ࡱ> OQLMN RbjbjVV .<<%X7@www8\ I#9"[[[666FFFFFFFJrMF w66666Fww[[H+++6< w[w[F+6F++@ B[yGr!6@FH0 I@6M(tM, BMw B66+66666FF+p666 I6666M666666666 : Lidija Bakota U iteljski fakultet u Osijeku  HYPERLINK "mailto:lbakota@ufos.hr" lbakota@ufos.hr TUMA ENJE NEPOZNATIH RIJE I U RAZREDNOME KONTEKSTU Sa~etak: U razrednom se kontekstu tuma enje nepoznatih rije i naj eae dogaa pri susretu u enika s knji~evnoumjetni kim tekstom na satu knji~evnosti. Ako se poka~e da u knji~evnom tekstu postoje nepoznate rije i, zadatak je nastavnika u enicima otkriti njihovo zna enje. No to zna i da i samom nastavniku mora biti razumljiv leksi ki sloj knji~evnoga djela. U itelj mo~e na razli ite na ine pristupiti objaanjavanju i definiranju nepoznatih rije i i izraza. Slo~ene leksikografske definicije tada je potrebno prilagoditi u enicima mlae akolske dobi. U radu se postavljaju osnovni kriteriji definiranja nepoznatih i manje poznatih rije i u enicima mlae akolske dobi. Istra~ivanje opisano u radu provedeno je u svrhu utvrivanja na ina na koji studenti  budui u itelji tuma e nepoznate rije i u enicima mlae akolske dobi. Analizirale su se studentske pripreme za sat Hrvatskoga jezika u kojima su studenti predviali rije i koje bi u enicima mogle biti nepoznate i koje bi time mogle ometati proces razumijevanja i do~ivljavanja knji~evnoga teksta, a potom se uspjeanost provedbe etape sata  tuma enje nepoznatih rije i procjenjivala u neposrednom radu studenata  buduih u itelja s u enicima mlae akolske dobi na satu Hrvatskoga jezika. UVOD Govornici jednoga jezika nikada ne govore posve jednako. Razlike u njihovom govoru mogu biti jedva primjetne, ali one ipak postoje. Razlike se odnose na izgovor rije i, oblike rije i, konstrukciju re enice, leksik, stil izra~avanja. Razlike se mogu odnositi i na odreivanje zna enja rije i. Jedna rije  u govornikovoj svijesti mo~e imati razli ito zna enje u odnosu na ono koje mu daje drugi govornik istoga jezika. (Na primjer, izrazu drag si mi netko mo~e pripisati izricanje osjeaja ljubavi, drugi vee privr~enosti, trei prijateljstva, etvrti simpatije... Ili: rije  sirota u govornikovoj svijesti mo~e imati jedno od sljedeih zna enja: siromaana ~ena, udovica, ~ena vrijedna ~aljenja, ~ena koja nije odviae pametna). Naime ...svaki ovjek ima u glavi svoj rje nik sinonima (Bral 1897, prema: Tafra 2005: 218), pa su mogue ak i nemogue sinonimizacije (davanje istoga zna enja dvjema rije ima koje su imale razli ito zna enje) i desinonimizacije (davanje drugoga zna enja jednom lanu sinonimijskoga niza). Jezik je komunikacijski sustav znakova koji je raslojen na svoje komunikacijske podsustave. (Babi 1994). Raslojenost jezika mo~e biti teritorijalna (ogleda se u narje jima), socijalna (rezultat kojega nastaju sociolekti), funkcionalna (raslojenost jezika na funkcionalne stilove) i individualna (prepoznatljiva u osobinama govora pojedinca odnosno u njegovom idiolektu). Idiolekt se mijenja vremenom (kada je netko star, on ima blago razli ite govorne navike i iznad svega znatno razli it leksik nego kad je mlad)... (Zgusta 1991: 159). Osoba se funkcionalno slu~i razli itim komunikacijskim jezi nim podsustavima prelazei s jednoga podsustava na drugi ovisno o komunikacijskoj situaciji i njezinim sudionicima. Govornici bilo kojega jezika meusobno se razlikuju i po broju leksi kih jedinica koje u govornom i pisanom jeziku aktivno upotrebljavaju. To zna i da je aktivni i pasivni leksik svojstven svim govornicima bez obzira na njihovu dob i jezik kojim govore. Aktivnom leksiku pripadaju one leksi ke jedinice koje govornik zaista upotrebljava u govorenju i pisanju. Pasivnom leksiku pripadaju one leksi ke jedinice koje govornik ne upotrebljava u govorenju i pisanju ali ih razumije. OSNOVNI KRITERIJI DEFINIRANJA RIJE I Kada izvorni govornik, prosje an poznavatelj jezika, (a koji nije leksikograf) definira zna enje neke rije i unutar jednoga jezi nog sustava, to ini u skladu s vlastitim jezi nim kompetencijama koje posjeduje kao izvorni govornik. Drugim rije ima, govornik se oslanja na znanje vlastitoga jezika u definiranju zna enja rije i. Zgusta ka~e da se pri odreivanju zna enja rije i govornik oslanja na znanje o stvarima koje postoje u izvanjezi nom svijetu uspostavljajui vezu izmeu rije i i denotata. Budui da veza izmeu rije i i denotata nije izravna, govornik izmeu rije i i denotata uspostavlja designat odnosno pojam o odreenoj 'stvari', o denotatu, kako ga shvaaju govornici nekoga jezika. (Zgusta 1991: 33). Leksi ke jedinice koje imaju jasno izdvojene denotate u izvanjezi nome svijetu mogu se opisivati tzv. ostenzivnim definicijama (Zgusta 1991: 238, 241) (ostenzivna definicija navodi primjer ili nekoliko primjera iz izvanjezi noga svijeta). Na primjer, bijelu boju mo~emo opisati kao boju snijega ili boju kuhinjske soli. Koju emo od dvije navedene ostenzivne definicije uzeti, ovisit e o iskustvu govornika jednoga jezi noga sustava. Ako rije  tuma imo govornicima koji nemaju prilike vidjeti boju snijega (bijeli snijeg), onda je bolje rije i bijel, bijela, bijelo opisati kao boju kuhinjske soli. Kada leksikolog definira zna enje neke rije i, on nabraja samo najva~nija semanti ka obilje~ja definirane rije i, i to obilje~ja po kojima se definirana rije  razlikuje od svih drugih rije i (leksi kih jedinica). Pri definiranju rije i mora se uzeti u obzir da rije  koja se definira u svom objaanjavanju nema te~u ili rije  nerazumljiviju od one koja se objaanjava. Na primjer, rije  razdragan ne emo objasniti rije ju eufori an, nego: veseo, ushien, snaaa  snaha (bolje: djevojka za udaju, mladenka, reg. u Slavoniji), pu anstvo  pu ani (bolje: stanovnici). Definicije ne bi trebale sadr~avati rije i koje imaju slabu objasnidbenu mo i koje zahtijevaju daljnje definiranje. Obi no se imenica definira imenicom, glagol glagolom, odnosno jedna se rije  definira drugom pripadajuom istom gramati kom statusu. Treba izbjegavati i definiranje rije i drugom rije i nepripadajuom istom funkcionalnom stilu (npr. preminuti (knji~.)  odapeti (razg.), bolje: preminuti  umrijeti). Isto tako treba u definicijama rije i izbjegavati zastarjele, arhai ne rije i koje bi takoer mogle ometati proces razumijevanja njihova zna enja u govornikovoj svijesti, npr. (okovi  verige (arh.), bolje: lanci koji se stavljaju osuenicima na noge kako bi im se onemoguilo slobodno hodanje (Rje nik hrvatskoga jezika, 747). U definiranju neke rije i (leksi ke jedinice) polazi se od njezinoga denotativnoga (osnovnoga) zna enja, a tek potom se navode i sva ostala konotativna zna enja koja rije  mo~e imati (na primjer, umrijeti  preminuti  riknuti  odapeti). Bliskozna ne su rije i meusobno bli~e u svojoj denotaciji nego u konotaciji. Nerazumijevanje konotativnih rije i (rije i koje imaju dodatnu informaciju jer sa sobom nose i joa neka, naj eae emocionalno obojena zna enja ili dodatni ekspresivan naboj) definiraju se navoenjem njihovoga denotativnoga, neutralnoga, bezbojnoga eponenta (na primjer: djeva (konotativna rije ) objaanjava se denotativnom rije i djevojka, rajske dveri (konotativna sintagma) objaanjava se denotativnom rajska vrata, edo (konotativna rije ) objaanjava se denotativnom rije ju dijete). U definiranju zna enja rije i ponekad je vrlo va~no istaknuti podru je primjene rije i jer se dvije ili viae rije i mogu meusobno razlikovati upravo u podru ju primjene. Na primjer, rije i brucoa  student  apsolvent zna e osobu koja studira, kojoj je odreen i priznat status studenta, ali se one ipak meusobno razlikuju u podru ju primjene: brucoa  student prve godine fakulteta (Rje nik hrvatskoga jezika 2000: 105), student  sluaa  visoke akole ili fakulteta (Rje nik hrvatskoga jezika 2000: 1190), apsolvent  student koji je odsluaao i ovjerio sve semestre (Rje nik hrvatskoga jezika 2000: 32). Navedene rije i imaju razli iti opseg sadr~aja zna enja. Ili: rije i drum - cesta  put meusobno se razlikuju po opsegu sadr~aja: put je bliskozna nica koja ima aire zna enje od rije i drum, cesta (svaki put nije cesta). (Tafra 2005). Uz navoenje zna enja rije