ࡱ> yVbjbj{{>=E""%%%%%%%%8%(%Jz*`/(=/=/=/G6E88L$vR%%955G6%9%9%%=/=/ggg%9:i%=/%=/g%9gg6M=/=C_-0JI`]8%%9%9g%9%9%9%9%9%9%9%9J%9%9%9%9%9%9%9%9%9%9%9%9%9"% G$:SVEU ILI`TE U ZAGREBU MEDICINSKI FAKULTET Josip Zeki Novi oblici dopinga  budunost elitnog sporta DIPLOMSKI RAD  Zagreb, 2012. Ovaj diplomski rad izraen je na Medicinskom fakultetu Sveu iliata u Zagrebu, `koli narodnog zdravlja 'Andrija `tampar', na Katedri za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada pod vodstvom dr.sc. Milana Miloaevia, dr.med. i predan je na ocjenu u akademskoj godini 2011/2012.  POPIS KRATICA KORI`TENIH U RADU AAV8 Adeno- asocirani virus 8 ACE - Angiotensin.converting enzim, Enzim za konverziju angiotenzina ACTN 3 - Alpha-actinin 3, Alfa aktinin 3 ADA-SCID Adenozin deaminaza povezana teka kombinirana imunodeficijencija ADRB 2 - Beta-2 adrenergic receptor, Beta  2 adrenergi ki receptor AICAR - 5-amino-1--D-ribofuranosyl-imidazole-4-carboxamide AIDS - Acquired immune deficiency syndrome, Sindrom ste ene imunodeficijencije AMPD 1 - Adenosine monophosphate deaminase 1, Adenozin monofosfat deaminaza 1 AR  Adrenergi ki receptor BDNF - Brain.derived neurotrophic factor, Faktor rasta I razvoja neurona sintetiziran u mozgu BMD  Bone mineral density , Mineralna gustoa kostiju CERA - Continuous Erythropoiesis Receptor Activator, CFTR - Cystic fibrosis transmembrane conductance regulator, Transmembranski regulator provoenja kod cisti ne fibroze CHRM 2 - Cholinergic receptor muscarinic 2, Muskarinski kolinergi ki receptor 2 CK-MM - Creatin kinase muscle, Miaina keratin kinaza COL1A1 - Collagen type 1 alpha 1, Kolagen tipa 1 alfa 1 COL5A1 - Collagen type 5 alpha 1, Kolagen tipa 5 alfa 1 CREB  C AMP response element  binding protein, Stani ni transkripcijski faktor koji se ve~e na C AMP element odgovora EPAS 1 - Endothelial PAS domain-containing protein 1, Endotelni protein 1 s PAS domenom EPO Eritropoetin FDA Food and drug administration, Savezni ured za hranu i lijekove FFM Fat free mass, Nemasna tjelesna masa GH Growth hormone, Hormon rasta GW1516 PPAR delta antagonist GWADS - Genome-wide allelic differentiation scan, Skeniranje alelske diferencijacije cijelog genoma GYS 1 - Glycogen synthase, glikogen sintetaza HIF 1- Hipoxia-inducible factor, Hipoksijom aktiviran faktor 1 IGF 1 - Insulin-like growth factor 1, Inzulinu sli an faktor rasta LMO 2 - LIM domain only 2 (rhombotin-like 1) je protoonkogen i transkripcijski je faktor potreban za razvoj svih hematopoietskih linija MHC - Major histocompatibility complex, Glavni kompleks tkivne podudarnosti MLCK - Myosin ligt-chain kinase, Miozinska kinaza lakog lanca MSTN  Miostatin MV  Miaini volumen NRF 2 ili NFE2L2 - Nuclear respiratory factor, Jezgreni faktor stani nog disanja PGC 1 ili PPARGC1A - Peroxisome proliferator-activated receptor gamma coactivator 1-alpha, Receptor aktivacije proliferacije peroksisoma gamma koaktivator 1 alfa PPAR delta - Peroxisome proliferator-activated receptor delta, Receptor aktivacije proliferacije peroksisoma delte PSSM - Polysaccharide Storage Myopathy, Miopatija povezana s pohranom polisaharida RSV - Human respiratory syncytial virus, Respiratorni sincicijski virus SNP - Single nucleotide polymorphism, Jednostavni nukleotidni polimorfizam ST Trening snage TNC - Tenascin C UCP 2 - Mitochondrial uncoupling protein 2, Mitohondrijski protein razdvajanja 2 VEGF - Vascular endothelial growth factor, Krvo~ilni endotelni faktor rasta WADA  World anti-doping agency, Svjetska antidopinaka agencija X-SCID  X vezana teaka kombinirana imunodeficijencija  Sadr~aj  TOC \o "1-3" \h \z \u  HYPERLINK \l "_Toc325548360" SA}ETAK  PAGEREF _Toc325548360 \h 7  HYPERLINK \l "_Toc325548361" SUMMARY  PAGEREF _Toc325548361 \h 8  HYPERLINK \l "_Toc325548362" 1. UVOD 9  HYPERLINK \l "_Toc325548363" 2. GENSKA TERAPIJA 12  HYPERLINK \l "_Toc325548364" 2.1 Bioloaki ili virusni vektori 15  HYPERLINK \l "_Toc325548365" 2.2 Gola DNK 16  HYPERLINK \l "_Toc325548366" 2.3 Rezultati istra~ivanja prema metodama genske terapije 17  HYPERLINK \l "_Toc325548367" 3. GENSKI DOPING; POTENCIJALNI GENI I CILJEVI 21  HYPERLINK \l "_Toc325548368" 3.1 Kandidati prema kapacitetu izdr~ljivosti 23  HYPERLINK \l "_Toc325548369" 3.2 Kandidati prema miainoj izvedbi 41  HYPERLINK \l "_Toc325548370" 3.3 Kandidati prema psiholoakoj sposobnosti 50  HYPERLINK \l "_Toc325548371" 4. NUSPOJAVE GENSKOG DOPINGA 51  HYPERLINK \l "_Toc325548372" 5. DETEKCIJA GENSKOG DOPINGA 52  HYPERLINK \l "_Toc325548373" 6. BIOETI KO GLEDI`TE 53  HYPERLINK \l "_Toc325548374" 7. ZAKLJU CI 55  HYPERLINK \l "_Toc325548375" 8. ZAHVALE 56  HYPERLINK \l "_Toc325548376" 9. LITERATURA 57  HYPERLINK \l "_Toc325548377" 10. }IVOTOPIS 75    SA}ETAK Naslov: Novi oblici dopinga - budunost elitnog sporta Autor: Josip Zeki Ka~u da pojam i aktivnosti dopinga se~u sve do samih po etaka sporta i sportskih aktivnosti. Razvitkom sporta, doping je u sportu postao sveprisutniji, pa je 1999. godine bilo prijeko potrebno osnivanje Svjetske antidopinake agencije. Novi oblici dopinga podrazumjevaju genski doping koji kao izdanak genske terapije napreduje usporedno s napretkom same medicine. Genska terapija u medicini smatra se budunosti lije enja mnogobrojnih trenutno neizlje ivih bolesti, ato je razlog mnogobrojnih istra~ivanja provedenih, zapo etih i tek zamialjenih u sferama genske terapije. Ovaj pregledni rad obuhvaa metode genske terapije, odnosno genskog dopinga, te cijeli niz genskih kandidata u genskom dopingu podijeljenih prema kapacitetu izdr~ljivosti, miainoj izvedbi i psiholoakoj sposobnosti. Rezultati najnovijih istra~ivanja svakog od gena kandidata govore nam o mogunostima i potencijalnim ciljevima genskog dopinga. Rad je obuhvatio podru je negativnih, ali i pozitivnih nuspojava genskog dopinga, tehnike detekcije i njihov razvoj, te na samom kraju bioeti ko glediate na cjelokupnu temu, ato je svakako jedan od presudnih segmenata u razvoju genskog dopinga. Najviae rezultata brojimo prema kapacitetu izdr~ljivosti, gdje se ve veliki broj genskih kandidata koristi kao doping u sportu, ato nam svakako potvruje da je genski doping itekako mogu i da ga od titule budunosti elitnog sporta dijele detaljnija saznanja o minimalnim zdravstvenim rizicima, te komercijalizacija koriatenja takvih sredstava, tj.dostupnost. Klju ne rije i: moderni doping, genska terapija, geni kandidati u genskom dopingu, nuspojave genskog dopinga, bioeti ko glediate.  SUMMARY Title: Modern doping - the future of sport Author: Josip Zeki The concept of doping activities goes back to the beginning of sports and recreational activities. During development of sport, doping in sport has become ubiquitous, and foundation of World Anti-doping Agency was necessary in 1999. Modern doping involves gene doping, which as an offshoot of gene therapy progresses in parallel with the progress of medicine. Gene therapy in medicine is considered to be the future treatment of many currently incurable diseases, which is why many studies are conducted, initiated and conceived in the areas of gene therapy. This review encompassing methods of gene therapy and gene doping, and a number of candidate genes in gene doping according to endurance capacity, muscle performance and psychological abilities. Recent research results of each of the candidate genes tell us about the possibilities and potential targets of gene doping. We covered an area of positive and negative side effects of gene doping, then detection techniques and their development, as well as the bioethical perspective on the whole subject, which is certainly one of the crucial segments in the development of gene doping. Most of the results counting towards endurance capacity, as already a large number of gene candidates used as doping in sport, certainly confirms that gene doping is quite possible and that for the title of the future of elite sport detailed information on the minimum health risks is needed, as commercialization and avaliability of use of such resources. Keywords: modern doping, gene therapy, candidate genes for gene doping, gene doping effects, bioethical perspective 1. UVOD Koriatenje odreenih sredstava ili postupaka s ciljem poboljaanja sposobnosti i postizanja boljih rezultata u sportu staro je koliko i sam sport. Gdje god se susreemo s pojmom pobjede, natjecatelji e tra~iti sredstvo, bilo dozvoljeno ili ono nedozvoljeno, koje e ih voditi ka pobjedi. Karakteristi no je to za kompetitivna druatva, upravo kakvo je i naae danaanje, pa upravo iz tog razloga nije nimalo neobi na rasprostranjenost tih sredstava u danaanjem sportu. Prve zabiljeake o koriatenju takvih sredstava, ili dopingu, vode nas joa u anti ku Gr ku. O detaljnom koriatenju sredstava iz tog vremena, malo se zna. Poznato je da su Grci, natjecatelji, podvrgavani posebnim dijetama, te su im spravljani posebni napitci nepoznatih recepata koji su poboljaavali njihove sposobnosti. Rije  doping (Muller 1993) se prema nekim navodima, prvi put pojavila u jednom engleskom rje niku ozna avajui odreenu mjeaavinu opijuma i narkotika. U pogledu korijena rije i postoje razli ita mialjenja. Prema jednom, rije  vu e korijen iz jednog dijalekta koji se govori u jugoisto noj Africi, a ozna ava alkoholno pie s vrlo visokim postotkom alkohola koje se koristilo kao stimulans prilikom obavljanja ritualnih obreda. Prema drugom mialjenju, rije  potje e iz nizozemskog jezika, gdje je rije   doop ozna avala gustu tekuinu koja se koristila u cilju poveanja postignua. Do vremena modernih Olimpijskih igara 1896. godine, cijeli je niz doping sredstava ve bio u uporabi; prednja ili su biciklisti koji su najviae koristili strihnin, kofein, kokain i alkohol. Prvi dokumentirani zabilje~eni slu aj dopinga u novijoj povijesti dogodio se 1865. godine kada su nizozemski pliva i koristili stimulanse  od kofeina do strihnina. Strihnin je vrlo stabilan alkaloid, jedan od najpoznatijih otrova i jedna od najgor ih prirodnih supstanci, koji se dobro uva i mo~e se dokazati u truplima nakon trovanja. U velikim koli inama izaziva gr evito ko enje miaia, a u malim se upotrebljava kao analeptik (sredstvo za ja anje i okrepljenje). Upravo kada je u dozama manjim od smrtonosnih vrlo je moan stimulans. Na Olimpijskim igrama 1904. godine, maratonac Thomas Hicks, koji je pobjedio na tadaanjoj utrci, morao je biti reanimiran od strane lije ni ke ekipe, jer je popio konjak pomijeaan s kokainom i strihninom. Ve 1932. godine kod sprintera atleti ara pojavljuje se eksperimentiranje s nitroglicerinom. Nitroglicerin danas slu~i kao lijek za sr ane bolesti, na primjer pr.angina pectoris, te kao plastifikator za neka vrsta goriva. Nekada su ga koristili kako bi im se proairile koronarne arterije, a kasnije su uzimali i Benzedrin. Benzedrin se u po etku koristio za proairivanje nazalnih i bronhijalnih puteva, a otkriem stimulirajueg efekta koristi se i kod letargi nih pacijenata, u lije enju narkolepsije, a koriaten je ak i u studijama o poremeajima u ponaaanju kod djece, te kao stimulans vojnih snaga u 2. svjetskom ratu i Vijetnamu. Ipak, prava era dopinga zapo ela je pojavljivanjem testosterona u injekciji 1935. godine. Sintezu tesosterona te godine objavila su dva kemi ara, Adolf Butenandt i Leopold Ruzicka, te su oboje za svoja postignua dobili 1939. godine Nobelovu nagradu za kemiju. Kada je testosteron prvi puta izoliran pojavljuje se i u sinteti kom obliku, a to se dostignue smatra i po etkom zlatnog doba steroidne kemije. Za vrijeme II. svjetskog rata njema ki su znanstvenici prvi sintetizirali anaboli ke steroide. Vjeruje se da su ih testirali na na ljudima, poglavito zatvorenicima. Rezultati tih eksperimenata zauvijek su izgubljeni jer nikada nisu bili objavljeni. Neka osobna ratna iskustva pre~ivjelih vojnika govore o tome kako su Njemci svojim vojnim snagama davali anabolike kako bi poja ali njihovu snagu i agresivnost. Da je sam Hitler uzimao steroide, dokazano stoji u biljeakama njegovog lije nika, a danas se vjeruje da su steroidi samo pospjeaili osna~ivanje njegove ve agresivne li nosti. (Muller 1993) Tridesetih godina 20. stoljea postaje ve jasno da je potrebno uspostaviti zabranu koriatenja odreenih sredstava u sportu. Godinama su pojedine sportske organizacije i federacije raznih sportova uvodile prve doping kontrole, meutim tek 1967. godine Meunarodni olimpijski odbor osniva Zdravstvenu komisiju i utvruje prvu listu zabranjenih suspstanci. Prve slu~bene doping kontrole izvode se 1968. godine na Zimskim olimpijskim igrama u Grenobleu. Od tada pa do danas doping kontrole i sustav koji brine o njima mnogo su napredovali, posebno nakon osnivanja Svjetska Antidopinake agencije. Svjetska antidopinaka agencija (WADA) meunarodna je organizacija stvorena 1999. radi promicanja, koordinacije i praenja borbe protiv dopinga u sportu u svim njegovim oblicima. Od 1999. godine ve se puno govori o napretku suzbijanja dopinga, meutim tijekom istih godina dogodio se i veliki napredak i razvitak samog dopinga. U prvoj polovici 20. stoljea bio je to razvoj s farmakoloakog i fizioloakog aspekta, meutim novije doba donosi vezu izmedju dopinga i molekularne biologije. U ovom radu prikazati e se pregled trenutnih mogunosti genskog dopinga, njegov razvoj, kao i neke od tehnike detekcije, te bioeti ki aspekt. GENSKA TERAPIJA Genski doping je izmjena genetskog sastava pojedinca u odreenu svrhu poboljaanja sportske izvedbe. Genski doping izdanak je genske terapije i uklju uje upotrebu modificiranog genetskog materijala. Genska terapija zasniva se na dodavanju ili mijenjanju gena u miainoj stanici, gdje on postaje dio organizma, te je vrlo teako viae razlikovati sinteti ki gen od izvornog. Sinteti ki geni usporavaju distrofiju miaia, ubrzavaju metabolizam, poveavaju miainu masu, te openito zna ajno poveavaju fizi ke sposobnosti. To su pokazali laboratorijski testovi na miaevima u kojih je postignuto dvostruko br~e pokretanje uslijed primjene genske terapije - ciljanim unosom aktivnog oblika peroxisom proliferator aktivnog receptora  direktno u miaie, ato dovodi do formiranja poveanog broja miainih vlakana tipa 1. (Wang i sur., 2004). Iako se genetski in~enjering tih takozvanih "Maraton miaeva" potencijalno mo~e iskoristiti kako bi se poboljaala atletska izvedba osobitno kod trka a i pliva a na duge staze, znanstvenik Evans (Wang i sur. 2004) kao razlog za nastavak istra~ivanja vidio je u terapeutskoj vrijednosti. Vje~be izdr~ljivosti mogu promovirati adaptivnu transformaciju miainih vlakana i poveanje mitohondrijske biogeneze, aktiviranjem skriptiranih promjena u ekspresiji gena. Meutim faktor prijepisa koji bi direktno usmjeravao taj proces joa uvijek nije identificiran. Terapeutska vrijednost odnosi se na pretilost i aeernu bolest tipa 2. Naime, studije su ve pokazivale da mnogi pacijenti koji boluju od pretilosti i dijabetesa imaju manje miainih vlakana tipa 1. Evans i njegov tim na taj na in utvruju da poveanje PPAR- izrazito u inkovito poveava broj miainih vlakana tipa 1, atoviae da ova genetski generirana vlakna daju otpornost na pretilost s poboljaanjem metaboli kog profila, ak i u odsutnosti vje~be. Navedeni rezultati dokaz su da se slo~ene fizioloake osobine, kao ato su umor, izdr~ljivost i kapacitet tr anja mogu analizirati, ali da se njima mo~e i manipulirati na molekularnoj razini. Istra~iva ki tim koji se bavio istra~ivanjima Duchenove miaine distrofije utvrdio je da umetanje gena koji je kodiran proteinom IGF-1 u miaine stanice stvara u inak da miaine stanice rastu. Isto se dogaa kada je protein u interakciji sa stanicama na vanjskoj strani miai nih vlakana - miai ne stanice opet rastu. Sva ova istra~ivanja provedena su na miaevima. Genska terapija prvi je put konceptualizirana 1972. godine , pozivajui autore na veliki oprez prije po etka studija i primjenjivanja genske terapije na ljudima (Friedmann 1972.). Prvi eksperiment genske terapije odobren od FOOD and DRUG ADMINISTRATION (FDA), dogodio se u SAD-u 1990.godine, kada je Ashanti DeSilva bila tretirana za ADA-SCID (Sheridan 2011.). Od tada je provedeno viae od 1700 klini kih ispitivanja koristei niz tehnika za gensku terapiju. Prijenos terapeutskog gena obavlja se na viae na ina; - transplatacijom gena kod genske delecije* * Genska delecija - mutacija u kojoj nedostaje ili dio kromosoma ili dio DNK; naj eae uzrokovana greakama prilikom kromosomskog crossovera za vrijeme mejoze. - korekcijom gena ili ispravljanjem mutacije - poveanjem ekspresije* *Genska ekspresija - proces prilikom kojeg se informacija iz gena koristi u sintezi funkcionalnog genskog produkta ciljnog gena. - ciljanim unitenjem pojedinih stanica unosom gena ubojice - ciljanom inhibicijom genske ekspresije Dva su tipa genske terapije: in vivo Izraz posuen iz latinskog jezika; u doslovnom zna enju unutar ~ivog organizma. Kod in vivo metode geneti ki materijal unosi se direktno u tijelo pacijenta. Mala je mogunost kontrole procesa, te se smatra poprili no nasumi nim procesom, ali je isto tako jedina mogunost za tkiva koja se ne mogu uzgajati in vitro. ex vivo Kod ex vivo metode geneti ki materijal unosi se najprije u stanice u kulturi. Prisutna je selekcija stanica s transgenom, ato ovu metodu ini kontroliranim procesom. Stanice su kod ove metode obi no autologne; uzimaju se iz pacijenta i modificirane vraaju natrag u pacijenta. Problemi s kojima se nosi genska terapija su kratkotrajnost u smislu da je vrlo teako postii dugotrajan u inak bez integracije u genom, iako ak i tada dugotrajnost u inka ostaje upitna. Imuni odgovor sljedei je problem jer reducira u inkovitost i onemoguava opetovanu terapiju. Kod bioloakih ili virusnih vektora javljaju se toksi nost, imuni i upalni odgovor, te mogunost povratka sposobnosti za izazivanje bolesti. Kod viaegenskih bolesti problem je teako lije enje zbog kombiniranog u inka viae gena. TABLICA 1. Bolesti kod kojih je primjenjiva genska terapija BOLESTUZROK / DEFEKTCILJNA STANICA Teaka kombinirana imunodeficijencijaAdenozin deaminaza 4Stanice koatane sr~i, T-limfociti HemofilijaFaktor VIII, IXJetra, miai, fibroblastiCisti na fibrozaGubitak gena CFTRZra ni jastu ii- pluaRakViae uzrokaViae tipova stanicaNeuroloake bolestiAlzheimer, ParkinsonIzravno u mozakKardio vaskularne bolestiAterosklerozaEndotel krvnih ~ilaAutoimune bolestiDijabetesMHC, beta2-mikroglobulinInfektivne bolesti AIDS, Hepatitis BT-limfociti, makrofagi Na in na koji e se unjeti genetski materijal ovisi o namjeni genske terapije. 2.1 Bioloaki ili virusni vektori Kod zamjene gena visoko u inkoviti su bioloaki ili virusni vektori koji e se koristiti kod monogenskih bolesti kao ato su na primjer cisti na fibroza, hemofilija i teaka kombinirana imunodeficijencija. Cisti na fibroza je autosomatska genetska bolest koja pogaa u najveoj mjeri plua, ali i guatera u, jetru i crijeva. Karakterizira ju abnormalan transport klorida i natrija preko epitela, ato dovodi do vrlo debelog i viskoznog sekreta. Danas se otkriva i prije roenja djeteta; bolest je koja naj eae pogaa bijelce, a najkriti niji slu ajevi podlije~u transplantaciji plua. Hemofilija pripada skupini nasljednih bolesti kod kojih tijelo nema pravu mogunost zgruaavanja krvi (koagulacije), koja slu~i zaustavljanju krvarenja prilikom oateenja krvnih ~ila. Virusni vektori spadaju u in vivo tip genske terapije. Virusi su razvili specijalizirane molekularne mehanizme za u inkovito transportiranje svojih genoma unutar stanica koje oni nastanjuju. Unos gena virusnim vektorima naziva se transdukcija, a stanice izlo~ene virusima transducirane stanice. Tipovi virusnih vektora su retro virusi, lenti virusi, adeno virusi, adeno-asocirani virusi i herpes simplex virusi. Retro virusi su jedan od glavnih oslonaca i uspjeanica trenutnih metoda genske terapije. Imaju sposobnost stabilnog integriranja i naj eae se koriste u klini kim eksperimentima, pa je tako FDA odobrila ve niz klini kih istra~ivanja vezanih uz teako kombiniranu imunodeficijenciju. (Cavazzano  Calvo 2000. ) U retro viruse pripadaju virus HIV-a, miaji virus leukemije (MoMuLV), te RSV (RSV; virus koji inficira diane puteve). Lenti virusi su podvrsta retro virusa, a njihova vektorska sposobnost prepoznata je u novijem dobu, zahvaljujui sposobnosti da se integriraju u genom ne dijeljive stanice. Koriateni su u istra~ivanjima genske terapije na HIV-u. Adeno virusi su virusi s kojima ljudi naj eae dolaze u dodir. Uzrokuju respiratorne i gastrointestinalne infekcije, te infekcije o iju. Problem koji se javlja kod ovog tipa virusa je brzi imuni odgovor s moguim opasnim posljedicama, zbog ega znanstvenici i istra~uju adeno viruse na koje ljudi ne stvaraju imunitet. Adeno-asocirani virusi su vrlo mali virusi koji pogaaju ljude i neke druge primate. Ne izazivaju nikakvu bolest, i kod njih se pojavljuje vrlo blag imuni odgovor. Virusi su to koji se mogu ugraditi na specifi no mjesto unutar kromosoma 19. Upravo iz navedenih razloga adeno-asocirani virusi vrlo su popularni kao sredstvo u istra~ivanjima genske terapije. Herpes simplex virusi su virusi koji napadaju specifi ne tipove stanica, primjerice neurone. Uzro nici su ireva i svih vrsta herpesa kod ljudi. 2.2 Gola DNK Drugi na in unosa genetskog materijala upravo je unos gole DNK. Unos je mogu jednostavnom iglom i apricom, ato se primjenjuje kod tumorskih tkiva, genskim piatoljem; biolistika. Biolistika ili metoda genskog piatolja je ureaj za ubrizgavanje stanica s genetskom informacijom koji je izvorno dizajniran za biljne transformacije. Potencijalna mu je uporaba kod ~ivotinja i ljudi. Radi na principu tlaka helija ili visokog napona pri emu se plazmidna DNK talo~i na estice zlata ili volframa promjera 1-3 mikrometra. Kod ljudi je takav na in tek potencijalno primjenjiv. eai je unos liposomima. Liposomi su sitne lipidne estice izgraene od jednog ili viae lipidnih dvosloja koje nastaju spontanom agregacijom lipidnih molekula u vodenom okru~ju. Kationski liposomi ve~u negativno nabijenu DNK, te je tako omotana DNK zaatiena od razgradnje. Dopremanje do ciljnog tkiva odvija se intravaskularnim, intratrahealnim, intraperitonealnim i intrakolonskim putem. Ovakav unos genetskog materijala jednostavniji je i jeftiniji, meutim nije univerzalan. Kod infektivnih bolesti i raka koristit e se metode DNK vakcina, kod miaine distrofije biolistika, dok e metoda liposomima najviae odgovarati cisti noj fibrozi. 