ࡱ> _a^[Ribjbj 4rΐΐl- 55555III8,I{"(v!x!x!x!x!x!x!$'$&F!5!555"55v!v!:," rPqIT b!K"0{"R''" " ,'5N !!{"' :RASPRAVA * Lidija Niko evi * Kultura ili baatina? KOMENTAR DANIELA ANGELINA JELIN I Institut za meunarodne odnose, Zagreb UNESCO, kao jedna od najva~nijih meunarodnih organizacija po pitanju brige o kulturnoj baatini, Konvenciju o svjetskoj baatini donosi joa 1972. godine no ubrzo postaje vidljivo kako istoj nedostaje dimenzija nematerijalne baatine. Probleme koji proizlaze iz nepostojanja slu~benog meunarodnog dokumenta koji bi regulirao taj aspekt baatine, iskusile su mnoge dr~ave lanice upozoravajui na potrebu ispravljanja tog nedostatka. Stoga se, ali tek na 32. sjednici Generalne konferencije 17. listopada 2003. dodaje element duhovne kulture odnosno regulira podru je nematerijalne baatine usvajajui Konvenciju o njenoj zaatiti. Tako je osvjeatavanje o potrebi o uvanja nematerijalne kulturne baatine u ovoj Konvenciji dobilo svoj meunarodni slu~beni okvir iako se UNESCO temom bavi ve niz godina. Preporuke za o uvanje tradicijske kulture i folklora prihvaene su joa na 25. sjednici UNESCO-ve Generalne sjednice u Parizu, 15. studenog 1989. Tim preporukama UNESCO je namjeravao usmjeriti pa~nju zemalja lanica na va~nost folklora, a od samih zemalja o ekivalo se da u vlastitim zemljama upozoravaju vlasti i institucije koje se tim podru jem bave na prou avanje i kontinuitet u o uvanju tradicijske kulture. Preporuke nisu obvezivale zemlje lanice, ali su dokaz svijesti o potrebi o uvanja i nematerijalnih oblika kulture (Jelin i 2008:93). Dakle, nova sintagma  nematerijalna kulturna baatina gotovo da je zamijenila rije   folklor , no kao ato autorica Niko evi u svom tekstu  Kultura ili baatina? Problem nematerijalnosti ispravno zaklju uje, javlja se novi problem: problem  roka trajanja baatine. Malo se raspravlja o tome u kojem trenutku se neki kulturni izraz odnosno kulturno dobro proglaaava baatinom. esto se podrazumijeva da baatinu nasljeujemo iz nekih proalih tradicija te da ona nema veze sa sadaanjoau. Pitanje je onda, kada neato postaje baatinom? Koliko takav kulturni izraz/dobro mora biti staro? Je li to 10, 20 ili 50 godina? Ili mora biti u potpunosti izba eno iz uporabe? A ako je izba eno iz uporabe, mo~emo li ga onda istinski uvati? Dio autora (Kirschenblatt-Gimblet, Metelka, Jelin i, ICOMOS) priznaje procesualni i dinami ni karakter baatine negirajui njen nu~ni prestanak postojanja ve upozorava na kreiranje baatine koje se dogaa kroz generacije pa tako i danas, u suvremenom svijetu. Taj problem  roka trajanja odnosno  starosti baatine ini se okosnicom problema koje autorica Niko evi razmatra u svom lanku. Iako u naslovu lanka isti e problem nematerijalnosti, fokus je, u stvari, na problemu njene trajnosti. I sama autorica isti e problem definiranja baatine s pozicije top-down pristupa, dakle, od strane kulturne politike, ato dodatno petrificira baatinu i ostavlja malo prostora za njen razvoj. Ako krenemo od pretpostavke da je baatina proces, teako da emo otkriti kako je odreeno kulturno dobro, osobito u slu aju nematerijalne baatine, u stvari izvorno izgledalo. U tom smislu, mogu se donositi daljnji zaklju ci o dodavanju pojedinih elemenata kroz vrijeme no mi odreeno nematerijalno kulturno dobro danas prepoznajemo kao izvorno ( ak iako smo svjesni nekih promjena ili dodataka). Na taj na in, pokuaaj o uvanja i zaatite kroz top-down pristup izgleda potpuno pogreaan, kao, uostalom i nastojanje UNESCO-a da kroz svoje Konvencije o baatini istu, na neki na in, standardizira. Ta