i dobro je navesti i njezinu stilisti ku odrednicu, odnosno rei pripada li rije  knji~evnom (standardnom) jeziku, dijalektu, ~argonu i sl. DJE JE RAZUMIJEVANJE ZNA ENJA RIJE I Struktura se jezi noga znaka opisuje kao odnos izmeu izraza jezi noga znaka (A), sadr~aja jezi noga znaka (B) i imenovanoga predmeta (C). Izraz znaka ili ozna itelj njegova je materijalna strana koja se u govoru ostvaruje kao niz utvrenih glasova/fonema odnosno u pismu kao niz grafema. Sadr~aj je znaka ili ozna enik predod~ba predmeta izvanjezi ne zbilje ato postoji u svijesti govornika. (Samard~ija 2003: 2). Razumijevanje zna enja rije i u govornikovoj svijesti dogaa se onda ako je uspostavljena veza izmeu sva tri lana komunikacijskoga trokuta (A, B i C). Usvajanje jezi noga znaka u ranojezi noj fazi neato je druga ije. Tijekom usvajanja zna enja rije i mogue je da jedna od sastavnica jezi noga znaka (A, B ili C) bude djelomice oblikovana u odnosu na ostale dvije sastavnice. Upravo o razli itim razinama oblikovanja pojedinih jezi nih sastavnica odnosno o specifi noj strukturi jezi noga znaka u ranom jezi nom razvoju govori D. Pavlievi-Frani (2005). Navodi sljedee mogunosti oblikovanja jezi noga znaka u ranojezi noj fazi: nepotpuno oblikovana sastavnica A (zbog foneti ko-fonoloakoga sustava koji se joa razvija), te potpuno oblikovane sastavnice B i C djelomice ili u potpunosti usvojena sastavnica A (ovisno o stupnju foneti ko-fonoloake razvijenosti), neusvojena sastavnica B i situacijski usvojena sastavnica C potpuno usvojena sastavnica A, te neusvojene sastavnice B i C potpuno usvojene sastavnice A i B, ali neusvojena sastavnica C, gdje sastavnica C ima preneseno zna enje i ona kao takva ostaje neusvojena jer se preneseno zna enje uglavnom ne usvaja u ranojezi nom razdoblju. (Pavli evi-Frani 2005: 46). Neki od na ina usvajanja jezi nog znaka u ranojezi nom razdoblju bit e ilustrirani primjerima. Ako dijete upotrebljava u govoru neku rije , to joa uvijek ne mora zna iti da razumije i njezino zna enje. Dijete, na primjer, mo~e glasovno ponoviti rije  koju uje od odrasloga govornika (uz pretpostavku razvijenoga fonetsko-fonoloakoga sustava hrvatskoga jezika) ato zna i da je u djetetovom jezi nom razvoju usvojena sastavnica A jezi noga znaka. Ako dijete izgovorenu rije  ne uspijeva povezati s pravim sadr~ajem, odnosno ako se u djetetovoj svijesti ne uspostavi prava veza izmeu izraza i sadr~aja rije i, izmeu ozna itelja i ozna enoga (A i B) i imenovanoga predmeta (C), zna i da je sastavnica A jezi noga znaka usvojena, a da su neusvojene ostale sastavnice B i C ili da je sastavnica C samo situacijski usvojena. Na primjer, kada prvoakolac prepri ava bajku Crvenkapicu, mo~e rei da je Crvenkapica iala pre acem, (dijete ponavlja glasovnu strukturu jezi noga znaka) ali ne razumije zna enje izgovorene rije i (neusvojenost sastavnice B i uporaba sastavnice C uvjetovane situacijskim kontekstom). (Pavli evi-Frani 2005: 46). Takva se pojava u dje jem rje niku naziva prazni verbalizam (pojedinac izri e sadr~aje koje zapravo ne razumije). (Puljak 2008: 19-20). Ako je dijete definiralo zna enje neke rije i na temelju vlastitoga iskustva koje proizlazi iz komunikacijskih situacija i interakcija u kojima je sudjelovao uz izostanak apstraktnoga i logi koga mialjenja, to zna i da se ne slu~i rije ima kao pojmovima nego kao kompleksima (uopavanje, povezivanje viae predmeta u istu kategoriju na temelju prethodnoga komunikacijskoga iskustva). (Vigotski 1977, prema: Puljak 2008: 22). D. Pavli evi-Frani ka~e da je rije  o sadr~aju koji dijete privremeno pridru~uje odreenom izrazu ime ostvaruje sastavnicu privremene uporabnosti... (Pavli evi-Frani 2005: 47). Dje je razumijevanje zna enja rije i tako mo~e proizlaziti iz sli nosti izraza rije i s izrazom neke druge rije i (kantina je kanta, semestar je i sinestar  kino). Kada dijete definira rije  s obzirom na funkciju predmeta odnosno kada navodi ato taj predmet radi ili emu slu~i, zna i da je navedena osobina ili funkcija predmeta u djetetovoj svijesti po ne emu privilegirana, dominanta i time zna enjski i razlikovna. Drugim rije ima, u djetetovoj je svijesti usvojena sastavnica A jezi noga znaka (izraz), ali je sastavnici B i C (sadr~aju i predmetu jezi noga znaka) su~eno zna enje i uporaba. Na primjer, u ranojezi nom razdoblju djetetu rije  student ozna uje u enika koji mora studirati pravo, u enika koji puno u i, odnosno u enika koji pjeva. Navedena zna enja rije i student potvruju da dijete joa uvijek nije usvojilo zna enje te rije i. Dijete upotrebljava rije i kao potencijalne pojmove. Vigotski vidi po etak usvajanja pojmova u trenutku kada dijete po inje razumijevati nove rije i, njihovo zna enje, kada je pokuaava definirati (ato bi rije  mogla zna iti) i kada njezino zna enje promatra unutar konteksta na temelju kojega zaklju uje mijenja li se zna enje rije i u razli itim kontekstima. Dijete je usvojilo pojam (zna enje rije i) onda kada je na temelju zajedni kih karakteristika viae predmeta povezalo u istu kategoriju pomou apstraktnoga i logi koga mialjenja. Drugim rije ima, zna enje je jezi ne sastavnice usvojeno ako se uspostavio odnos izmeu svih triju sastavnica jezi noga znaka: izraza (A), sadr~aja (B) i predmeta (C). Sljedei primjeri potvruju usvojenost zna enja rije i u ranojezi nom razdoblju: ispitni rok je vrijeme kada piaea test ili odgovaraa, to je rok na fakultetu, rok trajanja nekog ispita, student je ovjek koji studira, indeks je knji~ica u koju se upisuju ocjene studentu. POSTUPCI PRI OBJA`NJAVANJU ZNA ENJA NEPOZNATIH RIJE I U RAZREDNOME KONTEKSTU Leksi ki sloj umjetni koga djela (poetskoga/proznoga/dramskoga) mo~e biti jednom od prepreka njegovom razumijevanju, do~ivljavanju i tuma enju kod mlaih itatelja. Stoga interpretacija umjetni koga djela na satu knji~evnosti (ali i pri svakom drugom susretu s tekstom) nu~no podrazumijeva i u iteljevo tuma enje u enicima nepoznatih i manje poznatih rije i. Time se mogue poteakoe u razumijevanju i do~ivljavanju knji~evne umjetnine (teksta) mogu predusresti i otkloniti. Ako se poka~e da u knji~evnom tekstu postoje u enicima nepoznate rije i, zadatak je nastavnika otkriti njihovo zna enje. No to zna i da i samom nastavniku mora biti razumljiv leksi ki sloj knji~evnoga djela. Nastavnikove su zadae, izmeu ostalih,  predvianje u enikove jezi ne projekcije na podru ju ote~anog shvaanja leksika, frazeologije, i semantike. (Nikoli 1998: 214). Sljedee je otkrivanje i precizno odreivanje zna enja uz predvianje i tuma enje rije i prilagoeno u enikovoj dobi, odnosno sposobnostima njihova shvaanja. Razjaanjavanje nepoznatoga leksika ima svoje metodi ke korake koji dobro osmialjeni pripadaju cjelokupnom postupku interpretacije teksta i ne smiju se svesti na leksi ko-semanti ku vje~bu. U itelj mo~e na razli iti na in pristupiti tuma enju i definiranju nepoznatih rije i i izraza u akolskoj interpretaciji knji~evnoga teksta (ili pri svakom drugom susretu s tekstom). Tuma enje zna enja rije i uklju uje navoenje osnovnoga, temeljnog zna enja rije i i sva ili barem joa neka zna enja koja rije  mo~e imati. Naravno, potrebno je ovdje naglasiti da se zna enje rije i otkriva u kontekstu kojem pripada. Dijete e u pokuaaju definiranja zna enja rije i poi od uporabe rije i (pojma) u stvarnoj opa~ajnoj situaciji, odnosno od konteksta u kojem se rije  nalazi. Tako e dijete, na primjer u konkretnom kontekstu uo iti da se rije  list odnosi na list papira. U nekoj drugoj opa~ajnoj situaciji ili kontekstu primijetit e da ista rije  ima i drugo/novo zna enje: rije  list mo~e se odnositi na vegetativan organ bilja. Sve druge, nove komunikacijske situacije omoguit e djetetu zna enjsko proairivanje rije i: list je i vrsta ribe, list je i dio noge, list je i dnevni list, tj. novine. Navedenim otkrivanjem zna enja rije i dijete upoznaje jezi nu pojavu polisemi nosti (pojava kada leksi ka jedinica ima viae od jednoga zna enja). Radi jasnoe tuma enja nepoznatih rije i u razrednom kontekstu, definicija rije i ne e nu~no biti ona preuzeta iz kojega rje