2.3 Rezultati istra~ivanja prema metodama genske terapije Svaki od na ina ili metoda genske terapije ima svojih prednosti i mana. Razvitkom medicine i svakim novim istra~ivanjem, rezultati su konkretniji i u inkovitiji. Francuska udruga miainih distrofi ara 5. lipnja 2003. godine objavila je rezultate klini kih ispitivanja genske terapije Duchennove i Beckerove miaine distrofije (Vlahovi ek 2011): 9 miaeva podijeljeno je u 3 skupine: - jedna injekcija- 200 mikrograma plazmida s genom za distrofin - jedna injekcija- 600 mikrograma plazmida s genom za distrofin - dvije injekcije- 2 x 600 mikrograma plazmida s genom za distrofin Ispitani uzorci miaia pokazali su da je za prvu i drugu skupinu ekspresija distrofina bila prisutna u 1-10% miainih vlakana, dok je u treoj skupini ekspresija bila potpuna. Vrlo je va~no naglasiti da nije bilo imunog odgovora i nikakvih popratnih u inaka. U sije nju 1995. godine provedena su klini ka ispitivanja na preko 900 pacijenata sa cisti nom fibrozom (Hodson 1995). Tretman liposomima internazalnim sprejom rezultirao je privremenim olakaanjima kod 28% pacijenata koji su bili tretirani jedanput dnevno i kod 37% pacijenata tretiranih dvaput dnevno. Nije bilo imunoloake reakcije. Na ove rezultate se 2000. godine nadovezalo novo istra~ivanje gdje su pacijentima omoguene mjese ne doze, koje su rezultirale izra~enijim poboljaanjima i kontinuiranim rezultatima. U pariakoj bolnici Necker, 2000. godine izvedena je klini ka studija na 11 pacijenata sa X- SCID ,X - vezana kombinirana imunodeficijencija; genetski poremeaj na x-kromosomu (Vlahovi ek 2011) Izolirano je 40 milijuna mati nih stanica koatane sr~i koje su inficirane retro virusom i vraene. Zaista ih je bilo inficirano virusom ukupno 5 milijuna, a samo 50 000 pokazalo je dugoro nu genetsku promjenu (pribli~no 1%). Ova genska terapija donjela je niz pozitivnih rezultata; sva djeca koja su primila terapiju mogu ~ivjeti normalan ~ivot, a ne viae u sterilnim uvjetima; imaju normalan broj T- limfocita; pokazala su odgovor na imunizacije protiv dje jih bolesti, uklju ujui difteriju, tetanus i polio-virus, proizvode T- stanice i specifi na protutijela; proizvodnja protutijela je dovoljno dobra, te nema potrebe za periodi kim infuzijama imunoglobulina. Na ~alost genska terapija X-SCID-a donjela je i negativne rezultate; trojica dje aka razvila su leukemiju zbog insercije korektivnog gena pored gena lmo2. Lmo2 je protoonkogen i transkripcijski je faktor potreban za razvoj svih hematopoietskih linija; sudjeluje u kontroli stani nog ciklusa i mo~e potaknuti razvoj raka ako se eksprimira u krivo vrijeme. Zbog negativnih nuspojava FDA je u SAD-u zabranila 27 genskih terapija. Mjere opreza koje su markirane za budua istra~ivanja su smanjenje broja korigiranih mati nih stanica koje se unose u tijelo, te dobra provjera mjesta ugradnje korektivnog gena. Fakultet u Pennsylvanii, 1999. godine pokrenuo je klini ku studiju na bolesti izazvanoj poremeajem urea ciklusa (OTCD - Ornithine Transcarbamylase Deficiency). Poremeaj urea ciklusa je rijedak metaboli ki poremeaj koji se pojavljuje na jednom od 80 000 slu ajeva roenih, posljedica je genetskog poremeaja koji rezultira mutiranim i neu inkovitim oblikom enzima ornitin transkarbimalaze. Nedostatak enzima dovodi do nakupljanja amonijaka u krvi, a toksi nost amonijaka navodi na povraanje, nemogu nost uzimanja mesa, ato sve dovodi do progresivne letargije i kome. Statisti ki, polovica djece oboljele od ove teake bolesti umire u prvom mjesecu ~ivota, druga polovica umire do pete godine ~ivota, ovisno o obliku bolesti. Jesse Gelsinger, osamnaestogodianji mladi bolovao je od lakaeg oblika bolesti, te je dotad regulirao bolest posebnim dijetama i terapijom koja je uklju ivala 32 tablete dnevno. Jesse je primio adenovirusni vektor sa OTC genom u portalnu venu jetre. Znanstvenici su vjerovali da najte~e posljedice mogu biti teako oateenje jetre, meutim zbog vrlo jakog imunog odgovora na virus, doalo je do viaestrukog otkazivanja organa, i uslijedila je smrt mladia 4 dana nakon unosa adenovirusa. Najnovija istra~ivanja i rezultati genske terapije unutar zadnje dvije godine pokazuju sljedee: U Great Ormond Street Hospital u Londonu, imamo uspjeane rezultate u lije enju CGD (Chronic Granulomatous Disease), CGD je kroni ni granulamatozni poremeaj; nedostatak proizvodnje fagocita, stanica koje se bore protiv bakterija i gljivica. Studija datira krajem velja e 2012.godine , te joa uvijek nije slu~beno izdana kao znanstveni lanak, meutim u~iva potporu Ministarstva zdravstva Ujedinjenog Kraljevstva. Jedina dosadaanja terapija ove bolesti bila je transplantacija koatane sr~i. Genska terapija provedena je na aesnaestogodianjaku koji boluje od CGD-a. Znanstvenici su izolirali mati ne stanice iz koatane sr~i, te ih transficirali s vektorom koji je sadr~avao nedostajui gen. Mati ne stanice su mu vraene i omoguile su proizvodnju fagocita. Veliki napredak postignut je u usavraavanju vektora koji su u prijaanjim pokuaajima te~ili aktivaciji proonkogena, te su u ovom slu aju koriateni poboljaani vektori koji ne bi trebali izazvati rak. Dje ak se oporavio, rijeaena je gljivi na infekcija plua, te je nastavio sa akolovanjem. U St. Jude Children's Research Hospital u suradnji sa London University College doali su do revolucionarnih rezultata u lije enju hemofilije B. Hemofilija B je genetska greaka prilikom koje je onemoguena proizvodnja proteina zvanog FAKTOR IX koji je klju an u zgruaavanju krvi; greaka je na kromosomu x, pa je ova bolest gotovo isklju ivo bolest muakaraca (Natwani Amit C. 2011). Znanstvenici su potra~ili trajnije rjeaenje uzevai vrstu virusa koja ina e zarazi ovjeka bez vidljjivih siptoma. Modificirali su ga i zarazili jetrene stanice s genetskim materijalom za proizvodnju faktora IX. Radi se o adeno asociranom virusu 8  AAV8, koji ciljno djeluje na jetru, meutim ne prenosi bolest na ovjeka, niti se integrira u ovjekovu DNK. Faktor IX kod pacijenata koji boluju od hemofilije ni~i je od 1%. Nakon unoaenja virusa vrijednost je porasla na 2 do 12%, a kod nekih se vrijednost iznad 2% zadr~ala dulje od 16 mjeseci. Pacijent koji je primio najviau koncentraciju virusa zadr~ao je razinu faktora izmeu 8 i 12% kroz 20 tjedana. Postizanje vrijednosti faktora IX iznad 12% ne tra~i nikakvo dodatno lije enje bolesti osim u slu aju teakih trauma. Sa Sveu iliata u Pennsylvaniji dolaze nam odli ne vijesti o genskoj terapiji u lije enju leukemije (Porter i sur. 2011) . Terapija je primjenjena na samo 3 pacijenta sa dijagnozom uznapredovale kroni ne limfocitne leukemije. Znanstvenici su prijenosnicima dostavili nove gene T stanicama koje im daju naredbu da uniatavaju stanice raka, ali i da se razmno~avaju. Stvorena je svojevrsna vojska stanica 'ubojica' koje su otkrivale tumorske stanice, razarale ih i nastavljale uniatavati sve nove koje su se pojavile. Pacijentima je uzeta krv, izolirane su i modificirane T stanice, te kroz tri infuzije vraene u organizam pacijenata. Pacijenti su bili bez promjena dva tjedna, nakon ega su se pojavile vru ice i mu nina, ato su simptomi masovnog odumiranja stanica raka. Terapija je djelovala, i pacijenti su bili dobro. Problem ove terapije je ato ona u vrijeme kad se daju infuzije, uniatava i neke druge stanice koje se bore protiv zaraza. Postignua, pomaka, poboljaanja, zaklju aka ima joa mnogo. Znanstvenici svakodnevno pokuaavaju pronai nove na ine i oblike terapija raznih bolesti. Genska terapija sasvim sigurno ima veliku budunost, ato pokazuju veliki napretci i nadogradnje iz studije u studiju. Za razliku od nje genski doping mnogo je delikatnija tema koja koristi njezine metode ali s razli itim ciljem. GENSKI DOPING; POTENCIJALNI GENI I CILJEVI Tablica 2. Kandidati za sudjelovanje u genskom dopingu Kapacitet izdr~ljivosti PPARdeltaReceptor aktivacije proliferacije peroksisoma delteAgonist: GW 501516 NRF 2 ili NFE2L2Jezgreni faktor stani nog disanja Antioksidantni enzim PGC 1 ili PPARGC1AReceptor aktivacije proliferacije peroksisoma gamma koaktivator 1 alfa Aktivira se vje~banjemHIF 1Hipoksijom aktiviran faktor 1Transkripcijski faktor koji reagira na promjene dostupnog kisika unutar staniceEPAS 1Endotelni protein 1 s PAS domenom Uklju en u indukciju gena reguliranih kisikom HEMOGLOBINHemoglobin U krvi prenosi kisik iz dianih organa na ostatak tijela, gdje se ispuata kisik, radi spaljivanja hranjivih tvari ato daje energiju za funkcije organizmaGYS 1Glikogen sintetaza Pretvorba glukoze u glikogenADRB 2Beta-2 adrenergi ki receptorAgonist: albuterol, clenbuterol .... CHRM 2Muskarinski kolinergi ki receptor 2 Receptori smjeateni u srcu, normaliziraju bilo srca VEGFKrvo~ilni endotelni faktor rasta Vraa opskrbljivanje kisikom u tkivo kada je cirkulacija neadekvatnaMiaina izvedbaCK-MMMiaina kreatin kinazaKatalizira pretvorbu kreatina, pretvara ATP u ADP, stvara phospocreatin  energetske rezervoareACTN 3Alfa aktinin 3Izrazen u specifi nim miainim vlaknima MLCKMiozinska kinaza lakog lancaVa~ni u mehanizmu kontrakcije miaiaACEEnzim pretvorbe angiotenzina Sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka i teku ina AMPD 1 Adenozin monofosfat deaminaza 1 Dio metaboli kog procesa koji pretvara ae ere, masti i proteine u stani nu energijuIGF 1Inzulinu sli an faktor rasta 1Anaboli ki efekti kod odraslih, na molekularnoj razini sli an inzulinuTENDON APPARATUSTendon apparatusTendon  tkivo koje spaja miaie i kosti ABO blood groupABO sustav krvne grupeNajva~niji krvni sustav u ljudskoj transfuziji krviCOL1A1 i COL5A1Kolagen tipa 1 alfa 1, Kolagen tipa 5 alfa 1 Sastavni dio veine vezivnih tkiva, ukljuujui hrskavicuTNCTenascin CU interakciji s fibronectinom koji ima glavnu ulogu u adheziji stanice, rastu, zacijeljivanju rana i sl....Psiholoaka sposobnostSerotonin transport geneSerotonin transporterSastavni dio mnogih lijekova antidepresivaBDNF Faktor rasta i razvoja neuronaPovezanost sa masnoom tijela UCP 2Mitohondrijski protein razdvajanja 2 Najizra~eniji u skeletnim miai ima Tablica sastavljena prema BRITISH MEDICAL BULLETIN 2010; 93:27-47, DOI:10.1093/BMB/LPD007 3.1 Kandidati prema kapacitetu izdr~ljivosti PPAR delta PPAR je nuklearni hormonalni receptor koji povezuje peroksisom proliferatore i kontrolira broj i veli inu peroksisoma proizvedenih od stanice. PPAR posreduje niz bioloakih procesa, a mo~e biti uklju en u razvoj viae kroni nih bolesti, kao ato su dijabetes, pretilost, ateroskleroza i rak. PPAR delta ili NR1C2 (nuklearni receptor, subfamily 1, group C, member 2) je nuklearni receptor kodiran PPARdelta genom. Visoko je izra~en u debelom i tankom crijevu, jetri i keratinocitima. Ovaj protein povezan je sa diferencijacijom, akumulacijom lipida, polarizacijom i migracijom keratinocita (Schmuth i sur. 2004). Razvijeno je i nekoliko visoko afinitetnih liganda kao ato su GW 501516 i GW 0742, koji imaju vrlo zna ajnu ulogu u istra~ivanjima, pa je tako otkriveno i kako aktivacija PPAR delta agonista mijenja gorivo tijela iz glukoze u lipide (Brunmair i sur. 2006). Trening izdr~ljivosti mo~e promovirati adaptivnu transformaciju miainih vlakana i poveanje mitohondrijske biogeneze pokretanjem skriptiranih promjena u ekspresiji gena. Opisat u in~injering miaa sposobnog da kontinuirano tr i i do dva puta du~e od svog divljeg srodnika. To je postignuto ciljanom ekspresijom aktivnog oblika PPAR delta u miaiima, ato uzrokuje prekida  za formiranje poveanog broja miainih vlakana tipa 1. Tretman na divljim miaevima, i to agonistima PPAR delte izaziva sli an profil ekspresije gena miainih vlakana tipa 1. `toviae, ova genetski generirana vlakna stvaraju otpornost na pretilost sa poboljaanim metaboli kim profilom, ak i u odsutnosti vje~be. Svi ovi rezultati dokaz su da se slo~ena fizioloaka svojstva kao ato su umor, izdr~ljivost i sposobnost tr anja mogu molekularno analizirati i da se njima mo~e manipulirati (Wang i sur. 2004). PPAR delta i AMPK Vje~banje aktivira mnoge transkripcijske regulatore i serin/treoninske kinaze u miaiima ato pridonosi metaboli kom re-programiranju (Bassel- Duby 2006). PPAR delta ima klju nu ulogu u transkripcijskoj regulaciji miainog metabolizma, ato je dokazano mnogobrojnim studijama od 2003.godine do danas. Poja ana ekspresija konstitutivno aktivnog PPAR delte (VP16  PPAR delta) u miaiima transgenskog miaa preprogramira poveanje u oksidativnim miai nim vlaknima, pove avajui izdr~ljivost tr anja do pribli~no 100% u neaktivnih odraslih miaeva (Wang i sur. 2004). Jedan od najprou avanijih serin/treoninskih kinaza je aktivirana proteinska kinaza (AMPK), glavni regulator stani nog i organskog metabolizma ija je funkcija konzervirana u svim eukariotima (Hardie 2007). U sisavaca se pokazalo da AMPK doprinosi homeostazi glukoze, apetitu i fizioloakim vje~bama (Kubota i sur. 2007). Ova zapa~anja otvorila su sasvim nova pitanja, da li sinteti ki PPAR delta i AMPK agonisti mogu reprogramirati uspostavljenu specifikaciju vlakana u odraslom miaiu prema o iglednoj izdr~ljivosti fenotipa. Otkriveno je da PPAR delta agonist GW 1516, koji je bioaktivan kod ljudi (Sprecher i sur. 2007), omoguuje miaevima da tr e 65  70% du~e i dalje od netretiranih miaeva, ali samo u kombinaciji sa vje~banjem. Ovaj 'super izdr~ljivi' fenotip povezan je sa nekom vrstom transkripcijskog akceleratora pod utjecajem vje~bom aktiviranog AMPK, rezultirajui iznimnom izdr~ljivoau u genskom potpisu. Joa va~nija uloga AMPK u spomenutom fenotipu je neo ekivani nalaz da je oralno aktivni AMPK agonist AICAR dovoljan kao samostalan agent da poboljaa izdr~ljivost tr anja do pribli~no 45% u neaktivnih miaeva. Svi ovi rezultati svakako otvaraju novi uvid u farmakoloaku fleksibilnost i raznolikost miai ne izvedbe. GW1516 i AICAR AMP mimeti ki AICAR mo~e poveati izdr~ljivost kod neaktivnih miaeva genetskim reprogramiranjem miainog metabolizma ovisno o PPAR delti. Takoer je poznato da GW1516 kao agonist PPAR delte u kombinaciji s vje~banjem sinergisti ki izaziva na umor rezistentno reprogramiranje vlakana tipa 1 i mitohondrijsku biogenezu u kona nici poveavajui fizi ku izvedbu. Te su promjene u korelaciji s neo ekivanom ali vrlo zanimljivom uspostavom genskog potpisa miaine izdr~ljivosti koji je jedinstven za model lije enje uz vje~bu. Takav genski potpis rezultat je molekularnog presluaavanja, a mo~da i fizi kog zdru~ivanja vje~bom aktiviranog AMPK i PPAR delte. Ova dostignua identificiraju nove farmakoloake strategije za reprogramiranje miaine izdr~ljivosti ciljajui na AMPK-PPARdelta signalizacijsku os sa oralno aktivnim ligandima. AMPK aktivator AICAR poveava potroanju kisika i izdr~ljivost u netreniranih odraslih miaeva stimulirajui PPAR delta dijelom ovisne oksidativne gene. Unato  iskazanoj ulozi PPAR delte u izdr~ljivosti, petotjedni tretman najja im i selektivnim agonistima nije uspio promjeniti ni sastav ni izdr~ljivost vlakana, otkrivajui da je izravna i farmakoloaka aktivacija PPAR delte nedovoljna kako bi se poboljaala u inkovitost tr anja. Ideja da AMPK aktiviran vje~bom meusobno djeluje sa PPAR deltom u regulirajuoj genskoj ekspresiji podr~ana je demonstracijom u kojoj AMPK i PPAR delta dramati no poveavaju transkripciju preko receptora ovisnu o ligandima, kao i bazalno ovisnu. Unato  fizi koj interakciji, AMPK ipak ne izaziva PPAR delta fosforilaciju u studijama metaboli kog ozna avanja. Fosforilacija je dodavanje fosfatne PO4 grupe na protein ili neku drugu organsku molekulu, a odvija se mitohondrijima. Fizioloaka validacija AMPK  PPAR delta interakcije dolazi iz tvrdnje da GW 1516 i AICAR sinergisti ki poti u izdr~ljivost nekoliko povezanih gena kod divljeg tipa. Tretiranje ~ivotinja s AICARom i GW1516 stvara genski potpis u miaiima koji replicira do 40% genskih u inaka kombiniranog vje~banja i tretmana s GW1516. Zna ajno je da su zajedni ki geni izmeu dva profila povezani s oksidativnim metabolizmom, angiogenezom ili neovaskularizacijom, ato je formiranje krvnih ~ila, umjerenosti glukozom, putevima koji su izravno relevantni za miainu izvedbu. Dokazano je i da molekularno partnerstvo AMPK i PPAR delte u reprogramiranju miainog transkriptoma i izdr~ljivosti mo~e biti lagano iskoriateno oralno aktivnim AMPK lijekovima u zamjenu za vje~banje. Kod ljudi vje~be izdr~ljivosti dovode do fizioloakih adaptacija u kardio  plunom, endokrinom i neuromuskularnom sustavu (Lucia i sur. 2001, Jones i sur. 2000). AMPK i vje~banje mogu pridonjeti poveanoj izdr~ljivosti. Iako se potencijali ekstra miaine prilagodbe PPAR delte i AMPK agonista joa istra~uju, otkriveno je da tretman lijekovima mo~e smanjiti masno tkivo u miaeva, a mo~da stekne i dodatne sustavne prednosti. Va~no je napomenuti da je PPAR delta va~an za normalnu sr anu kontraktilnost, kao i za endokrinu funkciju masnog tkiva (Wang i sur. 2003, Cheng i sur. 2004). Aktivacija AMPK metforminom posreduje sposobnost na ni~e razine glukoze u krvi (Shaw i sur. 2005). Metformin je oralni antidijabetski lijek koji se koristi u lije enju dijabetesa tipa 2 . Osim poveanja sportskih sposobnosti, vje~banje ima korisan u inak u airokom rasponu pato-fizioloakih stanja, kao ato su respiratorne bolesti, kardiovaskularne abnormalnosti, dijabetes tipa 2 i rizik od razvoja raka. Razumijevanje u inaka vje~banja na normalnu fiziologiju, kao i identificiranje farmaceutskih ciljanih puteva koji mogu potaknuti te u inke je presudno. Kroz dosadaanje studije je pokazano da sinteti ki PPAR delta i vje~banje, ili sama aktivacija AMPK daju zna ajan transkripcijski znak koji reprogramira miaini genom i dramati no poboljaava izdr~ljivost. Strategija unaprijed reorganiziranog genskog pe ata miaia, kao i drugih tkiva, koristei aktivne mimeti ke lijekove, ima terapijski potencijal u lije enju mnogih miainih bolesti, kao ato su miaino propadanje, slabost, pretilost, gdje je dobro poznato koliko je aktivno vje~banje korisno. Eritropoetin (EPO) Dobra opskrba kisikom do skeletnih i sr anog miaia potrebna je za normalno funkcioniranje, dok je poveana prokrvljenost potrebna za izdr~ljivost i akcije koje se ve~u za izdr~ljivost. Eritropoetin (EPO) je glikoprotein koji se proizvodi u bubrezima kao odgovor na nisku koncentraciju kisika. Ekspresija eritropoetina dovodi do poveanja proizvodnje crvenih krvnih zrnaca, tako i do poveanja kapaciteta prijenosa kisika u krvi. Molekulska masa mu je oko 36 kDa, a 40% molekula ine ugljikohidrati. Sastoji se od 3 N-vezane i 1 O-vezane ae erne jedinice. Prema posljednjim saznanjima, smatra se da O-vezani ugljikohidratni ostatak nema esencijalnu ulogu u (in vivo i in vitro) bioloakoj aktivnosti eritropoetina. S druge strane, pokazano je da ukljanjanje N-vezanog aeera, iako ima neznatni utjecaj na in vitro aktivnost, u potpunosti eliminira aktivnost in vivo. Prisutnost aeernih komponenti utje e na fizi kokemijske karakteristike, primjerice topljivost, kao i na metabolizam eritropoetina. Proces glikozilacije smatra se jednom od najva~nijih post translacijskih modifikacija. Glikozilacija je enzimski proces koji dodaje glikane na proteine, lipide, ili druge organske molekule. Glikozilacija eritopoetina je tkivno i vrsno specifi na, a rekombinantni proteini pokazuju razli ite razine post translacijskih modifikacija u odnosu na endogene proteine. Nepotpuna N-glikozilacija dovodi do smanjene aktivnosti in vivo zahvaljujui br~em klirensu preko jetre (t 1/2 je 2 min za razliku od nativnog EPO gdje je t - 4-6h). Koriatenje rekombinantnog proteina (rhEPO) poveava maksimalni tjelesni kapacitet potroanje kisika, a time i poveanje izdr~ljivosti i fizi ke kondicije. To je dovelo do zlouporabe rhEPO u sportu (Gaudard i sur. 2003). Meunarodni Olimpijski odbor zabranio je koriatenje EPO u sportu 1990.godine. Na tr~iatu je danas dostupno sve viae i viae razli itih vrsta EPO, ato postavlja veliki izazov u detekciji. Naj eae koriateni rekombinantni EPO i njegovi analogni izdanci u sportu su: rhEPO, Darbepoetin alpha i CERA. Darbepoetin alpha i CERA pripadaju drugoj i treoj generaciji eritropoetin stimulirajuih agensa, i imaju viae nego zadovoljavajue rezultate u klini kim studijama u kojima su koriateni. Otkrivanje zlouporabe EPO u sportu ote~ano je zbog vremena uzimanja uzoraka i dostupnosti specijaliziranih laboratorija s potrebnom infrastrukturom, ato je jedan od najveih ograni avajuih faktora detektiranja EPO. Drugi razlog je ato je vrlo teako razlikovati endogeni EPO i rekombinantni egzogeni hormon. Vrlo je kratak ~ivot EPO u serumu, 8,5+/- 2,4h - intravenski ili 19,4+/- 10,7h  potko~no, ovisno o na inu unosa u organizam, (Fukuda i sur. 1989). EPO je nemogue detektirati nakon 3-4 dana od injektiranja u organizam. Sve su to razlozi zaato je uporaba EPO poprili no raairena u sportu. Naj eae je detektiran kod trka a u atletici i kod biciklista; afere na Tour de France bile su najmnogobrojnije i najviae medijski popraene. Iz istih razloga, doping testovi u tim sportovima zahtjevaju najrazvijenije tehnike detekcije. Opasnosti koriatenja EPO su velike. Prva opasnost je poveana viskoznost krvi. Poveanjem broja crvenih krvnih zrnaca krv postaje guaa. Iznad odreene razine postoji rizik za za epljenjem kapilara. Ukoliko se to dogodi u mozgu, posljedice su mo~dani udar, u srcu, sr ani udar. EPO je posebice opasan za sportaae koji vje~baju kroz du~i period. Sportaai u dobroj formi otporniji su na dehidraciju od svojih sjedeih oponenata. Nekoliko je metoda kako tijelo to posti~e, cirkulacija krvi jedna je od njih, pa zato i mo~e slu~iti kao 'rezervoar za vodu' koju organizam treba. Tijekom izrazite tjelovje~be, voda se gubi iz krvnog sustava i krv se po inje zguanjavati. Ukoliko pojedinac po inje s umjetno izazvanim brojem crvenih krvnih zrnaca i guaom krvi, vei je rizik za za epljenjem o kojem sam ve govorio. Dodatne opasnosti EPO uklju uju i iznenadne smrti sportaaa tijekom noi, kada se cijeli sr ani sustav usporava, pa je rizik od bilo kakvih za epljenja vei. Postoje indicije da sportaai koji koriste EPO esto vje~baju i tijekom noi kako bi potaknuli cirkulaciju i smanjili rizik. U posljednjih petnaest godina iznenadna smrt pogodila je osamnaestak biciklista. Kao mogua opasnost navodi se i proizvodnja antitijela usmjerenih na EPO. U takvim okolnostima pojedinac razvija anemiju kao posljedicu reakcije tijela na ponovljene EPO injekcije. PGC 1 alfa PGC 1 alpha je transkripcijski koaktivator, regulator gena koji sudjeluju u energetskom metabolizmu. Ovaj protein mo~e djelovati zajedno s oblicima PPAR-a, a mo~e djelovati i regulirati CREB (c AMP response element-binding protein) , te NRF (nuclear respitory factor). Pru~a izravnu vezu izmeu vanjskih fizioloakih podra~aja i ureenja mitohondrijske biogeneze, te je glavni imbenik koji regulira odreivanje miainih vlakana. Vje~be izdr~ljivosti aktiviraju gen za PGC1 alpha u ljudskim miaiima (Pilegaard i sur. 2003). PGC1 alpha pokazao je povezanost sa kontrolom krvnog tlaka, regulacijom homeostaze stani nog kolesterola, kao i razvitkom gojaznosti, ato ga uvratava u jedne od vrlo atraktivnih predmeta buduih istra~ivanja. PGC1 alpha identificiran je kao nuklearni faktor presudan u koordinaciji aktivacije gena presudnih u mitohondrijskoj biogenezi u kulturi stanica i miaiima glodavaca. Kako bi se utvrdilo je li transkripcija PGC1 alphe regulirana akutnom vje~bom i vje~bom osposobljavanja ljudskih miaia, uzeto je sedam muakih ispitanika na 4 tjedna, podvrgnutih treningu vje~banjem ekstenzora koljena jedne noge. Na kraju treninga, ispitanici su izvraili 3 sata vje~banja ekstenzora koljena obje noge. Biopsija je izvoena na miaiima vastus lateralis i trenirane i ne trenirane noge prije vje~banja i nakon 0, 2, 6 i 24 sata oporavka. Vrijeme do iscrpljenosti (2 min maksimalni otpor ), kao i heksokinaza 2 (HK2), citrat sintaza i joa neke vrijednosti bile su vee u treniranih nego ne treniranih nogu prije vje~banja. Vje~banje je izazvalo zna ajno prolazno poveanje (P<0.05) u transkripciji PGC1 alphe (10 do > 40 puta) i mRNK sadr~aja (7 do 10 puta ) unutar 2 sata nakon vje~banja. Aktivacija PGC1alphe bila je vea u treniranoj nozi, bez obzira na ni~e vrijednosti relativne radne sposobnosti. Vje~ba nije utjecala na NRF1 m RNK, gen pokrenut PGC1 alphom u kulturi stanica. HK2, mitohondrijski transkripcijski faktor A i joa neke vrijednosti poviaene su (2 do 6 puta, P<0.05) na 6 sati nakon vje~banja u netreniranoj nozi, ali nisu se promjenile u treniranoj. Svi navedeni podaci pokazuju da vje~banje uzrokuje dramati ni porast u transkripciji PGC1alpha i sadr~aju m RNK u ljudskih miaia. U skladu sa svojom ulogom transkripcijskog koaktivatora, rezultati pokazuju i da PGC1alpha mo~e uskladiti aktivaciju metaboli kih gena u miaiima kao odgovor na aktivno vje~banje. Trening vje~bama izdr~ljivosti poveava oksidativni kapacitet i u inkovitost metabolizma miaia (Saltin i sur. 1983). Ovaj adaptivni odgovor dijelom se mo~e pripisati poveanju ekspresije proteina izazvanim treningom koje je uklju eno u transport i oksidaciju metaboli kih supstrata i ukupnom poveanju mitohondrijskog sadr~aja (Booth i sur. 1996., Williams i sur. 1996). Temeljni proces odgovoran za ove stani ne prilagodbe dolazi barem djelom od kumulativnih u inaka