ࡱ> >q`O"bjbjqPqP .+::;b%   b#f,DDDD>>>8v\$ DoP2"$$$0000000$Qh T(0 D(0DD$$)P"(D$D$00JDD$ >%9LM?P0oPTTTD4A(0(0oPDDDĞdDDDDDDDDDDDD RADNA VERZIJA, Domagoj Novosel, prof. GRA ANSKA KRONIKA ZEMLJOPISNI POLO}AJ Gledajui sa zemljopisne strane Gra ani su smjeateni na ju~nim padinama Medvednice (1035.m). U airem pogledu dio su Zagreba kog Prigorja i to njegovog sredianjeg dijela, najbli~eg srediatu grada Zagreba. Upravo je ta injenica odigrala va~nu ulogu u povijesnom razvitku Gra ana. Sam naziv Prigorje ozna ava veliki prostor u ju~nom podno~ju Medvednice, a dijeli se na isto no ili tzv. Zelinsko Prigorje, sredianje ili tzv. Zagreba ko Prigorje i zapadno ili tzv. Jaskansko Prigorje. Naziv Prigorje, izveden je iz rije i pri i rije i gora. Imenom Gora stari su Gra anci nazivali planinu Medvednicu. Dodavai rije  pri nastao je stari naziv cijele regije  Prigorje. I dok su Zelinski i Jaskanski kraj do danas o uvali svoju prigorsku oznaku, Zagreba ko se Prigorje gotovo stopilo s gradom Zagrebom, te postalo njegovim sastavnim djelom. Na~alost danas je cijeli jedan kraj od u erja na istoku, pa do `estina na zapadu upravnom podjelom rascjepkan, a stari naziv Prigorje sve viae uzmi e pred nespretnom i nesretnom kovanicom Podsljeme, a kojom se naziva i gradska etvrt kojoj pripadaju i Gra ane. Gra ani (Gra ec) se nalaze na nadmorskoj visini od 400.m, te se svojom konfiguracijom terena mogu definirati kao gorsko naselje. Ta se injenica osobito isticala u proalosti kada su Gra ani bili podijeljeni na nekoliko odvojenih zaselaka (Gra ani, Dolje, Zve aj, Bliznec). Ju~ni dio Medvednice prostire se prema pitomom prigorskom krajoliku, a zeleni krajolik presijecaju mnogobrojni potoci i poto ii. Uz danaanju Gra ansku cestu tekao je kao i danas potok Gra anec. Potok je danas veim dijelom zatvoren te je njegov tok usmjeren pod zemlju. Otvoreni dio koji te e Gra anskom cestom dobro je odr~avan te je korito danas urednije i iae nego prije dvadesetak godina. Drugi va~an potok te e izmeu Gra ana i `estina, a naziva se Topli ica. Ime je povezano s njegovom toplom vodom koja se nikada ne smrzava. ak ni zimi, kada temperature padnu ispod niatice na potoku ne dolazi do stvaranja ledene kore. Zbog toga je Topli ica u proalosti imala va~nu ulogu u ~ivotu Gra anaca. Osobito je bila pogodna za mlinarenje i pranje rublja o emu e rije i biti kasnije. Trei potok nazivao se Pustodol. Ka~em nazivao, jer je prije nekoliko godina presuaio. etvrti potok, imena Bliznec slijeva se sa Medvednice prema nekadaanjem selu, a danas ulici Bliznec. Zbog mlinova i pilane bio je od velike gospodarske va~nosti ne samo za selo Bliznec, ve i za grad Zagreb. Osim navedenih potoka joa cijeli niz manjih poto ia i vodenih ~ila presijeca tlo u podno~ju Medvednice, zbog ega je ovo podru je vrlo trusno. Sjeverna granica Gra ana okru~ena je brdovitim i aumskim krajolikom. Iznad Gra ana uzdi~e se Gra ec (400. m), od kojega put vodi prema Jela i Trgu (700. m) -starom aumskom lokalitetu. Dalje prema istoku uzdi~e se Varoako Rebro, ono nadvisuje potok Bliznec i njegovu ubavu dolinu. Korito potoka vodi prema ulici Beaii. Obuhvativai Beaie granica Gra ana uzdi~e se od Gradia a prema Gra anskim Du~icama, te nastavlja dalje prema brijegu Banja aku koji dijeli Gra ane od Remeta. Od Banja aka se isto na mea spuata na jug prema Mihaljevcu i Ksaverskoj dolini, prolazei iznad tzv. Barunice (posjeda barunske obitelji Jela i), nekadaanjeg vinograda, a danas zarasle aume. Od Mihaljevca, granica se vraa natrag na sjever preko romanti nog Okrugljaka i Graa ica te prolazi kroz Gra anski Ribnjak i Trn eviev put, koji ine staru meu izmeu Gra ana i `estina. Od Trn evievog puta preko Pustodola grani na crta vodi do Gra eca i Jela i Trga, ato zaokru~uje podru je Gra ana. To je podru je danaanjih Gra ana, meutim nije oduvijek bilo tako. Kao ato sam ve spomenuo, na podru ju danaanjih Gra ana nalazila su se etiri sela  Gra ani, Dolje, Zve aj i Bliznec. Od davnina su sva etiri sela smatrana zasebnim naseljima, iako su se meusobno nalazila na malenoj udaljenosti. Ipak, Gra ani su oduvijek smatrani sredianjim i glavnim selom, a ostala su sela s vremenom prihvaala ime Gra ani, koje se u najnovije doba proteglo na cijelo gore navedeno podru je. Prihvaanje imena Gra ani u ostalim selima nije bilo jednostavno i bez otpora. Stanovnici ostalih sela bili su ponosni na svoju posebnost, koja se isticala u imenu sela i razli itim prezimenima. Pa ipak, u suatini razlika nije postojala, stanovnici svih sela obla ili su iste noanje, govorili istim dijelektom, pohaali istu akolu, pokapali se na istom groblju, ak se i meusobno ~enili. Osobit ponos iskazivali su stanovnici Dolja, njihova pripadnost rodnom selu iala je do te mjere, da su se po pitanju nacionalnosti neki od njih prilikom popisa stanovniatva izjaanjavali kao Doljani. Tek 1983. godine, stvaranjem ~upe Sv. Mihaela u Gra anima i ujedinjenjem svih sela u jednu ~upu, polako nestaje stari jaz. No, svijest o razli itosti Gra ana i Dolja ~ivi i danas, pa ga se esto upotrijebi u aali i zavadi. `to se ti e Zve aja, njegova je posebnost odavno nestala, dok se posebnost Blizneca poveala, te ga poneki bez razloga i ne smatraju dijelom Gra ana. O svim navedenim selima, bit e viae rije i u poglavlju o Gra anskim ulicama. `to se ti e sastava tla, treba ga sagledati u kontekstu cijele Medvednice. Nju ini stara paleozoi ka jezgra, iji se rubovi naglo ruae, a koja je poput otoka opkoljena mezozoi kim, tercijarnim i diluvijalnim tvorbama. Njih tvore zeleni akriljevci, brusilovci, kremeni pjea enjaci i vapnenci. Uz paleozojske tvorbe vidljive su i mezozojske, osobito debele naslage lapora zbog kojeg je zemlja u Gra anima esto karakterizirana kao kliziate. Tlo u ni~im polo~ajima te bla~im padinama ini pjeskovita ilova a. Budui se Medvednica i cijelo Prigorje nalaze na razmei Alpa i Dinarida, podru je je sezmi ki vrlo aktivno ato najbolje dokazuju razorni potresi iz 1590. i 1880. godine. Prvi je uzrokovao propast Medvedgradskog kaatela, dok je drugi izmjenio izgled zagreba ke katedrale, uslijed njene rekonstrukcije nakon potresa. `to se ti e klimatskih uvjeta Gra ani se nalaze na vrlo pogodnom polo~aju. Ljeti Medvednica pru~a svje~inu svojim gorskim zrakom, dok zimi atiti mjesto od hladnih vjetrova s podru ja Alpi. Zimske i rane proljetne noi hladne su i vedre, pa su jutra praena oatrim mrazom. Ljeta su topla, ali ugodna zbog ve spomenutog utjecaja Medvednice. Krajem rujna javljaju se jutarnje magle, koje se produljuju pribli~avanjem zime i traju sve do proljea. Zime su periodi no snije~ne, ponekad sa obilnim padalinama, a jesen i proljee kiani i vla~ni. Nekad je vegetacija na podru ju Gra ana bila vrlo bujna, no zbog masovne izgradnje znatno se smanjila. Ipak, da flora nije sasvim nestala svjedo e brojne biljne vrste koje krase Gra ane, a osobito rubne dijelove naselja. U aumama oko Gra ana raste hrast kitnjak, obi ni grab i pitomi kesten, a u viaim predjelima jela i smreka. Na podru ju Gra eca nekada je bila i gusta auma od tise, a danas postoje tek njeni ostaci. Osim navedenih vrsta, u ovom dijelu Prigorja rastu i druge, neato rijee vrste poput; brijesta, bijelog javora, javora mlje aka, klena, crne lipe, lipolista, raaeljke, kloko ika, brekinje, mukinje, bo~je hrua ice, crnog graba i planinskog zova. Od niskog raslinja treba izdvojiti biljne vrste poput jaglaca, aafrana, visibabe, vrijesa, masla ka, kaunovice i aumskih jagoda. Uz potoke raste lopuh, kao i razno drugo vodeno bilje. Kako bi se bar djelomi no zaustavila devastacija auma i openito biljnog svijeta na Medvednici i u njenom podno~ju, godine 1963. odlukom Republi kog zavoda za zaatitu prirode, stvoreno je osam aumskih rezervata. Izmeu ostalih i rezervat Gra ec-Lukovica-Rebar na podru ju Gra ana. Godine 1981. sabor SR. Hrvatske donio je zakon kojim je Medvednica proglaaena parkom prirode. Rubni dijelovi Gra ana uali su u podru je parka prirode pod posebnom zaatitom. OD PRAPOVIJESTI DO SREDNJEG VIJEKA U davnoj proalosti Medvednica je bila otok u Panonskom moru, pa se podru je danaanjih Gra ana nalazilo ispod morske povraine. Tome su dokaz brojne okamine morskih organizama naenih u Gra anima i bli~oj okolici. Na podru ju danaanjeg Mihaljevca i Okrugljaka sve do po etka Gra anske ceste, pronaeni su joa krajem XIX. stoljea kongerijski pu~ii i akoljke. Ve oko 30000. godine pr. Krista pojavljuju se u podru ju Medvednice prve skupine ljudi iz kamenog doba. Zbog velikog broja peina i auma bogatih ~ivotinjama, a koje su bile nu~ne za pre~ivljavanje, podru je je bilo idealno za ~ivot lovaca. S vremenom su te skupine lovaca nau ile nove na ine privreivanja, poput sto arstva i zemljoradnje. Zapo eli su obraivati metal, najprije bakar, a zatim i broncu. Upravo iz Bron anog doba se~e prvi nalaz iz aire okolice Gra ana. U ostavi kod Medvedgrada, koja je datirana u 1200-1100. godinu pr. Krista, na padini bre~uljka u blizini stare utvrde, naeni su ukrasni predmeti od bronce; privjesci i narukvice. Nakon naroda, nosioca tzv. Kulture ~arnih polja, nazvanih tako jer su spaljivali svoje mrtve i polagali ih u ~ari (urne), na ovo se podru je, sa sjevera spuataju Iliri, koji oko VIII. stoljea pr. Krista zaposjedaju cijelu Panoniju. To je razdoblje napretka iz Kasnobron ane kulture ~arnih polja u Stariju ~eljeznodobnu kulturu. Kako su dosadaanja istra~ivanja jednog dijela zagreba kog podru ja pokazala da postoje arheoloaki nalazi iz tog vremena, znanstvenici dopuataju mogunost da se i u cijelom podru ju Prigorja nalaze odreeni nalazi. U IV. stoljeu pr. Krista dolazi do prodora Keltskih plemena, koja se naseljavaju uz Ilire, te ih dijelom pokoravaju, a dijelom potiskuju prema jugu i Jadranskom moru. Pojava Rimljana na isto nojadranskoj obali, a uskoro i Panoniji promijenit e politi ku kartu onog vremena. Nakon neuspjeanog Ilirskog ustanka, poznatijeg pod imenom Ustanak Batona, od 6. do 9. godine, Rimljani pokoravaju cijelu Dalmaciju i Panoniju. Na podru ju Panonije, u koje je bilo uklju eno i danaanje zagreba ko podru je, Rimljani osnivaju pokrajinu Pannonia Savia, sa sjediatem u Sisciji (Sisku). Arheoloaki podaci pokazuju da je najva~nije srediate Rimljana u okolici Zagreba bila Andautonia (`itarjevo), dok je sam danaanji Zagreb bio vrlo slabo naseljen. Ipak vrlo je vjerojatno, da je u okolici Zagreba bilo viae manjih naseobina, koje su pripadale opini Andautonijanaca. O tome svjedo e brojni arheoloaki nalazi pronaeni na podru ju grada. Na~alost, malo je poznato da su Gra ani i okolica takoer bogati rimskim nalaziatima. Dva su razloga zbog kojih su Gra ani bogati nalazima iz rimskoga doba. Prvi je ve naveden, a odnosi se na vjerojatna manja naselja koja su pripadala opini Andautonijanaca. Drugi je rimska cesta koja je iz Siscie (Siska), preko Medvednice i Hrvatskog Zagorja vodila u Poetovium (Ptuj). Glavna je cesta vodila u kamenolom Vrap e, koji je Rimljanima bio od velike va~nosti. Jedan odvojak te ceste vodio je uz danaanji Gornji grad i dalje zapadnom stranom potoka Medvea ak sve do Gra ana. Joa godine 1288. spominje se u jednoj ispravi u dolini potoka Blizneca neki fossatum antiquum (stari jarak) i ad viam veterem (stari put), a kraj puta ad lapidem album (bijeli kamen), koji okru~uju tri kestena. Taj je bijeli kamen zaklju uje povjesni ar Vjekoslav Klai mogao biti rimski miljokaz ili ~rtvenik bogu Jupiteru. Naime 1896. godine pronaen je u danaanjoj ulici rnoj Vodi kamen od ~rtvenika bogu Jupiteru, sa natpisom koji ka~e da je ~rtvenik podigao neki Lucilius Sextus, da ispuni svoj zavjet; najveem i najboljem bogu. No, to nisu svi nalazi iz rimskih vremena pronaeni na podru ju Gra ana i bli~e okolice. U prvoj polovici XX. stoljea, prilikom iskapanja temelja za kue ili obradom poljoprivrednog zemljiata, pronaeno je nekoliko vrijednih i zanimljivih nalaza. Godine 1901. pronaaao je Josip Puntijar - Gra ani, kuni broj 100, kod gradnje svoje kue rimsku ciglu, a isto tako 1937. godine u dubini od jednog metra polomljeni rimski crijep. Potonji nalaz je vjerojatno bio ostatak rimskog groba. Tome u prilog govori podatak, da se u vrijeme Prvog svjetskog rata, na gra anskim ulicama koje vode prema sjeveru naalo mnoatvo rimskih grobova od cigle. Godine 1926. u vonjaku Ivana Puntijara pronaena je podna plo a, takoer izraena od rimske cigle. Godine 1931. naiaao je Mato Puntijar kod iskopa temelja svoje kue, Gra ani - kuni broj 112, u dubini od jednog metra, mnogo airokih kri~nih, zidarskih cigli, za koje se pretpostavljalo da su rimskog podrijetla. Ovo su podaci otkrivenih i prijavljenih arheoloakih iskopina, a pitanje je koliko je sitnijih nalaza jednostavno preaueno i uniateno, te koliko ih se joa krije u cijeloj gra anskoj zoni. Nalazi su se naj eae gubili na taj na in da su zabetonirani u temelje kue. Tako je i na Dolju, Vid uran pronaaao staru kamenu urnu te je dao Mirku Baneku, koji ju je potom darovao Hrvatskom povijesnom muzeju. Urna je imala i poklopac, ali je on bio zabetoniran u temelje nove kue. Na osnovu svega iznesenoga mo~e se zaklju iti da je podru je Gra ana bilo naseljeno joa u najstarije doba. O igledno su klimatski i zemljopisni uvjeti, nekada kao i danas odgovarali ljudima da u ovom pitomom kraju sagrade dom i izgrade ljudsku zajednicu, neprekinutu do naaih dana. Gra ani u kontekstu srednjeg vijeka Vremensko razdoblje srednjeg vijeka sa historiografskog stajaliata puno je bogatije nego rimsko doba. To nije specifikum Gra ana, ve veine povijesnih subjekata koje promatramo i istra~ujemo. Razlozi su objektivne prirode, lakae je konstruirati dogaaje zbog veeg broja povijesnih podataka, ato je i logi no s obzirom na manji vremenski odmak, pa je i broj materijala kojim se povjesni ari mogu koristiti vei. Povijest Gra ana usko je vezana za povijest zagreba kog Gradeca, Medvedgrada i pavlinskog samostana u Remetama, ato omoguava bolje praenje gra anskog tijeka dogaaja, jer stare listine i autori esto spominju suhoparne, ali vrijedne podatke o Gra anima. Upravo ti statisti ki podaci ine osnovu za pisanje srednjovjekovnog dijela Gra anske kronike, jer pokazuju kretanje broja stanovnika, veli inu njihovih posjeda, broj stoke i napokon razvoj sela od njegovih po etaka pa do ukidanja kmetstva. Srednji vijek, koji u zapadnoj Europi nestaje krajem XV. stoljea u Hrvatskoj traje prakti ki do 1848 godine, kada prestaju kmetske obveze i podavanja. Feudalizam je inio osnovu srednjovjekovnog druatva, pa tek njegovim nestajanjem mo~emo govoriti o kraju srednjovjekovlja u gospodarskom pogledu. Tada, sredinom XIX. stoljea dolazi do velikih promjena u druatvu i gospodarstvu. Dotadaanji kmetovi postaju slobodni seljaci i gospodari svoje imovine. Gra ani su jedan od primjera preobrazbe druatva. Ipak krenimo od po etaka srednjeg vijeka. Kako bi se bolje shvatila gra anska povijest u tim burnim i davnim danima potrebno je upoznati neposredne gra anske susjede i gospodare. To se odnosi na Slobodni i kraljevski grad Gradec, Medvedgrad, pavlinski samostan u Remetama, a djelomi no i na biskupski Kaptol, koji je u gra anskoj proalosti ipak imao manju ulogu od ostalih navedenih. Samo selo Gra ani vezano je uz povijest Gradeca i Medvedgrada, dok su podaci o Dolju, Zve aju i Bliznecu vezani uz proalost Medvedgrada i pavlinskog samostana u Remetama. Kako bi obuhvatio cijelokupnu povijest Gra ana, pokuaao sam sakupiti i obraditi ato viae srednjovjekovnih podataka vezanih uz Gra ane, Dolje, Zve aj i Bliznec. Na taj su mi se na in uz gra anske dogaaje otvarile sli ice i crtice iz zagreba ke, pa i hrvatske povijesti, kojih su Gra ani mali, ali dragocijen i va~an dio. Zato krenimo redom kako je povijest zapisala. Godine 1094. ugarski kralj Ladislav Arpadovi osnovao je Zagreba ku biskupiju. Dogodilo se to nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira. Dio hrvatskog plemstva tada je podr~ao Ladislava za kralja, budui je bio Zvonimirov aogor te je polagao pravo na hrvatsku krunu. Uz poneke teakoe kao ato je bila bitka na Gvozdu, Maari su prodrli sve do Jadrana. Uskoro je za~ivjela Ugarsko  hrvatska personalna unija koja e potrajati sve do XX. stoljea. Novoosnovanu Zagreba ku biskupiju kralj Ladislav podredio je nadbiskupiji u Ostrogonu. Njenog prvog biskupa, po narodnosti  eha, prezimena Duh, ustoli io je lan kraljevske kancelarije i dvorski kapelan. Uz biskupiju je osnovan kaptol, iji su kanonici bili lanovi biskupskog vijea. Arpadovii su u svakom slu aju pokuaavali ato viae osna~iti zagreba ki Kaptol i dati te~inu biskupskom polo~aju. Zbog toga su Kaptol obdarili posjedima, kako bi kanonici im viae ekonomski oja ali. Povjesni arka Nada Klai spominje prvu poznatu granicu biskupskog Zagreba:& Prva granica biskupskog Zagreba po inje u mjestu koje se zove Gradec na potoku Cirkvenici, zatim se granica spuata prema jugu do Savice, pa na Savu do biskupskog mlina koji se nalazi ondje gdje potok Trnava utje e u Savu. Izaaavai iz Save u Trnavu granica je tim potokom tekla do danaanje Dubrave i doala obilazei s isto ne strane bre~uljak Biakupov ret na potok Bliznec, granica je zatim iala prema Dolju, zatim u Gra ane uz potok Gra anec sve do njegova utoka u Medvea ak ili Cirkvenicu na kojem je i po ela.. Navedena granica pokazuje, da je teritorij danaanjih Gra ana joa u samom za etku razvoja Zagreba, bio unutar njegovih gradskih mea. Na suprotnoj strani brijega polako se razvijao Gradec. Ime mjesta dolazi u srednjovjekovnim listinama zabilje~eno u viae ina ica. Budui je meu stanovnicima Gradeca bilo podosta Nijemaca, nazivan je Gradec imenom Gratz. Osim pod imenom Gratz spominje se Gradec pod imenom Grech, Grecz ili Grecense castrum (utvrda Gradec). Zbog velikog maarskog utjecaja, Gradec se ponekad nazivao i imenom Kerec. Budui je bio ~upanijski grad, u njemu stolovali zagreba ki ~upani, ali i lanovi kraljevske obitelji  hercezi. Prvi herceg za kojeg se pouzdano zna da je boravio na Gradecu, bio je Andrija (1198  1204), brat kralja Emerika. Godina 1242. klju na je za daljnji razvoj Gradeca, pa tako i Gra ana koji e uskoro nai svoje mjesto u povijesnim listinama. Naime 1241. godine, provalila su azijska plemena Tatara u Europu i pregazila Rusiju i Poljsku. Ugarsko  Hrvatska dr~ava bila je potpuno nespremna za njihovu najezdu. Kralj Bela IV. koji je tada vladao, odlu io se za otvorenu bitku protiv mone i dobro organizirane tatarske vojske. Bitka se odigrala na rijeci `aju, gdje je 150 000 tatara do nogu potuklo 60 000 nediscipliniranih ugarsko  hrvatskih vojnika. Na brzinu okupljena feudalna vojska, nije mogla pru~iti ozbiljniji otpor nezadr~ivoj tatarskoj konjici. Kralj je izvukao je ~ivu glavu te spas potra~io na Jadranskoj obali. Spasio se bijegom u Trogir, koji Tatari nisu mogli osvojiti zbog nedostatka brodova, ali i zbog slabog poznavanja strategije napada na utvrena mjesta. Smrt vrhovnog Kana Ogotaja u Aziji, primorala je Tatare na povla enje kako bi, po svojoj staroj tradiciji svi zajedno izabrali novoga vou. Tatarska invazija izazvala je veliku paniku u Europi. Kako bi se sprije io njihov novi, mogui napad vladari su po eli osnivati utvrde i gradove. Tvrdi gradovi, na teako dostupnim mjestim pokazali su se kao najbolje rijeaenje. U Hrvatskoj, koja je svojim gorama i planinama bila pogodna za takva rijeaenja, Bela IV. podigao je Kalnik kod Kri~evaca, Gari u Moslavini, Lipovac i Oki kraj Samobora, te joa cijeli niz drugih utvrda i gradova. Jedna od va~nijih utvrda sagraenih u to vrijeme bio je i Medvedgrad. Izgraen je u suradnji kraljevskih i crkvenih vlasti, na istaknutom mjestu iznad tada joa nepostojeih `estina. Medvedgrad je osnovan na kraljevskom zemljiatu, a zagreba ki biskup Filip zapo eo je sa gradnjom. Suprotno ovoj tvrdnji, postoje mialjenja da je Medvedgrad sagraen i prije provale Tatara, od strane hercega Kolomana, brata kralja Bele IV. No, bez obzira na neslaganja povjesni ara oko datuma njegova osnutka, Medvedgrad je za~ivio i uskoro po eo predstavljati pravu opasnost za stanovnike prigorskih sela, izmeu ostalih i Gra ana. Trei subjekt u razvitku Gra ana, osobito sela Dolje, Zve aj i Bliznec, bio je Pavlinski samostan u Remetama. Samostan je osnovan u drugoj polovici XIII. stoljea, a spominje se ve 1288. godine. Remete su naselili redovnici zvani eremiti (pustinjaci), a pored samostana izgraena je crkva Bla~ene Djevice Marije. Pavlini su posjed dobili od zagreba kog biskupa o emu svjedo i remetska ulica  Biakupec Breg. Redovnici su na podru ju danaanjih Gra ana posjedovali zemlju i kmetove, ato se vidi iz isprava koje je obradio Kamilo Do kal. Kao ato je ve re eno, nakon odlaska Tatara, kralj Bela IV. podizao je nove i jake utvrde. Ali, osim novoizgraenih gradova, kralj je obnavljao i stare, tatarskom provalom uniatene gradove. Na taj je na in, u dogovoru s banom Dionizom odlu io dotadaanju kraljevsku ves na brdu Gradecu, uzvisiti u slobodnu kraljevsku varoa. Nakon ato su sami ~itelji ustanovili prava i povlastice koje ~ele u~ivati, kralj im je 16. studenog. 1242. godine kod Virovitice, izdao Zlatnu bulu. Glavna obaveza graana bila je utvrivanje grada ato ja im zidinama, kao i njihovo uvanje i odr~avanje. To je bio kraljev cilj, utvrditi grad, iz njega crpiti odreeni broj vojnika koji su mu graani bili du~ni poslati i stei odreenu kontrolu u kraju ispod Medvednice. Izmeu ostalog u Zlatnoj buli zapisan je propis o sudovanju gradskoga suca koji se odnosi na kmetove iz sela koja pripadaju Gradecu, a nalaze se uz podru je samog grada. Na osnovu toga, povjesni arka Lelja Dobroni logi no zaklju uje, da je u trenutku kada kralj Gradecu daruje zemlju, na njoj ve ~ivio odreeni broj seljaka, koji su tim inom automatski postali gradski kmetovi. Na~alost imena prigradskih sela u Zlatnoj Buli nisu navedena, ali se na osnovu nekih podataka mo~e utvrditi postojanje Gra ana i prije 1242. godine. Ti podaci govore da se podru je danaanjih Gra ana nalazilo unutar granica posjeda, kojeg je Bela IV. darovao Gradecu. Takvog je mialjenja i povjesni ar Emil Laszowski; ...U razvodu medja varoai zagreba ke kako stoje u zlatnoj buli kralja Bele IV. 1242. godine, doista se selo Gra ani ne navodi, ono je unutar medjaanjih crta. To nam jasno govori granica posjeda, iju je sjevernu meu inila sljemenska kosa, ju~nu rijeka Sava, isto nu Kraljevski Brod na Savi, a zapadnu potok Vrap ak. Povjesni ar Franjo Buntak mialjenja je da Gradec posjeduje Gra ane i prije 1242. godine. I stariji povjesni ari poput Janka Barlea tvrde, da se ime Gra ani spominje u starim listinama XIII. stoljea. Kamilo Do kal indirektno spominje Gra ane krajem XIII. stoljea, stavljajui ih u kontekst prijestolonasljednih sukoba, izmeu Andrije II. i napuljskog kraljevia  Karla Martela. U tim je sukobima zagreba ki biskup Ivan I., stao na stranu Karla Martela, priznavai ga za hrvatskog kralja. Meutim kanonici zagreba kog kaptola prikloniae se Andriji II. te ga prihvatiae za zakonitog kralja. Ljut na svoje kanonike, biskup ih smjeni te postavi na njihovo mjesto Talijane. Do kal nastavlja i dodaje ; ...Biskup kaptolu zagreba kome otme mnoge posjede, kao Gra ane, Kraljevec, Kobilje, Dedie, Sviblje ili Nart, Hraae, ernomerec i Petrovinu pa ih pokloni Kraljevskomu gradu Gri u ato je bilo kasnije povodom velikih rasprava izmeu grada i kaptola. Smru biskupa Ivana 1295. godine i ustoli enjem biskupa Mihaela, sve prodaje i pokloni postaae neva~ei. Iz Do kalovog razmatranja proizlaze dva zaklju ka. Prvi, da Gra ani kao selo pod tim imenom postoje ve u XIII. stoljeu te drugi, da su u tom vremenu pripadali kanonicima zagreba kog kaptola. Njegovo mialjenje o pripadanju Gra ana kanonicima zagreba kog kaptola, razli ito je od svih ostalih povjesni ara koji Gra ane od najstarijih vremena ve~u uz Gradec. Budui za Do kalovu tvrdnju nema vrstih dokaza, pretpostavljam da je gra anski posjed u XIII. stoljeu esto prelazio iz jednih u druge ruke, da bi se tek sredinom XIV. stoljea ustalio u vlasniatvu Gradeca. injenica je, da se u starim listinama ugarskih kraljeva iz prve polovice XIII. stoljea spominju toponimi na podru ju Gra ana, a njihove latinske nazive objasnila je i locirala Lelja Dobroni; Maior Blisna (potok Bliznec), Minor Blisna (pritok Blizneca), Magnus Mons (veliko brdo iznad sela Dolja), Magna strata (velika cesta ato vodi od Gra ana kroz Dolje i Ba un do Markuaevca), Deze (potok Gra anec) i Mons Ixes (bre~uljak Isce).  Najstariji toponim vezan uz Gra ane je Isce, koje se spominje ve 1201. godine u povelji kralja Emerika. Iako nije poznato je li Isce u tom razdoblju bilo naseljeno, ta se mogunost ne mo~e odbaciti. Osobno sam sklon takvom razmialjanju, ako se uzme u obzir njegov savraeni obrambeni polo~aj, ato je u srednjem vijeku bilo od vitalnog zna enja. Na osnovu svega navedenog mo~e se zaklju iti, kako je ve prije 1242. godine na podru ju danaanjih Gra ana postojalo naseljeno mjesto, koje izdavanjem Zlatne bule postaje posjed slobodnog i kraljevskog grada Gradeca. Ipak, trebalo je proi joa skoro cijelo jedno stoljee, dok je gradska opina utvrdila svoje vlasniatvo nad gra anskim posjedom. No i tada on nije bio vrsto u gradskim rukama, medvedgradski vlastelini, remetski pavlini i zagreba ki kanonici, kroz cijelo su razdoblje tra~ili svoj komadi gra anskog teritorija. Oru~ane borbe i sudske parnice, bile su naj eai oblik borbe. Pratei njihov tijek, pratimo povijesni razvitak Gra ana i okolnih sela. PRVI SPOMEN i zna enje imena gra ani Prvi spomen imena Gra ani nalazi se u popisu sela koja su du~na plaati desetinu zagreba koj crkvi 1334. godine. U izvorima se ime naj eae spominje kao Grachan. Razli ita su tuma enja postanka te rije i. Ivan Krstitelj Tkal i, povjesni ar i prebendar zagreba kog kaptola, koji je cijeli ~ivot posvetio povijesti Zagreba, izvodi rije i Gradschan i Grachan od rije i Gradec. `toviae to potvruje re enicom: Gradaani tj. }itelji, podanici Gradca. Janko Barle potvruje Tkal ievu tezu rije ima ; ...Samo ime svjedo i, da su bili ~itelji tog sela podanici zagreba koga Gradca. Povjesni ar Emil Laszowski, koji je u obradi zagreba ke povijesti nasljedio Ivana Krstitelja Tkal ia o porijeklu imena Gra ani dijeli mialjenje svojeg prethodnika; ...Pod taj  castrum zagreba ki spadale su neko  plemenske ~upe, pak i podanici grada,  jobagiones i castrenses ...Najbli~i takovi  castrenses , tj neposredni podanici grada   castruma zagreba koga bili su  castrensei  Grad ani, naselja izpred zagreba ke gore, koje je to ime pridr~alo do danas. Grad ani  Gra ani (Gracham, Grachane) tj. selo pripadnika grada Zagreba iliti Gradeca. Oni su bili kmetovi toga Gradeca, u glavnom neko obvezani na razne slu~be i podavanja, a ne manje i na obranu grada. Istog je mialjenja i njegova nasljednica Lelja Dobroni; Svakako, ime ozna uje pripadnost stanovnika gradu, slobodnom i kraljevskom. Na sli nom su tragu i oni autori koji rije  Gra ani izvode iz poreza - Grad ine, koji su stanovnici bili du~ni plaati Gradecu. Druga teorija, daleko rijee zastupljena govori, da Gra ani nisu bili selo koje je ime preuzelo od Gradeca, ve se radilo o starom ~upanijskom dvoru i sustavu utvrda na potezu od Gradeca do Medvedgrada. Ovu tuma enje razvio je povjesni ar Juraj uk obrazla~ui je u dva svoja rada; Povijest grada Zagreba do 1350. godine i drugom djelu pod nazivom; Zagreba ka ~upanija oko XIII. stoljea. U svojoj prvoj knjizi, Povijest grada Zagreba do 1350. godine, uk zapo inje izlaganje svoje teorije tezom da su Gra ani najstariji dio grada Zagreba ; ...U rano doba nakon doseljenja naaeg naroda bio je od samog Zagreba va~niji sjeverni dio sredianjeg kraja pod samom Medvjednicom, koji i danas stoji izvan podru ja grada Zagreba. Najstariji Zagreb zapravo su Gra ani. Nadalje, uk smatra da su Gra ani imali veliku va~nost meu starim hrvatskim plemstvom ; ...Gra ani su po zna enju ono, ato su Pragu Hrad ani, stan kneza ili ~upana, edan tako, da je nestao bez traga. Na ovu slu~bu Gra ana upuuju nas i ostale prilike kraja u davnini, kako ih neato po ispravama, a neato po sa uvanim nazivima otkrivamo. U svojoj drugoj knjizi Zagreba ka ~upanija oko XIII. stoljea, uk vrlo airoko i kompleksno nastavlja s obrazlo~enjem svoje teze: Sredianji utvreni ~upanijski kraj oslanjao se na Medvednicu na sjeveru i Savu na jugu, te je sistem njegovih utvrenja po imao na zapadu sa Susedgradom nad uaem Krapine u Savu i naju~em dodiru Save s Medvednicom. Srediate utvrenja bilo je u Zagrebu, no Zagreba ki Gradac nije tu bio jedini branik. Kad se brdo nad Gra anima, vrlo istaknuto svojom osamljenoau u druk ije zatvorenom kraju pod Medvednicom zove Isce, onda nam i Gra ani svojim nazivom ne ozna uju gradske kmetove, nego ono ato zna i i Isce, mjesto graca - dvora& u danaanjem nazivlju imamo prema rije i grad, gradac, u ovom kraju joa nazive Grade ak nad Markuaevcem i Gradiae nad Bliznom (Bliznecom) kod Dolja. U takovim prilikama ne mo~e se ne misliti, da je ovom kraju zapadno od Medvedgrada ve u starije doba bio jedan gradac  dvor, utvrda . Prema tome, uk je uvjeren kako se na podru ju Gra ana u XIII. stoljeu nalazila utvrda ili dvorac po kojoj je naselje dobilo ime. S njegovim mialjenjem sla~e se i povjesni ar Kamilo Do kal koji je istra~ivao povijest Pavlinskog samostana u Remetama. U svojoj nikada objavljenoj knjizi Povijest remetskog samostana, Do kal podr~ava ukovu tezu, takoer povezujui Gra ani i Isce, o emu e rije i biti kasnije, u poglavlju posveenom Gra anskim ulicama. Rezimirajui temu porijekla imena Gra ani, teako je utvrditi pravu istinu. S obje strane stoje historiografski autoriteti, Ivan Krstitelj Tkal i, Emil Laszowski i Lelja Dobroni koji rije  Gra ani izvode iz imena Gradec, a s druge strane Juraj uk i Kamilo Do kal koji Gra ane smatraju starim sjediatem hrvatskih velikaaa i najstarijim dijelom Zagreba. No jedna teza, nu~no ne isklju uje drugu. Mogue je da se na podru ju danaanjih Gra ana nalazio stari dvor hrvatskih ~upana, ato je danas nemogue sigurno potvrditi, te sve ostaje na pretpostavkama. S druge strane povijesna je injenica da su Gra ani, kao posjed pripadali Gradecu. Ne bih isklju io prvu mogunost, da je u staro doba zaista postojao ~upanijski, velikaaki grad na podru ju danaanjih Gra ana, koji je s vremenom propao, ali je njegovo ime pre~ivjelo i u vremenu kada su Gra ani pripali gradskoj opini na Gradecu. POD VLA`U GRADECA , MEDVEDGRADA I REMETSKIH PAVLINA FEUDALNE BORBE ZA GRA ANSKE POSJEDE I SOCIJALNO  GOSPODARSKI STATUS GRA ANSKIH STANOVNIKA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU Nakon 1334. godine i prvog pojavljivanja u Statutima Stolnog kaptola zagreba kog, Gra ani i njegovi stanovnici neprekidno se pojavljuju u sudskim, kupoprodajnim ili nekim treim spisima. Osim Gra ana spominju se Dolje i Bliznec, a u kasnijem razdoblju i Zve aj. Ovo poglavlje kronoloaki prati povijest svih gra anskih sela, na osnovu nekoliko razli itih izvora podataka. Godine 1347. spominje se cesta koja od Remeta vodi prema Gra anima. U XIV. stoljeu Gra ani su uz Dedie (spominju se ve 1273. godine), najvei i najva~niji grade ki posjed. Da je broj stanovnika Gra ana za ono vrijeme bio relativno visok, dokazuju brojni Gra anci, koji su dolazili pred gradskog suca. On je bio gradona elnik i sudac, kako za graane, tako i za gradske kmetove, kojima je grad bio feudalni gospodar. Lelja Dobroni u svojoj knjizi Stari vijenac sela oko Zagreba, spominje imena Gra anaca i razloge njihova pojavljivanja pred sudom: Zapisani su kao tu~itelji 1355. godine Jakob iz Gra ana i Iv ec iz Gra ana, Matej iz Gra ana 1362. i 1363. godine kao tu~eni zbog tu njave, Kus iz Gra ana tu~en zbog nekog vinograda 1376. godine. Godine 1382. Katarina, udovica Benedikta iz Gra ana, ostavila je i proglasila Endreja, sina Ivankova, neoptereenim za ubojstvo ili smrt njezina mu~a, u naaem sudskom sjediatu pred nama; Marko, sin Mikecov iz Gra ana 1383. godine mora dokazati vlasniatvo nekog vinograda. Kao ato je ve spomenuto, Gra anci se spominju i u kupoprodajnim ugovorima, pa se tako spominje da su: & Godine 1387. Ivan, sin Mihalja iz Gra ana, i njegov sin Petar, kupili vinograd od Stjepana sina Gordoaeva, i iste godine kad je Andrija, sin Antunov iz Gra ana, kupio neko zemljiate Nikole sina urne a; Kuako iz Gra ana kupio je 1394. godine dio vinograda od Leonarda, sina Sebastijanova, a 1396. godine, Elena udovica Oroanikovi dala je Martinu, sinu Vukovom iz Gra ana, polovinu svojeg vinograda, a zatim je ista Elena prodala ondje drugomu Martinu, sinu Marenia iz Gra ana, svoj vinograd. Vinogradi su glavni predmet kupoprodajnih ugovora, ato dovodi do zaklju ka da su bili vrlo brojni i rodni. Sudski sporovi i kupoprodajni ugovori bilje~eni su u pavlinskom arhivu u Remetama, a velikim ih je dijelom obradio Kamilo Do kal, o emu e biti rije i u daljnjem tekstu. U starim listinama isti u se lokaliteti Iaec  danaanje Isce i Topli ica, ato je stari naziv za danaanji Gra anski Ribnjak. Osim ato su posjedovali zemlju i vinograde u Gra anima, neki su Gra anci bili vlasnici kua u blizini gradskih zidina. Godine 1368. posjeduje Matej iz Gra ana kuu u `oatarskoj vesi (in vico Teutonicorum), a godine 1399. kupio je Andrija iz Gra ana zemlju u Lon arskoj vesi (danaanja Ilica). Navedene su kue imale manju tr~ianu vrijednost, zbog toga ato su se nalazile u tzv. podgrau, van gradskih zidina. U njima su uglavnom stanovali inquilini (bezemljaai), koji su kao nekvalificirana radna snaga za odreenu nadnicu obavljali razne poslove u gradu. Vidjet emo kasnije, da e neki Gra anci u XV. stoljeu stei vlasniatvo nad kuama unutar samoga grada. Kao posjed Gra ani su bili vrlo primamljivi, pa se s njima i okolicom od samih po etaka trgovalo, a esto se zbog njih i ratovalo. Posjed Blizna (Bliznec) bio je jedan od najcjenjenijih i najvrijednijih. Negdje oko 1250. godine kralj Bela IV. darovao je posjed Gornju Bliznu redu sv. Dominika... possessionem Blizna vocatam cum montibus Warheg vocatis in tenutis castri Medwe. Posjed se nalazio na gornjem toku poto ia Blizne i izlazu potoka iz Medvednice. Budui je dominikancima bio potreban novac zalo~ili su 1315. godine cijelo imanje medvedgradskom kaatelanu Renoldu, za iznos od 276 forinti istog zlata. Rok otplate bio je vrlo kratak, samo godinu dana te ga dominikanci nisu uspjeli ispoatovati. Ne mogavai vratiti novac ostali su bez vrijednog posjeda. Na taj je na in posjed Gornja Blizna preaao u vlasniatvo medvedgradskog vlastelinstva. Dominikanci su se pokazali nedorasli u nov ano  gospodarskim prilikama koje su tada vladale. No red Pavlina bio je puno odlu niji i sposobniji, te je uskoro stupio na scenu. Godine 1356. hrvatska vojvotkinja Margareta poklanja pavlinskom samostanu u Remetama selo Pristavatinu kod Gra ana, na mjestu danaanjeg Dolja, kako ka~e & za spas duae umrloga supruga Stjepana i sreu sina Ivana. Iako su ve i prije posjedovali odreen dio zemlje na podru ju danaanjih Gra ana, Pavlini tek darovnicom vojvotkinje Margarete postaju va~an imbenik u imovinsko  pravnim odnosima. Stariji autori mialjenja su da se to dogodilo godinu dana ranije, dakle 