nika ili leksikografskoga priru nika. U itelj e u definiranju rije i te~iti jednostavnosti izraza, tj. te~it e upotrebi obi nih, svakodnevnih rije i oslanjajui se na naj eae zna enjske elemente koji u najveoj mjeri pokazuju uobi ajenu upotrebu leksema. Definicije e stoga u razrednom okru~enju biti viae kognitivno-semanti ke, a manje leksikografske. U tom smislu u itelj mo~e i odustati od leksikografske definicije ako prosudi da bi ona mogla biti djetetu nerazumljiva. Na primjer, umjesto da se rije  egzotika objasni leksikografskom definicijom kao sveukupnost svojstava i odlika dalekih ili nepoznatih ljudi i krajeva (Rje nik hrvatskoga jezika 2000: 234), rije  egzotika mo~e se objasniti kognitivno-semanti kom definicijom koja bi glasila: Neato je egzoti no kada je po bilo emu strano, neobi no ili zanimljivo jer dolazi ili potje e iz dalekih zemalja i drugih civilizacija. (}ic Fuchs 1994: 278). Leksikografsku definiciju rije i snala~ljivost svojstvo onoga koji je snala~ljiv, a snala~ljiv je onaj koji se snalazi u svim situacijama i poslovima; domialjat, dosjetljiv, spretan (Rje nik hrvatskoga jezika 2000: 1153), mogue je zamijeniti kognitivno-semanti kom definicijom: Snala~ljivost je sposobnost da se nakon brze procjene situacije ili usprkos teakim uvjetima ishodi ono ato se ~eli ili izbjegne ono ato se ne ~eli. (}ic Fuchs 1994: 279). Odreivanje zna enja rije i ponekad mo~e biti subjektivne prirode jer govornici jednoga jezika nemaju i ne moraju imati isto jezi no i komunikacijsko iskustvo pa stoga i ne govore apsolutno jednako, identi no. Subjektivizam se u odreivanju zna enja rije i prepoznaje onda kada jednoj rije i govornici daju razli ito osnovno, temeljno, denotativno zna enje. Na pitanje ato zna i rije  mudrac, jedni e govornici rei da rije  ozna ava pametnog, mudrog ovjeka, dok e drugi u istoj rije i prepoznati njezino prvotno, iskonsko zna enje koje je imalo, a to je filozof. U razrednom okru~enju u itelj polazi od u enikova iskustva i jezi noga osjeaja u pokuaaju odreivanja zna enja rije i i njezinoga definiranja. Upravo e dje je definicije u itelju pokazati koje je osnovno zna enje koje pridru~uju izdvojenoj rije i, odnosno kako dijete povezuje izraz rije i s njezinim ekvivalentom u izvanjezi nom svijetu. Odreivanje osnovnoga, temeljnog, dominantnog zna enja rije i ne mora se podudarati s prvotnim ili ishodianim zna enjem koje je rije  imala. (Prvotno ili ishodiano zna enje je ono zna enje koje je neki leksem imao kada je prvi puta zabilje~en ili kada je nastao.) (Samard~ija 1995: 14). Rije  mudrac prvotno je ozna avala filozofa, a tek potom pametnoga, mudrog ovjeka. Rije  vra  prvotno je ozna avala osobu koja lije i, lije nika, a potom je razvila i zna enje koje danas ima: gatalac, pogaa . Dakle, zna enje se rije i u dijakroniji ne mora podudarati sa zna enjem koje rije  ima u sinkroniji. Jedan je od naj eaih postupaka u tuma enju nepoznatih rije i navoenje njihovih sinonima, tj. istozna nica i bliskozna nica. Pri tome je va~no naglasiti da je vrlo mali broj rije i koji imaju apsolutno isto zna enje (obi no je tada rije  o terminima). U veini slu ajeva govori se da sinonimi ne rije i imaju pribli~no ista zna enja, odnosno da meu njima postoji velika zna enjska sli nost. Pojam se sinonimije naj eae upotrebljava u zna enju apsolutne identi nosti dok se za veliku sli nost zna enja koristi naziv bliskosinonimija (bliskozna nost), tj. sinonimija u airem zna enju. (Tafra 2005: 215). Apsolutna se identi nost zna enja mo~e ilustrirati primjerima: apoteka - ljekarna, teatar  kazaliate, poliglot - mnogojezi ar. Veliku sli nost zna enja meu rije ima opisat emo pridru~ivai im njihove bliskozna nice: mu~ (o~enjen muakarac)  suprug (o~enjen muakarac ali i odrastao ovjek, hrabar ovjek, junak, seljak, siromah), halabuka  vika, galama, buka, znamen  biljeg, znak, simbol, uto iate  sigurno mjesto, skloniate. Tuma enje nepoznatih rije i navoenjem njihovih bliskozna nica mo~e se provoditi prema sljedeim kriterijima: 1. Sinonimi koji su zamjenjivi u nekim kontekstima: smion  hrabar, dovitljiv  dosjetljiv, snala~ljiv. 2. Sinonimi koji imaju razli it opseg sadr~aja: put  drum- cesta. 3. Sinonimi od kojih jedan pripada standardu, a drugi podru no obilje~enom leksiku: hi~a (dijalek.)  kua (knji~.), sne~ak (kajk.)  snje~i (knji~.), fti ek (kajk.)  pti ica (knji~.), megla (kajk.)  magla (knji~.), protuletje (kajk.)  proljee (knji~.). 4. Sinonimi od kojih jedan pripada standardu, a drugi razgovornom jeziku ili ~argonu. To zna i da se zna enje rije i odreuje njezinim etiketiranjem, tj. navoenjem sinonima iz drugoga funkcionalnog stila uz preporuku da se kolokvijalni i ~argonski lan tuma i standardnojezi nim sinonimskim lanom, a ne obrnuto. Na primjer: penzija (kolok.)  mirovina (knji~.), ucmekati (~arg.)  ubiti (knji~.), badava (~arg.)  besplatno. 5. Sinonimi od kojih jedan pripada pasivnom leksiku a drugi aktivnom (tzv. vremenska raslojenost leksika). Ponovno je rije  o postupku etiketiranja rije i kao zastarjele, arhai ne: plam (arh.)  plamen (knji~.), uboatvo (arh.)  siromaatvo (knji~.), pir (arh.)  svadba, cjelov (poet., arh.)  poljubac. Za leksikografa i leksikologa va~no e biti odreivanje kriterija valjanoga opisa sinonimije, poput nemijeaanja dijakronije i sinkronije ( lanovi sinonimskoga niza trebaju pripadati jednom jezi nom sustavu u njegovom sinkronijskom presjeku). (Tafra 2005: 218). Sa stilisti koga (ali i metodi koga) stajaliata sinonimiji se mo~e pristupiti kao pojavi teritorijalne i vremenske raslojenosti leksika (pa lanovi sinonimskoga niza ne moraju pripadati istom jezi nom sustavu u njegovom sinkronijskom presjeku nego mogu pripadati podru no i vremenski raslojenom leksiku). Navedeno se odnosi i na tuma enje nepoznatih rije i iji sinonimski parovi ili nizovi rije i mogu pripadati dijakroniji a ne samo sinkroniji. Ako je nepoznata rije  umanjenica, ona se mo~e definirati svojim tvorbenim sinonimom, odnosno umanjenica se definira navoenjem neutralnoga sinonimnoga parnjaka: zbir ica  (mala) zbirka. Isto pravilo vrijedi i ako je nepoznata rije  uveanica: aumetina - (velika) auma. U opisivanju zna enja neke rije i mo~e se poi od navoenja nadreenoga ili podreenoga pojma kojem rije  pripada. Na primjer: ru~a - vrsta cvijeta (ru~a je hiponim, podreeni pojam u odnosu na cvijet koji je hiperonim, nadreeni pojam). Na isti se na in mogu objasniti rije i: lastavica (hiponim)  vrsta ptice (hiperonim), kirurg (hiponim)  lije nik (hiperonim). Ako se tuma e nepoznate rije i u enicima mlae akolske dobi, naj eae se polazi od opisivanja osobe ili predmeta odnosno od navoenja funkcije predmeta ( emu predmet slu~i). Takav je na in pribli~avanja zna enja rije i djetetu najbli~i budui da bi dijete i samo naj eae posegnuo za istim postupkom u odreivanju zna enja rije i. Dakle, zna enje se rije i mo~e definirati: 1. opisno (skupom ili nizom rije i, tzv. opisna definicija), na primjer: djevojka  mlada neudana ~ena, provincijalci  stanovnici maloga grada. Skupu ili nizu rije i mo~e se joa dodati i njegov sinonim: djevojka  mlada neudana ~ena, gospoica, agonija  stanje pomuene svijesti ili nesvijesti pred smrt, umiranje, aa  prah koji nastaje izgaranjem, gar, domet  udaljenost do koje se mo~e najdalje doi, doseg, dohvat, ~al  aljunkovita ili pjeskovita obala, pla~a, graja  mnoatvo glasova, buka. 2. navoenjem funkcije predmeta ( emu predmet slu~i, tzv. definicija uporabe), na primjer: perjanica  ukras od perja, obi no se nosi na glavi, slamnja a  posteljina napunjena slamom, naprtnja a  torba koja se nosi na leima. Zna enje se neke rije i mo~e opisati navoenjem njezine suprotnice odnosno antonima. U na elu se rije  A ne smije definirati prema obrascu ono ato nije B, no kada je rije  o tuma enju nepoznatih rije i u razrednom kontekstu, s metodi koga stajaliata rije  se mo~e i tako tuma iti, na primjer zao  onaj koji nije dobar, namrgoen  onaj koji nije raspolo~en. Rije i koje stoje u antonimijskom odnosu mogu pokrivati samo jedno od zna enja svoga antonimnoga parnjaka. Na primjer, antonim od rije