Naslov
Organizacija veterinarske inspekcije u Hrvatskoj kroz povijest
(The Organisation of Veterinary Inspection in Croatia Throughout History)

Autori
Džaja, Petar ; Severin, Krešimir ; Grabarević Željko ; Agičić, Damir ; Kajganić, Miroslav

Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 43 (2012); 515-524

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
veterinarska inspekcija; povijest
(veterinary Inspection; history)

Sažetak
Radoslav Krištof bio je prvi samostalni nadzornik veterinarske službe kojeg je imenovalo 27 kotarskih veterinara na području Hrvatske i Slavonije, a Zakon kojeg on izradio 1888. g. vrijedio je sve do 1926. g. Od samih početaka ozbiljnijeg veterinarskog djelovanja vidljivo je da se inspekcijskim poslovima, a posebno sprječavanju pojave i širenja neke zarazne bolesti pridavalo najvažnije značenje. Od 1888. g. postoje općinski, kotarski, županijski veterinari koji obavljaju pojedine inspekcijske poslove. Veterinarska služba, koja je potpadala pod Odjel za unutarnje poslove Kraljevske Zemaljske vlade obavljala je veterinarski nadzor. Nakon 1914. g. izdvajaju se poslovi veterinarstva iz Odjela za unutarnje poslove i stavljaju u Odjel za narodno gospodarstvo. Od 1928. g. pregled stoke za klanje, mesa kao i svih životnih namirnica animalnog podrijetla vršio je veterinar, a gdje nije bilo veterinara taj posao obavljao je za to naročito osposobljeni pregledavač. Od 1954. g. veterinarsku inspekciju vrše inspektori koji su službenici odgovarajućih organa državne uprave nadležnih za poslove veterinarstva (narodni odbori kotara/gradova, autonomnih jedinica, republičkih i saveznih organa). Veterinarsku inspekciju obavljali su kotarski (gradski), republički i državni veterinarski inspektori. Također, obavljanje veterinarske inspekcije moglo je biti dodijeljeno honorarnim inspektorima iz reda osoba koje raspolažu propisanom stručnom spremom i koje su zaposlene u nekoj veterinarskoj ustanovi dok se vršenje pojedinih inspekcijskih poslova moglo povjeriti i pojedinim veterinarima. Graničnu veterinarsku inspekciju obavljali su inspektori Savezne uprave za poslove veterinarstva. Po Uputstvu o provođenju poslova veterinarske inspekcije iz 1956. g. Narodni odbor općine ovlaštavao je za vršenje veterinarskih poslova upravne prirode pojedine veterinare iz reda službenika svoje ili, ako još nema, teritorijalno najbliže veterinarske stanice, ishodivši prethodnu suglasnost nadležnog organa općine i te veterinarske stanice. Ovlašteni veterinari su putem veterinarskih stanica izvještavali sve zainteresirane organe o pojavi i prestanku stočnih zaraza, vodili su evidenciju na mjestu rada i propisane izvještaje o tome, i to dostavljali veterinarskoj stanici. Nacrte Naredbe o mjerama pripremali su ovlašteni veterinari i predlagali ogovarajućem savjetu Narodnog odbora općine bez posredovanja stanice, a sami su donosili u ime odgovarajućeg Upravnog odbora općine rješenje koje se odnosilo na mjere i na pojedine pravne i fizičke osobe u slučaju sprječavanja i suzbijanja zaraza. Od 1967. g. poslove veterinarske inspekcije vrše organi Općinske uprave nadležne za poslove veterinarstva, osim poslova, koji su prema odredbama vršile druge društveno političke zajednice nadležne za poslove veterinarske inspekcije i veterinarske stanice. U obavljanju veterinarske inspekcije, veterinarska stanica bila je ovlaštena vršiti zdravstveni pregled. Poslove veterinarske inspekcije obavljali su i veterinarski inspektori koji su morali imati završen veterinarski fakultet, položen stručni ispit te imati radno iskustvo na poslovima u oblasti veterinarstva. Od 1979. g. poslove veterinarske inspekcije obavljaju veterinarski inspektori, a to su diplomirani veterinari koji su morali položiti stručni ispit za veterinarskog inspektora. Veterinarsko sanitarne preglede i veterinarsko inspekcijske preglede životinja i životinjskih sirovina, proizvoda i otpadaka i druge veterinarsko sanitarne preglede obavljali su ovlašteni radnici veterinarskih stanica (ovlašteni veterinarski inspektori). Republički organ uprave nadležan za poslove veterinarske inspekcije obavljao je veterinarsko stručni nadzor nad radom veterinarskih organizacija, organizirao je i usklađivao veterinarsko sanitarne mjere te zahtijevao da se veterinarski propisi provedu u život. Od 1997. g. inspekcijski nadzor obavljaju državni veterinarski inspektori (drugi stupanj) i granični veterinarski inspektori (prvi stupanj) te veterinarski inspektori u područnim jedinicama Ministarstva-Veterinarskim uredima županija, odnosno Grada Zagreba (županijski-gradskiprvi stupanj). Postojao je ovlašteni veterinar koji je obavljao poslove državne uprave koji su preneseni na veterinarsku organizaciju. Od 2007. g. inspekcijski nadzor provode veterinarski inspektori (državni i granični veterinarski inspektor), službeni veterinar i drugi državni službenici koje ovlasti ministar. Novost je postojanje službenog veterinara koji nadzire ovlaštene veterinare, provodi veterinarske preglede i službeni veterinarski nadzor te izdaje certifikate i druge javne isprave. Ovlašteni veterinar obavlja poslove kako je propisano u prijašnjem Zakonu. Uvodi se certificiranje u kojemu se provjerava jesu li obavljeni propisani pregledi, odnosno pretrage i ispunjavaju li pošiljke životinja, odnosno proizvodi propisane uvjete. Novo su i kontrolna tijela jer Uprava može povjeriti pojedine poslove službenih kontrola hrane životinjskog podrijetla veterinarskim organizacijama kao kontrolnim tijelima. Službena kontrola provodi se u svim fazama proizvodnje, prerade, skladištenja i distribucije hrane životinjskog podrijetla, na životinjama i proizvodima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina, Povijest

POVEZANOST RADA