se standardizacija o ituje i u spomenutoj Konvenciji, prema kojoj se o uvanje, odnosi na mjere koje osiguravaju odr~ivost kulturne baatine uklju ujui identifikaciju, dokumentaciju, istra~ivanje, o uvanje, zaatitu, promociju, unapreivanje, prijenos, osobito putem formalne i neformalne edukacije, kao i revitalizaciju razli itih aspekata takve baatine (Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage 2003 : 3). S druge strane, uloga kulturne politike je i o uvanje nacionalnog identiteta ato, donekle, opravdava potrebu takvog reguliranja tj. standardiziranja baatine. Naime, o uvanje kulturne raznolikosti danas je prioritet globaliziranog svijeta: gotovo svi relevantni dokumenti meunarodnih organizacija (pr. UNESCO, Europska unija, Vijee Europe) isti u bogatstvo koje o uvanje kulturne raznolikosti donosi u meunarodnom okru~ju. Pored toga, bez politike o uvanja i zaatite baatine, ista bi pod pritiscima globalizacije mogla i nestati. I tu se top-down i bottom-up pristupi sudaraju: kulturna politika tra~i mehanizme o uvanja identiteta, a lokalne zajednice koje baatine odreeno nematerijalno kulturno dobro esto imaju potrebu za razvojem. Osim pravnih aspekata zaatite baatine, za koje se mo~e rei da su hard power, kulturne se politike slu~e i neato  mekaim mehanizmima. Jedan od takvih je i poticanje razvoja kulturnog turizma. Koristi za baatinu od kulturnog turizma su viaestruke: od prevladavanja problema nedostatnih javnih financijskih sredstava za njenu zaatitu, vee vidljivosti baatine u airem meunarodnom okru~ju, mogunosti prihodovanja i u ostalim sektorima, do lokalnog/nacionalnog ponosa koji izaziva izlaganje te iste baatine turistima. U tom smislu i javne politike i lokalna zajednica pomiruju svoje pristupe. Svaki pokuaaj o uvanja i zaatite baatine, meutim, koji kree odozgora, mora biti komplementiran uklju ivanjem baatinika u taj isti sustav zaatite. U protivnom, dogaaju se nesporazumi na koje autorica Niko evi ukazuje u svom tekstu na primjeru uvratenja zvon ara na UNESCO-ovu listu nematerijane baatine: od nejasnoa koji zvon ari su uvrateni, animoziteta koje je to stvorilo meu samim baatinicima obi aja, nerazumijevanja UNESCO-ovog koncepta skrbi o baatini, do mogunosti pretjerane komercijalizacije obi aja i, na taj na in, potencijalnog gubljenja njegove kakve-takve autohtonosti. Idui probdfvx , p $ b d | @ J R b Vtz|:.j.n  24 hc6hm^hh h.fhJhfh:h:h:B*phhiZhchlghCJaJhh5CJaJhh.5CJaJh5CJaJhCJaJhhCJaJ7fxz 4P,05"H`Q]bbcjefg2i4i6i$a$gd$a$gd$a$gd $a$gd:$a$gdlg$a$gd$a$gdfx!!""#%r&&&''')*****N,P,,,,,.X003&44555<<==>>>?P@@@BBCмФh|shIhAA hW6hWha2UhthDTvh(olhT'h3^ghD#;h| h4Jh4Jhc h4J6h4Jh\hy7hHK h6]h h66h6hy6hfhB(5lem rasprave na koji se ~eli ukazati jest suodlu ivanje lokalne zajednice o samoj nominaciji baa kao i o ~elji o razvoju kulturnog turizma. Osnovno pravilo uspjeanih turisti kih politika podrazumijeva ~elju stanovnika potencijalne destinacije za razvojem turizma. Brojni su primjeri (pr. Malta, Sardinija, Dubrovnik), naime pokazali kako uvoenje turizma u zajednicu top-down pristupom rezultira animozitetom pa ak i agresivnoau spram turizma i njegovih sudionika. U podru ju nematerijalne baatine, mo~da nam je najbliskiji primjer joa jednog nematerijalnog kulturnog dobra upisanog na UNESCO-ov popis svjetske baatine, Feste sv. Vlaha. Voena ~eljom za produljivanjem turisti ke sezone u Dubrovniku, skupina graana predlo~ila je ideju za razvoj turisti kih aran~mana u kojem e fokus biti Festa sv. Vlaha koja se joa od 972. godine redovito odr~ava 3. velja e, na dan blagdana tog