i ist je ne ist, prljav (navedeno se ne odnosi na sintagmu ista filozofija pa se ne mo~e rei da rije  o tzv. apsolutnoj antonimiji) ili antonim rije i divlji glasi pitom (ali isklju uje sintagmu divlje meso). (`ari 1994). Tuma enje nepoznatih rije i esto se u razrednom kontekstu odnosi na tuma enje zna enja frazema. Frazem prepoznajemo kao ustaljenu svezu rije i u kojoj je barem jedna njezina sastavnica promijenila zna enje tako da zna enje frazema ne odgovara zbroju zna enja njegovih sastavnica. (Menac i sur. 2003: 6). To zna i da u frazemu dolazi ili do promjene zna enja njegovih sastavnica ili do gubitka zna enja svih ili nekih sastavnica (barem jedne od njih) pa zna enje cijele sveze ne proistje e iz zna enja pojedinih sastavnica. (Menac 2007: 9). Frazem je dakle viaerje nica (jezi na jedinica vea od rije i) u kojoj je jedna ili viae sastavnica desemantizirana. Budui da je njihovo zna enje preneseno, konotativno, o ekivati je da budu komunikacijskom preprekom kod itatelja mlae akolske dobi. Ekspresivna vrijednost frazema takoer mo~e ostati skrivena, tj. neprepoznata u mlaih itatelja. Tuma enje nepoznatih i manje poznatih rije i u razrednom kontekstu obuhvatit e ustaljene sveze rije i s promjenom zna enja barem jedne svoje sastavnice: stari lisac  lukavac, prepredenjak, iskusan ovjek koji vjeato iskoriatava situaciju u svoju korist (Hrvatski frazeoloaki rje nik 2003: 152), stegnuti/stezati remen  smanjiti/smanjivati osnovne ~ivotne troakove, uvesti/uvoditi atednju, atedjeti na sebi, gladovati (Hrvatski frazeoloaki rje nik 2003: 253), podviti/podvui rep  uzmaknuti, povui se, postati svjestan svoje slabosti (Hrvatski frazeoloaki rje nik 2003: 253), zagristi u kiselu jabuku  prihvatiti se teaka (nezahvalna) posla, upustiti se u rjeaavanje neugodna (osjetljiva) zadatka (Hrvatski frazeoloaki rje nik 2003: 97). Navedeni se frazemi mogu javiti paralelno i kao slobodne sveze rije i u kojoj sastavnice zadr~avaju svoje leksi ko zna enje. (Menac 2007). Pretpostaviti je da takve slobodne sveze u enik razumije pa njihovo zna enje ne treba dodatno tuma iti: stari lisac (stara lisica), stegnuti remen ( vrae zavezati), podvui rep ( ini ~ivotinja obi no kada je uplaaena), zagristi u kiselu jabuku (jesti jabuku koja nije slatka). Budui da sveza rije i jednom mo~e biti slobodna, a u drugi puta frazeoloaka, upravo e airi kontekst odrediti o kakvoj je svezi rije : o slobodnoj ili frazeoloakoj. Frazeoloaku emo svezu rije i tada prepoznati kao frazem. Frazem ne treba tuma iti krilaticom ili parafrazom koja takoer mo~e biti zna enjski nejasna: sama kost i ko~a  tanak kao a kalica, suh kao bakalar (bolje: mraav ovjek). U knji~evnoumjetni kom tekstu senzibilizirani e itatelj zastati pred zna enjima rije ima koje su odraz vlastita pia eva jezi na stvaralaatva. Marko Samard~ija (2003a: 11) isti e kako pisac u stvarala kom radu pokuaava razmaknuti granice jezi nih mogunosti, ato ih nudi jezik kao standard, i proairiti ih mogunostima ato ih nudi jezik kao sustav. Upravo su te proairene granice jezika kao sustava vidljive u pia evom vlastitom jezi nom stvaralaatvu. Rije  je o pia evoj tzv. jednokratnoj uporabi rije i iz stilisti kih razloga koja se zove hapaks ili okazionalizam odnosno prigodnica. (Muhvi-Dimanovski 2005: 7). Naravno da je broj takvih rije i ograni en jer bi ina e bitno onemoguio razumijevanje knji~evnoumjetni koga teksta. Semanti ka odstupanja od standardnojezi ne norme zahtijevat e od u itelja podrobnije uranjanje u jezi nu strukturu knji~evnoga teksta i njegovo dodatno tuma enje s obzirom na leksi ku stilogenost kao posljedicu pia eva izbora ato ih nudi jezik kao sustav. Iz svega navedenoga razvidno je da se tuma enju nepoznatih rije i u razrednoj komunikaciji mo~e pristupiti na viae na ina. I to: NXZ 0 2 D  F lnhl~wpipbi hVwh]7 hVwh>B hVwh_ hVwhVw hVwhY5h.*h:CJaJh.*h.*CJaJh.*h:] CJaJh.*hCJaJ h$yhmZ h$yhh>b h$yh_ hgh$y0JOJQJhgh$y0Jjh$yUh$yOJQJh$yjh$yUh&X2 D n P$R$$@*.$dh`a$gd1 $dha$gdA $dh`a$gd>B $dha$gd_ $`a$gd.*$a$gd.* $dha$gd_ $a$gd@F:>@Xdfz:dz(:hbl.0: `""$P$R$v$$$$$$DZǪǣգDZ՟ΘΘ hVwh5zhVw hVwh_ji hVwh=ND hVwhlw hVwh6 hVwh hVwh]7 hVwh hVwhA hVwhA 6 hVwh>B hVwh!c hVwhr hVwh_ <$%f%%%%%%%%&& &*&&&&&&&&(','R'\)^)*<+>+l+n+++6,L,t,,,,........ //v111111 2B2T2b2d222̹̲̽hVwhE6 hVwhEhVwh6 hVwhhl hVwhrhVwhs5x6 hVwhs5xjhq0JU hVwh_ji hVwh hVwh  hVwh5z hVwh!c=.0289?FnGpGG.LOP^>b>z>>>>?t????@@@@@A]v]z]^^a cLc$d2d@dBdFdHdRdVdfdrdddddf4gDgngpgxg`hh@ hVwh_hVwhyz6h+ hVwhyzh.| hVwha#}h. h.|h.hVwhE$6h:# hVwhrhLh9 hVwhE$B`hbhnhphhhhhhhhiii`iniiiiiii.jFjHjRjXj\j^jljnjpjxjzjjjjjl(nopp0pppp,q8qqqq2r4rͿ緰 hlhQ hlh, hVw h+hchVwh86 hVwh8 hVwh 0hVwh 06 hVwh@ hVwh  hVwhveha ]hVwh6 hVwhh@ hVwhz?hVwhz?6 h@65d^jqq4ru{}R"@ v$dh`a$gd$dh`a$gdN0$dh`a$gdq$dh`a$gd $dha$gd.$dh`a$gd1 $dha$gdQ$dh`a$gd@$dh`a$gd+4rsNt|ttuuuuuwxx{{{{{|||z|||}}}}N}}ր Ԃނ$(0<R^jlȃ؃ݼݼݼݴݼݼݼݭݼݼݼݼݦ릟 hVwh@^ hVwhHc hVwhu/hVwh!"6hVwh6 hVwhm hVwhtj hVwhHh. hVwh hVwhsl hVwhM hVwh. hVwh+Q >؃Ԅ؄܅bt(*Ҋފl6hv~PRмдЭТɋЭ{tt hVwhoYhVwhsl6hVwh}6hVwhH6h.hsl6 hVwhslhVwhslB*ph hVwh}hVwhz86jhVwhz80JU hVwhH hVwhz8 hVwh 7 hVwhjhVwh0JU hVwh@^ hVwhHc,Vbƕ~Ɨ~șʙڙ"DTZdlҚ2RTV ".4fx\պճճճճգ՛գգգΔΆ΂h. hVwh8 hVwhVw hVwhqhVwhO6hVwhXG6h.hu/6 hVwhu/jhVwhO0JU hVwhN0 hVwhO hVwhXG hVwh4{ohVwhHc6 hVwhHcjhVwhve0JU0\t~ 24ܠޠZ\ڡޡĢƢҢ4v<> &שס hVwhIjhVwhi0JU hVwhi hVwhHhVwhH6 hVwhnxhVwhnx6hVwh3M6 hVwh3MhVwh/'6hVwhN06 hVwhN0jhVwh/'0JU hVwh B8 hVwhO hVwh/'2Prtv|~&BJ`lȧ֧ ,BVfVf.>TdzΫҫ<>FZf|ȭέ  046@վ hVwh*hVwhI6hVwh@^6 hVwh@^ hVwhhVwhH6 hVwhI hVwhY5 hVwhHHv|ԫ6޵^, $dha$gdl $dha$gd$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gdp$dh`a$gd$dh`a$gdN0 $dha$gd@^$dh`a$gd@^@`0LN48fڵܵ޵,28:<BRTܶbn οθǸ~~~~hVwhp6 hVwhm hVwhp hVwhu/ hVwhI hVwhYG< hVwhOhVwhm6 hVwhmhVwhnx6 hVwhj> hVwhnxhVwhH6 hVwh hVwh@^ hVwh hVwhi hVwhs21 6LhvLĺƺ,8:txƼ̼@~  "*0rvRV`f۹вhVwhv06 hVwhv0 hVwh*hVwh*6hVwhcN6 hVwh B8 hVwhhU hVwhcN hVwhp hVwhnx hVwhIhVwhI6@Ŀ.6L^d"Z\` .0DLTptNzjF0xzθθθθθθθθթ hVwh/ hVwh, hVwh hVwhv0hVwhq6hVwhQ[6 hVwhq hVwh A hVwhQ[ hVwhVw hVwhBhVwh*6 hVwh B8 hVwh hVwh*:>6L:TL8p8 2H^*,.z|vlxɻɬ hVwhpahVwh 6hI hVwh hVwhYhVwhj6 hVwhj hVwhT hVwhhVwh6 hVwh,hVwh/6 hVwh/hU hVwh hVwh!O9Pfhj& DbdfJLNPj^`brt<>6 "$ݻݰݰݰ hVwhf hVwh{Njhs#0JUh{Nhpa hVwh D hVwhpah%7 hVwhh]z hVwh!O hVwh B8 hVwhj>U hVwh A hVwhj hVwhm hVwhY hVwh 6avoenjem osnovnoga, temeljnog zna enja rije i i sva ili barem joa neka zna enja koja rije  mo~e imati ( ime se razvija jezi na svijest o polisemi nosti rije i). Denotativno se zna enje rije i ne mora podudarati s prvotnim, ishodianim zna enjem koje je rije  imala. Konotativna se rije  tuma i denotativnom; Navoenjem sinonima, tj. istozna nica (rjee) i bliskozna nica ( eae); sinonimijski se odnos mo~e pokazati kao sinonimski par rije i ili kao sinonimski niz. Sinonimski parovi rije i ne moraju pripadati jezi nom sustavu u sinkroniji (uz uvjet da se zastarjele rije i, dijalektizmi i sl. objaanjavaju standardnojezi nom bliskozna nicom, a ne obrnuto). Sinonimski se parovi rije i mogu odnositi samo na jedan dio zna enja sininimskoga parnjaka. Umanjenice i uveanice tuma e se neutralnim sinonimskim parnjakom; Opisivanjem osobe ili predmeta odnosno navoenjem funkcije predmeta ( emu predmet slu~i). Nakon opisne definicije mo~e se navesti i rije  koja je u sinonimijskom odnosu s rije ju koja se definira; Navoenjem njezine suprotnice odnosno antonima; Opisivanjem ekspresivnoga, slikovitog i konotativnog zna enja viaerje nice, tj. frazema. U pravilu frazem se ne treba tuma iti frazemom; Tuma enjem nepoznatih rije i kao posljedicom pia eva vlastita jezi na stvaralaatva ije zna enje proizlazi iz cjelokupnoga pia eva svjetonazora, a rezultat su izbora leksi kih jedinica ato ih nudi jezik kao sustav a ne jezik kao standard. Usvajanje zna enja rije i provjerava se njihovom konkretnom uporabom u komunikacijskoj situaciji (govorenoj i/ili pisanoj). Uporaba zna enjski nove rije i u odreenom komunikacijskom kontekstu zna i ujedno i njezino dugoro nije pamenje. Zato je va~no ustrajati na tome da protuma enu rije  dijete upotrijebi u re enici ato je zapravo funkcionalna primjena nau enoga. ISTRA}IVANJE TUMA ENJA NEPOZNATIH RIJE I STUDENATA  BUDUIH U ITELJA U RAZREDNOM KONTEKSTU Metodologija istra~ivanja Istra~iva ki problem Zanimanje za jezik knji~evnoga djela proizlazi iz promatranja knji~evnoga djela kao jezi ne umjetnine. Knji~evno je djelo satkano od rije i i re enica, ono se ostvaruje isklju ivo jezi nim materijalom.  