1355. godine, ato u suatini ne mijenja puno na stvari. Pavlini se nisu zadovoljili darovnicom vojvotkinje Margarete, iako njena pravovaljanost nije bila sporna. }eljeli su dobiti najvee mogue garancije za potvrdu svojeg novo ste enog posjeda. Zbog toga su pred vojvotkinju Margaretu iznjeli kaptolsku ispravu od 15. sije nja 1356. godine, a koja je potvrivala uvod u posjed imanja Pristavatine. Vojvotkinja im je izaala u susret te posebnim povlastni kim listom potvrdila njihovo pravo na posjed. U svibnju 1356. godine Gradec je posjetio ugarsko  hrvatski kralj Ludovik I. Njegov posjet Pavlini su iskoristili, kako bi ishodili kraljevske potvrde za svoj posjed Pristavatinu. Iako su Pavlini o ekivali da im kralj odmah potvrdi posjed, to se nije dogodilo. Kralj je iskazao oprez, te se ~elio uvjeriti ato potvruje i o kakvoj se zemlji radi. Zbog toga je izaslao svoju komisiju koja je obiala 35. jutara zemlje koji su inili posjed Pristavatinu, kao i susjedne zemlje koje su pripadale zagreba kom kaptolu. Uvidjevai da je sve isto Ludovik I. potvrdio je Pavlinima posjed te ih uveo u njega dana 25. svibnja 1356. godine. Na taj su na in Pavlini i drugi puta uvedeni u posjed Pristavatina. U srpnju 1363. godine ugarsko  hrvatska vojska sukobila se s bosanskom vojskom bana Tvrtka, a u ratnom mete~u izgubljen je kraljevski pe at Ludovika I. Budui je pe at bio neosporan simbol kraljevske vlasti uskoro je izraen novi. Pedantni i revni Pavlini zamolili su kralja da im potvrdi Pristavatinu novim pe atom, ato je Ludovik I. i uradio 1369. godine. Obdareni Pristavatinom, koja im je pru~ala gospodarsku sigurnost i odreenu nezavisnost, Pavlini nastavljaju sa airenjem svojih posjeda. Godine 1377. ulaze u posjed Dolnje Blizne. Posjed im je oporu no ostavio Pavao Star ki koji se spremao u rat protiv Turaka. U oporuci stoji da remetskom samostanu ostavlja svoj posjed Bliznu; za spas svoje duae, uz uvjet da bude pokopan u remetskoj crkvi. Godine 1382. Pavlini budu prisiljeni braniti svoj stari posjed  Pristavatinu. Naime, na Pristavatini se nisu nalazili samo pavlinski vinogradi, ve i sedam vinograda ve spomenutog Marka Mikca, sina Leonardova iz Gra ana. Budui su se vinogradi nalazili na podru ju Pristavatine, tra~ili su Pavlini od tih vinograda tzv. gornicu. S druge strane Mikec je odbijao plaanje gornice te je cijeli slu aj zavraio na sudu. Poduzetni Pavlini podigli su parnicu pred samom kraljicom Elizabetom, udovom kralja Ludovika I., koja je vladala umjesto maloljetne keri Marije. Kraljica je slu aj predala banskom sudu. Obje strane predo ile su svoje dokaze i isprave. Glavni dokaz pavlinske strane bila je darovnica vojvotkinje Margarete, a Mikec je predo io kupoprodajne ugovore i ulomak iz povelje kralja Bele IV. iz 1266. godine. Mikec je pokuaao dokazati da se njegovi vinogradi uope ne nalaze na podru ju sela Pristavatine, ve na teritoriju Gra ana. Sud je meutim na temelju isprava utvrdio suprotno te donio presudu u korist remetskog samostana. Vinogradi su i dalje ostali u vlasniatvu Marka Mikca, ali je od tog vremena bio du~an plaati samostanu gornicu (tributum cum consuetis daciis ac muneribus). Presudu je 1405. godine potvrdio kralj Sigismund. Na taj je na in Mikec postao predijalac pavlinskog samostana u Rematama. Pojam rije i predijalac, Kamilo Do kal objasnio je na sljedei na in; ...U srednjem vijeku imao je zagreba ki kaptol znatne posjede. Neke posjede u~ivahu kanonici sami, a neke bi ustupili na u~ivanje, bilo sveenicima bilo svjetovnjacima uz stanovite uvjete. U~ivatelji takovih zaokru~enih posjeda ili predija zvahu se predijalci ili vazali. Predijalci su morali svake godine davati od svojih predija desetinu od svega poljskoga ili svega vinogradskoga prihoda i osim toga plaati obinu dau (dacium ili censum), koja je imala zna aj zemljarine. Od svakog kmetskog seliata davao je predijalac Kaptolu kunovinu ili mjesto nje 18 denara. Ako je na prediju imao viae kmetova, bio je vlastan postaviti jednog seoskog suca (vilicusa, vesnika, folnoga), koji je sudio kmetovima u manjim stvarima do im bi vee razpravio sam. Predijalisti u~ivali su predij za vrijeme svoga ~ivota, no Kaptol im je mogao uzeti predij, ako su se se ogrijeaili vjerolomstvom ili ako bi predij zanemarili. Ovakova predija dobivahu pojedinci od kaptola samo onda, ako su prisegli, da se nee ogrijeaiti nevjerom o kaptol, da nee pristati uz neprijatelje kaptola, da ne e zanemarivati obraivanje polja i vinograda, da e davati potpunu desetinu i plaati ugovorenu dau. Tko bi se ogrijeaio vjerolomstvom ili kroz dvije godine ne bi platio dae, izgubio bi predij, a kaptol ga je podijelio drugom. Ako je predijalist bio u svemu dobar, to bi kaptol redovito dopuatao, da predij prijee na vazalove potomke. Pojam te status predijalaca objasnio je i Josip Adam ek; ...Predijalci kao vazalni plemii na crkvenim posjedima predstavljali su posebnu grupu feudalnih posjednika. Bili su zapravo svojevrsni vazali. O obavezama predijalaca remetskog samostana najbolje govori isprava iz 1436. godine. U njoj se govori o sporazumu izmeu remetskog samostana s jedne strane i Margarete Te~ak i njenih sinova, Klementa, Emerika i Andrije s druge strane. Obitelj Te~ak uzela je u zakup vinograd Selaak u Gra anima te joa neke zemlje i aumu. U ugovoru su stajale sljedea podavanja; ...Od prvoga vinograda Selaaka imadu u~ivatelji dati odmah nakon berbe 28 denara i 1 kruh, a od drugog vinograda 40 denara, 2 kopuna i 2 kruha. Od oranice imadu davati 32 denara, 1 kopuna i 1 kruh, a od aume 8 denara. Ako bi se ustru avali davat ovu zakupninu ili ako bi se ogrijeaili nevjerom o samostan, tad smjesta gube pravo na zemljiate. Ispravu je potvrdio samostanski vikar Filip, a njena posljednja re enica svjedo i o tome da je obitelj Te~ak imala status predijalaca. Iz svega navedenog proizlazi da su u XIV. i XV. stoljeu pojedini Gra anci u~ivali status predijalaca, u prvom redu remetskog samostana. Svoj status predijalaca sa uvat e sve do kraja XVI. stoljea, kada e im novonastale politi ko  druatvene prilike oduzeti taj status i pretvoriti ih u kmetove. Godine 1423. remetski Pavlini ulaze u dugogodianju sudsku parnicu s Nikolom Pravdiem  javnim bilje~nikom i protonotarom iz Zagreba. Baa kao i Mikec, Pravdi je bio u statusu predijalca remetskog samostana. Za razliku od Mikca Pravdi je bio graanin Gradeca. Pavlini su mu dali na upravljanje imanje zvano Banfeldo, koje se joa nazivalo i Banja sela, Banska sela ili Nova sela. To se imanje nalazilo u sklopu posjeda Pristavatine na danaanjem Dolju. Nakon nekoliko godina u~ivanja imanja, Pravdi se osilio i po eo smatrati pravim vlasnikom spornog zemljiata. Na raspravi koja je voena pred banskim sudom u Zagrebu, Pravdi je dobio parnicu te je dana 19. srpnja 1424. godine uveden u posjed. No, Pavlini nisu odustajali. Obnovili su parnicu, tu~ivai Pravdia kralju Sigismundu, koji je suenje prepustio kraljevskom sucu  Stjepanu Kompolthu. Na novo odr~anoj parnici pobjedu su odnijeli Pavlini, ali se uporni Nikola Pravdi nije ~elio povui, pa je odr~ano tree i kona no ro iate. Rasprava je odr~ana 19. lipnja 1425. godine u Budimu, pred dr~avnim sucem Matijom de Palochom. Pavlini su dobili sud i zemljiate Banja sela koje im je po svim dokazima i pripadalo. Iz slu aja Marka Mikca i Nikole Pravdia vidljivi su problemi remetskog samostana sa njihovim predijalcima. Iako su dr~ali posjede i obraivali ih, a Pavlini su iz toga izvla ili odreenu korist i dobit, predijalci su esto iskazivali neposluanost i samovolju. Na taj je na in dolazilo do dugotrajnih sporova u kojima su Pavlini naj eae odnosili pobjedu, ostavljajui zakupnike u statusu predijalaca. Zakonito vlasniatvo nad vinogradima i prestanak vazalskog odnosa prema Pavlinima, bio je glavni cilj u parnicama koje su Mikec i Pravdi vodili protiv samostana. Izgubivai sud Mikec je ostao u statusu predijalca, dok Pravdieva sudbina nije poznata. No nisu se Pavlini sudili samo sa svojim predijalcima, probleme im je stvarao i zagreba ki biskup  Ivan III. Alben. Prvo je 1428. godine biskup podigao parnicu protiv Pavlina na banskom sudu u Zagrebu, tra~ivai imanje Banfelde za medvedgradski posjed, a potom je po etkom 1430. godine zatra~io i imanje Luka, zvano i Lonka. U oba slu aja biskup se uvjerio da nema prava na spomenuta zemljiata, pa je odustao od daljnje parnice, prepustivai imanja Pavlinima. Dok je vojvotkinja Margareta darivala Pavline Pristavatinom, Gradec i Kaptol su ratovali zbog raznih posjeda, izmeu ostalih i Gra ana. Posjedi kaptolskih kanonika, koji su zapravo bili striktno odvojeni od biskupovih posjeda, bili su brojniji od posjeda Gradeca. Kaptol je dr~ao preko trideset posjeda, od Vidovca i Kaaine na sjeveru, do Ivanje Reke i Remetinca na jugu. Poato je posjedovao manje posjeda od kaptola, Gradec je svoje ljubomorno uvao i pod svaku cijenu branio. U po etku su mu uz Gra ane najva~niji posjed sa injavali Dedii, Nova Ves na Savi, Podbre~je i rnomerec. Kasnije e tim selima Gradec pridodati i Horvate na jugu. Sve do 1392. godine morali su gra anski kmetovi, bez obzira ato su pravno pripadali Gradecu, plaati kaptolu crkvenu desetinu, od svih poljoprivrednih i sto arskih proizvoda. Ubiranje kaptolske desetine vrailo se na sljedei na in; ...Uzimala se desetina od ovaca, koza, svinja i kokoai, te od paenice, ra~i, je ma, zobi, prove, bara, sirka, so iva, od meda, p elinskih koanica, voska, lana, konoplja i vina. Desetinalo se ovako: Za vrieme ~etve izaali su deseti ari u pojedine kotare i sela, pa zabilje~ili u knjigu, koliko je koja kua ili zadruga dobila kupia ra unaju kupi sa 60 snopova. Prema tome odmjerili su desetinu ovako: tko je imao 10 kupia u paenici, ra~i ili je mu, bilo od svake vrsti posebice bilo od svih ovih zajedno, morao je dati u ime desetine kabal paenice. To je morao svatko svojim troakom dostaviti u Zagreb. Od 10 kupia zobi uzimalo se dva kabla zobi. Proso, bar i sirak ra unalo se ukupno, ali za desetinu se uzimalo samo proso, i to od 10 kupia po dva kabla. Od ovaca i jaria, ako ih se naalo u pojedinca 10, uzelo se to deseto. Nije li pojedina kua ili zadruga imala podpuno 10, to su deseti ari nastojali, da od dvojice ili trojice sastave broj 10. Tada je najprije deseti ar ozna io, ije e se desetinati, pa bi tada onaj ija se ovca ili koza desetinala, uzeo najprije jedno za sebe, a od preostalih devet uzeo si deseti ar jedno. Nije li se moglo sastaviti 10 ovaca ili koza, to se taj manjak morao nadoknaditi novcem, i to za svaku ovcu plaalo se dinar, a za kozu pol dinara. Na isti su se na in desetinale i svinje i to jednogodianji odojci, te koanice, ali samo rojevi. Od povjesma se uzimala se svaka deseta kita. Tko bi zatajio desetinu, kaznio se devetorostruko tj, deseto ostavilo se onomu, koji je zatajio, a od preostalih devet komada pripala je polovina deseti aru, a polovina Kaptolu. Nakon sukoba Gradeca i kaptola zbog gospodarskih, ali i politi kih razloga, dolazi 1392. godine do sporazuma ljutih neprijatelja. U ugovoru se kaptolski kanonici obvezuju, da od kmetova iz sela Dedia, Gra ana, Kobiljaka, Sviblja, Narta, Nove Vesi na Savi, Podbre~ja, ernomerca, Hraaa i Petrovine nee ubirati nikakav porez, niti e dopustiti da ih tko oporezuje. Oslobaanje od kaptolskog poreza nesumnjivo je donijelo olakaanje gra anskim i drugim kmetovima, a od tog su vremena bili du~ni plaati namet samo Gradecu, kao feudalnom gospodaru. S druge strane, Gradec se ugovorom obvezao da e osloboditi kaptolske ljude bilo kojeg stale~a ili polo~aja, tzv. filaraine (porez na ~ive~ne namirnice) ili bilo kojeg drugog poreza. Budui su ugovorom i Gra anci osloboeni plaanja filaraine kaptolu, mo~e se zaklju iti kako su ve tada prodavali svoje proizvode na kaptolskom trgu. Primirje Gradeca i kaptola nije bilo dugog vijeka. Ve 1396. godine, stanovnici Gradeca napali su kaptolske utvrde, na ato su kanonici odgovorili ruaenjem gradskih mlinova i plja kanjem Gra ana, Dedia i rnomerca. Bio je to prvi, slu~beno zabilje~eni plja kaaki pohod na Gra ane, a takvi e se od strane kaptola i Medvedgrada ponavljati tokom cijelog XV. i XVI. stoljea. Kakvih je razmjera bila mr~nja izmeu Gradeca i kaptola, najbolje svjedo i podatak da je zagreba ki biskup Ivan Smil, 8. sije nja. 1397. godine bacio crkveno prokletstvo na Gradec. Gradec je joa iste godine, sve anim crkvenim obredom u crkvi sv. Marka skinuo kletvu, ali je ostao gorak okus svae izmeu dva kraanska susjeda. Godine 1436. Medvedgrad postaje va~an subjekt u povijesti Gra ana. Naime te godine grad kupuju silni grofovi Celjski, Friderik i njegov sin Ulrih. Bila je to mona obitelj, koja je dr~ala niz posjeda u `tajerskoj i Hrvatskom Zagorju. Ve 1406. godine, podijelio im je kralj }igmund Luksemburaki pravo na postavljanje zagreba kih biskupa, a iste su godine stekli pravo na upravljanje Gradecom. Iste godine Friderikov otac, a Ulrihov djed, grof Herman Celjski sti e titulu hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog bana. Spletkama i ~enidbenim pogodbama sticali su imanja i polo~aje, pa je tako grof Herman, svoju ker Barbaru udao za ostarijelog kralja Sigismunda, ato mu se naravno obilato vratilo u politi kom i gospodarskom pogledu. Kako bi Celjskima zahvalio na mladoj i lijepoj supruzi, kralj ih 1436. godine uzdi~e u ast dr~avnih knezova, a njihove posjede Celje, Ortenburg i Sternberg u dr~avnu kne~evinu. Ti i takvi velikaai, moni i bogati, postali su nadle~ni gradskoj upravi Gradeca, a samim time i Gra anima, koji su im se gledajui s Medvedgrada pru~ali kao na dlanu. Za gradskoga kaatelana Medvedgrada Celjski su postavili Nijemca Vilhelma Stamma, koji je odmah zapo eo s plja kom okolnih sela, osobito Gra ana. Prva zabilje~ena plja ka dogodila se 1436. godine, negdje oko Miholja, kada je Stamm jednom gra anskom seljaku oteo dvije krave, te ih poveo sa sobom u Medvedgrad. Navedena plja ka bila je neznatna u odnosu na onu koja je uslijedila 30. studenog. idue godine. Toga je dana, nakon plja ke gradskog sela Podbre~ja kod Save, Vilim Stamm po povatku orobio i Gra ane, te oteo deset volova, osam krava, etrdeset svinja, etiri suhe slanine, pet kabanica, jedanaest koanica, devet plahti, pet opleaka, deset ~enskih ruba a, lopate, sjekire i lemeae. Osim toga poveo je sa sobom neke Gra ance u Medvedgrad, te ih ucijenio svakoga na tri forinte. Nakon ato su mu platili otkupninu pustio ih je na slobodu. Gubitak novca i oplja kana imovina sigurno su bili veliki udarac za siromaane gra anske seljake. Gra anci nisu imali puno vremena za oporavak, ve idui mjesec, 19. prosinca, provalio je Stamm sa svojim vojnicima u Gra ane, te oteo nekom Bartolu Tataru, etiri vola, jednu kravu, jednu kabanicu, jednu ohu i petnaest motika, a poato je u Gra anima zatekao i graane Gradeca u svojim klijetima, poveo ih je sa sobom u Medvedgrad, te ih pustio nakon plaanja otkupnine, baa kao i Gra ance u prethodnom pohodu. Iako je i sam bio pod upravom Celjskih, ni Gradec nije bio poateen nasilja medvedgradskog kaatelana. Zbog toga je gradska opina podigla tu~bu pred banom Matkom Talovcem. Gradec se svijesno obratio Talovcu, jer osim ato je zauzimao visoku bansku ast bio je i osobni neprijatlj obitelji Celjski. Ban je jedva do ekao priliku, da zada udarac Celjskima. Istraga je provedena u roku dva dana, od 15. do 17. sije nja. 1438. godine, a utvrdila je krivicu medvedgradskog kaatelana. Dokazana krivnja, imala je sasvim suprotan efekt od onog kojem se ban nadao. Umjesto o ekivanog povla enja, Stamm je ponovno krenuo u plja kaaki pohod. U zimskoj noi navalio je na Gra ane, pohvatao prestraaene kmetove, njihove ~ene i djecu, te ih sproveo u medvedgradski zatvor. Taj je dogaaj bila kap koja je prelila aau. Gradska je opina podigla novu tu~bu protiv medvedgradskog nasilnika, ali se ovaj put obratila viaoj instanci i to samom kralju Albrechtu. Nasilniatvo Celjskih bilo je tolikih razmjera, da je ak ujedinilo vje ne neprijatelje, Gradec i Kaptol. Od nasilja su trpjela sela i kanonika i graana, te se oni zajedno obraaju kralju koji parnicu prepuata palatinu Ladislavu Gorjanskom i banu Matku Talovcu. Parnica se odr~ala u Budimu, pred samim kraljem, u velja i 1438. godine. Svoje su predstavnike odaslali i grofovi Celjski. Grade ka opina podnijela je nekoliko tu~bi, a gra anska tu~ba nalazila se u drugoj to ki parnice. Celjski su poslanici odbacili sve optu~be, koje su se odnosile na Stammov napad od 30. studenog. 1437. godine, dok je tu~iteljstvo tvrdilo kako postoje svjedoci i dokumenti, te je odreen novi rok parnice, u kojoj Gra anci moraju dokazati svoje tvrdnje. U slu aju dokazane krivnje Celjski bi Gra ancima platili odatetu, ali Gra anci nisu dali iskaz, pa je slu aj okon an odbacivanjem optu~be. Zbog ega se Gra anci nisu o itovali i svjedo ili protiv Celjskih, nemogue je znati. Ipak, vjerojatno je u pitanju bio strah od mogue kaatelanove osvete. No, da Celjski u doba svoje vladavine nisu inili samo loae stvari, svjedo i podatak da je 1445. godine Ulrih Celjski darovao remetskom samostanu posjed Gornju (Medvedgradsku) Bliznu (Bliznec), sa svim oranicama, mlinovima i vinogradima, te nalo~io medvedgradskom kaatelanu, da ne uznemirava i ne plja ka pavlinske redovnike. Jedini uvjet koji je grof Ulrih postavio Pavlinima bio je taj, da se svake subote slu~i pjevana sveta misa u ast Bla~ene Djevice Marije za darovatelje. Darovnicu je remetskim Pavlinima 1449. godine potvrdio papa Nikola V.. Iz navedenog se podatka jasno vidi, da su Celjski imali potpunu kontrolu nad svojim medvedgradskim kaatelanom, te su s lakoom mogli zaustaviti njegove napade na Gra ane i druga sela. Za vrijeme vladavine Celjskih, remetski su Pavlini u~ivali njihovu zaatitu i blagodati poklonjenih posjeda. Neke njihove posjede obraivali su medvedgradski kmetovi iz Gra ana uz uvjet da plaaju samostanu 6 pensa be kih denara i 6 kopuna. Mo Celjskih ipak je po ela opadati. Svojim nasilniatvom i beskrupuloznoa u stekli su airok krug neprijatelja. Godine 1456. u beogradskoj tvravi, ubijen je Ulrih. Njegovom smru nestalo je muakih potomaka te mone i bogate obitelji. Imanja Celjskih, koja su im s pravom pripadala, poput Medvedgrada, preala su u ruke Ulrihove udovice, Katarine Brankovi, kerke srpskog despota ora Brankovia. Nakon pada Celjskih, remetski Pavlini gube vrst oslonac i zaatitu. Osjetivai to, ve 1459. godine Dominikanci podi~u tu~bu protiv njih, tra~ei za sebe posjed Gornju Bliznu. Zahvaljujui svjedocima iz Gra ana, koji su 29. srpnja 1459. godine svjedo ili u korist Pavlina, sud zagreba kog kaptola 1461. godine, odbacio je tu~bu. Na taj su na in, ponajviae zahvaljujui gra anskim svjedocima, Pavlini i dalje u~ivali svoj stari posjed na Gornjoj Blizni. Pobjedivai u parnici s Dominikancima, Pavlini su pokazali da mogu opstati i bez zaatite Celjskih. S druge strane, pad Celjskih donio je olakaanje gradskoj opini na Gradecu. Grad je osloboen njihove vlasti ponovo vratio upravu u svoje ruke, pa su gradski Purgari, Ulrihovom smru postali slobodni gospodari svojega grada. Padom grofovske obitelji Celjskih, Gra anci se nisu rijeaili problema. Katarina je, na mjesto kaatelana koje je nekada zauzimao ozloglaaeni Vilhelm Stamm, postavila oholog i nasilnog Bogavca Milakovia. Uz njega je, sa sobom iz Srbije dovela cijeli niz dvorjanika i slu~benika. Novi kaatelan iz Srbije nije bio manje nasilan od Vilhelma Stamma, ali se veliki plja kaaki pohodi nisu ponavljali. No, gra anski su kmetovi i dalje ~ivjeli u strahu od plja ke i nasilniatva. Budui je ostala udovica, a okru~ena jakim velikaaima, koji su bacili oko na njene posjede, Katarina 1461. godine prodaje Medvedgrad, banu Janu Vitovcu. Njegovi roaci, Sigismund i Baltazar postali su suvlasnici medvedgradskog imanja, te su remetskim Pavlinima potvrdili stare pravice, ste ene za vladavine grofova Celjskih. Pavlini su osobito dr~ali do posjeda Blizne te su kao i u slu aju posjeda Pristavatine, koristili svaku priliku da potvrde svoje vlasniatvo nad njom. Zbog toga je na njihovu izri itu molbu, suvlasnik Medvedgrada, gore spomenuti Sigismund, dana 10. rujna 1463. godine potvrdio darovnicu grofa Ulriha Celjskog iz 1445. godine, a koja se ticala posjeda Gornje Blizne. Odlazak Katarine i njenog nasilnog kaatelana zna io je mir za Gra ane i njegove stanovnike, barem na odreeno vrijeme. Vratimo se Gra ancima i njihovom imovinskom stanju. Kao ato smo ve vidjeli, u XIV. stoljeu neki su Gra anci posjedovali kue u gradskom podgrau. U XV. stoljeu, takoer nalazimo Gra ance kao vlasnike gradskih kua u podgrau, godine 1431. kuu posjeduje neki Ivan iz Gra ana, a u ve ranije spomenutoj Lon arskoj vesi, 1438. godine boravi kao vlasnik, `imun iz Gra ana. Ono ato je novina, u odnosu na XIV. stoljee, je vlasniatvo Gra anaca nad kuama unutar gradskih zidina. Vlasnici kua unutar zidina bili su Juraj, sin Antunov iz Gra ana, koji se spominje 1431. godine, te djeca Mateja iz Gra ana i Toma iz Gra ana, spomenuti 1436. godine. Godine 1431. zagreba ki graanin Antun iz Gra ana, ostavio je oporu no na samrti izjavu, da se proda njegova kua i zemljiate na Gradecu, a novac preda Pavlinima u Rematama. Je li rije  o istom Antunu, ocu gore navedenog Juraja nije poznato, ali ako je, tada njegova oporuka po svemu sudei nije poativana. No takav se zaklju ak ne mo~e sa sigurnoau potvrditi. Ono ato je sigurno je veli ina kue, za koju se ka~e da je imala 30 na 24 lakta. Neki graani nisu plaali porez, pa je gradska opina napuateno zemljiate, s gotovo poruaenim objektima u Lon arskoj vesi prodala drugima. Navedeno je zemljiate pripadalo `imunu, Martinu i Tomi, sinovima Andrije i Margarete iz Gra ana. Nedostatak financijskih sredstava bio je est razlog zbog kojeg su graani gubili svoje kue na Gradecu. Kurija je bila porezna jedinica, po kojoj je opina odreivala visinu poreza za posjed u gradu. Za posjed u veli ini itave kurije plaalo se 300 denara, za polovicu 150 denara, za etvrtinu 75 denara, a za osminu 38 denara. To nisu bili male svote, ve ozbiljni nov ani izdaci, koje neki nisu mogli podnijeti, a vjerojatno ni spomenuti Gra anci. Opina je po pitanju poreza imala visok prag tolerancije, te nije oduzimala imovinu nakon prve godine dugovanja, ve je na naplatu ekala nekoliko godina. Ako vlasnici ni tada ne bi platili porez, opina bi im oduzela posjed, te ga stavila na javnu dra~bu. Osim ato su posjedovali kue u gradu, odreeni su Gra anci na Gradecu stekli i graansko pravo, ato se vidi po nazivu koji nose - concivis noster (naai graani). Taj naziv 1431. godine imaju Ivan, sin Luka ev iz Gra ana i Antun iz Gra ana, koji je na samrti svoje zemljiate u gradu ostavio brai eremitima (remetskim redovnicima), a 1442. godine Fabijan i Juraj iz Gra ana, takoer vlasnici neke kue na Gradecu. Kako se postajalo punopravnim graaninom Gradeca? Graanski status mogla je stei samo ona osoba koja je posjedovala kuu u gradu, te je bar godinu dana ~ivjela bez poroka u gradskoj opini. No to nije zna ilo, da osobe bez graanskog statusa ne mogu posjedovati imovinu na gradskom podru ju. Novi je graanin platio graansku pristojbu u gradsku blagajnu i pred gradskim poglavarom prisegnuo na vjernost. Biti punopravan graanin bila je prednost, samo je graanin mogao birati suca i biti biran u gradsko vijee, u~ivao je porezne olakaice na podru ju kraljevstva, a u parnicama je bio podvrgnut gradskom sucu. Kako se vidi iz navedenih dokumenata, odreeni su Gra anci posjedovali graanski status i nekretnine na Gradecu. Da je tome tako, svjedo e i natuknice kraj njihovih imena koje svjedo e o gra anskom podrijetlu navedenih graana. Oni, kojima je to poalo za rukom o ito nisu bili kmetovi ili su se tog statusa rijeaili, otkupivai svoj polo~aj novcem. Kako bi se oslobodio kmetskog polo~aja, kmet je od feudalnog gospodara trebao dobiti razrijeanicu, tzv. litteras libertatias. Bio je to prvi korak ka stjecanju punopravnog graanstva. Ono ato nas zanima, je odgovor na pitanje - Jesu li Gra anci bili kmetovi u pravom smislu te rije i i kakav je bio njihov status? Za odgovor na ovo pitanje, potrebno je objasniti kmetski status i obaveze u srednjem vijeku. Kao osnova srednjovjekovnog, feudalnog druatva javlja se posjed. U Slavoniji koja se po tadaanjim zemljopisnim shvaanjima prostirala od Sutle do Dunava, vlastelinski se posjed dijelio na dva dijela: u domenijalnu zemlju ili alodij, koju su morali obraivati kmetovi i s koje je sav urod pripadao vlasniku posjeda (feudalnom gospodaru), i u rustikalnu zemlju ili seliate, na kojoj je bio nastanjen kmet s obitelji. Kmetsko se seliate na dalje dijelilo u dva dijela: u manji dio na kojemu je kmet podizao svoje nastambe i gospodarske zgrade i na oranice s kojih je kmet bio du~an na podavanja vlastelinu. U slu aju Gra ana, feudalni gospodari bili su gradska opina Gradec, Medvedgrad i remetski samostan. Od XIII. stoljea pa na dalje, feudalni gospodari na podru ju Slavonije po inju pretvarati naturalne i radne obveze u nov ana podavanja, taj se proces nazivao komutacija. Veina je Gra anaca od sredine XV. stoljea imala status kmetova poluselaca (medialista). To je u suatini zna ilo da su gra anski kmetovi dr~ali pola seliata, za razliku od kmetova cijeloselaca (integrista) koji su dr~ali cijelo seliate. Pojam kmet ato se ti e Gra ana, javlja se na prijelazu XIV. u XV. stoljee, ali tada nije rije  o kmetovima Gradeca, ve jobagionima drugih gospodara. Pojam jobagion autori tuma e razli ito. Dok ih neki svrstavaju u kmetski stale~, drugi ih vide kao slobodnjake, koji se kasnije uspinju do polo~aja ni~eg plemstva. To im je omoguilo ne plaanje zemljianih daa, prije svega marturine (kunovine, kasnije porez u novcu), ali su za razliku od plemia bili obavezni na neka druga, manja podavanja. Sredinom XIV. stoljea, to nije 1351. godine kralj Ludovik izjedna ava sve plemie. Tim su zakonom obuhvaeni i jobagioni, koji na taj na in i slu~beno postaju dio plemstva. No u slu aju Gra ana izgleda, da se u XIV. i XV. stoljeu joa uvijek radi o kmetovima, a ne o slobodnjacima, pogotovo ne plemiima. Tako je 1399. godine neki Ivan Baho, stekao u Gra anima jednog kmeta (jobagio), imenom Ivanko, o emu mu je gradska opina izdala ispravu. Godine 1401. izvraena je zamjena izmeu Ivana zvanog Bazovli i Mateja, sina Ivana literata, kojom je Ivan, dao Mateju kmeta u Gra anima, a ovaj njemu zemlju u Sigetu. Na temelju neke diobe 1445. godine dobio je prise~nik Petar, sin Petra `afara, u selu Gra anima dva kmetska seliata i dva kmeta koja na njima ~ive. Godine 1451. dobio je neki Martin Cipsar, za neke svoje zasluge od grofa Ulriha Celjskog, pet kmetskih seliata u Gra anima. U ovom je slu aju doalo do otima ine, jer je Ulrih, Cipsara darovao posjedima koje je ranije oteo Gradecu. Budui je Cipsar namjeravao prodati posjede treoj osobi, Gradec je u strahu od nepo~eljnih susjeda, otkupio zemlju i vratio ono ato mu je zakonom pripadalo. Sve do 1511. godine, kmetovi se u Gra anima spominju kao podlo~nici Medvedgrada, remetskih Pavlina ili privatnih osoba, ali ne i Gradeca. Te godine, po prvi puta gradska uprava spominje svoje kmetove u Gra anima (nostri jobagiones de Grachan), a povod je bila parnica izmeu gra anskih kmetova i kmetova zagreba kog biskupa iz Ivania. No nije upitno da su Gra anci i prije toga bili u kmetskom odnosu prema gradskoj opini na Gradecu o emu indirektno svjedo i i ve spomenuti ugovor Gradeca i Kaptola iz 1392. godine. Dakle, mo~e se zaklju iti da su u razdoblju od XIV. do sredine XVI. stoljea Gra anci veinom u~ivali kmetski status. Svi kmetovi s podru ja danaanjih Gra ana nisu pripadali istom feudalnom gospodaru. Pripadali su Gradecu, Medvedgradu ili remetskom samostanu, a odreen broj bio je u privatnom vlasniatvu. U XVI. stoljeu najvei broj kmetova pripadao je pavlinskom samostanu u Remetama. No, bilo je osoba koje su se uzdigle do ranga predijalaca. Oni su uzdr~avali svoje predije u Gra anima, Pristavatini, Bliznecu i Remetama. Vinograde su uzdr~avali njihovi suseljani  kmetovi. Po etkom XVI. stoljea stanovnici Gra ana, Dolja i Blizneca postaju bitan imbenik u raznim sporovima i imovinsko  pravnim odnosima feudalnih gospodara. Tako se npr. 1507. godine spominje spor izmeu Jagate, kmetice medvedgradskog vlastelinstva i Jurja kmeta iz Gra ana, jer mu je njena stoka nanijela materijalnu atetu. O pripadanju dijela Gra ana medvedgradskom posjedu, postoji niz dokaza poput onih iz 1506., 1510. i 1519. godine. Prvi podatak iz 1506. godine govori, da je hrvatska vojvotkinja, udovica bana Ivaniaa Korvina i medvedgradska gospodarica Beatrica Frankopan, dopustila remetskim Pavlinima, da smiju svoju stoku pasti po aumama i livadama vlastelinstva, na podru ju Medvedgrada i Gra ana. U ispravi danoj remetskim Pavlinima, hrvatska vojvotkinja naziva Gra ane svojim selom (ville nostre Grachan vocate). Drugi podatak iz 1510. godine, spominje da je kralj Vladislav Jagelovi potvrdio Medvedgrad sa svim posjedima i mitnicom, markizu Jurju Brandenburakom, novom suprugu vojvotkinje Beatrice. Izmeu ostalih posjeda, navode se i Gra ane. Trei dokaz potvruje i kmetski status gra anskih seljaka u odnosu na Medvedgrad. Naime 1519. godine medvedgradski kaatelan Franjo de Patak navalio je s kmetovima iz Gra ana na pavlinski posjed zvan Blizinska gora. Nalog je usljedio nakon naloga markiza Jurja Brandeburakoga, koji je time djelovao u potpunoj suprotnosti od svoje supruge Beatrice. Gra anci su u pavlinskoj bukovoj aumi zaklali jednu svinju, a ostale otjerali na medvedgradsko vlastelinstvo. Nakon tri dana svinje su vraene Pavlinima. Nekoliko desetljea kasnije gra anski su kmetovi ponovo u srediatu nasilja medvedgradskih kaatelana. Ovaj puta nisu vraili nasilja, ve su ih trpjeli. Godine 1543. provalio je u Gra ane kaatelan Kerhan, oplja kao selo, te poveo sa sobom kmetove, Nikolu Cvetkovia, Ambroza Trn evia, Mirka - zeta Mihalja Pe ia, Petra Cvetkovia, Ivana Benaia, Mateja Cvetkovia i Mihalja Cvetkovia. Poato ih je utamni io, pustio ih je izmorene i gladne na slobodu, a sve zbog straha od tu~be koju je podigla gradska opina. Pozvan je na sud, no u crkvi se zakleo na nevinost, te je tim inom odba ena sa njega svaka sumnja i krivica, a napravljena ateta u Gra anima ostala je bez naknade. Godine 1558. Medvedgrad je dobio nove vlasnike, slavonsku velikaaku obitelj Gregorijanec, poslijednje nasilne i silovite gospodare. Prvi gospodar medvedgradskog vlastelinstva iz obitelji Gregorijanec, postao je hrvatski podban Ambroz Gregorijanec. Nakon njegove smrti 1571. godine, naslijedio ga je sin Stjepan. Vladavina Gregorijanaca, je ato se ti e nasilniatva nad Gra anima zna ila po etak kraja. No trebalo je izdr~ati i to, poslijednje mu no razdoblje. Poato je 1574. godine, Stjepan Gregorijanec imenovan podbanom Hrvatske i velikim ~upanom Zagreba ke i Kri~eva ke ~upanije, sam nije imao vremena upravljati Medvedgradom. Zbog toga je za kaatelana postavio Jurja Horvata, koji je joa iste godine u selu Gra anima i Dolovu (Dolju), na inio neke atete, na koje su se tu~ili remetski redovnici. Godine 1581. medvedgradski je kaatelan nastavio s nasiljima. Te su godine njegovi ljudi otjerali blago jednog pavlinskog kmeta iz Gra ana, u Gregorijan evu kuriju u `estinama, na ato su Pavlini podigli tu~bu pred ~upanijskim sudom. Sva nasilja medvedgradskih ljudi imala su jedan cilj  u potpunosti pripojiti sela Gra ani i Dolje medvedgradskom vlastelinstvu. Zbog toga je Stjepan Gregorijanec 1583. godine ulo~io sve svoje snage u taj naum, te uaao u sukob s Gradecom i remetskim Pavlinima. Navedene godine Gregorijan evi su ljudi inili krae i materijalnu atetu, ato su najviae osjetili kmetovi iz Gra ana i Dolja koji su se prvi naali na udaru. Prvo su silom oteli i djelomice poklali volove, koje su njihovi vlastiti medvedgradski kmetovi za novac unajmili od Pavlinskih kmetova iz Dolja. Nadalje su po inili sljedee krae; Dimitriju `oataru iz Dolja i Jurju Klja iu iz Kozjeg Hrbta oteli su svinje, Stjepanu Dolov aku iz Gra ana pokrali su 4 vola i svinje, Kvirinu `krbiu iz Dolja 2 vola, a Andriji Bo~iu iz Gra ana 1 vola, 2 krave i ak 20 svinja. Budui su krae i razbojstva uzeli maha, te im se nije nazirao kraj Pavlini su 1583. godine podigli ak deset tu~bi protiv Stjepana Gregorijanca. Rasprave je na banskom sudu vodio novi podban, Gaapar Draakovi no svraetak parnica nije poznat. Pavlinske tu~be banskom sudu nisu urodile plodom. No nasilja je trpila i gradska opina na Gradecu koja je medvedgradskog vlastelina tu~ila samom kralju, te time dala do znanja da viae nee trpjeti nezakonite radnje i Gregorijan evu samovolju. Tu~ba gradske opine imala je velikog odjeka kod kralja Rudolfa II. Habsburakog, koji je 1583. godine uputio pismo Stjepanu Gregorijancu. U pismu kralj nabraja nasilja Gregorijanca i njegovih ljudi, a poziva se na tu~bu gradske opine. U kraljevom pismu ak se etiri to ke odnose na Gra ane: Stjepkovi ljudi napali su gra anske pralje na potoku Topli ici, tukli ih i oteli im rublje. Gregorijanec ne dopuata gra anskim kmetovima upotrebu aume, makar Gra anci prema tekstu  Zlatne bule , imaju pravo na to. Kada su Gregorijanci zatekli Gra ance u aumi, oduzeli bi im sjekiru. Dana 16. travnja. 1580. godine, upali su medvedgradski ljudi u Gra ane, oteli osam volova i odveli ih u Medvedgrad, gdje su ih upotrebljavali po volji. Dana 27. svibnja. 