prolazne promjene u ekspresiji gena koje se javljaju kao odgovor na svaku vje~bu (Hood 2001). PGC1 alpha identificira se i kao regulatorni faktor uklju en u koordinaciju aktiviranja nuklearnih gena koji kodiraju proteine mitohondrija u nekoliko tkiva, ukljuujui miai (Scarpulla 2002). PGC1 alpha ne ve~e se za sam DNK, ve u interakciji s odabranim transkripcijskim faktorima ve vezanim na promotorske regije ciljnih gena. Pozitivni u inci PGC1 alpha na transkripciju posredovani su njezinom sposobnosti da se ve~e na specifi ne transkripcijske faktore (NRF1 i MEF2c  myocyte enhancer factor 2c), zaposli dodatne koaktivatore koji imaju unutarnju aktivnost histon acetil- transferaze, ve~e RNK polimeraze 2, i razne imbenike razdvajanja i na taj na in poboljaava ukupnu u inkovitost transkripcijskih mehanizama (Puigserver i sur. 1998, Knutti i sur. 2001). Poja ana ekspresija PGC1alphe poti e mitohondrijsku biogenezu u skeletnih miocita uzgojenih u kulturi, i u sr anog miaia transgenskih miaeva (Wu i sur. 1999, Lehman i sur. 2000), te je povezana s dramati nim indukcijama NRF 1 i NRF2alpha. Kod miaeva, prisilno izazvana ekspresija PGC1 alpha uzrokuje u miaiima izrazitiju crvenu boju, poveava izraz sporog troponina 1 i mioglobin gena (dva gena izra~ena u niskim razinama vlakana tipa 2) , te poveava ekspresiju nekoliko gena uklju enih u mitohondrijski oksidativni metabolizam (Lin i sur. 2002). Zajedno svi ovi nalazi dokazuju da je poveana ekspresija endogenog PGC1alpha gena vrlo va~na za aktiviranje gena koji su uklju eni u oksidativni metabolizam u miaiima. Zaklju no, rezultat svih podataka kojima raspola~emo pokazuje da vje~banje uzrokuje dramati no prolazno poveanje transkripcije PGC1 alpha gena u ljudskim miaiima tijekom oporavka od vje~banja. Aktivacija PGC1 alphe poja ana je s treningom i javlja se u nedostatku promjena ekspresije m RNK signalnih proteina za opu regulaciju primitka kalcija ili regulaciju drugih ciljnih faktora transkripcije (NRF1 ili NRF2 alpha). Sposobnost PGC1alphe da transformira veinski glikolitski miai u oksidativni fenotip kada je selektivno izra~en u miaiu transgenskih miaeva (Lin i sur. 2002), otvara uzbudljivu mogunost da prolazna indukcija PGC1 alphe kao odgovor na vje~banje mo~e biti uklju ena u koordinaciju naknadnih promjena u ekspresiji gena koji temelje adaptivne odgovore na izdr~ljivost vje~banja u miaiima ovjeka. HIF 1 Heterodimeri ki transkripcijski faktor HIF1 klju ni je regulator uroenog imunoloakog odgovora (Acosta- Iborra i sur. 2009), pre~ivljavanja stanica (Walmsley i sur. 2005), angiogeneze (Maxwell i sur. 1997) i metabolizma glukoze (Mason i sur. 2004). Niska O2 napetost izmeu stanica glavna je pokreta ka snaga za sve aktivnosti HIF1, ukljuujui i stabilizaciju i poveanu transkripciju njegove kontrolirane podjedinice HIF 1alpha (Jiang i sur. 1996, Huang i sur. 1998). Svi u inci, zajedno sa svojim propisima od strane O2 napetosti formirali su ideju da je HIF1 alpha idealan za dirigiranje promjenama ekpresije gena, ato na kraju dovodi do prilagodbe uzrokovane vje~bom (Gustafsson i sur. 1999). Mnoge studije istra~ivale su sudjelovanje HIF1 alpha kao odgovor na vje~banje u miaiima in vivo (Gustafsson i sur. 2002, Vogt i sur. 2001) i in vitro (Milkiewicz i sur. 2007, Silva i sur. 2005). Veina in vivo studija nije pronaala zna ajne promjene u HIF1 alpha m RNK ili HIF1 alpha ekspresiji proteina u vje~banju miaia pod normoksi nim uvjetima (Birot i sur. 2003, Kivela i sur. 2007, Malm i sur. 2004), iako fizioloaki pad O2 napetosti u stanici radnog miaia o ekivano je dovoljno visok za stabiliziranje HIF1 alpha. In vitro studije samo su potvrdile i u vrstile koncept da su ekspresija HIF1alpha m RNK i HIF1alpha proteina prvi va~an korak koji vodi do metaboli ke i vaskularne prilagodbe radnog miaia (Lima i sur. 2009). Nedavne analize mikro ipom usmjerene na gene upalnog odgovora otkrile su fazu spola i menstrualnu fazu u zavisnosti na regulaciju ekspresije gena upalnog odgovora kao reakciju na aerobno vje~banje (Northoff i sur. 2008), ali nisu uspjele pokazati sudjelovanje HIF1 alphe. Sve je vei broj studija i podataka upravo o utjecaju HIF 1 faktora na cijeli niz bolesti , kao i unapreenju miaia. Na novim je studijama u sferama imunologije, kao i fiziologije da utvruju aira djelovanja HIF1, HIF1alphe i njihovih podjedinica. GYS 1 Glikogen sintetaza je enzim koji u stanicama katalizira reakciju povezivanja molekula glukoze u glikogen. Drugim rije ima, ovaj enzim pretvara viaak ostataka glukoze jedan po jedan u polimerni lanac za pohranu kao glikogen. Kod ovjeka postoje dva izoenzima: glikogen sintetaza 1 (miaini enzim) i glikogen sintetaza 2 (jetreni enzim). GYS1 gen je lociran na 19.kromosomu. Njegova prisutnost u krvi najviaa je izmeu 30 i 60 minuta nakon intenzivne vje~be. On je klju ni enzim u glikogenozi. Opisat u dobiti funkcije mutacije GYS1 u miaiima, koji je odgovoran za miopatiju, i airoko je raspostranjen u viae pasmina konja, jer je nastao mnogo prije pojave mnogih modernih pasmina. Konji su pripitomljavani tisuama godina, a moderne pasmine nastale su selekcijom raznih sportskih, fizi kih osobina, kao i osobina ponaaanja. U konja, kao i drugih ~ivotinjskih vrsta, uzgojne linije u propagandi po~eljnih osobina, slu ajno prenesu i atetne osobine. Jedno takvo nepo~eljno svojstvo je PSSM  Polysaccharide Storage Myopathy (Valberg i sur. 1999), ato je glikogenoza u konja izra~ena abnormalnom akumulacijom glikogena u miai ima, i oateenjima miaia naporom. Za razliku od bolesti pohranom glikogena koje proizlaze iz poznatih nedostataka u glikogenolize, glikolize i sinteze glikogena koje su opisane u ovjeka i domaih ~ivotinja. GYS1 je identificiran kodiranjem glikogen sintetaze miaia, kao genski kandidat za PSSM. Analiza DNK sekvenci otkrila je mutaciju nastalu u supstituciji arginina u histidin u visoko konzerviranom dijelu glikogen sintetaze. Funkcionalna analiza pokazala je povienu aktivnost glikogen sintetaze u konja oboljelih od PSSM-a. Analiza haplotipa i procjena dobi alela pokazale su da je porijeklo mutacije identi no meu svim konjskim pasminama. Prvo je to izvjeae o dobiti funkcije mutacije GYS1 s rezultatom glikogenoze (McCue i sur. 2008). Niti jedan drugi prirodni prirast funkcije mutacije u GYS1 nije pokazao uzrokovanje bolesti pohrane glikogena kod bilo koje vrste sisavaca. Srodni gen GYS2, izra~en u jetri, ima nekoliko poznatih mutacija koje smanjuju aktivnost enzima glikogen sintetaze i sadr~aja glikogena, ato dovodi do brze hipoglikemije (DiMauro i sur. 2004). U nedavnim studijama opisane su mutacije u ljudskom genu GYS1 koje su rezultirale stop kodonom na egzonu 11, recesivno nasljednjim gubitkom glikogena kod sr anog i skeletnih miaia, hipertrofijskom kardiomiopatijom, i smanjenom tolerancijom vje~banja (Kolberg 2007). Meutim, dominantno nasljedna PSSM GYS1 mutacija rezultira poveanom aktivnosti glikogen sintetaze u miaiima, ato je novi oblik bolesti pohrane glikogena. Bilo bi korisno ispitati GYS1 kao genskog kandidata za zna ajan dio miopatije pohrane glikogena kod ljudi sa joa neutvrenim molekularnim osnovama (DiMauro i sur. 1995). Konji su osobito korisni za prou avanje metaboli kih miopatija jer su vrhunski sportski uzgojeni za brzinu ili izdr~ljivost, a poremeaji bilo da se radi o energetskom metabolizmu, ili miai noj funkciji su vidljivi, jer im se ne pru~a mogunost da budu neaktivni. Daljnje razumjevanje mehanizma odgovornog za promjenjenim metabolizmom glikogena i glukoze u GYS1 i ne GYS1 oblicima PSSM-a, mo~e pru~iti sasvim nove uvide u normalnu i promjenjenu regulaciju metabolizma miai nog glikogena i razvoj rabdomiolize. Rabdomioliza je potencijalno vitalno ugro~avajue oboljenje, ija je patofizioloaka osnova u oslobaanju intracelularnog sadr~aja skeletnih miaia, ato u krajnjem mo~e rezultirati akutnom bubre~nom insuficijencijom. Vodei, a najmanje prepoznat uzro nik rabdomiolize je ekstenzivan fizi ki napor u sklopu ve~banja kod zdrave populcije ( overtraining sindrom  kumulativni efekat miaine lezije bez dovoljnog odmora). ADRB 2 Sportaai pokuaavaju poboljaati performanse lijekovima koji djeluju na Beta adrenergi ki sustav izravno ili neizravno. Od tri Beta adrenoceptor (AR) podtipova, Beta 2 adrenoceptor je glavni cilj u sportu, ima bronhodilatatorno i anaboli ko djelovanje, i unapreuje anti upalno djelovanje kortikosteroida. Iako dokazivo u pokusima na ~ivotinjama, ak i ljudima, malo je dokaza da ta svojstva mogu zna ajno poboljaati performanse u obu enih sportaaa. Njihove aktivnosti takoer mogu biti ugro~ene receptorom desenzitizacije i zajedni kim prirodnim receptornim mutacijama (polimorfizmima) koji mogu utjecati na signalizaciju receptora i desenzitizaciju osobine kod ljudi. Indirektno djelujui agenti utje u na oslobaanje i povrat noradrenalina i adrenalina, ime utje u na sve AR podtipove, uklju ujui i 3 Beta AR. Ovi agenti mogu imati sna~ne psihostimulativne u inke koji pru~aju efekt boljih performansi, ato se obi no ne provede u poboljaanje u praksi. Amfetamini i kokain takoer imaju znatan potencijal za oateenje srca. Beta AR antagonisti (Beta blokatori) koriste se u sportovima u kojima se zahtjevaju stabilnost i to nost, kao ato su streli arstvo i streljaatvo, gdje njihova sposobnost da se smanji broj otkucaja srca i tremor miaia mo~e poboljaati performanse. Oni imaju atetan u inak na sportove izdr~ljivosti jer smanjuju fizi ku izvedbu i maksimum optereenje vje~banja. Nedavne studije utvrdile su da mnogi Beta AR antagonisti ne samo da blokiraju aktivnosti agonista, ve uklju uju druge (mitogen aktivirane- PK) signalne puteve koji utje u na rast stanica i sudbinu istih. Koncept da mnogi spojevi prethodno smatrani 'blokatorima' mogu izraziti svoj spektar farmakoloakih svojstava, potencijalno ima dalekose~ne posljedice za koriatenje lijekova, i terapeutski i nezakonito. Beta 2 AR agonisti : ergogenski u inci Beta 2 AR agonisti se koriste terapeutski za lije enje astme zbog njihove mone bronhodilatatorne aktivnosti. Meutim koriatenje Beta 2 AR agonista sportaaima je zabranjeno od strane Svjetske antidopinke agencije, s iznimkom formoterola, salbutamola, salmeterola i terbutalina, kada se primjenjuje inhaliranjem, ako je sportau odobren izuzetak u terapijske svrhe. Akcije i potencijalne radnje Beta AR agonista koje bi mogle dovesti do poboljaanja performansi u sportu su bronhodilatacija, kao i anaboli ko i protuupalno djelovanje. Beta 2 AR agonisti: bronhodilatatorne akcije Brojne studije istra~ivale su u inke inhalacijskih Beta 2 AR agonista kod ne astmati nih sportaaa. Iako su sve pokazale bronhodilatatorne akcije (Morton i sur. 1992, Norris i sur. 1996, Larsson i sur. 1997, Goubault i sur. 2001), razli iti su u inci na fizi ke performanse. Nakon udisanja terapijske doze salbutamola, ograni en broj studija pokazao je poveanje u izvedbi vje~be (Bedi i sur. 1988, Signorile i sur. 1992, Van Baak i sur. 2004), dok veina studija nije pokazala ergogenski u inak. Nadalje, iako je zabilje~eno malo poveanje izdr~ljivosti kod biciklisti kih performansi nakon inhalacije doze od 800 mikrograma salbutamola, sli na doza nije imala u inka na izdr~ljivost izvedbe u ne astmati nih triatlonaca. Nekoliko studija koje su ispitivale u inak ostalih inhalacijskih Beta 2 AR agonista, takoer nisu pokazale utjecaj na performanse, unato  poboljaanju plune funkcije (Carlsen i sur. 2001, Riiser i sur. 2006). Sve u svemu, akutno koriatenje postojeih inhalacijskih Beta 2 AR agonista, lijekova protiv astme, i to od strane ne astmati nih i astmati nih sportaaa ne daju nikakvo poboljaanje u perfomansama, osim ato osiguravaju kontrolu njihovog stanja. Od veeg interesa je prikladnost testova za dobivanje izuzetaka u terapijske svrhe, koji mogu biti neprikladni za dijagnosticiranje nekih oblika astme pod uvjetima na samom natjecanju (Naranjo Orellana i sur. 2006). Jedna je situacija u kojoj je poboljaana funkcija plua omoguena inhalacijskim Beta 2 AR agonistima bila od koristi, a to je administracija tih lijekova pliva ima neposredno prije utrke, kada poveanje unosa kisika mo~e poveati vrijeme izlaska na povrainu nakon zaranjanja, spremajui tako frakcije sekundi tokom utrke (Verroken 2005). Meutim, metoda je naiala na protivljenje upravnih tijela koji zahtjevaju od sportaaa udaljavanje iz natjecateljskog podru ja tokom lije enja, i dobivanje vremena za oporavak prije samog natjecanja. Beta 2 AR agonisti : anti upalne aktivnosti Veliko je zanimanje za protuupalna djelovanja Beta 2 AR agonista, zbog airoke uporabe u lije enju astme, veinom smatrane upalnom bolesti dianih puteva. Ranije su in vitro studije predlagale da su Beta 2 AR agonisti, ukljuujui salbutamol, salmeterol i formoterol, sposobni za spre avanje upalnih posrednika puatenih iz mastocita (Broadley 2006). In vivo istra~ivanja manje su uvjerljiva i mnoge u inke objaanjavaju bronhodilatatorni efekti Beta 2 AR agonista. Iako salmeterol posebice utje e na stani nu adheziju i kemotaksiju, na oslobaanje upalnih posrednika ne utje e. Beta 2 AR agonisti nemaju direktno anti upalno svojstvo, meutim postoje uvjerljivi dokazi iz osnovnih i klini kih studija da Beta 2 AR agonisti u kombinaciji sa inhalacijskim steroidima omoguuju kontrolu astme, mnogo bolje nego sami agenti, sugerirajui sinergiju (Nelson 2005). U nedavnoj studiji ljudske bronhijalne epitelne stani ne linije, Beta2 AR agonisti su izazvali poboljaanje razine transkripcije glukokortikoida ovisne o elementu odgovora i to putem kortikosteroida, za 2-3 puta viae nego samim kortikosteroidima (Kaur i sur. 2008). Takvu klasnu akciju Beta 2 AR agonista sa sli nim efektima, razvijaju i salbutamol, salmeterol i formeterol u kombinaciji sa deksametazonom, budezonidom ili flutikazonom. U klini kom lije enju astme, naj eae koriateni glukokortikoidi su budezonid, flutikazon, mometazon, triamcinolon i flunizolid, a izabrani su zbog visoke razine prvog prolaza metabolizma, kako bi se smanjili sustavni u inci. Meutim, sustavni u inci poput suzbijanja rasta, smanjenja gustoe kostiju, promjene u metabolizmu, i suzbijanja hipofizno-adrenalne osi nisu rijetkost, osobito u djece (Topliss i sur. 2003, Nieto i sur. 2007). Minimalizirani su dakako prilagodbom doze kortikosteroida u terapijske svrhe. Opasnost od sustavnih u inaka opet je prisutna ukoliko su doze kombiniranih dugodjelujuih Beta 2 AR agonista sa kortikosteroidima vee od normalnih terapijskih doza, ato kod primjene u sportaaa nije rijetkost. Beta 2 AR agonisti: anaboli ki u inci Iako je malo dokaza da inhaliranjem terapijskih doza Beta 2 AR agonista poboljaavamo performanse, inhaliranjem velikih doza ili nekim drugim na inom primjene mogu se primjetiti anaboli ki u inci na miaiima. Posebno su prou avani anaboli ki u inci za klenbuterol, dugodjelujui Beta 2 AR agonist licenciran za lije enje od astme u ograni enom broju zemalja. Zanimljivo je da je klenbuterol izvorno razvijen kao ne steroidni anaboli ki agent, za poboljaanje stope pretvorbe ili u inkovitost pretvaranja hrane u tjelesnu masu kod ~ivotinja. Anaboli ki u inci oralnih Beta 2 AR agonista vrlo su dobro dokumentirani kod ~ivotinja (Zeman i sur. 1988, Moore i sur. 1994, Ryall i sur. 2006), a povezani su sa poveanjem miainog proteina, uglavnom zbog inhibicije razgradnje proteina (Reeds i sur. 1986, Yang i sur. 1989, Maltin i sur. 1993). Osim poveanje miaine mase, Beta 2 AR agonisti smanjuju tjelesne masnoe. Poveanje miaine mase povezano je sa proizvodnjom miaine snage (Dodd i sur. 1996). Drugi Beta 2 AR agonist koji se nalazi na WADA listi zabranjenih suspstanci je zilpaterol. Izvorno je predstavljen kao promotor rasta u goveda, i koriaten je u Ju~noj Africi i Meksiku. Informacije o njemu neato su ograni enijeg pristupa, meutim sli nog je farmakoloakog profila kao i klenbuterol, mo~da neato manje moan, i bilje~i neke kemijske sli nosti sa izoprenalinom, salbutamolom, formoterolom i klenbuterolom, koji su svi feniletanolamini (Verhoeckx i sur. 2005). Iako je malo znanstvenih radova provedeno o djelovanju zilpaterola kod ljudi, prema airokoj prisutnosti na bodybuilding forumima, pretpostavlja se njegovo koriatenje sa anaboli kim u incima u sli nim granama sporta. Iako fizi ke performanse nisu zabilje~ile poveanje kod inhaliranja salbutamola, oralnim uzimanjem istog dobivamo sasvim druga ije rezultate i pozitivne u inke (Moore i sur. 1994, Caruso i sur. 1995, Van Baak i sur. 2000). Jedna oralna doza salbutamola, poveala je izokineti ku miainu snagu i izdr~ljivost performansi u zdravih muakih dobrovoljaca. Ti ergogenski u inci nisu bili vidljivi samo kod 4 kandidata od sveukupnih 16, koji su do~ivjeli negativne nuspojave, ukljuujui mu ninu, vrtoglavicu i nervozu. Anaboli ka aktivnost Beta 2 AR agonista ovisi o gustoi receptora pojedinih miaia (Beermann 2002). Dodatna skupina agenata koji imaju potencijal pridodavanja fizi kim performansama u sportu i na natjecanjima, a nalaze se takoer na WADA listi zabranjenih supstanci jesu indirektno djelujui simpatomimeti ki agenti i noradrenalin povratni blokatori (Smith i sur. 1992) . WADA klasificira ove agente kao stimulanse, a zabranjeni agenti uklju uju amfetamin, kokain, dimetilamfetamin, efedrin, mefenteramin, metamfetamin, metilendioksimetamfetamin, metilefedrin i metilfenidat. Potencijalne sredianje psihostimulirajue koristi ovih agenata ukljuuju smanjenje umora, poveanje koncentracije i budnosti, dok potencijalne periferne fizioloake prednosti uklju uju neizravnu aktivaciju Beta AR , stimuliranje kardiovaskularne funkcije i metaboli ke aktivnosti. Ergogenski u inci ovih stimulansa stalno su prisutni, meutim nedovoljno dokazani kroz studije. Kao zaklju ak, glavni cilj mnogih nezakonitih koriatenja lijekova u sportu, upravo je Beta 2 AR koji se nalazi u srcu, pluima i skeletnom miaiu, gdje kontrolira brzinu i snagu, opuata ton i stimulira rast. Beta 2 AR agonisti su sna~ni bronhodilatatori, anabolici, a u kombinaciji sa kortikosteroidima sna~no poboljaavaju svoje anti-upalne aktivnosti. Bez obzira na atraktivnost lijekova, oni su takoer i najosjetljiviji na regulaciju. Djelovanje je o ekivano prolazne naravi i u mnogim izvjeatajima javlja se gubitak u inkovitosti nakon nekoliko tjedana, a prisutne su i genetske varijacije kod receptora koje utje u na u inkovitost i regulaciju izlo~enosti Beta2 AR agonistima. EPAS 1 EPAS1 je gen koji je uklju en u kompleksna istra~ivanja kisika. Gen koji kodira pola transkripcijskog faktora uklju enog u indukciju gena reguliranog kisikom, ato se namee kao pad razine kisika. EPAS1 izra~ava se u mikrovaskularnim endotelnim stanicama, plunim epitelnim stanicama, sr anim miocitima i mozgu (Tian i sur. 1997). EPAS1 uklju en je u razvoj srca embrija i izra~ava se u endotelnim stanicama koje ine zid krvnih ~ila u pupkovini. Bitan je u odr~avanju homeostaze kateholamina, i zaatite srca tijekom ranog embrionalnog razvoja. Takoer postoje dokazi da odreene varijante ovog gena pru~aju zaatitu za ljude koji ~ive na visokoj nadmorskoj visini (Beall i sur. 2010). Studija u Australiji provedena je usporedbom izdr~ljivosti elitnih sportaaa podijeljenih u dvije skupine prema modelu snage vremena intenziteta izvedbe: Maksimalno vrijeme snage (PT-MAX, N = 242, dogaaj traje 50 s do 10 min) i vrijeme snage  ravnote~no stanje (PT-SS, N = 151, dogaaj traje ~ 2-10 h), s kontrolnom skupinom (N=444) koristei 12 SNP-a diljem EPAS 1 gena. Redna regresijska analiza u estalosti alela otkrila je zna ajne razlike na SNP-u 2 i 3 (P=0.01). Haplotip analiza otkrila je prisutnost haplotipova ukljuujui SNP-ove 2-5 koji su zna ajno diferencirali (P<0,05) grupe temeljene po rednoj liniji koristei klasifikaciju vremena snage. Ti isti haplotipovi razlikuju PT-MAX skupinu kod koje je zabilje~eno smanjenje u haplotipu (F: GCCG; OR = 0,57, P = 0,02, 95% CI 0.36-0.92) i poveanje u drugom haplotipu (F: GCCG; OR = 0,57, P = 0,02, 95% CI 0.36-0.92) u odnosu na kontrole. PT-SS skupina razlikuje se od PT-MAX skupine po treem haplotipu (H: ATGA; OR = 0,46, P = 0,04, 95% CI 0.22-0.96). EPAS 1 ima ulogu senzora sposobnog za integriranje kardiovaskularne funkcije, energijskog zahtjeva, aktivnosti miaia i dostupnosti kisika u fizioloakoj adaptaciji, pa tako varijante DNK u EPAS 1 genu utje u na relativni doprinos aerobnog i anaerobnog metabolizma, a time i najveu odr~ivu snagu metabolizma za trajanja konkretnog dogaaja (Henderson i sur. 2005). EPAS1 gen popularno zovu gen za super sportaae. Upravo prisutnost EPAS1 gena jedan je od vrlo va~nih faktora zaato Tibetanci pre~ivljavaju na tako velikim nadmorskim visinama. Do naruaavanja funkcija i opstanka, visoko smanjenje dostupnosti kisika povezano sa okru~enjem velikih visina djelovati e kao agent prirodne selekcije. U potrazi za dokazima takvog genetskog odabira koriateni su genomski pristup i pristup genskog kandidata. Prvo, skeniranjem alelske diferencijacije cijelog genoma (GWADS) usporeujui autohtone stanovnike Tibetanske visoravni na ( 3,200-3,500m) sa usko povezanim nizinskim Han Kinezima, otkriven je zna ajan raskorak preko cijelog genoma na ak osam SNP-a u neposrednoj blizini EPAS 1. EPAS1 kodira transkripcijski faktor HIF2alpha, koji stimulira proizvodnju crvenih krvnih stanica, a time poveava koncentraciju hemoglobina u krvi. Drugo, u zasebnoj skupini Tibetanaca koji ~ive na 4,200m, identificirano je 31 EPAS1 SNP-ova u visokoj neuravnote~enosti povezanosti alela u genomu, koji su korelirali sa koncentracijom hemoglobina. Spolno prilagoena koncentracija hemoglobina je u prosjeku 0,8g/dL ni~a u glavnoj aleli homozigota, u usporedbi sa heterozigotima. Ovi rezultati su replicirani na treu skupinu Tibetanaca koji ~ive na 4,300m. Alele povezane sa ni~im koncentracijama hemoglobina korelirale su sa signalom iz GWADS studije i zabilje~ene su na znatno viaim frekvencijama kod Tibetanskih skupina u usporedbi sa Han Kinezima. Visoke koncentracije hemoglobina kardinalna su zna ajka kroni ne planinske bolesti i nude jedan uvjerljivi mehanizam selekcije. S obzirom da je EPAS1 plejotropan u svojim u incima, selekcija bi se mogla odvijati na nekom drugom aspektu fenotipa. Bez obzira na razinu to nosti ovo dvoje objaanjenja, dokaz genetske selekcije na EPAS1 lokusu GWADS studije podr~an je od strane repliciranih studija povezanih funkcija sa alelskim varijantama. Prema znanstvenim podacima dvije populacije Tibetanaca i Han Kineza razdvojile su se prije otprilike 3000 godina. Rasmus Nielsen, profesor biologije na Sveu iliatu u Kaliforniji, koji je vodio statisti ku analizu studije utvrdio je da je upravo ovo najbr~a genetska promjena ikad promatrana kod ljudi. Dosada je najbr~i oblik evolucije bilo airenje tolerancije na laktozu, sposobnost da se probavlja mlijeko u odrasloj dobi, i to kod sjevernih Europljana prije 7500 godina. EPAS1 svakako e biti predmet mnogih istra~ivanja i studija u budunosti, upravo iz neposredno navedenih razloga, kako u podru ju genske terapije, tako i njezinog izdanka genskog dopinga. 