Sve ato italac nalazi u djelu dano je preko jezi nog medija. (Kati i 1971: 191). Pristup knji~evnome djelu, njegovo razumijevanje i do~ivljavanje proizlazi iz njegove jezi ne strukture. U knji~evnoumjetni kom djelu pia ev izbor jezi nih jedinica postaje injenicom koja se mo~e ispitivati. Izbor jezi nih jedinica ostaje koristan instrument analize koji  u mnogim slu ajevima mo~e osvijetliti ekspresivna sredstva jezika i na in na koji je pisac iskoristio ta sredstva&  (S. Ullmann, prema: Leai 1975: 174). U vlastitom jezi nom stvaralaatvu pisac bira one jezi ne jedinice koje mu omoguuju da najbolje izrazi ono ato je namjeravao rei. Pisac se odlu uje za onaj izraz koji u odreenom trenutku najbolje pogaa njegove komunikacijske nakane. (Bagi 1997: 10). Kada je rije  o akolskoj interpretaciji knji~enoga teksta, opravdano se postavlja pitanje koliko mlai itatelji mogu razumjeti knji~evnu umjetninu ako se kao jedna od prepreka u njezinom do~ivljavanju i razumijevanju javljaju nepoznate i manje poznate rije  i izrazi. Interpretacija knji~evnoga teksta stoga nu~no mora uklju iti u iteljevo tuma enje nepoznatih rije i i izraza. Kvaliteta komunikacije izmeu djela  pisca - itatelja u razrednom kontekstu (ipak ponajviae) zavisi od u iteljeva pristupa jezi noj umjetnini. Svrha istra~ivanja Da bi se neko djelo italo, prihvatilo, do~ivjelo, potrebno je njegovo razumijevanje. Istra~ivanje je provedeno u svrhu utvrivanja na ina na koji studenti  budui u itelji tuma e nepoznate rije i u enicima mlae akolske dobi, jesu li dovoljno precizni u odreivanju zna enja rije i i je li tuma enje nepoznatih rije i utjecalo na bolje razumijevanje i do~ivljavanje knji~evnoumjetni koga teksta. Iako se tuma enje nepoznatih rije i naj eae kao aktivnost javlja na satima knji~evnosti tijekom interpretacije knji~evnoga teksta, ta se aktivnost provodi kad god za nju ima opravdanja i na satima gramatike, jezi noga izra~avanja (govornih i pismenih vje~bi) te medijske kulture. U ispitivanje odabira na ina tuma enja nepoznatih i manje poznatih rije i u enicima mlae akolske dobi bili su uklju eni studenti koji su odr~ali sat knji~evnosti, gramatike/pravopisa, jezi noga izra~avanja i medijske kulture u ni~im razredima osnovne akole. Instrumenti istra~ivanja U istra~ivanju postupaka tuma enja nepoznatih rije i studenata  buduih u itelja u enicima mlae akolske dobi primijenili su se kao instrumenti istra~ivanja: rad na dokumentaciji (analizirale su se studentske pripreme za sat Hrvatskoga jezika odnosno u njima predvieni postupci tuma enja nepoznatih rije i) te sustavno promatranje i bilje~enje promotrenoga (promatranje postupaka tuma enja nepoznatih rije i studenata  buduih u itelja u neposrednom razrednome kontekstu). Metode istra~ivanja Primijenjene su sljedee istra~iva ke metode: metoda analize sadr~aja, metoda promatranja i metoda statisti ke obrade podataka (izra~ena u postotcima). Uzorak ispitanika U ispitivanju je sudjelovalo 66 studenta 4. godine U iteljskoga fakulteta u Osijeku koji su odr~ali sat Hrvatskoga jezika u ni~im razredima Osnovne akole Retfala tijekom prvoga polugodiata akolske godine 2009./2010. Polazna pretpostavka U razrednom okru~enju u itelju su na raspolaganju razli iti postupci tuma enja nepoznatih rije i. O u iteljevoj pripremi i razumijevanju (knji~evnoga) teksta ovisit e i put kojim e tekst do~ivljajno i spoznajno pribli~iti itateljima mlae akolske dobi. Teorijska znanja o tuma enju nepoznatih rije i trebala bi biti iskustveno provjerena i primijenjena u razrednom okru~enju. Hipoteze H-1 Studenti-budui u itelji u pisanim pripremama za sate Hrvatskoga jezika predviaju etapu tuma enja nepoznatih rije i navoenjem rije i za koje pretpostavljaju da bi u enicima mlae akolske dobi mogle biti nepoznate uz navoenje njihova zna enja. H-2 Studenti-budui u itelji primjenjuju razli ite postupke pri tuma enju nepoznatih rije i vodei ra una o dje jim misaonim sposobnostima razumijevanja zna enja rije i. H-3 U neposrednom razrednom kontekstu navedenu etapu sata (tuma enje nepoznatih rije i) studenti-budui u itelji provode nakon u enikova susreta s knji~evnoumjetni kim tekstom odnosno s tekstom kao lingvometodi kim predloakom. H-4 Uspjeano provedena etapa sata tuma enja nepoznatih rije i pretpostavlja da e u enici do~ivljajno i spoznajno razumjeti tekst. Tijek istra~ivanja Ispitivanje je obavljeno tako da su se analizirali studentski metodi ki postupci tuma enja zna enja onih rije i za koje su pretpostavili da bi mogle biti nepoznate ili manje poznate u enicima mlae akolske dobi, a koje bi mogle ometati razumijevanje i do~ivljavanje teksta. Odabir postupaka provjeravan je iz studentske pisane pripreme nastavnoga sata. Potom se u neposrednoj razrednoj komunikaciji promatralo jesu li studenti  budui u itelji uspjeano proveli etapu sata  tuma enje nepoznatih rije i. Etapa sata tuma enja nepoznatih rije i smatrala se uspjeano provedenom ako se nakon nje tijekom sata viae nisu javljale nepoznate rije i koje bi ometale u enika u razumijevanju teksta. Istra~ilo se je li se javljala joa koja nepoznata rije  i nakon provedene etape, a koju studenti u pripremi nisu predvidjeli te na in njezinoga tuma enja. Bilje~ilo se i jesu li studenti zanemarili navedenu etapu sata. Analiza i interpretacija rezultata Analiza je studentskih priprema pokazala da su studenti, pripremajui se za sat Hrvatskoga jezika, predvidjeli rije i koje bi u enicima mogle biti nepoznate i, odabravai jedan od postupaka tuma enja nepoznatih rije i, naveli njihova zna enja. Pri tome su vodili ra una da nepoznatu rije  tuma e u enicima mlae akolske dobi ato je podrazumijevalo i prilagodbu definicije dje jem razumijevanju zna enja rije i. Analizirano je 66 priprema za nastavu Hrvatskoga jezika u prva etiri razreda. Najviae je priprema iz podru ja knji~evnosti (40), 18 je priprema za sate hrvatskoga jezika (gramatike i pravopisa), etiri su pripreme iz nastavnoga podru ja po etnoga itanja i pisanja, dvije pripreme iz nastavnoga podru ja jezi noga izra~avanja, dvije iz medijske kulture. Od 66 analiziranih priprema studenata za sate Hrvatskoga jezika samo je njih sedam (11 %) zanemarilo etapu sata tuma enja nepoznatih i manje poznatih rije i. Navedena etapa sata nije se predvidjela u pet priprema za sate gramatike, u jednoj pripremi za sat knji~evnosti i u jednoj pripremi za sat jezi noga izra~avanja. Budui da su se na navedenim satima u enici susreli s tekstom kao lingvometodi kim predloakom odnosno s tekstom kao knji~evnom umjetninom, obveza je u itelja/studenta provjeriti dje je razumijevanje zna enja rije i u pro itanome tekstu. Od 66 analiziranih studentskih priprema aest je studenata (9%) predvidjelo nepoznate rije i, ali njihova zna enja nisu objasnili. Na primjer, studenti pretpostavljaju da u enici ne e znati zna enja rije i kradomice, prhnuti, gunati, gegati, ozariti se, tromo, profa , vea, atrik, rezbariti, piljiti, prizvuk, ali ne navode kako bi tuma ili njihova zna enja u razrednom kontekstu. To zna i da je etapa sata tuma enja nepoznatih i manje poznatih rije i u navedenim studentskim pripremama samo nazna ena ali ne i cjelovito opisana. (Slika 1.).  