosa prirode i kulture, po kom ovi pojmovi ne bi ovisili o pukoj izmjeni perspektive, koja bi ih u kona nici ostavila inertnima, ve bi se nadopunjavali, inili par iji se odnos odr~ava tek u nerazrjeaivoj napetosti. Eagleton tako opisuje ovjeka kao bie smjeateno  u procijepu izmeu prirode i kulture , ato ne zna i da je  kultura naaa priroda, nego da ona proizlazi iz naae prirode (Eagleton 2002: 120). Kultura je nadomjestak koji je istodobno suviaan i nu~an  nu~an za pre~ivljavanje ovjeka kao jedinke, ali po cijenu nepovratne preobrazbe njegovih (bioloakih) potreba kojima je time oduzeta jednozna nost, jer je ovjek osuen na beskona ni potencijalitet jezika koji viae ne mo~e biti sveden na neki egzaktan  jezik prirode. Stoga, izmjeatajui pojam prirode iz sfere injeni noga i neposredno danoga  koje je po njemu uvijek prikriveni ideoloaki konstrukt  Eagleton ga na koncu smjeata u ono ato izmi e svakom pokuaaju kulture da potpuno pripitomi prirodnu osnovicu i utvrdi neki kona an poredak zna enja. Priroda bi prema tome bila neka kontingentna, tamna, tjelesna osnovica misli, duha ili simboli kog poretka uope. Razraujui ovu dijalektiku, Eagleton se poziva na mislitelje koji su ustvrdili da se  u korijenju zna enja nahodi neka snaga  Marxa, Nietzschea, Freuda ili Lacana:  Uvijek postoji neato unutar kulture ato je osujeuje i zaobilazi, ato je stjeanjuje u silovit ili besmislen govor, ili unosi u nju ostatke puke besmislenosti (Eagleton 2002: 130). To je tamno jezgro simboli koga mogue zahvatiti (i strukturirati, dakle razumjeti) tek iz kulture, retrospektivno, a ne neposredno  dakle jedino pomou jezika:  U tom smislu ono svakako ne izmi e zna enju, ali nije ni svodivo na podru je simbola (ibid.). Stoga je svaki govor kulture o prirodi ustvari in samorazumijevanja vlastitih granica  a to je stav koji zastupaju Svend Erik Larsen i Jorgen Dines Johansen u svom Uvodu u semiotiku, u poglavlju  Izmeu prirode i kulture . Premda kreu iz striktno semioti ke perspektive, preciznije  iz o iata kulturalne semiotike, u kona nici su njihovi zaklju ci vrlo bliski Eagletonovim neato openitijim kulturalisti kim uvidima. Johansen i Larsen isti u da je polaziate kulturalne semiotike jasno:  sve ato se prou ava postavljeno je u odnos prema ljudskom ~ivotu , no to ne zna i da je kultura jasnim rezom odijeljena od prirode, niti da je ona tek  tanka opna znakova i simboli kih struktura nategnuta ponad nezavisnih i vrstih materijalnih procesa unutar druatva, tijela i ostalog fizi kog okoliaa (Johansen, Larsen 2000: 226). Naime, znakovni procesi svojstvo su i drugih ~ivih organizama  ako sva bia nastanjuju jedinstven fizi ki okolia, svako od njih ima svoju navlastitu okolinu, Umwelt, u kojoj vrijede sasvim tipi ne semioti ke zakonitosti, zajedni ke svim pripadnicima vrste. Stoga svaka vrsta nastanjuje druga iji znakovni sustav prema kojemu druga ije tuma i vrstama zajedni ki okolia  pri emu mogunost  prevoenja ili razumijevanja izmeu njih ovisi o zajedni kim im imbenicima. Premda znakovno sporazumijevanje nije ekskluzivitet ljudskoga svijeta, izmeu ljudske semiotike i one npr. ~ivotinja razlika je klju na, i to upravo u naravi znakovnoga sustava i semioti kih procesa  semiotika ~ivotinjskoga svijeta je fiksirana i reproduktivna:  }ivotinje ne mogu birati znak, interpretant ili predmet (Johansen, Larsen 2000: 236), za razliku od ovjeka, koji je obdaren specifi nom semioti kom kompetencijom, koja se nahodi u jednoj od presudnih razlikovnosti ljudskoga jezika spram semioti kih sustava drugih bia, a to je prema Johansenu i Larsenu  njegova sposobnost da ga se koristi u obliku posve imaginarnih svjetova, fikcionalnih svjetova, alternativnih naaemu uobi ajenom svijetu (Johansen, Larsen 2000: 227). Ljudski je jezik u suatini sposoban za kreativnost i (auto)refleksiju, za neprestano uspostavljanje novih odnosa izmeu znaka i predmeta ozna avanja:  Prema tome, stvari nikada nisu dane naaim osjetilima nego su uvijek uklju ene u kulturalni znakovni proces (Johansen, Larsen 2000: 238). Iz toga logi no slijedi da je fizi ki prostor obitavanja (doticajni svijet), koji je esto smatran naprosto danim i o kulturi neovisnim, u razli itim kulturama razli ito omeen  odnosno granice doticajnoga svijeta ovisne su o interpretaciji odreene kulture. Stoga, kako navode Johansen i Larsen, neka kultura unutar svog doticajnog svijeta smjeata pojmove poput zlih duhova, dok druga to dr~i praznovjerjem te ih isklju uje iz doticajnog svijeta, ali ne i iz kulture, ve ih smjeata na druga iju diskurzivnu ravan (npr. onu mitologije). Bez obzira na razli ite na ine razgrani enja doticajnog svijeta, klju no je svojstvo kulture po danskim teoreti arima da se na in razmeivanja mora moi pripovjedno predo iti. Upravo to pripovjedno predo avanje granice izmeu kulture i onoga ato izmi e njezinom nadzoru za Johansena i Larsena je smisao njihovog opetovanog isticanja injenice da je ovjekov odnos prema prirodi posredovan  tek preko pripovjednog posredovanja mogue je stvoriti pojam o prirodi kao suprotan kulturi, a govor o prirodi je ujedno i govor kulture o samoj sebi. Va~no je istaknuti da je za Johansena i Larsena klju na injenica da posredovanje uobli uje strukturu sukoba  izmeu semioti kog procesa kulture koji nastoji uspostaviti nadzor nad prirodom i granicom do koje je kontrola mogua, te prirode u obliku izmi ue, kontingentne i arbitrarne sile koju se nikada dokraja ne mo~e ukrotiti. Posredovanje pritom ne ide za tim da sukob ukloni, ve mu je cilj da se opre ni elementi uklope u odreeni zna enjski sustav koji bi za kulturu imao smisao te joj pru~ao na in da se s problemom odnosno sukobom djelotvorno nosi. Svaka kultura pritom vlastiti sukob s arbitrarnim i neobuzdanim uobli uje na poseban pripovjedni na in  primjerice, kulture koje je prou avao Lvi-Strauss taj element slu ajnosti tuma e objaanjenjima koja pru~aju religija i magija, mitovi i bajke, dok su u danaanjoj kulturi dio te posredujue funkcije, prema Johansenu i Larsenu, preuzeli sportovi, igre, zabava i financijske apekulacije. Da bi ti elementi kulture uope mogli vraiti posredujuu funkciju, osnovni problem  opreka izmeu nadzirue kulture i arbitrarne, kaoti ne prirode  mora biti podlo~an premjeatanju, pojmu koji Johansen i Larsen preuzimaju od Freuda:  Temeljni mehanizam logike posredovanja paralelan je pojmu premjeatanja koje je Freud zamijetio u prijenosu psihi ke energije. Ulog zna enja ili energije na jednome mjestu mo~e se premjestiti na drugo: primjerice, spolni nadra~aji na kupovinu roba, nepredvidljivost prirode na mati ara (Johansen, Larsen 2000: 276). Osnovni primjer premjeatanja kao strukture posredovanja kojim Johansen i Larsen barataju jest onaj lutrijskog listia koji je u Danskoj koriaten u kampanji borbe protiv raka  i rak i lutrijski listi u osnovi referiraju na element slu aja, koji se ni u jednom od primjera ne mo~e kontrolirati, pri emu je element nadzora, sigurnosti i uobi ajenosti smjeaten u kulturalnim obrascima koji tu slu ajnost nastoje locirati u prostoru nekog semioti kog sustava (u slu aju raka to je sustav medicine i bolnica, a u slu aju listia to je itav mehanizam lutrije kao dijela industrije kulture). Cilj ove dijalektike je ato viae smanjiti udio slu aja, a jedan od na ina je i da se taj slu aj premjesti iz jednog simboli kog prostora u drugi, tj. da se njime semioti ki ovlada na nekoliko razina. Lako je sada uo iti klju nu sli nost izmeu Eagletonove dijalekti ke ideje o odnosu prirode i kulture i semioti kog tuma enja istoga problema koje nude Johansen i Larsen: u oba slu aja rije  je o odnosu simboli kog/semioti kog procesa spram izmi ueg faktora slu ajnosti, arbitrarnosti i besmisla koji se mo~e locirati tek unutar kulturalnih naracija koje ocrtavaju same granice kulture; neposredan pristup je nemogu. Vidljiva je sada i injenica da je za ovakvu tezu nu~no baratati dvostrukim pojmom prirode. U jednom smislu priroda je dio kulture ukoliko je podatljiva kulturalnim oblikovanjima, ograni avanjima i razumijevanju (pa bi se moglo govoriti i o prirodi-kulturi), dok