1580. godine ponovno su medvedgradski vojnici napali Gra ane, oplja kali kmetove, tako da su neki polugoli pobjegli, neki su uhva eni i pretu eni, a oduzete su im i koze, koje su vjerojatno odvedene na Medvedgrad. Nakon godinu dana voenja parnice, u jesen 1584. godine dolazi do nagodbe Gradeca i obitelji Gregorijanec. Sporazum je potpisan u `estinama, a dvije to ke sporazuma odnose se na Gra ane: Gregorijanci dopuataju gradskim kmetovima u Gra anima slobodnu paau stoke na Medvedgradu, ali im zabranjuju paau u hrastovim i kostanjovim (kestenovim) aumama. Gra anski kmetovi smiju na Medvednici, kupiti suha drva za ogrijev i sjei drva za gradnju kua. Sporazum nije donio Gra ancima neko osobito ekonomsko poboljaanje, osobito je bila manjkava prva to ka, koja dopuata ispaau stoke u aumi, ali ne u hrastovim i kestenovim aumama. Budui su ~ir i kesten predstavljali osnovu svinjske prehrane, a gra ansko se gospodarstvo dobrim dijelom temeljilo na uzgoju svinja, vidljivo je da su Gra anci ostali uskraeni. `estinski sporazum bio je kratkog vijeka, a izgleda da su ga prvi prekraili Gra anci, makar je dio odgovornosti snosila i druga strana. Naime, na dan sv. Matije 1585. godine gra anski kmetovi, Ivan Safini i Pavao Bedekovi otjerali su u aumu etiri koze, dok su Stjepan Haramija i Franjo Franc potjerali u istu aumu aest svinja. Navedene kmetove napali su medvedgradski inovnici i stra~ari, a na to se pobunila gradska opina, koja je tu~ila Stjepka Gregorijanca i njegove ljude zbog nasilja. Lako je zaklju iti, da su Gra anci tjerali stoku u hrastove i kestenove aume, ato je ugovorom bilo zabranjeno. Godine 1588. dogodio se poslijednji sukob Gra anaca i medvedgradskih gospodara u XVI. stoljeu. Te godine, u mjesecu velje i, medvedgradski su ljudi uhvatili u aumi Gra ance, Stjepana Haramiju i Ivana Safinia, te im zaplijenili pet sjekira. Nije poznato tko je u ovom slu aju prekraio dogovor, ali poato se slu aj dogodio u velja i, a Gra anci su imali sjekire, logi no je za pretpostaviti da su sjekli drva za ogrijev, ato im ako pogledamo ugovor nije bilo dopuateno. Sjekire koje su im bile oduzete, Gra anci su kasnije otkupili. Potres koji je 1590. godine potresao Medvedgrad, bio je spasonosan za Gra ane, jer je u potpunosti onesposobio kaatel za ~ivot. O kolikoj je ateti bila rije , najbolje svjedo e rije i Ivana Kukuljevia Sakcinskog: Jedva izte e aesnaest godinah, odkad biaae Medvedgrad s nova utvrdjen, kad godine 1590. ljuti potres ne samo prednje zidine, nego takodjer gradske sobe i kapelu u Medvedgradu natoliko oteti, da se je nadalje u njih jedva stanovati moglo. S toga biae Stjepan Gregorijanec pod svoju starost prisiljen svoj stan premjestiti iz Medvedgrada u dvor estinski, kog je prije nekoliko godinah, prilikom popravljanja Medvedgrada, po istiem gradom sazidati dao. Pritisnut godinama, sa razorenim gradom u posjedu, Gregorijanec se odlu io na kona an sporazum s Gradecom. U sporazumu sklopljenom 1591. godine Stjepko Gregorijanec poklanja Gradecu dio svoga imanja, oranice od etiri jutra na brijegu Iaecu (Iscu), koje do tada u~ivaju njegovi kmetovi, Lovro Ponikar (vjerojatno Puntijar) i Nikola Horvat. Od tog su vremena te oranice slu~ile kao zajedni ka gmajna (paanjak), kraljeve kim (medvedgradskim) i gra anskim (grade kim) kmetovima. Osim toga, odredio je sada puno milostiviji i popustivljiji Gregorijanec, veliko aumsko podru je za zajedni ko iskoriatavanje, izmeu ostalog i za napasanje gra anske stoke. Potres 1590. godine i smrt Stjepka Gregorijanca 1592. godine, bila su dva dogaaja koja su skinula teako breme s gra anskih plea i zaklju ila jedno mu no razdoblje, koje je zapo elo joa za vrijeme prvih sukoba Gradeca i Kaptola. Zbog propasti Medvedgrada, Gregorijanci iseljavaju iz njega, te se nastanjuju u ve ranije izgraenu kuriju u `estinama. Stari je Gregorijanec Medvedgradsku ruaevinu i kuriju u `estinama ostavio svojim sinovima, Pavlu i Nikoli, koji su vladali manje silovito od oca, a Gra ane su podijelili po pola. Za razliku od oca koji je veinu ~ivota proveo u sukobu s Gradecom i Gra ancima, Nikola Gregorijanec suraivao je s njima. To dokazuje tu~ba koju je 1599. godine zajedno s gradskom opinom i Gra ancima, Jurjem Trn eviem i Lovrom Pontijarem podigao protiv Baltasara Jurkovia i njegove ~ene Elizabete Kirinke, zbog nekog vinograda na Dolju. Zajedni ka tu~ba nije donijela ploda, jer je pavlinski sud u Remetama dosudio u korist tu~enih, naredivai tu~iocima vje nu autnju. Drugim rije ima nisu imali pravo ~albe na donesenu presudu. Bio je to jedan posljednjih poteza obitelji Gregorijanec. Nakon njih, medvedgradsko vlastelinstvo dolazi u posjed Petra Zrinskog i njegove ~ene Katarine. Za vrijeme njihovog gospodarenja zabilje~en je takoer jedan silovit, ali izoliran napad na Gra ance. Dana 24. listopada. 1666. godine gradski je bilje~nik zapisao da su inovnici Zrinskih, Ivan Hersi - nadstojnik imanja `estine i Bla~ Rodi - opskrbnik, zajedno sa aestinskim kmetovima, naoru~ani napali na tegleu marvu i druge ~ivotinje gradskih kmetova iz Gra ana. Tom su prilikom na paai ubili etrnaest ~ivotinja Jakoba Bensia i osam Jakoba Cvetkovia, a dvadeset i jednu ~ivotinju Ivana Trn evia, deset ~ivotinja Lovre Haramine, devet ~ivotinja Matije Lovrekovia i Ivana Krivia, silom su odveli u `estine. Ovakvi se nemili dogaaji, na sreu Gra anaca viae nisu ponavljali. Medvedgrad i njegovi kaatelani krajem XVII. stoljea postali su dio proalosti, te su sve viae ulazili u legendu o kojoj je pri ao narod u Gra anima, spominjui Crnu kraljicu i Medvedgradski top. I dok je jedna opasnost minula, druga je iz dana u dan sve viae ja ala... Krajem XVI. stoljea, Turci postaju sve vea opasnost za stanovniatvo sjeverne Hrvatske. Njihove este provale preko Save i paljenje sela u zageba koj okolici, izazivali su paniku kod svih stanovnika, a osobito kod nezaatienih kmetova van gradskih zidina. Kmetski ~ivot, optereen stalnim podavanjima i loaim uvjetima stanovanja, sada se dodatno ote~ao. Iako su realnu opasnost za zagreba ku okolicu Turci po eli predstavljati tek u XVI. stoljeu, ve se krajem XV. stoljea njihovi plja kaaki odredi pojavljuju u krajevima uz Savu. Od Turaka je osobito stradao remetski samostan. Godine 1483. Turci su po prvi puta poharali samostan, drugi puta zbilo se to 1557. godine pod vodstvom Ferhad bega Sokolovia, a trei i najte~i plja kaaki pohod zabilje~en je 1591. godine, kada su Turci okrutno pobili dvanaest remetskih Pavlina. Nije poznato jesu li Turci ikada poharali Gra ane, no blizina Remeta daje nam za pravo vjerovati u tu mogunost. Jedan od dokaza mogao bi biti turski hand~ak, koji je na potoku pronaaao Mirko Banek. Turska opasnost zaprijetila je i Gradecu, te je kralj Maksimilijan Habsburaki u drugoj polovici XVI. stoljea nametnuo ratni porez. Porez su bili du~ni platiti svi, pa tako i gradski kmetovi iz Gra ana. Hrvatski sabor odobravao je nov ani iznos koji se od dima (naziv za kunu jedinicu), ubirao za ratne potrebe. Postoji podatak da je u Gra anima 1576. godine plaen porez za aest dimova, a 1596. godine za samo jedan dim. Stanovniatvo je napuatalo Gra ane jer se osjealo nesigurno bez ikakve zaatite. Popis domainstava kmetova, inkvilina, plemia armalista, predijalaca i plemia jednoselaca Zagreba ke i Kri~eva ke ~upanije iz 1598. godine, govori da je te godine u Gra anima ~ivjelo sedamnaest stanovnika. Podatak o brojnosti kmetova na aestinsko  medvedgradskom vlastelinstvu iz iste godine, joa je pora~avajui. Braa Nikola i Pavao Gregorijanec te su godine u Gra anima posjedovali samo pet kmetova. Godine 1592. Turci zauzimaju Biha, koji se unato  stalnoj opsadi godinama juna ki branio. Njegovom propaau sve viae Hrvata katolika napuata Bosnu i tra~i spas na sjeveru, u joa uvijek slobodnom dijelu Hrvatske. Kada je 1593. godine pod Turke pao i Sisak, zaprijetila je Zagrebu turska opasnost kao nikada do tada. Te su godine Turci spalili Bo~jakovinu i Kraljevec, te poveli sa sobom 5 000 zarobljenika. Kako su sela zagreba ke okolice bila napuatena, trebalo ih je naseliti zbog obrambenih i gospodarskih razloga. Tako je dana 15. o~ujka. 1599. godine potpisan ugovor, po kojem se hrvatske izbjeglice iz Bihaa imaju naseliti na praznim grade kim posjedima. Gra ani, koji su bili najva~niji grade ki posjed, takoer su naseljeni Biaanima. To dokazuju i prezimena naseljenika, a ije je podrijetlo iz Pounja, tzv. Turske Hrvatske, danaanje sjeverozapadne Bosne. Rije  je o starim hrvatskim prezimenima plemenitog podrijetla, ija povijest se~e u rani srednji vijek; Stepkoviima (od plemena Ka ia) i Kegleviima (Jakoviima). Prema popisu na podru je Gra ana doselile su i obitelji Lovrekovi, Novak, Glazina, Fabijani, Hamaak i Novosel, a ije je podrijetlo takoer s podru ja izmeu rijeka Une, Kupe i Vrbasa. Ugovor je trebao zadovoljiti obje strane. S jedne strane Biaani bi se naselili i osigurali ~ivotnu egzistenciju, a s druge strane Kraljevina Hrvatska i opina Gradec osigurali bi vojsku, jer je u ugovoru stajalo, da e Biaani biti vojni obveznici osloboeni tlake i gradskog poreza. Po ugovoru su bili du~ni dati etiri piaenca, deset jaja i na Martinje jednog kopuna, cijelo selo dva ovna i za Uskrs jedno tele. U ugovoru je takoer stajala slijedea stavka: Oni koi budu ovcze ili koze dersali deszeto janye ili kozle sita, psenice, zobi, hajdine, jechmena y sitka kakovoga goder budu szeali deszetu quartu, pchelcza desetoga y kernyaka da davali budu...Takajse ako bi koi purgar, priszesnik ili varaski chlovek u kakovom dugovanyu medanye dossal, a da su dusni posstenye odlositi y presstimati ga, y posteno dersati, kako budu mogli.  Iako su po toj stavki bili du~ni davati desetinu od svojih proizvoda, novodoseljeni Gra anci su kao ato je ve spomenuto trebali biti osloboeni tlake i gradskog poreza. No situacija se uskoro promijenila, jer kao ato emo vidjeti, samo nekoliko godina kasnije Gra anci e imati nametnute poreze i joa vea podavanja u naturi. Uz sve to bit e obvezani i na javne radove. Iz svega toga da se zaklju iti, da je Gradec prekraio ugovor i novopridoale Gra ance po eo tretirati kao gradske kmetove. Jedan od glavnih uzroka kraenja ugovora od strane Gradeca bila je zasigurno njegova loaa financijska situacija krajem XVI. stoljea, a koja je bila povezana s turskom najezdom i potrebom obnavljanja utvrda, za ato se troaio veliki novac. Kako bi popravio financijsku situaciju Gradec je odlu io izvraiti pritisak na novodoseljene stanovnike i od njih izvui najveu moguu korist. Gradska je opina znala da ti doju eraanji slobodnjaci i plemii nemaju izbora, jer su njihove krajeve i bivae domove zauzeli Turci. Nisu imali nikakve zaatite pred samovoljom gradske opine kojoj su bili potrebni vei prihodi, kako u novcu tako u naturi i ljudskim resursima. Na koji su na in doju eraanji plemii i slobodnjaci izgubili svoja prava, najbolje objaanjava lanak Ante Milinovia: Pripadnici ni~eg hrvatskog plemstva imali su najmanje pravnih problema s naseljavanjem u zagreba kom Gradecu ili samoborskom trgoviatu, jer su bili slobodnjaci izvan kmetskih obveza. Meutim, kasnije to viae nije bila prednost zbog borbe doseljenika sa starosjediocima za feudalne povlastice jer se po starom obi ajnom pravu u Hrvata kao i diljem Europe, ni~i plemiki status ili nije nikako priznavao izvan domicila ili se za njegovo priznanje morala sprovesti slo~ena procedura verifikacije, pa su ga esto zanemarili i zaboravili. Uzrok tom sukobljavanju bila je zaatita prava i interesa ve naseljenog domaeg plemstva da se ne proairuje broj korisnika plemikih privilegija... Ne manja zapreka dokazivanju svojih plemikih prava bilo je ratno uniatenje plemikih povelja, tako da mnogi plemii nisu ni mogli dokazati svoj status. Na taj su na in zbog ratnog vihora, zakonskih okvira, samovolje gradske opine i nemogunosti izbora novodoseljeni Gra anci izgubili svoja prava, iako su u novi zavi aj doselili kao slobodnjaci, atoviae neki i kao plemii. Da su se novodoseljeni Gra anci krajem XVI. stoljea nalazili u kmetskom polo~aju potvruje i Nada Klai: Valja dodati da se druatveni i pravni polo~aj izvan varoakog stanovniatva u XVI. stoljeu bitno pogoraavao. Svi su stanovnici, bez obzira na to kako i kada su se naselili, potkraj stoljea gradski kmetovi! Bilo je svejedno da li stanuju u Gra anima ili Trnju kao najstarijim naseljima ili su iz Horvata, `estina, Prekri~ja, Ljubljanice ili Otoka na Savi, svi su bez razlike optereeni kmetskim du~nostima i podavanjima. Ovaj kratki navod Nade Klai, ukratko sa~imlje svu te~inu polo~aja u kojoj su se naali Gra anci i stanovnici ostalih sela krajem XVI. stoljea. Osim izbjeglicama, koje su kao ato vidimo isprva trebale brinuti o obrani od Turaka, dr~avne su vlasti vojnu snagu ja ale haramijama. Rije  haramija turskog je porijekla i dolazi od rije i harami (odmetnik, bandit), ali je u hrvatskoj vojnoj terminologiji onog vremena, ozna avala vojnika - pjeaaka, obu enog i opremljenog po lokalnom obi aju. Hrvatski sabor uspostavio je haramije 1539. godine, odlukom o nova enju tri stotine haramija, iji je glavni zadatak bio borba s plja kaakim turskim odredima. Haramije su bile stacionirane na Medvednici i u Pokuplju. Na Gradecu se prvi puta spominju 1551. godine, ali je tada rije  o haramijama iz Metlike u Sloveniji. Vrlo je vjerojatno da su prvi lanovi obitelji gradskih kmetova u Gra anima, imenom Haramija u biti naseljeni haramije, koji su doali na Gradec. Potvrdu o tome daje vijest iz 1572. godine u kojoj se govori o haramiji iz Gra ana. Od tog se vremena prezime Haramija neprestano pojavljuje u spisima o gra anskim stanovnicima, a na podru ju Gra ana odr~alo se sve do danas. Koje su bile obveze gra anskih seljaka, njihova podavanja i radne du~nosti? Ve za XVI. stoljee postoji odreen broj podataka koji govore o tome. Godine 1548. zabilje~eno je da su Gra anci dovezli na Gradec dvije vodovodne cijevi, vjerojatno su ih dovukli uz pomo volova. Zbog stalnih sukoba s kaptolom i potencijalne turske opasnosti, Gradec je neprestano poja avao svoja utvrenja i zidove. Tako je 1557. godine zapo ela izgradnja Mesni kih vrata. Vrata su izraivali majstori iz Samobora i Bre~ica, a anga~irani su i gradski kmetovi iz Gra ana. Gra anci su lomili grubi kamen iz brda oko Gra ana, klesali ga i obraivali, te ga kolima dovozili na Gradec. Osim kamena, dovozili su i drvenu grau. Iz vapnenjara kod Gra ana dovozili su vapno u posebnim ba vama, koje su tada danju i nou palili u peima, otvorenim takoer zbog gradnje vrata. Izgradnja vrata nastavila se 1558. godine, kada su Gra anci pod vodstvom magistra Dominika Kranjca, ispod Mesni kih vrata iskopali veliki opkop. To su bili vrlo naporni radovi, jer se isti e da su radili u blatnom zemljiatu, a spominju se i imena radnika: Mihalj Lon ari, Juraj `tefkovi, Juraj Cvetkovi (seoski starjeaina), Grgur Novak i Jambrek Trn evi. Nakon dugotrajnih i napornih radova, Mesni ka vrata zavraena su 1559. godine. Poato je 1584. godine ~upna crkva sv. Marka bila u loaem stanju, a zvoniku je prijetilo uruaavanje, gradska je opina anga~irala svoje kmetove iz Gra ana, koji su poduprli velika zvona i tako ih sa uvali od uniatenja. Za obavljeni rad Gra anci su dobili odreenu napojnicu. Gra anci su osobito bili anga~irani kao vinogradari. Na samom podru ju Gra ana nalazili su se brojni vinogradi, a na gra ansko vinogorje nadovezivali su se remetski i aestinski vinogradi. Ve 1511. godine spominje se podatak da je u Gra anima ubrano 11, 5 kablova vina, a 1516. godine 51, 5 kablova vina. Navedene se koli ine odnose na plaenu vinsku desetinu, a 1516. godine najviae su vina dali Pavlek Zub i (21, 5 kabla) i Toma Bedekovi (18 kablova). S obzirom da je jedan kabao sadr~avao 49, 98 litara, gra anski vinogradi dali su te godine 25, 739 litara vina. Gradska opina na Gradecu obilno je koristila mogunosti prigorskih vinograda. To govori i podatak iz 1557. godine, kada je ukupnih prihoda Gradeca, ak 47 % dolazilo od prodaje vina. Zbog toga nije udno da se vinogradarstvu pridavala velika pozornost. Kao ato je ve re eno Gra anci su bili specijalizirani za vinogradarstvo, ali i za podrumarstvo. Pripremali su ba ve za moat, te ga odvozili u gradski podrum. Neki su bili posebno obu eni za preaanje gro~a, a ta se vjeatina prenosila s oca na sina. Gra anci su bili anga~irani i na uvanju gradskih vinograda, ato je ina e bila du~nost graana. Tako se navodi da su 1557. godine uvali gradske vinograde Kozji Hrbet i Kocil. Iste je godine gradski dekan dao Gra ancima 7 pinti vina, jer su zavraili s okapanjem vinograda. Odreeno vrijeme Gra anci obrauju i vinograd gradske bolnice, tzv. `pitala ak. Koliko su Gra anci bili sposobni i vjeati u obradi vinograda, svjedo i podatak iz 1560. godine, u kojem stoji da su gradski kmetovi radili u vinogradima dvadeset i dva dana, a ak sedamnaest dana radili su samo oni iz Gra ana. Meu vinogradarskim poslovima govori se o okopavanju, pljevljenju, vezanju i saenju loze, zvane grebenica. Jedna od obaveza gra anskih kmetova, bilo je i paljenje krijesova na Ivanje (blagdan sv. Ivana) 24. lipnja. Krijes se palio na na gradski troaak i uz pomo gradskih slu~benika. Seoski starjeaina (villicus) iz Gra ana, nosio je u grad tzv. mayke - granje za krijes. Obi aj paljenja krijesova nije do kraja objaanjen. Dok ga neki autori smatraju starim hrvatskim, poganskim obi ajem, drugi su mialjenja da je u Hrvatsku uvezen krajem XV. stoljea. Tokom XVI. stoljea Gra anci su odr~avali red na Gradecu, osobito u vrijeme sajmova, pomagali su u lovu i ribolovu, te sjekli i dovla ili drva u grad. Du~nost im je bila i koanja trave na gradskim sjenokoaama. Gra anci su izgleda htjeli izbjei tu obavezu, koja se obavljala u ljetnim mjesecima pod velikom ~egom, pa su se izgovarali da nemaju ni kosa, ni bruseva za izvraenje radova. No gradski je dekan izdvojio novac za alat, tako da im nije preostalo drugo nego odraditi posao. Kada bi kretali na odreeni posao u slu~bi gradske opine, Gra anci i ostali gradski podlo~nici skupljali bi se na opinskom marofu u danaanjoj Masarykovoj ulici. Tamo bi zadu~ivali odreeni alat i odlazili na rad. U slu aju da su prevozili kakav teret marof je takoer bio zborno mjesto, na kojem su se skupljali sa tegleom marvom i kolima. Treba napomenuti da Gradec nije imao vlastite prijevoznike, ve su sve te poslove obavljali seljaci, izmeu ostalih i Gra anci. Gradski troakovi iz 1588. godine, pokazuju da je gradski notar potroaio odreeni novac na kupnju cipela za svojeg podlo~nika iz Gra ana. Taj podatak govori da je u XVI. stoljeu, kao i ranije, u Gra anima bilo kmetova, koji su pripadali privatnim osobama. Iz navedenog se joa nasluuje da je notarov podlo~nik iz Gra ana slu~io kao pismonoaa, budui mu je notar osigurao cipele, ato je za kmeta u ono vrijeme bila prava rijetkost. Za svoje radove dobivali su Gra anci nagrade u novcu, jelu i pilu, ato je sve zajedno ulazilo u gradske rashode. Osobito je bila teaka godina 1588. kada je grad Gra ancima za njihov rad isplatio po 20. denara za kupnju kruha, jer je vladala velika neimaatina i glad. Osim navedenih radova, morali su Gra anci, za ra un Gradeca obavljati i prljave poslove, u kojima su se esto isticali ratobornoau. Tako su 1530. godine gra anski kmetovi, po nalogu zagreba kog graanina Matije Skalia, oteli remetskom samostanu s posjeda Bliznec 80 svinja. Godine 1537. takoer su oatetili samostanske posjede, te su opet oteli svinje, ovaj puta ak 127 komada, a sve po nalogu zagreba kog suca Stjepana. Tom su prilikom Gra anci pretukli i izranjavali remetske pastire, te im oteli osobne stvari i jednu sjekiru. Da Gra anci nisu bili imuni od tu njave i izazivanja nereda, svjedo i suenje Martinu Stefkoviu, Jurju Lon ariu i Tomi Ivankoviu (svi iz Gra ana), zbog masovne tu njave sa stanovnicima Opatovine. U drugoj polovici XVI. stoljea takoer se spominju Gra anci na gradskom sudu, obitelj Cvetkovi i neki drugi kojima nije navedeno prezime. Krajem XVI. stoljea spominju se gradski kmetovi iz Gra ana, punim imenom i prezimenom: Andrija Beli (starjeaina), Antun Nova i i Mihalj Klja ec. `to se ti e zemljianih posjeda, treba istaknuti da su remetski Pavlini davali u zakup svoju zemlju Grade kim kmetovima iz Gra ana. Imanja su se nalazila na posjedu Pristavatine, danaanjeg Dolja, a iznosila su 12 jutara zemlje. Osim radnih obveza, Gra anci su u XVI. stoljeu plaali i druge poreze, u novcu i naturi. `to se ti e nov anih podavanja, poznato je da su 1590. godine platili gradskom dekanu u ime dae, etiri florena. Za davanja u naturi, u XVI. stoljeu, sigurno je da su Gra anci gradu plaali gornicu (daa u vinu ili moatu). Vinska se daa gradskim vlastima plaala na desetinskoj jedinici (kon i) u Novoj Vesi. Neki su autori mialjenja, da su podavanja Grade kih kmetova bila onakva, kakva je grad dogovorio s Biaanima 1599. godine. To bi zna ilo da je svaka kua bila du~na dati: etiri piaenca i deset jaja, a na Martinje po jednog kopuna, cijelo selo dva ovna, a za Uskrs po jedno tele, te desetinu od ovca, koza, paenice, zobi, hajdine i je ma. No, kao ato smo ve ranije vidjeli, grad je ubrzo izigrao dogovor s Biaanima, te im nametnuo i nov ane poreze. XVII. STOLJEE  VRIJEME DEMOGRAFSKE OBNOVE GRA ANA XVII. stoljee obiluje podacima o Gra anima i njegovim stanovnicima. Oni se spominju u mnogim segmentima ~ivota. Na samom po etku stoljea, 1603. godine Gradec i remetski pavlini ulaze u sukob zbog posjeda Pristavatine na danaanjem Dolju. Navedene su godine gradski inovnici i stra~ari nasilno po~eli joa nezrele plodove sa oranica pavlinskog posjeda na Dolju. Osim toga pohvatali su pavlinske kmetove koji su u to vrijeme onuda prolazili, te ih bacili okovane u zatvor. Zamjenik pavlinskog vikara  o. Juraj `torman ulo~io je ~albu pred zagreba kim Kaptolom. Unato  tu~bi gradska je opina uskoro ponovila izgred, pokosivai pavlinske usjeve na Dolju, te oplja kavai njihove kmetove koji su tamo radili. Samostanski oficijel Ivan Puhkovi ulo~io je novu ~albu pred zagreba kim kaptolom jer su gri ki gradjani silom oteli Pavlinima jedna kola natovarena s 12 kvarata heljde, dva konja, dva vola, jedan plug, dvije brane, jedne izme, nekoliko koaara itd... Sve je to uzeto remetskim kmetovima iz Dolja. Budui pavlinske tu~be pred kaptolskim sudom nisu urodile plodom, Pavlini se za pomo obratiae nadvojvodi Matiji, bratu cara Rudolfa II. Nadvojvoda se zauzeo za Pavline te obvezao hrvatskog bana Ivana Draakovia da u najskorije vrijeme rijeai spor. Ban je sazvao raspravu na kojoj je 122 svjedoka iz Gra ana, Dolja i ostalih sela potvrdilo da posjed Pristavatina pripada Pavlinima. Nakon toga doalo je do pomirbe i nagodbe izmeu Gradeca i Pavlina u kojoj su se Pavlini obvezali da e ostaviti svoje zemljiate u Dolju i dalje gradskim kmetovima uz uvjet, da svake godine plaaju propisanu devetinu i desetinu. Nagodbeni tekst dokazuje da su na podru ju Dolja zemlju obraivali i gradski i pavlinski kmetovi. Ve sredinom XVI. stoljea, gra anski su kmetovi po svemu sudei, mogli sami upravljati dijelom svojeg posjeda, ato se prvenstveno odnosilo na vinograde. Potvrde o kupoprodaji odobravali su feudalni gospodari, odnosno Gradec, medvedgradsko  aestinsko vlastelinstvo i Pavlinski samostan u Remetama. Potvrde su bile nu~ne, jer je dolazilo do krvavih fizi kih obra una izmeu zavaenih strana, koje se esto nisu mogle dogovoriti oko pitanja vlasniatva. Postoji niz kupoprodajnih ugovora koji se ti u Gra ana, Dolja i njihovih stanovnika. Ugovore koje potvrivao Gradec obradila je Lelja Dobroni, dok se ugovorima iz pavlinskog arhiva bavio Kamilo Do kal. Ugovori su mnogobrojni i odnose se na razdoblje od kraja XVI. do druge polovice XVIII. stoljea. Iako su pomalo suhoparni vrlo su va~ni, jer otkrivaju niz podataka o ekonomskom i socijalnom statusu Gra anaca u tom razdoblju. Slijede ugovori iz XVI. i XVII. stoljea dok su ugovori iz XVIII. stoljea prikazani u iduem poglavlju. Godine 1588. pavlinski kmet Juraj Klja i iz posjeda Dolove (Dolje) ili Gra ana, u~ivao je jedan pavlinski vinograd. Budui da je porodica Jurja Klja ia s njim posve izumrla, spao je vinograd samostanu u Remetama kao feudalnom gospodaru natrag. Remetski vikar predao je Klja iev vinograd Miji Jurenu iz sela Ba una, kmetu zagreba kog kaptola, s povlasticom da vinograd prelazi na Jurenove bratie, nasljednike i baatinike, uz uvjet da samostanu daju ugovorenu gornicu. Juren je samostanu isplatio 32 ugarske forinte. Godine 1599. kupio je Nikola Horvati dva vinograda remetskog samostana, jedan u Dolju od Bla~a Pe ia, gradjanina zagreba kog Kaptola, za 9 ugarskih forinti i 50 denara, a drugi u Reme ini od Jurja Trn evia za 4 ugarske forinte. Horvati je bio kmet gradske opine Gradec. Godine 1613. ostavila je Margareta, udova Nikole Horvatia oba ova vinograda oporu no Martinu Jakov iu i njegovim nasljednicima, uz uvjet, da joj do smrti dade pristojno uzdr~avanje, poato nije imala svog vlastitog potomstva. Sve ovo se uglavilo dozvolom remetskog vikara, koji je u tu svrhu izdao slu~benu ispravu (literas guerales) kojom se dopuata prodaja, odnosno darivanje (salva juro montano). Godine 1601. gradski kmetovi iz Gra ana, Nikola i Matija Novak kupili su zemlju od crkve sv. Marka, koju je nekada toj crkvi ostavila Helena Jaguai, takoer kmetica iz Gra ana. S tom su zemljom grani ili Toma Hamaak, Juraj Trn evi i Helena Kopiarica, svi gradski kmetovi. Godine 1602. prodala je gradska opina neki vinograd na potoku Topli ici, koji je prije bio u vlasniatvu kmeta Luke Cvetkovia, svojim vlastitim kmetovima Jurju Trn eviu i njegovim sinovima, Ivanu, Petru, Luki i Stjepanu. Godine 1603. prodao je gradski kmet Stjepan Haramija svoj vinograd Antunu Glasiu. Vinograd se nalazio na Donjem Prekri~ju. Godine 1604. prodala je kmetica Doroteja Jelenove ka, dio vlastitog vinograda na Iscu, Mirku Cvetkoviu, gradskom kmetu iz Gra ana. Dana 27. travnja 1605. godine prodao je grade ki kmet Juraj Trn evi, u ime svoje i u ime svojih sinova Ivana, Petra, Luke i Stjepana svoj vinograd na Dolju za 14 forinti. Kupac je bio Juraj Dola ak iz Dolja. Godine 1608. Juraj Ben~ec podanik Gradeca, u~ivao je dva pavlinska vinograda u Maloj Reme ini. Njegova majka zalo~ila je oba vinograda Grade kom graaninu  Filipu Kova iu iz Gra ana. Juraj Ben~ec isplatio je dug u visini od 18 forinti, te tako ponovo stekao oba vinograda. Tom je prilikom remetski samostan izdao Jurju Ben~ecu i njegovim muakim potomcima novu vinogradarsku ispravu, kojom ponovo u~ivaju vinograd. Godine 1615. kupio je pavlinski kmet `imun Dola ak od Mije Pevca pavlinski vinograd na brijegu Dolovec za 8 forinti, ato je na molbu kupca potvrdio sam general reda  Ivan Zai. Godine 1625. pavlinski kmet Ivan Kranjec kupio je od Ivana i Martina Dola aka jedan mali vrt na pavlinskom posjedu za iznos od 8 forinti i 1 denar. Ugovor je potvrdio remetski samostan. Godine 1625. prodala je Elizabeta Trn evi, kmetica gradske opine Gradec, svoj vinograd u maloj Reme ini, Franji Haramiji, takoer grade kom kmetu. Cijena je iznosila 8 forinti, a remetski samostan kao feudalni gospodar pristao je na prodaju uz uvjet  salvo jure montano, tj pravo na ubiranje gornice. Godine 1626. kupio je pavlinski kmet Krsto Dolaak od Mije Juriae jednu livadu na remetskom posjedu za cijenu od 5 forinti. Pavlinski je samostan o tome izdao slu~benu ispravu. Godine 1640. kmet medvedgradskog (aestinskog) vlastelinstva  Jakov Puntihar prodao je Bla~u Dolaaku, kmetu remetskog samostana i njegovim nasljednicima jedno jutro oranice na podru ju Medvedgrada za 16 ugarskih forinti, uz uvjet da u priznanje feudalnog gospodskog prava daje vlastelinstvu Medvedgrada svake godine dva kopuna, dok e ostale kmetske du~nosti vraiti prodavalac, kome su ostala druga zemljiata. O toj ispravi izdalo je medvedgradsko vlastelinstvo dozvolu i slu~benu potvrdu na hrvatskom jeziku, koju je Bla~ Dolaak dao pohraniti u arhiv remetskog samostana. Godine 1639. plemi Mijo Paraminski u~ivao je jedan vinograd na pavlinskom posjedu u Velikoj Reme ini. Uz Pavlinsko dopuatenje on je taj vinograd prodao pavlinskom kmetu Ivanu Kranjcu za 27 ugarskih forinti, za ato je remetski vikar 1643. godine izdao slu~benu potvrdu. Godine 1642. posjedovali su pavlinski kmetovi Martin Jakov i i njegova ~ena Margareta Horvati dva vinograda na pavlinskom posjedu. Jedan u Maloj Reme ini, a drugi na Dolju. Godine 1642. kupio je pavlinski kmet Krsto Dolovaak od Tome uka kmeta medvedgradskog vlastelinstva, vinograd u Dolnjoj Blizni ili Dolju sa neato zemlje za 114. ugarskih forinti. Godine 1647. Bla~ Dolovaak kupio je od remetskih Pavlina jedan njihov vinograd na brijegu Bo~inaaku za 20 forinti. O kupoprodaji izdao je remetski samostan slu~benu ispravu u kojoj je bez sumnje uvjetovano feudalno pavlinsko pravo na gornicu (jus montanum). Godine 1669. promjenio je Ambroz Harapin svoj vinograd u Maloj Reme ini za vinograd Ivana Dolovaaka u Bukovcu dozvolom remetskog samostana, ato je potvreno 1671., 1672. i 1756. godine. Godine 1676. kupili su Ivan i Juraj Dolovaak od remetskog kmeta Lovre Dolovaaka jedno i pol jutra zemljiata na podru ju samih Remeta za 8 ugarskih forinti, 1 denar i tri etvrtine ~itka, na ato je pristao remetski samostan izdavai slu~benu ispravu. Godine 1677. remetski kmetovi Jakob, Mijo i Lovro Dolaak prodali su svoj vinograd s pripadajuom aumicom, resni kom ~upniku Martinu Benaeku za svotu od 45 ugarskih forinti i 28 denara s time da nekretnine prelaze na sve ~upnikove baatinike muakog roda. Spomenuti posjed nalazio se u Reme ini. Remetski vikar pristao je na ovu transakciju, pa je o tome izdao slu~benu ispravu. Godine 1686. pavlinski kmet Filip Dolovaak iz Dolja prodao je Grguru Trn eviu, kmetu gradske opine Gradec za 62 ugarske forinte, dva vinograda s kolosijekom i jednim jutrom oranice na pavlinskom posjedu Zve aju. Godine 1690. doalo je do parnice izmeu Dolovaaka i Trn evia radi pomenutih nekretnina na Zve aju. Remetski samostan kao fudalni gospodar dosudi nekretnine Grguru Trn eviu i njegovim muakim nasljednicima uz uvjet, da plati samostanu 12 forinti, te da u ime gornice daje samostanu godianje dva kopuna, 25 denara i pol vedra moata. Godine 1690. kupio je pavlinski kmet Matija Mihalin i iz Dolja, od drugih kmetova iz Dolja za 43 ugarske forinte i 20 denara polovicu vinograda zvanog Jurinaak u Velikoj Reme ini. Godine 1700. prenio je Mihalin i svoje pravo na Grgura Jurena iz Ba una. Godine 1690. izdao je remetski samostan vinogradarski list Jurju, Jakovu i Nikoli Zlode, svojim kmetovima iz Dolja za jedan vinograd, ato su ga kupili u Velikoj Reme ini, s time da vinograd prelazi na njihove muake nasljednike. Godine 1690. kupio je pavlinski kmet, Jakov Mihalin i iz Dolja jednu esticu vinograda zvanog Koskovi u Velikoj Reme ini. Remetski je samostan pristao na tu kupoprodaju salvo jure montano, pa je o tom izdao slu~benu ispravu. Godine 1690. pavlinski kmetovi Matija Koskovi i Ivan Jaglek iz Bukovca prodaae pavlinskom kmetu Ivanu Dolaaku zvanom avlek iz Dolja, svaki po jednu esticu vinograda zvanog Koakovi u Velikoj Reme ini za svotu od 52 forinte i 25 denara. Remetski samostan pristane na takvu pogodbu i izda ispravu. Godine 1690. pavlinski kmet Ivan Dolovaak, starjeaina iz Dolja kupio je od pavlinskog kmeta `imuna Selnika za 18 forinti jedan vinograd u Velikoj Reme ini. Taj je vinograd godine 1723. podijeljen izmeu Matije i Mihalja, sinova Ivana Dolovaaka. Godine 1690. pavlinski kmet Gaapar Puai iz Velike Reme ine kupio je dva pavlinska vinograda: jedan od Ambrozija Dolovaaka za 28 ugarskih forinti, a drugi od Krste Dolovaaka za 26 forinti, vjerojatno oba u Velikoj Reme ini, s time da vinogradi prelaze na muake potomke, ato je remetski samostan slu~benom ispravom potvrdio. Godine 1690. potvrdio je remetski samostan svome kmetu Martinu Dolovaaku iz Dolja vinograd Domitrovaak u Velikoj Reme ini, ato je godine 1756. i 1770. prigodom vlastelinskog suda iznova potvreno. Godine 1695. izdao je remetski samostan vinogradarski list svome kmetu Jurju Kranjcu iz Dolja za vinograd Jurinaak u Velikoj Reme ini, to zna i priznao ga je vlasnikom vinograda uz uvjet, da plaa gornicu, s time, da vinograd prelazi u posjed njegovih nasljednika, ato je potvreno 1756. godine. Iz brojnih navedenih isprava neosporno proizlazi zaklju ak da su Gra anci i Doljani sami upravljali dijelom svojeg zemljiata, osobito vinogradima. Takoer, isprave daju potvrdu o njihovom talentu za obradu vinograda i uzgoj gro~a. Prosje na cijena vinograda kretala se oko 10 forinti, dok je gornica plaana remetskom samostanu, uglavnom iznosila 1 kopuna i 12 denara godianje. Potrebno je istaknuti da je postojala odreena razlika u podavanjima od vinograda. Ta se razlika odnosila na oblik davanja i koli inu, a bila je vezana uz feudalnog gospodara. Primjerice na medvedgradsko  aestinskom vlastelinstvu u XVII. su stoljeu ubirane dvije dae  gornica (jus montanum) i seliano vino (vinum sessionale). No, za razliku od pavlinskog posjeda na kojem je gornica bila va~an naturalni porez, medvedgradsko  aestinski vlastelini gotovo je nisu ubirali, te je predstavljala sporednu dau. Kada su je i ubirali dijelili su je sa gradskom opinom Gradec i to na na in da su je jedne godine ubirali oni, a druge godine opina. Zbog toga su na njihovom vlastelinstvu kmetovi redovito plaali seliano vino, koje su davali od svojih posjeda. Uobi ajeno se plaalo 5 do 8 vedara vina od jednog seliata. Na taj je na in meu stanovnicima Gra ana i Dolja dolazilo do odreenih razlika u podavanju, jer su pripadali razli itim feudalnim gospodarima. `to se ti e XVII. stoljea, najviae podataka u vezi Gra ana nalazimo u XIX. svesku radova; Povijesni spomenici grada Zagreba, koje je uredila Lelja Dobroni. U navedenom djelu objavljena su tri dokumenta iz XVII. stoljea, a koji se ti u gradskih kmetova, izmeu ostalog i onih iz Gra ana. Najstariji dokument potje e iz 1615. godine, a rije  je o Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu. U tom dokumentu navodi se trinaest kmetskih seliata, koja se u dokumentu nazivaju selima (villa). Gra ani se navode na prvom mjestu, a tada su prema popisu u selu ~ivjele ove obitelji: Lovrekovi, Haramija, Novak, Cvetkovi, Hamaak, Benai, `tefkovi, Trn evi, Jo, Martini, Kranjec - zvani i ombukovi, Krupi, Golob, Fabijani, Glazina, Novosel i Horvat. Svako vee naselje gradskih kmetova imalo je svojeg starjeainu  vesnika. U starim listinama on se naziva ili latinskom rije ju villicus ili maarskom rije ju folnog, koja je esto kroatizirana u rije  folnog. Villicus ili folnog, bio je seoski gospodar, te je slu~io kao veza izmeu kmetova i gradske opine. Bio je podreen gradskom apanu ili dekanu. U XVII. stoljeu Gradec je imao aest folnoga u selima: Gra ani, Trnje, Horvati, Ilijaaii, Bankovii, Prekri~je, a za podru je s druge strane rijeke Save brinuo je Prekosavski folnog. Urbar iz 1615. godine spominje da je du~nost gra anskog folnoga vraio Stjepan Lovrekovi. Prije stupanja na du~nost folnog je morao polo~iti prisegu pred gradskim ocima: Jaz (ime i prezime) prise~em na ~ivoga Boga, Devicu Mariju i vse svete, da ho em s kmeti ob inskimi, ato najbolje budem mogal i znal vu initi delati, kmeta ili te~aka nijednoga niti za svoju hasen vzeti, niti nikomu drugomu prez gospona sudca ili magistratuaa volje dati, pa e, ako bi kaj tlako zaostal ho em vu initi s nim za delati na kuliko budem znal, i ako bi vu tlako zostal, ho em vu initi s nim za delati na kuliko budem znal, i ako bi vu tlako ne hotil pojti, kaatigati ili gospodinu sudcu povedati, da ga se kaatiga. K tomu ato najbolje budem znal i mogel ob inski dohodek i tlaku pobolaati. Tako mi Bog pomozi i vsi sveti. Prema navedenom popisu iz 1615. godine imao je Gradec u svojih trinaest kmetskih seliata, sto dvadeset i tri kmeta. Njihova je du~nost bila, plaati Gradecu, kao feudalnom gospodaru dau (nov ani porez) i obavljati tlaku (fizi ki radovi). Za 1615. godinu joa nije vidljiva visina dae. Iako ne prikazuje visinu poreza Urbar iz 1615. prikazuje imovinsko stanje Gra anaca. Za dvadeset i jednu gra ansku, kmetsku obitelj, navedeno je ime obiteljskog starjeaine, te popis posjeda i broj stoke: STJEPAN LOVREKOVI (villicus): Posjedovao je jedno jutro zemlje, jedno jutro aume, dva vinograda oko kue, jedno jutro zemlje u nizini ispod grada, etiri vola, dva konja, tri krave, dva teleta, tri svinje i tri jutra aume na drugom mjestu. FRANJO HARAMIJA: Imao je tri lektula (mjera) zemlje oko kue, tri jutra u nizini, jedno jutro aume, dva vinograda od etrnaest motika, etiri vola, dvije krave i aest svinja. NIKOLA NOVAK: Imao je jedno jutro zemlje na dva mjesta, dva vinograda na podru ju brae eremita (Remete), aume jedno jutro, jednu kravu s dva teleta. MIRKO CVETKOVI: Imao je jedno i pol jutro zemlje u Gra anima i u nizini ispod grada, pol