Slika 1. Provedenost etape sata tuma enja nepoznatih rije i u razrednom kontekstu Nepoznate su rije i studenti naj eae tuma ili navoenjem sinonima, tj. istozna nica (rjee) i bliskozna nica ( eae). Sinonimijski su odnos pokazali kao sinonimski par rije i ili kao sinonimski niz. Na primjer: okretan  spretan, snala~ljiv, brz u obavljanju nekoga posla; naposljetku  na kraju, kona no; plemenitost  dobrota; parcov  atakor; po inak  odmor, spavanje; povlaivati  popuatati, odobravati, dremovno  umorno, sneno; ugljevlje  ~aru vatri, u pei; krugljice - kuglice; ~i~ica  ~igica; tat  lopov, lupe~, kradljivac; haljetak  haljina; udes  nesrea, nezgoda; glockanje  grickanje, posvemaanje  posve, sve, potpuno; lakom  neumjeren, pohlepan, ud  narav, ponaaanje; sjetno  tu~no; tobo~e  kao; servirati  poslu~iti ato; zadirkivati  aaliti se; mah  tren, trenutak; jesenas  ove jeseni, uvenuti osuaiti se, pusta  prazna; obazriti se  okrenuti se; pou iti  nau iti; okno  prozor; rumene  crvene; netremice  ne trepui; inat  odupiranje, protivljenje; talir  zlatni nov i; samilostan  pun milosti, dobrote, razumijevanja; studeno  hladno. Uzimajui u obzir razli ite mogunosti tuma enja nepoznatih rije i u enicima mlae akolske dobi, studenti  budui u itelji osim sinonima nepoznate su i manje poznate rije i tuma ili i opisnom definicijom (opisivanjem osobe ili predmeta) odnosno definicijom uporabe, tj. navoenjem funkcije predmeta ( emu predmet slu~i). U definiranju nepoznatih rije i studenti su prilagodili slo~ene leksikografske definicije u enicima mlae akolske dobi pojednostavivai njihova zna enja. Studenti  budui u itelji tuma ili su zna enja sljedeih rije i opisnim definicijama i definicijama uporabe: pukotina  rupa koja nastane kada se ato prosije e, npr u drvetu; sebi an  koji misli samo na sebe; iskuaenje  ono ato te privla i i emu teako mo~ea odoljeti; pozlaen  posut zlatom; maloduaan  koji ne vjeruje u sebe i druge, koji lako odustaje; lepet  zvuk pokreta krila kukca ili ptice; piljiti  dugo u nekoga ili neato gledati; nalaktiti se  nasloniti se na laktove; slava  hvaljenje ijega djela, rada, postupka; vitez- hrabar, astan ovjek; akrgutanje  akripanje zubima; rezbariti  urezati ato, na primjer u drvo; iglu  eskimska kua od leda; mirisava  puna ugodnoga mirisa; rub  zavraetak ne ega, neato ato je na samom kraju; jazbina  mjesto gdje ~ive neke ~ivotinje, obi no u zemlji ili drvetu; aa  ostatci izgorenoga drveta ili ugljena; bljesnuti  iznenada nastati, pojaviti se; zanat  vjeatina, sposobnost bavljenja ne im, na primjer za osobu koja se bavi uzgojem i prodajom cvijea ka~emo da ima cvjearski zanat. Nakon opisne definicije nepoznata se rije  u razrednom kontekstu objaanjavala i navoenjem rije i koja je u sinonimijskom odnosu s rije ju koja se definira (opisna definicija + sinonim), na primjer: zavist  ru~an osjeaj koji nas poti e da o drugome mislimo loae, isto ato i ljubomora; odsjev  jaka svjetlost, bljesak. Slo~ene leksikografske definicije zna enja rije i potrebno je ponekad prilagoditi u enicima mlae akolske dobi kako bi ato jednostavnije i lakae nau ili zna enje rije i koja im je nepoznata. Pa ak i kada u itelj protuma i zna enje neke rije i, to joa uvijek ne zna i da je dijete usvojilo njezino zna enje i da e za njega novu rije  znati pravilno zna enjski upotrijebiti u nekom drugom govornom ili pisanom kontekstu. Ako se tuma enju zna enja rije i pristupa isklju ivo i dosljedno leksikografski, pretpostaviti je da e u eniku mlae akolske dobi takva rije  i nakon navoenja njezina zna enja i dalje ostati nepoznata ili manje poznata. Analiza je studentskih priprema za sate Hrvatskoga jezika pokazala da su u pojedina nim primjerima studenti dosljedno preuzimali slo~ene leksikografske definicije. Od 66 analiziranih priprema u jednoj je (1,51 %) potvrena doslovno prenesena leksikografska definicija: telepatija  prenoaenje misli i osjeaja bez izravne prisutnosti dviju osoba (bez govora, dodira, pogleda); dvojiti  biti u stanju nesigurnosti izmeu dva mialjenja ili dvije odluke; hobi  slobodno zanimanje, kada pojedinac sam ili u zajednici s drugima izvodi slobodne radnje koje ga ine zadovoljnim a od kojih nema nov ani dobitak. Navedene je definicije bilo potrebno u razrednom kontekstu pojednostaviti i prilagoditi u enicima mlae akolske dobi. Uveanicu su studenti tuma ili neutralnim sinonimskim parnjakom: o urde  velike o i. Susret s knji~evnim djelom zahtijevao je i tuma enje i opisivanje ekspresivnoga, slikovitog i konotativnog zna enja viaerje nice, tj. frazema. Studenti su na sljedei na in tuma ili zna enje ovih frazema: ciljati pogledom  gledati u koga ili u ato; bo~anska glazba  glazba koja ugodno zvu i; srce tui  sna~no lupanje srca od uzbuenja ili straha, na primjer. U pojedina nim primjerima nepoznata rije  u enicima mlae akolske dobi posljedica je pia eva vlastita jezi na stvaralaatva. Zna enje takve rije i proizlazi iz cjelokupnoga pia eva svjetonazora, a rezultat je pia eva izbora leksi kih jedinica ato ih nudi jezik kao sustav a ne jezik kao standard. U susretu s knji~evnom umjetninom studenti - budui u itelji objasnili su zna enje rije i lagarija na sljedei na in: la~ koja se airi pri anjem. Izostao je podatak da je navedenu rije  stvorio sam pisac, odnosno da je ona rezultat pia eva vlastita jezi na stvaralaatva. Rije  zatatiti studenti su u kontekstu knji~evnoga teksta protuma ili na sljedei na in: raditi sve ato tate obi no rade. Ovoga puta studenti su u enike uputili da je rije  skovao pisac. Studenti - budui u itelji u tuma enju nepoznatih i manje poznatih rije i u enicima mlae akolske dobi rjee su koristili postupak navoenja suprotnice (antonima). Jedna je studentica zna enje rije i mla no objasnila njezinom suprotnicom (antonimom): mla no je ono ato nije ni odviae hladno ni odviae toplo. Analiza je studentskih priprema za sate Hrvatskoga jezika u ni~im razredima osnovne akole pokazala da su studenti iskoristili razli ite metodi ke mogunosti tuma ena nepoznatih i manje poznatih rije i u enicima mlae akolske dobi. Istra~ivanje je pokazalo da se od 73 rije i ije se zna enje tuma ilo u razrednome kontekstu, njihova zna enja naj eae navodila sinonimskim parom odnosno sinonimskim nizom rije i i to 41 rije  (ili 56,16%), potom opisnom definicijom 22 rije i (30,14%), opisnom definicijom + sinonimom 2 rije i (2,74%), definicijom uporabe 3 rije i (4,11%), antonimom jedna rije  (1,37%), uveanicom jedna rije  (1,37%). Frazeoloake sveze rije i i pia eve novotvorbe tuma ile su se opisnim definicijama. Dosljedno preuzimanje leksikografskih definicija potvreno je u tuma enju triju rije i (4,11%). (Slika 2.).  Slika 2. Izbor postupka tuma enja nepoznatih rije i studenata-buduih u itelja u enicima mlae akolske dobi Istra~ivanje je potvrdilo postavljene hipoteze. Studenti-budui u itelji, pripremajui se za sate Hrvatskoga jezika, u svojim su pripremama predvidjeli etapu sata tuma enja nepoznatih rije i u enicima mlae akolske dobi. Navedenu su etapu sata studenti prepoznali kao neizostavnu na satima interpretacije knji~evnoga teksta. Istra~ivanje je pokazalo da su studenti djelomice izostavljali navedenu etapu sata na satima hrvatskoga jezika (gramatike) i jezi noga izra~avanja odnosno kod susreta u enika s tekstom kao lingvometodi kim predloakom. Navedeno implicira potrebu daljnjega rada sa studentima, tj. osvjeaivanje va~nosti i nu~nosti tuma enja nepoznatih rije i u enicima mlae akolske dobi u susretu s tekstom ne samo kao knji~evnom umjetninom nego i s tekstom kao lingvometodi kim predloakom. Drugim rije ima, navedena se etapa sata javlja i na satima knji~evnosti, satima jezika (gramatike i pravopisa), jezi noga izra~avanja i medijske kulture. Istra~ivanje je nadalje potvrdilo i hipotezu da studenti-budui u itelji primjenjuju razli ite postupke pri tuma enju nepoznatih rije i vodei ra una o dje jim misaonim sposobnostima razumijevanja zna enja rije i. Tek je u pojedina nim primjerima uo eno dosljedno preuzimanje slo~enih leksikografskih definicija spoznajno neprimjerenih u enicima mlae akolske dobi. Uspjeano provedenom etapom sata tuma enja nepoznatih rije i studenti su pribli~ili do~ivljajno i spoznajno tekst u enicima mlae akolske dobi odnosno omoguili im njegovo razumijevanje, ali i dublje uranjanje ponajprije u jezik knji~evnoga teksta. Potvrda se tomu nalazi u injenici da se tijekom sata viae nisu javljale rije i koje bi u enicima bile nepoznate ato zna i da se otklonila mogua prepreka dje jega razumijevanja pro itanoga. ZAKLJU AK Govornici bilo kojega jezika meusobno se razlikuju, izmeu ostaloga, i po broju leksi kih jedinica koje u govornom i pisanom jeziku aktivno upotrebljavaju. To