u drugom smislu priroda striktno ozna ava podrivajuu snagu materije koja se opire diskurzivnim kontrolama. Upravo na ovo drugo zna enje referiraju spomenuti autori kada uspostavljaju distinkciju izmeu prirode i kulture. Moglo bi se problem premjestiti na joa jednu teorijsku razinu, na kojoj se teza o  dvjema prirodama eksplicitno postavlja  rije  je o uvidima lakanovskog teoreti ara Yannisa Stavrakakisa iz knjige Lacan i politi ko. Jedan od glavnih operativnih pojmova lakanovske teorije jest pojam Realnog, koji pokriva u~i krug zna enja koji smo uo ili u konceptu prirode kao kontingentne i arbitrarne sile (znakovito je i to ato pojam Realnoga navodi i sam Eagleton, kako bi ozna io djelovanje tog negativnog prirodnog pola). Stavrakakis Realno takoer identificira s prirodom, i nastoji razvidjeti njegovo djelovanje unutar druatvenog, simboli kog polja te upozoriti na uobi ajenu reakciju druatva na taj skandalozni, disruptivni element:  Naae su konstrukcije stvarnosti toliko jake da se priroda mora povinovati njima, a ne one njoj; stvarnost je oblikovana tako da upravlja realnim. No uvijek postoji odreeni ostatak, uznemirujui element koji uzdrmava naae konstrukcije prirode (Stavrakakis 1999: 63; prijevod s engleskog: Oblu ar). Druatvo i politika, smatra Stavrakakis, utemeljeni su na obeanju istrebljenja tog stranog, uznemirujueg i destabilizirajueg elementa kako bi se postigla beskonfliktna utopija, ato Stavrakakis nastoji razotkriti kao fantazmatsku konstrukciju pomou koje druatvo ostvaruje stabilnost i koherenciju. Nasuprot takvim utopisti kim tendencijama Stavrakakis inzistira na elementu krize i slu aja, dakle Realnom, kao neuklonjivom, i ujedno kao negativnom temelju kulture i zalogu svih buduih simboli kih konstrukcija. Stoga i pojmu prirode kao druatvene i kulturalne konstrukcije suprotstavlja ve nazna enu drugu prirodu, koja je ujedno i priroda drugosti: sada je mogue identificirati dvije razli ite prirode: prirodu kao stvarnost, druatvenu konstrukciju, i prirodu kao realno, kao ono ato je uvijek smjeateno izvan polja konstrukcije i sposobno je dislocirati ga otkrivajui njegove granice. Evernden povla i relevantnu distinkciju izmeu 'Prirode', tj. naae zna enjske konstrukcije kojom nastojimo predstaviti prirodu, i 'prirode' kao 'amorfne mase drugosti koja preplavljuje planet'. (Stavrakakis 1999: 70; prijevod s engleskog: Oblu ar) U nastavku eseja pokuaat u pokazati kako Dragojevievi tekstovi odgovaraju na postavljenu tezu o dvjema prirodama i kako oni uobli uju strukturu sukoba izmeu nadzirateljskog elementa kulture i izmi ue prirode ili Realnog. Smatram da se doti ni sukob u Dragojevia mo~e zahvatiti itanjem tekstova o pticama i guaterima, dakle tekstovima koji ga premjeataju na problem odnosa izmeu ~ivotinje i ovjeka, koji je u autorovoj poetici naj eae ozna en kao promatra , ali i pjesnik. Stoga je pitanje ~ivotinjstva, u kom se prelama sukob izmeu prirode i kulture, ujedno i pitanje granice (pjesni kog) jezika: vidjet emo kako sam pjesni ki jezik, ali i govor uope, u dodiru s pticama i guaterima iskuaava vlastiti rub i kako upravo mjesto ruba ima povlaateno zna enje u Dragojevievim tekstovima. O pticama: stranac u vlastitom dvoriatu Ptice su zasigurno najpovlaatenije ~ivotinje Dragojevieva bestijarija, one su predmet po~eljne identifikacije pjesni kog subjekta, o emu svjedo e i uvodne re enice eseja  O pticama , iz knjige eseja Rasuti teret, svojevrsnog programatskog teksta na pti ju temu:  Kad se ovjek smjeata u druga ~iva stvorenja, nigdje se ne osjea tako dobro kao u biu ptice. On sam ~eli da je ptica, ~eli da je ona i njegovo drugo ja i oni do kojih mu je stalo. Stvara se tako paralelni svijet ptica, mnogobrojniji i raznovrsniji od stvarnoga (Dragojevi 1985: 7). U istom eseju pticu pripovjeda  vezuje za duau koja je, kako tvrdi na drugome mjestu   ono ato podlije~e promjeni  i nema identiteta (Dragojevi 1985: 127). Duaa je medij metamorfoze i zamjenjivosti, a ptica u eseju o pticama postaje njezin glasnik i simboli ki zastupnik. Stoga se ovjek ne smjeata samo u pti je bie, ve se biem ptice smjeata u sva ostala:  Duaa koja je u okvir sanjarije uvijek ulazila preko ptice, poprimajui njene osobine nestvarnosti, leta i harmoni ne zvu nosti, sada, ato je odavna bilo potrebno, ima osobine svega ~ivoga: crva, kukaca, riba, pasa, guatera, lisica, hijena, miaeva, buha, vjeverica, pa i ljudi. Iz centra svih njih neka ptica pjeva (Dragojevi 1985: 9). Izdvojivai je iznad svih ostalih ~ivotinja, subjekt preko ptice uspostavlja harmoni an odnos spram bia koja ga okru~uju  ptica je ono ato vezuje, ato omoguuje pribli~avanje udaljenog, ona je agens zamjeni nih igara koje dominiraju Dragojevievom poetikom i na in su na koji subjekt i objekt zamjenjuju mjesta. U eseju  Paradoks pjeva a u knjizi Cvjetni trg usporedba ptice i duae dobiva i prostorne konotacije  ptica vrai ulogu posrednika izmeu nebeske i zemaljske sfere, ato je dio uvrije~enog civilizacijskog simboli kog repertoara:  To je ono ato donose svi rje nici simbola: da ptica u svim kulturama i na svim stranama simbolizira duau, posrednika izmeu zemlje i neba, te se joa od Edena suprotstavlja telurskim namjerama zmije (Dragojevi 1994: 14). Re eno suprotstavljanje neba i zemlje/tla implicira i ostale va~ne polarizacije prisutne u Dragojevievom stvaralaatvu  one izmeu svjetlosti i tame, vertikale i horizontale, lakoe i te~ine, otvorenosti i zatvorenosti, pjeva i autnje/nijemosti itd. U Dragojevievom je stvaralaatvu na cijeni ravnote~a izmeu ovih stanja  primjerice, subjekt e se nastojati oslobaati pretjerane vezanosti uz tijelo i tlo zazivanjem svjetlosnih, zra nih elemenata koji su uvjet preobrazbe i smjeatanja u drugo, dakle uvjet samoga ~ivota. S druge strane, subjekt e se od zra ne apstrakcije braniti tvarnom imaginacijom, koja rije ima uvijek podmee tijelo  jer je cilj subjekta prebivati u konkretnome i u stvarnosti otvarati mogunosti za ekspanziju zna enja. I u ovome je smislu ptica povlaatena: kao bie koje  na visini saobraa sa svojom gravitacijom (ibid.), ona daje tijelu potrebnu lakou ne napuatajui ga  identificirajui se s njom u sanjariji, subjekt se rasprostoruje, liaava sputanosti odve usko odreene i zadane (zemaljske) egzistencije. Da izmeu prostorne ekspanzije i ekspanzije zna enja u Dragojevia naj eae stoji znak jednakosti, potvruje joa jedna pohvala pticama koju je autor ispisao u }amoru, svojoj zasad zadnjoj knjizi pjesama, u tekstu  Takoer :  U klaustrofobi nim situacijama, kada su zatvoreni nebo i zemlja, ptice lete; lete za nas, umjesto nas, oko nas, kao naae misli, naae ~elje i naaa utjeha. Koliko te~ine, tereta, muka, krivnje, uskoe: ato im sve nismo prepustili i gdje nas sve nisu zamijenile? (Dragojevi 2005: 147). On ih, kao jedne od glavnih aktera igre zamjenjivanja, u tom zapisu smjeata u jezik sam,  ono najdragocjenije u ovjeku ; govor je po njemu  vjerojatno nastavak pjeva, kao ato je pjev produ~etak leta (ibid.). Prizove li se ovdje prethodno opisan odnos kulture i prirode, moglo bi se ustvrditi kako ovom mialju o produ~etku govora iz pjeva pjesni ki subjekt izmeu prirodnog i kulturnog ne vidi prekid, ve kontinuitet: gdje je bila ptica, doi e ovjek, moglo bi se rei parafrazirajui Freuda. Ptice su iz ove perspektive dio prirode-kulture, sna~no su semanti ki kodirane i kulturoloaki gotovo  pripitomljene . No smjeatanje u bie ptice nije toliko neproblemati no kao ato sugeriraju ovi na elni uvidi. Stoga je malo as izlo~enu skladnu analogiju (ili kontinuitet) izmeu ptice i ovjeka kao bia koje govori nu~no proairiti i elementima krize/prekida prilikom pokuaaja ovjekove komunikacije s pticom, koja je esta tema tekstova koji govore o konkretnim situacijama u kojima se pjesni ki ili pak esejisti ki subjekt suo ava s pticom (kosom, crvendaem, grlicom, sjenicom ili vrapcima). Interpretirat u neke od njih i pokazati njihova  opa mjesta , kao i posebnosti i pomake u vienju ptica. Kontekst je ovakav: kontakt izmeu subjekta i ptice naj eae je ostvaren u svojevrsnom meuprostoru, u kom se dodiruju njihove