jutra aume, aesnaest motika vinograda, aest volova, dvije krave, osam svinja i pet koza. TOMA HAM`AK: Imao je zemlje u svemu dva i pol jutra, pol jutra aume, dvanaest motika vinograda, deset svinja i dvadeset i pet koza. JURAJ BEN`I: Imao je pol jutra zemlje s nekim vrtom, dva jutra zemlje  tamo kod `kornjaka , jedno jutro kr evine, dva vinograda od deset motika na gradskom podru ju, osim zemlje ima vinograd na podru ju brae eremita, aest volova, jednu kravu, osam koza i pet svinja. JURAJ `TEFKOVI: Imao je u svemu dva jutra zemlje, pol jutra aume, trinaest motika vinograda, sedam svinja i jednu kravu. `IMUN CVETKOVI: Imao je dva i pol jutra zemlje, dva vinograda na podru ju grada od dvanaest motika, trei vinograd na podru ju brae eremita od osam motika, dvije aume od jednog jutra, dvije krave, tri teleta i osam svinja. PETAR TRN EVI: Imao je u svemu tri jutra zemlje, pol jutra aume, aesnaest motika vinograda, dva vola, jednu kobilu, jednog konja, jednu kravu s teletom i sedam svinja. IVAN JO: imao je tri jutra zemlje, aume na jednom mjestu pol jutra, a u njenoj blizini jedno jutro zemlje, vinograd od aesnaest motika, aest volova, etiri krave, dva teleta, aest koza i trinaest svinja. MIHAEL MARTINI: Imao je zemlje u svemu jedno i pol jutro, pol jutra aume, dva srednja vinograda od deset motika i jednu kravu. JURAJ KRANJEC ( OMBUKOVI): Imao je zemlje u svemu tri i pol jutra, aume jedno jutro, pet motika vinograda i pet svinja. GRGUR KRUPI: Imao je zemlje u svemu tri i pol jutra, aume jedno jutro, pet motika vinograda i pet svinja. JURAJ GOLOB: Imao je zemlje jedno jutro, zakupljenu aumicu, aest motika vinograda i tri svinje. LOVRO FABIJANI: Imao je tri i pol jutra zemlje, jutro i pol aume na dva mjesta, osam motika vinograda, dvije krave s dva teleta i tri svinje. STJEPAN GLAZINA: Imao je dva jutra zemlje, jedno jutro aume, osam motika vinograda, jednu kravu s teletom i pet svinja. MATIJA NOVAK: Imao je tri jutra zemlje u Gra anima, jedno jutro na gradskom podru ju blizu  Grisia , pol jutra aume, dvadeset i aest motika vinograda, etiri vola, dvije krave, tri teleta, osam svinja i aumu na Donjem Prekri~ju. IVAN NOVOSEL: Imao je jedno jutro zemlje, pol jutra aume, dva vinograda od devet motika, jednu kravu, tri teleta i tri svinje. GRGUR HORVAT: Imao je jedno i pol jutro zemlje, jedno jutro aume i dva vinograda od aesnaest motika. NIKOLA CVETKOVI: Imao je dva i pol jutra zemlje, pol jutra aume, sedam motika vinograda, dvije krave i dvije svinje. STJEPAN HORVAT: Imao je aest jutara zemlje, na jednom mjestu pol jutra aume, a na drugom jedno jutro, etrnaest motika vinograda, dva vola, dvije krave s teletom i tri svinje. Kao ato se vidi iz popisa, Gra anci su uglavnom imali zemlje u veli ini od jednog do tri jutra, dijelom u Gra anima, a dijelom u Remetama i nizini ispod grada. Posjedovali su aume, dok su siromaanije obitelji imale manje aume u zakupu. Kao vrsni vinogradari, posjedovali su vinograde na viae lokacija. Od stoke uzgajali su krave, volove, svinje, koze te pokojeg konja. Uo ljive su velike razlike u imovinskom stanju pojedinih obitelji. Dok su oni najbogatiji, poput Stjepana Lovrekovia i Juraja Benaia posjedovali zemlju, vinograde i aume na nekoliko lokacija, a uz to su dr~ali i nekoliko volova, oni siromaaniji poput Juraja Goloba imali su tek neato malo zemlje i aumu u zakupu. Takoer siromaani kmetovi nisu dr~ali volove jer je njihova ishrana tra~ila puno hrane, koju im nisu mogli osigurati zbog skromnog posjeda. Stjepan Lovrekovi, kao gra anski starjeaina, imovinsko je stanje imao dijelom zahvaliti i svojoj du~nosti. Naime seoski starjeaina dobivao je od gradske opine plau. Umjesto novaca ponekad je gra anski folnog dobivao plau u ~itaricama, pa se spominje da je 1669. godine, dva puta primio odreenu koli inu ~ita. Osim toga opina je folnozima, lugarima i poljarima kupovala soline, ija je cijena bila oko 60 denara. Drugi va~an dokument obraen u Povijesnim spomenicima grada Zagreba je spis Istrage iz 1631. godine. Istraga se vodila protiv nekih slu~benika Gradeca, za koje je utvreno da su iskoriatavali gradske kmetove za osobne potrebe. Kmetovi su naravno bili du~ni ii na tlaku, no ona se vraila samo u korist, javnih, gradskih radova, dok je privatna upotreba gradskih kmetova smatrana zloporabom. Izgleda da je takav na in kraenja zakona, bio vrlo est na Gradecu, jer se u dokumentu nalazi niz primjera zloporabe kmetova. U istrazi su kmetovi pred komisijom, koja je bila sastavljena od starog suca (Jakob Gaaparin), starog gradskog kapetana (Juraj Kelbin), gradskog kapetana (Mihael Imriaimovi), dekana (Nikola Sidi), senatora (Leonard Petrobello), notara (Petar Pauperti), blagajnika (Juraj Piskon) i gradskog fiscusa (Martin Kova i) pod prisegom svjedo ili, koliko su dana po nalogu pojedinih lanova gradske uprave, bili prisiljeni raditi u osobne svrhe pojedinaca. Prisega gra anskih kmetova glasila je: Ja mu~ N.N prisi~em na ~ivoga Boga, Bla~enu Djevicu Mariju, sve bo~je svece i svetice i na moju vjeru keraansku, da hotju pravo povedati, kaj se budem pital i u kaj budem vestovit i da neu hotemce ni za straha ni prijatelstva ni za nazlob ni za proanju ni mi to neu je zatajiti i ako bih ato zatajil gospon Bog mi ne daj nigdar svojega lica videti ni nebeskoga orsaga u~ivati ni na ovom svitu dobre sree ni voljne hrane imeti.  Najbizarniji podatak istrage je taj, ato se na kraju ispostavilo da su i neki lanovi gradske komisije davali kmetovima nezakonite naloge. Iz zapisnika se jasno vidi, koje su poslove morali obavljati gradski kmetovi. Osvrnut u se na poslove gra anskih kmetova, koji su nama naravno najzanimljiviji. Istraga je pisana hrvatskim jezikom, mjeaavinom kajkavatine i atokavatine, sa natruhama latinskog. Tekst je preveden na danaanji, knji~evni hrvatski jezik, u onoj mjeri koja je potrebna kako bi itatelj shvatio o emu se radi. Za svakog pojedinog gra anskog kmeta, prvo je naveden izvorni tekst iz istrage, a ispod njega prijevod na suvremeni hrvatski jezik, s napomenom da je neke rije i nemogue prevesti, jer je potpuno nejasno njihovo zna enje. 1631.20. martii - 20. o~ujak. 1631. Grachanczi - Gra anci ABRANCHICH dersi iedno grlo, od kogaie tlaka isla i dohodek. ABRAN I dr~i jedno grlo, od kojega mu je iala tlaka i dohodak. STEPHANUS LOUREKOUICH. Unogoie sindola nakalano za varas oui dui leti, ali nezna kamoie dozpil. Tlake nikomu ni dal zuun varasa. STJEPAN LOVREKOVI. Mnogo sindola (pokrov za krov) nacijepao za grad u ove dvije godine, al ne zna gdje je to odvezeno. Tlaku nije dao nikome osim gradu. PETER TERNCHEUICH vzelie varoskoga priemka qr. 1. Dalie decanu mosta zanyu uidro 1. Sindolzu kalali k Kelbinu chetirmi dua dni. PETAR TRN EVI je uzeo gradskoga prijemka jedan puta. Dao je za njega jedno vedro moata. Sindol je cijepao Kelbinu etrdeset i dva dana. IUAN BUSINAR obyalie k Lukachu diaku gank za tlaku ieden den. Bralie oui dui leti uzako po dua dni koztany, po pol quarte na dua dni. Zikelie Janus diaku lani ieden den sindol za tlaku Gregura uuzdar, olyeie Jurczu capitanu buducho uozil i melyu psenichnu iz melina. Recheni kapitanie kliuche od niegoua blaga nozil y nym ladal. IVAN BO`NIR kre io kod Luka a dijaka (u en ovjek, pisar), hodnik za tlaku jedan dan. Brao je ove dvije godine po dva dana kesten, a joa dva dana po pola etvrtine (vjerojatno etvrt dana). Sjekao je Ivanu dijaku lani jedan dan sindol, za tlaku Greguru uzdaru ili je kapetanu Juraju vozio paeni no braano iz mlina. Re eni je kapetan imao klju eve od njegova blaga, uvao ih i njime vladao. MIKULA HANSAK obialye gank i perzuichal ieden den Lukach diaku po zapovedi k Jurczu za tlaku. Vzelie priemka varoskoga qr 3., a chizta sita qr 11. Jachmena qta 1. Dalie varasu zanie mosta cub 12, 1/2 . Brathmuye hodil ieden den sindola za kalanie izbirati, a dua dni kalati Janus diaku za tlaku. Pomogalie chuuati Gregura uuzdara blaga, alie capitan Jurecz kliuche od niega imel. Pomogelie diuch saklieu psenicze nazipati u melin, koteruzu Jurczu zemly usto zanezli. NIKOLA HAM`AK kre io hodnik i perzuichal (?), jedan dan Luka u dijaku, po zapovijedi iaao Juraju na tlaku. Tri puta uzeo gradskog prijemka, a istog ~ita jedanaest puta. Je ma jedan puta. Za to je dao gradu 12, 1/2 cub (kabla?) moata. Njegov brat iaao je jedan dan sindola za cijepanje izabrati, a dva dana Ivanu dijaku za tlaku cijepati. Pomagao je uvati blago Grgura uzdara. Klju evi od blaga bili su kod kapetana Juraja. Pomagao nasipavati paenicu u mlinu, (daljni tekst nepreveden). PETER NOUAK nabialie k Leonardu ieden dan za tlaku, a drughi k Gasparinu. Item kalalie k Janus diaku dua dni sindol za tlaku. ItemLukach diaku zikelye dua dni derua za tlaku. Terdilie ili nabyal zudye Jurczu onomlani dua dni z Businaruza tlaku. Bralie koztan za tlaku dua dni lani y onomlani dua dni po pol quarte. Nabialie Zabo Gerguru zudye lani ieden den za tlaku. PETAR NOVAK nabijao je (zidove) kod Leonarda jedan dan za tlaku, a drugi dan kod Gapara. Potom je cijepao dijaku Ivanu dva dana sindol za tlaku. Potom je dijaku Luka u sjekao dva dana drva za tlaku. Nabijao je zidove Jurju lani dva dana, zajedno s Boanirom za tlaku. Brao je kesten za tlaku, dva dana lani i predlani dva puta po etvrt dana. Nabijao je Grguru Szabi zidove, lani jedan dan za tlaku. MATHE HARAMIJA lanie sindol kalal Janus diaku dua dni za tlaku. Pred lanikom kalalizu Grachanczi ieden mizecz dni sindol za tlaku. A lani dua dni varasu vzelie priemka peth quarta; dalie za niega pet vider mosta varossu. Bralie lani dua dni koztan, dalgai e pol quarte, a onomlani ieden den, dalgai e ieden uagan. MATO HARAMIJA lani je cijepao sindol Ivanu dijaku dva dana za tlaku. Predlani cijepali su Gra anci jedan mjesec sindol za tlaku, a lani dva dana. Uzeli su od grada prijemka pet etvrtina; dali su za njega pet vedara moata gradu. Brali su lani dva dana kesten, nabrao ga je pola etvrtine, lani ga je brao jedan dan i bilo ga je jedan vagan. MARTIN JAKOUCHICH vzelie k Gasparinu keinke zuhoga melina petero ili sestero. Dalie koztania pol quarte, terie moral naieti kimugaie wezel, zam nemoguchi. MARTIN JAKOV I uzeo kod Gaapara keinke (ostatke?) suhoga braana petero ili aestero. Dao je kestena pola etvrtine, ali je morao nai tko e mu ga voziti, jer sam nije mogao. JACOP BENSICH terdilie onomlani k Kelbinu dua dni, dekanu Jurczu lani ieden den. Skotusu ye lani dua dni kolie zikell zamodrugh. Vzelye lani varaskoga priemka od perceptorou dui quarte, ke hoche letoz mustom platiti. Lanie Zabo Gerguru dua dni terdil za tlaku. Bral je letoz koztany dua dni za tlaku, nabralgaie qr 1. Janusu diakuie lani tri dni sindol kalal. JAKOB BEN`I koji je radio predlani kod Kelbina dva dana, dekanu Jurju jedan dan. Skotuau je lani dva dana sjekao kolje, samo na drugom mjestu. Uzeo je lani varoakoga prijemka od perceptora dvije etvrtine, koji ho e ove godine moatom platiti. Lani je Grguru Szabi dva dana radio za tlaku. Brao je ljetos kesten, nabrao ga je jednu etvrtinu (?). Ivanu dijaku ja lani tri dana cijepao sindol. IUAN KOPIAR terdilie lani k Abrahamu ieden den, a drugi Jurczu; onomlani Leonardu ieden den. Vzelie varaskoga priemka tri quarte, dalie varassu tri uidra mosta. Lanie sindol kalal Janus diaku dua dni Lukach diaku za tlaku. Pomagalie chuuati Gregura uuzdara blaga, od kogaie capitan Jurecz kliuche nozil. IVAN KOPIAR koji je radio lani kod Abrahama jedan dan, a drugi kod Juraja, predlani kod Leonarda jedan dan. Uzeo je gradskoga prijemka tri etvrtine, dao je gradu tri vedra moata. Lani je drva cijepao Ivanu dijaku dva dana, bio je kod dijaka Luka a na tlaki. Pomagao uvati blago Gregura uzdara, od kojega je kapetan Juraj nosio klju eve. STEFAN GLAZINA zikelie Lukach diaku derua lani dua dni za tlaku, a Janusu diaku tri dni sindol kalal. Lanie nabial ieden dan zudye decanu. Folnogyuie Mateku ieden den kola oblagal za tlaku. Vzelie od varossa priemka qr 2. Dalie dui uidri mosta. Vzelie obchinzke zlame za tri rainiski; hochyeie mostom platiti. STJEPAN GLAZINA sjekao je dijaku Luka u drva lani dva dana za tlaku, Ivanu dijaku tri dana cijepao sindol. Lani je nabijao jedan dan zidove dekanu. Folnogu (starjeaini) Mateku jedan dan oblagao kola za tlaku. Uzeo gradskog prijemka dvije etvrtine. Dao je dva vedra moata. Uzeo opinske slame za tri forinte; ~eli platiti u moatu. JACOB MARTINCHICH kopalie lani folnogyu dua dni za tlaku. Lanie Janusu diaku dua dni sindol kalal za tlaku. Vzelie lani prijemka qr 1., a sita pet vaganou. Dalie zanie mosta cub. 6, 1/2. Bralie lani koztan dua dni, dalgaie pol quarte. Lanie terdil Zabo Gerguru niegou poochek za tlaku. Item Janosu diaku dua dni. JAKOB MARTIN I kopao je lani folnogu dva dana za tlaku. Lani je Ivanu dijaku dva dana cijepao sindol za tlaku. Uzeo je lani gradskog prijemka jednu etvrtinu, a ~ita pet vagana. Dao je za to 6, kablova moata. Brao je lani kesten dva dana, dao ga je pola etvrtine. Lani je radio Grguru Szabi njegov poochek (?) za tlaku. Takoer Ivanu dijaku dva dana. MARTIN FABIANICH folnogyu Mateku siualie ieden den za tlaku. Lanie dua dni Lukach diaku derua zikell. Znassalie ieden den sindol Janossu diaku za tlaku. MARTIN FABIJANI folnogu Mateku sijao je jedan dan za tlaku. Lani je dva dana dijaku Luka u sjekao drva. Nosio je jedan dan sindol dijaku Ivanu za tlaku. STEFAN HORUAT lanie Janus diaku sindol kalal dua dni za tlaku. Vzelie pryemka qr 2., a sita qr 1/2 . dalie mosta tri vidra. STJEPAN HORVAT lani je dijaku Ivanu cijepao sindol za tlaku dva dana. Uzeo gradskog prijemka dvije etvtrine, a ~ita pola etvrtine. Dao je tri vedra moata. MIHALY STEFFKOUICH dalie Janus diaku chetiri tesaka na sindol za tlaku. Item lanie zekel Janusu Petrachichu kolie za tlaku dua dni. Lanie nabial zadie Janus diaku ieden den, a drughi Leonardu za tlaku. Vzelie priemka peth quarta, drugoga szirka 7. Dalie petnadezte uider Vina. Joscheie, ueli, ostal dusen florena 8. Decanuye pol poldni iednega dnena zudie ztrugal. Zauselie pol quarte psenicze Gregura vuzdara. Melyaie k Jurczu zanezena. Jureczie bil gozpodar chez nieguo blago. MIHALJ `TEFKOVI dao je Ivanu dijaku etiri te~aka za rad na sindolu, koji su radili za tlaku. Isto je lani sjekao Ivanu Petra iu kolje za tlaku dva dana. Lani je nabijao zidove Ivanu dijaku jedan dan, a drugi Leonardu za tlaku. Uzeo gradskog prijemka pet etvrtina, drugoga szirka - ~ira (?) 7. Dao je petnaest vedara vina. Joa je veli ostao du~an osam florena. Dekanu je pola podneva jednoga dana strugao zidove. Uzeo si je pola etvrtine paenice Grgura uzdara. Odnio braano Juraju. Juraj je bio gospodar cijelog njegovog blaga. MIHALY BENSICH lanie Lukach diaku dua dni derua zikel za tlaku. Lanie Janus diaku nabial dua dni za tlaku. Item Nicolao Siolich ieden denye nabial. Item lanie Janus diaku dua dni sindol kalal. Vzelie priemka qr. 2, a chista sita qr. 1/2. Dalie pol peto vidro mosta varasu. Zausselie Gregura vuzdara psenicze u melin qr. 1/2 i onu muku k capitanu Jurczu, kye gozpodarbil niegovomu blagu y kliuche od niega nozil. MIHALJ BEN`I lani je dijaku Luka u dva dana sjekao drva za tlaku. Lani je dijaku Ivanu nabijao dva dana (zidove?) za tlaku. Isto Nikoli Sioliu jedan dan nabijao. Isto lani Ivanu dijaku dva dana sindol cijepao. Uzeo gradskog prijemka dvije etvrtine, a ista ~ita pola etvrtine. Dao je pola petine (?) vedara moata gradu. Za sebe uzeo od Grgura uzdara pola etvrtine paenice u mlinu. I onu muku (rad ?) kod kapetana Juraja, koji je gospodario njegovim blagom i nosio njegove klju eve. MATHE CZUETKOUICH vzelie dui quarte priemka, sita qli 1, iachmena vagan 1. Dalie mosta zanie vidar chetiri. Kaize tlake doztoy varaske ili komu drugomu, ymelie iednoga zkup uiska kyuye odbaulial odisselie za zezem obrasni od niega (!) MATO CVETKOVI uzeo dvije etvrtine gradskog prijemka, ~ita qli (?) 1, je ma jedan vagan. Dao je za to etiri vedra moata. `to se ti e tlake gradske ili da je dao nekome drugome, imao je jednoga skupa viaka viaka s kojim je otiaao na sajam. IUANECZ NOUOZELL - lugar, fassus est, daie bilo za czerkuu pozicheno jeloua dreua y obtesano 60, a hraztoua takayssi, nego ny uzako u zpuschianiu czelo doslo. Tlakaie uza brala koztan dua dni, bilogaie okol qr. 12. IVAN NOVOSEL - lugar, fassus est (mo~da - sudski?), dao je za crkvu posje ena jelova drva i to istesanih aezdeset komada, a hrastovih takoer. Nego ny uzako u zpuschianiu czelo doslo.? Uz to je brao dva dana kesten, bilo ga je oko qr. 12. JELICZA CZUETKOUICH, relicta Miculae Czuetkouich, nulli praestiti praeter civitati labores. JELICA CVETKOVI, ostavlja Nikoli Cvetkoviu, niata osim graanskog prava na rad. GIURKO NOUAK delalie decanu dua dni za tlaku. Kolilie folnogyu tri dni, ali, ueli, pak folnogy mesto niega gozpodi delali. Lukach diakuie dua dni derua zikell. Januss diakuie dua dni sindol kalal. Nabiyalie ieden den zadasniemu decanu, a drugi den Christofczu. GJURO NOVAK radio je dekanu dva dana za tlaku. Postavljao je kolce folnogu tri dana, ali je folnog umjesto njega radio za gospodu. Dijaku Luka u dva je dana sjekao drva. Ivanu dijaku je dva dana cijepao sindol. Nabijao (zidove) jedan dan sadanjem dekanu, a drugi dan Kritofu. MATTEK TERNCHEUICH - villicus, anni 1630., dalie ili zebral vina od kmetou iz Grachan za sitek y gorniczu vider 94, koie u varasku pyuniczu poloseno. Nazikelye za czirkvu jeloua i hraztoua dreua, zto i seztniazth dreu. Kalalizu uzi Grachanczi k Janusu diaku sindol dua dni. Potlamzu ti tesaki sindol recheni (!). Item chetiri tesakizu naiperuo izbirali dreuo y pozekli z chezazu sindol kalili. Poztalye na decanouu zapoued dezeth terdichen, kiye on razdelih kakye znal, a dua zu za gozpodu s varas terdila. Item drugi denye tolikaise pozlal, kieye decan, kako i perua razterdil. Posilialye takaise po zapouedi goz. decanu Lukach duaku deru zech. Eidem dalie 4 tesake, kizu ognische nachinili. Vzelie zaze 4 tesake po goz. decana dopuscheniu, a zamie mesto nyh sindol kalal. Dalmuye goz. decan jachmene zlame tri uozi za tri rainiske y chetiri quarte priemka, tebude uze mostom plachial. Item uzelie priemka u 4. qr lani y sita qr 1. Zatoie dal mosta u varasku pyniczu vider 7, 1/2 . Biloie pri varaskom stagliu zena tri ztoga, a zlame dezeth. MATEK TRN EVI - seoski starjeaina godine 1630., dao je ili izabrao vina od kmetova iz Gra ana, za ~ito i gornicu, 94 vedara, koje je spremljeno u gradsku pivnicu. Nasjekao za crkvu jelova i hrastova drva, sto i aesnaest komada. Cijepali su Gra anci kod Ivana dijaka sindol dva dana. Potom su etiri te~aka najprije izabirali stabla i posjekli ih iz ega su poslije cijepali sindol. Poslije su na dekanovu zapovijed njih desetorica radila, onako kako ih je on raspodijelio, a dva su radila za gospodu iz grada. I drugi dan ih je dekan poslao i rasporedio. Poslije su takoer po zapovijedi gospodina dekana, dijaku Luka u sjekli drva. Nadalje, etiri su te~aka na inila ognjiate. Uzeo je za sebe etiri te~aka po dopuatenju gospodina dekana, a sam je umjesto njih cijepao sindol. Dao mu je gospodin dekan troja kola je mene slame, za tri forinte i etiri quarte prijemka, ato e moatom platiti. Isto je uzeo prijemka etiri quarte lani i ~ita quarte 1. Za to je dao moata 7, 1/2 vedara u gradsku pivnicu. Bilo je kod gradskog ataglja sijena tri stoga, a slame deset. U istrazi se vidi, da su gradski kmetovi iz Gra ana bili iskoriatavani za osobne potrebe graana i uglednika Gradeca. Osim toga, gra anski starjeaina Matek Trn evi koristio se svojim polo~ajem i koristio siromaanije Gra ance za osobne probitke. Kako bi se ispravila nepravda sud je odlu io krivce kazniti gubitkom polo~aja i zatvorskom kaznom od godinu i pol dana. Na~alost, izgubljeno vrijeme i materijalnu atetu gra anskim kmetovima nitko nije mogao nadoknaditi. Trei dokument je popis gradskih kmetova, sa navedenom visinom dae, koju su plaali Gradecu kao feudalnom gospodaru 1665. godine. Dokument je kratak i jasan, kmetovima su upisane dae (taxa colonicalis), ija se visina kretala ovisno o veli ini posjeda. Slijedi prikaz plaenog poreza iskazan u forintama i denarima: MATTHAEUS LOUREKOUICH aliter KERNIAK 1. for i 20. den MATO LOVREKOVI zvani KERNJAK GEORGIUS LOUREKOUICH 80. den GJURO LOVREKOVI LAURENTIUS HARAMIA 1. for LOVRO HARAMIJA JOANNES HARAMIA 80. den IVAN HARAMIJA GEORGIUS CZUETKOUICH aliter FRANCZ 1. for i 20. den GJURO CVETKOVI zvani FRANC MICHAEL HANSAK 32. den MIHAEL HAM`AK JACOBUS BENSICH 1. for i 20. den JAKOB BEN`I MATTHIAS STEFKOUICH 1. for i 20. den MATIJA `TEFKOVI JOANNES TERNCHEUICH 1. for i 20. den IVAN TRN EVI PAULUS TERNCHEUICH 1. for PAVAO TRN EVI JOANNES MARTINCHICH 20. den IVAN MARTIN I JOANNES LOUREKOUICH 80. den IVAN LOVREKOVI GEORGIUS CZUETKOUICH 80. den GJURO CVETKOVI GREGORIUS NOUAK 1. for GRGUR NOVAK THOMAS BENSICH 1. for TOMO BEN`I ANDREAS GLAZINA (folnogy) 1. for i 20. den ANDRIJA GLAZINA (starjeaina) AMBROSIUS NOUAK aliter KLIAK 1. for JAMBREK NOVAK zvani KLJAK LUCAS KOPIAR 1. for LUKA KOPIAR JACOBUS NOUAK aliter GIBANEK (lugar) 1. for JAKOB NOVAK zvani GIBANEK (lugar) JOANNES NOUAK 50. den IVAN NOVAK SIMON LOUREKOUICH 1. for i 20. den `IMUN LOVREKOVI JOANNES LOUREKOUICH aliter KOUACH 80. den IVAN LOVREKOVI zvani KOVA  MATTH. TERNCHEUICH 1. for MATO (MATEK) TRN EVI AMBROSIUS DOLOSCHAK 1. for JAMBREK DOLOV AK JOANNES NOUAK aliter KLYAK 1. for IVAN NOVAK zvani KLJAK THOMAS KEGLEUICH aliter JAKOUICH 1. for TOMO KEGLEVI zvani JAKOVI MARTINUS NOUAK 50. den MARTIN NOVAK Iz popisa je vidljivo da je stanovniatvo Gra ana poraslo. Ukupno je popisano 27 obitelji, ato je Gra ane svrstavalo meu vea sela. Osim navedene 1665. godine za koju je poznat cijeli popis davatelja dae, spominje se i popis daa iz 1639. godine kada je apan Juraj Kozjak ubrao poreza u iznosu od 83 florena i 18 denara. `pan je u pravnom pogledu bio nadreen folnogu, te je nadgledao radove gradskih kmetova. Tako je bio prisutan pri radu kod vapnenice, takoer je nadgledao izgradnju kue gradskom slugi, nadgledao je, a ponekad i pomagao pri transportu cigle i drva, odvozu gnojiva, iaenju gradskog trga i sli no. `pan se 1639.godine javlja kao gradski namjeatenik sa godianjom plaom od 25. forinti. U svim ostalim godinama, za sve obavljene radove, apan je bio plaen kao i svaki drugi seoski folnog, u hrani i namirnicama, a ponekad i u novcu. Za 1650. godinu postoji podatak o zaradi gra anskih kmetova. Navedene su godine Gra anci dobili sedamdeset i osam denara za hranu jer su pravili moat, a Gra anski folnog dobio je osam denara za kruh, jer je bio u vinogradu pri veza ima, drugim rije ima vezao je trsove. Nadnica za rad u vinogradima nazivala se bibalija, a iznosila je jedan denar dnevno po ovjeku za te~e radove, a pola denara za lakae radove. Godine 1669. gradska opina Gradec dr~ala je gra anskog, ili kog, prekosavskog i horvatovskog folnoga, te prekosavskog i gra anskog lugara (Jakob Novak zvan Gibanek). Kao i folnog, lugar je prije stupanja na du~nost morao polo~iti prisegu pred gradskim ocima, a iji je tekst glasio: Jaz (ime i prezime) prise~em na ~ivoga Boga, Devicu Mariju i vse svete, da jaz ho em loze ovoga plemenitoga varaaa verno i marlivo uvati, i da ne u prez gospona sudca i plemenitoga magistratuaa uoniatar s njih nikomu dati niti za se obernuti. Tako mi Bog pomozi i vsi sveti. Spomenute su godine apan i folnozi za svoj rad plaeni gradskim ~itaricama. Gra anski je folnog ~ito dobio dva puta, a lugar jednom. Ve je ranije spomenuto, da je grad u XVI. stoljeu anga~irao Gra ance kao uvare reda za vrijeme odr~avanja sajmova. Povjerenu su du~nost o ito dobro obavljali, jer se i u XVII. stoljeu spominju Gra anci kao uvari reda i to u tri navrata; 1639., 1650. i 1656. godine. Za taj su posao, dobivali odreenu plau u novcu. I dok su neki Gra anci uvali zakon, drugi su ga kraili. Naime 27. sije nja. 1643. godine pred gradskim sucem i senatorima tu~io je Toma Mikuli, kraljevski savjetnik, gradske kmetove Petra Fra evia, Pavla Kljaka, Andriju Kljaka, Bla~a Grgurca, Filipa Trn evia, Mihaela Jabran ia, Lovru Haraminu, Antuna Voska, Tomu `antia i Ivana Krnjaka za usmrivanje vepra, navodno u aumi koja pripada Medvedgradu. Tajnik tu~itelja - Bla~ Stepani, usmeno je izlo~io, da su spomenuti kmetovi vepra ubili na brijegu koji pripada Medvedgradu, na mjestu zvanom Pod strmom peinom, blizu potoka Blizneca, a takvi su lovovi seljacima zabranjeni. Kao ato se vidi u zapisniku stoje i neka gra anska prezimena; Kljak (Novak), Trn evi, Haramina, Krnjak (Trn evi), Jabran i (Bujan), ali i neka koja nisu ranije zabilje~ena na podru ju Gra ana. Za pretpostaviti je da su se Gra anci udru~ili s kmetovima iz drugih sela kako bi uhvatili vepra, jer je to bio te~ak i opasan poduhvat. Pogotovo zbog injenice, da su u lov krenuli bez lova kih pasa, koji su im kao kmetovima bili strogo zabranjeni. Na~alost, zapisnik nije voen do kraja, pa je svraetak parnice nepoznat. XVII. stoljee u Zagrebu je obilje~ila kuga ili kako su je nazivali crna smrt. Ta je bolest nastala zbog slabih higijenskih uvjeta, a uglavnom su je prenosili atakori. Zagreb je od nje osobito stradao 1600., 1647. i 1682. godine. Kako bi se 1600. godine zaatitio od kuge grad je odlu io zabraniti kretanje trgovaca robom iz zara~enih u zdrave krajeve i obratno. Joa rigorozniju odluku gradska je opina donijela 1648. godine kada je zbog kuge zatvorena Laaka (Vlaaka) ulica, a u Vugrovcu je podignuta bolnica za zara~ene osobe. Poslijednji veliki nalet kuge u Zagrebu je zabilje~en 1682. godine. Kuga je harala i zagreba kom okolicom, godine 1610. od nje su pomrli svi remetski redovnici. Budui su Remete u neposrednoj blizini Gra ana, nema sumnje da je i u Gra anima bilo pojedinih slu ajeva zaraze, ali nisu nigdje zabilje~eni. Uostalom i sama kapela sv. Mihalja u Gra anima izgraena je u to vrijeme, kao zavjetna kapela protiv kuge. Ipak, openito gledajui selo je bilo manje ugro~eno od zaraze nego grad. Grad zbijen unutar svojih zidina, sa nerijeaenim komunalnim prilikama i neprestanim priljevom stranaca iz svih krajeva, pru~ao je idealne uvjete za razvoj i airenje bolesti. Zbog toga su mnogi stanovnici napuatali Gradec i odlazili na selo. Kada je poslijednja epidemija kuge minula, Gradec i okolica su odahnuli, te nastavili normalnim, ~ivotnim ritmom. Osim kuge, XVII. je stoljee bilo obilje~eno nerodnim godinama, vremenskim nepogodama i ostalim zaraznim bolestima. Od 1624. do 1630. godine redale su se nerodne godine, koje su prisilile seljake zagreba ke okolice da hranu potra~e u gradu. No na Gradecu je tih godina hrane bilo joa manje, budui su zalihe presuaile, a nove namirnice sa gradskih posjeda nisu stizale. Suaa koja je vladala 1624. godine bila je po etak svih nevolja i teakog razdoblja koje je sljedilo: Paanjaci travnjaci toliko su izgorjeli od sunca da je jedva dostajalo hrane za stoku. A polja i oranice spaljene od ~ege nisu obeavale nikakvu ~etvu. Kao ato to obi no biva, nakon dugotrajne suae i toplog razdoblja, slijedile su oatre zime i obilne padaline praene olujnim nevremenima: Godine 1632. uniatio je mraz i straana tu a po svoj okolici usjeve i vinograde. Samostan nije mogao svojim ocima niti aae vina kod stola dati. `to viae nije bilo vina ni za svete mise. Ovaj podatak upuuje na teaku godinu kmetova iz Gra ana i Dolja, koji su time ostali bez o ekivanog uroda iz svojih vinograda. Nakon razdoblja gladi i vremenskih nepogoda, dolo je do poboljanja i meteorolokih i gospodarskih prilika. Takva je situacija trajala sve do 1674. godine, kada ponovo dolazi razdoblje nerodnih godina i traje do 1676. godine, uzrokujui glad i neimaatinu. Dvogodgodianje razdoblje po svemu sudei nije ostavilo vee atete na kmetovskim seliatima u Gra anima i Dolju, pa se gospodarstvo ubrzo oporavilo. Godine 1691. u vizitaciji ~upe sv. Marije popisane su sve obitelji, bez obzira bile one kmetovi Gradeca, Medvedgrada ili nekog treeg. Na popisu su svoje mjesto naali i kmetovi iz Gra ana. Popis spominje vlasnike kua u Gra anima: Andrija Glazina, Matija Klak, Jelena Haramija, Mijo Kopljar, Pavao Novak, Jakob Hrvat, Nikola Jela i, Tomo Beai, Ambrozije Cvetkovi, Juraj Trn evi, Matija Zori, Matija Trn evi, Juraj Lovrekovi, Tomo Trn evi, Matija Baai, Nikola Hamaak, Ivan Haramija, Tomo Vrban, Jakob Cvetkovi, Jelena Velkovi, Ivan i Juraj Kranjec, Mijo Mihokovi, Juraj Novak, Franjo `uanji, Luka i Mijo Fu ek, Ambrozije Pernar, Ivo Banti I., Ivan Pe i, Pavao Pavli, Tomo Puai i Ivo Banti II. Dakle nabrojana su tridest i etiri vlasnika kua, a veina se prezimena u Gra anima zadr~ala do danas. Premda je gra anska proalost svojim veim dijelom vezana za Gradec, pozornost privla i podatak iz 1664. godine, koji govori o popisu naoru~anih ljudi na podru ju Kaptola. Popis kao naoru~ane osobe spominje Matu Kosa, Andraaa Kranjca, Ivana Kranjca, Ivicu Kosa I. i Ivicu Kosa II. Nije nemogue da su navedene osobe gra anskog podrijetla, budui su zagreba ki kanonici tokom XV. i XVI. stoljea na podru je Lepe Vesi (danaanja Nova Ves) naselili desetak obitelji iz prigorskih sela, a meu njima se vjerojatno naalo i Gra anaca. 4. REFORME MARIJE TEREZIJE I POLO}AJ GRA ANSKIH KMETOVA U XVIII STOLJEU Nakon potpisanog mira izmeu Habsburake monarhije i Otomanskog carstva 1699. godine u Srijemskim Karlovcima, dolazi do prestanka izravne turske opasnosti po hrvatske zemlje. Takva je situacija dovela do oporavka Hrvatske u gospodarskom i demografskom pogledu. Niti Gradec u tom pogledu nije bio iznimka. Sve vei broj velikaaa i plemia gradi svoje pala e na Gradecu, izmeu ostalih grofovske obitelji Erdody, ikulin, Draakovi, Pata i i Magdaleni, te baruni Orai, Sermage i Mallakoczy. Istodobno kanonici obnavljaju svoje kurije na Kaptolu i tako pridonose urbanizaciji i uljepaavanju grada, koji se sve eae nazivao zajedni kim imenom - Zagreb. Openito gledajui XVIII. stoljee obilje~io je napredak i ja anje svih struktura druatva. Napretku Zagreba pridonio je i katastrofalan potres koji je 1776. godine spalio Vara~din u tolikoj mjeri, da je po nalogu carice Marije Terezije Kraljevsko vijee preseljeno u Zagreb. Od tog trenutka Zagreb preuzima primat meu hrvatskim gradovima, te postaje politi ko, kulturno i gospodarsko srediate Hrvatske, sve do naaih dana. Napretkom Zagreba, napredovala su i sela u njegovoj okolici. U XVIII. stoljeu Gra anci su kao i u ranijem vremenu sami upravljali dijelom svojeg zemljiata o emu svjedo e podaci iz pavlinskog arhiva u Remetama. Slijedi popis ugovora koje je obradio Kamilo Do kal. Godine 1705. pavlinski kmetovi iz Dolja, Jakov Mihalin i i Gaapar Dolovaak meusobno su zamjenili posjede ato je 1756. godine potvrdio vlastelinski sud pavlinskog samostana u Remetama. Godine 1724. prodao je Ivan Tropina druk ije zvan Dolovaak, podanik remetskog samostana polovicu vinograda zvanog Goljak u Dolju za 21 forintu. Iz isprave se ne vidi kome je vinograd prodan. Kupoprodaja je je potvrena 1756. godine. Godine 1746. potvrdio je prior remetskog samostana svom kmetu Jurju Miholiu zvanom Zlode iz sela Zve aja, vinograd Verbeaak na brijegu Zve aju i to za njega i njegove muake potomke. Godine 1751. prodao je kmet Tomo Zlode jednu esticu svoga vinograda zvanog Busneraak u Dolju, Ivanu Dolovaaku, takoer kmetu remetskog samostana, za 12 forinti i 30 denara, na ato je pristao i pavlinski prior. Ugovor je potvren 1756. godine. Godine 1755. pavlinski kmet Mijo avlek iz Dolja prodao je dvije estice svoga vinograda zvanog Koskovi u Velikoj Reme ini, crkvi Bla~ene Djevice Marije u Remetama za 55 forinti. Godine 1765. prodao je Petar Bani dozvolom remetskog priora svoj vinograd zvan Koskovi u Dolju ili Velikoj Reme ini, Bla~u Dobrotiu i njegovim muakim potomcima za 150 forinti. Bla~ Dobroti preprodao je isti vinograd joa za svog ~ivota Pavlu Svili iu i njegovoj supruzi za 175 forinti. Godine 1770. ispostavio je remetski samostan vinogradarski list Nikoli Tropini zvanom Dolovaak, za vinograde Jelenaak i Starjak na podru ju remetskog samostana. Vinograd su imali nasljediti njegovi muaki potomci, koje Nikola Tropina zvani Dolovaak nije imao. Kako bi se uredili vlasni ki odnosi na podru ju remetskog vlastelinstva, 1770. godine vlastelinski je odvjetnik pozvao remetske kmetove i zakupnike, izmeu ostalih i one iz Gra ana, Dolja i Zve aja da predlo~e svoje isprave i dokumente o vinogradima koje u~ivaju. Spisi su odaslani na potvrdu ~upanijskom sudu u Zagrebu na pregled i potvrdu. Svi spisi nisu potvreni jer nisu postojali pravni dokazi pa su takvi vraeni vlastelinskom sudu, da obavi o evid na licu mjesta. Godine 1772. vlastelinski sud dovraio je svoj posao, iako neki slu ajevi nisu rijeaeni. Godine 1786. car Josip II. ukinuo je vjerske redove u Hrvatskoj, a izmeu ostalih i red Pavlina. Njihovim nestankom nestalo je i njihove vlasti nad zemljom i kmetovima na podru ju Gra ana, Dolja, Zve aja i Blizneca. Godine 1710. u Gra anima je vladala glad i govea kuga. Bila je to osobito teaka godina za siromaane gra anske kmetove, koji su osim slabog uroda, izgubili i goveda koja su im bila od velike va~nosti za svakodnevni ~ivot. Godine 1729. spominju se Gra ani kao grad (oppidum), a to se gotovo sigurno odnosilo na tzv. Beaiev grad, veliku zidanu kuu na Lonja ini. U vizitaciji ~upe sv. Marije 1742. godine, ponovno se spominju prezimena gra anskih obitelji: Haramija, Keglevi, Sekula, Banek, Radi, Demai, Klops, Buanjevi, Abran i (Bujan), Novak, Puntijar, Bani, Prekupec, Trn evi, Krivi, Jela i, Kova i, Cvetko, Lovrekovi, Beli, Glazina, Kos, Pavli ek i Horvat. Godine 1746. u gradskim knjigama opine Gradec zabilje~eno je da su kmetovi Gra ana, Trnja, Horvata, sv. Duha, Prekri~ja, ernomerca i Fratera ice predali gradu 588 vagana ~ita i 172 vedara vina. Koliki je bio udio Gra anaca nije zapisano. Na karti geometra Leopolda Kneidingera iz 1766. godine spominju se Gra ani i Gra ec. Godine 1792. izvraen je dr~avni popis stanovniatva, u kojem se prvi puta slu~beno pojavljuju sela Zve aj i Gra ansko Dolje. Od tada pa sve do sredine XX. stoljea, ta e se sela spominjeti neovisno o Gra anima, iako e Gra ani kao najvee selo sve viae preuzimati primat. Da su Gra ani oduvijek bili srediate ovog dijela Prigorja i najva~nije selo, govori i broj stanovnika iz spomenutog popisa. U njemu stoji da su Gra ani brojali - 284, Gra ansko Dolje - 109, a Zve aj - 28 stanovnika. XVIII. stoljee po etak je kraja feudalnog poretka u Hrvatskoj. Ja anje centralne dr~avne vlasti i moi vladara, dovode do slabljenja utjecaja plemstva i sve veeg ukidanja njegovih povlastica. Vladari na odreen na in podgrijavaju nezadovoljstvo kmetova, te tako dr~e plemstvo na distanci. Prvi zakon kojim dr~avna vlast smanjuje ovlasti feudalaca nad kmetovima, se~e u godinu 1680. kada je car, a hrvatski kralj, Lepold II. donio tzv. Robotpatent. Njime su ustanovljene kmetske du~nosti, te je time ograni ena samovolja feudalaca koji su do tada samovoljno odreivali visinu poreza i radnih obveza. Bio je to, prvi korak na putu koji je vodio do kona nog ukinua kmetstva. Novi patenti doneseni su 1717. i 1730. godine. Potom je slijedila regulativa za ureenje kmetskih