zaatitnika Dubrovnika. S druge strane, druga skupina graana, osobito oni koji su i sami sudionici u proslavi, izrazila je svoje izrazito protivljenje razvoju turizma oko tog blagdana budui da Festa za njih ima odreeno simboli ko zna enje s to no podijeljenim ulogama koje pojedinci imaju u proslavi pa bi prisutnost turista, po njima, naruaila stoljetni obi aj. Na sli an na in, analogija se mo~e povui s tradicijama lokalnih talijanskih tradicija u Vodnjanu i Gale~ani koje spominje autorica Niko evi, pri emu su njihov tradicijski ples i pjevanje postali, kako autorica ka~e,  simboli ne eg privatnog i osobnog . To nadalje dovodi do novih to aka za raspravu. Prvo, Globalni eti ki kodeks, meutim, u svom 8. lanku koji regulira slobodu turisti kih kretanja izri ito ka~e da  se turistima mora omoguiti pristup turisti kim i kulturnim lokalitetima bez podvrgavanja pretjeranim formalnostima i diskriminaciji (Global Code of Ethics for Tourism 1999). Zabrana pristupa Festi svetog Vlaha, prema tome, zna ila bi povredu tog lanka. S druge strane, taj isti Kodekst u svom 4. lanku koji isti e na elo turizma kao korisnika kulturne baatine ovje anstva i promicatelja njezinog unapreivanja, ka~e kako  treba potai otvaranje kulturnih dobara i spomenika u privatnom vlasniatvu za javnost, ali i poatovati prava njihovih vlasnika (Global Code of Ethics for Tourism 1999). Uspjeanost turisti ke i kulturne politike, tako, mo~e se mjeriti jedino u suradnji i dogovoru s lokalnom zajednicom koja baatini isti obi aj. To, uostalom, prepoznaje i tekst UNESCO-ove Konvencije o zaatiti nematerijalne kulturne baatine kada naglaaava da je  o uvanje nematerijalne kulturne baatine slo~en proces koji uklju uje mnoge sudionike po evai od zajednica i skupina koje je baatine (Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage 2003). Drugo, komercijalizacija kulture odnosno baatine esto se percipira kao negativan pojam pa stoga, da bi se o uvali  izvorni elementi, podrazumijeva standardiziranje i unificiranje. Betty isti e kako  autenti na kultura nije ona koja ostaje nepromijenjena, ato se ini nemoguim pod bilo kakvim uvjetima, ve ona koja zadr~ava sposobnost odreivanja prikladnosti svoje prilagodbe (Duggan, 1997 : 31). Mo~da bi bilo previae smjelo rei kako bi dopuatanje komercijalizacije baatine, u stvari, bilo po~eljno, budui da se, osobito u turizmu, zna kako su esto lokalni kulturni proizvodi prilagoeni ukusima turista ime se esto gubi veza s lokalnim geografskim podru jem kao i vremenskim okvirom koji je autenti an za neke obi aje. U tom smislu, mogue je izgubiti i kulturnu raznolikost koja je  eti ki imperativ i  zajedni ka baatina ovje anstva (UNESCO Universal Declaration on Cultural Diversity 2001). S druge strane, petrificiranje baatine koja se smatra  izvornom baatinike liaava kreativnosti pa ne mo~emo viae govoriti o ~ivuim tradicijama ve o, prema rije ima autorice Niko evi,  kopiranju stanja kulture . Stoga je u istim meunarodnim dokumentima apsurdno govoriti o  razvoju baatine (Global Code of Ethics for Tourism 1999), o  kulturnoj baatini kao izvoru kreativnosti (UNESCO Universal Declaration on Cultural Diversity 2001) odnosno o potrebi planiranja  turisti kih aktivnosti na na in da tradicijskoj kulturi i folkloru dopuste odr~anje, ali i njihov razvoj, a ne da su uzrok njihovog propadanja i standardiziranja (Global Code of Ethics for Tourism 1999). Prema tome, vidljivi antagonizmi u tretmanu baatine u samim meunarodnim i nacionalnim politikama rezultiraju antagonizmima i u samim lokalnim zajednicama koje