tipi ne okoline  subjekt pticu obi no promatra kroz prozor radne sobe koji gleda u dvoriate (prostornu blizinu s pisanjem i imaginacijom ne treba smetnuti s uma). On se ptici esto izravno obraa, pita se o njezinim namjerama i sl., a pretpostavlja da i ona sama ima udjela u toj komunikaciji, smatrajui da se i ona obraa njemu. Njihov dijalog shvaa kao igru, pri emu je ptica redovito ravnopravan partner. U eseju  Grlica u Cvjetnome trgu upravo je o igri rije . Po etak je tipi an:  Na brezu ispred prozora svakog jutra ovoga svibnja oko deset sati dolazi grlica. Imam dojam da radoznalo gleda u sobu tra~ei gdje sam i ato radim (Dragojevi 1994: 73). Pripovjeda  zatim opisuje pticu, isti e koliko mu je njezina prisutnost va~na za rad te je i ovdje usporeuje s duaom, dodajui kako joj je grlica bli~a od ijedne druge ptice. Ukratko, daje joj svojevrstan dignitet subjekta, a ne tek mjesto objekta pogleda, o emu svjedo e i reci u kojima priznaje da se ne zanima za nju viae nego je pristojno:  Ne pitam se je li ~enka ili mu~jak, gdje su joj gnijezdo i mladi, gdje je ono vrijeme prije i poslije deset sati (Dragojevi 1994: 74). Priznaje zatim da ga ona uvla i u pri u i otkriva itatelju da je s pticom uaao u svojevrsnu igru u kojoj pokuaava, gledajui kako se ptica premjeata po dvoriatu,  pogoditi kamo e krenuti, na koju e stranu poletjeti  prostor ostavlja beskrajne mogunosti (ibid.). Ipak, pogaanje mu ne polazi za rukom, ato u njega izaziva bijes i nemir  odsutnost moi da predvidi kretanje grlice vidi kao vladavinu kaosa,  nejasnoa i mutne~i u vlastitoj glavi (Dragojevi 1994: 75). Usporeujui situaciju s kineskom Knjigom mijena, zaklju uje kako je u grlici   brzoj, jasnoj i lakoj  mjera  pokreta i mirovanja koja mu je skrivena i nedohvatljiva:  To vidim i osjeam, ali ona je meni daleka i nepoznata (ibid.). Na koncu priznaje nemo, odustaje od dovijanja, osjeajui da ga ptica nadmaauje, ak joj pripisuje i odreenu nadmo, nagaa da je ona u igri spretnija od njega, te ona ustvari pogaa njegovu namjeru, da bi zaklju io na koncu kako ona  vjerojatno i izvan ove igre pogaanja zna mnogo viae o meni nego ato mogu pretpostaviti (ibid.). U prostoru koji je smatrao svojim, a grlicu gostom, uloge se iznenada zamjenjuju  on je stranac, a grlici na kraju eseja dodjeljuje mogunost govora te pretpostavlja da ka~e:  Doala sam da me vidia, a ne da pogaaa, ne da me upravljaa lijevo, desno, tamo, amo, gore dolje (Dragojevi 1994: 76). Prizove li se dijalekti ka struktura izlo~ena u prethodnom poglavlju, tada se esej mo~e itati kao tekst ija je dinamika odreena dvama faktorima. S jedne strane nalazi se subjekt koji nastoji pticu prometnuti u sugovornika, izvesti svojevrsno  prevoenje jezika njezine okoline/Umwelta na jezik svog, pokuaavajui nai zajedni ki kd i time ostvariti kontrolu granice koja ih razdvaja; s druge strane je ptica, koja se iz predmeta identifikacije i opeg mjesta simbolike (ptica kao duaa i jezik) pretvara u nepoznanicu  iz sfere semiotike prirode-kulture, ijim kodovima subjekt raspola~e, ona seli u za subjekta potpuno neozna en prostor, koji je on smatrao domaim. Na koncu, ne mogavai se tek tako pomiriti s vlastitim porazom i vlastitim neznanjem, subjektu ne preostaje niata drugo nego da projicira u pticu neko  viae znanje , neku mo koja bi opravdala njegov poraz, briaui time element slu aja i besmisla. Promotri li se situacija s obzirom na pojmovnik lakanovske psihoanalize, moglo bi se ustvrditi kako se tijekom igre s grlicom subjekt suo ava s pukotinom u vlastitom simboli kom sustavu  ta pukotina ili praznina nije drugo do Realno, mjesto na kom se simboli ki poredak pokazuje kao manjkav i necjelovit, pro~et kontingentnoau i kaosom, od kojega se subjekt atiti fantazmom kao elementom imaginarnog kojim se pukotina nastoji  zaaiti  fantaziranjem o drugome koji izmi e logici simboli kog. To Realno, kako sam pokazao, jest priroda sama, i to u svom nejezi nom vidu, pod krinkom nepoznatog, izmi ueg i nepripitomljivog; ili naprosto slobodnog od ljudskog predvianja i znanja, kao ato je to u ovom slu aju grlica. Premda je u bijesu zbog nemoi, koju nastoji kompenzirati fantazijom o nepoznatome, Dragojeviev subjekt na koncu ipak prihvaa svoju manjkavu poziciju i negativno razrjeaenje igre. Elementi prikazane situacije iz eseja  Grlica ponavljaju se i na drugim mjestima, gdje subjekt na neposredan ili posredan na in izvjeatava o svom neznanju ili nemoi. Primjerice, u pjesmi  Zvijezda ptice iz zbirke Zvjezdarnica  lirski se subjekt u prvom stihu poistovjeuje s Bogom ( Kada sam jednom bio Bog , Dragojevi 1994: 94), no unato  sveznanju i svemoi koje ta pozicija naoko implicira, subjekt opisuje susret s pticom u kom ona opet izmi e njegovoj ~elji da joj se obrati te njegov govor nepovratno kasni:  Otvorio sam prozor/ i viknuo sjenico, sjenico,/ ali ona je ve bila odletjela (ibid.). U istoj knjizi, u pjesmi u prozi imena  Crvenda , situacija se ponavlja: premda subjekt osjea da ga ptica prati, ona je uvijek br~a od njegove misli i njegov govor je ne susti~e, ostajui tapkati u neznanju:  Danas kada je doaao (tko zna odakle?) jedva sam ga mogao zapitati&  (Dragojevi 1994: 129). Za razliku od eseja iz Cvjetnog trga, gdje naviru raspolo~enja bijesa i nemira, u objema pjesmama iz Zvjezdarnice subjekt na ograni enost vlastite moi pristaje s radoau. U knjizi pjesama }amor percepcija se djelomice premjeata: ako je u prethodnim tekstovima dominirao pogled kao medij kojim subjekt prati pticu, sada su u prvom planu sluh i zvuk. }amor i samim naslovom toj komponenti dodjeljuje povlaateno mjesto, a ono dolazi do izra~aja upravo u tekstovima o pticama  u tom je smislu }amor knjiga u kojoj je motiv ptice dominantniji nego u bilo kojoj drugoj Dragojevievoj knjizi. Vrapci su sada glavni protagonisti i na njih u obratiti posebnu pa~nju. Valja rei da ih subjekt izrijekom izdvaja od drugih ptica  dok se sa svima ostalima u nekoj mjeri mo~e komunicirati, pa ih se mo~e smjestiti i u odreenu simboliku, s vrapcima to nije slu aj. U svakom od tekstova o njima subjekt priznaje vlastitu nemo koja se ponajprije odnosi na injenicu da ih nikada ne mo~e izbrojati (tj. katalogizirati pogledom):  U kroanji ispred prozora brojim ih trideset dva, zatim dvadeset osam, trideset pet itd. Vrte se, prelijeu, izmi u oku (Vrapci, Dragojevi 2005: 66). Subjekt je ponovno u podreenom polo~aju  ima osjeaj da se s njim igraju, bez najave se premjeatajui drugdje. Njihovom pojavom dominira cvrkut, na elo kaoti nosti ( Gdje je oblik, podmeu mi cvrkut ibid.), koji je tema istoimene pjesme, u kojoj ga subjekt imenuje vrstom zvu ne tapiserije, otporne na njegove misli i ~elje:  tako je/ gust da se ini kako se kroz njega ne mo~e/ probiti nikakva misao, ~elja, projekt (Cvrkut, Dragojevi 2005: 78). Upravo preko cvrkuta kao jezika koji ne mo~e prevesti subjekt se suo ava s posve stranim svijetom koji ga napada; vrijedi citirati odulji ulomak ove estetski izrazito uspjele pjesme:  Evo napada, invazije, nema mi spasa. Iz stotine grla i kljunova (spojeva grla i kljunova) ide, leti pohod, veseo, krilat, nejasan, iz nekog svijeta koji je tako blizu i tako daleko da vjerojatno granica i ne postoji. Doali su, cvrkuu, odletjet e, a ipak je to napad potpunom druga ijoau, odnekle gdje nas nema, ne im ato nas dodiruje, ne zna. (ibid.) Odnos subjekta spram te vreve drugosti dvostruk je: raspolo~enje divljenja i ~ivahnosti pomijeaano je s osjeajem prijetnje, opasnosti i straha pred opsadom nepoznatog, ato je najpregnantnije izra~eno sintagmom  prpoano oru~je o~ujka , namijenjenom pticama. Na koncu, subjekt prihvaa poraz, izvjestan otpo etka, u koji je sada uvu en i jezik  u to se ~ivkanje ne mo~e govoriti, niti mu se mo~e obraati, a i sam je jezik jalov i nepodoban za takvo ato:  Njihova je bezbri~nost beskrajna, naae rije i mukle, zatvorene, tihe, nikakve (Dragojevi 2005: 79). Zavraetak potvruje mjesto subjekta kao stranca u vlastitom dvoriatu, kao i u tekstu o grlici:  Moj prozor i ja upali smo negdje/ ne znamo to no gdje (ibid.). U pjesmi u prozi  Vrapci, re enica , kao ato naslov sugerira, u prvi se plan postavlja odnos izmeu glasanja i ponaaanja vrabaca te pjesni kog govora. Osnovni problem zadan je na samom po etku:  Ono ato udi dok promatramo vrapca to je da njegovo ponaaan28  2 H X   Z ~ BD`HJz0<|xtphhG h4H6h4HhuqhV$h'hh- h9hm02hynhe+h"Shy+hhDSh[hehe6heghthf+heh; h;56hmh;56 hQ#G56h;h;CJ$aJ$ h;5h++h;5h#hHtvx2D*8LP~Ndt(*,@$6ѽ졝}h{[h_h\+/h>hFuhh\hQbhehaxhhFehIh lhh-shLlh<hh2@h}h yh(hUhh;hV$CJ aJ h#OhG hV$hh4H0TBj~ !V!h!!!!:"B"N"""""""""####,$X$Z$x$$$$$$$d%f%h%j%~%ļļĸhA2h_hpXhch{_hDGNhih E`hdhFeh h#+h hfMh8hHh,h'Jheh= hjh "hi[hogHhN*hL;h~hXh36~%%%&&:&&&&.'j'''''(((((((((())2)4)V)X)j)l)))B**++,,--.....