prilika u Slavoniji, koju je izdao car Karlo III. Vrhunac reformi u odreivanju i smanjivanju kmetskih du~nosti u XVIII. stoljeu, donesen je za vrijeme carice Marije Terezije. Ona je ta pitanja rijeaila donijevai dva zakona; Urbar slavonski 1756. godine i Urbar hrvatski 1774. godine. Urbar hrvatski odnosio se na podru je sjeverozapadne Hrvatske, pa ga je potrebno pa~ljivo prou iti kako bi se dobio uvid u prava i du~nosti gra anskih kmetova u dugoj polovici XVIII. stoljea. Urbar hrvatski objavio je Josip Predavec u svojoj knjizi Selo i seljaci. Evo njegovih najva~nijih dijelova: O kmetskim seliatima: Veli ina seliata se kree izmeu 14 i 24 jutara oranice, te izmeu 6 i 8 kosaca livade. Kmet ima pravo: Na kr marenje od Miholja, na kr evine ili na naplatu truda oko kr enja: na paau, drva za oganj i grau, na ~irovinu. Tlake daju kmetovi svaki tjedan 1 dan sa etverom voznom marvom. Na mjesto toga daje kmet, koji nema vozne marve, dva te~aka na tjedan. U vrijeme kosidbe, ~etve ili berbe daje se dva puta toliko tlake. Na tu dvostruku tlaku ne mogu biti prisiljeni ~eljari (stanari) koji daju tlake 18 dana na godinu ako imaju svoju kuu, a 12 dana ako stanuju u tuoj kui. Kmet koji radi za plau stranjskome, du~an je za istu plau raditi i svome gospodaru. Od tlake se mo~e kmet privremeno ili za uvijek otkupiti, ali takav sporazum izmedju kmeta i gospodina mora biti u injen pred ~upanijskim svedo anstvom. Osim ove tlake, du~ni su kmeti svake godine dati gospo iji po  jednu foringu na daleko (vo~nja kolima), no uz primjerene prilike i uz troaak gospodinov, te dovesti jedan hvat drva iz aume. Devetinu ili vinsku gornicu, gdje se u naturi daje, du~ni su kmetovi dovesti gospodinu na bilo koje mjesto u hataru (podru ju) njegova imanja. Sve se druge slu~be, bilo vozne ili pjeaa ke, noanja listova i sli no, imadu uzeti, doti no odbiti na ra un tlake. U lov gospodski du~ni su kmetovi ii osim tlake joa tri dana u godini, ali samo u lov na akodljive zvijeri. Maltu (mitnicu) i mostarinu plaaju kmetovi kad idu po kakvom drugom, osim isto gospodarskom poslu. U ime dae plaaju kmetovi najprije svaki po 1 forint godianje, a onda su du~ni dati gospodinu na godinu po: dvoje piaencov, dva kopuna i dvanajst jajec, te jednu holbu masla. Osim toga daje svakih 30 kmetova cjeloselaca godianje jedno tele, ili mjesto toga 1 rajnaki i 30 krajcarov (1 forint i 30 krajcara). Kada se gospodin ~eni ili kada prvu misu slu~i, du~an je svaki kmet dati dar: 2 pileta, 2 kopuna, 12 jaja i holbu masla. Ako bi gospodin bio u boju zarobljen, du~ni su mu kmetovi kod otkupa pomoi; jednako su mu du~ni dati stroaak, kad ide u orsaako spraviae (zemaljsku vojsku). Tko se slu~i ~ganjarskim kotlom gospo ije, plaa godianje 2 rajnaka forinta. Od starih kr evina na gospodskom zemljiatu plaa se do tada uobi ajena daa, a za nove kr evine mogu se kmet i gospodin slobodno pogoditi. U ime devetine i gornice du~an je kmet davati od svakoga prihoda zemlje, osim vrta, kao i od p elaca, janjia i kozlia devetinu u naturi. Ako pak od p elaca, janjia ili kozlia ne bi mogla izai devetina, du~an je kmet platiti od svakoga janjeta 4 krajcara, od kozlia 3, a od koanice 6 krajcara, dok se druga devetina ne mo~e otkupiti u opinama, koje su je do tada davale u naturi. Gdje je pak bio uobi ajen otkup devetine, tu se ona otkupljuje sa 12 voznih ili sa 24 pjeai ke nadnice. Od konoplje i lana daje se devetina, koja se mo~e i odraditi. Vinska devetina, gornica mjeri se po po~unskoj mjeri ili fizeru, po kojoj jedno vedro ima 32 pinte. Ako pak koje godine gorice ne bi niata rodile, ostaje kmet, gornjak, du~an devetinu, te je nadoknauje slijedee godine. Medju naro ite pravice i dohodke gospodinove spada: Ako koji kmet umre bez odvjetka, imetak pripada gospodinu (oaasno pravo). Ako bi zbog oatroe i pregora gospodskog koje selo opustjelo, du~an ga je gospodin naseliti novim kmetovima. Lov ptica i riba kmetovima se najoatrije zabranjuje. U gospodskim kr mama gospodin slobodno stalno to i pie, a mo~e to to enje povjeriti i kojemu kmetu, koji je za to vrijeme oslobodjen od tlake, a uz to od svakog isto enoga vedra plaa gospodinu 4 krajcara. Dohoci od sajmova, mesnica i malte, u koliko nisu posebnim privilegijama predani opinama, spadaju gospodinu. Medju ekcesuae i krivi ne na ine (o ito do tada vrlo uobi ajene), koji se zabranjuju spada: Gospodin ne smije za brigu oko sirota niata uzeti od njihova imetka. Od prodanoga ili zamijenjenoga kmetskoga imetka, dakako s dozvolom gospodinovom ne smije gospodin uzimati desetinu. Kmetovima se ne smije smetati u prodavanju duhana, meda, voska, masla, prediva i drugog priroda. Gospodin mo~e od kmeta te stvari kupiti i to za slobodno pogodjenu cijenu, ali tu mora odmah isplatiti, a ne zara unati je u kakve kmetova dae. Kmeta se ne mo~e siliti, da melje u gospodskom mlinu, niti da plaa kakve posebne dae od kr me. Jednako se zabranjuje kmetovima uzimati gnoj (gnojnu dau), te nepravi nu desetinu od perja i podskubljavanje kmetskih gusaka, kao i uzimanje slame za vezanje gospodskoga trsja. Od sada nee kmetovi plaati gospodske pudare (nadgladnike) pri radu. Na eg~ekuciju (ovrhu), poslanu gospodskim ljudima ne e kmetovi osim groaa ek~ekucionalnoga niata drugo plaati, a jednako ne e davati niti hrane gospodskim hajdukom i jagarom (lovcima). Daa vojni ka: kvarterska, katanska i mondurski penezi zvana, sasvim se zabranjuje. Kmetove se ne smije siliti, da kupuju meso iz gospodske mesnice ili da to e ili kupuju pokvareno gospodsko vino. Dae u hrani i piu raznim gospodskim te~acima i na raznim gospodskim poslovima sasvim se zabranjuju; jednako kmetovi nisu du~ni dati kod pobiranja gornice svoje lagve. Ukidaju se razno razne neimenovane dae koje se ne spominju u dosadanjem dijelu teksta. Zabranjeno je prisilno mijenjanje i zamjenjivanje zemalja i sjenokoa. O kaznama i zabranama: Globe se smiju ubirati samo po zakonu na temelju sudbene osude. Druge manje, policajne kazne ne smiju se nametati u novcu, a jo manje tijelu (tjelesne kazne), nego sa 1, 2 ili najviae 3 pjeai ka te~aka, i to u vrijeme, kad nisu preani (hitni) gospodarski poslovi. Koji se pak kmet baa nikako ne bi htio poboljaati, mo~e ga se i na tijelu kazniti, najviae do 24 batine; stare i slabe pak s tamnicom. Novu zemlju smije kmet kr iti samo s dozvolom gospodinovom, a jednako samo s dozvolom gospodinovom smije iz aume nositi granje, gradju i sli no. Kazne za ove prestupke jesu, da kmet plaa atetu i daje do 3 pjeai ka te~aka. Istom ako bi te prestupke ponovo i zlobno ponavljali, kaznit e ~upanijska vlast. Branje guba i ~ira po aumama zabranjeno je. Nijedan kmet ne smije nositi oru~je niti dr~ati lova ke pse. Ako kmet ne dodje na gospodsko djelo radi lijenosti ili radi kakvog drugog ka~njivog uzroka, ima ga se kazniti kaznom od 12 palica. Kmetske udovice, makar se po drugi put i udale, ne smiju bez gospodinove dozvole iz kue otii. Prihodnici ne mogu bez dozvole gospodinove biti u kuu primljeni, niti se smije imetak bez te dozvole prodavati, kupovati, mijenjati itd& Za suca ili rihtara seoskoga ovdje gospodin predla~e trojicu, od kojih jednoga sebi izabere opina. Notariuaa (bilje~nika) pak i prise~nike bira si opina sama. Pravo je i potrebno, da zemaljski gospodin na to pazi, da se orsa ki (zemaljski) porezi medju kmetove pravedno i jednako raspiau prema zaklju ku ~upanije, a te poreze pobire sama opina i suci. Ek~ekutorima se plaa kod ovrhe jedan groa na dan. O tu~bama kmetova ili ~eljara proti kakvom gospodinu odlu uje zemaljski gospodin ili njegov inovnik; o tu~bama pak proti inovnicima odlu uje najprije zemaljski gospodin, od kojega se mo~e prizvati na ~upaniju. Na ~upaniju spadaju i tu~be kmetova proti samom zemaljskom gospodinu. Koji bi pako gospodin ili njegov inovnik kaznio za to, ato se obraaju na ~upaniju, takovi nemilostivi naj se sude i kaatigaju (kazne). Kao ato se vidi, Urbar hrvatski donosi velike promijene i potpuno ukida samovolju feudalaca. Ukidaju se mnogi izmialjeni nameti i dae, a pravni sustav po inje atititi kmeta koji u~iva odreena prava. Naravno to nije zna ilo da kmet postaje punopravni lan druatva jednak feudalcu, ali je nagovijestilo velike promijene koje e uslijediti tokom XIX. stoljea. 5. XIX. STOLJEE XIX. stoljee razdoblje je velikih promjena, koje e promijeniti sveukupnu sliku dotadaanjeg druatva. Dva su klju na dogaaja utjecala na razvoj Gra ana i njegovih stanovnika. Prvi dogaaj odnosi se na revolucionarnu 1848. godinu i kona no ukinue kmetstva, ato je rezultiralo i promjenama u kunim zadrugama, o emu e takoer biti rije i u ovom poglavlju, a drugi na ujedinjenje gradskih opina Gradec, Kaptol, Nova Ves i Vlaaka ulica u zajedni ku gradsku opinu pod nazivom  Kraljevski grad Zagreb.. UKIDANJE KMETSTVA Kao ato smo vidjeli proces ukidanja kmetstva nije doaao preko noi, nego je tekao postupno kroz cijelo XVIII. stoljee sa raznim reformama i olakaicama, da bi svoj vrhunac do~ivio 1848. godine. Pribli~avanjem te klju ne godine, raznim zakonima i propisima ubla~avale su se kmetske obveze i dae. Tako su 1836. godine donesene slijedee olakaice: Kmetovi se mogu slobodno seliti, ako namire dugove velikaaima, te im velikaai moraju besplatno dati otpusni list. Djeca seljaka i urbarskih stanara ne mogu se liaiti slobode seljenja, niti im se mo~e zabraniti u enje zanata, a nije im potreban niti vlastelinov otpusni list. Podlo~nicima se dopuata slobodno pe enje rakije za svoju potrebu i za trgovinu na vedra. Urbarske se paae sasvim odijeljuju od vlastelinskih, te se kod toga ima obaviti komasacija zemljiata tako, da seljacima bude sva zemlja i s paanjacima ato viae na okupu. Na svako se seliate dodjeljuje najmanje 4, a najviae 22 jutra paanjaka. Pravo mesarenja podjeljuje se uz neke uvjete i podlo~nicima. Ukidaju se sve dae od p ela, janjadi, jaradi, peradi i jaja (tzv. mala desetina), kao i od teladi i masla. Ukida se podvoz na daleko, doti no se zamjenjuje za dva vozna dana na gospodarstvu. Navedene olakaice sada su ve uvelike smanjile kmetske obaveze, te podigle ~ivotni standard kmetova. Naravno, to nije zna ilo da je kmet preko noi postao bogat, ali je po eo raspolagati sve veim dijelom svoje imovine. Proces ukidanja kmetstva tekao je dalje. Godine 1840. kmetovima je zakon omoguio pravo na otkupljivanje od kmetskih du~nosti. Iako su se slu ajevi otkupljivanja kmetstva javljali i ranije, sada je zakon i slu~beno odobrio takvu mogunost. Iako je zakonom legalizirano kupovanje slobode, zbog slabe financijske moi kmetova i visokog iznosa otkupa, taj se zakon vrlo malo koristio. Osim toga politi ka i druatvena situacija razvijala se u smjeru posvemaanjeg ukidanja kmetstva, ato su kmetovi osjetili, te su odlu ili ekati kona an trenutak svoje slobode. Godine 1848. revolucije su potresale Europu. Hrvatska u tim trenucima nije bila iznimka, naprotiv 1848. godina duboko je obilje~ila hrvatsku povijest. Dana 25. travnja. 1848. godine izdao je ban Josip Jela i pismo o ukidanju kmetstva. U pismu koje je napokon dokinulo srednjovjekovni feudalni poredak, stajao je slijedei tekst:  & dajemo svim Vam, od hrvatsko-slavonskoga naroda, koji ste do sada bili spajinski iliti gospodski podlo~nici, ovo naae otvoreno bansko pismo, s kojim Vam novo zadobijene Vaae pravice i sloboatine, po kojih Vi skupa sa svim Vaaim pokoljenjem za na vijeke od robote gospodske i svake dae urbarijalske i desetine crkvene oslobodjeni jeste, po jakosti i krijeposti Naae banske asti i oblasti osiguravamo.  Bansko pismo potvrdio je Hrvatski sabor 5. lipnja. 1848. godine. Odmah nakon ukinua kmetstva Gra anci su dobili pravo koriatenja urbarijalnog zemljiata i dijela aume na Medvednici. Iako je in ukinua kmetstva seljacima vratio davno izgubljenu slobodu, taj je dogaaj doveo i do odreenih negativnosti. Naime siromaani seljaci, iako osloboeni kmetstva nisu se mogli nositi sa nadiruim kapitalizmom XIX. stoljea. Neobrazovani i siromaani bili su prisiljeni na zadu~ivanje i zakupljivanje. To su naravno mogli u initi kod velikaaa, koji su u novonastaloj situaciji joa uvijek bili dovoljno financijski moni. Gra anski seljaci u tome nisu bili iznimka, a svoje su zakupnine rijeaavali kod grofa Miroslava Kulmera sa obli~njeg aestinskog vlastelinstva. Treba odmah napomenuti da su Kulmeri bili dobri i poateni gospodari, koji nisu iskoriatavali svoje kmetove, kao ni kasnije seljake, koje e uvelike pomagati. Primjeri suradnje obitelji Kulmer i Gra anaca vide se u godini 1896., kada seljaci iz Gra ana uzimaju u zakup zemlju obitelji Kulmer, te plaaju regalije za koriatenje mlinova, tzv. melina inu. Zemlju u zakup uzeo je Pavel Vincek iz Gra anskog Dolja, parcelu broj 19, a pristojbe je uredno platio. Josip Vuoli iz Blizneca, sedam je godina u najmu imao kr , za koji je plaao godianju naknadu od 2 forinte. Pravo na mlinarenje te su godine platili, Ivan uk iz Gra ana, za cijeli mlin godianje 2 forinte i Mijo Bani iz Gra ana, takoer 2 forinte za cijelo meliniate. Ovo nisu jedini podaci o gra anskim zakupninama, ali su najzanimljiviji. Suradnja s obitelji Kulmer nastavit e se i po etkom XX. stoljea. KUNE ZADRUGE U GRA ANIMA Godina 1848. bila je prijelomna za dotadaanji selja ki ~ivot. Ukidanje kmetstva dovelo je do mnogih promjena. Jedna od veih promjena dogaala se u strukturi dotadaanje seoske obitelji -  Zadruge . Povijest kunih zadruga u Hrvatskoj, iako se o njima dosta pisalo nije do kraja rasvijetljena. Dok se o ~ivotu u zadrugama i njihovom propadanju dosta toga zna, sam po etak njihova osnivanja obavijen je velom tajne. Postoje dvije teorije o njihovom postanku. Prva je tzv.  prethistorijska , iji je pobornik bio Ognjeslav Utjeaanovi Ostro~inski, a temelji se na postavci koja govori, da su ljudi od vajkada obitavali u zadrugama. Druga, iji je pobornik bio Ivan Strohal govori o zadrugama koje su nastale po etkom srednjeg vijeka, u okviru feudalnog druatva. U slu aju Gra ana niti jedna teorija ne odgovara istini. Razlozi su slijedei; Poato je krajem XVI. stoljea u Gra anima ~ivjelo vrlo malo stanovnika, mogunost postojanja kunih zadruga u tom razdoblju mo~emo sa sigurnoau odbaciti. Takoer niti sredinom XVII. stoljea kada je u Gra anima zna ajno porastao broj stanovnika, ne mo~e se govoriti o postojanju zadruga. Naime u popisu poreza iz 1665. godine, spominje se viae obitelji istog prezimena, ato izravno upuuje na nepostojanje zadruga u tom vremenu. Jer da su zadruge doista postojale, tada bi se sve obitelji istog prezimena uklopile u jednu kunu zadrugu, sa jednim glavarom na elu, a ne bi se spominjalo viae glavara istog prezimena. Po mialjenju Mirka Baneka, ponajboljeg poznavaoca gra anskih dogaaja i obi aja, kune zadruge u Gra anima nastale su u XVIII. stoljeu kada se zbog potrebe lakaeg i uspjeanijeg gospodarskog ~ivota Gra anci povezuju u kune zadruge. Gra anske zadruge brojale su od trideset do pedeset lanova ato je bilo na razini srednje velikih zadruga, dok su u nekim dijelovima Hrvatske one brojale ak do dvije stotine ljudi. Do 1848. godine zadruge su prosperirale u okviru feudalnog poretka. Njegovom propaau zapo inje i raspad starih zadruga. Bio je to kraj jednog poretka, koji je iz agrarnog prelazio u kapitalisti ko druatvo. Zbog svog staromodnog sustava (u suatini demokratskog), zadruge se nisu mogle uklopiti u kapitalisti ki poredak. Ukinuem kmetstva seljaci su uglavnom postali vlasnici seliata, te su mogli njima slobodno raspolagati, a to je zna ilo da ih mogu dijeliti, zalo~iti i prodati. Ugarskim zakonima iz 1836. i 1840. godine takoer je bila dopuatena podijela, naslijeivanje i oporuka, pa su u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zapo ele diobe seoskih zadruga. Proces raspadanja zadruga nije bio brz i jednostavan, te je trajao od sredine XIX. stoljea do po etka XX. stoljea. Ban Josip Jela i, svjestan situacije u kojoj se naalo hrvatsko seljaatvo, a plaaei se posvemaanjeg dijeljenja i osiromaaivanja sela, 1850. godine zabranjuje daljnje diobe, sve dok se ne donese novi zakon. Budui je Austriji bio interes opa modernizacija pravosua i imovinsko - pravnih odnosa, neoapsolutisti ka vlada uvodi  Opi graanski zakonik koji ne poznaje zadru~no vlasniatvo. Uvoenje tog zakona zna ilo je potpunu propast, ne samo kunih zadruga nego cjelokupnog hrvatskog sela. Kako bi to sprije io, ban Jela i 18. travnja. 1853. godine donosi  Naredbu , kojom se u zemljiane knjige na treba upisivati suvlasniatvo, ve samo ime i kuni broj zadruge sa zajedni kim vlasniatvom. Taj je zakon trebao usporiti raspadanje zadruga i dijeljenje unutar njih. Najveu opasnost kod raspadanja zadruga predstavljao je proces dijeljenja zemlje na viae vlasnika, ato je dovodilo do krajnje osiromaaenosti seljaka. Takva je situacija ubrzo pogodila i Gra ane, gdje je neprestano dijeljenje zemlje dovelo do osiromaaenja nasljednika i velikog usitnjavanja posjeda. Kako bi se definitivno regulirao pravni polo~aj kunih zadruga kao i unutraanji ustroj takvih domainstava, Hrvatski sabor je 1. prosinca. 1870. godine usvojio  Zakonski lanak IV. kao prvi zadru~ni zakon u Hrvatskoj i Slavoniji. Zakon je donio slijedee odredbe: Zakon definira kunu zadrugu, kao ~ivotnu, radnu, potroaa ku, vlasni ku zajednicu viae ljudi, raznih naraataja i to uglavnom roaka koji ~ive na jednoj potkunici, u istoj kui i uz jedno ognjiate, u zajedni kom gospodarstvu i pod upravom savjeta zadruge koji ine svi odrasli lanovi koji biraju kuedomaina - starjeainu kao upravitelja zajednice prema unutra i predstavnika prema van. lanovima zadruge smatraju se sve osobe koje su u njoj roene, udane, pri~enjene, primljene uz ugovor ili preautni pristanak. Sveukupna pokretna i nepokretna imovina, kao i sva prava koja zadruga u~iva, npr. u zemljianim zajednicama i sli no, ine jedno dobro i uvode se u zemljiane knjige kao vlasniatvo itave zajednice bez mogunosti izdvajanja idealnog dijela imovine i isto tako bez ostavinske rasprave naslijednog prava. Sva imovina koja se stekne zajedni kim radomknji~i se takoer u vlasniatvo zadruge kao cijeline. Samo u slu aju da svi punopravni lanovi zadruge izumru, primjenjuju se propisi opeg graanskog zakonika o naslijeivanju. Pojedini lanovi zadruge mogu kupiti, dobiti, donijeti u zajednicu pokretna i nepokretna dobra s kojima slobodno raspola~u, ali ne po obi ajnom, zadru~nom pravu nego isto tako prema graanskom zakoniku. Osobna zemlja mo~e se obraditi tek onda kada se dogotovi posao na zajedni koj. Zadrugom upravlja gospodar i gospodarica koje biraju svi odrasli lanovi koji su navraili osamnaestu godinu ~ivota. Tek ako se oni ne mogu slo~iti gospodara e imenovati opina. Gospodar nadgleda sve poslove u zajednici. Po zakonu svaka zadruga mora imati svoju akrinju s dva klju a. Prvi je u rukama gospodara, a drugi kod nekog drugog lana koji ga nadgleda. U akrinji se uvaju svi zadru~ni papiri. Prihodi i rashodi moraju biti javna stvar. Gospodar je polugodianje du~an zadruzi polo~iti ra une o prihodima i rashodima, kojega su lanovi usvajali ili odbijali. U slu aju odbijanja zakon je predviao posredovanje i rijeaenje pred opinskim poglavarstvom. Ako neki lan izbiva iz zadruge prava mu miruju. Neradnike, ljen ine i alkoholi are zakon ka~njava. Ako je gospodar zadruge neato od gore navedenog tada ga zadruga mi e s elnog mjesta. O kunim zadrugama u Gra anima pisao je Mirko Banek. Ukratko je opisao ~ivot u zadruzi i njezinu hijerarhiju: Na elu svake udruge bio je gospodar ili tzv. stareaina koji je svaku ve er davao lanovima udruge uputstva za sutraanji rad. Njegove naredbe su se morale izvraavati bez prigovora. Podjela rada bila je po spolu, dobu i sposobnostima svakog pojedinca. Starije ~ene su prele i tkale domae platno iz kojeg su aivale narodne noanje, a mlae su radile vanjske poslove, dok su muakarci obraivali zemlju. Uzgajao se kukuruz, paenica, je am, zob, hajda i krumpir. Udruga je hranila dosta svinja. U jesen su ih tjerali u aumu na ispaau i to u predio bogat kestenom i ~irom zvani Javorek. Tu su im napravili nastambe od aiblja gdje su svinje noile. O svinjama i o ostalom blagu koje je takoer ialo na ispaau u aumu, brinuli su se pastiri koji su taj posao obavljali do svoje 21. godine, kada su morali ii u vojsku. Udruga se brinula za svoje lanove, te im osiguravala hranu, odjeu i obuu, brinula oko svadbenih ili posmrtnih troakova. }ivot u udruzi bio je manje viae jednoli an, osim u izuzetnim prilikama kao ato su svadbene sve anosti ili veliki crkveni blagdani . Kao ato se vidi iz ovog Banekovog pregleda, ~ivot u gra anskim kunim zadrugama bio je velikim dijelom preslika zakona iz 1870. godine. Do donoaenja zakona 1870. godine bilo je uobi ajeno da djevojka udajom i odlaskom iz zadruge gubi sva prava u njoj, te postaje lanom druge, suprugove zadruge. Meutim, novi je zakon u skladu s Opim graanskim zakonikom ista prava dodijelio i udanim ~enama, pa je to dovelo do opeg rasula u nekim zadrugama. To je dovelo do pobune seljaka, te se 1872. godine zabranjuje parnica i rasprava po tom pitanju. Udaja djevojaka izvan mati ne zadruge i njihovo noaenje imovine kao miraza, glavni su uzrok u kojem Banek vidi nestajanje kunih zadruga u Gra anima. Iako je to djelomi no to no, treba napomenuti da je novi zakon iz 1889. godine rijeaio  ~ensko pitanje u skladu s obi ajnim, a ne graanskim pravom. Zbog toga je  ~ensko pitanje imalo vrlo malen utjecaj na raspad zadruga, a razlozi propasti nalazili su se u duhu vremena koji je prerastao uske okvire starih organizacija. Zakon iz 1889. godine iako konzervativan, nije imao za cilj o uvati kunu zadrugu kao instituciju, ve je samo pokuaao usporiti njeno propadanje. Dokaz tome je i njegova zabrana osnivanja novih zadruga. Modernizacija ~ivota i nepovoljni zakoni uniatili su gra anske zadruge. Prema knjizi Status animarum ~upe Remete mo~e se pratiti raspad gra anske zadruge obitelji Kos. Sredinom XIX. stoljea to je bila velika i jaka zadruga. Na elu joj je stajao Stjepan Kos (12. 3. 1833.  28. 3. 1869.). Budui je umro vrlo mlad, u dobi od 36 godina, njegovi sinovi Miako, Ivan, Stjepan i Gjuro odlu ili su krajem sedamdesetih godina XIX. stoljea podjeliti zadru~nu imovinu i izgraditi vlastite kue. Na taj je na in propala stara zadruga Kos. Godine 1898. nestala je i Banekova zadruga, poslijednja u Gra anima, na elu sa svojim starjeainom Jurajem (Stjepana) Banekom (28. 4. 1843.  30. 4. 1924.). Nestankom zadruga zemljiani se posjedi i dalje usitnjavaju, poneki u tolikoj mjeri da Gra ance dovode do velikog siromaatva. DEMOGRAFSKO STANJE U GRA ANIMA TOKOM XIX STOLJEA Zanimljivo je pratiti kretanje broja stanovnika Gra ana tokom prve polovice XIX. stoljea, to nije od 1801. do 1857. godine. Brojke su izvu ene iz aematizma kanonske vizitacije zagreba kog Kaptola, a prikazane su u zborniku radova  Zagreba ki Gradec 1242-1850.  Kako su Gra ani u ono vrijeme joa podijeljeni na viae sela, tako se i u aematizmu odvojeno vode Gra ani, Dolje i Zve aj. GRA ANI1801.-234 stanovnika1838.-3291808.-2031839.-3341810.-2561841.-3441813.-4311842.-339 1814.-3091843.-3351815.-3131845.-3701816.-3121846.-3671820.-3061847.-3641824.-2891848.-3731827.-3351853.-3701830.-3431857.-4161831.-3561834.-3021835.-344 DOLJE1801.-130 stanovnika1838.-1351813.-1021839.-1241814.-891841.-1371815.-941842.-1361816.-1001843.-1391820.-1161845.-1481824.-1241846.-1421827.-1321847.-1461830.-1511848.-1491831.-1281851.-1541834.-1301853.-3311835.-1281857.-261 ZVE AJ1801.-55 stanovnika1841.-551813.-401842.-531814.-521843.-621815.-541845.-561816.-491846.-581820.-511847.-611824.-551848.-741827.-571851.-721831.-601853.-831835.-531857.-721838.-541839.-53 Iz popisa je vidljivo da su Gra ani najvee selo po broju stanovnika, slijedi Dolje, a najslabije je napu en Zve aj. Za etvrto Gra ansko selo - Bliznec, podaci nisu prikazani. Dok je stanovniatvo Gra ana i Dolja uglavnom raslo i napredovalo, Zve aj je stagnirao, te je u razdoblju od pedesetak godina narastao tek za dvadesetak stanovnika. Ogroman nesrazmjer u broju stanovnika Gra ana i Zve aja vidljiv je npr. 1813. godine, kada su Gra ani imali ak 431 stanovnika, a Zve aj tek 40. Kroz cijelo prikazano pedesetogodianje razdoblje, Dolje se po broju stanovnika nalazilo u sredini, izmeu Gra ana i Zve aja. No Dolje je, za razliku od Zve aja u demografskom smislu sve viae ja alo, te se u jednom trenutku pribli~ilo Gra anima. Bilo je to 1853. godine kada su Gra ani brojali 370, a Dolje 331 stanovnika. Ipak ve u iduoj vizitaciji iz 1857. godine Gra ani broje 416, a Dolje 261 stanovnika. Uzrok nije poznat, zarazne bolesti i nerodne godine se islju uju kao mogui razlog, jer bi se pad istodobno odrazio i na Gra ane, a kao ato vidimo Gra ani su u tom razdoblju u daljnjem demografskom usponu. UTJECAJ UJEDINJENJA GRADA ZAGREBA NA DALJNJI RAZVOJ GRA ANA Kao ato je ve re eno ujedinjenje Gradeca, Kaptola, Nove vesi i Vlaake ulice 1850. godine, u jednu zajedni ku opinu - Grad Zagreb, drugi je va~an dogaaj, ne samo za Zagreb ve i za sela zagreba ke okolice. Tim se dogaajem prigradska sela sve viae povezuju s gradskim institucijama i gradskim na inom ~ivota. Sredinom XIX. stoljea taj je proces u samom za etku, dok e vrhunac dosegnuti u naae suvremeno doba. Gra ani, uz `estine najbli~e gradsko selo prvi e osjetiti tu promjenu, koja nee biti nagla, te e stanovnicima s jedne strane donijeti pozitivnosti, poput rasta standarda i boljih ~ivotnih uvjeta, ali i negativnosti, kao ato je odumiranje tradicije. Prvi potez koje je povuklo gradsko elniatvo nakon ujedinjena, bilo je poveanje broja mitnica na ulazu u gradsko podru je. Na taj je na in grad kontrolirao uvoz robe sa seoskog podru ja, te naplaivao porez. Roba se vagala tzv. drumskim ili mostnim vagama, a osim na te~inu porez se plaao i na obujam izvagane robe.U Gra anima se mitnica nalazila na ulazu u Gra ansku cestu, neato ni~e od gostionice  Stari Kos koja pod drugim imenom postoji i danas. Mala kua u kojoj se nalazila mitnica postoji i danas, a nalazi se uz sam potok Gra anec. Naplatu i oporezivanje robe Gra anci su plaali do 1945. godine kada je komunisti ka vlast ukinula mitnicu. Iako je mitnica davno prestala sa radom, sjeanje na nju i dalje ~ivi kod starijih Gra anaca, koji to mjesto i dalje zovu  pri mitnice . Kod njih ona i dalje predstavlja staru granicu izmeu seoskog i gradskog teritorija, Gra ana i Zagreba. Ujedinjenjem gradskih opina u jedinstveni grad Zagreb, gradsko je elniatvo sve viae uvialo bogatstvo resursa koja su nudila sela u podno~ju Medvednice. Gra ani u tome nisu bili iznimka. Poveanjem broja stanovnika grad Zagreb sve je viae izra~avao potrebu za ureenjem gradskog vodovoda. S tim u vezi postavljalo se pitanje dovoda vode u grad. Dok su se neki zalagali za dovod vode iz rijeke Save, veina je zahtijevala da se gradski vodovod opskrbljuje vodom sa sljemenskih potoka. Zbog toga je gradsko poglavarstvo nalo~ilo mjerniku Greuteru da ispita izvor "Ribnjak" u Gra anskom Ribnjaku. Po ispitivanju izvora u kolovozu 1861. godine dakle u vrijeme najvee ~ege i suae, pokazalo se da "Ribnjak" daje oko 30000 vedara vode za 24 sata. No budui se Zagreb neprestano airio i rastao brojem stanovnika, jasno se vidjelo da ni svi prigorski potoci zajedno s "Ribnjakom" nee biti dovoljni za gradske potrebe. Pogotovo zbog toga ato je u Zagrebu sve viae ja ala i industrija koja je zahtijevala vee koli ine vode. Ipak sljemenska voda inila se graanima primamljivom zbog svoje gorske svje~ine i istoe, koja je bila neusporedivo vea od one savske. Gra anci nisu bili oduaevljeni gradskom idejom o vodovodu. Bojali su se da e im Zagreb uzeti svu vodu i tako upropastiti njihove mlinove i gospodarstvo uope. Na njihovu sreu izmeu dvije solucije, sljemenske i savske prevladala je ova druga te se odustalo od crpljenja vode iz Gra ankog Ribnjaka, pa je dana 7. srpnja 1878. godine puaten u promet Zagreba ki vodovod opskrbljen savskom vodom. Dana 9. studenog 1880. godine Zagreb i okolicu pogodio je potres. Potres vjerojatno nije ja e oatetio Gra ane, a nema ni zapisa o moguim ljudskim ~rtvama. Stare kue graene od drva sigurno su pridonijele smanjivanju posljedica potresa. Kako bi im prije sanirao oateenja nastala potresom, grad je dao na pilani u Gra anima(Bliznecu) izgraditi preko 3000 vrstih dasaka. Za odr~avanje gradskih cesta, Zagreb je takoer crpio gra anske resurse. Tako je godine 1895. godine za posipanje cesta i trgova koriaten gra anski kamen, to nije re eno gra anski tu enjak. Koriatenje tu enjaka nastavilo se i iduih godina. Ukupno je vrijednost gradskih nekretnina u Gra anima koncem 1896. godine iznosila 73018 forinti. Ta se svota odnosila na vrijednost zemljiata u poreznoj opini. Bila je to neusporedivo vea vrijednost nego ato ju je grad posjedovao u Zapruu, Laa ini i Resniku zajedno. Ujedinjavanje i airenje grada donijelo je i neke koristi Gra anima. Jedna od prvih gradskih investicija, u Gra ane bio je most preko potoka na Gra anskoj cesti, sa kamenim uporiatima i betonskim svodom. Most je izgraen 1895/96. godine, a troaak je iznosio 2500 forinti. Bilo je to krajem XIX. stoljea, stoljea koje je ozna ilo po etak promjena u Gra anima. No prave i velike promjene nastupit e tek u XX. stoljeu, koje sam prikazao u nekoliko segmenata. 6. XX. STOLJEE U XX. stoljeu Gra ani do~ivljavaju velike promjene u pozitivnom, ali na~alost i negativnom smislu. Budui za ovo razdoblje postoji relativno velik broj izvora uglavnom neobjavljenih, a vrlo zanimljivih podijeljen je ovaj dio na nekoliko segmenata. Pri opisivanju dogaaja iz XX. stoljea, onih va~nijih, ali i onih svakodnevnih pomogli su i razgovori sa starijim mjeatanima koji se joa uvijek sjeaju kako je to izgledalo nekada& `KOLA U GRA ANIMA Jedan od najva~nijih dogaaja u povijesti Gra ana svakako je otvorenje Pu ke akole na Iscu, godine 1904. Tekst o gra anskoj akoli temelji se na Ljetopisima akole Gra ani, koje su redovno svake godine pisali u itelji i na materijalima pronaenim u Arhivu Grada Zagreba. Gra anska djeca akolu su pohaala u `estinama i Remetama, no esto se dogaalo da je polazak nastave bio slab uslijed daljine i loaeg vremena. Zbog toga je skupina ambicioznih Gra anaca: Miako Kos, Stjepan Kos, Juraj Bujan, Marko Beli, Slavko Beai i Ivo Mihalin i, odlu ila u initi sve kako bi Gra ani dobili svoju vlastitu akolu. Nakon deset godina njihova truda i zalaganja kona no dolazi do realizacije projekta. Za lokaciju odabrano je zemljiate na Iscu, nekih 130 m ispod crkve sv. Mihalja. Troakovi izgradnje bili su relativno visoki, osobito za siromaane gra anske seljake. Sveukupni troakovi iznosili su 16800 kruna, a bili su podijeljeni na slijedei na in: Zemljiana zajednica Gra ani dala je 2000 kruna, Kraljevska hrvatsko - slavonska - dalmatinska vlada donirala je 4000 kruna, a glavni je teret podnijela Upravna opina `estine (kojoj su Gra ani pripadali) sa 10800 kruna. Budui nisu bili lanovi Zemljiane zajednice Gra ani, a njihova su djeca trebala pohaati akolu u Gra anima, mjeatani sela Dolje, Zve aj i Bliznec obavljali su pomone radove na izgradnji akole. Radovima na akoli rukovodio je graditelj Majer, a radovi su brzo napredovali te je akola zavraena u roku kraem od godinu dana. Svanuo je i taj dan, dan otvorenja akole u Gra anima. U "Ljetopisu" je zapisano slijedee:, "Dne 21 studena 1904. g., bijaae ovomjesna novo graena u iona, uz gruvanje topova sve anim na inom, po ~upniku iz Remeta gosp., kot Lepuaiu, blagoslovljena, a prisustvovali su gg. Muha. upravitelj, Tomani Iso, opinski upravitelj i prvo namjeateni mladi suplenta Lua Josip i ostalog pu anstva obojega spola i razli ite starosti da je u iona dupkom puna bila svijeta. Nakon obavljene sve anosti izrekla su spomenuta gospoda upravitelji i ~upnik tople govore, i predali krasno, ukusno graenu akolu narodu i mladom u itelju, koji su je i primili. Konac ove sve anosti zavraio se na ~elju svih, krasnom naaom himnom "Lijepa naaa".  U tekstu se vidi neskriveno oduaevljene i ponos zbog otvaranja akole. Nema sumnje bio je to veliki dan za tada male Gra ane. Odmah nakon otvorenja, akola zapo inje s radom. Opremljenost akole nastavnim pomagalima bila je viae nego slaba. Na samom po etku akola je posjedovala raspelo, sliku Njegova veli anstva Franje Josipa, sat i zemljovid kraljevine Hrvatske i Slavonije. S vremenom se situacija popravljala, uglavnom zahvaljujui donacijama raznih dobro initelja. U eni ki pribor bio je skroman, djeca su pisala kamen iem na plo ici, a napisano su brisala krpicom ili spu~vicom. Na a kim klupama bile su ugraene tintarnice sa tintom, a pisalo se perom. Olovku, gumicu i kamen i mali su Gra anci nosili u pernici zvanoj peresnik. Od ud~benika koriateni su katekizam, itanka i matemati ku ra unarnicu. Godine 1905. konstituiran je prvi mjesni akolski odbor u koji su uali: Marko Tomani (upravitelj opine `estine) kao mjesni nadzornik i predsjednik, virilist vele asni ~upnik Gustav Lepuai iz Remeta, te odbornici: Stjepan Kos, Gjuro Beai, Josip Luka , Vid Bani, Ivan Mihalin i i Ivan Puntijar. Za potpredsjednika akolskog odbora jednoglasno je izabran Stjepan Kos. Ukupno je te godine akolu pohaalo 110 u enika, od toga 15 odli nih. Time je zavraena prva akolska godina pu ke akole u Gra anima. Tijek svake akolske godine odvijao se po istom, uhodanom redoslijedu. `kolska godina zapo ela bi krajem kolovoza ili po etkom rujna Svetom misom u ~upnoj crkvi u Remetama. Ta se tradicija "zaziva Duha Svetoga" odr~ala sve do 1945. godine kada komunisti ukidaju veze Crkve i akolstva. Takoer zavraetak akolske godine bio je obilje~en Svetom misom zahvalnicom. Nakon toga podijelile bi se najboljim u enicima knjige kao nagrada za marljiv rad. Time bi zavraila akolska godina, a u iteljstvo se spremalo za novu provodei popis sposobnjaka. Upravo je popis obveznika predstavljao u iteljima problem, zbog toga ato je puno roditelja tra~ilo izostavljanje njihove djece s nastave. Kao razloge roditelji su uvijek navodili veliko siromaatvo i potrebu za djecom kao radnom snagom. `kolski odbor veinom je odobravao roditeljske molbe uglavnom iz razloga ato mu je bio poznat loa materijalni status molitelja. Zalaganjem grofa Miroslava Kulmera pokraj akole je zasaen vonjak. U krugu akole 2010 m2 zasaeno je vokama, 934 m2 vrtom, a 554 m2 ostavljeno je za dvoriate. Na tim su povrainama u enici vraili prakti nu nastavu, koja im je kasnije dobro poslu~ila u svakodnevnom selja kom ~ivotu. U jesen 1907. godine podignute su kod akole gospodarske zgrade, a u proljee 1908. godine ograeno je akolsko zemljiate pletenom ~icom. Tim radovima koje je financirao grof Kulmer, zaokru~ena je jedna cijelina, te je zavraen projekt Gra anske akole, sa popratnim sadr~ajima. Osim prosvjetnim radom u akolskoj zgradi, akolski su djelatnici pokuaavali ato viae upoznati djecu sa gradom Zagrebom i okolicom. U tu svrhu organizirani su mnogobrojni izleti. Prvi takav zabilje~eni izlet bio je posjet Zemaljskoj gospodarskoj izlo~bi, u rujnu 1906. godine. Nakon razgledavanja izlo~be svojevrsne prete e danaanjeg Zagreba kog velesajma, djeca su posjedala za stolove gdje im je prireen objed, koji je kako se navodi bio besplatan baa kao i ulaz na izlo~bu. Tom prilikom grof Kulmer darovao je vino, pa je svaki u enik uz kobasicu i kruh dobio i aau vina. Djeca su bila oduaevljena objedom, a nama je danas gotovo nemogue zamisliti sreu siromaane gra anske djece koja su meso jela tek nedjeljom i za veih blagdana. Godine 1907. bira se novi akolski odbor koji e upravljati akolom idue tri godine (1907-1910.). Za predsjednika i mjesnog akolskog nadzornika izabran je Mijo Kos, virilist gospodin vele asni Gustav Lepuai - ~upnik remetski, a za lanove odbora izabrani su Franjo Kova i - u itelj, Josip Luka , Ivan Mihalin i, Vid Bani i Gjuro Beai. Iako su i sama bila siromaana, gra anska su djeca skupljala priloge za ubogu i siromaanu djecu prigodom  Dje jeg dana . Bila je to viae nego lijepa gesta Gra anskih u enika i njihovih roditelja. U akolskoj godini 1908/09. bilje~imo podatak o prekidu nastave u trajanju od dvadeset dana zbog pojave  ospica . Danas lako lje iva bolest zbog koje se sigurno nee zatvoriti niti jedna akola, u ono vrijeme uzrokovala je i smrt, pa su poduzimane sve mjere predostro~nosti. Ina e je akolu svake godine nadzirao kotarski lije nik, iji se rad svodio samo na nadgledanje, te u slu aju epidemije nije mogao puno u initi. Obustava nastave bila je naj eaa mjera. Na po etku akolske godine 1910/11., u mjesecu rujnu posjetila su gra anska djeca akolsku izlo~bu, a tom su prilikom djeca razgledala i arheoloaki muzej, Strossmayerovu galeriju i dr~avni Glavni kolodvor. Unato  blizini Zagreba veini malih Gra anaca bio je to prvi susret s gradom. U isto vrijeme akolski se vonjak nadopunjava donacijom Kraljevske vlade. Zasaeno je 40 aljiva bistrica, 12 breskvi, 8 marelica, a zasaen je i akolski vinograd sa 200 trsova vinove loze. Osim vonjaka i loze pokraj akole ureen je i p elinjak koji je takoer slu~io u svrhu prakti ne nastave. `kola nije slu~ila samo djeci ve i odraslima, koji su na~alost u velikoj mjeri bili nepismeni. U tu je svrhu viae puta odr~an analfabetski te aj. Po prvi puta odrasli su Gra anci pohodili taj te aj od 1. prosinca. 