3.2 Kandidati prema miainoj izvedbi 3.2.1 Hormon rasta ( GH ) Hormon rasta (GH) ima viaestruk u inak na tijelo povezan sa rastom. Naziva se joa i somatotropin i hormon je prednjeg re~nja hipofize. Hormon rasta djeluje u stanicama na procese koji rezultiraju poveanom sintezom proteina, te smanjenom razgradnjom proteina. U inak poveane sinteze bjelan evina odnosi se na sva tkiva u tijelu, a najviae je izra~en na rastu kostiju i hrskavica. Hormon rasta djeluje i na poja ano iskoriatavanje masti za dobivanje energije, poveanjem oslobaanja masnih kiselina, te na smanjenje iskoriatavanja glukoze i poja anu sintezu glikogena u stanicama. Hormon rasta ima nadra~ajni utjecaj na metabolizam ugljikohidrata i masnih kiselina i mogui anaboli ki utjecaj na miaine bjelan evine ili proteine. Australski znanstvenici na Garvan Institutu u Sydneyu po prvi puta su prikazali u inke hormona rasta na sportske performanse (Meinhardt i sur. 2010). Demonstriran je u inak hormona rasta na poveanu sposobnost sportaaa prilikom sprinta na biciklu. Sprinterski kapacitet se gotovo udvostru io u muakaraca koji su primali testosteronske injekcije zajedno s hormonom rasta u suplementarnom obliku. Istra~ivanje je provedeno na 103 zdrava rekreativna sportaaa, u dobi od 18 do 40 godina koji su u regularan atletski trening bili uklju eni najmanje godinu dana. Bilo je to dvostruko slijepo i placebo istra~ivanje, jer ni istra~iva i, a ni ispitanici nisu znali tko prima doping a tko placebo  slanu vodu. Sportaai kojima je dan hormon rasta popravili su svoj sprinterski kapacitet za 4-5%. Nisu pove ali svoju miainu masu, ali su zadr~ali tjelesne tekuine i iskusili oticanje i bolove u zglobovima za razliku od onih koji su primali injekcije slane vode. Koriatene su manje doze hormona rasta od onih za koje se neslu~beno zna da koriste sportaai i radi se o kraem periodu uzimanja, tako da se samo mo~e nagaati kakav bi utjecaj na performanse bio upotrebom veih doza. Naravno u tom slu aju ostaje nagaanje i kakve bi posljedice isto imalo na tijelo. U svakom slu aju ovo je prvo istra~ivanje koje je uspjelo dokazati da hormon rasta utje e na tjelesne performanse sa selektivnog stajaliata. Vje~be otpornosti i izdr~ljivosti poti u oslobaanje GH. `to je vei intenzitet vje~be, vea je i magnituda vrha GH pulsa (Gibney i sur. 2007). Kroni no vje~banje dovodi do poveane razine GH u serumu, a sportaai imaju tendenciju da imaju viae vrijednosti od ope populacije, ato upuuje na ulogu GH kod vje~bi prilagodbe (Healy i sur. 2005). Upravo ova zapa~anja uz ulogu GH na postnatalni rast tijela dovela su do tvrdnje da tretman GH-om anaboli ki djeluje na miaie. Koriatenje GH zabranjeno je od strane WADA-e zbog na ela fair-playa u natjecateljskom sportu, ali i zbog nepovoljnih u inaka na zdravlje u prekomjernim dozama. Dodajmo da iako je rhGH (rekombinantni GH) na raspolaganju od 1985.godine, GH izvaen iz hipofize ljudskih leaeva joa uvijek je dostupan u nekim zemljama. Upravo ovaj izvor nosi zna ajan izvor infekcije od prenosivih bolesti mozga, kao ato je i Creutzfeldt- Jakobova bolest. Creutzfeldt-Jakobova bolest je rijetka,  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Degenarativna_bolest&action=edit&redlink=1" \o "Degenarativna bolest (stranica ne postoji)" degenarativna bolest HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Mozak" \o "Mozak"mozga. Pretpostavlja se da je izazvana  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Proteini" \o "Proteini" proteinskim infektivnim  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C4%8Cestice&action=edit&redlink=1" \o " estice (stranica ne postoji)"  esticama zvanim  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Prioni" \o "Prioni" prioni. Prioni su estice sitnije od  HYPERLINKVt@ B D H J f h ᓄo]?]-"hRCJ OJQJ^JaJ mHsH:jhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHu"hRCJOJQJ^JaJmHsH(hJhR@CJEHOJQJ^JaJh25CJOJQJ^JaJ,hR5CJ OJQJ^JaJ mHnHtHu1jhR5CJ OJQJU^JaJ mHnHuhR5CJ(OJQJ^JaJ(h25CJ(OJQJ^JaJ(hR5CJ OJQJ^JaJ hR5CJOJQJ^JaJ,TVnprt" $ @ D F H J f h $dha$gdR$a$gdR$a$gd2  ` >T& $dha$gdR    T"4,.4: #֙l[=֯:jhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHu hdhRCJOJQJ^JaJ(hdhRCJOJQJ^JaJmHsH.hvhR6CJOJQJ]^JaJmHsH+hvhRCJOJQJ]^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH(h5hRCJOJQJ^JaJmHsH(hvhRCJOJQJ^JaJmHsH(h5hRCJ OJQJ^JaJ mHsH&TN,#6{O}(8Lp>B  $dha$gdR#6{} (>@ +,13R@Ħw_w_wQhRCJOJQJ^JaJ.hvhR6CJOJQJ]^JaJmHsH+hvhRCJOJQJ]^JaJmHsH0h5hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtH:jhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHu(hvhRCJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH(h5hRCJOJQJ^JaJmHsH R(@ 6!!< f# gdRgdR?gdR $dha$gdR   ȪynYHY+8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu h>hRCJOJQJ^JaJ)jh>hRCJOJQJU^JaJh>hRmHsHhRmHsH+hhR5CJOJQJ^JaJmHsH%hR5CJOJQJ^JaJmHsH:jhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHu"hRCJOJQJ^JaJmHsH(hdhRCJOJQJ^JaJmHsH hdhRCJOJQJ^JaJ   J L N P ^ ` b 籔xdLd1LdL5j}h>hROJQJU^JmHnHu/jh>hROJQJU^JmHnHu&h>hROJQJ^JmHnHu7h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu ѴfJ2.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu7h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hROJQJ^JmHnHsHtHu0jh>hR0J4OJQJU^JmHnHu *!,!.!0!2!4!6!8!:!r!t!v!x!ˬu]G]'>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu=jwh>hRCJOJQJU^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu7jh>hRCJOJQJU^JaJmHnHux!!!!!!!!!!!!!!!!͸iSi3>jqh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu(hG@CJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHu!!!!"":"<">"@"H""δΜfL06h>hR0J4;CJOJQJ^J_H aJmHnHu3h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu !!""#R$$%,&&<''(x((F)J)P)R)T)V)X)Z) >$dha$gdR $dha$gdRgdR < f# gdR; f# gdR < f# gdR""""""""""""""""""*#,#ӶnN4Ӷn3h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHu>jkh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu,#.#0##########é|bJ4J+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu #####H$J$N$P$R$T$V$$$çu`ÍH2H+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu7h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jeh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu $$$$$$$$$$2%4%çz`H2H+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu7h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu 4%6%8%%%%%%%%%%çz`H2H+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu7h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>j_h>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu %%%"&$&(&*&,&.&0&h&j&çz`H2H+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu7h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu j&l&n&r&t&&&&&&&&&&ås^ËF0F+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jYh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu &&&&&2'4'8':'<'>'@'x'z'ås^ËF0F+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu z'|'~''''''''''''ås^ËF0F+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jSh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu '''''(((((((T(V(ås^ËF0F+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu V(X(Z(^(`(n(p(t(v(x(z(|(((ås^ËF0F+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jMh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu (((((((((((())ås^ËF0F+h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu/h>hR0J4CJOJQJ^JaJmHnHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu )) )&)*)<)>)B)D)F)H)J)åvaG<8hRjhR5U\3h>hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtHu(hACJOJQJ^JaJmHnHu.h>hRCJOJQJ^JaJmHnHu-h@CJOJQJ^JaJmHnHsHtHu;h>hR0J4CJOJQJ^J_H aJmHnHsHtHu8jh>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu>jG h>hR0J4CJOJQJU^JaJmHnHu J)L)^)`)b)r)t))))))))****++ΰΨΊwaaaOO:(hg?hRCJOJQJ^JaJmHsH"h2CJOJQJ^JaJmHsH+hehR5CJOJQJ^JaJmHsH%h!X5CJOJQJ^JaJmHsH%h5CJOJQJ^JaJmHsHh>hRmHsHhRmHsH:jhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHu"hRCJOJQJ^JaJmHsH=jhR5CJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHuZ)\)^)b)r)t)) *.556777l779==@>B>D>F>Z>gdzFf $dha$gdRgdR & FgdR >$dha$gdR++,,",&,(,L,../L/0:00:1>1X1"3 445677777$7܅}ujU(hIUhRCJOJQJ^JaJmHsHhzFfhzFfmHsHhRmHsHh2mHsH:jhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHu"hCJOJQJ^JaJmHsH"h;ECJOJQJ^JaJmHsH(hg?hRCJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH"h`<CJOJQJ^JaJmHsH$7>7B7j7|777-8.8K99999:::k::::ğĊxcNxx<"h0ECJOJQJ^JaJmH sH (heqhRCJOJQJ^JaJmH sH (hzFfhRCJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmH sH (h!hRCJOJQJ^JaJmH sH "h2CJOJQJ^JaJmHsH%hR5CJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH%h!X5CJOJQJ^JaJmHsH+hJR2hR5CJOJQJ^JaJmHsH:::::::;d;/<@<A<x<z<{<}<<<<<<==^=h=i=l===========ټ٧٧ٕ٧٧٧٧q\q\q(h!hRCJOJQJ^JaJmH sH "hRCJOJQJ^JaJmH sH "h-@CJOJQJ^JaJmH sH "h)dCJOJQJ^JaJmH sH (h0Eh0ECJOJQJ^JaJmH sH h0Eh0EmH sH "h2CJOJQJ^JaJmH sH "h0ECJOJQJ^JaJmH sH (hLhRCJOJQJ^JaJmH sH $=>>B>F>H>Z>\>|DDDDI˪ykW@),hDhRCJOJPJQJ^JaJmHsH,h`hRCJOJPJQJ^JaJmHsH&hRCJOJPJQJ^JaJmHsHhRCJOJQJ^JaJ(hJhRCJOJQJ^JaJmHsHhM6hRmH sH h GhRCJOJQJ^JaJ@jh GhRCJOJQJU^J_HaJmHnHsHtHuhRCJOJQJ^JaJ"hRCJOJQJ^JaJmH sH (h!hRCJOJQJ^JaJmH sH Z>\>DDII`U@]`fffy|V}X}}~\v$dh^a$gd2gdR $dha$gdR$dh7$8$H$a$gdR$dh7$8$H$a$gdRgdRITIFJJPP`UUXXXXXXHYJYlYYYx\]<]@]fffffrg`\`hR hM6hRh *hRmHsH(h *hRCJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH"h2CJOJQJ^JaJmHsH+hRB*CJOJQJ^JaJmHphsH(h+hRCJOJQJ^JaJmHsH(h`hRCJOJQJ^JaJmHsH(hDhRCJOJQJ^JaJmHsHfk khklfllzm|mnnn.ozooqqr rBvDvvvw@ΰs^VOJ h W; h WhM6hmHsH(hRq8hHsCJOJQJ^JaJmHsH(hRq8hHsCJOJQJ^JaJmHsH8h\hHsCJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtHh\hHsmHsH;h\hHs5CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH0hRq8hHsCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hjKhHsCJOJQJ^JaJmHnHsHtHz|Ƌ :q`````$d$Ifa$gd;W`kd $$IflF #   t06    44 layt\:<Rrq```$d$Ifa$gd;W`kd9 $$IflF #   t06    44 layt\ʌq```$d$Ifa$gd;W`kd $$IflF #   t06    44 layt\ (@hq```$d$Ifa$gd;W`kd# $$IflF #   t06    44 layt\hjڍq```$d$Ifa$gd;W`kd $$IflF #   t06    44 layt\ڍ܍,Tq```$d$Ifa$gd;W`kd $$IflF #   t06    44 layt\TVzq```$d$Ifa$gd;W`kd $$IflF #   t06    44 layt\Ž<q```$d$Ifa$gd;W`kd $$IflF #   t06    44 layt\<>@ޏ&(q`SSNIgdM6gd W $dha$gd;W`"$dh^a$gd;W`kdl $$IflF #   t06    44 layt\$&(>Ҕ@t̕"Vd^vΛоЩЩ}hR+hRq8hRCJH*OJQJ^JaJmHsH(h7"~hRCJOJQJ^JaJmHsH+h7"~hR>*CJOJQJ^JaJmHsH+hRq8hR6CJOJQJ^JaJmHsH(hRq8hRCJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH(h9>hRCJOJQJ^JaJmHsHhM6hM6mHsH h WhHsh Wh W;(^ ֣\ڱ&& $dha$gd U0 $dha$gd;W` $dha$gdc-gd Wgd W$dh^a$gd;W` $dha$gdR֜ 6֣ \Կ{tbM;"h U0CJOJQJ^JaJmHsH(hEh U0CJOJQJ^JaJmHsH"hECJOJQJ^JaJmHsH h WhjKh W"h6D%CJOJQJ^JaJmHsH(h7"~hc-CJOJQJ^JaJmHsHh Wh WmHsH h Wh6D% h Wh W(hHshHsCJOJQJ^JaJmHsH(hRq8hRCJOJQJ^JaJmHsH+hRq8hR>*CJOJQJ^JaJmHsH\Ʊȱʱ &6^x$HDFz4٫٫٫ٙللٙلللn[n%h U06CJOJQJ^JaJmHsH+hDh U06CJOJQJ^JaJmHsH(hDh U0CJOJQJ^JaJmHsH"h2CJOJQJ^JaJmHsH(hEh U0CJOJQJ^JaJmHsH1hr{nh U0B*CJOJQJ^JaJmHphsH"h U0CJOJQJ^JaJmHsH(h7"~h U0CJOJQJ^JaJmHsH"Ĺ<z  " $dha$gd7 $dha$gd;W`$ & F dha$gd7 $dha$gd U04BF<xz *.xb\^(z^n뙮q\J"h >CJOJQJ^JaJmHsH(hB'hECJOJQJ^JaJmHsH"h2CJOJQJ^JaJmHsH+h2h U06CJOJQJ^JaJmHsH(hB'h U0CJOJQJ^JaJmHsH"h U0CJOJQJ^JaJmHsH(hDh U0CJOJQJ^JaJmHsH+hrh U06CJOJQJ^JaJmHsH(hrh U0CJOJQJ^JaJmHsHn\tdbtrtptx*PIJَIJĎَĠyyd(h#Gh7CJOJQJ^JaJmHsH(hVh7CJOJQJ^JaJmHsH"h2CJOJQJ^JaJmHsH"h7CJOJQJ^JaJmHsH"hCJOJQJ^JaJmHsH(hB'hECJOJQJ^JaJmHsH"h >CJOJQJ^JaJmHsH(hB'hDCJOJQJ^JaJmHsH  "z| 4*ZųrUNU1UNU1U8h\hjKCJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH h\hB'8h\hB'CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH"hjKCJOJQJ^JaJmHsH"hB'CJOJQJ^JaJmHsH(hB'hB'CJOJQJ^JaJmHsHhB'mHsH"hG@CJOJQJ^JaJmHsH"hB'CJOJQJ^JaJmHsH"h7CJOJQJ^JaJmHsH+h7B*CJOJQJ^JaJmHphsH"z| 4\jkd $$Ifl#H$ t0644 layt\$d$Ifa$gd;W`"$dh^a$gd W"$8dh^8a$gd;W`gd W.Zn]]]$d$Ifa$gd;W`kd[$$IflF #   t06    44 layt\Z\@n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\Z\@BT*,:~BDPtHJX Z B0 Z,.Vܿܿܿܿܿܢܢܢܢܢܢܢܢh8h\hh/CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH8h\hjKCJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH8h\hB'CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH h\hB'>@BN*n]]]$d$Ifa$gd;W`kdO$$IflF #   t06    44 layt\*,:n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\Bn]]]$d$Ifa$gd;W`kdC$$IflF #   t06    44 layt\BDPxn]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\Hn]]]$d$Ifa$gd;W`kd7$$IflF #   t06    44 layt\HJX n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\ \n]]]$d$Ifa$gd;W`kd+$$IflF #   t06    44 layt\n]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\ D$d$Ifa$gd;W`jkd$$Ifl#H$ t0644 layt\2n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\nl[[[$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\ \n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\n]]]]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\,n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\,.N|n]]]$d$Ifa$gd;W`kdu$$IflF #   t06    44 layt\VzX<>Jƿƿƿƿƿƿƿt_J(h6D%h6D%CJOJQJ^JaJmHsH(hEhECJOJQJ^JaJmHsH(hB'hB'CJOJQJ^JaJmHsH"hB'CJOJQJ^JaJnHtH"h >CJOJQJ^JaJnHtH"h2CJOJQJ^JaJnHtH h\hB'8h\hB'CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtH8h\hh/CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtHbn]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\n]]]$d$Ifa$gd;W`kdi$$IflF #   t06    44 layt\n]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\0\$d$Ifa$gd;W`jkd]$$Ifl#H$ t0644 layt\<n]]]$d$Ifa$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\<>Jn]]]$d$Ifa$gd;W`kdQ$$IflF #   t06    44 layt\n`SSSSSS $dha$gd;W`"$ & Fda$gd;W`kd$$IflF #   t06    44 layt\ Pɼ|jU<&<*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hrZhrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH(hh16!CJOJQJ^JaJmHsH"h=CJOJQJ^JaJmHsH+h Wh W<CJOJQJ^JaJmHsH(h=heCJOJQJ^JaJmHsH(h=h=CJOJQJ^JaJmHsHh Wh=aJmHsHh Wh WaJmHsH(h*hJCJOJQJ^JaJmHsH(h*h*CJOJQJ^JaJmHsH         "$ & F dha$gdM6 $dha$gd;W`"$ & F dha$gd W"$ & F dha$gd W"$ & F dha$gd W"$dh^a$gd;W`gd W~   \ r         * ` ѻѻѻѥsZDZ*hV}CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h16!hrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hh16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h16!hrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hrZhrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*heKCJOJQJ^JaJmHnHsHtH (*2NVX\4*464ԻԢԻԻvԻvvԻ``*hUCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h0~zCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hq0CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h16!hrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h16!h16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hV}CJOJQJ^JaJmHnHsHtH$&Rf|"(24: X !$"4#<#$Ծv`v`v`vJvJv`v`vJv*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h16!h16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h Wh16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h WCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hrZCJOJQJ^JaJmHnHsHtH&!$.;;;F^H^b^dqu0$"$ & F dha$gdM6 $dha$gd;W`"$ & F dha$gd;W`$D''''(((((+L,z,~,-6-/////0012323<3>3x3z334444ѸѸѸ猢s猢ssZ0hLhLCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwhACJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hLCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwhCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwh16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH#4:44477::;;;;;`>>@긢v]D.D*hn7CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwhNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hhNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h WCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwh16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwhLCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hLCJOJQJ^JaJmHnHsHtH@@|CC.DPDDDEEGH0IZI\IN`NOONPvPPPSSD^H^`^ѻѻsѻѻѻsѻs]*hNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h87hn7CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h87hNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hn7CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hNwhNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH`^b^x^^___.`F`v`Fbtbvbh*ijjkXkmmn@nbooqqrθθΞΞΈrΈΈΈΈ\\F*hYCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h_^7CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h~CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH3h2h~6CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hn7CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h~h~CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hhNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtHrrrrsstthutu~uuvvwwDwFwx(y,{\{|{{{|||||X~~ѻѻѻѻѻѥѥѥѥѻяy*h WCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h~h~CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h~CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*jԈ<FHt.JTV֋.8:Pbޏ,FPѸvvvvvvvvv*h87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h87h87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hh87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH,PRВڒܒl껥ѻьv`J10hhj-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hj-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h WCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h87h87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h87h87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hj-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH HX֞4>@h&FPRJ\fhʬư緡uыuыuыuыu*hbCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h;m5CJOJQJ^JaJmHnHsHtH3hShb6CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hH2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hbhbCJOJQJ^JaJmHnHsHtH)>@DVZ\4FHJprn"$ & F dha$gdM6 $dha$gd;W`<@BDTV8zʶP`˵sZA+A+A+A+*h!{CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hadthadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hhadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h WCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hbCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hH2CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hbhbCJOJQJ^JaJmHnHsHtH6hbhb6CJOJQJ]^JaJmHnHsHtHFF"T(z~"Ljtz  HJ8NVXZ4rѥѻѥѻѻѻ珻珻y*h sCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hiCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hhnCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h!{CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hadthadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH/"6HTB^hjX&(zrt8: >HJdꥻѥꥏyꥏc*h``CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hOCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h sCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hadthadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hiCJOJQJ^JaJmHnHsHtH&d~2<>28ԾԾvԏ]vC]v3h!NhOCJH*OJQJ^JaJmHnHsHtH0h!NhOCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!NhadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hqvCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hadthadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hOCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h``CJOJQJ^JaJmHnHsHtH8J~*껢щpW>W0h!NhNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!NhNwCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!Nh87CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!Nhj-CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!NhOCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!NhadtCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hNCJOJQJ^JaJmHnHsHtHB  l#',).)0)2)~))) "$ & F a$gd Wgd W "$^a$gd "$ & F a$gdM6$a$gd;W` $dha$gd;W`,lv 0 : εu^I7%I7%I"hSCJOJQJ^JaJmHsH"hNCJOJQJ^JaJmHsH(h!NhncCJOJQJ^JaJmHsH,hh@CJOJQJ^JaJmHsH&hnc@CJOJQJ^JaJmHsH,h!Nhnc@CJOJQJ^JaJmHsH(h!NhncCJOJQJ^JaJmHsH0h!NhncCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!NhOCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h!Nh16!CJOJQJ^JaJmHnHsHtHV.TD\" %%Z'',).)0)2)6)8):)N)ǵǣnju^QGQ:h WhncaJmHsHh WaJmHsHh Wh WaJmHsH,h!NhO@CJOJQJ^JaJmHsH,h!NhO@CJOJQJ^JaJmHsH,h!Nhnc@CJOJQJ^JaJmHsH"hA2(CJOJQJ^JaJmHsH"h CJOJQJ^JaJmHsH(h!NhncCJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"hNCJOJQJ^JaJmHsHN)|)~)))))))..l000кhSASA/"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h!U CJOJQJ^JaJmHsH(h!Nh!NCJOJQJ^JaJmHsH,hh@CJOJQJ^JaJmHsH,hh!N@CJOJQJ^JaJmHsH"h!NCJOJQJ^JaJmHsH"h WCJOJQJ^JaJmHsH+h Wh W<CJOJQJ^JaJmHsH&h!N@CJOJQJ^JaJmHsHh Whnc@aJmHsHh Wh!NaJmHsH ))))^:%.7;,>.>N>PXdqlwz"{${<{X"$dh^a$gd W$a$gd;W` $dha$gd;W` "$^a$gd "$8^8a$gd W "$ & F a$gd W00P;n;x;z;<<==nArAAAAtBuBBBBBBBBBBB0C1C*B*CJOJQJ^JaJmHphsH1jh!Nh!NCJOJQJU^JaJmHsH+h!Nh!NCJOJQJ\^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h!U CJOJQJ^JaJmHsH(h!Nh!NCJOJQJ^JaJmHsH"h!NCJOJQJ^JaJmHsH)EEEEF$f$h$t$v$$$R%T%l%n%%%&&'' '0(R(Z(\()H)*......Ѡю|ѠjѠXXj"h CJOJQJ^JaJmHsH"hECJOJQJ^JaJmHsH"h!NCJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h!U CJOJQJ^JaJmHsH8h!Nh!N0J4>*B*CJOJQJ^JaJmHphsHU(h!Nh!NCJOJQJ^JaJmHsH1jh!Nh!NCJOJQJU^JaJmHsH" "http://hr.wikipedia.org/wiki/Virusi" \o "Virusi" virusa, a izgraeni od vrlo otpornih  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Bjelan%C4%8Devine" \o "Bjelan evine" bjelan evina. U goveda je to bolest kravljeg ludila. Uporaba hormona rasta vrlo je raairena u profesionalnom i amaterskom sportu. Atrakcija zlouporebe GH iz viae je razloga (Rennie 2003, Rigamonti i sur. 2005, Saugy i sur. 2006). Prvo, GH je lipoliti ki, iako ta prednost ne treba uvijek biti vidljiva kod dobro istreniranih sportaaa sa niskom razinom masnog tkiva (Deyssig i sur. 1993). Drugo, GH ima poznat u inak na promet kolagena i kostiju, te se suprafizioloakim dozama mo~e oja ati vezivno tkivo i paralelno poveati snaga dovedena vje~bom (ili drugim mjerama kao ato su anaboli ki steroidi), ime se smanjuje i rizik od ozljeda na tim tkivima. Tree, GH ima nuspojave kao ato su poboljaanje tena ko~e, vida i vremena oporavka od ozljeda, ato se sve mo~e smatrati korisno za sportaaa koji prolazi naporan trening. etvrto, prilikom veih doza koje koriste sportaai, GH mo~e biti u inkovitiji od doza koje su odobrene za istra~ivanja, a ona su ograni ena zbog komplikacija prilikom primjene GH. Zadr~avanje teku ine koja se javlja sa GH, obi no se dobro podnosi i ve ina ispitanika su sretni ako ostanu na tretmanu GH-om. Primjena GH dovodi do povla enja subjekata kod istra~ivanja artralgije (bolest zglobova) , sindroma karpalnog tunela ato je naj eai kanalikularni sindrom koji nastaje pritiskom na  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sredi%C5%A1nji_%C5%BEivac&action=edit&redlink=1" \o "Sredianji ~ivac (stranica ne postoji)" sredianji ~ivac (HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Latinski" \o "Latinski"lat. nervus medianus) u podru ju  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Karpalni_kanal&action=edit&redlink=1" \o "Karpalni kanal (stranica ne postoji)" karpalnog kanala (lat. canalis carpi), a o ituje se smanjenjem osjeta,  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Bol_%28osje%C4%87aj%29" \o "Bol (osjeaj)" boli, HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Parestezije&action=edit&redlink=1" \o "Parestezije (stranica ne postoji)"parestezijama (trnci, peckanje) i miainom slaboau u podru ju aake i podlaktice), edema i atrijske fibrilacije ato je poremeaj sr anog ritma a mo~e biti uzrokovan raznim oboljenjima srca ili nastati kao posljedica poviaenog krvnog tlaka ili poveanog rada atitne ~lijezde. Sastav tijela i metaboli ka adaptacija mogu biti odgovorni za poveanje fizi kih performansi, viae nego poveanje miaine mase. Utjecaj na metabolizam goriva, VO2max i anaerobni prag mogu biti posljedica sportaaima u potrazi poboljaanja izdr~ljivosti (Woodhouse i sur. 2006). Kombinacija testosterona i GH dovela je do poboljaanja sastava tijela i VO2max u starijih muakaraca, ato sugerira da GH ima u inak poboljaanja performansi (Giannoulis i sur. 2006). GH takoer poboljaava aerobne performanse kod onih koji imaju povijest uzimanja androgeno anaboli kih steroida (Graham i sur. 2007). Mehanizmi prilagodbe miaia na preoptereenje nisu posve razjaanjeni, kao niti oni koji reguliraju razvoj i odr~avanje miaine mase. Jasno je da GH igra ulogu u pre- i post- natalnom razvoju miaia, ali joa je mnogo prostora pred novim istra~ivanjima da ispituju potencijale i granice ovog hormona. 