ļ|xhfh h=`hN%h*h!jhr$h'sh!huh4h6h`Zh4hh'Oh7?5h'Oh'O5hP3h7?h0nhn^hIh6hmhU@hRhNhTvh/Xh[hwSh .j%(()j28^HRZ:c6uJ|xzHJ(д$d]^a$gdM$d`a$gdM$d`a$gdM $da$gdM..../////.00001 1122f2h2j2~2222 3 3|333d4t4405J56"646662787T7V7^7`7b77|hWZNh hhBhY5hGhNh hjh%hT{h=h.hO h9h~hSqhnhbChwh0h=bqhJh{Jh`hJThhJ h`h=hk:hfhI</77788:8~8888888999 999@9r9~9999:: :$:&:J:Z::: ;j;;;;;;;<"<r< ======ļh hhPt3hGhG6hGh$e#hI<hNY hvhm}hkThghb"h##hyh9hah9h36h(h@-nhD^'h,h%S/hSwhm_hO8hcYhG_4hhL1==*>D>>>> ?B????Z@^@@@@@@@.A@ANAdA"BBBB CCCDDDDDD E~EE.FJFLFXFZFFFFȼȸ|hxu*h4<h<h}hA4hhPh h<hE>hmM hmM 6he+MhI hmM h#'hgChTY{h-gh(hhkZhtrhz*h Jh ph|hNhfvhh'k hgDh_ hgDhfhfhXhth2hgDh6hh|[\h)kh{hF|h<'oh!hef3bbbc8c:cNcccccccd&ddddddeeeegghhhiHiZi^iiiiii jjj,j.j@jBjDjjkkkkl&l@lBlRlhtLh'jfhg7hg76hguh <hqfhg7hh(tho@@hohhqhSJh^haAhZh/,hgQhIh$h`g*h`g*6h4}h^Oh`g*h)Xah<hb7RlTlVlXlblnnooooooohpjppppq*qqqdrfrssssbtttt.u2u4u6uuuhvxvzv|v~vv w wwx*xxxyz"z^zмhhE-h+sh"Yh;h)+hzGhGnh|hVhE&h(bhi1h*Jh*J6hah*Jh Th/h1khDh^8Eh*jh(4hh]htLh'jf6^z|z~zb{| |D|F|H|J|`|r|||||}}@}}}}}}~~"Phv̀Ҁ*DPRXZlntv ÿ׻׷h^ h6hoh=Xjh0JUhhhohCthrAhh<hVHh/~ hf.xhE{hK-hZQhQahQa6hQahj[h1h'kBh+8h|~hVhh; Ah61@PVdz|~„fz`(NnrtvzFHT،ڌ܌ތ̼踩tih@h8CJaJh@hLCJaJhLCJaJmH sH h@hC3CJaJh@hsCJaJh@CJaJhz=h@CJaJhohshsWhsW6hKK$hsW6hsWh? hX<hh%AhthhKh!7hy=vhhI}h)'DFHJ^.,J|DzZnz|~$068¾ºҮ}yuqymiehOYh8h&hxh`h#hzhz6hzh16huVhh ('hG9h1hdkh:}5 hfW75hdkhdk5hhfhbE9h}H,hvhv6hdVhvhhH hsh@h}agCJaJh@hsCJaJh"CJaJ' Drv̙\^`ҚԚ֚ ž֞$f "&(<վ|xph$h$6h$h-jhl,0JUhl=hg@hHIhh hmaGhQhahBh0h)hhkkh~= hg@hohh{ h|hohGEwhmhPhfhGhL 6hOYjh0JU,£У $v"D| FHdFHRʧܧBr^h<V}uhe%he%6h_he%hdEhdE6hdEh\)h'Z6h'Zh: h*h?hxFhPh.h hrh' h>h0*!h^` h5?hAhh?r hGlIhGlIhGlIh[|hbhxh@ hMih9hm_h"hK5*hhghg6hgh8hQh6hb2rHN&| 8:LN^(*,l6DL`dfĸĸh} h9ch3hhUYKhXhXWhv6hvhh"zhhPhQoh8;hh)h h:&hhf?)hVYNhXh qhdh=his,hpIh's<hFh)`h+5F:L`b~ARLZ]]]] ^$d`a$gdM$d^a$gdM $da$gdM$d`a$gdMPPR`@D2BJPbx2FJT:<>@BDFм谨hhr=xh={hchghT1hrPh_ChaShhChGh_2Oh Jh*hzPhmWhfh80 hhmhTTh${hwth/Jhh2h7h]h~-hm~hnI0F~H\|"(8dPThj26VXd.F̸hAhPheh>X6h>Xh~h~6h~hGh hhn hx&hXh'Qh]hRh/uh4hr=xhLGh91h1Hh6h1HhMhfh{hv Fhho4.26@PZP\bhjp(08TfZlp~ȤȠhUph!hEJhqhhzwdh:Hh;h[h,+;hDhh|h}hvh&2h]Dhq|h+"h)SihH&hY hba6hbahbahba6hMhThh/hShS6hS00:~ "$`rrNP^`b68bfz{wsokh`hC(h\hIh hIhYj 6hYj hGth/ \hLfh&hLfCJaJh&hXCJaJhw CJaJh&hGtCJaJh:CJaJhbahkhXh hvh<hV5&h$Olh>%h h 6h h\ Khv)N  BD(8F8888888>:P:R:b:d:f:h::::\;;;;;T<<<<==>ؾƾƺ𢞦h*kh-@h'h}hhAhdzh(-hh hPhh&h\ hhr+lUh{hRh6hA5hI`hw]hSJh\hj:hV5&h^h`h27je, njegov let i prelet, ne mo~emo prevesti (vidjeti) kao re enicu (Dragojevi 2005: 139). Dok je kod drugih ptica prijevod mogu (pripovjeda  navodi kosa), kod vrabaca je problem ponajprije u tome ato  ni jednoga ne mo~emo pratiti samog, ne mo~emo ga odvojiti od grupe, ne mo~emo ga razlikovati (ibid.). Zbog te grupne (ne)organizacije, re enica, koja tra~i linearnost, nije mogua  nema pridjeva ni imenica,  a u igri su na jednome mjestu vremena i na ini (Dragojevi 2005: 140), zbog ega su vrijeme i prostor ukinuti, pa je svaki smisao nemogu. Stoga ni njihovo glasanje, tj. ~ivkanje, za pripovjeda a nije pjev, kao kod drugih ptica: s njihovim ~ivkanjem uope i nije mogue stupiti u dijalog, igra se  kao npr. kod grlice  nema na emu utemeljiti. Zbog ove ravnoduanosti spram svake komunikacije, oni nisu zajednica za izuzetne ciljeve ( Bo~e, koliko odsustvo misije! usklikuje subjekt u pjesmi  Vrapci ; Dragojevi 2005: 66)  kontrola se nad njima ne mo~e uspostaviti, zbog ega ih sistemi utvreni na hijerarhiji i vlasti ne podnose:  Nije stoga udno da jedan voa i poglavica kakav je bio Breton nije trpio vrapce. Ne postoji nijedan voa kojega oni ne bi mogli izbjei (Dragojevi 2005: 140). Posljednji mi se citat ini naro ito znakovitim, budui da direktno iskazuje inkompatibilnost kontrolirajueg druatvenog sustava i prirode u njezinom izmi uem vidu, koja sustavu uskrauje cjelovitost i zatvorenost, otvarajui pukotinu i prazninu u njegovu smislu. Zanimljivo je ato Dragojevi navodi upravo Bretona, koji je iz nadrealizma kao poetike koja se takoer bavila slu ajem, onim nepredvidljivim i apsurdnim odlu io stupiti u polje politike koja tra~i konkretne i definirane programe i ciljeve te nu~no uskrauje prostor kaoti nome i nepredvienome, koje je u ovom tekstu utjelovljeno u grupi vrabaca, kakvoj su dadaisti, a i nadrealisti u ranom periodu zacijelo pomalo nalikovali. Iz konteksta u koji ga uvodi, jasno je da se subjekt podsmjehuje  poglavici Bretonu iskazujui simpatiju prema pti jem neredu; premda ga doti ni zbunjuje i ne pogoduje njegovim namjerama prevoenja (ili zamjenjivanja), subjekt ga airokogrudno prihvaa. Ovakvo prihvaanje tamnog, mialju neprobojnog (nesvjesnog) elementa, rekao bih  Realnog, karakteristi no je za itav }amor; stoga bi zavrane re enice ove pjesme u prozi mogle biti geslo cijele knjige:  I mislimo, u bla~enom kaosu, prije re enice, ima mjesta i za nas i za sve ~ivo i ne~ivo. Buja demokratska slika u kojoj se malo zbraja, poma~e i ne ~eli nestati u lijepim zamkama reda. O ito, radost je kooperativna (ibid.). Pokuaat u sada rezimirati poprili no slojevitu sliku o pticama koju podastiru Dragojevievi tekstovi. Iz svega re enog mo~e se zaklju iti da se u Dragojevia ptice pojavljuju kao dvostruko kodirana bia, a ta dvostrukost ini cjelinu njihova zna enja u pjesnikovoj poetici. Kao ato je pokazano, ptice su najprije jezik sam, subjekt ih identificira s moi i potrebom vlastitog govora  koji ~eli postojati u prostoru otvorenih mogunosti i zamjena, onom istom kojim bolje od njega, kako sam pretpostavlja, vlada ptica. Zatim, ptice tom uspostavljenom govoru subjekta, u konkretnim susretima, izmi u  nastanjuju posve razli it prostor koji subjekt ne mo~e valjano ozna iti, ili kako sam navodi: prevesti. Ipak, Dragojevieva poetika harmoniju pretpostavlja kaosu i krizi, pri emu taj kaos i kriza u skladu ne bivaju izbrisani, ve sa uvani  oni ga omoguuju  takvom logikom valja u Dragojevievim tekstovima itati i pti je motive. Zato i to izmicanje ptica kojim subjekt ne mo~e ovladati nije tek neato ato govor ostavlja hendikepiranim u smislu kona ne liaenosti ili amputiranosti, ve je to u Dragojevia prije konstitutivan trenutak samoga jezika  praznina kojom se on  hrani , neki potencijalitet, nedovraenost, nemo koja ga uvijek dr~i u napetosti, ne dopuata mu da se zatvori ili mu naprosto pru~a dokaz o postojanju drugosti. Upotrijebi li se psihoanaliti ki vokabular, moglo bi se ustvrditi kako su ptice ~elja jezika, neka viaa stvarnost kojoj govor nastoji prii i o kojoj imaginira, one su njegova aktivna sanjarija, ali su ujedno i Realno jezika, ono disruptivno, nemogue, koje ~elju uvijek ostavlja otvorenom. Otuda i dvojstvo subjektovih raspolo~enja: bijes, nemir, strah ili nemo bivaju zamijenjeni ili istodobni s radoau, veseljem, divljenjem i pristajanjem na razlike i njihovom afirmacijom. Ova dvostrukost percepcije tema je i Dragojevievog eseja  O pticama : dok je ptica svojim glasanjem iskazivala strah ili ugro~enost, ovjek bi redovito to isto glasanje prevodio kao pjev, neato lijepo i sublimno. Kao ato su prethodna itanja pokazala  oba ova raspolo~enja i zna enja sa uvana su na razli itim razinama i u razli itim omjerima u mnogim Dragojevievim tekstovima o pticama. O guaterima: preobrazba i distanca Za razliku od ptica, koje kao zra na veza izmeu zemlje i neba predstavljaju povlaateno mjesto u Dragojevievoj poetici, guateri su, kao ~ivotinje posve vezane uz tlo, dijelom sasvim druga ijeg semanti kog areala; oni su antipodi pticama i njihov odnos spram jezika dijametralno je razli it od prethodno opisanog. U ovom u poglavlju pomno itati dva Dragojevieva teksta na temu guatera  jedan je glasoviti esej-novela  Guater Lucumone , iz Rasutog tereta, a drugi je  Iguan , poetski mikroesej iz knjige pjesama Hodanje uz prugu. Premda ih dijeli ovei vremenski razmak, koji uklju uje i odreenu mijenu u autorovoj poetici, eseji se doti u sli nih pitanja iz poneato druga ijih perspektiva, ato ne za uuje: Dragojevi je, kao malo koji hrvatski pjesnik, od svoga pisanja na inio neobi an sustav u kom su prekidi i rezovi odmijenjeni varijacijama, ponavljanjima i premjeatanjima konstitutivnih motiva i strategija iz teksta u tekst i iz knjige u knjigu. Esej  Guater Lucumone vjerojatno je jedan od najnarativnijih Dragojevievih tekstova (ne udi stoga ato je uvraten i u jednu antologiju hrvatske novele 20. st.); ako bih preciznije htio odrediti njegov ~anr, uzimajui u obzir injenicu da je u tekstu okvir pri e proairen i premaaen stanovitim poetskim mialjenjem, rekao bih da je rije  o narativnom eseju s elementima parabole.  