1912. godine do konca o~ujka 1913. godine. Uspjeh te aja bio je relativno povoljan, od 25 polaznika te aj je zavrailo njih 18, nije zavrailo 6, dok je jedan izostao. Iste se godine u Gra anima pojavio akrlet (aarlah) od kojeg je smrtno stradalo troje u enika, a zbog bolesti akola nije bila zatvorena ve su lokalizirani pojedini zaseoci koji su stavljeni u karantenu. Po etkom akolske godine 1913./1914. izabran je novi akolski odbor za trogodianje razdoblje u sastavu: Predsjednik: Stjepan Dean - opinski na elnik Podpredsjednik: Mijo Kos stariji - gostioni ar i posjednik Perovoa: Stanko Horvatin - u itelj Virilist - Gustav Lepuai - ~upnik Odbornici: Lacko egelj, Lacko uran, Jakob Gran, Mirko Miholi, Ivan Vincek. `kolska godina 1914/15. ostat e zapisana crnim slovima, ne samo zbog po etka I Svjetskog rata ve i zbog ponovne pojave akrleta koji je ugasio 40 mladih ~ivota. Bio je to veliki gubitak za cijele Gra ane. Zbog zaraze je nastava dva puta prekidana na du~e razdoblje, a openito je polazak predavanja bio slab tako da je cjelokupno stanje bilo nepovoljno. Tamni oblaci Prvog svjetskog rata nadvili su se nad gra anskom akolom. Budui je velika veina vojno sposobnih muakaraca od 18 do 50 godina bila na bojianici, djeca su sve viae upotrebljavana kao radna snaga na seoskim domainstvima. Zbog toga je tijekom cijelog rata polazak nastave bio vrlo slab, a djeca su vrijeme provodila u radu. Dana 1. svibnja 1916. godine umro je podpredsjednik akolskog odbora Mijo Kos stariji, koji je bio jedan od najzaslu~nijih za izgradnju akole. U akolskoj godini 1916/17. dolazi do male, ali zna ajne reforme gra anske akole. Naime sve do tada akola je bila podijeljena na etiri razreda, te peti razred kao opetovnicu. Svi su uzrasti pohaali nastavu u isto vrijeme i u istoj u ionici. Naravno u takvim uvjetima bilo je vrlo teako odr~avati radnu atmosferu i disciplinu meu u enicima. Zbog toga je na molbu u iteljstva akole, Kraljevska zemaljska vlada, Odio za Bogoatovlje i nastavu, odgovorila rijeaenjem od 16. velja e. 1917. godine, broj 2549., u kojem se dozvoljava proairenje akole u dvorazrednu. U praksi je to zna ilo da e stariji uzrasti pohaati nastavu u jutarnjem terminu od 8 do 12 sati, a mlai uzrasti u poslijepodnevnom terminu od 14 do 17 sati. Tokom teakih i gladnih ratnih godina u iteljstvo je pokuaavalo ato viae rasteretiti djecu dogaajima koji su inili stvarnost, te je u tu svrhu organiziralo mnogobrojne izlete na Sljeme (velika i mala piramida) Mirogoj i Prirodoslovni muzej. Nedae rata ubla~avala je radosna injenica o napredovanju akolskog vonjaka i p elinjaka o emu su brigu vodili u enici. Mali Gra anci pokazivali su se kao sposobni i marljivi radnici. `kolska godina 1918/19 obilje~ena je tzv.  apanjolskom gripom , zbog koje je nastava bila prekinuta od 14. do 24. listopada 1918. godine. Bolest je uzela svoj danak, te su preminuli u enici Marica egelj, Vid Ivko, Petar Kriatof i Ru~ica Jela i. U iteljstvo ponovno organizira izlete na Sljeme, u Zagreb i na Maksimirska jezera. Svraetkom rata i raspadom Austro - Ugarske monarhije ne dolazi do veih promjena u akolskom sustavu. Poratna kriza osjeala se svugdje pa tako i u akolstvu. To dokazuje podatak da je od 29 odlikaaa akola knjigama nagradila samo njih 17, dok su ostali bili nepravedno zakinuti. U iteljstvo je takav postupak objaanjavalo skupoom knjiga. Za najbolje u enike akolske godine 1920/21. proglaaeni su sljedei u enici: I razred - uro urak, sin Ivanov, Gra ani, kbr. 75 II razred - Josip egelj, sin Lackov, Zve aj kbr. 13 III razred - Katica urak, ker Stjepanova, Gra ani, kbr. 77 IV razred - Pavao egelj, sin Lackov, Zve aj kbr. 13 Broj u enika u akolskoj godini 1921/22 I. razred  24 dje aka i 23 djevoj ice II. razred  16 dje aka i 13 djevoj ica III. Razred  9 dje aka i 9 djevoj ica IV. razred  3 dje aka i 13 djevoj ica V. Razred (opetovnica)  2 dje aka i 2 djevoj ice Navedene je godine nastavu pohaalo 114 u enika. Za novo trogodianje razdoblje (1921.-1924.), izabran je novi akolski odbor kojem je na elu predsjednik - ~upnik remetski Leopold Rusan, virilist  Andrija Vukek - opinski bilje~nik i na elnik opine Gra ani, podpredsjednik Lacko egelj, perovoa Stanislav Horvatin - u itelj, a odbornici Mijo Bujan, Stjepan Trn evi, Josip Beai, Juraj Mihalin i, Ivan `elendi i Josip Kos mlai. Kao ato se vidi za podpredsjednika je izabran Lacko egelj, iji su sinovi Josip i Pavao bili meu najboljim u enicima akole, emu je sigurno i sam pridonio kao dobar roditelj. Uva~avajui tu pozitivnu injenicu izabran je za podpredsjednika ato je na odreeni na in bila stvar presti~a i ugleda u selu. Osim za siromaanu gradsku djecu, mali su Gra anci skupljali priloge i za crkvu svetog Mihalja. `kolska godina 1921./22. ponovno je obilje~ena aarlahom. Po etkom listopada 1921. godine od aarlaha obolijevaju djeca Barica Beli i Vid Haramija, a Kotarska oblast zbog predostro~nosti stavlja u karantenu njihove kue. Istodobno oblast obavjeatava Opinsko poglavarstvo da obavezno prijavi svakog u enika sa simptomima bolesti. Kada je epidemija uznapredovala Kotarska oblast aalje dopis Ni~oj pu koj akoli Gra ani u kojoj se nala~e obustava nastave od 14. listopada do 5. studenog 1921. godine, budui je bolest uzrokovala dva smrtna slu aja. Od dva smrtna slu aja jedan se odnosio na akolsko dijete. Bolesti je podlegla Nada Kos, u enica I razreda. Unato  bolesti, prekidanju nastave i drugim nedaama, napredak u enika bio je zadovoljavajui, pa je od 112 u enika ak 37 zavrailo kraj godine sa odli nom ocijenom. Kao nagradu za uzoran i marljiv rad u enici odlaze na izlet u Zagreb, te tom prilikom posjeuju zvjezdarnicu na Popovom tornju. Prora un akole za akolsku godinu 1921/22 iznosio je 8905 dinara, ato je bilo za ak 4405 dinara viae od lanjskog prora una. Tim je novcem, izmeu ostalog popravljen krov na akolskoj zgradi, a izvraeni su i neki drugi sitni radovi i popravci. Iz napisanog se vidi da je akola u financijskom pogledu dobro stajala, a poboljaanje e se nastaviti u iduim godinama kada e prora un sve viae rasti i time osiguravati stabilnost i napredak. Dok je u financijskom pogledu akola rasla, brojnost u enika je stagnirala, ak i opadala. Uzrok tome bile su posljedice koje je na demografske prilike ostavio Prvi svjetski rat. Za vrijeme rata smrtnost djece bila je velika, emu je pridonijela spomenuta apanjolska gripa. Broj polaznika u akolskoj godini 1922/23 bio je gotovo isti kao i onaj 1905. godine. Tada je broj polaznika bio 117 u enika, a 1922/23, 119 u enika. Rat je smanjio godianji prirast djece i zbog dvadesetak poginulih muakaraca. Broj u enika u akolskoj godini 1923/24 I. razred  17 dje aka i 10 djevoj ica II. razred  14 dje aka i 13 djevoj ica III. razred  14 dje aka i 15 djevoj ica IV. razred  15 dje aka i 8 djevoj ica V. Razred (opetovnica)  4 dje aka Sveukupno, u akolskoj godini 1923/24 nastavu je pohodilo 110 u enika. Prije rata normalni je prirast polaznika bio preko 40 obveznika, roenih 1915. godine bilo je svega 30, dok se broj onih 1916. godine smanjuje ak na 14. Natalitet vrlo sporo raste, tako da je i u akolskoj godini 1924/25 broj u enika jedva preaao brojku 100. Broj u enika u akolskoj godini 1924/25 I. razred  18 dje aka i 8 djevoj ica II. razred  10 dje aka i 7 djevoj ica III. razred  14 dje aka i 12 djevoj ica IV. razred  14 dje aka i 14 djevoj ica V. razred (opetovnica)  3 dje aka i 3 djevoj ice Svekupno je navedene akolske godine, nastavu pohaalo 103 u enika. Tek e stasanjem poslijeratnih generacija ta brojka po eti rasti, a demografsku sliku popravit e i nekoliko novo doseljenih obitelji. Treba napomenuti, da se u tom slu aju radilo o vrlo malom broju siromaanih radni kih obitelji, koje zbog skupoe gradskih stanova tra~e prebivaliate u Gra anima kao prigradskom selu, koje im je omoguilo jeftin smjeataj i blizinu gradu. Godine 1924. izabran je novi akolski odbor za idue trogodianje razdoblje. Jedina promjena u odboru je ulazak Ivana Puntijara mlaeg, umjesto preminulog Josipa Kosa mlaeg. Odbor vrlo dobro funkcionira, te se radi na obnovi akolske zgrade i gospodarskih objekata. U proljee 1926. godine Gra ane zahvaa influenca (gripa) i drobac. Zbog tih je bolesti polazak akole vrlo slab, a bolesti podlije~e Lacko `iftar, u enik prvog razreda. U akolskoj godini 1925/26. u akolstvo se uvodi nova klasifikacija u enika na na in koji je do danas u uporabi - odli an, vrlo dobar, dobar, dovoljan i nedovoljan. Godine 1927. po prvi su puta gra anski u enici posjetili zagreba ki zooloaki vrt ato je zasigurno bio do~ivljaj za male Gra ance.U tom je razdoblju akolska zgrada po ela propadati, te je zahtijevala hitnu obnovu. Budui je akolska zgrada graena na mjestu nekadaanje seoske mlake, te je tlo trusno, temelji i zidovi po eli su se uruaavati. Zbog toga se 1928. godine pristupilo temeljitoj obnovi akole i popratnih objekata. Ukupni su troakovi iznosili velikih 20370 dinara, ali su uz pomo vlasti pokriveni. Osim toga, akolski je odbor u svrhu obnove podigao akolsku zakladu koja je sudjelovala u nov anim troakovima. `kola je zahvaljujui navedenoj svoti bila obnovljena, ali vrlo nekvalitetno pa e se ve 1933. godine javiti nove napukline u zidovima, te e se neprestano svake godine morati ulagati u obnovu. Na neki na in akola postaje vrea bez dna, a svemu je kriv ve navedeni nesretni izbor zemljiata. U akolskoj godini 1928/29. akola je ve dobro opremljena, knjigama i pisaim materijalom. Broj u enika u akolskoj godini 1928/29. I. razred  23 dje aka i 23 djevoj ice II. razred  17 dje aka i 10 djevoj ica III. razred  13 dje aka i 11 djevoj ica IV. razred  7 dje aka i 6 djevoj ica V. razred (opetovnica)  3 dje aka Ukupno je u navedenoj akolskoj godini akolu pohaalo 113 djece, od kojih 65 iz Gra ana, 22 iz Dolja, 17 iz Zve aja i 9 iz Blizneca. Pri tome je zanimljivo primjetiti da su dje aci brojniji u odnosu na djevoj ice, omjer je 6350. Dana 3. svibnja 1929. godine birani su na sjednici opinskog vijea za akolske odbornike slijedei: Jakov Gran - trgovac i gostioni ar iz Gra ana, Ladislav Kranjec - mesar i posjednik iz Dolja, Ivan urak mlai - slaninar i posjednik iz Gra ana, Josip Jela i - posjednik iz Gra ana, Franjo Horvat - tkalac iz Blizneca. Za predsjednika odbora izabran je Matija Suati - opinski bilje~nik, za potpredsjednika Jakov Gran, a za perovou u itelj Stanislav Horvatin. Ve od 1927. godine u Gra anima se osjea poveanje nataliteta. To se osobito osjea u broju akolskih polaznika iji broj neprestano raste. Tako je u akolskoj godini 1929/30., ak 29 u enika viae nego u prethodnoj godini. Porast je konstantan u akolskim godinama; 1927/28., 91 u enik, 1928/29., 113 u enika, 1929/30., 142 u enika. Podaci su to koji su u svakom slu aju radovali u iteljstvo. Razlog demografskog uzleta treba pronai u stasanju poslijeratne generacije. No, kratki demografski rast bit e uskoro zaustavljen. Ve po etkom tridesetih godina vidno opada broj novoroene djece. Trend smanjivanja obitelji sve se viae poveavao, ato se vidi i iz zabiljeaki remetskog ~upnika Leopolda Rusana, koji kritizira svoje ~upljane, napominjui da ih je zarazila bijela kuga. Godine 1930. dolazi i do male promjene u akolskom odboru, kojem umjesto Franje Horvata pristupa remetski ~upnik Leopold Rusan. U iteljstvo se trudilo ato viae djecu pribli~iti Zagrebu, te se u tu svrhu sve viae organiziraju izleti u zagreba ke muzeje i parkove. Koliko su ti izleti zna ili gra anskoj djeci najbolje svjedo e rije i Mirka Baneka o dogaaju iz 1932. godine:  ...Takoer smo se radovali kada je u itelj navijestio da emo ii na izlet u Maksimir. Uvijek smo nestrpljivo o ekivali taj dan. No, znalo se dogoditi da, nakon ato smo se okupili u akoli i ekali polazak, u itelj ode pogledati van kakvo e biti vrijeme i ima li kianih oblaka nad Sljemenom, a zatim bi rekao; Djeco danas neemo ii na izlet. Kapa je nad Sljemenom i bit e kiae. A mi smo tada vikali da je to mala kapa i da nee biti kiae. No nismo iali i bili smo jako razo arani i tu~ni.  Gra anci su se sve viae pribli~avali gradu, te su djeca sve eae posjeivala Zagreb i u pratnji roditelja. U akolskoj godini 1931./32. osnovan je u Gra anima podmladak Crvenog kri~a, koji ubrzo po inje s prvim aktivnostima. Zapo inju s akcijama prikupljanja pomoi, za tzv. "pasivne krajeve" u Srbiji. Mladi su humanitarci prikupljali novac i za siromaanije gra anske obitelji. Koncem akolske godine 1933./34. akola broji 130 u enika, od toga 66 dje aka i 64 djevoj ice. U odnosu na akolsku godinu 1929/30 brojka je manja za dvanaestero djece. Uzrok je bila gospodarska kriza, ali i trend smanjivanja obitelji. Jer, sve se viae roditelja odlu uje na dvoje do troje djece, dok su ranije bile uobi ajene obitelji sa petero i viae djece. Godine 1936. akola je na odreeno vrijeme prekinula s radom zbog epidemije drobca, ato je jedina va~nija zabiljeaka za tu godinu. Idue godine 25. i 26. listopada 1937. odr~alo se u Remetama veliko slavlje na kojem je prisustvovalo u iteljstvo sa akolskom djecom. Tih dana slavila su se tri jubileja; 650 godianjica pavlinskog samostana u Remetama, 250 godianjica patronata sv. Josipa nad Hrvatskom i 125 godianjica osnutka ~upe Remete. Za akolsku godinu 1938/39 spomenica spominje cijeli godianji presjek dogaaja vezanih uz akolu, te ga ovdje donosim u cijelosti kako bi itatelj stekao bolju sliku tih predratnih godina: & `kola ima dva odjeljenja i dva nastavnika, I. odjeljenje (I. i II. razred) pou avala je Fuksa Vjera, a II. odjeljenje (III. i IV. razred) pou avao je Tahmina Zvonimir. Obuku u vjeronauku vraio je pre asni Leopold Rusan, ~upnik u Remetama. Dne 1. rujna 1938. prisustvovala su akolska djeca s nastavnicima zazivu Duha svetoga. Dne 6. rujna sve ano je proslavljen roendan Njegovog Veli anstva, kralja Petra II.. `kolski bud~et (prora un) za 1938/39 bio je 10 400 dinara. Od te svote primljeno je 10 400 dinara i isto toliko utroaeno. Od opine primljeno je 150 dinara za nabavku knjiga za siromaane u enike. Nastavni ke plae iznaaaju godianje 22 200 dinara, a li ni ( osobni) dodaci 10 200 dinara. Od privatnih ustanova akola nije primila pomo. Prosje no akolovanje jednog aka u dr~avnoj osnovnoj akoli u Gra anima u akolskoj godini 1938./39 stoji 352 dinara. Odnosi akole prema opini, srezu i crkvi su vrlo dobri. `kola ima jednu u ionicu du~ine 10,5 metara, airine 6,5 metara i visine 4 metra. Svake godine u ionica se obijeli. Tri puta godianje ma~e se uljem. Osvjetljenje je elektri no, a lo~i se bukovim drvima. `kolsko dvoriate je vrlo malo pa se ne upotrebljava za igru i vje~bu. Kraj akole nalazi se prostrano zemljiate zemljiane zajednice u Gra anima, gdje se djeca za vrijeme odmora igraju, a tu se takoer preduzima (obavlja) gimnastika odnosno tjelovje~ba. `kolski vrt je dosta velik, te akolska djeca rade u njemu u odreeno vrijeme. U mjesecu travnju 1939. godine, zasadili su aci ove akole na zemljiatu zajednice u Gra anima oko 2000 borovih i smrekinih sadnica. Obuka se izvaala tako da je jednu sedmicu I. odjeljenje (I. i II. razred) imalo obuku prije podne od 8 do 11 h, a II. odjeljenje (III. i IV. razred) poslije podne od 1 do 4.30. h, a druge sedmice obrnuto. Obuka je bila nerazdijeljeno izmjeni na. Prekida u nastavi nije bilo. Nastavni plan i program nije se mogao izvesti prema predvianju radi slabog pohaanja akole u mjesecima rujnu, listopadu, travnju i svibnju. Djeca su pohaala ~upnu crkvu u Remetama, te su obavila sve propisane vjerske obrede. Za vrijeme akolske godine bilo je nekoliko poludnevnih izleta u Zagreb i Zagreba ku goru i cjelodnevni izlet u Ozalj. `kola posjeduje knji~nicu za u enike koja ima 240 knjiga. U enici marljivo itaju. Odnosi prema roditeljima u akolskom odboru su odli ni. Pokuaalo se sa sazivom roditeljskog vijea, ali je taj pokuaaj ostao bez uspjeha. Zdravlje u enika ove akolske godine bilo je vrlo dobro. Zaraznih bolesti nije bilo. U enici I. i IV. razreda bili su svi lije ni ki pregledani, te stoje stalno pod nadzorom Dr~avne poliklinike u Zagrebu. Slabiji u enici dobivali su riblje ulje. Produ~ene akole radi pomanjkanja prostorija nema. U samom mjestu osim akole postoji Hrvatsko pjeva ko druatvo "Podgorac" koje ima vrlo lijepu knji~nicu. Odnos akole s tim pjeva kim druatvom je odli an. U mjestu takoer postoji Zemljiana zajednica koja posjeduju mnogo zemljiata. `kola je bila inspirirana (nadgledana), dne 11. studenog po izaslaniku Kr. Banske uprave u Zagrebu - profesoru Antunu Tunklu, te sreskom akolskom nadzorniku - gospodinu Matku Bubiniu, dne 29. studenog 1938. godine i 29. travnja 1939. godine. `kolska godina zavraena je dne 28. lipnja akolskom sve anosti koja je odr~ana na zemljiatu zemljiane zajednice u Gra anima, a prisustvovalo je oko 400 seljana. Poslije sve anosti pro itane su ocijene, a odli nim u enicima razdijeljene su lijepe knjige. Tijekom akolske godine pridoala su dva dje aka, a izostale dvije djevoj ice.  Kao ato se vidi iz teksta akolski prora un je na pozitivnoj nuli. Zdravstvena situacija mijenja se na bolje u odnosu na ranije godine. Djeca su pod stalnim lije ni kim nadzorom, a osobito se vodi briga o najslabijima. `kola je posjedovala malu knji~nicu, ali zna ajnu za male Gra ance koji su marljivo itali. Roditeljska svijest o va~nosti akole se popravlja na bolje, ali je joa uvijek nemogue sazvati roditeljski sastanak. Roditelji joa uvijek nisu svjesni vlastite va~nosti u odgoju i obrazovanju djece, ali sasvim sigurno nisu ni imali vremena za sastan enja jer su po cijele dane naporno radili. U iteljstvo takoer hvali odnos sa HSPD - om "Podgorac" koje se nalazi u neposrednom susjedstvu, te je va~an druatveni imbenik u selu. `kolska godina 1939./40. donosi gra anskoj akoli smanjenje prora una na 9870. dinara. Nakon niza godina u kojima je prora un rastao doalo je i vrijeme pada. Ipak olakaanje je u injenici da se u odnosu na proalu godinu i troaak akolovanja po u eniku smanjuje sa 352 na 343 dinara. To mo~da ne djeluje kao veliko smanjenje, no kada se razlika (9 dinara), pomno~i sa brojem u enika (124), dolazimo do sume od 1116 dinara, ato je bila sasvim pristojna svota u odnosu na akolski prora un. `kolska knji~nica narasla je u odnosu na prethodnu godinu za solidnih - 20 knjiga. U akolskoj godini 1940/41 dolazi do izvjesnih promjena u akolstvu. Najva~nija promjena odnosila se na zakonsku odredbu iz 1. rujna 1940. godine, br. 65842. koja propisuje da se u svim akolama i uredima upotrebljava pravopis hrvatskog jezika. Bila je to odluka, koja je u svakom slu aju bila viae nego dobro doala, jer su u itelji u svojim tekstovima sve viae po eli koristiti tuice, osobito srbizme. Tako kroz cijelo vrijeme, od uspostave kraljevine SHS 1918., pa nadalje u itelji koriste rije i ; stepeni, plata, ta ka, preduzeti, bud~et, bojadisati i sli no. Zakonska odredba uklonila je taj negativan trend. Druga zakonska odredba iz 20. rujna 1940. godine, br. 78376. propisuje da se uz svaku narodnu akolu na selu ima otvoriti - seoska narodna produ~ena akola. Stvaranjem Nezavisne Dr~ave Hrvatske u travnju 1941. godine, dolazi do buenja dugo zatomljivanog hrvatstva. Slavi se cijeli niz blagdana u spomen na hrvatske mu enike iz proalosti. Prva proslava odr~ala se 20. lipnja 1941. godine u Remetama, gdje su u iteljstvo i gra anski u enici prisustvovali Svetoj misi zaduanici. Iste je godine dr~ava pomogla akolu iznosom od 30 000 kuna. Re enim je novcem popravljen akolski krov i u iteljev stan. Na kraju akolske godine 1940/41 u itelj Mato Ivanuai zapisao je slijedei tekst:  U iteljsko osoblje vrailo je odgojni i obrazovni zadatak po na elima suvremene didaktike nastojei da duhovno formira i ostvari vrijednosti u naaem hrvatskom djetetu pomou kulturnih dobara. Od djece su tra~ili poatovanje, posluanost, povjerenje i ljubav. U djece, a i kod odraslih razvijali su i ja ali hrvatsku dr~avnu i narodnu svijest budili domovinsku ljubav i po~rtvovnost.  U tekstu je vidljiv u iteljev entuzijazam i ~elja za napretkom u novo nastalim uvjetima. Mlada hrvatska dr~ava odmah pristupa opismenjivanju svojih graana. U tom smislu Velika ~upa Prigorje donosi odredbu broj 4620-41., lanak 7. Zakona o airenju pismenosti i odr~avanju te ajeva za nepismene. Tim povodom osnovan je u Gra anskoj akoli poseban odbor koji ine; u itelj Mato Ivanuai (predsjednik), Mirko Prekupec, Stjepan Kos, Pavao Trn evi i Mirko `elendi. Okru~nicom Velike ~upe Prigorje od 15. listopada 1941. godine pozvane su sve podru ne akole da izvedu sadnju voki na spomen obnove Nezavisne Dr~ave Hrvatske, pa su isto u inili i gra anski u enici. Nova dr~ava nosila je sa sobom niz reformi. Jedna od njih bila je i novi ustroj hrvatske mlade~i. Dana 4. studenog 1941. godine izdao je Poglavnik dr. Ante Paveli odredbu o osnutku i ustrojstvu "Ustaake mlade~i". Organizacija Ustaake mlade~i obuhvaala je ustaaku uzdanicu (7-11 godina), ustaake junake (11-15 godina), ustaaku Star eviansku mlade~ (15-21 godine) i ustaae sveu iliatarce (svi studenti). Utvruju se odore, inovi i znakovlje nove ustaake organizacije. Osnivanjem te organizacije prestale su djelovati dotadaanji sli ni ustroji hrvatske mlade~i, a njihovo se lanstvo svrstalo u ustaaku mlade~. Kao i u svim drugim krajevima Hrvatske, ustaaka se mlade~ organizirala i u Gra anima, pod vodstvom tabornika Luke Haramije. Tabor Ustaake mlade~i iz Gra ana uglavnom je djelovao na kulturnom planu, pa su u tu svrhu izvoene razne priredbe. Tako je dana 6. sije nja 1943. godine, u franjeva koj dvorani na Ksaveru dana predstava u njihovoj izvedbi, a pod naslovom Djedova pri a. `kolska je zgrada ponovno zahtijevala obnovu, pa se krenulo s obnovom. U svrhu obnove potroaeno je 30 000 kuna koje je doniralo Ministarstvo Bogoatovlja i nastave. Godine 1942. nastava je prekinuta u razdoblju od 28. sije nja do 22. velja e zbog velike hladnoe i nestaaice drva. Tokom cijelog rata u enici su prikupljali nov anu pomo. Prilozi su prikupljani za Crveni kri~, ratnu siro ad i hrvatske vojne invalide. U akolskoj godini 1942/43. u itelj Mato Ivanuai zapisuje viae nego oatru kritiku na ra un djece i roditelja: U iteljski zbor je ustanovio injenicu da stanoviti roditelji ne poklanjaju pa~nju akoli, ne poatuju akolu niti ju poma~u. Njihova djeca kao podivljala nepristojno se ponaaaju, oateuju tue vlasniatvo, ruae ugled akoli, bave se iznuivanjem i kraom. Pru~aju zao i loa primjer drzovitosti, nemarnosti i neotesanosti. Viae puta od prolaznika tra~e milostinju ili ih izazivaju s glupim i sramotnim rije ima. Ivanuai se u nastavku obruaava i na roditelje:&  Meu pu anstvom, kod pojedinaca, pokazuje se neukost i zaostalost. Tra~e ~ivotnu svrhu u akrtoj sebi nosti i stvarnim vrijednostima, a za duaevni ~ivot i ne znadu. `kolu smatraju u iliatem itanja i pisanja ne mislei na njezin odgojno prosvjetni zadatak . U svakom slu aju Ivanuaieva kritika je preteaka, osobito dio koji se odnosi na roditelje. Kritizira roditelje zbog sebi nosti i stvarnih (materijalnih) vrijednosti, a ne uzima u obzir injenicu da piae o seljacima kojima su glavni izvori prihoda zemlja i stoka o kojima moraju danonono voditi brigu. Nastavlja kritiku rije ima o slabom duaevnom i duhovnom ~ivotu seljaka. U ono vrijeme duhovni se ~ivot seljaka svodio na slavljenje crkvenih blagdana i svetkovina nedjelje do ega su Gra anci dr~ali. Neshvatljivo je kakva je u iteljska vizija druatvenog ~ivota! Od siromaanih se seljaka nije moglo o ekivati da posjeuju gradske kulturne dogaaje, ako zbog ni eg drugog, a onda zbog novaca koji je Gra ancima uvijek nedostajao. Uostalom i sam na in seoskog ~ivota i poimanja zabave, isklju ivao je  gradski na in druatvenog ~ivota. Na kraju se obazire na seosko shvaanje akole kao mjesta itanja i pisanja. Pu ka akola Gra ani u ono doba svojom opremom i nastavnim programom i nije mogla biti puno viae od mjesta gdje su se u ile osnove pismenosti i matematike, te je i slu~ila toj svrsi. Zapravo je u potpunosti vraila svoju funkciju i od nje se nije moglo tra~iti puno viae. U iteljeva su o ekivanja izgleda bila puno vea. Ipak Ivanuai ne kolektivizira "krivnju" ve naglaaava da se radi o pojedincima, makar je o ito da takvi nisu bili u malom broju. Da se radi o veem broju roditelja svjedo i zapisnik sjednice akolskog odbora, odr~ane 22. studenog 1942. godine. Na sjednici u itelj Ivanuai predla~e nov ano ka~njavanje onih roditelja koji ne aalju djecu redovito u akolu, ato je o ito bila esta pojava. Naveden je popis roditelja i djece, te su predlo~ene kazne u iznosu od 100 do 300 kuna. `kolski odbor u sastavu Mirko Prekupec, Mirko `elendi, Stjepan Kos i Pavao Trn evi prihvaa prijedlog i izri e kazne 14 - orici roditelja. Neredovito pola~enje nastave zapazio je i remetski ~upnik Leopold Rusan: ...11. studeni 1942. godine...u akolama je vrlo slab polazak. Tako npr. U Gra anima manjka redovito po 20 djece u svakom odjeljenju. Razlog ne slanja djece u akolu bio je uglavnom zbog potrebe za radnom snagom, ato je osobito bilo izra~eno kod siromaanijih obitelji. Na kraju ove kritike slobodno mo~emo zaklju iti kako su u iteljeve ocijene stanovniatva prestroge. Razdoblje od 1943. do 1945. godine vjerojatno je najte~e u povijesti Pu ke akole Gra ani. Naime dana 17. prosinca 1943. zauzela je njema ka vojska akolske prostorije zbog potrebe za smjeatajem jedne svoje jedinice. Useljavanje vojnika zna ilo je iseljavanje u enika i prekid nastave. Sreom nastava nije potpuno prekinuta, ve se uz velike napore u iteljstva vrai u kui na Maldinovcu. Takva nastava neredovita i skraena sve je viae trpjela i nazadovala, pa je akolski odbor 23. o~ujka 1944. godine sastavio tu~bu protiv njema kog zapovjedniatva, energi no tra~ei da zapovjedniatvo isprazni, popravi i uredi akolske prostorije, te ih takve preda na upotrebu akoli. Zbog sve eaeg anglo - ameri kog bombardiranja Zagreba i njegove okolice, te paljbe hrvatske protuzra ne obrane nastava se sve eae prekida. Ina e, ve od 1. svibnja 1944. godine obuka se vrai na akolskom dvoriatu. `kolsko dvoriate, o ito je pru~alo veu komociju od sku enih prostorija i privremenih rjeaenja. Jedno od takvih privremenih rjeaenja, uz spomenutu kuu na Maldinovcu bila je i jedna prostorija Mirka Kosa, koji ju je dragovoljno ustupio akoli. No sve to, bilo je nedovoljno za odr~avanje redovite nastave, pa je akolski odbor uporno inzistirao na iseljavanju njema ke vojske iz zgrade. S tim u vezi podnio je akolski odbor novu tu~bu protiv njema kog zapovjedniatva, a kada ni to nije urodilo plodom, podnio je odbor prijavu kod hrvatskih civilnih vlasti. Nijemci nisu puno marili zbog tih intervencija, imali su u tom trenutku puno veih briga i problema. Dana 10. travnja 1945. godine, na etvrtu obljetnicu Nezavisne Dr~ave Hrvatske napustila je njema ka vojska ne samo akolu ve i Gra ane. Uzrok nisu bile prijave akolskog odbora, ve porazna situacija na bojiatu. U svibnju 1945. godine zavraio je u Europi Drugi svjetski rat. Dana 26. srpnja 1945. godine pohodio je akolu Vinko Franjkovi - akolski instruktor, te je izrazio zadovoljstvo opom situacijom gra anske akole. Nakon rata obuka se redovno nastavlja. Dana 1. rujna 1945. godine odr~ana je prva redovna sjednica u iteljskog zbora. U iteljstvo napokon uspijeva u onome ato je ranije izgledalo nemogue. Naime, u viae navrata organizira roditeljske sastanke. Na ~alost ne znamo kako je to u iteljstvu poalo za rukom, jer su roditelji joa do prije nekoliko godina, ne samo odbijali sastanke, nego su jednim djelom i branili odlazak djece u akolu. Postoje samo dva objaanjenja; ili su roditelji u tih nekoliko godina podigli svijest o svojoj va~nosti u obrazovnom sustavu ili je nova vlast izvraila odreeni pritisak. Glavne poslijeratne promjene u akolstvu bile su izbacivanje vjeronauka, te potpuni gubitak utjecaja Katoli ke Crkve na odgoj djece. Obustavljeno je prisustvovanje u iteljstva i u enika Svetim misama na po etku i kraju akolske godine. `kolski ljetopisi postaju suhoparni, te nam pru~aju manje informacija o akoli no prije. Tako za akolsku godinu 1947/48. nailazimo na sljedee faktografske podatke: rujan 1947. - izvraena je podjela razreda na odjeljenja studeni 1947. godine - po inje te aj za pismenost Studeni 1947. godine - u enici su sadili kesten i ~ir u svrhu poaumljavanja 29. studeni 1947. godine - primanje u enika u pionirsku organizaciju svibanj 1948. - proslavljen je praznik trudbenika (praznik rada) 8. lipanj 1948. - proslavljen je Dan pionira 27. srpanj 1948. - proslavljen je Dan ustanka Hrvatske Kao ato se vidi iz podataka, cilj je bio ato viae vezati u enike uz novi politi ki sustav. Tome je slu~io i cijeli niz novih blagdana i praznika vezanih uz ideologiju komunizma. U enicima su stalno dr~ana predavanja o raznim temama. Gotovo nije bilo mjeseca bez dva, tri predavanja o Danu pionira, Danu artiljerije, Danu mornarice, Danu ~ena, Danu pobjede i sli no. Treba ipak istaknuti da je akolstvo po elo postizati odreeni napredak. Napredak se o itovao u prakti nom radu u enika, ali i u osnivanju akolskih selekcija aahista, crta a, poaumljavatelja, grupe za ru ni rad i troglasnog pjeva kog zbora. Ukratko re eno - akola je ~ivnula. Velika novost bila je u tome da su mali Gra anci nakon osnovne naobrazbe u gra anskoj akoli, nastavili sa pohaanjem nastave u zagreba kim gimnazijama, ato do tada nije bio slu aj. Naime, gimnaziju su zavraavali tek rijetki, uglavnom oni koji su za svoj ~ivotni poziv izabrali sveeniatvo i redovniatvo. Od 1947. godine ta se situacija promjenila, pa mnogi Gra anci kreu na daljnje gimnazijsko akolovanje. U akolskoj godini 1949./50. dio je nastave preba en u dom HSPD - a  Podgorac . Tamo su u enici VI. i VII. razreda sluaali nastavu iz hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa i ra unarstva s geometrijom (matematike). Pripojenjem Gra ana gradu Zagrebu - 1. prosinca 1950. godine, akola dobiva novi naziv - XXII Osnovna akola u Gra anima. Zdravstveno stanje u enika u akolskoj godini 1949/50 ocijenjeno je kao vrlo loae, a kao glavna bolest isti e se rahitis. Glavni uzrok rahitisa loaa je prehrana i nedostatak sunca i svjetlosti. Kao bolest isti e se i struma (guaa) do koje je dolazilo zbog pomanjkanja joda. Iz navedenog je vidljivo, da iako su Gra ani bili i slu~beno pripojeni gradu, ~ivot je joa uvijek bio te~ak, naro ito za djecu koja su patila zbog loae prehrane. Dana 24. kolovoza 1950. godine predala je akola u Gra anima sav akolski arhiv od 1904. do 1950. godine i 142 knjige iz akolske knji~nice Arhivu grada Zagreba. Bila je to odluka donesena od vlade FNRJ Jugoslavije, a naslovljena je kao  Naredba o privremenom osiguranju arhiva - broj IV  2172., od 12. o~ujka 1948. Naredba je donesena zbog sukoba Jugoslavije i SSSRa 1948. godine, u vremenu kada se o ekivala Sovjetska agresija na Jugoslaviju. Zbog toga je Jugoslavenski politi ki vrh osiguravao i pohranjivao arhivsku grau, ak i onu akolsku, u viaoj politici sasvim bezna ajnu. U akolskoj godini 1951./52. izabran je novi akolski odbor u koji su uali; Franjo Miholi, Zvonko Miholi, Valent Trn evi, Marko Kos, Ivan Jela i, Ivan Filetin, Miroslav Bujan i Ivan Ve erin. Za predsjednika je izabran Ivan Filetin, a za blagajnika Valent Trn evi. U akolskoj godini 1954./55. akoli u Gra anima pripaja se, akolsko podru no odjeljenje Brestovac sa Sljemena. Ukupno je to odjeljenje brojalo 16 u enika, koji su od tog vremena akolu pohaali u Gra anima. U drugom polugodiatu akolske godine 1955./56. odlukom opine Medveaak proairena je akola u Gra anima na joa jedno odjeljenje. Ukupno je navedene akolske godine u akolu upisano 104 u enika, od toga 46 dje aka i 58 djevoj ica. Godine 1957. HSPD  Podgorac slavilo je 50 godina djelovanja, a ujedno je u sklopu proslave obilje~ena i 50 godianjica akole, iako je akola ve premaaila pedeseti jubilej. Stanovniatvo Gra ana sve je viae raslo i stara akola na Iscu postajala je presku ena. Malena zgrada viae nije bila adekvatna, te se dio nastave po eo odr~avati u zgradi na Orlovcu, koja je jedno vrijeme i nosila slu~beni naziv -  `kola Gra ani . Kako bi se u enicima omoguio polazak nastave u samim Gra anima, izgraen je u blizini stare gostionice  Puntijar , monta~ni objekt sa etiri u ionice i nekoliko ureda, te puaten u rad 1959. godine. Meutim sve veim doseljavanjem stanovniatva u Gra ane tih godina i taj objekt postaje premalen, te se gradi vea zgrada koja se zajedno s monta~nim objektom do danas nalazi u uporabi. Stara akola na Iscu po inje se rabiti kao dvorana za tjelesnu kulturu u enika. U tu je svrhu, neato kasnije do nje izgraeno malonogometno betonsko igraliate. S godinama akola na Iscu sve viae propada, te postaje neadekvatna ak i za tjelesnu kulturu. Uzrok je bio ne samo u oronulosti i sku enosti, ve i u udaljenosti od nove akole zbog ega su u enici gubili puno vremena na putu do nje. Zbog toga je odlu eno, da se pokraj nove akole izgradi sportska dvorana, koja je zavraena krajem osamdesetih godina XX stoljea. Stara je akola sve viae padala u zaborav, jer viae nije slu~ila nikakvoj svrsi. Zub vremena i neodgovorni pojedinci sve su je viae devastirali. Starijim, ali i mlaim mjeatanima bilo je ~alosno gledati kako stara ljepotica gubi svoj sjaj. Zgrada je bila pred potpunim uniatenjem, te je izgledalo da e se uruaiti sama od sebe. Sreom to se nije dogodilo ve se krenulo u potpunu restauraciju kako bi akola poprimila nekadaanji izgled. Nakon viaemjese nih zahvata, danas naaa stara ljepotica izgleda kao na novo roena. Krajem rujna 2006. godine obnovljena akola sve ano je otvorena uz prisustvo zagreba kog gradona elnika Milana Bandia i druge du~nosnike. U njoj e se nalaziti druatvene prostorije, te sadr~aji za djecu i mlade~. No njena funkcija nije ni toliko bitna, ve je va~na injenica da smo u naaim Gra anima uspjeli sa uvati staru akolu kao ~ivi svjedok naae povijesti, akolu u kojoj su se akolovali naai djedovi i pradjedovi i koja ostaje simbol Gra ana u zalog naaoj djeci i unucima. U ITELJSTVO `KOLE GRA ANI Bilo bi nepravedno ne napisati nekoliko re enica o u iteljstvu akole Gra ani, koje je kroz stogodianju povijest marljivo radilo na obrazovanju mladih Gra anaca. Ali ne samo mladih ve i starijih. Radei na opismenjivanju roditelja i podizanju svijesti o va~nosti obrazovanja u itelji i u iteljice ostavili su neizbrisiv trag u proalosti Gra ana. Osim prosvjetnim radom, u itelji su se istakli druatvenim radom u nekoliko segmenata. Iznad svega potrebno je istaknuti njihovu humanitarnu djelatnost i socijalnu osjetljivost. U skrbi za bolesne osobito se isticao u itelj Stanislav Horvatin, koji je tri puta intervenirao za bolesnu gra ansku djecu. `kolske godine 1927/28. zalo~io se za gluhonijemog Ladislava urana, koji je nakon toga smjeaten u zavod za gluhonijeme osobe. Dje ak je u zavod smjeaten potpuno besplatno, ato je bila vrlo va~na injenica budui se smjeataj plaao 6000 dinara godianje. Navedeni bi iznos bio veliki troaak dje akovim roditeljima, ali je zahvaljujui u itelju Horvatinu problem rijeaen. Iste je godine u iteljevom intervencijom spaaen ~ivot bolesnom dje aku Mirku Posleku, ina e doseljeniku u Gra ane. Dje ak je ~ivio sa djedom u troanoj kolibi i velikoj bijedi. Obolio je od tuberkuloze koljena, ali je zahvaljujui u itelju hospitaliziran u lje iliatu Brestovac na Medvednici. U treem slu aju u itelj se zauzeo za teako bolesnog dje aka - Ivana Bania koji je ogluaio i oslijepio. Zbog genetske povezanosti s ocem, kroni nim alkoholi arom, dijete je bilo i slabokrvno. Dje ak je hospitaliziran, a na u iteljevo inzistiranje troakove lije enja snosila je opina. Tijekom Prvog svjetskog rata, u itelj Stanislav Horvatin odigrao je glavnu ulogu u prehranjivanju stanovniatva. U itelj je vraio tzv. aprovizaciju (prehranu), sela Gra ani, Dolje, Zve aj i Bliznec. U tu je svrhu napravio popis koli ine ~ita za svako selo. }ive~ne namirnice dobivao je u itelj preko "Zemaljske opskrbe d.d" u Zagrebu, te ih je potom dijelio stanovniatvu. Bio je to nezahvalan posao, koji je u itelju pao joa te~e zbog toga ato se po etkom 1916. godine vratio s ruskog bojiata, na kojem je ratovao u sklopu Austro  Ugarske vojske. Godine 1931. vraio se u cijeloj Jugoslaviji popis stanovniatva. U Gra anima je taj posao obavljao u itelj Horvatin. Nakon napornog desetodnevnog rada opina nije ~eljela honorirati obavljeni posao. Nije samo uporan i ne plaen posao stvarao probleme u itelju Horvatinu. Na ondaanjim seoskim akolama, kao ato je bila gra anska, u iteljstvo je stanovalo i prehranjivalo se hranom uzgojenom u akolskom vrtu i vonjaku, te je urod uvelike ovisio vremenskim prilikama. U sklopu akole nalazio se u iteljev stan koji je s vremenom sve viae propadao, te ga je kao i akolu bilo nu~no stalno obnavljati i popravljati. Stan je bilo teako zagrijati, tako da su zimi nastupala teaka vremena za u itelja, a budui su gra anske zime bile oatre i duge, troaila se velika koli ina drva. Sa vodom je isto bila teaka situacija, koja se ipak popravila tridesetih godina kada je uveden vodovod. Skupoa koja je vladala tijekom Prvog svjetskog rata dovela je u itelja Horvatina na rub egzistencije gotovo gladi, ali ga je spasilo povre iz akolskog vrta i med iz p elinjaka. Na vlastiti zahtjev u itelj Stanislav Horvatin umirovljen je 1933. godine. Na odlasku upisao je u akolsku knjigu rije i pune sjete koje najbolje opisuju nekadaanje Gra ane: & Zbogom ostaj divni gorski kraju . O njegovom djelu i radu najbolje govore rije i hvale koje je o njemu zapisao remetski ~upnik vele asni Leopold Rusan:...U itelj Stanko Horvatin je bio rijetko spreman u itelj u svakom pogledu, a posebno prema crkvi, sveeniku i djeci. Tako vrijednog u itelja nisam naaao, a neznam da li u kada nai. Sin je u itelja, brat mu je u itelj, a i njegov jedan sin u itelj. Svaka mu ast!  