3.2.2 Miostatin Miostatin je protein koji djeluje kao negativni regulator miaine mase. Proizveden je od strane samog miaia, i djelovanje mu je autokrino i parakrino. Miaevi kod kojih je miostatin gen inaktiviran pokazali su ozna enu miainu hipertrofiju (McPherron i sur. 1997). Miaina hipertrofija javlja se i kod djeteta koje nosi mutacije u obje kopije miostatin gena (Schuelke i sur. 2004). Obje studije, kao i mnoge druge na temu miostatina i njegovog djelovanja dovode do zaklju ka kako blokada djelovanja miostatina ima potencijal za brzo poveanje miaine mase kod sportaaa. Miostatin je otkriven 1997.godine, a 1999.godine zapo inje era znanstvenih istra~ivanja miostatina, nakon slu aja djeteta u Njema koj sa mutiranim genom za miostatin. Mutirani gen blokirao je miostatin da vrai svoju ulogu, da ograni ava rast miaia, koji su zato kod dje aka bili tri puta razvijeniji nego u njegovih vranjaka. Istra~ivanja u ljudskim populacijama pokazuju da su genski polimorfizmi miostatina povezani sa vranom koatanom mineralnom gustoom (Zhang i sur. 2008), kao i poja anom transgenskom ekspresijom miostatin propeptida, koji inhibira signalizaciju miostatina in vivo, poveava BMD (mineralna gustoa kostiju) kod miaeva (Mitchell i sur. 2007). Poveanje gustoe prisutno je u veini anatomskih regija, uklju ujui udove, kralje~nicu i eljust. Miostatin ima izravan u inak na proliferaciju i diferencijaciju mezenhimalnih mati nih stanica (Guo i sur. 2008, Rebbapragada i sur. 2003). Isto tako ekspresiju miostatina i njegovih receptora primjetit emo kod koatane regeneracije (Nagamine i sur. 1998). Joa jedno pronaeno djelovanje miostatina je inhibiranje stani ne proliferacije u miainim stanicama in vitro, te izazivanje apoptoze. Apoptoza je aktivacija endogenog genskog programa samouniatenja stanice, programirana smrt stanice (Taylor i sur. 2001, Chelh i sur. 2009). Miostatin je tako vrlo moan anti genski imbenik, koji mo~e djelovati u spre avanju airenja ili proliferacije, a mo~da i opstanku osteo i kondroprogenitora. Pronaena mu je i izravna uloga u reguliranju kostiju i osteogenezi. Svako novo istra~ivanje miostatina razjasni neku od mnogobrojnih uloga i u inaka, meutim otvori i nova pitanja i prostor novim istra~ivanjima. Miaini rast, tj.blokada istog najzna ajnije je djelovanje miostatina, takoer i najviae istra~eno. Miaii se sastoje od viae vrsta vlakana koji se razlikuju u svojim kontraktilnim i metaboli kim svojstvima. Spora vlakna ili vlakna tipa 1, bogata su mitohondrijima, oslanjaju se prvenstveno na oksidativni metabolizam, te imaju visoku otpornost na umor. Brza vlakna ili vlakna tipa 2 su mnogo osjetljivija na umor, dolaze u nekoliko podtipova (2a, 2x, 2b), a podtipovi se mogu razlikovati ne samo po njihovim kontraktilnim proteinskim izoformama, ve i s obzirom na njihova metaboli ka svojstva, koja se kreu od mjeaovitog oksidativno/glikoliti kog do prete~no glikoliti kog ili anaerobnog metabolizma. Relativni omjeri razli itih vrsta vlakana u odreenom miaiu utje u na ukupna funkcionalna svojstva, poput snage, brzine, izdr~ljivosti, a disfunkcija pojedinih tipova vlakana mo~e pratiti razli ite bolesti, uklju ujui dijabetes tipa 2 i gubitak miaine mase s godinama, ili sarkopeniju. Upravo iz tih razloga logi an je sna~an interes za razvoj strategije i agenata koji poboljaavaju funkcije pojedinih vrsta miofibrila. Jedan od glavnih fokusa nastojanja da se razviju lijekovi sposobni za promicanje rasta miaia za klini ke aplikacije je signalni put reguliran miostatinom (MSTN), koji je transformirajui imbenik rasta Beta (TGF-Beta), koji ina e djeluje limitirajui miainu masu (McPherron i sur. 1997). Pokazalo se da e genetski gubitak MSTN-a rezultirati dramati nim poveanjem miaine mase na viae vrsta, uklju ujui i ljude, a inhibicija aktivnosti miostatina u miaeva dokazano zna ajno poveava rast miaia i miaine snage (Lee 2004). Mnogobrojne studije su pokazale da miostatin obi no igra dvije uloge u ograni avanju miaine mase. Jedna uloga je reguliranje broja miainih vlakana nastalih tijekom razvoja, a studije su pokazale da poveanja broja vlakana kod miaeva rezultiraju poveanjem vlakana tipa 2x i 2b (Amthor i sur. 2007, Girgenrath i sur. 2005, McPherron i sur. 2009). Druga uloga miostatina je reguliranje posnatalnog rasta miainih vlakana, a hipetrofija vlakana tipa 2 izra~ena je kod miaeva tretiranih miostatin inhibitorima. Kombinacija poveanog broja i veli ine vlakana tipa 2, u velikoj je mjeri odgovorna za jedan od primjera funkcionalnih posljedica gubitka miostatina , a to je poboljaanje vrhunskih trkaih performansi trkaih pasa (Mosher i sur. 2007). Iako su glavne posljedice blokiranja aktivnosti miostatina u hipertrofiji vlakana tipa 2, djelovanje na vlakna tipa 1 takoer je poznato nakon virusne isporuke genske ekspresije konstruirane za miostatin propeptid, koji je inhibitor signalizacije miostatina (Foster i sur. 2009, Matsakas i sur. 2009). Blokada se mo~e ostvariti na razli itim razinama, kao ato su poveanje ekpresije folistatina, koji je prirodni antagonist miostatina, ili pak blokiranjem aktivnosti miostatina pomou humaniziranog monoklonskog antitijela, kao ato je Wyethov MYO-29. MYO-29 (Stamulumab) je eksperimentalni lijek za blokadu myostatina razvijen u Wyeth Pharmaceuticals u Pennsylvanii za lije enje miaine distrofije. MYO-29 je rekombinantno ljudsko antitijelo osmialjeno da ve~e i inhibira aktivnost myostatina. MYO-29 je G1 imunoglobulin antitijelo koje se ve~e na myostatin i spre ava vezanje na svoju ciljnu stanicu, ime se spre ava djelovanje myostatina na miaino tkivo, tj. spre avanje rasta. U novijim studijama koristi se bioloaki nazvan ACE-031, ato je verzija topljivog oblika aktivin tip 2B receptora (ACVR2B), i provodi se sistemska primjena ACE-031 na razinu miainih vlakana. Zabilje~en je rast vlakana, u oba tipa, vlaknima tipa 2, ali i dosad ne toliko istra~enim vlaknima tipa 1 (Cadena i sur. 2010). Iz perspektive miaia kao kontraktilnog organa, ovi rezultati otkrivaju nam kako blokiranje ovog signalnog puta mo~e dovesti do ja anja ne samo funkcionalnih parametara kao ato su snaga i brzina, ve i one koje se odnose na umor miaia i njihovu izdr~ljivost. Rezultati imaju potencijalne implikacije za koriatenje inhibitora miostatina u bolesti, kao ato je sarkopenija, gdje je izra~en gubitak vlakana tipa 2. Konkretno, nalazi pokazuju da inhibicija miostatina nije samo korisna kod anaboli kog stimulansa zaostalih miainih vlakana tipa 2, ve i promicanju funkcija vlakana tipa 1 koji su relativno poateeni u starenju miaia. Iz perspektive miaia kao metaboli kog tkiva, rezultati podi~u dodatna pitanja u vezi metaboli kih u inaka kada se signalizacijski sustav manipulira. Ranije studije pokazale su da genetski gubitak MSTN mo~e smanjiti nakupljanje masnoa i poboljaati metabolizam glukoze u miajim modelima pretilosti i dijabetesa tipa 2 (McPherron i sur. 2002). Kasnije studije dokumentiraju vrlo sli ne metaboli ke u inke pomou farmakoloakih metoda za blokiranje aktivnosti miostatina (LeBrasseur i sur. 2009). Veina tih u inaka proizlaze iz gubitka direktne signalizacije miostatina na miaie, ato je vrlo va~no za razumjevanje u kojoj mjeri izmjenjena signalizacija u razli itim vrstama vlakana pridonosi ovim sveukupnim fizioloakim u incima. Upravo slijedom svega navedenog nekoliko je velikih biotehnoloakih i farmaceutskih kompanija pokrenulo klini ke studije sa miostatin inhibitorima, prvenstveno radi napredaka u lije enju bolesti. Najnovije studije govore i o ulozi miostatina u razvitku tetiva i ligamenata, ato je sasvim novo podru je za znanstvena istra~ivanja. Vraajui se ponovno na aspekt sporta, istra~ivanja miostatina pod posebnim su povealom bodybuildinga, gdje bi rezultati imali najvei u inak. 3.2.3 IGF 1 IGF 1 je protein koji stimulira stani nu proliferaciju, somatski rast i diferencijaciju. Postoji u razli itim izoformama, uklju ujui jetreni oblik koji sustavno cirkulira, te specifi ne miaine oblike. Molekularna struktura mu je vrlo sli na inzulinu, od kud i sami naziv. IGF 1 se u istra~ivanjima esto pokazao kao mo~da najja i posrednik miainog rasta. Iako temeljni mehanizmi povezanosti starenja i gubitka miaia nisu u potpunosti objaanjeni, znanstvenici su u studijama pokuaali ubla~iti gubitak poveanjem regenerativne sposobnosti miaia, i to injekcijom rekombinantnog adeno asociranog virusa voenog poja anom ekspresijom IGF 1 u diferencirana miaina vlakna. (Barton-Davis i sur. 1998) Uspjeano je demonstrirano da ekspresija IGF 1 poti e prosje no poveanje miaine mase od 15%, te poveanje snage od 14% kod mladih odraslih miaeva, te isto tako zna ajno spre ava miaino starenje kod starih odraslih miaeva, i to poveanjem snage za 27% u usporedbi sa miaevima kojima nisu dane injekcije. Razina miai ne mase i tip miainog vlakna ostali su na sli nim razinama kao i u mladih miaeva. Studija o kojoj govorimo u svakom slu aju ima potencijal promijeniti na in na koji starimo. Veina studija koje su koristile IGF 1 kao posrednika, za rezultat imale su poveanje ili u veli ini ili snazi. Naj eae su to bili unosi istog IGF 1, dok se koriatenje virusa kao genskog posrednika pokazalo kao vrlo u inkovito sa dugotrajnim efektom. Upravo unos dodatne DNK miaiima da proizvode svoj IGF 1, klju  je u postizanju anaboli kih u inaka i u inaka pomlaivanja u miaiima. Takoer vrijedno otkrie studije jest miaino poveanje kod mladih miaeva za 15%, uz vrlo va~nu napomenu da injekcije nisu bile kombinirane sa vje~banjem, te da se sav miaini rast dogodio bez dodatnih mehani kih stimulansa. IGF1 i njegovi u inci pokazuju da direktno stimulira procese kao ato su sinteza proteina i satelitna proliferacija stanice, ato rezultira hipertrofijom miaia. (Adams i sur. 1998) Ljudska snaga miaia smanjuje se po stopi od 12 do 14 % po desetljeu nakon dobi od 50 godina (Lindle i sur. 1998, Lynch i sur. 1999). Taj gubitak snage javlja se s godinama zbog mnogo faktora, ali je prije svega pripisan gubitku miaine mase (Frontera i sur. 1991, Reed i sur. 1991), ili sarkopeniji. S obzirom da se sarkopenija odnosi na gubitak funkcionalnih sposobnosti (Rantanen i sur. 1997), povean rizik od pada i fraktura (Aniansson i sur. 1984, Lord i sur. 1994), i smanjenu mineralne gustoe kostiju (Sinaki i sur. 1986), ima negativne posljedice na zdravstveno stanje i funkcionalne sposobnosti starije osobe. Za prevenciju i lije enje sarkopenije ipak je naju inkovitiji trening snage (ST) uz najmanje negativnih nuspojava (Hurley i sur. 1995). Veliko poveanje snage i miaine mase mo~e nastupiti u vrlo kratkom periodu sa ST, no te su promjene unutar populacije vrlo nestabilne (Ivey i sur. 2000). Primjerice u studiji o ST-u, muakarci i ~ene izmeu 65 -70 godina varirali su u poveanju snage 5- 59%, a miai nog volumena (MV) od 1  20% (Lemmer i sur. 2000.). Ovakve varijacije u miainoj adaptaciji na trening predla~u sna~an geneti ki utjecaj. Daljnje geneti ke asocijacije potvrene su injenicom da je >50% varijacija u temeljnoj snazi i miainoj masi nasljedno (Calvo i sur. 2002, Forbes i sur. 1995, Nguyen i sur. 1998, Seeman i sur. 1996). Takoer se pokazalo da je adaptacija miaia na ST visoko nasljedno izra~ena (Thibault i sur. 1986, Thomis i sur. 1998). Cirkulacijske razine IGF1 proteina padaju u poodmaklim godinama (iza 50.godine), a IGF1 se uzro no odnosi na gubitak miaine snage i mase koja se javlja s dobi (Grounds 2002, Toogood i sur. 1998). Egzogeni hormon rasta poveava cirkulacijske razine IGF1, ato je pokazalo da poveava miainu masu i moguu snagu (Cuneo i sur. 1990, Salomon i sur. 1989). Mnogo va~nije od cirkulacijskih razina IGF1 su izoforme IGF1 proizvedene u miaiima koje djeluju autokrino i parakrino (Adams i sur. 1999, Bamman i sur. 2003, Goldspink 1999). Studije na transgenskim miaevima pokazale su izravan autokrino/parakrini u inak poveane razine IGF1 ekspresije poveavajui miainu masu (Fiorotto i sur. 2003). Ta ista transgenska linija miaeva, u usporedbi sa kontrolnom skupinom, pokazuje smanjenje dobnih gubitaka miainih motoneurona i vlakana tipa 2B (Messi i sur. 2003). Ovo o uvanje motoneurona i brzih miainih vlakana, o uvat e i snagu u starenju miaia. Studijom je utvren porast snage miaia u starijih ~ena nakon primjene rekombinantnog ljudskog IGF1 (Boonen i sur. 2002). Izvjeaa novijih studija pokazale su povezanost izmeu IGF1 genskog markera i osnovne nemasne tjelesne mase (FFM) (Chagnon i sur. 2001). Nadalje, taj isti marker pokazao je da se ve~e i povezuje sa FFM uslijed treninga (Sun i sur. 1999). Podru je u blizini IGF1 genskog lokusa upleteno je u utjecaj na FFM, i osnovnu i kao odgovor na trening, ime se IGF1 potvruje kao jak kandidat za miainu masu, kao i snagu. Polimorfizam IGF1 promotora ispitan je u mnogim kontekstima (Frayling i sur. 2002., Kim i sur. 2002, Rietveld i sur. 2003, Rosen i sur. 1998). Genotipizacijom pomou mikrosatelita dobivamo obi no tri skupine: 192 homozigota, 192 heterozigota i oni koji nisu nositelji 192 polimorfizma. Alela 192 je naj eaa alela u istra~ivanih populacija do danas. Postoje dokazi da u ~ivotinja i ljudi citozin adenin dinukleotid ponavljajui polimorfizmi pronaeni u regijama gena promotora mogu utjecati na gensku ekspresiju (Agarwal i sur. 2000, Rothenburg i sur. 2001). Upravo ti ponavljajui polimorfizmi djeluju kao evolucijski okida i za fino podeaavanje gena s minimalnim atetnim posljedicama (King i sur. 1997). Kao krajnji zaklju ak, u odgovoru na ST, nositelji alela imat e vei porast snage i MV, u usporedbi s onima koji nisu nositelji. Svi ovi navedeni rezultati, u kombinaciji s buduim studijama, nastavit e pridonositi razumjevanju uloge genskih polimorfizama na odgovore na vje~banje. IGF1 predmet je velikog broja istra~ivanja u genskoj terapiji, zbog rezultata o njegovom direktnom i indirektnom vrlo airokom djelovanju, a vrlo izra~eno posredniatvo u miainom rastu ini ga vrlo atraktivnim istra~iva kim predmetom genskog dopinga. 3.2.4 ACTN 3 Zajedni ki polimorfizam R577X u ACTN3 genu rezultira potpunim nedostatkom alfa-aktinin 3 proteina u pribli~no 16 % ljudi u svijetu. Prisutnost alfa-aktinin 3 proteina je povezana je sa poboljaanom snagom sprinta u sportaaa , ali i ope populacije. Unato  tome, postoje dokazi da je nulti genotip XX djelovao pozitivnom selekcijom, vjerojatno zbog presudne uloge u regulaciji metabolizma miaia. Nedostatak alfa-aktinin 3 proteina smanjuje aktivnost glikogen fosforilaze i rezultira temeljnim pomakom prema viae oksidativnim putevima energije. Nedostatak alfa-aktinin 3 proteina u opoj populaciji je esta pojava zbog polimorfne nulte alele u ACTN3 genu. Brojne nezavisne studije ustvrdile su da je nedostatak atetan za sprint i snagu sportaaa, ali i ope populacije (Agbulut i sur. 2003, Druhzeskaya i sur. 2008, Niemi i sur. 2005, Roth i sur. 2008). Alfa-aktinini u sarkomeri odavno se smatraju prvenstveno strukturnim bjelan evinama, meutim noviji rezultati dokazuju kako alfa-aktinin 3 igra zna ajnu ulogu u regulaciji metabolizma miaia. Nedostatak alfa-aktinin 3 dovodi do promjene u karakteristikama brzih glikolitskih miainih vlakana prema sporim miainim vlaknima sa oksidativnim metabolizmom (MacArthur i sur. 2007, Quinlan i sur. 2010). Viae od milijarde ljudi na svijetu manjkavi su alfa-aktininom 3, a sve je viae dokaza koji sugeriraju da je ACTN3 genotip vrlo va~na genetska varijanta koja utje e na metaboli ke funkcije ljudskih miaia. Nedostatak alfa-aktinin 3 dovodi do temeljne promjene u metabolizmu daleko od anaerobnih puteva prema oksidativnim putevima u metabolizmu miaia, ato pru~a objaanjenje za povezanost nedostatka alfa-aktinina 3, slabijih sprint performansi i snage, i poboljaanih performansi izdr~ljivosti. Poveanje metaboli ke u inkovitosti miaia sa nedostatkom alfa-aktinin 3 mo~e takoer dati objaanjenje za adaptivnu korist 577X alele tijekom nedavne ljudske evolucije. Ono ato svakako slijedi u istra~ivanjima ovog podru ja je seciranje molekularnih mehanizama na kojima se temelji ovaj metaboli ki fenotip i istra~ivanje da li ACTN3 genotip utje e na homeostazu glukoze i adaptivne odgovore na prehranu u modernom svijetu. 3.3 Kandidati prema psiholoakoj sposobnosti BDNF Dobro je dokumentirano da fizi ka aktivnost mo~e izazvati niz razli itih podra~aja koji su u mogunosti poboljaanja snage i izdr~ljivosti performanse miaia (Holloszy 1976, Booth i sur. 2010, Holloszy 1967, Holloszy 2008). Osim toga, redovita fizi ka aktivnost mo~e o uvati ili odgoditi pojavu nekoliko metaboli kih poremeaja u ljudskom tijelu. Tjelovje~ba je takoer poznata u poboljaanju raspolo~enja i kognitivne funkcije aktivnih ljudi (Kramer i sur. 1999, Colcombe i sur. 2003, Berchtold i sur. 2010), iako fizioloake pozadine tih u inaka ostaju nejasne. U novije vrijeme, kako su pionirske studije u proalosti pokazale da tjelesna aktivnost poveava ekspresiju BDNF-a u mozgu atakora, poduzete su brojne studije kako bi se uspostavila veza izmeu tog neurotrofina i post-aktivnog poboljaanja raspolo~enja te kognitivnih funkcija kod ljudi (Cotman i sur. 2005). Nedavno je pokazano da tjelovje~ba mo~e poveati koncentraciju BDNF plasme ili seruma kod ljudi. Takoer se zna da tjelovje~ba ili elektri na stimulacija mo~e poveati ekspresiju BDNF-a u miaiima. Saznanja je mnogo, ali i potrebno je joa mnogo istra~ivanja na ovom podru ju, primjerice djelovanje fizi ke aktivnosti na tri izoforme BDNF-a, osobito s obzirom na mentalno stanje i kognitivne performanse kod ljudi. NUSPOJAVE GENSKOG DOPINGA Od 2001.godine, kada se o poboljaanju sposobnosti sportaaa koji koriste principe genske terapije raspravljalo po prvi put, doping je bio predmet mnogih rasprava i polemika ato se ti e njegove zabrane. Kako je genska terapija novi oblik medicine, i do nedavno je testirana samo kod bolesnika sa terminalnim bolestima, njene dugoro ne posljedice nisu poznate. Upravo iz tog razloga joa je mnogo pitanja otvorenih u tra~enju odgovora o genetskoj manipulaciji u kontekstu sporta. Mo~da najvee pitanje odnosi se na teoretsku mogunost koriatenja transgena u genskom dopingu i njihovog nehoti nog utjecaja na zametne stanice, stvarajui tako trajne promjene koje se mogu prenjeti na budue generacije (Haisma i sur. 2006). Trenutno ne postoje definitivni odgovori na to pitanje. Neki od negativnih u inaka genskog dopinga nee biti specifi ni za genetsku manipulaciju, ve za prirodu genetskog proizvoda tako izra~enog. U tom smislu rizici genskog dopinga mogu se analizirati s obzirom na znanja o konvencionalnoj uporabi proizvoda. Primjerice, iako ne postoje opisi posljedica genskog dopinga na reproduktivne parametre in vivo i in vitro, studije su pokazale da EPO stimulira steroidogenezu u Leydigovim stanicama, ato izaziva poveanje proizvodnje testosterona, ato dovodi do negativne povratne informacije kod oslobaanja spolnih hormona, a time smanjenja spermatogeneze i potencijala spermija koji mogu izazvati neplodnost (Yamazaki i sur. 2004). S druge strane, kao kontrast, neke studije su pokazale pozitivne nuspojave izra~avanja proizvoda dopinga genskih kandidata, kao ato je smanjenje adipogeneze, i to utjecajem miostatin antagonista (Tsuchida 2006), ili neuroprotektna svojstva koja pru~a tretman na bazi EPO-a (Ehrenreich i sur. 2004, Chatagner i sur. 2010). Ipak potrebno je saznati viae o slo~enoj fiziologiji svakog transgenskog proizvoda, prije nego ato e biti sigurno i prihvatljivo sankcionirati takve uporabe. DETEKCIJA GENSKOG DOPINGA Otkrivanje genskog dopinga vrlo je teako, iako bi se moglo postii uz viae raspolo~ivih pristupa, uklju ujui izravne i neizravne metode (Mansour i sur. 2009). Direktne metode uklju uju otkrivanje rekombinantnih proteina, i gensko umetanje vektora, kao ato su virusi i plazmidi. Neizravne metode ovise o otkrivanju potpisnih promjena povezanih sa genskim dopingom, primjerice promjena u imunoloakom sustavu nakon prijenosa gena, ili promjena u transkriptomu ili proteomu odreene vrste stanica. U genskoj terapiji, transgenske zamjene za neispravan gen, a time i genska ekspresija, otkrit e se gdje je ranije nedostajala. Meutim u genskom dopingu, o ekivani u inak bit e poveana koncentracija genskog proizvoda prethodno izra~enog na normalnoj razini, ato ini otkrivanje te~e (Baoutina i sur. 2008). Jedna studija pokazala je neke strukturalne razlike izmeu endogenog i rekombinantnog EPO, preko njihovih izoelektri nih ponaaanja (Lasne i sur. 2004). Druga mogunost za izravno otkrivanje temelji se na upotrebi molekularnih testova koji razlikuju genomsku DNK od komplementarne DNK (c DNK). Slijed c DNK ne sadr~i introne, pa se mo~e razlikovati tehnikama kao ato su lan ana reakcija polimeraze (PCR) ili Southern blot analize (Baoutina i sur. 2010). Otkrivanje umetanja vektora u krvnoj plazmi predstavlja velik problem, s obzirom na iznimno kratko vrijeme poluraspada cirkulirajuih plazmida, adenovirusa i adeno- asociranih virusa . Jedini na in za otkrivanje unosa vektora u tjelesne tekuine bio bi kroz primjenu molekularnih testova s relativno kratkim vremenskim razmacima, uz potrebu da se stvori re~im redovitog testiranja (Beiter i sur. 2011). Neizravne metode zasnivaju se na istra~ivanjima u inaka genskog dopinga na stanice, tkiva ili cijeli organizam. Ova strategija uklju uje i ispitivanje za potencijalni imunoloaki odgovor na umetanje vektora ili peptida kodiranih uvedenom nukleinskom kiselinom. Nedavno je koriatenje trankriptoma, koji se sastoji od analize tkiva mRNK transkripata, postala obe avajua metoda otkrivanja genskog dopinga. Koli ina i sastav tkiva transkriptoma odraz je njegovih metaboli kih aktivnosti. Nekim tkivima mo~e se vrlo lako pristupiti u izgradnji uzorka gena. Na taj na in mogue je procjeniti neke promjene u svakom uzorku ekspresije, podr~avajui razvoj tehnika za otkrivanje dopinga (Rupert 2009) BIOETI KO GLEDI`TE Dva su glavna argumenta koriatena od WADA-e kako bi se opravdala zabrana genskog dopinga. Zabrinutost zbog moguih zdravstvenih rizika kod umetanja gena ili uporaba tvari koje ometaju ekspresiju gena. Takve promjene u ekspresiji gena mogu donjeti nepoznate rizike za zdravlje sportaaa i ako egzogene sekvence na bilo koji na in utje u na zametne stanice, promjene bi se mogle prenositi na budue naraataje. Drugi argument WADA-e je pitanje pravednosti. Genetska manipulacija u svrhu poveavanja sportskih performansi vidi se kao kraenje sportskog duha, dajui nepoatene fizi ke prednosti onima koji imaju pristup tra~enoj tehnologiji (Haisma i sur. 2006). Postoje dva na ina analize eti kog statusa genskog dopinga (Miah 2006). Prvi smatra da je sportska etika podreena medicinskoj etici, ato bi podrazumjevalo da ako je koriatenje genske terapije za medicinu dopuateno, svako poveanje performansi bi trebalo biti prihvatljivo. Na taj na in sportski bi lije nik mogao propisati tvari za potencijalno poja avanje performansi , ili gensku terapiju sportaaima kako bi se ubla~ilo zdravstveno stanje. Meutim na nametnuto pitanje nije lagano odgovoriti; kako najbolje lije iti sportaaa pacijenta, viae kao sportaaa ili viae kao pacijenta?! Isto tako neki pacijenti mogu imati viae interesa za primanje tretmana koji e im initi dobro u smislu sportskih performansi, nego s druge strane ~ivotu. Drugi na in je podrazumjevanje sportske etike kao zasebne cjeline iz medicinske etike. Drugim rije ima, sport se gleda kao moralna praksa, koja sve dok ne zahtjeva odbacivanje pojmova medicinske etike, ovisi viae o sportskom kontekstu, nego medicinskom (Miah 2003, Artioli i sur. 2007). Stavovi o liberalizaciji povoljnog koriatenja agenata za poboljaanje performansi, podr~ani su od neki eti ara, ali ipak manjine (Kious 2008). Osnovni argument je ako se od sportaaa o ekuje legitimno zalaganje poboljaanja performansi (koriatenjem metode treninga, metode prehrane i psiholoakog uvjetovanja), ne postoje o iti razlozi za isklju enje agenata za poboljaanje performansi, primjerice anaboli kih steroida, iz skupa metoda koje se mogu koristiti za poboljaanje atletskih performansi. Iako se mo~e initi da e to dati nepravednu prednost sportaaima kojima su takva sredstva dostupna, mo~e se rei i da je napredno treniranje, napredna prehrana i psiholoako praenje vrlo skupo, kao i spomenuti agenti, te nedostupno svim sportaaima. Iz prethodno navedenog zaklju uje se da izvedbu poboljaanu agentima ne treba izdvojiti za zabranu na osnovu nedostatka pravednosti. Vrlo sli no je sa zdravstvenim rizicima, koji su prisutni u mnogim oblicima sportskog