baatine odreeno nematerijalno kulturno dobro. Jasnih i krajnjih odgovora i naputaka nema, ve se kao preporuka rjeaavanju problematike, osim poativanja na ela suradnje svih dionika u procesu o uvanja baatine te njene eventualne komercijalizacije, mo~e dati i individualan pristup svakom kulturnom dobru odnosno lokalnoj zajednici. Uz kontinuirano promialjanje i preispitivanje baatine kao nositelja identiteta zajednice, no istovremeno i izvora njene kreativnosti. Bibliografija: Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage. 2003. Paris: UNESCO. 18 pp. Duggan, Betty J. 1997.  Tourism, Cultural Authenticity, and the Native Crafts Cooperative: The Eastern Cherokee Experience . U Tourism and Culture: An Applied Perspective. E. Champers, ur. New York: State University of New York Press, 31-57 Global Code of Ethics for Tourism. 1999.  HYPERLINK "http://www.unwto.org/ethics/full_text/en/pdf/Codigo_Etico_Ing.pdf" http://www.unwto.org/ethics/full_text/en/pdf/Codigo_Etico_Ing.pdf (1.8.2012.) Jelin i, Daniela Angelina. 2008. Abeceda kulturnog turizma. Zagreb: Meandarmedia. UNESCO Universal Declaration on Cultural Diversity. 2001.  HYPERLINK "http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001271/127160m.pdf" http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001271/127160m.pdf (1.8.2012.)     CEEG.HZHJJ&J(J\JhJJJnKKKKKKLLHLJLbLM^MdMpMrMMMNPPPQXQZQ^Q`QlQnQQQQRRRRTXjXX6Y¾վ𛗍hIAh <h <0J6h <hvlh"h5@hht h [L6]hUhU6h [LhYmh6&h6&5 h6&h6&hU h6&6]h6&h6&6h6&hvKhghm,hPhr56YZZZ [[[x[[[>\j]p]|]~]]]]^l``bbbLcc|dddhejevexeeeeeXf\f^ffff齹~v~l~hh0J]hh]jhU] h]h6&h6 h6hh6 hhh h6] h5hhu/oh?-bhlg hU6]h6&hU6 h6&hUh <hu50J6hU hu56]h6&hu56hu5*ff@grggghh hhhh0hhhhii0i2i4i6i8iiBiDiHiJiPiRi¹ܲhHgjhHgUhhCJaJhCJaJ h"h"hh"0Jjh"0JUh"h"0J h"0J6 h"0Jh <h"0J6hlg h6h hh6i:i666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J .Normal dCJ_HaJmHsHtH DA`D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List j@j lg Footnote Text$7dh`7a$CJOJPJQJaJmH sH TT lgFootnote Text CharOJPJQJmH sH tH @&@ lgFootnote ReferenceH*"O!" <title6U@16 0 Hyperlink >*B*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] z- r C6YfRi5676iRi8++A,,#-\-z-XX8@0(  B S  ?6!@!I!U!]!g!h!p!q!y!7"<"E&K&&&&&''''4*>*C*F*G*S*T*V*W*Z*[*e*f*n*o*w******************************+++++++ +'+)+++4+?+D+L+N+P+b+l+m+o+y+~+++++++++,,,,,,,,,,l-l-n-n-o-o-q-r-t-u-w-x-{-23;=VW}~ '(wx!!''#*%*3*4***+++,N,O,,,,$-i-l-l-n-n-o-o-q-r-t-u-w-x-{-3~7";"="=">">"?"?"#*i-k-l-l-n-n-o-o-q-r-t-u-w-x-{--N%Ok}D.rbh ^`OJQJo(h [ [ ^[ `OJQJo(oh ++^+`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h kk^k`OJQJo(h ;;^;`OJQJo(oh   ^ `OJQJo( ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  pp^p`OJQJo("  @ @ ^@ `OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  ^`OJQJo("  PP^P`OJQJo(" -NOk}         [F|vhBͦKjO?Sf~:JZyC"[LmyC#?>ru5 vKtJgm^Is?@"6&^&a2y6D#; <5@AAHK [LiZ?-b3^glg(olvlYmZnu/oDTv.f:m,~cHgUB(\4J| ."6Ey7IAgfPT'W|sl-n-@,,D,, z-hh hhhhhh h"h&h*h<UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.{ @Calibri?= * Courier New;WingdingsA BCambria Math"1 &R&R!0U-U-2QHX $P2!xxDANIELADANIELA  Oh+'0l  ( 4 @LT\dDANIELA Normal.dotmDANIELA6Microsoft Office Word@H'@;p@ZPq&՜.+,D՜.+,, hp|  IMORU-  Title 8@ _PID_HLINKSAd 9http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001271/127160m.pdf&fBhttp://www.unwto.org/ethics/full_text/en/pdf/Codigo_Etico_Ing.pdf&  !"#$%&'()*+,-./0123456789;<=>?@ABCDEFGHIJKLMOPQRSTUWXYZ[\]`Root Entry F`rPqb1Table:#'WordDocument4rSummaryInformation(NDocumentSummaryInformation8VCompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q