Budui su pohvale doale iz pera uvijek kriti ki raspolo~enog remetskog ~upnika, spomenuti je zapis imao joa veu te~inu. Naslijednik Stanislava Horvatina bio je mladi u itelj, Zvonimir Tahmina. Ambiciozan i pun energije unosio je ~ivot u seoske dogaaje. Isticao se glazbenim darom, te je svoje aktivnosti usmjerio u tom pravcu. Uskoro stvara akolske zborove, a postaje i zborovoa HSPD - a "Podgorac". Godine 1941. naslijedio ga je u itelj Mato Ivanuai koji se uglavnom orijentirao prema airokom pu anstvu. Isticao se poljoprivrednim savjetima, predavanjima i prakti nim radom. esto je zalazio u druatvo seljaka i razgovarao sa njima. Nakon Drugog svjetskog rata nasljeuje ga Zvonimir Has - poslijednji  seoski u itelj . Naime u njegovo vrijeme dolazi do reforme akolstva, Gra ani dobivaju osmogodianju akolu, a i samo je selo pripojeno gradu. Zvonimir Has takoer se zanimao za seoske probleme, a naro ito se zalagao za o uvanje narodne noanje, koja nakon 1945. godine sve viae nestaje iz svakodnevne uporabe. Kao ato smo vidjeli iz ovog kratkog pregleda, van nastavnih aktivnosti u itelja nije manjkalo. Za svoj rad bili su loae plaeni. Osobito loaa situacija bila je za vrijeme Austro - ugarske monarhije. Naime u iteljima su konstantno sni~avane plae i produ~eno trajanje slu~be od 30 na 40 godina kako bi stekli mirovinu. Plaa je iznosila 400 forinti godianje. Osobito su diskriminirane bile ~ene. Ako bi se u iteljica udala gubila bi u iteljsku slu~bu, jer se smatralo da se udajom vlastitom voljom odrekla namjeatenja. Situacija se popravila 1918. godine kada u itelji zakonom postaju dr~avni slu~benici, pa im i plae konstantno rastu. Osim toga ukinula se i diskriminacija ~ena koje su sada i udane mogle obavljati u iteljski poziv. Preseljenjem u novu akolsku zgradu 1959. godine i reformom akolstva nestaje  seoski u itelj . Bili su to ljudi puni energije i volje, uvijek na pomoi djeci i odraslima. Svojim radom zaslu~ili su priznanje naaih Gra ana makar i u ovakvom skromnom obliku kroz nekoliko lijepih rije i. POPIS U ITELJA PU KE `KOLE GRA ANI 1904 - 1950 JOSIP LU` (1904 - 1905) FRANJO KOVA I (1905 - 1909) TEKLA `TROHAL (1909 - 1911) MARKO HORVATI (1911 - 1913) STANISLAV HORVATIN (1913 - 1933) KATARINA KRU}I (1915 - 1916) MILAN ENGELSFELD (1915 - 1916) BOGOMIRA TOMANI (1918 - 1919) KATARINA KRU}I HORVATIN (1919 - 1934) ZVONIMIR TAHMINA (1933 - 1941) MIRA HAVRANEK (1933 - 1937) VJERA FUKSA (1937 - 1940) MATO IVANU`I (1940 - 1954) LJUBICA IVANU`I (1940 - 1954) MILKA VUKELI (1941 - 1942) `TEFANIJA `PETI (1944 - 1945) ZVONIMIR HAS (1954 - 1959) Reformom akolstva pedesetih godina uvodi se predmetna nastava, pa se poveava broj u itelja, sada ve specijaliziranih profesora. Od tada do danas mnogobrojni su radili na gra anskoj akoli, te ih je gotovo nemogue sve navesti. Spomenut emo samo ravnatelje. Na ravnateljskom mjestu u itelja Zvonimira Hasa zamjenjuje Nedjeljko Du~evi, a njega Mile Duji. Slijedi mandat prve ravnateljice Andreje Japund~i, dok je danaanji ravnatelj Slavko `poljari. HRVATSKO SELJA KO PJEVA KO DRU`TVO  PODGORAC Burna previranja u hrvatskoj povijesti krajem XIX. i po etkom XX. stoljea dovela su do buenja nacionalne svijesti u cijeloj Hrvatskoj. Osim do tada uobi ajenog graanskog sloja koji je aktivno sudjelovao u politi kim previranjima, svoj obol po inje davati i seljaatvo. Hrvatska koja je tada uglavnom bila  selja ka zemlja po inje se buditi i pru~ati otpor sve ja oj germanizaciji, a osobito maarizaciji. Seljaci su tada u prvim redovima, a njihovu e snagu neato kasnije prepoznati i u politiku kanalizirati veliki narodni u itelj i voa - Stjepan Radi. Prigorski kraj oduvijek je bio ~ariate hrvatstva i katoli ke vjere. Ve je Otac hrvatske domovine - Ante Star evi uvidio domoljublje prigorskih seljaka i pitomost podmedvedni kog kraja, pa je izrazio ~elju da bude pokopan u `estinama, obuven u prigorske opanke. Njegova poslijednja ~elja je izvraena, a pokraj njegove grobnice na crkvi sv. Mirka i danas ponosno i prkosno stoji natpis na kojem piae: Joa nas ima, joa Hrvata . Skromni prigorski seljaci vjerovali su u Boga i ~ivjeli za hrvatski dom, baa kao ato govori crkvena pjesma: Za te se molimo za te ~rtvujemo, lijepa naaa zemljo Hrvatska... Svoj te~ak selja ki ~ivot prepun patnje i napornog rada Prigorci su uveseljavali pjesmom. Ona je uvijek bila lijek, krijepila je duau i davala snagu za nove napore. Kako bi se ato bolje organizirali, seljaci u prigorskim selima po inju osnivati  pjeva ka druatva . Ve 1895. godine u `estinama je osnovano Hrvatsko selja ko pjeva ko druatvo  Sljeme . Godine 1920. osnovano je HSPD  Frankopan u Remetama, a 1923. godine HSPD  Prigorec u Markuaevcu. Gra anci su svoje druatvo osnovali ve 1907. godine, odmah iza susjednih `estina. Bilo je to kao ato je ve re eno teako razdoblje germanizacije i maarizacije, pa je druatvo nekoliko puta dobijalo odbijenice od dr~avnih vlasti koje nisu ~eljele potvrditi pravila druatva. Kada je napokon dobivena potvrda za slobodno djelovanje druatva, Gra anci su prionuli poslu. Dana 07. rujna. 1908. godine  Podgorac je odr~ao svoj prvi nastup u koncertnoj dvorani  Kolo u Zagrebu. Dvije godine kasnije druatvo organizira i prvu veliku zabavu u Gra anima, u gostionici Ivana Puntijara. Godine 1913.  Podgorac nastupa na gradskoj streljani uz sudjelovanje kraljevske domobranske vojne glazbe. Za vrijeme Prvog svjetskog rata druatvo je mirovalo, najvei broj lanova druatva je na bojianici, mnogi su poginuli ili ranjeni. Nakon rata Gra anci zapinju i  Podgorac nastavlja s radom. Druatvo prisustvuje prijenosu kostiju Zrinskog i Frankopana u zagreba ku katedralu, dana 30. travnja. 1919. godine.  Podgorac je aktivan ne samo u Zagrebu, nego i njegovoj airoj okolici gdje druatvo nastupa i zadobija simpatije publike. Druatvo je primalo pozive sa svih strana da svojom pjesmom uveli a razne prigode i dogaanja, a njih je bilo toliko da se veina poziva odbijala jer lanovi jednostavno nisu imali vremena za probe i nastupe. Organiziraju se tradicionalne zabave  Berba gro~a i  Miholjske zabave , a druatvo se povezuje sa okolnim druatvima s kojima uspjeano surauje. Osim ato uspjeano surauje s okolnim druatvima,  Podgorac svojim radom utje e i na osnivanje novih. O tome najbolje svjedo e rije i Markuaev ana u spomenici HKUD  Prigorec : Hodajui svaki dan pjeake dva sata put Zagreba, praanjavom seoskom cestom, naai markuaeve ki zidari Stjepan Luka in (Fr ek) i Marko Luka in (Krpek) prolazili su kroz Gra ane, komunicirali s tamoanjim ~iteljima, izmjenjivali iskustva i dogodovatine, meusobno se upoznavali, pa su se tako upoznali i s radom njihovog, ve petnaestak godina postojeeg, druatva  Podgorac . Rad i okupljanje u Druatvu u inili su im se privla nim, jer je to bilo mjesto gdje su se u slobodno vrijeme nakon napornog rada mogli okupljati i razgaliti svoje duae&   Tako je  Podgorac osim kulturno - zabavne vraio i odreenu prosvjetnu djelatnost. Sve veim anga~manom lanova i ozbiljnoau u radu druatvo po inje posjeivati i udaljenije krajeve Lijepe naae, gostuje se u Dubrovniku, Kri~evcima, Koprivnici& Godine 1922. druatvo je sudjelovalo na velikoj i sveopoj manifestaciji hrvatstva u `estinama. Manifestaciju su unato  zabrani beogradskih vlasti organizirali Hrvatski Sokol i Hrvatska }ena. Povorci koja je brojila preko 20000 ljudi pridru~io se i Podgorac, iji su lanovi pjevali budnice i domoljubne pjesme. Kako je druatvo raslo, rasla je i potreba za vlastitim domom u kojem bi se lanovi okupljali i osjeali kao svoji na svome. Temeljni kamen za budui druatveni dom polo~en je dana 10. srpnja. 1927. godine, a radovi su tekli vrlo brzo, te je ve idue ljeto  Podgorac do ekao u novim prostorijama. Novi dom trebao je biti poticaj za ato uspjeaniji rad druatva, no  Podgorcu i cijeloj Hrvatskoj slijedili su teaki dani. Ubojstvo Stjepana Radia bilo je samo uvertira u ono ato je slijedilo. Velikosrpska diktatura kralja Aleksandra Karaorevia imala je za cilj uniatiti svaki tra ak hrvatske neovisnosti i samobitnosti. U tim teakim godinama  Podgorac ne posustaje, iako su prilike teake, sve viae mlaih lanova preuzima teret na svoja lea. U organizaciji mlaih lanova i uz potporu starih osniva a  Podgorca druatvo je godine 1937. proslavilo svoju trideesetu obljetnicu. Godine 1938. po prvi puta nastupa  Podgorac na zagreba koj radio stanici. Ni~u se nastupi, a osobito vrijedi izdvojiti godinu 1940. i turneju po Jadranu. Uskoro je Hrvatsku kao i cijelu Europu zahvatio Drugi svjetski rat. Kao ato je ve napomenuto Gra ani sve do samog konca rata nisu bili izravno pogoeni ratnim zbivanjima, pa se ~ivot odvijao normalnim tokom. U jesen 1941. godine druatvo je odr~alo koncert u lje iliatu  Brestovac na Medvednici. Tom su prilikom pjevane hrvatske budnice;  Planula zora ,  Zdravo da si domovino mila ,  Oj Hrvati oj junaci ,  Hrvatom ,  Star evieva himna i druge. Bilo je to vrijeme opeg oduaevljenja i nade u mladu hrvatsku dr~avu. Va~no je istaknuti da je  Podgorac do konca 1942. godine podmirio sve dugove. Iste godine, u mjesecu rujnu druatvo je proslavilo 35-godianjicu osnutka koju je svojim prisustvom uveli ao dr. Ante Paveli. Tom je prilikom kao ato je ve navedeno posveena i zastava HSPDa  Podgorac . Svraetak rata 1945. godine donio je Hrvatskom narodu komunisti ku vlast i novu Jugoslaviju koja nije obeavala niata dobrog. To je ubrzo osjetio i  Podgorac u iji se dom uselila Jugoslavenska armija. Druatvo je zbog toga bilo prinueno pronai nove prostorije, a u susret mu je izaala ~upa sv. Franje Ksaverskoga i osniva  druatva Vinko Bani kod kojih su se odr~avale probe. Nakon mjeseci odsutnosti iz vlastito doma,  Podgorac se iseljenjem vojske vraa u svoje prostorije te zapo inje s radom. Osniva se tamburaaka sekcija, koju je osnovao prijatelj druatva Franjo Ljubi. Godine 1956. po prvi puta u druatvo se uklju uju i ~ene, sa svojim pjeva kim zborom. Ve idue godine druatvo je proslavilo 50-godianjicu postojanja sa velikim koncertom u zgradi Hrvatskog glazbenog zavoda, a pod ravnanjem zborovoe Mirka Cajnera. Kako je lanstvo raslo druatveni dom postajao je sve sku eniji. Zbog toga je 1964. godine nadograen. U to vrijeme osnovana je i folklorna sekcija, koja je svojim plesovima znatno obogatila repertoar druatva. Godina 1965. osobito je zna ajna za povijest  Podgorca . Te je godine druatvo snimilo plo u  Bo~inih pjesama ato je u vrijeme komunizma predstavljalo pravi podvig i oslikavalo hrabrost mladih Gra anaca i Gra anki. Za nevedenu je plo u  Podgorac primio  Zlatnu i  Dijamantnu plo u ato je tada, a i danas predstavljalo velik uspjeh. Uskoro nakon toga druatvo snima tradicionalnu  Prigorsku svadbu kako bi se sa uvao taj lijepi i stari obi aj. U godini 1971. druatvo intenzivira svoj rad i pridonosi  Hrvatskom proljeu . Slom  Hrvatskog proljea nije obeshrabrio  Podgorac koji i dalje daje obol hrvatskoj kulturi i tradiciji, osobito plo om  Vila Velebita koja je bila omiljena kod hrvatske dijaspore. Godine 1974. u Gra anima je organiziran  Prigorski dan . Veliki 70-godianji jubilej postojanja  Podgorac je 1977. godine proslavio u koncertnoj dvorani  Vatroslav Lisinski i na ljetnoj pozornici u Gra anima. U tom vremenu druatvo po inje intenzivirati odnose sa Gradiaanskim Hrvatima, a sudjeluje i na  Vinkova kim jesenima . Godine 1983. druatvo sudjeluje na smotri u dvorani  Vatroslav Lisinski , u Glazbenom zavodu i na  Tjednu kajkavske kulture . Osim kulturno - umjetni kim radom Podgorac se okuaao i u izdavaatvu te je 1988. godine izdao knjigu  U vrtlogu ~ivota gra anskog pjesnika Stjepana Baneka. Iste je godine unato  financijskim poteako ama popravljeno i kroviate druatvenog doma. Duatvo sudjeluje u cijelokupnim dogaanjima u listopadu 1990. godine, kada je na sve an na in vraen spomenik banu Josipu Jela iu na sredianji zagreba ki trg. Iste je godine obilje~ena 25-godianjica izdavanja plo e  Bo~inih pjesama . Do ek 1991. godine  Podgorac je proslavio u druatvu predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana na Trgu bana Josipa Jela ia. Ratna zbivanja i srpska agresija na Hrvatsku odrazila su se i na djelovanje druatva. Mnogi lanovi druatva odlaze na bojianicu braniti domovinu, a sam druatveni dom koristi Hrvatska vojska. Unato  ratu i bezbrojnim neprilikama druatvo 1992. godine uspjeano proslavlja 85-godianjicu svojeg postojanja u kazaliatu  Komedija . Ve idue godine po prvi je puta osnovana ~enska tamburaaka sekcija pod imenom -  Gra anske puce . Godine 1994.  Podgorac u slavu 900-godianjice grada Zagreba organizira proslavu pod nazivom -  Kualec Gra anski Zagrebu za 900 ljeta Gospodnjih . Iste je godine za HTV snimljena emisija  Prigorski obi aji za Badnjak . Na samo Januaevo (sv. Ivan) druatvo je odr~alo bo~ini koncert u zagreba koj katedrali. Idue godine druatvo ponovno snima tv emisiju na starim gra anskim lokalitetima (Isce, Gra anski Ribnjak, Gostiona Puntijar). Slijede gostovanja po Njema koj, Slova koj, Sloveniji& No nije zaboravljen ni zavi aj, druatvo nastupa u Gra anima i Remetama. I tako korak po korak, domovina je osloboena, a  Podgorac je iz dana u dan rastao i airio ljubav prema Gra anima, Zagrebu i Hrvatskoj ostajui uvijek vjeran domu i vjeri svojih pradjedova. U stotoj godini svojeg postojanja (1907-2007) druatvo je postalo va~an imbenik u kulturnom ~ivotu Gra ana, Zagreba pa i cijele Hrvatske, ije ime airi i promi e diljem Europe i svijeta. POLITI KI DOGAAJI U GRA ANIMA od 1918. do 1945. godine Iako su Gra ani u proalosti bili malo i na prvi pogled u politi kom smislu marginalno selo, stvarna je situacija bila druga ija. Kao ato emo vidjeti u daljnjem tekstu kroz cijelo XX. stoljee u Gra anima su djelovale razne politi ke organizacije, a selo su posjeivale vodee politi ke osobe toga doba. Razdoblje druatveno  politi kih dogaaja XX. stoljea do Prvog svjetskog rata ve je opisano u poglavlju `kola u Gra anima. Bilo je to vrijeme, kada je u Gra anima osnovana Pu ka akola i HSPD Podgorac, dva va~na imbenika u povijesti Gra ana. Za vrijeme Prvog svjetskog rata gra anski su seljaci uvjetno re eno  ~ivjeli dobro. Iako je bila velika skupoa, a nekih namirnica uope nije bilo, Gra anci su zahvaljujui inflaciji uspjeano pre~ivjeli ratne godine;  ...Meutim, dobra strana rata je ato se seljak na lagani na in rijeaio duga. Ako je imao u mirno doba do 1000. kruna duga, to je ve bilo mnogo. Sada proda malo deblje svinj e i evo mu 3000. kruna! Za nekoliko koaara treaanja ( ljetos 1917. godine su bile 1. kg po 5. do 6. kruna) ili kruaaka dobi par stotina kruna. Naro ito se pomoglo seljaatvu uz gradove, osobito u okolici Zagreba. }itelji gra anske opine bave se slaninarstvom, mljekarstvom i vrtlarstvom. Osobito su za povre izvukli silan novac. Prosjaka ovdje nema, a sirotinja se mo~e sada na prste prebrojiti. Tko je siromaaan ide na nadnicu susjedu za 20. kruna bez hrane, a za 10. do 15. kruna s hranom.  Tim je rije ima u itelj Stanislav Horvatin opisao gospodarsko stanje Gra anaca tokom Prvog svjetskog rata. XX. stoljee ostat e upameno kao stoljee krvavih ratova, kako dva velika svjetska rata, tako i niza lokalnih ratova. Hrvatska je okusila svu njihovu gor inu, a Gra ani u tome nisu bili iznimka. Prvi svjetski rat strahovito je pokosio muaku populaciju Gra anaca, Drugi svjetski rat vodio se i na teritoriju Gra ana, a donio je nove ~rtve i komunisti ki teror, a Domovinski rat ostvario je dugo ~eljeni san svih gra anskih generacija, neovisnu hrvatsku dr~avu. Prvi svjetski rat, prva je velika tragedija koja je u XX. stoljeu pogodila svijet. Sela Gra ani, Zve aj, Dolje i Bliznec, koja su ono vrijeme zajedno brojala neato viae od 1000. stanovnika podnijela su u tom ratu ogromne ljudske ~rtve. Muakarci u dobi od 18 do 50 godina borili su se u Austro-Ugarskoj vojsci na ratiatima od Bosne, Srbije, Galicije pa sve do Italije. Njih 17 polo~ilo je svoje ~ivote: Mijo Jela i - Gra ani kbr. 3, Ivan Vincek - Dolje kbr. 50, Lacko uran - Dolje kbr. 3, Juraj Haramin i - Gra ani kbr. 27, Ivan Haramija - Gra ani kbr. 51., Lacko Trn evi - Gra ani kbr. 83., Jakob Kos - Gra ani kbr. 156., Lacko Bani - Gra ani kbr. 91., Lacko Bani II.- Gra ani kbr. 87., Nikola Banek - Gra ani kbr. 68., Juraj Bani - Gra ani kbr. 90 a., Jakob Bani - Gra ani kbr. 85., Slavko `elendi - Bliznec kbr. 26., Imbra urak - Gra ani kbr. 76., Ivan Radi - Dolje kbr. 56 a., Juraj Miholi - Dolje kbr. 33a i Mijo Radi kbr. 14. Osim poginulih bio je i veliki broj zarobljenih i ranjenih. Zarobljenici su uglavnom bili zato eni u Rusiji, te su se posljednji u domovinu vratili, tek nekoliko godina nakon zavraetka rata. Joa za vrijeme rata u Gra anima dolazi do odreenih politi kih aktivnosti. Pojedine stranke pokuaale su pridobiti politi ki nedefinirane i neodlu ne seljake. Tako su ve 29. lipnja 1918. godine, lanovi Socijalisti ke stranke pokuaali u Gra anima odr~ati skupatinu. Strana ki skup trebao se odr~ati u gostionici Jakoba Grdjana, ali je sve ostalo samo na pokuaaju. Unato  prvotnom neuspjehu, socijalisti nisu odustajali. Igrajui na kartu ope nestaaice odreenih namirnica, pokuaavaju oko sebe okupiti nezadovoljne seljake. Budui ponovno nisu uspjeli, odlu ili su pri ekati kraj rata i tada krenuti u politi ku akciju. Kraj rata 1918. godine cjelokupna je Hrvatska do ekala sa olakaanjem. Austro - Ugarska monarhija raspala se na viae manjih dijelova, a Hrvatska je 29. listopada 1918. godine stekla nezavisnost i samostalnost. No ne zadugo, suludo srljanje u nepoznato koje je najbolje opisao Stjepan Radi svojom poznatom uzreicom o guskama u magli, dovelo je Hrvatsku 1. prosinca 1918. godine u zajednicu koja se nazvala  Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Na reakcije o ujedinjenju sa Srbijom nije trebalo dugo ekati. Dogaaji koji su se zbili 5. prosinca 1918. godine na zagreba kom Trgu bana Jela ia, kada su zbog demonstracija protiv  Prvo prosina kog akta ubijeni hrvatski domobrani, pokazali su u kojem e smjeru krenuti centralisti ki orijentirana dr~ava. Raspolo~enje hrvatskih seljaka nakon ujedinjenja sa Kraljevinom Srbijom ,najbolje oslikava re enica Vladka Ma ka;  U Hrvatskoj ustanak je bio u zraku. Prva provokacija bila je prikladna izazvati pobunu.  Doista, Hrvatska je tih dana bila na rubu ustanka. Gra ani nisu bili iznimka, narod je bio spreman, ali mu je nedostajalo odlu no i hrabro vodstvo. Dana 27. svibnja 1919. godine, za vrijeme svete mise u remetskoj ~upnoj crkvi, gra anski su mladii pjevali i vikali pod licitarskim atandom. Nije poznato ato su pjevali, ali gotovo sigurno su u pitanju bile hrvatske nacionalne pjesme. Jer ubrzo nakon pjesme, usljedile su verbalne prepirke sa ~andarima, a onda i fizi ki sukob. Gra anci su navalili na ~andare, koji su po eli pucati u zrak, te su ih na taj na in uspjeli rastjerati. U sukobu su s gra anske strane sudjelovali sinovi Jakoba Grana i njegovog brata, Mato Kranjec, Bla~ Banek i Mijo Mihalin i. Situacija se nije smirivala ni iduih godina. U Gra anima, kao i u cijeloj Hrvatskoj, seljaci nisu prihvaali ujedinjenje sa Srbijom, a joa im je viae smetala srpska prevlast i samovolja ~andara, koji su nerijetko posezali za oru~jem i batinama. O tome najbolje svjedo i zapis remetskog ~upnika Leopolda Rusana, koji je uo io kakvo je raspolo~enje meu njegovim ~upljanima;  ...10. lipanj. 1920. godine...Srbi hoe hegemoniju nad Hrvatima i Slovencima, a njihovi ~andari i vojnici brutalno postupaju na svakom koraku s naaim narodom. Narod je hrvatski ve sit i presit jedinstva.  U kolikoj je mjeri narod u Gra anima i okolnim selima bio ogor en ujedinjenjem, najbolje govori injenica da su seljaci odustajali od pohaanja crkvenih obreda, ako su oni na bilo koji na in bili vezani uz novu dr~avu i srpskog kralja Petra;  ...4. sije anj. 1920. godine...nedjelja je prva u mjesecu i nedjelja Imena Isusovog...Pobo~nost je bila dosta slabo posjeena zbog nemara s jedne strane, a s druge strane zbog toga ato je svijet neki dr~ao, da je to sve agitacija za Srbiju i kralja Petra, a o tom narod ne mo~e ni uti.  U tim burnim poslijeratnim godinama, koje su bile optereene nacionalnim pitanjima, u Gra anima svoju aktvnost ponovno obnavljaju socijalisti. Nakon nesupjeha koje su do~ivjeli za vrijeme rata, ponovno kreu u politi ku borbu i okupljanje lanstva. Planovi su im o ito bili ambiciozni, jer je u Gra ane stigao Vilim Bukaeg, njihov strana ki povjerenik za socijalnu skrb, a kasnije vodei du~nosnik stranke. No, uspjeha nije bilo;  ...6. sije nja (1919. godine) je nakanio poslijepodne povjerenik za socijalnu skrb socijalista, Bukaeg, dr~ati skupatinu u Gra anima, no nije mogao, jer su ga juna ki natjerali ljudi iz Markuaevca.  Socijalisti su do~ivjeli potpuni neuspjeh. Bio je to njihov poslijednji pokuaaj u Gra anima. Njihova je politika uskoro pala u sjenu HRSS  a, koji e u meu hrvatskim seljacima uskoro do~ivjeti veliku popularnost. Prve izravne promjene koje su Gra anci osjetili na politi kom planu, bile su na lokalnoj razini. Dana 1. sije nja 1921. godine prestala je djelovati upravna opina `estine, pod koju su Gra ani do tada pripadali. Istog je dana po ela uredovati nova upravna opina Gra ani, u koju su uale dvije porezne opine i to: Remete sa selima Dolje, Zve aj, Bliznec, Remete, Bukovec, Bukovec donji, Bukovec gornji sa 1800 stanovnika i Gra ani sa 800 stanovnika. Po novom sustavu porezna opina Remete birala je osam opinskih odbornika, a porezna opina Gra ani etiri. Od prijaanje upravne opine `estine osnovane su tri nove upravne opine i to: ~upa `estine - upravne opina `estine, ~upa Remete - upravna opina Gra ani i ~upa sv. `imuna Markuaevec - upravna opina Markuaevec. Prve godine ~ivota Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pokazale su kakav e biti status Hrvata u novoj dr~avi. Centralisti ki krugovi beogradskog re~ima odmah su nametnuli svoju igru smatrajui novu dr~avu proairenom Srbijom. Glavnu ulogu na hrvatskoj politi koj sceni imala je  Hrvatska republikanska selja ka stranka - (HRSS). Njen voa Stjepan Radi, temeljio je svoj program na snazi hrvatskog seljaatva, ali se kasnijih godina stranci pridru~uju i hrvatski graanski slojevi, te ona postaje glavni nositelj hrvatske ideje koja prerasta u svojevrstan pokret. Shvaajui va~nost hrvatskih seljaka Radi esto odr~ava politi ke skupove i dr~i govore. Posjeuje sela diljem Hrvatske i podi~e selja ku svijest. U sklopu takvih akcija Radi u tri navrata posjeuje i Gra ane . Godine 1920. Radi po prvi puta posjeuje Gra ane. Cilj njegova dolaska bio je osnivanje organizacije HRSS - a u Gra anima. Okupljeni narod oduaevljeno sluaa Radiev govor u kojem iznosi temeljne nauke i program stranke. Zahvaljujui dobrom, eufori nom govoru kakve je Radi esto znao odr~ati, mnogobrojni se Gra anci u lanjuju u seosku organizaciju stranke. Predsjednik mjesne organizacije postaje Stjepan Kos. Prvi Radiev posjet Gra anima sa simpatijama je popratio i vele asni Rusan;  U Gra anima Radi dr~i skupatinu za selja ki dom. Svi Hrvati nadaju se spasu domovine preko njega. Bog dao!  Drugi Radiev dolazak u selo 1922. godine bio je joa veli anstveniji. HRSS - ovog vou do ekuje narodna konjica, odjekuju pucnji iz mu~ara, posvuda cvijee i hrvatske trobojnice. Pod stoljetnom lipom koja i danas stoji kraj crkve sv. Mihalja odr~ana je skupatina Mjesne organizacije HRSS - a. Stjepan Kos dr~i uvodni govor i predaje rije  Stjepanu Radiu, ija stasita pojava stiaava ~amor Gra anaca i pretvara ih u mirne sluaa e. Poslije skupatine bila je prireena narodna veselica, selja ki tamburaaki zbor svira, a HSPD "Podgorac" pjeva pjesmu  Volga, Volga . Svi odaju po ast svome velikom voi i u itelju Stjepanu Radiu koji uzima rije  okru~en Mjesnim odborom organizacije HRSS - a i pozdravlja najprije sve prisutne, pozivajui ih da svi rade slo~no i svima stavlja na srce program HRSSa. Za razliku od prvog posjeta, kada je sa simpatijama gledao na Radiev dolazak u Gra ane, remetski ~upnik oatro je kritizirao Radia;  ...2. velja e 1922. godine...Radi, voa republikanske stranke na svakoj skupatini o eae se po sveenstvu. U Gra anima meu inim rekao  Ne trebate pitati popove, kad budete Boga molili. To je njegovo vje no posprdno zvati sveenstvo popovi.  Iako je Stjepan Radi bio prakti ni vjernik, a lanstvo njegove stranke gotovo u potpunosti katoli ke vjeroispovjesti, esto je isticao svoje antiklerikalne stavove. No to nikada nije dovelo u pitanje odnose HRSS  a (kasnije HSS  a) i Katoli ke crkve. Budui je u hrvatskom seljaatvu bila duboko ugraena pu ka pobo~nost i sam slogan stranke glasio je Vjera u Boga i selja ka sloga. Ve u proljee idue 1923. godine Radi ponovno dolazi u Gra ane. Malo prigorsko selo o ito se svidjelo selja kom voi. Po prekrasnom vremenu, ponovo pod starom lipom odr~ava se veliki narodni zbor na kojem je posveena zastava Mjesne organizacije Gra ani. Radi je do ekan sve anije no ikad prije, u pratnji narodnog konjaniatva, na staroj mitnici (gradskoj granici) do ekuju ga gra anski mladii u narodnim noanjama. Cijelo selo okieno je hrvatskim barjacima i cvijeem, a pred akolom ispod postavljenog slavoluka, mala djevoj ica predaje Radiu cvijee uz rije i: Dao Bog gospodine predsjedni e da vaae dijelo i rije i procvatu kao ovo cvijee . Oduaevljen ovim rije ima Radi dr~i govor pozivajui na rad, slogu i ljubav prema Hrvatskoj. Bio je to do tada najvei skup HRSS - a u Gra anima, uz brojne Gra ance, prisustvovale su i druge strana ke podru~nice iz zagreba kog kotara, te ak sedam narodnih zastupnika stranke. Nastupilo je nekoliko kulturno umjetni kih druatava, osim domaeg "Podgorca", nastupili su "Sljeme" i "Ora ". Na kraju skupatine grmili su mu~ari, a otpjevana je i pjesma "Volga, Volga" koju je Radi ukratko objasnio prisutnim seljacima. Pjesma je bila logi na posljedica onodobnog Radievog oslanjanja na revolucioniranu Rusiju. Koliko je Rusija tada bila velika u Radievim o ima, vidljivo je iz zavraetka zbora koji je zavraio klicanjem Rusiji. Posjeti Stjepana Radia Gra anima dojmili su se gra anskih seljaka koji u velikoj mjeri pristupaju stranci. No ponovo se nisu dojmili remetskog ~upnika, koji je imao sasvim drugo vienje HRSS  ovog skupa;  ...31. svibanj 1923. godine...je bio u Gra anima blagoslov barjaka HRSS  a. Poslije blagoslova bila je pu ka skupatina. Govorilo je osam govornika, ali na ~alost sve jedan gore od drugoga. Junaatvo im je bilo, posebno Radievo, psovati sveenike.  Za razliku od remetskog ~upnika Leopolda Rusana, koji je svaki Radiev dolazak zabilje~io i kriti ki analizirao, gra anski u itelj Stanislav Horvatin o ito nije imao potrebu ni jedan od tih Radievih posjeta zapisati u akolski ljetopis. Nepoznat je razlog zbog kojeg dogaaji nisu upisani budui ljetopis spominje sve va~ne druatvene, vjerske i politi ke dogaaje. Dolazak kraljevskog ministra, generala Petra }ivkovia u Remete 1930. godine, te boravak kraljevia Petra i kraljice Marije u Zagreb 1931. godine ipak su zapisani u akolski ljetopis, iako nisu bili izravno vezani za Gra ane. U itelj Stanislav Horvatin ili nije gajio simpatije prema Stjepanu Radiu i njegovoj stranci ili je kao dr~avni slu~benik bio u strahu od re~ima, budui nije spomenuo niti Radievo ubojstvo u skupatini 1928. godine, dok se s druge strane osvrnuo na dogaaje od male va~nosti za Gra ani, poput Vidovdana o kojem je i odr~ao govor. Gotovo je sigurno u pitanju bio strah za vlastitu slu~bu i posao, jer je u itelj Stanislav Horvatin bio Hrvat, katolik, ali i osoba koja je brinula za svoju obitelj, te je na taj na in nije ~elio dovesti u opasnost. Da je hrvatsko u iteljstvo bilo zabrinuto za svoju slu~bu, ali i lojalno hrvatskoj nacionalnoj ideji svjedo i zapis remetskog ~upnika iz 1925. godine. Te je godine slavljena proslava tisugodianjice Hrvatskog kraljevstva. Proslava je odr~ana u Remetama, a uz sudjelovanje remetskih i gra anskih seljaka, bili su prisutni i u itelji kojima je bilo teako odabrati stranu;  ...srpanj 1925. godine...Braa (Dru~be) Hrvatskoga Zmaja namislila su u veem obsegu proslavu 1000. godianjice, ali ne mogu izvesti. S toga je sveenstvo na njihovu ~elju oglasilo za 4. srpanj na ve er zvonjenje kroz sati i paljenje krijesova. I ovdje je tako oglaaeno. Ovdje je bila mala neprilika s u iteljima, jer moraju radi naroda prisustvovati, a opet se boje (Svetozara) Pribi evia. ini se, da im je srce uznemireno, ato to vodi sveenstvo...Poslije ve ernje mise sam dao zapaliti pred Lurdskom kapelom veliki krijes po najstarijim prisutnim ~upljanima: Mirku Zubaku iz Remeta, Josipu Gjuraku iz Gra ana i Miji Dolov aku iz Dolja. Kad je krijes zapaljen narod je zapjevao  Lijepa naaa domovino i nastavio  Oj Hrvati joate ~ivi ,  Joa Hrvatska ni propala . Zavraena je ta sve anost s pjesmama  Do nebesa nek se ori i  Zdravo Djevo svih milosti puna . Narod je sam pjevao jer u itelji nijesu htjeli po imati, a ni pjevati zbog Pribi evia. Iza poklika  }ivila Hrvatska , narod se raziaao kuama.  Proslava tisugodianjice Hrvatskog kraljevstva odr~ana je i u Gra anima;  ...20. rujan 1925. godine...Proslava tisugodianjice hrvatskog kraljevstva u Gra anima. Proslava je dostojno ispala. }upnik je zavraio svoj govor sa  Slava kralju Tomislavu!, }ivio sveti Otac Papa Pijo XI. !, }ivila Hrvatska!, }ivio hrvatski narod! Narod je na sve to oduaevljeno uzvraao!  