Radnja ukratko te e ovako  trojica prijatelja (pripovjeda  je jedan od njih) u svom skitanju po Italiji zatra~e prenoiate na kunom imanju kod starca koji im ga nudi ako oni zauzvrat budu, svaki dan po 15 minuta, promatrali njegova Lucumonea, velikog guatera smjeatenog ispod zida. Pripovjeda  ga sa~eto opisuje, isti ui najva~nije:  Bio je sivo zelenkaste boje, glatke ko~e, pitomog ravnoduanog izgleda. O i, kojima sam obratio posebnu pa~nju, u ko~ici na vrhu glave, bile su gotovo samostalne, neuklopljene u cjelinu tijela. Njima emo, dakle, svako jutro posveivati svojih petnaestak minuta. Nije nam se inilo da e biti suviae teako. Lucumone nam je izgledao viae stvar nego ~ivotinja (Dragojevi 1985: 16). Pokuaa li se situacija susreta s guaterom usporediti s onom susreta s pticama (ponajprije ato se ti e eseja  Grlica ), nailazi se ujedno na sli nosti i razlike: pogled je ponovno dominantan medij kontakta koji se iznova odvija u ljudskom okru~ju  dvoriatu. No ono je sada dvostruko dislocirano  prije svega u stranu zemlju, a zatim i dublje u prirodni okolia: pripovjeda  na po etku teksta izvjeatava kako dvoriate kamo dolaze djeluje zapuateno, jer trava i biljke rastu po svojoj volji, ato njegova klapa shvaa kao znak da se mo~e ui. Zatim, situacija promatranja guatera i ovdje je definirana kao igra, koja meutim nije slobodno izabrana, ve je dio nagodbe, nametnute od strane starca koji funkcionira kao glasnogovornik guatera (i nije slu ajno ato ga klapa odmah na po etku imenuje ludim). Ve prva star eva replika, kojom daje objaanjenje za promatranje guatera, uvodi osnovnu  filozofsku temu eseja, a to je tema povratka zemlji; sljedei citat smatram znakovitim jer obilje~ava itav jedan pol Dragojevieva poetskog mialjenja: Stari nam je govorio, u malo rije i koje smo od njega uli, kako smo se putujui do sada nagledali slika, graevina, prostora, nakupovali knjiga. Sve to udaljava od zemlje, od pravog ~ivota meu ~ivotinjama i biljkama kamo svi mi, prije svega, pripadamo. Lucumone je mnoge koji ~ele mnogo a posti~u malo vratio iz pustih lutanja po rije ima, oblicima i zvucima u spokoj i utjehu zemlje. On ima, govorio je starac, samo jednu misao, ako se to mo~e i smije tako zvati; upravo nju emo, dok ga budemo gledali, doznati. (Dragojevi 1985: 16) Ovoj druga ijoj misli pripovjeda  se najprije pribli~ava zapa~ajui razliku u na inu gledanja izmeu guatera i ovjeka  on uo ava da se o i guatera  ne mogu centrirati te da zbog svoje razdvojenosti svijet zahvaaju kao zbroj dvaju dijelova, a ne kao cjelinu, zbog ega bi se moglo rei da guater ne gleda samo o ima, ve  itavim tijelom, cjelinom, prostorom koji zauzima (Dragojevi 1985: 18). Ako je u Dragojevievoj poetici upravo instanca pogleda klju na za percepciju svijeta, tada je suviano rei da je pripovjeda  odmah svjestan da je suo en s Umweltom iju logiku teako mo~e doku iti  pa ga smjeata i u drugu vremensku ravan, s nekom nepoznatom i izgubljenom semiotikom:  On dolazi iz nekih neizmjernih daljina vremena, s porukama koje nisu izre ene (Dragojevi 1985: 19). Ta stranost na pripovjeda a ve od prvoga trenutka djeluje magnetizirajue, a po etna bezazlena igra poprima prijetee dimenzije, pri emu je prijetnja definirana kao opasnost od kontaminacije pogleda samim objektom promatranja:  Ovim o ima, kojima netremice gledam guatera, kako u kasnije gledati ljude, slike, ~ene: itav veliki prostrani dan? Neato e, mislio sam tada, od toga ostati u mom pogledu, u meni (Dragojevi 1985: 18). Ipak, kao i u slu aju ptice, pripovjeda  pokuaava imaginacijom nadoknaditi manjak vlastitoga gledanja, pa se pita ato guater o njemu misli i da li ga uope vidi. Ovaj pokuaaj smjeatanja u guaterovu perspektivu osujeen je guaterovom potpunom nepomi noau, u kojoj pripovjeda  prepoznaje namjeru ~ivotinje da kori njegovu radoznalost i zbunjenost, ato u njega izaziva osjeaj bijesa i frustracije, kao i ~elju da guatera izudara   tako da mi iz glave izae sve ato je ualo i ato bi moglo ui (Dragojevi 1985: 19). Potonji citat signalizira da se dogodio diskretan, ali zna ajan pomak u pripovjeda evoj percepciji: viae nije posve jasno govori li on o guateru koji je smjeaten ispred njega ili o guateru u njegovoj glavi kojeg po svaku cijenu ~eli istjerati jer se on o ito ve ugnijezdio ondje. Da je tijekom 15-minutnog promatranja nastupila odreena mijena u njegovoj svijesti, jasno ukazuju i re enice koje njegovo novonastalo stanje definiraju kao san, za razliku od prijaanje budnosti   nelagodan san u mraku ne ijih usta (ibid.). Tu preobrazbu svijesti on tuma i kao degradaciju, ato postaje jasno joa jednom usporedbom koja u tekstu slijedi za prethodnom: od po~eljne identifikacije s pticom, koja je simbol prostornosti, lakoe i pjeva, pripovjeda  nakon gledanja u guatera prihvaa onu s kokoai,  koja je, prestavai biti ptica, izgubila pjev i let (Dragojevi 1985: 20). On izvjeatava o osjeaju vezanosti za zemlju i tjelesnim simptomima novonastalog stanja  hodao je teako i smeteno, pogled mu je bio prikovan za tlo, nije podnosio prostor. Stanje u koje su on i njegovi prijatelji upali definira kao klopku, zatvor,  stanje-ugao , prispodobljuje ga obliku gomolja; to je  svraeno stanje iz kojeg se ne mo~e ni padati (Dragojevi 1985: 21). Krajnji stadij kontaminacije dosegnut je kada pripovjeda  utvruje da se on i njegovi prijatelji gledaju  pogledom punim guatera te da njihova imena, kao i jezik uope, gube svaku mo razlikovnosti, padajui time u amorfnu anonimnost:  svi smo bili isti, a i imena smo bili izgubili (ibid.). Iznenadno (i spasonosno) otre~njenje nastupa u trenutku kada jedan od njih napokon uo ava njihovo stanje i udnu nakanu ponuene im igre:  On ~eli da postanemo guateri! (ibid.) Ova re enica uvodi i svojevrstan obrat, nakon nje itatelju se pripovjeda  obraa iz situacije a posteriori, nastojei protuma iti udnu zgodu koja je zadesila njega i njegove prijatelje: o tom stanju govori kao o bolesti, koju se trebalo  lije iti kako bi se bie iznova priviknulo na po etnu to ku budnosti i zdravlja. Ipak, zanimljivo je to ato u ovom komentaru susret s guaterom ne iskrsava kao slu ajna i za njihov izlet sekundarna zgoda, ve kao neato temeljno  boravak u nekom tamnom, skrivenom predjelu egzistencije. Susret s guaterom pripovjeda  vidi kao spuatanje u zatvorenost guatera iz vlastite otvorenosti, kojoj guater nema pristupa, a ta ga injenica u~asava. Nije rije  pritom toliko o tome da on ~ali guaterovu zatvorenost, ato je tek djelomice to no, jer otrgnuvai se iz zlokobne igre osjea se i donekle krivim zbog napuatanja guatera  rije  je prije svega o u~asavajuoj spoznaji mogunosti kona nog pada u klopku, u zatvorenost ~ivotinje, ato se tuma i kao svojevrsno siromaaenje ljudskosti. Moglo bi se stoga rei da stvarni guater biva tek povodom da se prepozna vlastiti, unutarnji guater  da se napokon, u dodiru s pravom ~ivotinjom, probudi i iskuaa njegova mamea mo. Tu mo pripovjeda  na koncu teksta imenuje sreom, povezujui je sa stanjem zaborava. Upravo