treninga. Logi no je da bi se svaka zabrana trebala temeljiti na objektivnoj procjeni rizika koji bi procjenjivali agente i metode treninga na ravnopravnoj osnovi, za razliku od zabrane samo na osnovu preporuke. Ovakvi pro argumenti, ukoliko bi bili prihvaeni u odnosu konvencionalnih agenata za poboljaanje performansi, kao takvi odnosili bi se i na genski doping. Kako trenutno stvari stoje, rizici ljudskog genskog lije enja nedovoljno su shvaeni u kontekstu primjene kod zdravih pojedinaca, ali ako bi metoda genetske manipulacije mogla biti prikazana kao nositelj minimalnih zdravstvenih rizika, ne bi bilo ni logi kih razloga za zabranu. Budui da je genska terapija na elu medicinske znanosti, njegova upotreba u poboljaanju sportskih performansi bila bi vrlo skupa, i na taj na in ograni ena na financijski bolje stojee sportaae, ato ponovo postavlja pitanje pravednosti. Meutim ekonomsko je pravilo da tehnologijama recimo strmoglavo padaju cijene sa airim koriatenjem, pa bi se to pravilo takoer moglo primjeniti i na tehnologiju genetske manipulacije. Dakle, mogue je da e jeftiniji komercijalni setovi genske terapije postati dostupni u budunosti. Time bi i genski doping postao dostupan svim sportaaima bez obzira na njihovu financijsku pozadinu. Oni koji odbacuju konvencionalan doping na eti koj osnovi, takoer e odbaciti i genski doping. Meutim prihvaanje konvencionalnog dopinga, kao ato je to zagovarano od manjine bioeti ara, racionalno bi omoguilo puno koriatenje tehnologije genetskih manipulacija u sportu. Kada bi se to dogodilo, nema sumnje da bi dosadaanji svjetski sportski rezultati, preali dosadaanje granice i dosegnuli dosad nevienu razinu. ZAKLJU CI Genski doping posjeduje jednu vrlo kontroverznu karizmu, biti budunost medicine i medicinskih istra~ivanja, a ujedno biti pod konstantnim pritiskom limitiranja zakonom i bioeti kim glediatem. Pozitivni u inci i budunost genske terapije ne mogu se osporiti, sljedom ega zaklju ujemo i podjednak napredak u genskom dopingu, uz otvoreno pitanje legalnosti ili s druge strane javnosti u inaka. Genski doping bilje~i rapidni razvitak, i svakom novom studijom svjedoci smo novih, zna ajnijih uloga i svojstava genskih kandidata. Svakom spomenutom genskom kandidatu u ovom preglednom radu dokazano je neko od djelovanja ili bar utjecaj na poboljaanje izdr~ljivosti, miainu izvedbu i mo~da najmanje istra~enu psiholoaku sposobnost, ato otvara velik interes farmacije, biokemije i raznih grana medicine za daljnja istra~ivanja. Koriatenje u sportu neslu~beno je sasvim sigurno mnogo prisutnije nego ato to pokazuju slu~beni podaci. Dokaz tome stalni su napori Svjetske Antidopinake agencije u razvijanju tehnika detekcije koje zasad sasvim sigurno kaskaju za razvojem genskog dopinga. Medicinski gledano, pozitivnost ili negativnost nuspojava veliko je pitanje, koje takoer tra~i joa konkretnih odgovora. Kao krajnji zaklju ak, kroz sferu bioetike, regulatorna tijela, sportaai, ali i druatvo openito morati e odlu iti jesu li spremni otvoriti ta 'velika' vrata u novi svijet genskog dopinga. ZAHVALE Zahvaljujem se ovom prilikom kao vjernik najprije dragom Bogu ato mi je dao priliku ~ivjeti i upoznavati svijet da ga promatrajui mogu iz dana u dan otkrivati i spoznavati. Sve dublja i dalja saznanja, a na osobit na in ova iz genetike otkrivaju nam koliko malo i povrano poznajemo svijet i sami sebe, te koliko je tajna ~ivota daleko od naaih mogunosti i granica naaeg znanja. Zahvaljujem takoer i ljudima koji me prate kroz ~ivot i ovu potragu u ~ivotu ine smislenom i lijepom, jer niata samo po sebi nema vrijednost ako to ne inimo zbog onih koji su oko nas. Zahvaljujem se svojemu mentoru Milanu Miloaeviu i ostalim profesorima koji su ovih aest godina prenosili svoje znanje, ulagali dobru volju i bili dostupni te tako ugradili dio sebe u moj ~ivot i ovaj rad. Posebno se zahvaljujem Nevenu Iviu koji mi je pomogao prikupiti i izanalizirati brojne i obilne materijale koji su bili potrebni za ia itavanje zaklju aka i sumiranje prikupljenih injenica koje ovaj rad donosi. Zahvaljujem se i svojim kolegama meu kojima u istaknut Marinu Vuksanovi i Marjana Urlia koji su mi svojim materijalima i dobrom voljom pomogli da ovaj studij dovraim s lakoom i osmijehom na licu. Zahvaljujem se i svojoj obitelji koja me uporno tolerirala i pratila u studentskom ~ivotu. Nadam se da se trud svih isplatio. LITERATURA Adams GR., McCue Samuel A.; Department of Physiology and Biophysics, University of California, Irvine, CA; Localized infusion of IGF 1 results in skeletal muscle hypertrophy in rats; Journal of Applied Physiology 84(5): 1716-1722, 1998 Adams GR, Haddad F, and Baldwin KM. Time course of changes in markers of myogenesis in overloaded rat skeletal muscles. J Appl Physiol 87: 1705 1712, 1999 Agarwal AK, Giacchetti G, Lavery G, Nikkila H, Palermo M, Ricketts M, McTernan C, Bianchi G, Manunta P, Strazzullo P, Mantero F, White PC, and Stewart PM. CA-Repeat polymorphism in intron 1 of HSD11B2: effects on gene expression and salt sensitivity. Hypertension 36: 187 194, 2000 Agbulut O, Noirez P, Beaumont F, Butler-Browne G Myosin heavy chain isoforms in postnatal muscle development of mice. Biol Cell 95: 399 406, 2003 Amthor H, Macharia R, Navarrete R, Schuelke M, Brown SC, Otto A, Voit T, Muntoni F, Vrbova G, Partridge T, Zammit P, Bunger L, Patel. Lack of myostatin results in excessive muscle growth but impaired force generation. Proc Natl Acad Sci U S A 104: 1835 1840, 2007 Aniansson A, Zetterberg C, Hadberg M, and Henriksson K. Impaired muscle function with aging. A background factor in the incidence of fractures of the proximal end of the femur. Clin Orthop 191: 193 200, 1984 Artioli GG, Hirata RDC, Lancha Junior AH. Terapia gnica, doping gentico e esporte: fundamentao e implicaes para o futuro. Rev Bras Med Esporte 2007; 13: 349-354 Bamman MM, Hill VJ, Adams GR, Haddad F, Wetzstein CJ, Gower BA, Ahmed A, and Hunter GR. Gender differences in resistance-training-induced myofiber hypertrophy among older adults. J Gerontol A Biol Sci Med Sci 58: 108 116, 2003 Baoutina A, Alexander IE, Rasko JE, Emslie KR. Developing strategies for detection of gene doping. J Gene Med 2008; 10: 3-20 Baoutina A, Coldham T, Bains GS, Emslie KR. Gene doping detection: evaluation of approach for direct detection of gene transfer using erythropoietin as a model system. Gene Ther 2010; 17: 1022-1032 Barton  Davis Elisabeth, Daria I.Shoturma, Antonio Musaro, Nadia Rosenthal, and H.Lee Sweeney; Department of Physiology, University of Pennsylvania Scool of Medicine, Philadelphia, PA and Cardiovascular Reasearch Center, Massachusetts General Hospital, Charlestown, MA; Viral mediated expression of insulin like growth factor 1 blocks the aging  related loss of skeletal muscle function;Proc Natl Acad Sci USA 1998 Dec 22; 95 (26): 15603-7 Bassel-Duby R, Olson EN. Signaling pathways in skeletal muscle remodeling. Annu. Rev. Biochem. 2006;75:19 37 Beall CM, Cavalleri GL, Deng L, Elston RC, Gao Y, Knight J, Li C, Li JC, Liang Y, McCormack M, Montgomery HE, Pan H, Robbins PA, Shianna KV, Tam SC, Tsering N, Veeramah KR, Wang W, Wangdui P, Weale ME, Xu Y, Xu Z, Yang L, Zaman MJ, Zeng C, Zhang L, Zhang X, Zhaxi P, Zheng YT (June 2010). HYPERLINK "http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?tool=pmcentrez&artid=2895075""Natural selection on EPAS1 (HIF2alpha) associated with low hemoglobin concentration in Tibetan highlanders". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 107 (25): 11459 64 Bedi JF, Gong H, Jr, Horvath SM. Enhancement of exercise performance with inhaled albuterol. Can J Sport Sci. 1988;13:144 148 Beermann DH. -Adrenergic receptor agonist modulation of skeletal muscle growth. J Anim Sci. 2002;80E Suppl 1:E18 E23 Beiter T, Zimmermann M, Fragasso A, Hudemann J, Niess AM, Bitzer M, et al. Direct and long-term detection of gene doping in conventional blood samples. Gene Ther 2011; 18: 225-231 Berchtold NC, Castello N, Cotman CW. Exercise and timedependent benefits tolearning and memory. Neuroscience 2010; 167: 588-597 Blackman MR, Sorkin JD, Munzer T, Bellantoni MF, Busey-Whitehead J, Stevens TE, Jayme J, O'Connor KG, Christmas C, Tobin JD, Stewart KJ, Cottrell E, St. Clair C, Pabst KM and Harman SM. Growth hormone and sex steroid administration in healthy aged women and men. A randomized controlled trial Boonen S, Rosen C, Bouillon R, Sommer A, McKay M, Rosen D, Adams S, Broos P, Lenaerts J, Raus J, Vanderschueren D, and Geusens P. Musculoskeletal effects of the recombinant human IGF-I/IGF binding protein-3 complex in osteoporotic patients with proximal femoral fracture: a double-blind, placebo-controlled pilot study. J Clin Endocrinol Metab 87: 1593 1599, 2002 Booth FW, Baldwin KM (1996) in The Handbook of Physiology. Exercise: Regulation and Integration of Multiple Systems, Muscle plasticity: energy demand and supply processes, eds Rowell LB, Shepherd JT (American Physiological Society, Bethesda), pp 1075 1123 Booth FW, Laye MJ. The future: genes, physical activity and health. Acta Physiol (Oxf) 2010; 199: 549-556 Broadley KJ. -Adrenoceptor responses of the airways: for better or worse. Eur J Pharmacol. 2006;533:15-27 Brunmair B, Staniek K, Drig J, Szcs Z, Stadlbauer K, Marian V, Gras F, Anderwald C, Nohl H, Waldhusl W, Frnsinn C (November 2006). "Activation of PPAR- in isolated rat skeletal muscle switches fuel preference from glucose to fatty acids". Diabetologia 49 (11): 2713 22 Cadena SM, Tomkinson KN, Monnell TE, Spaits MS, Kumar R, Underwood KW, Pearsall RS, Lachey J. Administration of a soluble activin type IIB receptor promotes skeletal muscle growth independent of fiber type. J Appl Physiol, May 13, 2010 Calvo M, Rodas G, Vallejo M, Estruch A, Arcas A, Javierre C, Viscor G, and Ventura JL. Heritability of explosive power and anaerobic capacity in humans. Eur J Appl Physiol 86: 218 225, 2002 Carlsen KH, Hem E, Stensrud T, Held T, Herland K, Mowinckel P. Can asthma treatment in sports be doping? The effect of the rapid onset, long-acting inhaled 2-agonist formoterol upon endurance performance in healthy well-trained athletes. Respir Med. 2001;95:571 576 Caruso JF, Signorile JF, Perry AC, Leblanc B, Williams R, Clark M, et al. The effects of albuterol and isokinetic exercise on the quadriceps muscle group. Med Sci Sports Exerc. 1995;27:1471 1476 Cavazzana-Calvo M, Hacein-Bey S, de Saint Basile G, Gross F, Yvon E, Nusbaum P, Selz F, Hue C, Certain S, Casanova JL, Bousso P, Deist FL, Fischer A (2000). "Gene therapy of human severe combined immunodeficiency (SCID)-X1 disease". Science 288 (5466): 669 72 Chagnon YC, Rice T, Perusse L, Borecki IB, Ho-Kim MA, Lacaille M, Pare C, Bouchard L, Gagnon J, Leon AS, Skinner JS, Wilmore JH, Rao DC, and Bouchard C. Genomic scan for genes affecting body composition before and after training in Caucasians from HERITAGE. J Appl Physiol 90: 1777 1787, 2001 Chatagner A, Huppi PS, Ha-Vinh LR, Sizonenko S. [Erythropoietin and neuroprotection]. Arch Pediatr 2010; 17 (Suppl 3): S78-S84 Chelh I, Meunier B, Picard B, Reecy MJ, Chevalier C, Hocquette JF, et al. Molecular profiles of Quadriceps muscle in myostatin-null mice reveal PI3K and apoptotic pathways as myostatin targets. BMC Genomics 2009;10:196 Cheng L, Ding G, Qin Q, Huang Y, Lewis W, He N, Evans RM, Schneider MD, Brako FA, Xiao Y, Chen YE, Yang Q. Cardiomyocyte-restricted peroxisome proliferator-activated receptor-delta deletion perturbs myocardial fatty acid oxidation and leads to cardiomyopathy. Nat. Med. 2004;10:1245 50 Colcombe S, Kramer AF. Fitness effects on the cognitive function of older adults: a meta-analytic study. Psychol Sci 2003; 14: 125-130 Cotman CW, Berchtold NC, Adlard PA, Perreau VM. Exercise and the brain. In: Molecural and Cellular Exercise Physiology. FC Mooren, K Vlker (eds). Campaign, USA, Human Kinetics, 2005, pp. 331-341 Cuneo RC, Salmon F, Wiles CM, and Sonksen PH. Skeletal muscle performance in aults with growth hormone deficiency. Horm Res 33: 55 60, 1990 Deyssig R, Frisch H, Blum WF, Waldhor T (1993). Effect of growth hormone treatment on hormonal parameters, body composition and strength in athletes. Acta Endocrinol (Copenh) 128: 313 318 DiMauro S, Hayes AP, Tsujino S. Nonlysosmal Glycogenoses. In: Engel AG, Franzini-Armstrong C, editors. Myology. McGraw-Hill; New York: 2004. pp. 1535 1558 DiMauro S, Tsujino S, Shanske S, Rowland LP. Biochemistry and molecular genetics of human glycogenoses: an overview. Muscle Nerve. 1995;3:S10 S17 Dodd SL, Powers SK, Vrabas IS, Criswell D, Stetson S, Hussain R. Effects of clenbuterol on contractile and biochemical properties of skeletal muscle. Med Sci Sports Exerc. 1996;28:669 676 Druzhevskaya AM, Ahmetov II., Astratenkova IV., Rogozkin VA. Association of the ACTN3 R577X polymorphism with power athlete status in Russians. Eur J Appl Physiol 103: 631 634, 2008 Ehrenreich H, Degner D, Meller J, Brines M, Behe M, Hasselblatt M, et al. Erythropoietin: a candidate compound for neuroprotection in schizophrenia. Mol Psychiatry 2004; 9: 42-54 Elashry MI, Otto A, Matsakas A, El-Morsy SE, Patel . Morphology and myofiber composition of skeletal musculature of the forelimb in young and aged wild type and myostatin null mice. Rejuvenation Res 12: 269 281, 2009 Filipp F. Is science killing sport? Gene therapy and its possible abuse in doping. EMBO Rep 2007; 8: 433-435 Fiorotto ML, Schwartz RJ, and Delaughter MC. Persistent IGF-I overexpression in skeletal muscle transiently enhances DNA accretion and growth. FASEB J 17: 59 60, 2003 Forbes GB, Sauer EP, and Weitkamp LR. Lean body mass in twins. Metabolism 44: 1442 1446, 1995 Foster K, Graham IR, Otto A, Foster H, Trollet C, Yaworsky PJ, Walsh FS, Bickham D, Curtin NA, Kawar SL, Patel K, Dickson . Adeno-associated virus-8-mediated intravenous transfer of myostatin propeptide leads to systemic functional improvements of slow but not fast muscle. Rejuvenation Res 12: 85 94, 2009 Frayling TM, Hattersley AT, McCarthy A, Holly J, Mitchell SMS, Gloyn AL, Owen K, Davies D, Smith GD, and Ben Shlomo Y. A putative functional polymorphism in the IGF-I gene. Association studies with type 2 diabetes, adult height, glucose tolerance, and fetal growth in UK populations. Diabetes 51: 2313 2316, 2002 Friedmann, T.; Roblin, R. (1972). "Gene Therapy for Human Genetic Disease?". Science 175 (4025): 949 Frontera WR, Hughes VA, Lutz KJ, and Evans WJ. A cross-sectional study of muscle strength and mass in 45- to 78-yr-old men and women. J Appl Physiol 71: 644 650, 1991 Fukuda MN, Sasaki H, Lopez L, Fukuda M. Survival of recombinant erythropoietin in the circulation: The role of carbohydrates. Blood. 1989;73:84 9 Gaudard A, Varlet-Marie E, Bressolle F, Audran M. Drugs for increasing oxygen and their potential use in doping: A review. Sports Med. 2003;33:187 212 Giannoulis MG, Sonksen PH, Umpleby M, Breen L, Pentecost C, Whyte M et al. (2006). The effects of growth hormone and/or testosterone in healthy elderly men: a randomized controlled trial. J Clin Endocrinol Metab 91: 477 484 Gibney J, Healy ML, Sonksen PH (2007). The growth hormone/insulin-like growth factor-I axis in exercise and sport. Endocr Rev 28: 603 624 Girgenrath S, Song K, Whittemore LA. Loss of myostatin expression alters fiber-type distribution and expression of myosin heavy chain isoforms in slow- and fast-type skeletal muscle. Muscle Nerve 31: 34 40, 2005 Goldspink G. Changes in muscle mass and phenotype and the expression of autocrine and systemic growth factors by muscle in response to stretch and overload. J Anat 194: 323 334, 1999 Goubault C, Perault MC, Leleu E, Bouquet S, Legros P, Vandel B, et al. Effects of inhaled salbutamol in exercising non-asthmatic athletes. Thorax. 2001;56:675 679 Graham MR, Baker JS, Evans P, Kicman A, Cowan D, Hullin D et al. (2007). Short-term recombinant human growth hormone administration improves respiratory function in abstinent anabolic-androgenic steroid users. Growth Horm IGF Res 17: 328 335 Grounds MD. Reasons for the degeneration of ageing skeletal muscle: a central role for IGF-1 signaling. Biogerontology 3: 19 24, 2002 Guo W, Flanagan J, Jasuja R, Kirkland J, Jiang L, Bhasin S. The effects of myostatin on adipogenic differentiation of human bone marrow-derived mesenchymal stem cells are mediated through cross communication between Smad3 and Wnt/beta-catenin signaling pathways. J Biol Chem 2008;283:9136-45 Haisma HJ, de Hon O. Gene doping. Int J Sports Med 2006; 27: 257-266 HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Hardie%20DG%22%5BAuthor%5D"Hardie DG. ,HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17712357" \o "Nature reviews. Molecular cell biology."Nat Rev Mol Cell Biol. 2007 Oct;8(10):774-85. AMP-activated/SNF1 protein kinases: conserved guardians of cellular energy. Division of Molecular Physiology, College of Life Sciences, University of Dundee, Dow Street, Dundee, DD1 5EH, Scotland, UK. d.g.hardie@dundee.ac.uk Healy ML, Dall R, Gibney J, Bassett E, Ehrnborg C, Pentecost C et al. (2005). Toward the development of a test for growth hormone (GH) abuse: a study of extreme physiological ranges of GH-dependent markers in 813 elite athletes in the postcompetition setting. J Clin Endocrinol Metab 90: 641 649 HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Henderson%20J%22%5BAuthor%5D"Henderson J, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Withford-Cave%20JM%22%5BAuthor%5D"Withford-Cave JM, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Duffy%20DL%22%5BAuthor%5D"Duffy DL, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Cole%20SJ%22%5BAuthor%5D"Cole SJ, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Sawyer%20NA%22%5BAuthor%5D"Sawyer NA, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gulbin%20JP%22%5BAuthor%5D"Gulbin JP, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Hahn%20A%22%5BAuthor%5D"Hahn A, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Trent%20RJ%22%5BAuthor%5D"Trent RJ, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Yu%20B%22%5BAuthor%5D"Yu B. ; HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=epas1%20in%20sports" \o "Human genetics."Hum Genet. 2005 Dec;118(3-4):416-23. Epub 2005 Oct 6. The EPAS1 gene influences the aerobic-anaerobic contribution in elite endurance athletes. Source Department of Molecular & Clinical Genetics, Royal Prince Alfred Hospital and Central Clinical School, The University of Sydney (K25), Camperdown, 2050, Australia. Hodson M.E, P.L. Shah. ERS Journals Ltd 1995, DNase trials in cystic fibrosis Holloszy JO, Booth FW. Biochemical adaptations to endurance exercise in muscle. Annu Rev Physiol 1976; 38:273-291 Holloszy JO. Biochemical adaptations in muscle. Effects of exercise on mitochondrial oxygen uptake and respiratory enzyme activity in skeletal muscle. J Biol Chem 1967; 242: 2278-2282 Holloszy JO. Regulation by exercise of skeletal muscle content of mitochondria and GLUT4. J Physiol Pharmacol 2008; 59(Suppl 7): 5-18 Hood DA (2001) Contractile activity-induced mitochondrial biogenesis in skeletal muscle. J Appl Physiol 90:1137 1157 Hurley B, Redmond R, Pratley R, Trueth M, Rogers M, and Goldberg A. Effects of strength training on muscle hypertrophy and muscle cell disruption in older men. Int J Sports Med 16: 380 386, 1995 Ivey FM, Roth SM, Ferrell RE, Tracy BL, Lemmer JT, Hurlbut DE, Martel GF, Siegel EL, Fozard JL, Jeffrey ME, Fleg JL, and Hurley BF. Effects of age, gender, and myostatin genotype on the hypertrophic response to heavy resistance strength training. J Gerontol A Biol Sci Med Sci 55: 641 648, 2000 Jones AM, Carter H. The effect of endurance training on parameters of aerobic fitness. Sports. Med. 2000;29:373 86 Kaur M, Chivers JE, Giembycz MA, Newton R. Long-acting 2-adrenoceptor agonists synergistically enhance glucocorticoid-dependent transcription in human airway epithelial and smooth muscle cells. Mol Pharmacol. 2008;73:203 214 Kim JG, Roh KR, and Lee JY. The relationship among serum insulin-like growth factor-I, insulin-like growth factor-I gene polymorphism, and bone mineral density in postmenopausal women in Korea. Am J Obstet Gynecol 186: 345 350, 2002 King DG, Soller M, and Kashi Y. Evolutionary tuning knobs. Endeavour 21: 36 40, 1997 Kious BM. Philosophy on steroids: why the anti-doping position could use a little enhancement. Theor Med Bioeth 2008; 29: 213-234 Knutti D, Kralli A (2001) PGC-1, a versatile coactivator. Trends Endocrinol Metab 12:360 365 Kollberg G, et al. Cardiomyopathy and exercise intolerance in muscle glycogen storage disease 0. N Engl J Med. 2007;357:1507 1514 Kramer AF, Hahn S, Cohen NJ, et al. Ageing, fitness and neurocognitive function. Nature 1999; 400: 418-419 Kubota N, Yano W, Kubota T, Yamauchi T, Itoh S, Kumagai H, Kozono H, Takamoto I, Okamoto S, Shiuchi T, Suzuki R, Satoh H, Tsuchida A, Moroi M, Sugi K, Noda T, Ebinuma H, Ueta Y, Kondo T, Araki E, Ezaki O, Nagai R, Tobe K, Terauchi Y, Ueki K, Minokoshi Y, Kadowaki T. Adiponectin stimulates AMP-activated protein kinase in the hypothalamus and increases food intake. Cell. Metab. 2007;6:55 68 Larsson K, Gavhed D, Larsson L, Holmer I, Jorfelt L, Ohlsen P. Influence of a 2-agonist on physical performance at low temperature in elite athletes. Med Sci Sports Exerc. 1997;29:1631 1636 Lasne F, Martin L, de Ceaurriz J, Larcher T, Moullier P, Chenuaud P. "Genetic Doping" with erythropoietin cDNA in primate muscle is detectable. Mol Ther 2004; 10: 409-410 LeBrasseur NK, Schelhorn TM, Bernardo BL, Cosgrove PG, Loria PM, Brown TA. Myostatin inhibition enhances the effects of exercise on performance and metabolic outcomes in aged mice. J Gerontol A Biol Sci Med Sci 64: 940 948, 2009 Lee SJ. Regulation of muscle mass by myostatin. Annu Rev Cell Dev Biol 20: 61 86, 2004 Lehman JJ, Barger PM, Kovacs A, Saffitz JE, Medeiros DM, Kelly DP (2000) Peroxisome proliferator-activated receptor gamma coactivator-1 promotes cardiac mitochondrial biogenesis. J Clin Invest 106:847 856 Lemmer JT, Hurlbut DE, Martel GF, Tracy BL, Ivey FM, and Metter EJ. Age and gender responses to strength training and detraining. Med Sci Sports Exerc 32: 1505 1512, 2000 Lima GA, Anh GF, Giannocco G, Nunes MT, Correa-Giannella ML, Machado UF. Contractile activity per se induces transcriptional activation of SLC2A4 gene in soleus muscle: involvement of MEF2D, HIF-1a, and TRalpha transcriptional factors. Am J Physiol Endocrinol Metab. 2009, 296:E132-8 Lin J, Wu H, Tarr PT, Zhang CY, Wu Z, Boss O, Michael LF, Puigserver P, Isotani E, Olson EN, Lowell BB, Bassel-Duby R, Spiegelman BM. Transcriptional co-activator PGC-1alpha drives the formation of slow-twitch muscle fibres. Nature. 2002;418:797 801 Lin J, Wu H, Tarr PT, Zhang CY, Wu Z, Boss O, Michael LF, Puigserver P, Isotani E, Olson EN, Lowell BB, Bassel-Duby R, Spiegelman BM. Transcriptional co-activator PGC-1alpha drives the formation of slow-twitch muscle fibres. Nature. 2002;418:797 801 Lindle R, Metter E, Lynch N, Fleg J, Fozard J, Tobin J, Roy T, and Hurley B. Age and gender comparisons of muscle strength in 654 women and me aged 20 93. J Appl Physiol 83: 1581 1587, 1997 Lord SR, Ward JA, Williams P, and Anstey K. Physiological factors associated with falls in older community-dwelling women. J Am Geriatr Soc 42: 1110 1117, 1994 Lucia A, Hoyos J, Chicharro JL. Physiology of professional road cycling. Sports. Med. 2001;31:325 37. Lynch NA, Metter EJ, Lindle RS, Fozard JL, Tobin JD, Roy TA, Fleg JL, and Hurley BF. Muscle quality I: age-associated differences in arm vs. leg muscle groups. J Appl Physiol 86: 188 194, 1999 MacArthur DG, Seto JT, Raftery JM, Quinlan KG, Huttley GA, Hook JW, Lemckert FA, Kee AJ, Edwards MR, Berman Y, Hardeman EC, Gunning PW, Easteal S, Yang N, North KN. Loss of ACTN3 gene function alters mouse muscle metabolism and shows evidence of positive selection in humans. Nat Genet 39: 1261 1265, 2007 Malm C, Sjdin TL, Sjberg B, Lenkei R, Renstrm P, Lundberg IE, Ekblom B. Leukocytes, cytokines, growth factors and hormones in human skeletal muscle and blood after uphill or downhill running. J Physiol. 