zna i da je aktivni i pasivni leksik svojstven svim govornicima bez obzira na njihovu dob i jezik kojim govore. Aktivnom leksiku pripadaju one leksi ke jedinice koje govornik zaista upotrebljava u govorenju i pisanju. One leksi ke jedinice koje govornik ne upotrebljava ni u govorenju ni u pisanju, ali ih razumije, pripadaju govornikovom pasivnom leksiku. Granica izmeu pasivnoga i aktivnoga leksika nije uvijek strogo odreena budui da leksemi mogu prelaziti iz aktivnoga leksika u pasivni i obratno. Takvi se leksemi nazivaju leksemima na prijelazu. Najvei dio takvoga leksika ine zastarjele rije i, tj. (zastarjelice), potom pomodne rije i (pomodnice), o~ivljenice i novotvorenice (neologizmi). Dje ja upotreba leksi kih jedinica u sporazumijevanju razlikuje se od uporabe odrasloga ovjeka. Ako dijete upotrebljava u govoru neku rije , to joa uvijek ne mora zna iti da razumije i njezino zna enje. U pokuaaju dje jega definiranja zna enja nekih rije i istra~ivanja su pokazala da se dijete uvelike oslanja na dosadaanje vlastito komunikacijsko iskustvo i na komunikacijske interakcije s odraslima i vranjacima uz izostanak apstraktnoga i logi koga mialjenja. To zna i da se dijete prvotno ne slu~i rije ima kao pojmovima nego kao kompleksima. Kada dijete definira rije  s obzirom na funkciju predmeta odnosno kada navodi ato taj predmet radi ili emu slu~i, zna i da je navedena osobina ili funkcija predmeta u djetetovoj svijesti po ne emu privilegirana, dominanta i time zna enjski i razlikovna. Tuma enje nepoznatih rije i u enicima mlae akolske dobi va~an je u iteljev metodi ki postupak. Naj eae se provodi tijekom interpretacije knji~evnoga teksta na satima knji~evnosti. Provoenjem ove etape otklanjaju se mogue poteakoe u u enikovu razumijevanju i do~ivljavanju knji~evne umjetnine (teksta). No, vrlo je va~no istaknuti kako je u iteljev zadatak tuma iti nepoznate rije i ne samo na satima knji~evnosti nego i na satima hrvatskoga jezika (gramatike i pravopisa), na satima jezi noga izra~avanja i medijske kulture odnosno pri svakom u enikovom susretu s tekstom kao lingvometodi kim predloakom. U tuma enju nepoznatih rije i u itelj ima nekoliko mogunosti: navoenje osnovnoga, temeljnog zna enja rije i i sva ili barem joa neka zna enja koja rije  mo~e imati ( ime se razvija jezi na svijest o polisemi nosti rije i), navoenje sinonima, tj. istozna nica (rjee) i bliskozna nica ( eae), opisivanje osobe ili predmeta odnosno navoenjem funkcije predmeta ( emu predmet slu~i), navoenje njezine suprotnice odnosno antonima, opisivanje ekspresivnoga, slikovitog i konotativnog zna enja viaerje nice, tj. frazema. Istra~ivanje, koje je opisano u radu, provedeno je u svrhu utvrivanja na ina na koji studenti  budui u itelji tuma e nepoznate rije i u enicima mlae akolske dobi. Istra~ivanje se temeljilo na analizi studentskih priprema za sate Hrvatskoga jezika i na promatranju njihove neposredne komunikacije s u enicima u razrednom kontekstu. Rezultati su istra~ivanja pokazali da su studenti uspjeano proveli etapu sata tuma enja nepoznatih rije i. Teorijske spoznaje studenti su primijenili u razrednoj praksi. Provedeno istra~ivanje nije obuhvatilo i provjeru trajnijega pohranjivanja zna enja novih rije i u jezi noj svijesti u enika mlae akolske dobi. Pretpostaviti je da bi izlo~enost u enika razli itim komunikacijskim interakcijama omoguila i konkretnu primjenu novnonau enih rije i u govorenju i pisanju. Upravo bi daljnja istra~ivanja mogla pokazati primjenu novonau enih rije i u svakodnevnoj komunikaciji u enika mlae akolske dobi. Literatura: Babi, S. (1994) Jezi na raslojenost. Filologija, knj. 22-23, str. 192-199. Bagi, K. (1997) Beletristi ki stil. Pokuaaj odreenja, Kolo, 2/1997, Zagreb. Huda ek, L., Mihaljevi, M. (2008) Vezni ka sinonimija i antonimija u hrvatskoj leksikografiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 34. Kati i, R. (1971) Jezikoslovni ogledi. Zagreb: `kolska knjiga. Leai, Z. (1975) Jezik i knji~evno djelo, II. izdanje. Sarajevo: IP Svjetlost, OOUR Zavod za ud~benike. Menac, A., Fink-Arsovski, }., Venturin, R. (2003) Hrvatski frazeoloaki rje nik. Zagreb: Naklada Ljevak. Menac, A. (2007) Hrvatska frazeologija. Zagreb: Knjigra. Muhvi-Dimanovski, V. (2005) Neologizmi. Problemi teorije i primjene. Zagreb: Zavod za lingvistiku filozofskoga fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Nikoli, M. (1988) Metodika nastave srpskohrvatskog jezika i knji~evnosti. Beograd: Zavod za ud~benike i nastavna sredstva. Pavli evi-Frani, D. (2005) Komunikacijom do gramatike. Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome razdoblju usvajanja jezika. 1. izdanje. Zagreb: Alfa. Puljak, L. (2008) Razvoj dje jih pojmova (zna enja rije i) i nastavna komunikacija. Metodika. asopis za teoriju i praksu metodik u predakolskom odgoju, akolskoj i visokoakolskoj ustanovi. Zagreb: Sveu iliate u Zagrebu, U iteljski fakultet u Zagrebu. Samard~ija, M. (1995) Leksikologija s povijeau hrvatskoga jezika u XX. stoljeu. Zagreb: `kolska knjiga. Samard~ija, M. (2003) Hrvatski jezik 4 ud~benik za 4. razred gimnazije. 4. izdanje. Zagreb: `kolska knjiga. Samard~ija, M. (2003a) Pia ev izbor. Prinosi (leksiko)stilistici i tekstologiji hrvatskoga jezika. Zagreb: Pergamena. Simenon, R. (1969) Enciklopedijski rje nik lingvisti kih naziva. Zagreb: Matica hrvatska. Stan i, V., Ljubeai, M. (1994) Jezik, govor, spoznaja. Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. `ari, Lj. (1994) Antonimija u strukturi jednojezi nih rje nika. Filologija, knj. 22-23, str. 269-274. `onje, J. (glavni urednik) i sur. (2000). Rje nik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krle~a, `kolska knjiga. Tafra, B. (2005) Od rije i do rje nika. Zagreb: `kolska knjiga. Zgusta, L. (1991) Priru nik leksikografije. Sarajevo: IP Svjetlost, Zavod za ud~benike i nastavna sredstva. Znika, M. (1995) Sinonimija i kontekst  na primjerima. Filologija, knj. 24-25, str. 387-390. }ic Fuchs (1994) Semanti ke i leksikografske definicije. Filologija, knj. 22-23, str. 275-280.  Designat  isto ato i  ozna eno , tj. pojam, zna enje rije i ili znaka, a zove se tako, jer je pojam ili zna enje ono ato je  ozna eno rije ju, kao znakom; pojam u svijesti govornika ato ga on namjerava saopiti sluaaocu. Prema: Rikard Simeon. Enciklopedijski rje nik lingvisti kih naziva. Svezak A-O, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 226., 1008.  Stupanj bliskozna nosti mo~e rasti sa stupnjem apstraktnosti izri aja. `to je izri aj bli~i denotaciji, a dalje od konotacije, to mu se poveava stupanj bliskozna nosti. (Znika 1995: 389).  Konotacija se u literaturi esto zove i ekspresivnost.  Jezi ni se znak naj eae izjedna uje s pojmom rije i.  Leksi ke pojave kao ato su sinonimija, homonimija, polisemija, antonimija, hiponimija i dr. mogu se smatrati leksi kim univerzalijama. Naj eae su predmet prou avanja leksikologije i leksikografije.  Kognitivno-semanti ka definicija uklju uje i ona znanja o svijetu koja esto izostaju u leksikografskim definicijama. (}ic Fuchs 1994).  Moiser govori da rije i imaju dva zna enja: konstantni dio zna enja koji reprezentira uobi ajeno zna enje rije i i varijabilni dio, koji sadr~i individualni interpretaciju zna enja rije i. Sporazumijevanje izmeu govornika i sluaatelja bit e uspjeanije ako prevladava konstantni dio zna enja rije i nad varijabilnim. (Stan i-Ljubeai 1994).  Iz psiholoake perspektive dominantno zna enje je ono na koje veina govornika nekog jezika misli ako joj se odreena rije  predo i izolirano, bez ikakvoga konteksta. (Zgusta 1991: 66).  Zgusta ka~e da se apsolutna identi nost zna enja rije i mora odnositi na sve tri komponente zna enja (designaciji, konotaciji i podru ju primjene). Tada je rije  o pravoj sinonimiji. Ako postoji razlika barem u jednoj od triju navedenih komponenti zna enja, odreene rije i mo~emo zvati bliskozna nicama, bliskosinonima, a pojavu bliskosinonimijom. (Zgusta 1991: 88-89). Ako se parovi rije i podudaraju i po zna enju i po uporabi, ako imaju isto denotativno i konotativno zna enju, istu i priopajnu i komunikacijsku vrijednost, tada ih zovemo apsolutnim ili pravim sinonimima. Kod kvazisinonima ili djelomi nih sinonima denotacija se samo djelomi no preklapa. (Huda ek  Mihaljevi 2008: 168).  