to  snovito stanje on smatra odgovornim za to ato im je preko nekoliko dana bilo potrebno da mu se otmu. To otimanje pritom ne shvaa kao puko vraanje na staro, ve i kao raanje iznova, povratak u simboli ko, odreeno oblicima i razlikama; kao neko ubrzano prola~enje evolucijskog toka od kog je guater bio zaboravljen:  Trebalo se ponovo, a mo~da i prvi put, iskobeljati iz anonimne dubine i oblikovati svoje lice koje je tamo bilo palo. Trebalo je iznad glave, u visini i svuda uokolo razigrati gledanje i pokrete  naprostoriti se naprosto izvan tijela (ibid.). Preobrazbu u guatera pripovjeda  dakle poima kao pad, a tom bi se padu moglo pripisati nekoliko atributa: bio bi to pad u puku tjelesnost, u san, u sljepilo, u gluhou i samou  kako se na jednom mjestu ka~e, pad u zaborav, autnju, nijemost i tamu. Sve su to jedinice zna enja koje je pripadno  zemnom elementu Dragojevievog mialjenja, ije je mjesto u ljudskom obzoru problemati no  on je nu~an, ali u svojoj krajnosti i opasan: taj mra ni, demonski element mora biti isklju en iz bia da bi ono uope postalo ljudsko bie, bie koje govori i gleda, no ujedno mora biti i sa uvan upravo u svojoj vanjskosti  jer je uvjet razlike bivanja ovjekom, ako se tako mo~e rei. }ivotinjsko o kom Dragojevi govori kao o siromaaenju i padu te ga vezuje za zemni element ima joa jedan va~an i u njegovoj poetici nezanemariv aspekt  rije  je o moralu. Iz te perspektive, ~ivotinjsko nije tek ono ato, kao ato u ovom tekstu nastojim pokazati, radikalno izmi e ljudskome kao vid neke strane, jeziku neuhvatljive prirode; u eti kom smislu ono je karakteristika same ljudskosti, i time je uvu eno u prostor koji sam nazvao prirodom-kulturom  animalnost funkcionira kao element simboli ke ekonomije kojom ovjek ozna ava grani ne prostore vlastita bia. Za Dragojevia, ovjek je bie rasprostrto izmeu dvaju polova ije sam zna enjske areale ovdje pokuaao prikazati  svoenje na sreu i ugodu zna i reduciranje ljudskosti tek na jedan plan, plan puke tjelesnosti i fizi kih potreba, koji negira ovjekovo nastojanje da ih imaginacijom nadilazi i preobra~ava. Srea i ugoda, simbolizirani slikom ~ivotinje vezane za zemlju, stanje su zatvorenosti, simboli ke nedjelotvornosti, pa ne udi ato se Dragojevi esto pokazuje oatrim kriti arom sree kao isklju ivog i jednodimenzionalnog cilja egzistencije, pri emu njegova kritika postaje kritikom druatva zasnovanog na hedonizmu. U eseju  Viaedimenzionalna ~ivotinja iz knjige Izmialjotine subjekt sugerira kako je ljudska ideja o utopiji, koja je upravljala revolucijama s po etka 20. st., usmjerena na zacjeljenje ovjekove podvojenosti, nepomirljivosti polova koji ga pokreu, pri emu je ~ivotinja u svojoj pukoj tjelesnosti, odsutnosti simboli ke moi, postavljena kao ideal. Suvremena epoha, po Dragojeviu, karakterizirana je  empirijskim odnosom ovjeka i ~ivotinje, odnosom liaenim svakog imaginacijskog i simboli kog posredovanja, koji je odmijenio tradicijom utemeljen transcendentalni odnos ovjeka i Boga, koji je nezaobilazan dio autorove poetike. Odnos koji Dragojeviev subjekt uspostavlja prema ~ivotinjskom daleko je od  empirijskog , on uvijek uklju uje igru imaginacije, problem komunikacije, ravnopravnosti i sl., no opasnost nastupa kada se taj simboli ki meuprostor gubi i kada subjekt biva zarobljen vlastitom tjelesnoau, u potpunosti odreen elementom zemlje koji prestaje biti potreban uteg ato ovjeka spaaava od bespreglednog  lutanja po rije ima, oblicima i zvucima , od pretjerane zra ne lakoe. Ako je esej  Lucumone smjerao prema opisu stanja, odnosno procesa preobrazbe u guatera, drugi esej na temu guatera,  Iguan (iz knjige pjesama Hodanje uz prugu), u prvi plan postavlja temu imenovanja. Subjekt se, promatrajui kod svog prijatelja guatera iguana s Galapagosa, pita:  & kada bih mu po~elio neato itati, kako se ita djeci i starijima  ato bih mu itao? (Dragojevi 1997: 56). On smatra da za iguana valja nai pravi na in reprezentacije, njegovog glazbenika, pisca ili slikara koji bi ga na valjan na in predstavio, uklopio u diskurs. Ponovno je u igri itav niz elemenata na koje sam ve ukazao. Pogled je glavni medij komunikacije koja se i u ovom slu aju ti e pogleda drugoga koji valja doku iti  tako za iguanov pogled subjekt takoer pretpostavlja da dolazi iz neodreenog vremena i s neodreenog mjesta, pa zamialja i moguu etnoloaku biljeaku koja bi govorila o nekom dalekom ritualu kojega je upravo iguan bio sastavni dio. No guaterov je Umwelt pripovjeda u nedoku iv jer na svaki pokuaaj uspostavljanja odnosa iguan odgovara zatvorenoau i autnjom, pa se dobar dio zapisa bavi nagaanjima o naravi okoline/svijeta iz kojega je doaao. Guater tako postaje simptom izgubljenog kozmosa, nekog mitskog svijeta u kojemu je, pretpostavlja se, ~ivotinji bilo dodijeljeno dostojno simboli ko mjesto pa je i simboli ka razmjena s njom bila mogua, postojao je jezik kojim joj se ovjek obraao, a koji je za subjekta sada nepovratno izgubljen. Iz ovih nagaanja pripovjeda  iznova izlazi kao gubitnik  shvaa da  se spetljao i izgubio u rije ima (ibid.); atoviae, ini se da mu se iguan ruga. }ivotinja je ponovno pobjednik u igri, a to pripovjeda  formulira ovako:  Predmet je nadvladao pogled, nije mu pomogao da rijeai ~elju, nije ga naveo na trag, tajna je uputila na tajnu (ibid.). Upravo ovom re enicom Dragojeviev tekst potvruje vezu koju sam ranijim tuma enjem nastojao uspostaviti, a to je povezanost izmeu pogleda, ~elje i jezika  ta je veza jedan od klju nih vorova psihoanaliti ke teorije, koja je Dragojeviu po esto i ranije bila referenca, pa stoga i ne udi da u jednome zapisu u Hodanju uz prugu spominje Lacana. Subjekt dakle priznaje nedostatnost vlastita znanja i intuicije koji ne dopiru do iguanove zatvorenosti, ili pak raskoai koju ta zatvorenost prikriva. Na koncu si postavlja pitanje i o smislenosti svoje po etne namjere:  Uvla ei iguana u jezik s namjerama, jesam li pogrijeaio? Treba li njemu uope adekvat? Je li mogue premostiti nijemost ~ivotinje? (Dragojevi 1997: 58). Kona an odgovor je nije an i optimalno rjeaenje za pripovjeda a jest ono prihvaanja  subjekt na koncu zaklju uje da je u slu aju ove nemogunosti komunikacije mudrije izabrati nedjelovanje u odnosu na objekt koji odbija pogled. Jedino mjesto koje u opisanoj konstelaciji za subjekta mo~e ozna iti ~ivotinjskog drugoga jest njegova daljina  koju subjekt na koncu teksta, upravo zbog svoje tvrdoglave ~elje  gubi:  Tra~ei, prevrui knjige i rije i ini se da naae prijateljstvo (moje i iguanovo) slabi, da me ak i njegova daljina napuata i seli negdje na druge strane. Ona niata ne zna, a ipak sve mijenja (ibid.) Pokuaa li se sada uspostaviti odnos izmeu dvaju tekstova o guaterima i sintetizirati itanje u ovome poglavlju, moglo bi se rei da se razlika izmeu njih ponajprije ti e razlike izmeu preobrazbe i distance. Dok je u  Guateru Lucumoneu subjekt zahvaen guaterovim stanjem te preuzima njegove atribute, u drugome,  Iguanu , pripovjeda  tek predo uje svoju nemo smanjenja po etne distance, koja se pokazuje kao nemo jezika, pogleda i ~elje. U oba teksta guater je ipak neato strano ovjekovom stanju, no rije  je o razli itim razinama tematiziranja te drugosti. U prvome tekstu, rije  je o svojevrsnoj imaginarnoj identifikaciji  od po etne relacije subjekta spram guatera koja se mo~e imenovati odnosom unutarnjega svijeta i vanjskog objekta, konflikt se zatim premjeata na unutarnji plan: u vlastitoj nutrini subjekt prepoznaje guatera kao, recimo to tako, izvanjsko nutrine ili ~ivotinjsko ljudskog. Borba se od toga trenutka uglavnom vodi s tim unutraanjim stranim elementom pri emu stvarni guater, Lucumone, postaje tek njezin medij i poticatelj. Stoga zavrano subjektovo  sjeat u te se upueno Lucumoneu jest obeanje sjeanja na stvarno mjesto koje je bilo otponac za otkrivanje skrivenog unutarnjeg prostora. Rije  je o prostoru ozna enom zemljanim elementom koji uza sebe ve~e nijemost, autnju, zatvorenost, ludilo, koji na koncu dobivaju i moralni korelat, dakle vrijednosno ozna avanje, ime je dinamika odnosa premjeatena unutar