2004, 556:983-1000 Maltin CA, Jones P, Mantle D. Effect of protease inhibitors and clenbuterol on the in vitro degradation of dystrophin by endogenuous proteases in human skeletal muscle. Biosci Rep. 1993;13:159 167 Mansour MM, Azzazy HM. The hunt for gene dopers. Drug Test Anal 2009; 1: 311-322 Matsakas A, Foster K, Otto A, Macharia R, Elashry MI, Feist S, Graham I, Foster H, Yaworsky P, Walsh F, Dickson G, Patel K. Molecular, cellular and physiological investigation of myostatin propeptide-mediated muscle growth in adult mice. Neuromuscul Disord 19: 489 499, 2009 McCue M.,a Stephanie J Valberg,a Michael B Miller,b Claire Wade,c Salvatore DiMauro,d Hasan O Akman,d and James R Mickelsone Glycogen synthase (GYS1) mutation causes a novel skeletal muscle glycogenosis a Department of Veterinary Population Medicine, College of Veterinary Medicine, University of Minnesota Department of Epidemiology, School of Public Health, University of Minnesota Center for Human Genetic Research, Massachusetts General Hospital, Colombia University Medical Center H. Houston Merritt Clinical Research Center, Department of Neurology, Colombia University Medical Center Department of Veterinary Biosciences, University of Minnesota College of Veterinary Medicine HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/eutils/elink.fcgi?dbfrom=pubmed&retmode=ref&cmd=prlinks&id=18358695" \t "pmc_ext"Genomics. 2008 May; 91(5): 458 466. McPherron AC, Huynh TV, Lee SJ. Redundancy of myostatin and growth/differentiation factor 11. BMC Dev Biol 9: 24 32, 2009 McPherron AC, Lawler AM, Lee S Regulation of skeletal muscle mass in mice by a new TGF- superfamily member. Nature 387: 83 90, 1997 McPherron AC, Lawler AM, Lee SJ. Regulation of skeletal muscle mass in mice by a new TGF-beta superfamily member. Nature. 1997;387:83 90 McPherron AC, Lee SJ. Suppression of body fat accumulation in myostatin-deficient mice. J Clin Invest 109: 595 601, 2002 Meinhardt Udo, Anne E.Nelson, Jennifer L.Hansen, Vita Birzniece, David Clifford, Kin  Chuen Leung, Kenneth Graham, and Ken K.Y. Ho Ann Intern Med May 4, 2010, 152:568-577, The Effects of growth hormone on body composition and physical performance in recreational athletes: A randomized trial Messi ML and Delbono O. Target-derived trophic effect on skeletal muscle innervation in senescent mice. J Neurosci 23: 1351 1359, 2003 Miah A. Gene-doping: sport, values & bioethics. In: Glasa J (Editor), The ethics of human genetics. Strasburg: Council of Europe; 2003. p 171-180 Miah A. Rethinking enhancement in sport. Ann NY Acad Sci 2006; 1093: 301-320 Mitchell AD, Wall RJ. In vivo evaluation of changes in body composition of transgenic mice expressing the myostatin pro domain using dual energy X-ray absorptiometry. Growth Dev Aging 2007;70:25-37 Moore NG, Pegg GG, Sillence MN. Anabolic effects of the 2-adrenoceptor agonist salmeterol are dependent on route of administration. Am J Physiol. 1994;267:E475 E484 Moore NG, Pegg GG, Sillence MN. Anabolic effects of the 2-adrenoceptor agonist salmeterol are dependent on route of administration. Am J Physiol. 1994;267:E475 E484 Morton AR, Fitch KD. Asthmatic drugs and competitive sport. An update. Sports Med. 1992;14:228 242 Mosher DS, Quignon P, Bustamante CD, Sutter NB, Mellersh CS, Parker HG, Ostrander EA. A mutation in the myostatin gene increases muscle mass and enhances racing performance in heterozygote dogs. PLoS Genetics 3: 779 786, 2007 Muller,Anis. Doping im Sport als Strafbare Gesundheitbeschadigung, Nomos Verlagsgesellschaft, Baden-Baden, 1993 Nagamine T, Imamura T, Ishidou Y, Kato M, Murata F, ten Dijke P, et al. Immunohistochemical detection of activin A, follistatin, and activin receptors during fracture healing in the rat. J Orthop Res 1998;16:314-21 Naranjo Orellana J, Centeno Prada R, Carranza Mrquez M. Use of 2-agonists in sport: are the present criteria right. Br J Sports Med. 2006;40:363 366 Natwani Amit C., M.B.,Ch.B., Ph.D., Edward G.D.Tuddenham, M.B., B.S., M.D., Savita Rangarajan, M.B., B.S., Cecilia Rosales, Ph.D., Jenny Mcintosh, Ph.D., David C.Linch, M.B., B.Chir, Pratima Chowdary, M.B, B.S., Anne Riddell, B.Sc., Arnulfo Jaquilmac Pie, B.S.N., Chris Harrington, B.S.N., James O'Beirne, M.B., B.S.,M.D., Keith Smith, M.Sc., John Pasi, M.D., Bertil Glader, M.D., Ph.D., Pradip Rustagi, M.D., Catherine Y.C. Ng, M.S., Mark A. Kay, M.D., Ph.D., Junfang Zhou, M.D., Yunyu Spence, Ph.D., Christopher L. Morton, B.S., James Allay, Ph.D., John Coleman, M.S., Susan Sleep, Ph.D., John M.Cunningham, M.D., Deokumar Srivastava, Ph.D., Etiena Basner-Tschakarjan, M.D., Federico Mingozzi, Ph.D., Katherine A.High, M.D., John T. Gray, Ph.D., Ulrike M. Reiss, M.D., Arthur W.Nienhuis, M.D., and Andrew M. Davidoff, M.D. ; N Engl J Med 2011; 365:2357-2365. Adenovirus  associated virus vector  Mediated gene transfer in Hemophilia B Nelson HS. Combination therapy of long-acting beta agonists and inhaled corticosteroids in the management of chronic asthma. Curr Allergy Asthma Rep. 2005;5:123 129 Nguyen TV, Howard GM, Kelly PJ, and Eisman JA. Bone mass, lean mass, and fat mass: same genes or same environments? Am J Epidemiol 147: 3 16, 1998 Niemi AK, Majamaa K. Mitochondrial DNA and ACTN3 genotypes in Finnish elite endurance and sprint athletes. Eur J Hum Genet 13: 965 969, 2005 Nieto A, Mazon A, Pamies R, Linana JJ, Lanuza A, Jimenez FO, et al. Adverse effects of inhaled corticosteroids in funded and nonfunded studies. Arch Intern Med. 2007;167:2047 2053 Norris SR, Petersen SR, Jones RL. The effect of salbutamol on performance in endurance cyclists. Eur J Appl Physiol Occup Physiol. 1996;73:364 368 Northoff H, Symons S, Zieker D, Schaible EV, Schfer K, Thoma S, Lffler M, Abbasi A, Simon P, Niess AM, Fehrenbach E. Gender- and menstrual phase dependent regulation of inflammatory gene expression in response to aerobic exercise. Exerc Immunol Rev. 2008,14:86-103 Pilegaard H, Saltin B, Neufer PD (2003). HYPERLINK "http://jp.physoc.org/content/546/3/851.long""Exercise induces transient transcriptional activation of the PGC-1alpha gene in human skeletal muscle". JOURNAL OF PHYSIOLOGY 546 (Pt3): 851 858. HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/PubMed_Identifier" \o "PubMed Identifier"PMIDHYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12563009"12563009 Porter D.L., M.D.,Bruce L.Levine Ph.D., Michael Kalos, Ph.D., Adam Bagg, M.D., and Carl H. June, M.D. N Engl J Med 2011; 365:725-733, 2011 Chimeric Antigen Receptor  Modified T-cells in chronic lymphoid Leukemia Puigserver P, Wu Z, Park CW, Graves R, Wright M, Spiegelman BM (1998) A cold-inducible coactivator of nuclear receptors linked to adaptive thermogenesis. Cell 92:829 839 Quinlan KG, Seto JT, Turner N, Vandebrouck A, Floetenmeyer M, Macarthur DG, Raftery JM, Yang N, Parton RG, Cooney GJ, North KN. Alpha-actinin-3 deficiency results in reduced glycogen phosphorylase activity and altered calcium handling in skeletal muscle. Hum Mol Genet 19: 1335 1346, 2010 Rantanen T, Era P, and Heikkinen E. Physical activity and the changes in maximal isometric strength in men and women from the age of 75 to 80 years. J Am Geriatr Soc 45: 1439 1445, 1997 Rebbapragada A, Benchabane H, Wrana JL, Celeste AJ, Attisano L. Myostatin signals through a transforming growth factor beta-like signaling pathway to block adipogenesis. Mol Cell Biol 2003;23:7230-42 Reed R, Pearlmutter L, Yochum K, Meredith K, and Mooradian A. The relationship between muscle mass and muscle strength in the elderly. J Am Geriatr Soc 39: 555 561, 1991 Reeds PJ, Hay SM, Dorwood PM, Palmer RM. Stimulation of muscle growth by clenbuterol: lack of effect on muscle protein biosynthesis. Br J Nutr. 1986;56:249 258 Rennie MJ (2003). Claims for the anabolic effects of growth hormone: a case of the emperor's new clothes? Br J Sports Med 37: 100 105 Rietveld I, Janssen JA, Hofman A, Pols HA, van Duijn CM, and Lamberts SW. A polymorphism in the IGF-I gene influences the age-related decline in circulating total IGF-I levels. Eur J Endocrinol 148: 171 175, 2003 Rigamonti AE, Cella SG, Marazzi N, Di Luigi L, Sartorio A, Muller EE (2005). Growth hormone abuse: methods of detection. Trends Endocrinol Metab 16: 160 166 Riiser A, Tjorhom A, Carlsen K. The effect of formoterol inhalation on endurance performance in hypobaric conditions. Med Sci Sports Exerc. 2006;38:2132 2137 Rosen CJ, Kurland ES, Vereault D, Adler RA, Rackoff PJ, Craig WY, Witte S, Rogers J, and Bilezikian JP. Association between serum insulin growth factor-I (IGF-I) and a simple sequence repeat in IGF-I gene: implications for genetic studies of bone mineral density. J Clin Endocrinol Metab 83: 2286 2290, 1998 Roth SM, Walsh S, Liu D, Metter EJ, Ferrucci L, Hurley BF The ACTN3 R577X nonsense allele is under-represented in elite-level strength athletes. Eur J Hum Genet 16: 391 394, 2008 Rothenburg S, Koch-Nolte F, Rich A, and Haag F. A polymorphic dinucleotide repeat in the rat nucleolin gene forms Z-DNA and inhibits promoter activity. Proc Natl Acad Sci USA 98: 8985 8990, 2001 Rupert JL. Transcriptional profiling: a potential anti-doping strategy. Scand J Med Sci Sports 2009; 19: 753-763 Ryall JG, Sillence MN, Lynch GS. Systemic administration of 2-adrenoceptor agonists, formoterol and salmeterol, elicit skeletal muscle hypertrophy in rats at micromolar doses. Br J Pharmacol. 2006;147:587 595 Salomon F, Cuneo RC, Hesp R, and Sonksen PH. The effects of treatment with recombinant human growth hormone on body composition and metabolism in adults with growth hormone deficiency. N Engl J Med 321: 1797 1803, 1989 Saltin B, Gollnick PD (1983) in The Handbook of Physiology. Skeletal Muscle, Skeletal muscle adaptability: significance for metabolism and performance, eds Peachey LD, Adrian RH, Geiger SR (Williams & Wilkins, Baltimore, USA), pp 555 631 Santiago C, Gonzalez-Freire M, Serratosa L, Morate FJ, Meyer T, Gomez-Gallego F, Lucia A. ACTN3 genotype in professional soccer players. Br J Sports Med 42: 71 73, 2008 Saugy M, Robinson N, Saudan C, Baume N, Avois L, Mangin P (2006). Human growth hormone doping in sport. Br J Sports Med 40 (Suppl 1): i35 i39 Scarpulla RC (2002) Nuclear activators and coactivators in mammalian mitochondrial biogenesis. Biochim Biophys Acta 1576:1 14 Schaible E, Boehringer A, Callau D, Nies A Perikles S; Exercise and menstrual cycle dependent expression of a truncated alternative splice variant of HIF1 in Leukocytes, Johannes Gutenberg-University Mainz, Germany, 2010 Schmuth M, Haqq CM, Cairns WJ, Holder JC, Dorsam S, Chang S, Lau P, Fowler AJ, Chuang G, Moser AH, Brown BE, Mao-Qiang M, Uchida Y, Schoonjans K, Auwerx J, Chambon P, Willson TM, Elias PM, Feingold KR (April 2004). "Peroxisome proliferator-activated receptor (PPAR)-beta/delta stimulates differentiation and lipid accumulation in keratinocytes". J. Invest. Dermatol. 122 (4): 971 83 Schuelke M, Wagner KR, Stolz LE, Hbner C, Riebel T, Kmen W, et al. Myostatin mutation associated with gross muscle hypertrophy in a child. N Engl J Med. 2004;350:2682 2688. Seeman E, Hopper JL, Young NR, Formica C, Goss P, and Tsalamandris C. Do genetic factors explain associations between muscle strength, lean mass, and bone density? A twin study. Am J Physiol Endocrinol Metab 270: E320 E327, 1996 Shaw RJ, Lamia KA, Vasquez D, Koo SH, Bardeesy N, Depinho RA, Montminy M, Cantley LC. The kinase LKB1 mediates glucose homeostasis in liver and therapeutic effects of metformin. Science. 2005;310:1642 6 Sheridan, C. (2011). Gene therapy finds its niche. Nature Publishing Group, 29(2), 121 128 Signorile JF, Kaplan TA, Applegate B, Perry AC. Effects of acute inhalation of the bronchodilator, albuterol, on power output. Med Sci Sports Exerc. 1992;24:638 642 Sinaki M, McPhee M, Hodgson S, Merritt J, and Offord K. Relationship between bone mineral density of spine and strength of back extensors in healthy postmenopausal women. Mayo Clin Proc 61: 116 122, 1986 Smith D, Perry P. The efficacy of ergogenic agents in athletic competition. Part II: other performance-enhancing agents. Ann Pharmacother. 1992;26:653 659 Sprecher DL, Massien C, Pearce G, Billin AN, Perlstein I, Willson TM, Hassall DG, Ancellin N, Patterson SD, Lobe DC, Johnson TG. Triglyceride:high-density lipoprotein cholesterol effects in healthy subjects administered a peroxisome proliferator activated receptor delta agonist. Arterioscler. Thromb. Vasc. Biol. 2007;27:359 65 Sun G, Gagnon J, Chagnon YC, Perusse L, Despres JP, Leon AS, Wilmore JH, Skinner JS, Borecki I, Rao DC, and Bouchard C. Association and linkage between an insulin-like growth factor-1 gene polymorphism and fat free mass in the HERITAGE Family Study. Int J Obes Relat Metab Disord 23: 929 935, 1999 Taylor WE, Bhasin S, Artaza J, Byhower F, Azam M, Willard DH, Jr., et al. Myostatin inhibits cell proliferation and protein synthesis in C2C12 muscle cells. Am J Physiol Endocrinol Metab 2001;280:E221-8 Thibault M, Simoneau J, Cote C, Boulay M, Lagasse P, Marcotte M, and Bouchard C. Inheritance of human muscle enzyme adaptation to isokinetic strength training. Hum Hered 36: 341 347, 1986 Thomis MA, Beunen GP, Maes HH, Blimkie CJ, Leemputte MV, Claessens AL, Marchal G, Willems E, and Vlietinck RF. Strength training: importance of genetic factors. Med Sci Sports Exerc 30: 724 731, 1998 Tian H, McKnight SL, Russell DW (Feb 1997). "Endothelial PAS domain protein 1 (EPAS1), a transcription factor selectively expressed in endothelial cells". Genes Dev 11 (1): 72 82. HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Digital_object_identifier" \o "Digital object identifier"doi:HYPERLINK "http://dx.doi.org/10.1101%2Fgad.11.1.72"10.1101/gad.11.1.72 Toogood AA and Shalet SM. Ageing and growth hormone status. Baillieres Clin Endocrinol Metab 12: 281 296, 1998 Topliss D, Isaacs D, Lander C, McNeil J, Shenfield G, Strasser S, et al. Fluticasone and adrenal crisis. Australian Government Department of Health and Aging. Therapeutic Goods Administration. 2003 Tsuchida K. The role of myostatin and bone morphogenetic proteins in muscular disorders. Expert Opin Biol Ther 2006; 6: 147-154 Valberg SJ, MacLeay JM, Billstrom JA, Hower-Moritz MA, Mickelson JR. Skeletal muscle metabolic response to exercise in horses with 'tying-up' due to polysaccharide storage myopathy. Equine Vet J. 1999;31:43 47 van Baak MA, de Hon OM, Hartgens F, Kuipers H. Inhaled salbutamol and endurance cycling performance in non-asthmatic athletes. Int J Sports Med. 2004;25:533 538 van Baak MA, Mayer LH, Kempinski RE, Hartgens F. Effect of salbutamol on muscle strength and endurance performance in nonasthmatic men. Med Sci Sports Exerc. 2000;32:1300 1306 Verhoeckx KC, Doornbos RP, van der Greef J, Witkamp RF, Rodenburg RJ. Inhibitory effects of the -adrenergic receptor agonist zilpaterol on the LPS-induced production of TNF-alpha in vitro and in vivo. J Vet Pharmacol Ther. 2005;28:531 537 Verroken M. Drug use and abuse in sport Drugs in Sport 2005. Routledge: New York; 29, 62In: DR Mottram (ed). Vlahovi ek Mraovi Gordana, doc.dr.sc, Kolegij Molekularna biologija s geneti kim in~enjerstvom; Zavod za biokemiju i molekularnu biologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Wang YX, Lee CH, Tiep S, Yu RT, Ham J, Kang H, Evans RM. Peroxisome-proliferator-activated receptor delta activates fat metabolism to prevent obesity. Cell. 2003;113:159 70 HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Wang%20YX%22%5BAuthor%5D"Wang YX, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Zhang%20CL%22%5BAuthor%5D"Zhang CL, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Yu%20RT%22%5BAuthor%5D"Yu RT, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Cho%20HK%22%5BAuthor%5D"Cho HK, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Nelson%20MC%22%5BAuthor%5D"Nelson MC, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Bayuga-Ocampo%20CR%22%5BAuthor%5D"Bayuga-Ocampo CR, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Ham%20J%22%5BAuthor%5D"Ham J, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Kang%20H%22%5BAuthor%5D"Kang H, HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Evans%20RM%22%5BAuthor%5D"Evans RM. HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15328533" \o "PLoS biology."PLoS Biol. 2004 Oct;2(10):e294. Epub 2004 Aug 24. Regulation of muscle fiber type and running endurance by PPARdelta. Gene Expression Laboratory, Salk Institute, La Jolla, California, USA Wang YX, Zhang CL, Yu RT, Cho HK, Nelson MC, Bayuga-Ocampo CR, Ham J, Kang H, Evans RM. Regulation of muscle fiber type and running endurance by PPARdelta. PLoS. Biol. 2004;2:e294 Williams RS, Neufer PD (1996) in The Handbook of Physiology. Exercise: Regulation and Integration of Multiple Systems, Regulation of gene expression in skeletal muscle by contractile activity, eds Rowell LB, Shepherd JT (Oxford University Press, New York, USA), pp 1124 1150 Woodhouse LJ, Mukherjee A, Shalet SM, Ezzat S (2006). The influence of growth hormone status on physical impairments, functional limitations, and health-related quality of life in adults. Endocr Rev 27: 287 317 Wu Z, Puigserver P, Andersson U, Zhang C, Adelmant G, Mootha V, Troy A, Cinti S, Lowell B, Scarpulla RC, Spiegelman BM (1999) Mechanisms controlling mitochondrial biogenesis and respiration through the thermogenic coactivator PGC-1. Cell 98:115 124 Yamazaki T, Kanzaki M, Kamidono S, Fujisawa M. Effect of erythropoietin on Leydig cell is associated with the activation of Stat5 pathway. Mol Cell Endocrinol 2004; 213: 193-198 Yang YT, McElligott MA. Multiple actions of -adrenergic agonists on skeletal muscle and adipose tissue. Biochem J. 1989;261:1 10 Zeman RJ, Ludemann R, Easton TG, Etlinger JD. Slow to fast alterations in skeletal muscle fibers caused by clenbuterol, a 2-receptor agonist. Am J Physiol. 1988;254:E726 E732 Zhang ZL, He JW, Qin YJ, Hu YQ, Li M, Zhang H, et al. Association between myostatin gene polymorphisms and peak BMD variation in Chinese nuclear families. Osteoporos Int 2008;19:39-47 }IVOTOPIS Roen sam u Splitu 02. velja e 1987.g., ~ivio i odrastao u Kaatel Lukaiu gdje sam zavraio osnovnu akolu. Srednju akolu sam pohaao u Splitu u opoj gimnaziji  Marko Maruli , gdje sam postizao uspjehe na dr~avnim natjecanjima, prvo mjesto iz prakti ne kemije i drugo mjesto iz biologije sa znanstevnim radom o ekologiji mora. U Zagrebu sam 2005. godine upisao studij medicine, s jednom godinom pauze koju sam iskoristio za boravak u specijalnoj klinici za istra~ivanje lije enja metodom primjene mati nih i dendriti nih stanica, u Kolnu, Njema ka. Od svoje pete godine sam sportski aktivan, 10 godina kao lan pliva kog kluba  Mornar Split, zatim sve do danas kao osniva  i instruktor skijanja u skijaakom klubu  Kaatela , a dolaskom na studij u Zagreb i kao lan judo kluba  Mladost s kojim sam osvojio prvo mjesto na sveu ilianom prvenstvu u judu. Tijekom studija zapo eo sam aktivnu suradnju sa viae sportskih institucija i pojedinaca u Zagrebu i airom Hrvatske, u smislu stjecanja novih znanja te savjetovanja i podrake o sportsko medicinskim aspektima specifi nog sporta. Od toga je va~no istaknuti odli nu suradnju sa trenerom hrvatske pliva ke reprezentacije Perom Kuterovcem, Pliva kim klubom ZPK, pliva ima pliva kog kluba  Dubrava i  Rijeka , reprezentativcima u maratonskom plivanju Tomislavom Soldom i Jakaom Tadiem, boksa ima u profesionalnom i amaterskom boksu Stipom Vugdelijom i Ivicom Ba urinom, taekwando reprezentativcem Kristijanom Kraljem, tijekom kojih su ostvarili vrhunske europske i svjetske rezultate; suradnjom s hrvatskom body building reprezentacijom na elu s Mariom Jarne iom, suradnju s juniorskom postavom GNK  Dinamo , Zagreb, te meunarodnu suradnju s pliva ima u Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama na sveu iliatima Fresno - CA, Arizona- Ar, Chicago- IL.     PAGE \* MERGEFORMAT3 PAGE \* MERGEFORMAT1 ../ /4/`///00000000b1d1l1n1112222H3J3333344555555ŰŰzŰzzzze(hEh!NCJOJQJ^JaJmHsH8hEhE0J4>*B*CJOJQJ^JaJmHphsH1jhEhECJOJQJU^JaJmHsH(hEhECJOJQJ^JaJmHsH"h CJOJQJ^JaJmHsH(h!Nh!NCJOJQJ^JaJmHsH%hECJH*OJQJ^JaJmHsH'555556,777"9F9P9R9::::;;;;,>.>:>L>֯믝믝믝w`K(h WhECJOJQJ^JaJmHsH,h Wh W@CJOJQJ^JaJmHsH&h!N@CJOJQJ^JaJmHsH"hECJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h CJOJQJ^JaJmHsH(hEh!NCJOJQJ^JaJmHsH(hEhECJOJQJ^JaJmHsH(h!Nh!NCJOJQJ^JaJmHsHL>N>,@P@Z@\@A:ADAFAB CVFrF|F~FxGGGGGGGG~IIIIIJJJJKKKK"LLLLLPPYYZZZZ\°°°԰°԰°°ž°°ԍ԰° hyhyCJOJQJ^JaJ"hyCJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"hZCJOJQJ^JaJmHsH(hyhyCJOJQJ^JaJmHsH,h WhE@CJOJQJ^JaJmHsH2\\\\^_>_H_l_v_x_hbbbb@cJcdddddfgjFjllll2tVt`tbt^uuuuDvv{"{ʵܣܣܣܣܣܣܵw,hyhy@CJOJQJ^JaJmHsH(h{`h{`CJOJQJ^JaJmHsH"h{`CJOJQJ^JaJmHsH(hyhyCJOJQJ^JaJmHsH"hyCJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h.CJOJQJ^JaJmHsH)"{${.{0{<{{,||zȋʋucQ?Q?Q"hKCJOJQJ^JaJmHsH"hD)CJOJQJ^JaJmHsH"hRCJOJQJ^JaJmHsH"h{`CJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h.CJOJQJ^JaJmHsH(h{`h{`CJOJQJ^JaJmHsH(h Wh{`CJOJQJ^JaJmHsH,h Wh W@CJOJQJ^JaJmHsH&h W@CJOJQJ^JaJmHsH΍؍ڍLfpr܎f|ԑޑ&Ĕ:Xd*HRTܖ ֗NPʘ 2ܵܣܣܣʣʵܵʑܵʑ"h&%CJOJQJ^JaJmHsH"ha CJOJQJ^JaJmHsH(h{`h{`CJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"hKCJOJQJ^JaJmHsH"hD)CJOJQJ^JaJmHsH9Zzī(.02468:rgd W"$ & F dha$gdM6"$dh^a$gd;W`gd W"$dh^a$gd W $dha$gd;W`2pz|  vŸğjhz  BLNNhtʵʵʵʵʵʵܣʵܣʵʵm"h WCJOJQJ^JaJmHsH"hCJOJQJ^JaJmHsH"hPfCJOJQJ^JaJmHsH"hCJOJQJ^JaJmHsH(h{`h{`CJOJQJ^JaJmHsH"h&%CJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"hKCJOJQJ^JaJmHsH'«ī:rxȱJdnp2V^`ȼ&(IJIJĠIJĆ{p[[(hPfhPfCJOJQJ^JaJmHsHhPfh{`mHsHhPfhPfmHsHh WmHsH"hPfCJOJQJ^JaJmHsH"hSCJOJQJ^JaJmHsH"h@CJOJQJ^JaJmHsH(hPfhPfCJOJQJ^JaJmHsH(hhPfCJOJQJ^JaJmHsH"hPfCJOJQJ^JaJmHsH(`h¾־,.6:rt  ѻѻѻѻ珥ym^EѻyE0ho?ho?CJOJQJ^JaJmHnHsHtHh Wh WmHnHsHtHho?mHnHsHtH*ho?CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hPfCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hnCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h|eCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hPfhPfCJOJQJ^JaJmHnHsHtHrt,VXz@: < > @ B X Z n"$dh^a$gd Wgd W $dha$gd;W`gd WH\fh8BDԾԾԾ~eO9*h tCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hf/CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h th tCJOJQJ^JaJmHnHsHtHh Wh WmHnHsHtHh tmHnHsHtHhSmHnHsHtH0ho?ho?CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*ho?CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hSCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h|eCJOJQJ^JaJmHnHsHtH 2>.j (,VXJhrtTV8Ppzѻѥѻѻѻѻѻt*hASCJOJQJ^JaJmHnHsHtHh Wh WmHnHsHtHh tmHnHsHtH*h tCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hf/CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h|eCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h th tCJOJQJ^JaJmHnHsHtH(z|X8t8 : @ B X Z  D ѻѻѻѻяym^H2*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hYJlCJOJQJ^JaJmHnHsHtHh Wh WmHnHsHtHh/EmHnHsHtH*hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h tCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hf/CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hASCJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h th tCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h/ECJOJQJ^JaJmHnHsHtHD  Xln< @BLԨԨԨ|fffMMM|0h thCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hRCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hf/CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hJCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hXCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hYJlCJOJQJ^JaJmHnHsHtHnBHNPRTVXjldz&n        gd Wgd W$dh^a$gd;W` $dha$gd;W`LNVXhjlxz    ѻxbxLxL@hvNmHnHsHtH*h/ECJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hz-<CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h/Eh/ECJOJQJ^JaJmHnHsHtHh Wh WmHnHsHtHh/EmHnHsHtHhS:h/EmHnHsHtH*hS:CJOJQJ^JaJmHnHsHtH*h/ECJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hXhCJOJQJ^JaJmHnHsHtH  "#&@'P)*>,..0349::f<f=?BD\E2FVH.JK"$ & Fdha$gd;W`"$8dh^8a$gd     """###%'>'f))**>,P,,.