Kriterijski opis sinonima prema: M. Samard~ija. Leksikografija s povijeau hrvatskoga jezika u XX. Stoljeu,`kolska knjiga, Zagreb, 1995.  Suvremeni pristupi u enju jezika isti u va~nost funkcionalnoga pristupa u enju jezika koji podrazumijeva primjenu nau enoga u konkretnoj, svakodnevnoj, aktivnoj i funkcionalnoj, (uporabnoj) komunikaciji. U institucionalnom u enju jezika, kakvo je u ene u akoli, ponajprije treba te~iti komunikacijskoj osposobljenosti na razini funkcionalne jezi ne primjene (osobito kada je rije  o u enju jezika u mlaoj akolskoj dobi), a lingvisti ko osvjeaivanje (u enje jezika kao sustava) postupno uvoditi u viaim razredima osnovne akole. Viae o funkcionalno-komunikacijskom pristupu u enju jezika vidjeti u knjizi Dunje Pavli evi-Frani: Komunikacijom do gramatike. Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome razdoblju usvajanja jezika, `kolska knjiga, Zagreb, 2005.  Opravdanim se smatra u iteljevo tuma enje nepoznatih rije i pri svakom u enikovom susretu s tekstom (i kao lingvometodi kim predloakom i kao knji~evnom umjetninom) ako se utvrdi da u njemu postoje rije i koje su u eniku nepoznate.  Pretpostaviti je da su se studenti koristili suvremenim leksikografskim priru nicima, prije svega Rje nikom hrvatskoga jezika i Rje nikom sinonima.  U lingvistici pod pojmom komlpeks podrazumijeva se skup meusobno povezanih rije i koje su se stopile u jednu cjelinu. Prema: Rikard Simeon. Enciklopedijski rje nik lingvisti kih naziva. Svezak A-O, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 679.     PAGE  PAGE 1 hdN`>"$:z!&*+j22X6 $dha$gdH$dh`a$gd $dh`a$gdh$dh`a$gd $dha$gdj>$ & Fdha$gdj$ & Fdha$gdm$<>t:##(**++++,,,,&,(,,<-J--,.0.//f00V111&2f2h2j22333,4L4R4Z4ڽŶŶ̶̯h:h+thh]zhH>*h]yjh]z0JU hVwh hVwh]y hVwhc" hVwh Dh, hne>* hVwh4 hVwhYG< hVwh$h, h$>* h, 5 hVwhj> hVwh hVwhneh, 2Z4n55555 66(6V6X6677788888999::::&;2;x;<<<<<>>>>>>?? @@@@0AϽϣ}}yyhU4h*JhH h]h3 hHhH h,\h, h,\hH>*hH hVwh]y hVwh h, h >*h[ hVwh)' hVwhH hVwh h, h>* hL}hL}h]zhL}>* hVwh+th]zhL}h+t/X667799<<> @AABCJ`J\PX$dh`a$gdV$dh`a$gd B8 $dha$gdU4 $dha$gdH$dh`a$gd, $dha$gd $dh`a$gd]z $dha$gdj>0AFAXAhAAAAABBCNCdCCC$EEEEEEEzFFFGGGbHIZIIIIIIJJJJ`JJJJ"K>KKrMMMrNN˹˵˹˹ħ˹˹˹h,\h,\6h,\ hVwhF& hVwh6DhVwh85 hVwh hVwh B8h, hVwhch: hVwh hVwhF> hVwh]y hVwh h, hj>>*h, h >*h]hU4hH h33NNNNNNNNNNOO(OpOOOOO P6PVP\PPPPQQQQQQTUU"U(U*U.U4UHUJUUURVvVzVVVVVVVV W$WPWbWzXXXXXXŷ٫٧ѧh@h:hHhH6hH hV6 hH6hVwh,6h$h3vhV hVwh,hEhEhz6h,\hz6h3h,\hz>XXXYYbnp@{{~j$a$gd $dha$gd@$hdh`ha$gdv$dh`a$gd_ $dha$gd $dh`a$gd  $dha$gdNSD$dh`a$gdVXXX YYYYYYYZZH[V[[[\\4\@\V\d\\\\\ ]]J]\]t]]]]]]]^0^B^^^v^^^^^__._:_J_\_______ ``4`@`R`j````````a"a*ada˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻˻hVwhV6h,\h  hVwhVhNSDhNSDhECJaJhNSDhNSDCJaJhNSDB*phjhNSDhNSDUJdanaaaabbxbzb0c@cFcvccceeff2fDfRffff2g@gxgggh$h6hhhhiPihiiij j:jPjzjjjjkkPkVkkkHlPllllmooNpZppp{@{B{P{R{T{l{~{{{{{t||"}F}V}f}h}j}r}}}}}}8~J~~~~~~Rfz|hיי hVwhQhVwhv6h_ hVwhDZ} hVwh6D hVwhv hVwh hVwhHhVwhQ6 hVwhQhVwhLc6h~ih h: hVwhLc hVwh'[N"ބx:FJRTڇN\`ވfh|~̊֊‹ċrƿƿƿƿƬưƥh@hyphzYhv hVwhOLh_ hVwhDhVwh*q6 hVwh*q hVwhQ hVwh}0 hVwhw=hVwhw=6 hVwh$nwhVwhv6 hVwhv hVwhDZ}:hjl,.@fh<J|J<^t,.BLȣLNԩ̹z hVwh~&jh(z0JUh1V hVwhlr hVwhJ~h{nhEh_hH hYJhEB*phhr[hzCJaJhCJaJhr[hECJaJhr[hr[CJaJh@hB*phjWh@h@Uh@hv0jl.BP$~0̺~$ & Fdha$gd}$ & Fdha$gdpa $dha$gd7>$dh`a$gdl$dh`a$gd1V $dha$gdJ~ $dha$gdH $dh`a$gdH $dha$gdE *>̱"$<n2޳&ֵj·ķƷ|~0Rʺ̺:ƻhVwhu06 hVwhu0 hVwh}hVwhpa6hVwhA 6 hVwhA hVwh8 hVwhpahlh7> hVwhU hVwh4h_ hVwhJ~ hVwh/hVh1V hVwh~& hVwhlr5:<$Jz|μNP "Dnξ^ ^|ļ踴螗Ҍ藄|hVwh>6hVwhi6hVwhu0B*ph hVwh> hVwhFI hVwhIhIhI6hIhu0hVwh,6 hVwh, hVwhd\ hVwh DhVwhpa6 hVwhpa hVwhu0hVwhu06hVwh D60~R"v*>$dh`a$gdp$hdh^ha$gd1$ & Fdha$gdv?Z$ & Fdha$gdpa$ & Fdha$gdu0rtv(*l f < :<>PVbd>FȔȔț}u}n hVwh!OhVwh}6 hVwh}hVwhv?Z6hVwh16 hVwh1 hVwhv?ZhVwhlw 6 hVwhlw hVwhQ[6 hVwhQ[hVwhu06 hVwhu0 hVwhhh6hhu0 hVwhd\hVwhpa6 hVwhpahI)`dfhXZ\^pr$&Tr$&(*L  T佲h/h=E6hhh=E6h=ECJaJhih=E6CJaJhih=ECJaJh=ECJaJhG'h=E6h_h=E6 hhEh=EhhEh=E6h=Ejh=E0JU hVwhs[ hVwhZ5dfX\p$&($a$gd]z$a$gdh$a$gdi$a$gdi$a$gd/'$a$gdO$a$gdve$a$gdz8$a$gd$a$gdG'$a$gde$a$gdv?Z$a$gdhE $dha$gd_   024JLNPR $dha$gd_ h]hgd7\( &`#$gd7\($a$gd(z$a$gd Td<  ,.046BDFHJNPR hVwhs[hW0JmHnHu h=E0Jjh=E0JUjhKlzUhKlzh_h=E6h=Eh(zh=E6,1h/ =!"#$% DyK lbakota@ufos.hryK Fmailto:lbakota@ufos.hryX;H,]ą'c|Dd Z70  # A"Z/L~ gZT@=Z/L~ gZT# ȟ=&xZoTU?;#Q:1rl "g[EDB[Jnm~0KD$3#4ѧ""6>iK*~sgw߼ݙٙrwy{38DhЛRקDD;'rDn({<<ɧaAA*—]GO񴛅Xa"۝]-ɷС\ t]q|A4쫙]b?m?w>/3 9myo ~?a'܉31C.Pn@tp]?du{~-1cNNݫ%?<6) VWGO*b:h򮖣Xn%g9j(@GU}#V,,gu\ZKDke9~5W=qll`V[O$01v8n@~e۞1k1[Q#bIPtگ 6 u3ecRc7Qk¸J FV[Q:`,#g#?'Ȥ`d*# 0r}0$Fj%{a|]HX&a 1r^0oF'Ho02fԝ&$ՏFOR\j=sq/` q}7KVr c6W[(?g //‚7s8G#G_mydPt9'#A9Iy1XMj䥔؛C$@Ե(<ZL3f\a&ZbքCAq8j̭RcaVN9~ 㸋³W@!/{@CFX}/b'ړ-ϛ0/D{<|WF%;%5?A}b:׍Nx_+6r`/1V`U9p4mv/ۂ1` 4NmI;fG??kkQ ֗o3r7\_'W .>ڏlytnCWBt|*kLb{<ϚRy3fyyovvC^h߉;N$huDwEO2oS õ 0_IZN0'RmL4~nTrR斆t|M]OL,`:4iJ HSGyAuլ)}}n}ӗA(3hfuװ.uGytA}*mBǞ~бAx0beHȿŴWV>OOԑ,gܼcAA+ ;J>ŅTz: ZxM=96O.zzxˑ[[]+ohpD~d{MJlw}8PӍ؟%`*4~GQof}T+1x)MrDʢ>^eC'†fW{__6JggFzLE:<¯7Է3K.92k6;d 3 it.S=!|۪L=:J6?\LJ6\{ RDžbbsS0;y+~Qz_vbm,Kcb{-;be]E4k-B.ˤdY6.%癧x)V|c(2f`d/cKf_H{F Cqa #'#Xb12~ ,(F|D`XYJw3kX50F~i9m|5#3F.Xbd1"L [`XSXc<3`rc^ad12+#Dn,5w$K!qOO弧t5ks{4l {0QZ5㶻nzm?KH>fS5[:$ W:$ SB#M \/8?{߷6Q/m (uQңbPIо.z m$DU?3~Zq1OP_3*njlk;$`g8(^VM<ª-0|V9_j&]I31_10ڪ#0)Eoz^5Z`@~ +B7!L#Gj&/G>j?V*^ !Wx)G=G(a 8Rm3J$G. Ú%ޡ*l|c` 7DXY>|x|rb#Uܱm@> e Footnote TextCJaJ@&@@ eFootnote ReferenceH*4 @4 7\(Footer  p#.)@!. 7\( Page Number6U@16 $y Hyperlink >*B*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] H>@EGKNtL}b! d$]_CE @ )  $$$'$2:CZU`h4r؃\@ $Z40ANXdash:TRrtuwxyz{}~ .dvX6Xj~Rsv| ,RbX  '!!8@0(  B S  ?,c , k N 8  Mo|CH$,2"(3'>py !!1!6!3"8"####`$y$z${$&M&w&&((**/+E+,,,-x----9.A. 000/16134\8j8;<|<<=>IBBD(DyEEGGJK.K:KLnLLL:MIMPNNOOOOOOOOOOOOOP PP!P+P4P>P-QQQQQQQQQQQQRRRRRRRRRRS S T TVVWWWXXX'X4X;XGXPX\X\]-^^t__``aaabbbAbQbefsfii6kK>(D)DJJN NNNNN:O;O=P>PQQSSUUVV\X]XYY[[\\__hhihiillymzmnnppqqrqqq*r+rssttttuuuu7v8vxxzz{{~~~~TUfgABVW҃Ӄۃ܃ՄքbdIKÝĝpqܤݤϧЧ?Cwxjkرٱ"#9;FGyz#$UVlmhi?@noYZ fg,0&)_b(+   |~,cfy~g )Ng!}!#{$.&L&0/1\8q8nnjpptuww~~BW4?G;Gt VSm+iInY. ^_G|~~,cx$y$~~#3 co@@m>$,wIUL 0ja_sd*X4zm=}ZRm^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.88^8`OJPJQJ^J.^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHxx^x`OJQJ^Jo(hHoHH^H`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o()^`o(. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.66^6`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHo  ^ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hHxx^x`OJQJ^Jo(hHoHH^H`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. ^`B*o(ph. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.,wI#3om>=}X4zULa_sd                  D\                  Xm       Vk                          %$ELp3BYHD,3 FI lw A )] :] o +Q _ H !"&J%_+>xhE f$(h7 4 (<1.*s#E$z%F&~&)'/'W@'7\(*,u/ 0_80}0Y5Y6]7i7 B8KK8WW8z8YG<w=j>; @ A>B[@C=NDNSD=E%fF2GXGHHhUHCPIYJ*JL2lL3M\AN!O1Q1VoYzYv?Z'[Q[r[d\8z\a ]R]@^=_apah>bHcccLc!cndeneveifGai_jisl{m{n4{oypq*qlr+tv3v\vVw$nws5xnx$y]y(z5z?;zKlzyz.|a#}L}DZ}J~4u0 /N0, oZ4 ?z{"-Vw v00 HUU,OW\dI%7A@[8] =s[hl+Vm$s2z? {N 7Tr@M :GholOL_C8ah*qV .Qflw6DmHQE3%+DIzUvh/B Dtj2pjc"n:#9.]XaV 4Z,\i&;5Q}~`m]zmZ~il/G'5aU4WrF> ^V cN$!7>@ "%(.46:=ACIJNPSTUWZ[\]^bcdeg{mppp p"p$p&p*p,p2p4p6p8p:pFpLpRpXpdppptp|ppppppppppppppppppppppUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial;Bodoni MT?= * Courier New;WingdingsA BCambria Math"1h6g6g&j`hqj`hq!r4dbb3QHX ?\d2!xxTUMA ENJE NEPOZNATIH RIJE I Boris Bakotalbakota,        Oh+'0 (4 T ` l x TUMAČENJE NEPOZNATIH RIJEČIBoris Bakota Normal.dotmlbakota2Microsoft Office Word@@Stl@|+@|+j`՜.+,D՜.+,\ hp  Pravni fakultet Osijekqhb TUMAČENJE NEPOZNATIH RIJEČI Title 8@ _PID_HLINKSAh 'mailto:lbakota@ufos.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCEFGHIJKPRoot Entry FGRData  1Table$NWordDocument.SummaryInformation(<DocumentSummaryInformation8DCompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q