okvira kulturalne simbolike (prirode-kulture) kao sredstva samospoznaje. Po~ivotinjenje je pritom mialjeno kao svoenje na sreu kao primarnu te~nju ovjeka, spram koje Dragojeviev subjekt ne osjea drugo do zazor, pa stoga i ne udi da na jednom mjestu pripovjeda  spominje sram koji njega i njegove drugove obuzima za vrijeme te ~ivotinjsko-ljudske preobrazbe, ato je samo pokazatelj da u nju nisu dokraja uali. U  Iguanu pak guater je bie koje izmi e mogunosti bilo kakva ozna avanja, odupire se prevoenju u kulturalne kodove  glavni odnos je distanca koja se na koncu pokazuje dragocjenom, jer je, paradoksalno, jedino ato subjekt zapravo mo~e imati od tog sasvim stranog bia. Gubitkom distance uruaava se i potencijalni odnos spram onoga ato uvijek izmi e porecima imenovanja, i ato ~elju, kao i pogled, uvijek dr~i otvorenima i budnima. Svatko na svome mjestu Na koncu, valja rezimirati tijek dosadaanjeg izlaganja. U uvodnome, teorijskom dijelu, nastojao sam supostaviti tri teorijske perspektive koje su na razli itim razinama razraivale dijalektiku kulture i prirode, posljedica ega jest koncept o dvjema prirodama koji je eksplicirao Yannis Stavrakakis, iji sam lakanovski pojam Realnog preuzeo za opis djelovanja prirode u njenom izmi uem vidu. Ovaj sam mehanizam kontrole i izmicanja zatim nastojao itati u Dragojevievim tekstovima o pticama i guaterima  svaka od ovih tema pru~ila je pritom vlastite odgovore i nijanse tih odgovora: po svaku sam cijenu ~elio izmaknuti reduktivnom tuma enju, stoga sam se i upustio u donekle pomnije itanje. Takoer sam nastojao pokazati da ~ivotinjska tema u Dragojevia nije neato rubno: premda se na prvi pogled motiv mojega itanja mo~e u initi egzoti nim, htio sam ustvari uputiti na bitno: na neke va~ne karakteristike Dragojevieva subjekta i njegova odnosa spram drugog, prirode/~ivotinjskog i jezika samog. itajui tekstove o pticama i guaterima  kako one iz knjiga eseja (Viaedimenzionalna ~ivotinja, O pticama, Guater Lucumone, Paradoks pjeva a, Grlica) tako i one iz pjesni kih zbirki (Zvijezda ptice, Crvenda, Tako, Vrapci, Cvrkut, Vrapci, re enica, Takoer), najprije sam nastojao istaknuti razlike koje ocrtavaju zna enjske koordinate Dragojevieve poetike koja je polo~ena izmeu dvaju polova: u tekstovima o pticama rije  je o polu koji uklju uje prostornost, otvorenost, lakou, let i pjev/govor, pa i odreenu airinu pogleda, dok u onima o guaterima prevladava zatvorenost, nijemost, prikovanost za zemlju i tijelo, ato na koncu ima i moralne konotacije. Ptice su za Dragojevia predmet po~eljne identifikacije  one su prispodobljene duai i jeziku, a subjekt na koncu prihvaa i njihovo izmicanje, nerijetko s radoau. Guateri su pak od jezika odijeljeni sna~nije nego ptice  ak i samom svojom ktonskom (telurskom) simbolikom; a identifikacija s njima, kao ato pokazuje tekst  Guater Lucumone , ima prijetee konotacije  preobrazbom u guatera duaa do~ivljava degradaciju, ona gubi svoju prostornu mo koja je jedna od njenih va~nih karakteristika. Ipak, i tekstovima o pticama i onima o guaterima zajedni ko je to ato ~ivotinje  izvan njihove primarne simbolike koja je ujedno semiotika prirode-kulture  smjeataju na poziciju Realnog  tada se susreemo s pitanjem imenovanja i pokuaajem uspostavljanja odnosa subjekta s radikalno stranim Umweltom. I tu se vraamo na po etno pitanje o vezi pisca i njegove ~ivotinje koje Dragojevi postavlja u poetskom mikroeseju  Iguan . Ondje tvrdi da je ta veza za pisca nu~nost, ali i dovodi u sumnju efikasnost medija kojim pisac u tom odnosu jedino raspola~e: jer literatura je ono ime se jedan ovjek obraa drugom ovjeku (Dragojevi 1997: 57), i tra~i njome neposredan odjek  kao lijek od straha ili samoe, od izlo~enosti arbitrarnosti svijeta;  Zato su , ka~e subjekt,  knjige obi no zabrinute i katastrofi ne. Strah i briga vezuju ljude ja e od bilo ega drugog (ibid.). }ivotinje su u tom smislu, na neki na in, izvan odnosa. No, kao ato Dragojevievo stvaralaatvo daje na uvid, subjekt e upravo tu nemogunost odnosa nastojati sa uvati, prepoznajui u daljini drugoga aansu za vlastiti, premda iznevjerujui govor. Stoga bi zamjeni nim igrama kao prostoru beskona nog (samo)prepoznavanja i smjeatanja u drugo valjalo pribrojiti i jedan stati an odnos koji je u Dragojevia takoer prisutan: to je onaj prihvaanja razlike kao takve, koja tra~i  da svatko ostane na svome mjestu (Dragojevi 1997: 58). Literatura Dragojevi, Danijel (1994), Cvjetni trg, Zagreb: Durieux. Dragojevi, Danijel (1997), Hodanje uz prugu, Zagreb: Matica hrvatska. Dragojevi, Danijel (1976), Izmialjotine, Zagreb: Naprijed. Dragojevi, Danijel (1974), Prirodopis, Zagreb: Studentski centar Sveu iliata u Zagrebu. Dragojevi, Danijel (1985), Rasuti teret, Beograd: Nolit. Dragojevi, Danijel (1994), Zvjezdarnica, Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. Dragojevi, Danijel (2005), }amor, Zagreb: Meandar. Eagleton, Terry (2002), Kultura i priroda, u: Ideja kulture, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, prevela: Gordana V. Popovi, str. 107-134. Hoffmeyer, Jesper (1998); Biosemiotics, na: http://www.zbi.ee/~uexkull/biosemiotics/jespintr.htm (posjeeno dana 29. o~ujka 2009); izvorno objavljeno u: Encyclopedia of Semiotics, New York: Oxford University Press, ur.: Paul Boussiac. Johansen, Jorgen Dines; Larsen, Erik (2000), Izmeu prirode i kulture, u: Uvod u semiotiku, Zagreb: Croatialiber, preveo: Stipe Grgas, str. 221-308. Kull, Kalevi (1998), On semiosis, Umwelt and semiosphere, na: http://www.zbi.ee/~kalevi/jesphohp.htm (posjeeno dana 29. o~ujka 2009); izvorno objavljeno u: Semiotica, vol. 120 (3/4), str. 299-310. Stavrakakis, Yannis (1999), Lacan and the Political, London/New York: Routledge.  Kalevi Kull Umwlet definira kao  semioti ki svijet organizma (Kull 1998), koji uklju uje sve zna enjske aspekte svijeta odreenog organizma. Teoriju Umwelta razvio je estonski biolog Jakob von exkull (1864-1844), na ijim je uvidima 80-ih godina 20. st. utemeljena biosemiotika kao disciplina koja spoznaje semiotike primjenjuje i prilagouje spoznajama biologije. Ovom sintezom teorijska biologija nazna ila je odmak od dominantne darvinisti ke matrice  prirodne selekcije i otvorila vrata novom poimanju organizma  kao teksta, ije zakonitosti biosemiotika nastoji utvrditi, usmjeravajui posebno pa~nju na pojam prevoenja kojim se nastoji tuma iti ne samo kontakt izmeu pripadnika razli itih Umwelta, ve i ~ivot na razini stanica  prije svega njihova reprodukcija. Pioniri biosemiotike su znanstvenici poput Thomasa Sebeoka, Gregoryja Batesona ili Thurea von exkulla, koji su se uvelike oslanjali na uvide Ch.S. Piercea i Louisa Hjelmsleva, a va~an doprinos novoj disciplini dali su i sami semioti ari, poput Jurija Lotmana, zaslu~nog za koncept semiosfere. Valja napomenuti da su anticipatorske ideje Jakoba von exkulla i ranije imale utjecaja  primjerice na Rilkeovo pjesniatvo, ili pak na Heideggera, koji ih je baatinio upravo u svrhu opisa problematike odnosa ovjeka i ~ivotinje.  Simboli ko je jedan od Lacanovih registara  uz Imaginarno i Realno; ako Imaginarno pretpostavlja zrcalni odnos i kao takvo je klju no za oblikovanje jastva, koje je uhvaeno u mre~u identifikacija koje su po Lacanu uvijek la~ne odnosno fiktivne, Simboli ko je poredak koji prokazuje jastvo kao manjkavo: slika koju je pokuaalo stvoriti o sebi uvijek je proizvod neke pukotine ili nestabilnosti koju se pokuaava zacijeliti,  zaaiti . Ova pukotina, koja je konstitutivna za Simboli ko, nije drugo do Realno  uzurpirajui element koji upuuje da subjekt u Simboli kome kao poretku istih relacija ne mo~e pronai stabilno, pozitivno utemeljenje vlastitog identiteta. Kao ontoloaka praznina u Simboli kome, Realno se stoga vraa kroz fantazmu o uznemirujuem, stranom elementu koji prijeti destrukciji jastva/identiteta, zbog ega ga ono mora locirati u nekom elementu Simboli koga i zatim nastojati isklju iti.  Navod je iz teksta  Viaedimenzionalna ~ivotinja , iz knjige eseja Izmialjotine.  