ѸiRiRi8i3hz-<hvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH0h9\Lhf/CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH*hf/CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0hhCJOJQJ^JaJmHnHsHtH..03447777888889:::|=>???@εΖ|Z|>>ε>6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtHChahvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH3hahvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH<jhahvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH@4H8HI,JhvhhhhkLkdk:lmmmZnhnjnpnnnnq(rssstttvvwxz<{R{T{ΙΙΙ3h9\LhvNCJOJQJ\^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH0tvxZy>{J|~Ȃtړ`X*Ԝ؝l~"$ & Fdha$gdz-<"$ & Fdha$gd;W`ԀրƬƊƬƬƊpTp?. hahvNCJOJQJ^JaJ)jhahvNCJOJQJU^JaJ6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtHChahvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH3hahvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH<jhahvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH3hz-<hvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH…؅څޅZ\lnrt"$(*̈ΈBDPRVX  xzꯝ#h9\LhvNCJOJQJ\^JaJ h9\LhvNCJOJQJ^JaJ hahvNCJOJQJ^JaJ0hahvN0J4>*B*CJOJQJ^JaJph)jhahvNCJOJQJU^JaJ>`^`nfnVd(8hԜ؝VPvxZε}c}3hz-<hvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJH*OJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH&~Rʨd\jP>d  "$ & Fdh^`a$gdf/"$ & Fdha$gdz-<"$ & Fdha$gd;W`Z\jz\vxȿʿ ,.Zbͱͱ͚͚~~~~~~~~_<jhahvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJH*OJQJ]^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH  \l&&ƤssZ>s6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtHChahvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH<jhahvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH3hahvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH\j(Ld4Zt>X@"$ & Fdh^`a$gdf/&(rtRFXZ4rjlʳʳʳʚʳʚ~ʚggH<jhahvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH-h@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH-hf/CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJH*OJQJ]^JaJmHnHsHtHl(*:<>VXƤƤƤoYo?3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH*h@CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH6hahvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtHChahvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH<jhahvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH3hahvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH$&: V,r<z2x     ` d  P ʱʱʚʚʚʚ~ʚʚʚee0h@CJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJH*OJQJ]^JaJmHnHsHtH-h@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH'& F|     6L.dJ"$ & Fdh^`a$gdf/P T r    FJL,.$b !V!X!j!4"2$6$P$嵙j嵀*h@CJOJQJ^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH-h@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH0h@CJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH%X!"%& ( )*,f-F/ 012n;<>@BCD^FGGGG $dha$gd;W`"$ & Fdh^`a$gdf/P$R$%%%% %"%%%%%%%T&&'(**+,&-d-//0oXXXXXX-h@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtHCh=dhvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH3h=dhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH<jh=dhvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH0 0n0~11222z3|333332444D4F4ѼnOnO-OnOnO-OCh=dhvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH<jh=dhvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH3h=dhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\Lh:CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH(h7"~h:CJOJQJ^JaJmHsH-h:CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH-hvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtHF4J4L4444444555555N6P6b6d6h6j677<7>7B7D7777777888888D9F9V9X9\9^999: :Z:ƤƤƤƤƤƤƤƤƊ3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtHCh=dhvN0J4>*B*CJOJQJ]^JaJmHnHphsHtH<jh=dhvNCJOJQJU]^JaJmHnHsHtH3h=dhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH1Z::.;l;<<d@@@EEF\FGGGGGʳʳʳ~ʳgPD8h9\LmHnHsHtHh@mHnHsHtH-h9\LCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH-hvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJH*OJQJ]^JaJmHnHsHtH0h9\LhvNCJOJQJ^JaJmHnHsHtH-h@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\LhvNCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h9\LhvNCJOJQJ\]^JaJmHnHsHtHGGGGGGGGGGUVVVVV VVVVVVV VTV9$a$ dgd5$ edha$gd;W`gd> $dha$gd;W`GGG&H6H8HJJJL^LUVVVV VVѷѝѷѷeL80,h=Jjh=JU&hPf@CJOJQJ^JaJmHsH0hPfhnCJOJQJ^JaJmHnHsHtH6h?h+6CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH6h+h+6CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\Lh@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH3h9\Lh9\LCJOJQJ]^JaJmHnHsHtH-h@CJOJQJ]^JaJmHnHsHtH-h9\LCJOJQJ]^JaJmHnHsHtHVVVVVV V"VLVNVPVRVXVZVVVVVVVV&hPf@CJOJQJ^JaJmHsHh!Xh!XmHnHsHuhKjhKUh=Jjh=JUTVVVXVVVVVV $dha$gd;W`99$a$9$a$gdM6B 00P1h:pM6. A!"#$% DpFg`wbpHZJFIF``"VExifII*&-J? @(=Iz \$*"W 9!*4?KWbOmyQ`OJa%  /  8BIM Print InfoxHH +7G{HH(d'`8BIM Resolution8BIM FX Global Lighting Angle8BIMFX Global Altitude8BIM Print Flags 8BIM Copyright Flag8BIM'Japanese Print Flags 8BIMGuides@@8BIM URL overrides8BIMSlices |MG grb novi PSD | 8BIMICC Untagged Flag8BIMLayer ID Generator Base8BIM New Windows Thumbnail,mpHJFIFHHAdobed            pm"?   3!1AQa"q2B#$Rb34rC%Scs5&DTdE£t6UeuF'Vfv7GWgw5!1AQaq"2B#R3$brCScs4%&5DTdEU6teuFVfv'7GWgw ?*iM,mUT` kZѵck4IJI*(EOlEHoُOX]J޷sX.6Su0Η1ɷ%S쿧?e$Y5u\FȡꕓsB׵U[_NWJVr,xuy,#!gfM3fM?dkfgjOC&rm=g9ikɿ~?_z?=DutQC:=9U]MSs+o]y>el'uQUcQ)76*?*Nʫgh?Eo^Q3j\ct}c~nUtJяO,ʷzN}v~(ƫ\oI)OYӲiub9u7eUd\,U_=/R[1[{qs2[cMou'wsY]eTێk5[Syϴ322G8o%?+0O_T,1>ӕ//}Yۛ[Q-]ϵ'ӷ+%O`gPwD`fv~PsӰYU]''c%}F|9U952577v} YZDI)U_7?vSʋǽиېc.M=?mV>GY.ʳV:3i}e!ގm4+-}~2Js2J̷U{KZlΙlƪwQo]][2K^-_vEmnFXaŃc,usvVʪ?GG_ޟV#72 ִcd][K=zo$$I)JsM8CrZ_]wVX֗樓yucvVQ糠u7^Kre"u } =_kaGĻ#˲+v=1Gtlkht&bᶦvf5aueGJS/:3l:쪻hk+mVO}U]NzWZw]3`u\V[Z8HmUͮJ[UR,}Vϴ̎k?yx.or7S)cukt^>61̿ m'77"DZIr+랎E`,FUןuuՓc)5k3*iǿv;s׍eUz?)tT_hmx_eU>Or*\ђ:O߳1܇2LbhvVP´*mNf/_u^걝MAu _eUtʟ &=ef]=E?&|[fttʚܼou ./Jn]ZcNMvRY gUk[C+ǫ"[F;ѢҲUם^FM&!mebnddd[nNS ) z^Z/Ѷp{뺦bgϰ`}K_fMcfJdzcռuySem3!e2i3{k{>ٙ(dX M"\^1e]Y/?CoR},Ū̥baMSAa:*:e#1oRTb3Ҧ:oNe%7pW*u ij=4ұ;:Mv;&SFV5˽~qr̡S ZK,eVc]]VEo _jN.M%X/}b:3~h*g詿~~CSK{7!Ue_^-Z_eο>VF=OAM5QS)]lkZ6c}cZuLzc}CRKѯXJ Nqs`¿kYSXT=oUevU[=+lJqg2 ̛1 C=/O/=&Se_̯ՉWG?mb5ťV6CGhCK}/BKl*ꧣ7me]_5̼WfU[qYJ/nE6~] VS[CQgKo{Sa$IOղ3~Ξn$?G1Mhf{zf^/QV'غ~FSͮ{tzΑ[f#9ns0]N RSҩ̬<{[7NGFu/U5ٞRf̊js0wOįRLL+-&k)m9.v=CΙ9}{;#Z.|Jmd{Ŧ0Um~'HيVf6=W0?ƿ_heҮR2!g}һO5c^}ꍲcjm;ezmؽFz~WKj>}*?Ma}U6ǵ̖lgO/mb7[mhX<* 4WgV(}ɯ֭ZX5O5[JĹ~m98᾽Ek-cv c`qo]xwdvUvlK MSU5o\Llm]ˬMd;l4M.̬MWhӒ*;#7cʢߴd9]GVNBlk/mV}_^WzU5{,Yw}?MEf^ϬMd}LiVEomUW]n6.o>iݝհ+ǧʅn>eUK"VsVd?h)Y}T۳}zz}6eb{ۊ1vEl~/Ƿӻ_* _mrog6O f k]_ XWkl8E[_:if}=Ygu'YfOeZ^Oۯ7b?p=:O e{=,{vY{ZP߿. ;ԭWT38:˪[kfE캬c/C2lE1h2ucv\s[VoVι)U2rkŦ{[c][,}侯Ii*zV?;#!KV`f=.ʶُrj~˾_o٪4)]ig? /<+_g7]K)lo}/K):ޡU宫Jӱ;%~E?ԩ"~~ _=T+/Ϳgu[^wwۿI^w_/_u8ߕ[]m/ TY:ml[k[#3J>JoZp;%fUwTN-!=,KvC!s3羚]Kbw=ec} ,jKծVяmt5My=8h]n\Ү1zߣ&+ieҮR2!g}һO5%#\Yh{k?e-ߨeeccדG3u OYe9{,}yUWO Y kqSљf6Mؕz]} ^(ksk.3z}L{+Y﬘mMi2T4m2͖5?eytޥj>m'5`6ֻZ̆{neu}=QeWzvYϿ^0TrEeA^ٷvmҳ#*)e}.d_HsŔ;~FۓKrӨuqȫ*CF=Mhѻz94?gSJzk=YGwھloTY?X2 GPr.9>v(p2k7;Ro]99,c)UG_}7.M9ZY2'bꨫ%mP{*f=v%]=o,w`ُ:V?Kɱ>\[jMG~K.p:ٺ}߳,ˣ)w,ΣmW54vɭ}f>C{?%8ފ|{0M` ƛ(αwW_XFv H})m8շ~!k}ߙfO2\(UMsӺ]>UeRXddg[zF_rr]eUKtc6]+ Vo S>OKfb_]N٭)1[zGX޹ҽLKy޶c5fG2Ż"Bܬ^@J6] 7eqf5hWSمOL涆?]ExN-xTP2{vehxXM¨nۘ/95ߑc7=?=jJy|l:ΛfNo[>꽧;:>.wcuԭ3짫R?IUV8zu5uuYg1MMeRz`12e؎cfRZ[E]Af=]W/m9f?پ{2sۗ趑mȲoaޗ]o[9lGbJr+޿l}`u-n?n>ַ[mzU~]}n_ھwؽ?n?>?z^=;s-M4Ѳ[[.Y{q\?xeG~U/5I;FEG2ѐVCٝhh+թi7ۯû*mRSSQq:~mN)Ʈzof&߳fF-uQU=l]޻M]O5zJnȻ*]}p$R _?^>=6STI%4_ӰͷW뺀50o-^sٺkַiʲc4uFC:uvd9ȠYp9n;.uX>O?etgez3uڠbљCĉ- ev0ʭƶnޭ6$XnN5vW;M,-5ΰ5׳FikɻGQʣ2;Ԧ%{S}73Wjwϻ:oMwtr2NfcNK={1svg]M>g g֨`;/c거)8gkfkϺ~Eh;߂ ccX띾4\վ>*_\RUޝ,i) %Ց2r=/]egVtVskNͫ%4?׻emc`OSэEVYRS ؆z_M6iٔ)즷zlUzs/`Սe 3 f;Y~3`SeG^=g^:heL}6n~N(}ܯR:K#`g-GuXq[f#}>־X(luؽ>dzSe_ecbR%m}Z Ug9^pnVݿ[6:~#vEfFAkpG}l=7/oYMUƱ;}h}}7U_+SIJI$S8BIM!Version compatibility infoUAdobe PhotoshopAdobe Photoshop 6.08BIM"EXIF*MM*bj(1r2iAdobe Photoshop 7.0 CE2004:04:19 14:09:41ߠ"(*HHAdobe Photoshop Document Data BlockC    $.' ",#(7),01444'9=82<.342C  2!!22222222222222222222222222222222222222222222222222-&" }!1AQa"q2#BR$3br %&'()*456789:CDEFGHIJSTUVWXYZcdefghijstuvwxyz w!1AQaq"2B #3Rbr $4%&'()*56789:CDEFGHIJSTUVWXYZcdefghijstuvwxyz ?( ( ( ( ( ( (_~.mw\tŬ|7 ~tQ\7V]O#I9]xt; )'3@+'l,aðGҊ~"jrGKIYܟU`i|=4HlF\+AQEr? hmks+NI(t_h!K 8e浨((((((((((ֺu\Eo @O7$mG#gXthG{ƀڟRwO7Wh8?LMcSLBUݸE8'zUMy7Ҥ=̘fGbq~"*xÿ`mPyH=?@Zt]Ikgz__P}8ӼmCщHb2FC${f}nd{I);uu#'@Q@Q@Q@Q@Q@Q@Q@WxkˋV{-68#}K`wZ+Lj6o@&;eeouMr CFMp0ΤrH۷z(SiRiYgٶۨ9}Hh928*zzOW^!񶌟u::2}C^jޕoI p>@W Ue{i71+Qo.,=@y}ǧ]֋_j_]X5 V)$]AQEQEQEQEQEV.^3R_鍯} ڢ34O{].Azu?J]?s]k3A:F0$[ڽ"xGui7RW_ ]l8zX:dZ~oH$$5gw 0òhyVCֱ!{Eú.d/!D&35k&bF~d?#i\]pskqIsV~ÈK#Up!@+J_G_~(1vљ" gGtzioff;hToZxZZy6?>W0IѬH]d0=AY[iF0Ƹ ( ( ( ( * xGY=+٘cp` *jKk(cU((+Wma7{3}kixC-͝kO=Pv|A->+l~X$z}i?{W[j:Աe?~@cOu,`"g y֤UTP )h((((( 9GGդ]@qH? 6%[%<"H[u9Z xEQ^voL|Yʹ`dR+`YNAS(]gG+Qq*fuX.O,wQ@Q@ex>%Ҟ S$ņֵh+8/E b:dc8Iiih% .UFM[(Ӯ!T/%Hd h pN~ w5o'KEk2e+a<]xNjiv:=Y_r{s\-_Ѡi/.fG!,QEQEQH*<2kZ=s=ڬz[qtM ΕXʒE;]}H=Eu~}+˹ 9FQ>áT떆R#x}Ҽ!{I;sLC@}7I&~|[>z6kmv='OQմ8M8]32$gQEQEQEQETWV.g# |u 6s˨<Zcր:JkƌQFYkv]"MWHqr%,OzhUd=+xn"o"K?N- ߻zVi1[NU e0 wܖ8=;m,댟,7&Zmd ]Z5Ņ3A3ڀ=CS;ޡIз*ykվxL+f'Ӵ>W<=1l<3tkmkh '.qpOҀ\DCֶ%k7GxKOr} ;( ( ( ( ht=P/ʃT{@ /_I64=./|q"֠oR:T]|7J;r#D>P@z^#kX:yV!P?8_ G\UݥX 3?xS{WUu xPC>E~܎Kd*Pm{]EqOsq;m`9'u/=h,+-ᣲj?9.5I˹"6Wn|Z-߆ ?@{uiƫSN-,Nں}_(u=/RnN9̀ 폥u+ mZFpOU[\-Ι \p $ @w#_.h}qieϾoj6uI%4eo`>o# &}q* Es oҽ7D״ 2Mpa|F<[ V3}m '&.-;F֎Mv=}P7u+;DAŨXK'(((_W),drsY?)x@{m["1H  {ɾ𶃩gzE4gNt^2uҎTz[ݗ _+W ?ކцD~sڶ|sj6.5B0GTݽOX5#tO {}*_|>.`dt%Mw:Fe\ZK ͼp~{`)Lm8m㡠?_x6a+~jc'+k*6Zi0yin\/jEPEPEP\όua棹LQC{]Go"K;7Ek5ߴ:ާ,"chS'{ µbbU42̹H!c_j:5*c ]!-~ Z5K}3KX׻1Ov<-/I>huu2?{p畿xKg45-Fh&鮟{OSW/j:Nelp>VzC,!yP+Yh$?n/m|)mqo 섥{}*ؼOw }^f5qCz~e, ^^IjI!Zׄ4R5,5jxCLf2\g`~E 'x/=5o U5տ+sPK^U#J_+kʾ$AmxHZgA^eHZgA^ew?U?U烣5tuë /JyJ|@V~џEk6$[+LrGCϵso;ODLpHxs{ק+גzMBJ÷M6}ׁ;4y7cCN'|wsNO?t ֯@luwv(xıt:Xu-CQR&G ̣5W>/Nkk S'FJvizʠ/٠(^UZbxSvU 7ͷu5d3o?$cJ IE~[&O >F2;t~5Kk6[tWk=j:dWjaRG z&i^ajVֲͩʲ;?״{KIsn5'?2U]،\|:M.II9'Uo~o8N@|,W<},*ȇ*+k|..@u۠(((:h-4GK\*5?s?}k,u> ,Oȸ &1 }G޵ :l:+"0;[4m=y~7VqKIl<;_Xu,}=Gt7WDr l=е]7Q4THG |FHOAMKxg&\dXկWN@L Px?ZԼA#>458Pt|׎t]7O~G#|{f& )iJ95x–nk@o&V20VQZ=K5Go_+?Yh\#_׵7k_zjЫkVBG 0Wו|HoF ɿ/υFOɿ/υF@Xב$~9O"JyJ<@ȱe^i τ7o +?^y=&M%\O/5ҫ~Nj'j_ǣښ~ݓ&Qx*ר] 7#vP?׹h ?'Lli}_hr1PV x3i6YuŬ*QIS^5i #[t幷,#YF#u>7'śNci2'*sq\1 \#8_, oZ A +tyvn9Wf`}P̗zw$L? Q_OU}ږDԮ=2V|0 85u"Npr?wچeZ=V'W?V;). z/ϵz SL"@1z[x'~:\j.[cPz;Jh(((0ӭ,,@>U↧u2aL1eVxuzfj!9B2 `zvd0Fh|57zAda2dFx*=}\"ߌn3Es>"%kFckA66I=롵6ikUjMi{k8H&@0w=:WJ[KX3o1+̄toP98]u)-JUL kBPMZv5նn$p}3]7uf\8Sh((|;Bded_OPM8V~cނ(k.5Ǜ!Zyޓ Y̗ϻA6dr;4<]^(?-g W?àgˍfc風](M {À)k?zqIz<6O 5ann|Pw_ÿj:uz|:O>/j:uzdžaKZ.:kʾ$AzyWď/@~#97x֣[ (??l'?M^15 O-s9a^MIVu#jXב$~:Z__=Gs}&В K^@oPZ*?x֯JfX7= !%"/īO#y/X$5*ZIZUU~Z}V5}#L.-л8(ڊ=*[kDeJM&G?Q@Zo1mXuhc?k:6Z-ޢ$F^Mrk5/|jD?rgC,Q[=sWx'J]ku6*̱J#Mf'>Ȣ/* h4ң s>Piѯ5 \umvDpdT|Uy [HlW s~\W^*.'imcV#>y^ckNG\ПZ뫉ma}ajk_7PHv+ ( }}kw{db!b Նσz"yG]AEh?O#IA+;`eY8uoėvZ?9v 6 qߑ@ŷL[ 4}ZRHcfM>-熚 k{5ao1y"s#WÑi> Vq]Mqb8A'@!K4̰4dkoM*iong9Ǘ8Q 5Jm>iͣq(_(㹬(Vgm闚z9aS|ux+<5? ]u5+uK^S)<}vf NV$nniq+Der@!)>N*3 (|."F\-NOqfo%n#{^|U&Ax $H. g {?UU࿧\^ƖQ#P[r8|˵ ~=LjN]SZ%b@Pi+ךzMBJ}ě[m"yD% X=.>$a|8% 53 8Dy+hM/5ҫ~̲Zo^@$~띷NQԤLD!WE/.)(#f8¼FXK^U'uu!.-%nx?z=3ĶFLN!aڱ_Gź|-$PdrXZ> C(u#f6nێQEQEQEQEVε?/[?Kƀ8hzp}u:( cw8y,_Id[Y!8(ߜS56ڹ[ŲSHz{j_u|Js(F ٬m iԓ\WS!(~r2῅&IwFsԓ]ޯ_^xGëkN( [ w>E{M@d3`3Riv$J% H XS${A/jJEo[?-mG?Hy'5~2^E.e~xqKjZ[ )gS 1xգ93׋|1/ oZ` 弄\MwrMӬt"Ev#pYb䑊5-S^.ңOP$i'9xK.>[ɲqoNDgC[ҽ[5}za,PQ;Uc ڝ\O/]bK7BGV]|H$Qha";N{+IWa zeEgiG_H?^e9Z n: 2H5O \AM^U#J_+kʾ$@mxHZgA^e"xi ͕ۡT[gtVW>.7[Krcي38<9]&ú'Xa >ǡ/Z ^Ak!ebQw|Qoi֡恗>o#q^{J%d1H8tV\~E>i%ER0ǂ[v%{Y0YlvEQEQEU]F4답B]U(竻|Oז$"9XA"+u߯;>/ igϼ}\摿1;^~{Fԯ5Zm;EeSLju+BY CԟPu ះԂZ\A+|XΫ Oj*s<#Q&Nc|u隗T" wdwڴYuSH%\&.Q?z#V&mr "kNenC$״?Hj6 tɿX x` @<{԰vNǮ m~xR๸rc? Vڬ1{vK>YXWg@z:g# ho4c/t\L@$Îi Ij4P_nI-n$xϏo@GR]m7cW޽_M[-PhFf$W|دd((((+#QZƭ)0 ܜ~dV慣S5-Qi}---(mbXmPP)Z}CemLƸ5Sw>g./*y.zƀ8x/ӴV⷗˵}kAWxo1HU =cB7M# Z(PFNy>V4iS3[@ `t##"got BHcONJHU'+]G֧NbK#$<}H(((g ?'u t՟i1h K_ljЯ* (%]z1YZ$2(r }h4_- #EYNTҭx;sxsIteco, <].ClrE:꺵\jw,M rOlƹO_V?f wc ր:ִV\zuWW_XWhZͶjVs.Jn}>O'4PfEUMx_^,Q9bֲ'އJs0TwmJdxhPkm>{[&uc54IDgڡw98}QEQEQEQEQEQEV|egQcD{c[Pi' {-8L(L@w,:qp}oo!'`Ϡ5b7~$mڼ RCӎ8|5i?~"5ږng@~TCcYJQ>ٵ|?ҥWBKn1UVe8^zTO|E3^A,0K;!Tzt{.fTnLgP2?S.il%FV*UdG_Zkyݥ-`Q?(O\W]'3jZ 37@}Ys}u+pkoZq:ݩT  X,[[𢃂8&Bn 3q'?w(`AS V0xwl}JGƬK}IT2Ij,f(居3JgTf =IxīFww`Fȉ32xp;y9=dP"_|AѼ-/٧2\c>D8%GD*©|Yd>ƼTm έdoeRISv=LuM^Lʱy=zv6x:[ 6e Ӄh!>Q:]k4ONf|irٔZQ]ƅ,GtLD WxMi&[Ar>?y}imj-m'򦵼Cm{zD[Ÿ>b{8@o |;5]g=v Ҿ>I dU5mXY]ZCnUPϹ QEQEQEQEQEQEQEQEQEQEQEy=\״(4a<0K2koZ+^3,Ff9 ºZ(} >''Empᜎq5v𥾧g+Ru%5W^Xjvk#JkaӾn 7d.$y` f] Td~Y?ғ[<JHX-msy1z՟iC6Bo;HXɠ1❤Πw`zVk~zFMۗR1OΩ9anwF>xFźMSL` ꛈC("rAkOׄ۫{4!xy8^ xKL/M/.ڭkhbf k^ ֋y#,9B[<~U4N;{q4;G<k~4VݧiLyjKN?#fDa%ێ+1 1ĥIǩ@Q@Q@Q@Q@Q@Q@nw1HbභpPNG  IHDR7(`KsRGB@}PLTEٟtRNS@f pHYs+tEXtSoftwareMicrosoft Office5qIDAT(cFih(LIENDB`n=ng||/kQPNG  IHDR8)ZxcsRGB@}PLTEٟtRNS@f pHYs+tEXtSoftwareMicrosoft Office5qIDAT(cFih4sIVDIENDB`nė>V-ɻ`PNG  IHDR9*3asRGB@}PLTEٟtRNS@f pHYs+tEXtSoftwareMicrosoft Office5qIDAT(c?FTdϴ[IENDB`n(kvK;PNG  IHDR:+ UsRGB@}PLTEٟtRNS@f pHYs+tEXtSoftwareMicrosoft Office5qIDAT(c?FTdD|f+IENDB`n14nH frZ3PNG  IHDR;,8RsRGB@}PLTEٟtRNS@f pHYs+tEXtSoftwareMicrosoft Office5qIDAT(c?F3( 3IENDB`}DyK _Toc325548360}DyK _Toc325548360}DyK _Toc325548361}DyK _Toc325548361}DyK _Toc325548362}DyK _Toc325548363}DyK _Toc325548364}DyK _Toc325548365}DyK _Toc325548366}DyK _Toc325548367}DyK _Toc325548368}DyK _Toc325548369}DyK _Toc325548370}DyK _Toc325548371}DyK _Toc325548372}DyK _Toc325548373}DyK _Toc325548374}DyK _Toc325548375}DyK _Toc325548376}DyK _Toc325548377s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\s$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#vH$:V l t065H$yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#vH$:V l t065H$yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#vH$:V l t065H$yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\x$$If!vh#v :V l t065 yt\f@ 666666666~~~vvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~OJQJ_HmHnHsHtHJ`J JNormal dCJ_H aJmH sH tH h@h fNaslov 1 & Fd@&';@CJOJQJ_HaJmHsHtHR@R  WNaslov 2d@&5@CJOJQJaJ@ JNaslov 31$,$d&d@&Nb$#Pb$#a$$;B* CJ_HaJmHphb$#sHtHr@r JNaslov 4 $x&d@&P64a$(;@ B* CJ_HaJmHphb$#sHtHf@f JNaslov 5$@x@&a$(;@ B* CJ_HaJmHphb$#sHtHb@b JNaslov 6$x@&a$(;@ B*CJ_HaJmHph64sHtHh@h JNaslov 7$x@&a$.6;@ B*CJ]_HaJmHph64sHtHZ@Z JNaslov 8$x@&a$;@ CJ_HaJmHsHtH` @` JNaslov 9 $x@&a$%6;@ CJ]_HaJmHsHtH>A > Zadani font odlomkaVi@V 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa d@d Ri<0Tekst balon ia d CJOJQJ_HaJmHsHtHToT Ri<0Tekst balon ia CharCJOJQJ^JaJJoJ f Naslov 1 Char;@CJOJQJaJZo!Z  W Naslov 2 Char'5@CJOJQJ_H aJmH sH tH No1N J Naslov 3 Char;B*CJPJ^JaJphb$#JoAJ J Naslov 4 Char;@ B*PJ^Jphb$#JoQJ J Naslov 5 Char;@ B*PJ^Jphb$#JoaJ J Naslov 6 Char;@ B*PJ^Jph64PoqP J Naslov 7 Char6;@ B*PJ]^Jph64JoJ J Naslov 8 Char;@ CJPJ^JaJPoP  J Naslov 9 Char6;@ CJPJ]^JaJ@"@@ J0 Opis slike;@ CJaJ>@ JNaslov8$d,$d&dNc$#Pc$#a$(;@2B* CJ,_HaJ,mHphc$#sHtHNoN J Naslov Char ;@2B*CJ,PJ^JaJ,phc$#^J@^ J Podnaslov$d0a$;@CJ_HaJmHsHtHLoL JPodnaslov Char;@CJPJ^JaJ>W`> J` Naglaaeno5@B*\ph64:X`: J@ Istaknuto;@CJaJ<< -J Bez proreda !dD@"D J Odlomak popisa "^m$D@D $JCitat#6CJ]_HaJmHsHtH:oA: #J Citat Char6PJ]^J@ &JNaglaaen citat>%d,$d &dNc$# Pc$#]^(;@B* CJ_HaJmHphb$#sHtH^oa^ %JNaglaaen citat Char ;@B*CJPJ^JaJphb$#HaqH J0Neupadljivo isticanje6]JaJ JPJako isticanje6;@ CJ]aJbab JNeupadljiva referenca6B*OJPJQJ]^Jphb$#dad JIstaknuta referenca%56B*OJPJQJ\]^Jphb$#HaH J Naslov knjige;@B*phb$#whb$#4 4 Jp TOC Naslov,@& 88 !JBez proreda Chard@d /50 Tekst fusnote .d$CJOJPJQJ_HaJmHsHtH`o` .50Tekst fusnote Char$CJOJPJQJ^J_HaJmHsH>&`> 50Referenca fusnoteH*(( 5citation.!. 5 ref-journal&1& 5ref-vol6U`A6 J0 Hiperveza >*B*ph@S HsReaetka tablice7:V50 5dOJPJQJ^J_HmHsH2a`a2 !N0 HTML-navod6]DrD 8S:0 Zaglavlje7 p#d44 7S:0Zaglavlje CharB @B :S:0Podno~je9 p#d22 9S:0 Podno~je CharT@T np Sadr~aj 2;dd^OJPJQJ^J_HL@L np Sadr~aj 1 <ddOJPJQJ^J_HT@T np Sadr~aj 3=dd^OJPJQJ^J_HFOF R Odlomak popisa1 >^m$FOF Rp TOC Naslov1?@& _HmHsHtHPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] = ((DG # x!!",##$4%%j&&z''V(()J)+$7:=If"~\4nZV$4@`^rPd8N)0E.5L>\"{2(zD L .@x[Z&lP P$0F4Z:GVV#&(*+,-./123456789:;<=>@ABCEFGISUVXYZ^owyz{}~ & !Z)Z>vz:hڍT<("Z@*BH ,<)rn Kt~GTVV$%')0?DHJKLMNOPQRTW[\]_`abcdefghijklmnpqrstuvx| 8:;=]f /1Qac5eg"DFf&(HY[{!c"x"z""""#+#9####$$/$m$t$$$$******++++3,8,;,,,ǭ$$(&)CKN  [bev>'NWb$$$$$%+++,S,\,_,,,,- --a-k-n----)./.2.......3/>/= X%ĕX%ĕXXXXXXXXXXXXXXXX̕XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX "$(>@G!!P  oR$`wbpHZgDb$w1Hbභpb$=ng||/kQb$ė>V-ɻ`b$(kvK;~b$14nH frZ3J@H 0(  F (     A? T "logo_mefil_fihttp://smk.mef.unizg.hr/MICC/logo_mef.jpg#" ?P   # A #" `?P  # A #" `?P  # A #" `?P  # A #" `?P  # A #" `?P  # A #" `?P  # A #" `?P  # A #" `?B S  ? k = c>t@ B{TtO[tXlt,Nt?Tt?t3ft$t _Toc325548360 _Toc325548361 _Toc325548362 _Toc325548363 _Toc325548364 _Toc325548365 _Toc325548366 _Toc325548367 _Toc325548368 _Toc325548369 _Toc325548370 _Toc325548371 _Toc325548372 _Toc325548373 _Toc325548374 _Toc325548375 _Toc325548376 _Toc325548377m W4HmS>Xv@pu}Іۗf+6= u f4IySwXvlpu}m56=  !)+016?PQZ[i ,/.   > B  ? F L Q <01bcfg&Ej'LZ[+/NOXYjwxlnuw #%PQ`ij !G#H#u%v%%%%%&&4&9&R&[&&&&&&&&&&&&&%'''N'T'f'l'''''( (((=(@(P(T(g(m(s(u(((")().)3)i)j)y){)))))))))))**`*b*k*o*****+++!+$+(+~++++++++},,,,,,,,,,,,0-2-?-K-O-Y-o-|---@@@@4A5AJDDDDDDDDDEE E E,E5EEEPEdEhEEE'F5FFFPFQFSFFFFFFFFFFFF GGG'G/GAGLGSG\GeGmG}GGGGGGGGGGGGGHH$H+H6HNH[HcHjHuHHHHHI'I)IFIKI{I~IIIIIIIIIIIIIJ JEJSJJJJJKKHKTKXK\KwK{KKKKKKKKKKKKLLL!L&LLLLLLLBMIM_MeMMMMMNNHNQNNNNNNNNNNNNN"O)ODONOZO^O4P:PAPDPDQHQQQDRlSqSuS{S,T.TCTLTXT_TqTwTTTTTTT UUDUIU~UUUUUUUUUUUUUUUU V&V7VDVVVXVgViVjVsVVVVV>WEW;XBXKXLXXXYX^X_XgXhXnXoXwXzXX YY'YDYGYNYTY[YdYfYqYYYYYYYYYYYZZBZDZmZoZZZZZZZ[#[$[,[i[n[[[[[[[[[[[\\ \@\B\\\\\\\2]:]]]]]^^^^4^7^c^g^r^^^^^^^^^^__0a8aaaaabbbbbbmcqccccccccccccccddd+d.dHdPdndyddddddddde eeeef%f;fn@nnnoooopppp7q>qFqGqqqqqqqqqqqqr rrrssttLtStttuuvvvv>vCvHvKvZv^vrvvvvvvvvvvw wwwz@ztzvzzz{zzzzzzz{{<{={p{w{x{y{{{~{{{{{{{{{{{{{|'|K|N|T|V|u|w|||||||||||7}@}I}Q}Z}b}}}}}}}}}}}}}}}}} ~~~~~~~)~Y~_~i~l~~~~~~~&HOmy@DNOTmt~HKցNO_dт҂؂قނ`d҃ԃڃۃnrw{wׅޅwy̆ц,CDJKPYkvӇUWw~ˆ҈ӈ8EɉKikyƊϊՊ֊ۊ݊LZʋ΋ !{`d 02nq")-59@Z_m!+đБԑ *5=DPrΒԒmnw|͓ғܓޓ8;dlՔ֔13HNDJw{ !,/FKt|ȘʘϘӘ՘ nrs}hoqvz|ޚ HM(6ŜMUiuƞǞҞ՞`c&<BP[\e֡ء]dtâ̢NQ_dho|ƣʣ &¤ĤϤޤۥ8?ȦԦۦۧݧ ѨӨ٨ۨ)+467>@EJLzxƪЪvޭ9; +,LVı̱Ա %*,47AMֲ޲ֳسִٴrյߵA\]qӶ޶ 'Ϸݷ޷ݹ$/;CZ\^iźͺϺԺٺۺ'+.:;Psuj,0ʾҾӾپ'(BGHNRTabgiwԿڿ*=>M[^/4lnlnz.9u|79HR$%'.7<ACcdfkprdis{}_fty~ $&+/1=>CET\-T^psJQSX]`%027<>NorkrwX^knx}fnpx%+tw.0YZy 27NSW]^`#%QU`ejmRUjlBDWavz `elriseh<>bd16?AIL`b(]bCD]b2W[W\()-/<=ACQRVXghmo '(,.89>CEW $%*," *+0LOQ]+-HJ&()@A5=vCDf+03KR^g^c*QS&)-.<OPy~m Rgimoz{-/4=vz @GclW[#)MV"NQiAWY^a-:TWEPTWTYv{T\gOZ`hmomt! >@qxSY , / L P |            Q j l q t        # $ ( 0 4 O Z          & . : B i v   AG24t}  im";> Ffgz68=?2525hq2627\d~%2@FGUlnsu " Y ^ 0!7!Y!`!!!!!!!!r"x"""-#9###$/$w$$$$%%_%h%%%%%%%%%%%%%%%%& &M&a&c&h&j&w&&&&&&&&&&&& '' ((($((((((((( ))4)<)?)H)J)O)))))**+++++,,,,--3-5-L-------.-./.B.P.Y.\.h........./$/t/////0000!0$0+0?0O0T0Z0p0t0000011L1Q1`1a1c1k111111222.202D2a2c2h2j2q2222222222222 3363<3V3_3333333444!494B4]4e444 55-565]5r5t5y5{5555555555566-6/6466666677 7 77 7%7'7.717>7G7S7\7w7777777778!8#8.8/888888888888899&9)9@9M9999999!:*:?:A:_:i::::::::: ;;n;q;;;;;<<<= ===&===>>>> ?+?-?E??????????@ @@!@E@O@@@@@@@@AAA)A.A1AAAAAAAAAAAAAABBLBPBcBhBBBBC.C0CLCNCjC|C~CCCCCCCCC*D-DJDRDaDbDiDpD}D~DDDDDDDDDEE2E~Z~c~~~~~ZhY_À<RTY[<UVgh݂݃Y_φІ ahTmotwʼnˉŊъ2<=eg}Ƌ̋Y`ƌȌ;bdrsx{ Mqraeiodp+2KT38՗ۗܘݘfgoq ",-Ԝ՜ !Yfmpq|ŝ̝"%)9;LT-.:vwx̠Ϡ36LY[^ԡء"DFcijqZ],-45FGNO٥ڥ_`DE© DEĮŮɮʮBCKLvwRS[\deklGHPQVW !ܹݹlpƺ_`ef}~  ȿɿοϿTU\]ijqs|  =>BCjkBCOPVW#%(ns~%&,-NOYZijsu|~  ./56BCDLM bc!"&'fl$%  |}45&'-.ijNOST,-  opvwbcmnGHKLrs7823)*01+,tuGH#%?@IJ?@IJKM`HKghmn9:?@BCIJ$%02st  `aknZ[styz'(./XY_`y / 0 : ;       $ %   , -         /16LMUV+,9:CEOQ[]fobcNO wx}~QR+,"$34IJST-.VW4 5 8 9 ^!_!e!f!!!)"*"2"3"""""####%%%%%%I&J&R&S&&5'>''''-(<(=((((2)>)))*7*9*I*J*]*f*q*y*****++++T,\,,,- -b-k---*./.....4/>/E/g/////////000011111111s2u2222233;4<444h5i5n5o5 6,65676<6=6L6N6U6V6^6_67777i8j89===>=@=A=C=D=F=G=I=J=c=d=d=f====QZ_`Z[qrUVOP"#56z{NO|}   # $ 8 9 - . = > K L /0jnuwdi +#-#t%v%++//O1P1U4W4g4i4==4?5???????@@@@@@aAbAAAAAAAAA*C+C2C3CIDJDFFHFFFFFFFFFFFFFFF G GGG'G(GAGCGSGTGeGfG}GGGGGGGGGGGGGGGGHHHH+H,H5H6HNHPHcHdHuHvHHHHIMMMONO3P4PsQtQRRkS{S=W>W;XzXYYYYZZAZBZZZZZ[[]]ccJhKhhhllFqGqttsvvvvvvvvw w>DDKKMM9O:OOOOOVVWWf]g]aa2c3cee hhhhbc;<OP~%&NO./CD^_st+,&'efNO%&opbcGHkl34./)*?@?@ABgh9:BC$%klSTst'((XY/ 0       | } & '   LM!"\]CDwxIJ$%IJ$%PQ4 5 ^!_!)"*"""##b$$%%%%I&J&&&''<(=((())I*J***++.4///00112233647444h5i5 6,656768=>=@=A=C=D=F=G=I=J===333337686M6V677_8i8==>=J=c=f====7686M6V677_8i8==>=J=c=f=== *k\U]yR2e(.6ltO2&\7P,)9tG]^`CJo(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h^`CJo(.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.h^`CJo(.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.8^8`CJo(.0^`0o(..0^`0o(...^`o(.... p`^p``o( ..... p`^p``o( ......  ^ `o(....... @ ^@ `o(........ @ ^@ `o(.........8^8`CJo(hH. 0^`0o(hH2.. #0^#`0o(hH... ^`o(hH.... p`^p``o(hH ..... p`^p``o(hH ......  ^ `o(hH.......  @ ^@ `o(hH........  @ ^@ `o(hH.........^`OJPJQJ^Jo(^`OJQJ^Jo(o p^p`OJQJo( @ ^@ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o P^P`OJQJo(h^`CJo(.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.^`o(.0^`0o(..0^`0o(... ^ `o(.... @ ^@ `o( ..... `^``o( ...... x`^x``o(....... H^H`o(........ ^`o(.........^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. AXl*k)9bqKtO2\7e(}@Z]<l]y ^" ˆz#Xȿ.}=J1!U a , d [Rfv@~7G6W s=FRX#l !3!16!f;!l#&%6D%B'A2(*)D)+*z+en,c--j-9.b`/f/h/q0 U0n0y0H2JR2s?3}w345;m5l^6n7_^7Rq8);z-<T3<Ri<'$= >C)>?-@bsB|C DqD/E0ExGeKjK.LAL9\L!NvN\2OL_O]QASCSUST0ITIU WBW!X"OYXZp\]q$]$^;W` bncd=d|ezFfPfM8kYJlhn=:os tadt}V}~~M6GgJF^^ A.AyFkrO!*D(8JREqv 875H7[gBb`<Nw{`=Hs ~DMjG@RfNaf2 S:Ko?neAYnO>Zb.I\c3.z\i``y-0ALw5 BrFYz|(e/ \@v7|+XrZ :^&tESi'Up-L\!w)d~#JZ2;EO>=@=@1111 +-19=?@AGHNVXY]cdtuwxyz|}~ !:#:$=@,@8@ "$&*,6p@>VZbrz~@ (,4@DN^`nrtD@@  :@D$Unknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial_TimesNewRomanPSMTMS Mincho7.@ Calibri7@Cambria5. .[`)Tahoma?= * Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1 [ :3g%|UK$UK$n20<< 3QHP $PT3<2! xx JosipMilan Miloaevi8         Oh+'0t  $ 0 < HT\dlJosip Normal.dotmMilan Miloevi37Microsoft Office Word@5@4(p6@?@,]4http://hr.wikipedia.org/wiki/Bol_%28osje%C4%87aj%29xZOhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Karpalni_kanal&action=edit&redlink=1RW&http://hr.wikipedia.org/wiki/Latinski5_TZhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sredi%C5%A1nji_%C5%BEivac&action=edit&redlink=1{4Q/http://hr.wikipedia.org/wiki/Bjelan%C4%8Devine5eN$http://hr.wikipedia.org/wiki/Virusi4eK$http://hr.wikipedia.org/wiki/Prioni_HMhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C4%8Cestice&action=edit&redlink=1FE&http://hr.wikipedia.org/wiki/Proteini'nB#http://hr.wikipedia.org/wiki/MozakN#?Uhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Degenarativna_bolest&action=edit&redlink=11;_Toc32554837718_Toc32554837615_Toc32554837512_Toc3255483741/_Toc3255483731,_Toc3255483721)_Toc3255483711&_Toc3255483701#_Toc3255483691 _Toc3255483681_Toc3255483671_Toc3255483661_Toc3255483651_Toc3255483641_Toc3255483631_Toc3255483621_Toc3255483611_Toc325548360  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP1=CData E1TableWordDocumentSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8#CompObj}  F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q