Pojam  zamjeni nih igara Dragojevi prvi put uvodi u zbirci pjesama Prirodopis u tekstu  Virusi  rije i, zamjeni na igra , u kom postulira:  Niata nije tako daleko da se ne bi moglo zamijeniti i spojiti. (& ) Zamjena je ~elja svake stvari. Treba zamjenjivati! (Dragojevi 1974: 91) Ovaj imperativ postao je operativnom strategijom mnogih Dragojevievih tekstova, a zamjena se naj eae ticala relacije subjekt  objekt, odnosno mogunosti da oni zamjene mjesta, da subjekt podari stvari ili biu u kom se nastanjuje vlastiti govor, dok taj drugi subjektu poklanja svoju perspektivu, ime ne samo da se odgaa trenutak kona ne smrti, ve se osigurava i ponovno raanje subjekta, njegova obnova kroz drugoga i u drugome.  Ova nemogunost rekonstrukcije nekog davnog ljudskog kozmosa naglaaena je i vrlo dopadljivom kratkom pjesmom  Tako iz Hodanja uz prugu kojom se tematizira ta nesukladnost razli itih svjetova/jezika:  Ja sam posljednji ~ivi pripadnik/ jednog malo poznatog naroda/ i samo Bog zna ato zna i/ kada ka~em mi. (Dragojevi 1997: 28) Rije  je ovdje o nemogunosti identifikacije, a samim time i reprezentacije: kako definirati element koji se ne uklapa u poredak diskursa? Odlaganjem kona ne odluke o tome u neku neodreenu perspektivu (samo Bog zna), pjesma sugerira da je valjana reprezentacija tog singularnog elementa posve arbitrarna  ako se znak ne mo~e valjano deaifrirati, ostaju samo nagaanja, odnosno fikcija  baa kao u slu aju s iguanom.  Umjesto sree, kao pozitivan egzistencijalni pol Dragojeviev subjekt preferira radost: valjalo bi u njegovim tekstovima istra~iti fenomenologiju toga stanja.     PAGE  PAGE 2 >?(?*?N?T?HAJAnAzA|A~AAAAANBnBBBBBBBBBCCCDD^EF~FFFGGGPH\HHHHRIhIlI|IIIIh hh&~h h;)hKfhwhAh+h*hoGh,lhh5,h YNh4hrhh* =h)#rhv}h(h)hXhhhBh=/h:h hNXhlh3)2IIIK8L:LLLNLPLRLfLzLLL4MNNNOOtP.Q:QQ"SSSTT UlUUUUtVVVVJW|WWWXÿ{wowkhwMhh6hh6Mhaxhax6haxhUEh7)h~hUZhi6hh8Ch3hd}hLd hKhhhd hIgh$^hA hAUhmh+Nh$hmh h|h!Zhl1hGh hjrZh 6*X$XbX"YXYYYYY Z4ZRZXZhZZZZZZZZZZZ&[[[\^\t\\h]t]v]]]]]] ^ ^H^^^aab b2bȼԸ}x} h 6hG,Kh 6hbh 6h h(whzO5 h5 hQ5h(wh(w5 hM5hrLKhYhhMhwDhch3DhFahS5hghPTXf .<x|j D~*`lnxnp~ɽhhhOhh6hhQZh6Ahh(IhW[$h9xhchh):hp Rh "hvh h]Xh]Xh]XhQMh;h!hU:Z\*:>LNZ\486>hlb "6FhzļĸĴh'@h+h Ah<h<6h<hcjh=mhhOh&eh:6h:hRwh h hnJh1Rhhhd:h' uh  H  6$ $dha$gdl, $dha$gdl, $dgdM $d^`gdM$ $d^`a$gdM$ $da$gdMvx $   $ D     4 8 ƺƲƧ|qeqqZOZh rSh*CJaJh rSh^6CJaJh rShT;SCJaJhk 9CJaJh rSh 6CJaJh rSh CJaJh rSh-CJaJh rSh[7W6CJaJh rSh[7WCJaJhN3h[7W6CJaJ8       ( > F H         h  (<|hv2Fշ{s{ssg{s[sh hhN36CJaJhQhN36CJaJhN3CJaJhW<hN36CJaJhW<hN3CJaJhN3jhN30JUh rSh^6CJaJh rSh06CJaJh rSh0CJaJh rShC0CJaJh-}CJaJh rSh[7WCJaJh rSh,CJaJh rSh*CJaJ"68h|$$r%%((X*Z*++++++++++++++++++++++++ûûûûñ籫Õh rSh^6CJaJhM0JmHnHu hN30JjhN30JUjhNUhNh=hN36hj|hN36hhN36hhN36hN3jhN30JUh hhN3CJaJ*$X*++++++++++++++++++ $dgdMh]hgd- &`#$gd;< $dha$gd 5 01h:pM/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@>  Footnote TextCJaJ@&@@ Footnote ReferenceH*B'B Comment ReferenceCJaJ<"<  Comment TextCJaJ@j!"@ Comment Subject5\HBH  Balloon TextCJOJQJ^JaJ4 @R4 -Footer  _$.)@a. - Page Number$<HL Y\HC yz5@/ J%Y)-6%:@@BBEEELQhVZb#j_ntttuPu{uuuv0v1v~&L݌ތߌŐ&'AEĨƲɻ"1ABYQo{|9P[!rj=)000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@00@0@00@00000000000000000000000@0@0@0@0@0@00Y@0I0@0I0@0I0@0I0@0@0@0@0@0@00I0hBYQP[K00 |SI0 I0I0K00K00QI0I00K00K00 $$$'<~%.7=F"PZbRl^zVF>IX2bB8 +~ !"j% ^$+#+  '!!u#zcm O\ K X   G P ] l " . a k DR!3@CRTV_k(1HTx-59AHTWant`m  & * l } [!a!!!!!!!!!U#]#_#e#$$z%%%%{&&&&&&z''''''("($(*(;)C)E)K)z****h+k+,,,,----f0j0k0r0111!1 2(2+212h3p3r3x33333c6e66637;7>7D777::::::::$;.;;;(<3<<<=>!>(>F>Q>>>>>????AAAAoBzBBBBBCCEE"F/F0F;FFFGGHHHHJJKKKKMMMM(>)>)>BBBB^^ffffNwNw0{1{݌A--13T\5<||JLNTXYq  F")f34BNfyn2z )[17EM _htwgwB8 5%P37-gpgu< b%(1V28MpX]ekqy;g&+65?JTTsftn aARHSijMprja+7E_yl~H4#)12ZKMP^dEefN*@Aqb&ePhLp|  " b( 80 3 6 ? A A C ;H H \ ^` Jb 3c Jc Ld ?f v /~ R  } F> @ G O { ? & ' ( _A hd Vl  % G N NY [ "^ l w  M o  U- .5 6 H J b |  g!&12gD%Uvd39#ELj| ~U(Wvels8<(=HLOY\)^c|h~8$)2f;:JJPUjXX} &h.1!+b.3qVR\pPyz=~ S5?LSYoW}|~~H&(,4G?V2br[yXzq< =%k7BV.l t:?   5>?o"S6_Sgj q<Fk4).4m6;KLUha|_ z**JZ]ermsiq>sEwF[[p^3hltu..{/5E}G JXpw` *0G&MNRbz "& h4 mM M V Yj | !0 !"!0*!^0!5!-%F%H%lI%N%e%&C(&V5&E&G&i&ap&x&|&''2'' '#' ('PR'eR'D^'s'(D(bd())I)$)0)7);)f?)G)Q)S)V)[)\)f)%*2*K5*H@*`g*xu*P{*+++ + +P#+#+)+9+R+&[+y+,,:,d#,/,5,=,>,}H,J,{X,l,is,v,- ---!-$-).-E-/K-K-O-S-Z-\-^-a-8k-~-...;1.A4.0Y.Z.r./]/\+/)8/78/d1o1t1 2222&2m02]2Hh2eh2cl233g 3Q 3F3RG3K3N3N3W3\3Pt3O~34444(4*4I44O94<4CL4U4\4G_4et4u 5 5I5D5*5053555A5C5\S5Z5d5e54n5u567 6J 6L 6,67676;6i6yi6i6p67(7 7V77X%7.7074787B7G7)W7fW7[7]7_d78'8O8R8wX8X[8[899w99k 9*9bE9G9G9L9qh9k9k9Lm9$:q5:YL:dW:N_:dc:d:f:j:k:6l:m:; ;;$;&;,+;0;i7;8;)];4];_;c;t;<<<q<< <&<;H<_<Wk<n<'s<\s<}<=* ===O="=+=.===`d=pj=~=>>,4>@>E>I>R>S>j>]r>w> ? ?,4?K?c^?a?Cu?v?9 @ @{@@@(@2@9@:@o@@pG@d@f@ag@g@yAA; A AA%A,A6A}:A{=AHA}NAYA2^AuwA]BBB_BB"B'BI3BAB5KBUBWB[BdB'kBkBBCCQC8C8CLC_CdCK{C D7D3D?DBDNDWD[D]D5cDwDHE"E$E(E,E1E^8ETEUEXE bEv FF.F7F=FBF_FjF2pFvFvFJwFxF5GGG G GQ#GW%G8G9G?VdViVuVczVWW9W'WH%Wl%W&W[7WX:W_DW UWXW'_WbWcWmWsW{Wn~W" XXXX#XG:X=X=X>XXXrXzX:YY"Y$Y2Y;Y?YCPYQY!xYcY ZTZZ!Z!'ZP+Z_>K_[_b_|_3``P``)`P,`.`=` E`I`[[`c]`a8 aaQaa a"a /a3a6aFaQaXRa)Xa5[a[a^ac}a}bb=bbbb)(b)b:/bMbQb-abob}b`cccs&cX3c9c9cUGc;PcYcHdc+gcOmcXnc~tctcyd dx!d $de$d%dudzwdee4eFe9Jeferpef ffG(fhBhLhNh^hx_hch,lh~hiiVieii0i$5iMi>Mi)SiViZiwij?jjj|_jcjBdjOqj tj~jk kkkk*kNkdkdk ll#lBl lr+l[lkln{lm mmmmm*m=mVmd^mmma{m5~mnn-n@-nc3n8n:n?nGnTRn/VnZbnbnhnrn}snz o<'o 3o5o#7o|AoDoQoE^ooopzp"p6pLp^OpUp~pq q\ q&qq#q'q)qSqUq=bqhquqyqq4 rTr?r)#r.r>r`Ar/ErWr\Wr![rmrtrfssgs&s's8s#;sMs>Ys~Yshdsistt(t/t%4t.Tt}rtvtwt*u' u}uA$u/u46uAuFuRuJouzuv vvvvTvh&v1vL1v5vy=vDvhvw4w(wGEwKIw7x6xxx5$x.xf.x/x9xr=xAx[xaxfxJ}xyy yHyy'yVyYqyxy?zzz<#z$z.zBOzczdzuzCvz{T{{{ {- {${,{*3{C{J{TY{2h{{|| ||D|||'|1|z2|F|K|yO|0S|U|[|to|q| }/ }+}-}0}4}=};I}I}7P}d}m}v}v}w}~~&~.~ 1~E~ ]~}i~m~@.0^6?MP]a pfT7[lZ?kAID(f++,[[c#k`p~u| > +"0;#=\JX$bcdlTVZ2llz7r8:PA{|,FGO^F!1:yKQCUbem:uZv":>EPF_f "')&8CTNR-SYP|}Co 4OjRbb1h]C([<=VHLVZ hI GW<:H jy )!'(-<@K,P`xm $m&@-UGk~ #-CkOVjhh-su!$1`=tL]Igwuy A u=AIIggTr${ *eA T/XbikWoZty%t+X<<I_m@' ;EIRT{Y1`]`?fckUptui}? -U@FHI{LVhqvz !%'4AEL` T+913>?m`bgmyjFg7BR\gjTruw q - @RcgdhVoo%tv" !-g7hB4FJPMM$eu F 3)0::FV_eoYqo# (/04[1kn#/4<I<]Xzcey017"TJ\0ny{#)578HLNPb` 1bvF%)5PZ4]~~g+1<:`;?7CgNPop88&AsX- *//(27>EJKY`bV$&'0jQXaaAbkk= ,99: EX]jzz"+78Kfx#Eq-X2j289>BH`~b_fkm]wf~IiO"SU[` ip26:"C+NP5QaEv{<GI " "'X.7=>KV[Wprs\F'JN.{}V} ")0J11FI!jl|KK 8RRS?VOWadu}/ ;<Dc|P)*6b8AKwMeWwC~ k[_ qA[Z]F"I0@OU\i&#n*,#3@wFS>X]dqr <22D=KCLSwhx 2!4:]FU\hqj;n{_%(=<AhAMQ`uu$,-3:<ENOSU[ Pq"*e+-F`v4 /05B@]v&`8d=TXg*w n 2O;y<GOwQ^vawfkHyo|<DlE{~o8=Tdg z ~A2A4@I,X%B6@9L;J=P?'@^QQ?Y[\qtv + 82@A5CiFUZ[thtc '.E FL#OHPzPRco  DMfz9bkq}} ##+>hCG~OiQbuQx) P ()CCGBH!n|V3 4@T]b(bnoKJY\Waabr| '67):<E/HmK[|\\kMnhnoj:Qj[[[@qDuxy9}$-@DK!V@mHz:}(w1C3S557?CDGFF-NTZ{_ p~-MDDdEZ`,eg+s!(58F?Vm_a0im{~ e<EfM@RYZh)qzW $k,.6!79FU]n^o_Q`Y`RaLf)x_(.4DDU:n}q) P.;>HT'Zw*T%* 5CE\NZde)4\5<ErRSRV_=_DCWg`.e3or>wx]z]k&-gC3gk?a%X \cimuSw-W"77GLyUUNilulurxx[&-469AAN'Y]v +46^pRwxP ])!#@%06;,A<^e"z s l1!236%:tAbC#^9h( 62+8:N[howwU: 7?BScZilJos -58< >SJ VYr*v aY*GS\^eeTnnCtx & 3Y5\FTe_` ahPi^lbs~&)IQNX`q 69<MVTZi[]Hjtvax ,08>;BuJJJeDhq)4~6@ST9k+rz+Xq,-v689+:l=EMS`rbdpu|o4 & 6t9HLxRVkZj]hiw ?Qde>k?@UoXm_ea}aQbKfo ?!!"'i1S27JTW)X`lrEz 8?IKWK]aS'01^6ALzO_$f lloy={m 5+4;=DFO)w|l )BENe!nnqZ"%2V3=EQXafr~R(*A/Idoy@,0=  $&'*-1489:<=>ABDHIKLMNORSTUWYZ]`abcehjklnopruvyy@@ @@@@$@(@*@,@.@2@6@:@>@B@F@H@P@T@V@\@b@j@p@x@z@|@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@8UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"1hĆ=Ն>"Zt"Zt!42HP ?e24 Netko je ve rekao, broj ~ivotinja i pisaca je istiBraneBraneOh+'0   0< \ h t8Netko je ve rekao, broj ivotinja i pisaca je istiBrane Normal.dotBrane464Microsoft Office Word@/P@. U@^"Z՜.+,0  hp  HOMEt 5Netko je ve rekao, broj ivotinja i pisaca je isti Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$&'()*+,./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acdefghiklmnopqvRoot Entry FpՅ^xData %1Table-YhWordDocument7HSummaryInformation(bDocumentSummaryInformation8jCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q