Tom je prilikom, HSPD Podgorac u kapeli sv. Mihalja, postavilo mramornu spomen plo u u slavu Hrvatskog kraljevstva. Godine 1925. HRSS pravi zaokret u svojoj politici, te posti~e sporazum sa srpskim radikalima. Stjepan Radi priznaje dinastiju Karaorevia i mijenja ime stranke u HSS (Hrvatska selja ka stranka), izbacujui republikanstvo iz naziva. Osim Mjesne organizacije HSS - a u Gra anima koja je djelovala pod vodstvom Stjepana Kosa, od 1927. godine u selu djeluje Omladinska organizacija HSS - a. Prva sjednica odr~ana je 1. kolovoza 1927. godine, a na njoj su bili izabrani Upravni i Nadzorni odbor, te podijeljene funkcije. Za predsjednika organizacije izabran je Mirko Kos, za zamjenika - Miroslav Bani, za tajnika -Vid Horvati, za zamjenika tajnika -Tomo Radi, za blagajnika -Vid Jela i, a za zamjenika - Antun Bani. Upravni odbor inili su Rudolf Kos, Franjo Kranjec, Matko Kos i Vid Lovrekovi. Nadzorni odbor djelovao je u sastavu - Nikola Bani, Franjo Boanir i Bla~ Kos. Organizacija je u samom za etku brojala 34. lana, a tokom postojanja broj lanova stalno je varirao. Sastanci su se isprva odr~avali u raznim gra anskim gostionicama, ponajviae kod Mirka Matka i Vida Jela ia, da bi se izgradnjom druatvenog doma preselili u njegove prostorije. Aktivnost organizacije bila je airokog spektra. Godine 1927. gra anska je mlade~ raspa avala i lijepila HSS - ove plakate, te su pojedinci doali u sukob sa ~andarima. Pojedinci su zavraili i na zatvorskim kaznama, te ih je druatvo u tu svrhu nov ano pomagalo, o emu svjedo e rashodi koji se nalaze zapisani u knjizi. Postavljanje plakata i dijeljenje letaka bilo je vezano uz oblasne i parlamentarne izbore koji su odr~ani u sije nju i rujnu 1927. godine. Prvo su 23. sije nja odr~ani oblasni izbori. U Gra anima je od 912. glasa a sa pravom glasa, glasovalo njih 536., a rezultati su bili sljedei: Hrvatska selja ka stranka, 439. glasova Hrvatski federalisti, 79. glasova Hrvatska pu ka stranka, 10. glasova Socijalisti, 4. glasa Samostalna demokratska stranka, 3. glasa HSS je odnio uvjerljivu pobjedu, kako u Gra anima, tako i u cijeloj Zagreba koj oblasti, te mu je ukupno pripalo ak 70. od moguih 80. mandata. Za rujan iste godine bili su raspisani parlamentarni izbori na razini dr~ave. Izborna previranja u Gra anima zapo ela su u srpnju. Jedan manji broj Gra anaca okrenuo je lea HSS  u i po eo agitirati za Demokratsku stranku Ljube Davidovia;  ...Propali sinovi hrvatski idu u Demokratsku stranku. 7. srpnja su dr~ali pouzdani sastanak kod Grdjana u Gra anima, gdje su uhvatili neato propalih tipova. Opet vode Grdjan i Puntijar, koji su u sije nju radili za Hrvatsku federalisti ku stranku.  Na izborima koji su odr~ani 11. rujna, u opini Gra ani glasovalo je 623. od popisanih 849. bira a, a rezultati su bili sljedei: Hrvatska selja ka stranka, 427. glasova Demokratska stranka Ljube Davidovia, 94. glasa Hrvatski blok, 82. glasa Radikalna stranka, 10. glasova Nezavisni radnici (komunisti), 7. glasova Hrvatska pu ka stranka, 2. glasa Iako je broj HSS  ovih glasova u odnosu na oblasne izbore ostao gotovo podjednak, zamjetan su broj glasova dobili Demokrati Ljube Davidovia i Hrvatski blok. Takve rezultate treba gledati u svjetlu Radieve odluke, da nakon dobivenih oblasnih izbora povea poreze gradu Zagrebu za ak 10. milijuna dinara. Iako opina Gra ani u to vrijeme joa nije bila dio grada Zagreba, dio se gra anskih glasa a okrenuo drugim opcijama, prvenstveno Demokratskoj stranci, koja je u predizbornoj kampanji agitirala u Gra anima, i Hrvatskom bloku kao najradikalnijoj hrvatskoj opciji, a koju su predvodili Ante Trumbi i Ante Paveli. HSS je do~ivio veliki izborni poraz, osobito u Zagrebu, gdje je je Hrvatski blok odnio uvjerljivu pobjedu, osvojivai 9795. glasova, nasuprot samo 3507. HSS  ovih. No gledajui ukupne rezultate u Gra anima, HSS je sa 427. glasova ostvario uvjerljivu pobjedu, baa kao ato je ostvario pobjedu na airem podru ju grada. Zanimljivo je primjetiti opasku remetskog ~upnika Leopolda Rusana na rezultate izbora, pa tako uz broj glasova Hrvatske pu ke stranke stoji;  2. glasa, ostalo pokradeno? , a uz broj glasova Davidovievi Demokrata;  94. glasa, krali najviae . }upnikove su simpatije o ito bile na strani Hrvatske pu ke stranke, ato je i logi no jer je to bila stranka katoli kih i konzervativnih na ela, koja se zalagala za hrvatsku neovisnost i posebnost. S druge strane, bila je razumljiva njegova antipatija prema Demokratskoj stranci, koja je bila unitaristi ke i centralisti ke orijentacije. Iako su njegove opaske mo~da i djelomi no to ne, osobito one koje se ti u krae u korist Demokratske stranke, teako je vjerovati da su pokradeni glasovi Hrvatske pu ke stranke, jer se radilo o maloj i gotovo marginalnoj stranci, koja je bila u sjeni HSS  a i Hrvatskog bloka. Vjerojatnijom se ini mogunost da su u Gra anima pokradene upravo te dvije stranke, osobito Hrvatski blok. Rezultati izbora odrazili su se i na lokalno  politi ke dogaaje. Dana 13. rujna 1927. godine preselilo se opinsko poglavarstvo iz Gra ana u Remete. Na taj na in Gra ani su prestali biti srediate opine, a kao razlog seljenja upravnog srediata u Remete, remetski ~upnik vidi rezultate posljednjih izbora;  ...13. rujna preselilo se opinsko poglavarstvo iz Gra ana u Remete. To je dalo sresko poglavarstvo kao nagradu za 94. kuglice u kutiji demokratske stranke.  Teako je ne uo iti sarkazam u ovoj re enici. Ve 2. listopada iste godine odr~ani su opinski izbori u novoj opini sa sjediatem u Remetama. Tenzije su bile visoke, a zbog izbora je Miholjsko proatenje u Gra anima proalo bez alkohola i glazbe. Rezultati izbora bili su porazniji za HSS no ikad prije; Demokratska stranka, 233. glasa Hrvatska selja ka stranka, 143. glasa Hrvatski blok, 137. glasova Do ovakvih je rezultata dovela poja ana agitacija demokrata s jedne i radikalni nacionalizam Hrvatskog bloka s druge strane. Radievo pribli~avanje srpskim politi kim krugovima, takoer je dovelo do poveanog broja glasova u korist Hrvatskog bloka koji je zagovarao radikalniju hrvatsku politiku. `to se ti e pobjede Demokratske stranke, dio je glasova mogue opet bio pokraden, ali je njihova pobjeda bila injenica koju se nije moglo zanemariti. No loai izborni rezultati nisu obeshrabrili gra anske aktiviste HSS  a. U to se vrijeme njihova aktivnost temeljila na kulturnoj i humanitarnoj djelatnosti. Mladi gra anski HSSovci sudjelovali su sa svojim barjakom na mnogobrojnim strana kim skupovima u Markuaevcu, Bukovcu, Vrap u, `estinama i drugdje. Sastanke organizacije u Gra anima povremeno su posjeivali i viai du~nosnici stranke poput Bo~idara Magovca - predsjednika mlade~i HSSa na razini dr~ave, koji je sa joa 40-ak lanova prisustvovao sastanku 8. prosinca. 1927. godine. Organizacija je imala i kulturno-zabavnu sekciju koja je na HSSove skupove odlazila s tamburicama, te uveseljavala prisutne goste. Kako bi pomogli stanovniatvu u siromaanim krajevima Hrvatske, gra anski HSSovci odlu uju nov ano pomagati Hrvate u Hercegovini. U tu su svrhu po etkom 1928. godine skupili 1053. dinara. Priloge su skupila sela; Gra ani, Dolje, Zve aj i Bliznec. Naknadno su Gra anci skupili joa 50 dinara, te ih poslali u Hercegovinu. Skupljanje nov anih priloga za Hercegovinu, pokazalo je ja anje svijesti o zajedniatvu svih Hrvata, osobito seljaatva, ato je bio temeljni nauk Stjepana Radia. No, politi ka situacija u zajedni koj dr~avi svakoga je dana postajala sve te~om. Dogaaji koji su uslijedili to su zorno potvrdili. Ubojstvo hrvatskih zastupnika - Gjure Basari ka i Pavla Radia, te ranjavanje Stjepana Radia, Ivana Pernara i Ivana Grandje u beogradskoj skupatini - 20.lipnja. 1928. godine, uzdrmalo je cijeli hrvatski narod, pa tako i Gra ance. Na sam dan atentata odr~ana je u Gra anima  ~alobna sjednica , na kojoj je odlu eno da svi gra anski lanovi HSSa sa barjakom mjesne organizacije isprate Pavla Radia i Gjuru Basari ka na vje ni po inak. Odmah po primitku vijesti o atentatu u skupatini, Gra anci su ~eljeli zvonima sv. Mihalja oglasiti nesretan dogaaj, ali im je remetski ~upnik zabranio. Njegov animozitet prema Stjepanu Radiu i HSS  u, o ito nije nestao ni u tim kriti nim trenucima. Sedam dana kasnije poslana je sa~alnica vodstvu HSS -a u kojoj stoji:  Ogor eni nad razbojni kim napadajem u narodnoj skupatini nad predstavnicima hrvatskog naroda, izrazujemo najdublje sau eae u vaaoj velikoj tuzi, a naaem predsjedniku ~elimo skoro ozdravljenje. Vje na slava mu enicima, }ivio naa voa i predsjednik gospodin Stjepan Radi, }ivili dr. Pernar i Grandja.  Cjelokupno lanstvo organizacije prisustvovalo je 28 lipnja 1928. godine s barjakom na Svetoj misi zaduanici u Remetama. Koliki je bio ugled HSSa i njegovih predstavnika u narodu najbolje govori injenica da su gra anske gostionice tih dana zbog korote  izbacile tamburaae. Sam do ek ranjenog Stjepana Radia i ostalih zastupnika u Zagrebu 8. srpnja bio je veli anstven. Tisue ljudi na zagreba kom Glavnom kolodvoru do ekale su tada vodeu osobu hrvatske politi ke scene. Gra anci su ponovno u prvim redovima, na samom izlazu iz vagona do ekuju HSS - ove zastupnike pjesmom koju je izvodio HSPD "Podgorac". Obu eni u tradicionalne prigorske noanje, lanovi Podgorca pjevaju: "Ne bojmo se brao mila duamanina roda svog, Hrvatska je svoja bila pa e opet svoja bit." Na ~alost oporavak Stjepana Radia nije tekao po planu. Nakon kratkotrajnog poboljaanja uslijedile su zdravstvene komplikacije. Svoje poslijednje dane Radi je proveo u svojoj kui, u Hercegova koj ulici u Zagrebu. `estorica gra anskih mladia dr~ala su povremeno stra~u pred njegovom kuom. Dana 8. kolovoza 1928. godine od posljedica beogradskog atentata preminuo je Stjepan Radi. Bio je to veliki aok za cijeli hrvatski narod kojem je Stjepan Radi u tom trenutku predstavljao, ne samo politi kog lidera ve i prosvjetitelja i u itelja selja kog naroda. Odmah iduu ve er u prostorijama HSPDa Podgorac odr~ana je ~alobna sjednica na kojoj je prisustvovalo 80ak gra anskih HSSovaca, od toga 30 omladinaca. Na sjednici su dr~ali govore; predsjednik HSPDa  Podgorac - Mirko Prekupec, predsjednik Mjesne organizacije HSS  a- Stjepan Kos, lan HSSa- Antun Dean i predsjednik Omladinske organizacije HSSa - Mirko Kos. Svi zajedno zaklju uju da se vodstvu HSSa poaalje sa~alnica sa slijedeim tekstom:  Duboko iz dna hrvatske selja ke duae potreseni smru naaega neumrloga i di noga voe Stjepana Radia izra~avamo naae iskreno sau eae, a ujedno obeajemo, da emo uvijek slijediti njegovu veliku nauku . Na velikom sprovodu Stjepana Radia -12. kolovoza 1928. godine, prisustvovalo je mnoatvo hrvatskog naroda iz svih krajeva. Ni Gra anci nisu bili iznimka, atoviae nabavili su etiri velika vijenca u ast preminulom predsjedniku. Na vijencima su stajali slijedei natpisi: "Trnovit i te~ak ti je bio put vodjo naa"  Omladinska organizacija HSSa, Gra ani kraj Zagreba. "Svom neumrlom vodji  Podgorac Gra ani "  HSPD  Podgorac "Velikom vodji hrvatskog naroda"  Djevojke iz Gra ana "Neumrlom vodji i u itelju hrvatskog naroda"- Mjesna organizacija HSSa Gra ani. Gra anski su mladii pratili prijenos Radievoga tijela iz njegove kue u "Selja ki dom", a posebnu ast su do~ivjeli ato su obu eni u stare prigorske noanje dr~ali stra~u uz odar. Po asnu stra~u dr~ali su; Mirko Kos, Rudolf Kos, Dragutin Kos, Franjo Kranjec, Andrija Bani, Gjuro Benaek, Gjuro Matko, Lovro Bani, Bla~ Kos, Dragutin Bani, Nikola Bani, Franjo Boanir, Vid Lovrekovi i Dragutin Kranjec. I danas se najstariji Gra anci sjeaju pogrebne povorke, koja se kretala od Trga Bana Jela ia, prema Gup evoj zvijezdi i dalje prema Mirogoju. Oni su tada kao djeca promatrali sprovod koji je iako miran i dostojanstven, svojom veli inom ukazivao na nezadovoljstvo hrvatskog naroda u postojeoj dr~avi. Obilje~avanje smrti Stjepana Radia zavrailo je Svetom misom zaduanicom odr~anom 23. kolovoza 1928. godine, u crkvi svetog Mihalja i komemoracijom ispod stare lipe, pod kojom je nekada Radi dr~ao govore. Komemoracija je odr~ana 26. kolovoza, a prisustvovalo je i pjeva ko druatvo "Ru~marin" iz Ba una. Smrt predsjednika stranke nije utjecala na rad HSSovog ogranka u Gra anima. Naprotiv, zbog sve veeg bunta i inata, mladi Gra anci zapinju i nastavljaju sa aktivnostima. Odr~avaju se predavanja u druatvenom domu, koja uglavnom dr~e ni~i du~nosnici HSSa iz Zagreba i okolice. Na dan Svih Svetih 1. studenog 1928. god., organizacija sa vijencem i barjakom pohodi grob Stjepana Radia i time odaje po ast hrvatskom mu eniku. Bila je to jedna od poslijednjih akcija HSSove omladine u Gra anima. Naime, 6. sije nja 1929. godine, kralj Aleksandar objavljuje svoj manifest, u kojem ukida parlament i uvodi svoju osobnu diktaturu. Zakonom o zaatiti javne sigurnosti i poretka u dr~avi, koji je kralj potpisao 6. sije nja 1929. godine, neposredno nakon objave manifesta, bile su raspuatene sve politi ke stranke, pa tako i HSS ije su strana ke prostorije zape aene. Bio je to ~estok udar na ionako krhku demokraciju. Diktatura je najviae pogodila HSS kojem je zabranjena bilo kakva aktivnost, a poja ala se i politi ka represija nad hrvatskim seljacima, ako su pokazivali i najmanju sklonost prema hrvatskom nacionalizmu. Kao i u drugim hrvatskim selima i u Gra anima je vladala zbunjenost. Novo vodstvo, sa predsjednikom Vladkom Ma kom nije zbog terora uspjelo povezati lanstvo na terenu, koje je izgubljeno u novonastaloj situaciji, pa dolazi do odreene pomutnje i besciljnosti. Prestaje se voditi i  Tajni ka knjiga omladinske organizacije HSSa u Gra anima, a lanstvo prestaje s radom ekajui bolja vremena. Dr~avni teror sve se viae poja avao, do te mjere da je pred sud izveden i sam Vladko Ma ek, optu~en za pomaganje navodno ekstremnih lanova, koji su se pripremali za oru~ane akcije protiv Jugoslavije. Ma ek je osloboen optu~be, ato je uzdrmalo re~imske krugove. U inat srpskim represalijama i zabranama, Gra anci na Bo~i 1934. godine kite svoje selo sa nekoliko hrvatskih trobojnica ;  ...Za Bo~i su po Gra anima izvjesili nekoliko zastava hrvatskih, ato ~andarima ne da mira.  Nakon smrti kralja Aleksandra Karaorevia u Marseillu 1934. godine, dolazi do odreenih promjena. Namjesniatvo koje preuzima knez Pavle Karaorevi oslobaa Ma eka iz zatvora, te raspisuje skupatinske izbore 1935. godine. Na izborima pobjeuje vladina lista Bogoljuba Jeftia sa 60.6% glasova, dok Ma ekova lista osvaja solidnih 37.4% glasova, ostvarenih uglavnom u hrvatskim krajevima. Gra anci naravno glasuju za Ma eka, no ustavni izborni sustav osigurava Jeftiu ogromnu veinu u skupatini. HSS nije ostvario izbornu pobjedu, ali je uspio u sve veem ostvarivanju hrvatskih prava kroz razne organizacije. Posebno je aktivna organizacija "Selja ka sloga" koja je djelovala i prije proglaaenja diktature 1929. godine. Pod vodstvom Rudolfa Hercega spomenuta organizacija obnavlja svoju aktivnost. Gra anci su u okviru  Selja ke sloge i u tom ranijem, pred diktatorskom razdoblju. Tako na sjednici omladinske organizacije HSS  a u Gra anima 31. studenog 1928. godine, predsjednik Mirko Kos obavjeatava prisutne o osnivanju "Selja ke sloge" u Gra anima, te poziva prisutne na u lanjenje. I HSPD "Podgorac" sudjeluje u aktivnostima "Selja ke sloge", koja organizira krovnu organizaciju selja kih pjeva kih druatava pod nazivom  "Matija Gubec". "Matija Gubec" osnovan je 5. svibnja 1926. godine, a za podpredsjednika je izabran Stjepan Banek iz Gra ana. "Selja ka sloga" organizirala je razne kulturne dogaaje na kojima je podizala svijest seljaatva i poticala seljake na odr~avanje tradicije, ato se osobito odra~avalo na noaenje narodnih noanji, koje su neposredno pred Drugi svjetski rat, kod muakog dijela stanovniatva potpuno nestale iz upotrebe. Druga va~na organizacija osnovana je 1935. godine, pod nazivom - "Hrvatska selja ka zaatita" Njena je du~nost bila atititi hrvatske seljake od nasilja srpskih ~andara, koja su bila sve eaa i brutalnija. Svu svoju neljudskost velikosrpski je re~im iskazao i u Gra anima. Dana 21. srpnja 1936. godine, srpski su ~andari u Gra anima no~evima i bajunetama zaklali Pavla Pavli ka. Zbog takvih je slu ajeva Hrvatska selja ka zaatita bila viae nego dobro doala organizacija. Predsjednik stranke - Vladko Ma ek esto je vraio smotru svojih "zaatitara", naj eae jaaui na poznatom bijelom konju, zvanom "Dervia". Legendarnog "Derviaa", Ma ek je dobio na poklon od Gjure Puntijara, bogatog gra anskog seljaka i simpatizera HSS  a. Hrvatsko pitanje postajalo je sve te~i teret jugoslavenskoj dr~avi, te se problem nastojalo rijeaiti davanjem odreene autonomije Hrvatima. Kona ni ishod pregovora HSS  a sa srpskom stranom, o itovao se u stvaranju Banovine Hrvatske - 24.kolovoza 1939. godine. Za bana je imenovan Ivan `ubaai, a Banovina Hrvatska stekla je odreenu samostalnost, u ije detalje ovdje neu ulaziti. Dana 27. rujna 1939. godine u Gra ane je pristigla velika kolona, od oko 1000. vojnika Vojske Kraljevine Jugoslavije. Povod je bila nestabilna politi ka situacija i napad Njema ke i SSSR  a na Poljsku, ime je zapo eo Drugi Svjetski rat. Vojska je uskoro otiala, da bi se ponovno vratila 7. o~ujka 1941. godine. Sve kompliciranija meunarodna politi ka situacija utjecala je i na stanje jugoslavenske dr~ave. Pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu 25. o~ujka 1941. godine, te beogradski vojni pu  27. o~ujka 1941. godine, u samo tri dana potpuno izmjenjuju politi ku i vojnu situaciju. Njema ki vojni napad na Jugoslaviju, zapo et 6. travnja 1941. godine u desetak je dana slomio demoraliziranu i slabu Jugoslavensku vojsku. Jedan od uzroka kapitulacije, koja je uslijedila 17. travnja 1941. godine, svakako je bilo i odbijanje Hrvata da brane dr~avu koja ih je cijelim tijekom svoga postojanja tretirala kao graane drugog reda. Jugoslavenski vojnici u panici su napustili polo~aje i u neredu se povla ili. Zbog toga ne udi injenica, kako su neki od njih razoru~ani i u Gra anima od slabo naoru~anih gra anskih seljaka. U tome se po sjeanju Mirka Baneka osobito isticao stanoviti Vincek zvani ehak, jer je bio brija . Na ~alost gospodin Banek se nije mogao prisjetiti njegova imena. Po njegovu sjeanju, on je naoru~an samo lova kom puakom zarobio i razoru~ao viae srpskih vojnika. Dana 10. travnja 1941. godine pukovnik Slavko Kvaternik, proglaaava stvaranje Nezavisne Dr~ave Hrvatske (NDH), a u itelj Mato Ivanuai zapisuje cjeloviti proglas u akolski ljetopis. Stvaranje Nezavisne Dr~ave Hrvatske donijelo je olakaanje u hrvatsko stanovniatvo izmu eno neprestanim ~andarskim represijama i terorom, ato se naro ito osjetilo na selu. Unato  Drugom svjetskom ratu, ratne se prilike nisu previae odra~avale na svakodnevni gra anski ~ivot. Partizanski ustanci i vojna djelovanja bili su kilometrima udaljeni od Gra ana. Veina muakaraca bila je voja ena u Hrvatsko domobranstvo, dok su se neki dragovoljno prijavili u Ustaaku vojnicu. Novi re~im donio je i novi ustroj vlasti, ustaakim logornikom imenovan je Milan Banek, a tabornikom Luka Haramija. Osim njih dvojice veliki utjecaj u Gra anima imali su Stanko Bani i predsjednik HSPD  Podgorca  Mirko Matko. Sigurnost i mir Gra anci su imali zahvaliti i blizini "Vile Rebar" u kojoj je esto boravio Poglavnik dr. Ante Paveli, ato je zna ilo veliko vojno osiguranje cijelog podru ja. Podru je "Vile Rebar" osiguravao je Poglavnikov tjelesni sdrug (PTS). Okolicu vile atitili su strateaki dobro postavljeni bunkeri i bodljikava ~ica, koji su onemoguavali pristup nepo~eljnim gostima. Osim PTS  a, u Gra anima je boravila i jedna jedinica ustaake vojnice, a noila je u gostionici Jakoba Grana. Prisutne su bile i manje grupacije hrvatskog domobranstva, a od 1943. godine i Njema ka vojska koja je kao ato je ve naglaaeno bila smjeatena u prostorijama Pu ke akole. Njema ki i domobranski asnici boravili su u privatnim kuama. Domobranski asnik, satnik Milaainovi, boravio je u kui Tome Kranjca. `to se ti e Njema ke vojske u Gra anima, po svemu sudei radilo se o dijelovima 1. lova kog pri uvnog puka. Boravak Nijemaca u Gra anima imao je loau i dobru stranu. Loaa strana je svakako bila boravak Nijemaca u akolskoj zgradi, ato je uzrokovalo prekid nastave. S druge strane Nijemci su u Gra anima, na kunom broju 80., u kui obitelji Trn evi smjestili svoju vojnu ambulantu koja je bila otvorena i za mjeatane. Budui Gra ani u to doba nisu imali nikakvu zdravstvenu ustanovu, njema ka je ambulanta bila dobro doala. Po svjedo enju starijih Gra anaca Nijemci su bili pristojni i susretljivi. Nedjeljom bi sa ostalim mjeatanima polazili sv. misu, a osobito su bili omiljeni kod djece, kojoj su esto djelili slatkiae. Kako bi osigurali obranu, Nijemci su na mjestu danaanje mrtva nice postavili protuzra ni top te ga dobro utvrdili. Polo~aj je bio pogodan, zbog svoje otvorenosti i vidokruga koji se prostirao na sve strane svijeta osim ju~ne, koju je zaklanjala crkva sv. Mihalja. Stariji mjeatani joa se sjeaju spomenute njema ke bitnice, a njen izgled i polo~aj opisao mi je Rudolf Bani. Uz spomenutu bitnicu vezana je i jedina partizanska akcija na podru ju Gra ana u razdoblju od travnja 1941. do svibnja 1945. godine. Partizanski izvori spominju da je 23. lipnja 1943. godine napadnuta protuavionska baterija u Gra anima. Akcija je o ito bila bezuspjeana, jer je ne spominje niti jedan ljetopis (akolski ili crkveni), a nije poznata ni starijim mjeatanima. Godine 1942. pale su i prve gra anske ~rtve u Drugom svjetskom ratu. }rtve su bili gra anski mladii, dragovoljci u ustaakim i legionarskim postrojbama. Dana 3. listopada 1942. godine poginuo je Ladislav Banek (ro. 1922. g.), dragovoljac u Ustaakoj vojnici. Stradao je u sukobu s partizanima kod Bosanske Dubice. To no dva mjeseca kasnije  3. prosinca, poginuo je Dragutin Ivan i iz Blizneca. On se kao mornar  dragovoljac, borio u legionarskim postrojbama na Sredozemnom moru, gdje je kao i Ladislav Banek poginuo u borbi. Obojica su bili mladi ljudi, Banek jedva dvadesetogodianjak, dok je Ivan i iza sebe ostavio suprugu i sina. Razdoblje NDH u Gra anima e ostati upameno po tome, ato je tada po prvi puta u povijesti, selo slu~beno posjetio jedan hrvatski suveren. I to ne jednom ve dva puta. Naime dana 6. rujna 1942. godine slavilo je HSPD "Podgorac" 35. godianjicu svoga rada, te je tom prilikom izvrailo blagoslov druatvene zastave. Na sve anost je stigao, sa jednim sklopom konjanika i Poglavnik dr. Ante Paveli. U njegovoj su pratnji bili ministar Ivica Frkovi i gradona elnik Zagreba Ivan Werner. Poglavnika je pozdravio druatveni predsjednik Mirko Matko, remetski ~upnik Leopold Rusan i podpredsjednik HSPDa "Podgorac" Stanko Bani. Tom prilikom posveenoj zastavi kumovala je Kata Matko. Spomenuti dogaaj u remetskoj spomenici detaljno opisuje ~upnik Leopold Rusan; 6. rujna 1942. godine slavilo je u Gra anima HSPD Podgorac 35  godianjicu svoga rada i dalo je blagosloviti svoju novu zastavu, koja je trobojka s nadpisom  Za Boga i Poglavnika svoga uvijek spremni...U svojim prostorijama imaju sliku Poglavnika, ali i grofa Raucha...Sv. misa je bila vani, koju sam slu~io uz asistenciju Gra anaca  Patera Anzelma Bania i Gabrijela Gjuraka. Kod sv. mise je bila gospodja Poglavnikova sa sinom i obim kerima, gradski na elnik Ivan Werner i ministar Ivica Frkovi. Poslie sv. mise dojaaio je Poglavnik na elu konjani kog svog sdruga, prisustvovao blagoslovu barjaka i slikao se s narodom, dru~tvom i sa ~upnikom...Poglavnik je odr~ao govor sokolei narod i uvjeravajui o sigurnosti, jakosti i veli ini Nezavisne Dr~ave Hrvatske. Iza toga je ~upnik blagoslovio zastavu i odr~ao vjersko  narodni govor. Ovaj prvi, slu~beni Paveliev posjet Gra anima bio je uvod u ono ato e se dogoditi 1943. godine, kada e Gra ani dobiti vlastitu samoupravu. Budui je esto boravio u spomenutoj "Vili Rebar", koja se nalazi na rubu Gra ana, Paveliu su relativno dobro bile poznate gra anske prilike. esto je komunicirao sa Gra ancima i sluaao njihove prijedloge o emu postoje i zapisi remetskog ~upnika; 26. kolovoz 1943. godine...Pod ve er dovezao se Poglavnik do (Varoakog) Rebra, gdje se malo zadr~ao u razgovoru sa seljacima i vratio se u grad. Zbog ~elje za reformom vlasti na lokalnoj razini koju je kanio provesti u djelo, Paveli je odabrao Gra ane kao mjesto u kojem e ta reforma zapo eti. Prigodom 35  godianjice "Podgorca" ostvareni su prvi kontakti izmeu gra anskih predstavnika i predstavnika vlasti, te dogovorena osnova za osnivanje gra anske opine. Zbog toga je idue godine gra ansko poslanstvo posjetilo Pavelia, te formalno iznijelo molbu u kojoj se tra~ilo osnivanje samostalne opine. Poglavnik se naravno slo~io sa prijedlozima te istaknuo da e Gra ani postati; Najmlaa opina u zemlji , jer nije ni moralno ni materijalno optereena i tako e baa ona biti uzor za sve druge opine u zemlji. Nakon razgovora s gra anskim poslanstvom Paveli je odr~ao krai govor u kojem je istaknuo; Mi pro~ivljavamo rat, veliki rat. U tome svjetskom ratu svi narodi nastoje da sebe odr~e...da ne podlegnu u straanom svjetskom hrvanju. Mi, dr~ava Hrvatska, ja i moja Vlada inimo sve... da hrvatski narod odr~i sebe, odr~i svoju zemlju u velikom svjetskom ratu i da na zavraetku ovog velikog svjetskog rata ostane hrvatski narod sa uvan i dr~ava Hrvatska s njime. Samo se po sebi razumije da e po zavraetku ovog velikog svjetskog rata moi hrvatski narod urediti i ureivati svoju zemlju, svoju domovinu onako, kako mu bude odgovaralo, sa svim onim ato mu bude trebalo. Opinski izbori u Gra anima odr~ani su preko kunih starjeaina, koji su kao poglavari kua davali glasove. Na taj je na in jedno domainstvo vrijedilo jedan glas. Iako danas mnogi povjesni ari osuuju nedemokratski sustav Nezavisne Dr~ave Hrvatske, opinski izbori i na in osnutka opine u Gra anima dokazuju suprotno te upuuju da demokratske vrijednosti u tom sustavu nisu bile u potpunosti negirane. Dana 28. velja e 1943. godine dogodio se i taj, za Gra ane povijesni trenutak. Gra ani su postali samostalna opina. inu osnutka opine osobno je prisustvovao i dr. Ante Paveli. Nakon izbora, Paveli je imenovao vijenike: Mirka Kosa, Mirka Matka, Matu Haramiju, Mirka Prekupca, Josipa Trn evia, Miju Kranjca, Matu Puntijara i Miju Gjuraka. Opinski vijenici izabrali su za na elnika Mirka Matka, a za dona elnika Mirka Prekupca i Ivana Baneka. Na tada odr~anoj sve anoj sjednici Opinskog vijea Gra ana, pro itana je vlastoru no pisana Poglavnikova odredba o ustrojavanju tog posebnog vijea u novoj opini. O tom dogaaju svjedo i i zapis iz ksaverske spomenice;...28. velja e 1943. godine...Osnovana je u Gra anima nova obina, na teritoriju ove ~upe. Izabran je prvim na elnikom gospodin Mirko Matko. Otvorenje i izbore je vodio li no sam Poglavnik Nezavisne Dr~ave Hrvatske  dr. Ante Paveli. Teritorijalno se obina pokriva sa poreskom obinom Gra ani. Tom je odredbom zavraen proces stvaranja gra anske samouprave. Bez obzira na razli ite poglede na razdoblje NDH, povijesna je injenica da je 28. velja e. 1943. godine va~an datum za povijest Gra ana, jer je selo dobilo ono ato nikada ranije nije imalo  politi ku samoupravu, neovisnu od Remeta ili `estina. Tijekom cijelog rata odnos stanovniatva sa vladajuim strukturama bio je vrlo dobar. Tek je u itelj Mato Ivanuai u ljetopisu akole zapisao svoje probleme sa domaim ustaaama: "Treba napomenuti da je u akolskoj godini (1942/43. op.a) Milan Banek, ustaaki logornik iz Gra ana po nekoliko puta na nepristojan i surov na in napadao mjesnog u itelja Matu Ivanuaia te nasilno tra~io da stupi u ustaaki pokret grozei mu se kojekakvim osvetama". U nastavku ljetopis ne spominje sli ne dogaaje, a budui je u itelj do ekao kraj rata na svojem radnom mjestu, sve je izgleda ostalo na rije ima. Za vrijeme rata Gra anci su prikupljali novac za hrvatske stradalnike rata, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine i za povratnike iz talijanskih logora. Tom su prilikom sela Gra ani, Dolje, Zve aj i Bliznec skupila 12 805 kuna i darovala ga za pomo dalmatinskim i primorskim Hrvatima. Godine 1944. postalo je jasno da Njema ka i njeni saveznici gube rat. Ratne prilike pribli~avale su se i gra anskim bre~uljcima. Od 1944. godine Zagreb je pod stalnom prijetnjom angloameri kih zrakoplova, koji esto bombardiraju grad i njegovu okolicu. Kako bi bolje uvidjeli ciljeve bombardiranja zrakoplovi su izbacivali svijetlee grozdove, koji su stvarali veliku svjetlost nad Zagrebom. Grad i njegova okolica bili su zamra eni, pa je svuda gaaena javna rasvjeta. Gra ani nisu bili iznimka, gasila se javna rasvjeta, a stanovnici bi bje~ali u sigurnost svojih kua. Prvi zra ni napad na Zagreb izvraili su anglo  ameri ki zrakoplovi 21. velja e 1944. godine, a smrtno je stradalo 67 ljudi. Zra ne napade bilje~io je u svojoj kronici i ~upnik Leopold Rusan;...22. velja e 1944. godine...Bombardiran je prvi puta Zagreb, stradali su nevini, 23. i 24. velja e uzbuna, koja se i ovdje dobro uje. im je uzbuna ljudi bje~e iz grada. Zra ni napadi bili su usredoto eni na vojna i industrijska postrojenja, ali i na samo srediate grada. Vojna zra na luka na Borongaju, isto ni kolodvor, Kustoaija i stara gradska jezgra pretrpjeli su najvee ljudske i materijalne ~rtve. `to se ti e starogradske jezgre najviae su atete pretrpile Tkal ieva ulica i Opatovina, gdje su bombe uniatile franjeva ku crkvu i samostan. Zbog relativno velikih ljudskih ~rtava u prvom napadu, stanovniatvo grada Zagreba napuatalo je podru je grada za vrijeme zra ne opasnosti, ato se vidi iz Rusanova zapisa. Zra ni napadi uzeli su danak i meu Gra ancima;...30. lipnja 1944. godine bombardirali su anglo  amerikanci ponovno isto nu okolicu Zagreba, pa je bilo ~rtava po polju, gdje su si ljudi radili. Iz moje ~upe 1 iz Gra ana, 1 iz Remeta, 3 iz Markuaevca, 15 iz Graneaine i 16 iz u erja. Gra anci su ginuli i u partizanskim diverzijama;...10. travnja 1944. godine...Poginuo na ~eljezni kom parostroju lo~a  Dragutin Biruaki, moj ~upljanin, usljed mine, koju su podmetnuli partizani, ato ine po svim prugama. Sasvim razumljivo ~upnik Rusan nije imao pozitivan stav o partizanima, ato se vidi i iz sljedeeg citata;...prosinac 1943. godine...Toj Rusiji se vesele i slu~e naai partizani o ijim zlim djelima zna pripoviedati ciela Hrvatska, a poviest e odkriti njihova djela. Kada je to bilje~io nije znao ato njegovu ~upu uskoro eka, kakva razaranja, krvoprolia i pokolji od strane partizana. Mlada hrvatska dr~ava, dan za danom gubila je grad po grad, selo po selo, te se jasno nazirao vojni i politi ki poraz. Poraz koji je zna io najveu tragediju u povijesti Gra ana. GRA ANSKA BITKA 1945. GODINE I PARTIZANSKI ZLO INI NAD HRVATIMA I NIJEMCIMA Ve koncem 1944. godine, Zagreb i njegova okolica ~ive u ratnoj psihozi. Sve o itije napredovanje Jugoslavenske armije, partizanske diverzije u gradu i okolici te neprestano nadljetanje i bombardiranje neprijateljskih zrakoplova, unosili su nemir kako u dr~avno vodstvo, tako i u civilno stanovniatvo. Nemir i neizvjesnost zahvatila je i ustaake postrojbe. Dolazilo je do incidenata koje su uglavnom pravili ustaae islamske vjeroispovjesti. Zbog pijanstva i tu njava koje su izazivali u gostionici Stjepana Kosa, vlasnik je u studenom 1944. godine bio prisiljen na odreeno vrijeme zatvoriti ugostiteljski objekt. Nemili dogaaj zbio se i 18. prosinca iste godine, kada je nesretnim slu ajem poginuo dje ak Milan Kranjec (ro. 1933. godine). Nespretnim rukovanjem oru~jem upucao ga je pripadnik ustaakih postrojbi. Kako bi se grad Zagreb ato bolje pripremio za obranu od nadirue Jugoslavenske armije, od prosinca 1944. godine zapo inje kopanje rovova i izgradnja bunkera na cijelom podru ju grada i okolice. Podru je Gra ana i Medvednice utvrivano je na najbolji mogui, a radovi su tekli ubrzano i uz velike napore mnogobrojnih vojnika, slu~benika i radnika;...Prosinac 1944.godine...Okolo sela i po selu kopaju vojnici, tvorni ki i posebni ki namjeatenici i radnici, skloniata i strelja ke jarke. }ivot Gra anaca po eo se mijenjati;...Viae nego ikada prije do tada osjeala se prisutnost njema ke vojske u Zagrebu, pogotovo u njegovoj okolici. Sljeme, koje je i do tada bilo pod budnim nadzorom vojske, za graane Zagreba, pa ak i one koji bi trebali obavljati svakidaanje poslove na svojim posjedima, postalo je potpuno nepristupa no. Bunkeri su se gradili i po zagreba koj gori, neki ak i uz sljemenska izletiata i planinarske domove. U vrijeme izgradnje fortifikacija nije postojala nakana napuatanja Zagreba, ve se planirala njegova obrana. Zbog toga je doneaen plan obrane grada, koji ga je podijelio u tri obrambene zone ; Prva zona  Remete, Gra ani, Bukovec, Dubrava, Savica do Leskovca, Stenjevec i Podsused. Druga zona  Maksimir, Kanal, Horvati, Kustoaija, `estinski dol, Mirogoj i Donji Bukovec. Trea zona je bila predviena za eventualno povla enje obrambenih snaga iz prve i druge zone prema Gornjem gradu i Tuakancu. S vremenom se plan modificirao, da bi se na samom kraju rata potpuno napustio, jer se ~eljelo zaatiti Zagreb od uniatavanja. Dana 10. travnja 1945. godine njema ke jedinice napuataju Gra ane. U selu ostaju malobrojni domobrani, te  PTS koji osigurava "Vilu Rebar". Poslijednjih dana rata vila postaje mjesto na kojem se odlu uje o sudbini NDH. U njoj su dr~ani sastanci visokih dr~avnih predstavnika, te doneaena sudbonosna i katastrofalna odluka o povla enju prema Austriji. Psihoza koja je tih dana vladala u Zagrebu, bila je na svom vrhuncu. Tisue vojnika raznih rodova, ranjenici, civili sa cjelokupnom pokretnom imovinom, sve se to krajem travnja i po etkom svibnja 1945. godine slijevalo u Zagreb, tra~ei spas pred nadiruom Jugoslavenskom i Sovjetskom Crvenom armijom. Zlo ini koji su nad hrvatskim stanovniatvom po injeni u krajevima koje su zaposjeli pripadnici spomenutih vojski, natjerali su u bijeg sve one koji su bili na strani Nezavisne Dr~ave Hrvatske. Mu nu situaciju pred ulazak Jugoslavenske armije u Zagreb najbolje opisuje zapis iz spomenice ksaverskog samostana;...6. svibanj 1945. godine...Ovogodianje ksaversko proatenje bilo je veoma slabo posjeeno. Nije bilo ni stranaca, ni graana (malo), bili su domai. Uzrok je bio sveobe seljenje i bijeg iz Zagreba, poradi nadolaska jugoslavenske armije. Hrvatska vojska, vlasti i narod se je povla io prema Sloveniji. Dan je ina e bio liep. Posljednja re enica  Dan je ina e bio liep, slikovito je opisala zatiaje pred buru koja je dolazila s istoka. Sve je bilo spremno za gra anski okraaj. Dana 8. svibnja 1945. godine Njema ka je kapitulirala, te je u Europi slu~beno zavraen Drugi svjetski rat. Kapitulacija Njema ke, Europi je donijela olakaanje, ali u Gra anima sukobi tek zapo inju. U historiografiji, ali i meu mlaim i novodoseljenim Gra ancima malo je poznato da se u Gra anima odigrala posljednja velika bitka na teritoriju danaanje Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Takoer, malobrojni znaju da su Gra ani nakon toga postali masovno stratiate, na kojem su komunisti mu ili i ubijali svoje neistomialjenike. Dogaaji su se odvijali vrtoglavom brzinom, a sve je zapo elo u prvim danima svibnja 1945. godine. Dana 6. svibnja u Gra anima dolazi do puakaranja. Malobrojne domobranske jedinice napuataju polo~aje i povla e se prema Medvednici i dalje prema Hrvatskom Zagorju. Meutim za razliku od domobrana, ustaake i njema ke postrojbe ne povla e se bez otpora. Iako je vlada NDH odlu ila, da se Zagreb preda partizanima bez otpora kako ne bi doalo do razaranja i ljudskih ~rtava, ustaaki zapovjednik  Vjekoslav Luburi, planirao je utvrditi svoje jedinice na zagreba kom Gornjem gradu i od tamo pru~ati otpor partizanima. Na poslijetku, odustaje od svoje nakane i zapo inje povla enje prema sjeveru, u pravcu Medvednice. Jedinice kojima je zapovijedao inile su 7., 8. i 9. hrvatska divizija, te dijelovi 181. njema ke divizije. Tokom povla enja kroz Gra ane pojedine njema ke jedinice pokazale su odreenu nedisciplinu. Pod utjecajem alkohola i o itom nervozom zbog skorog poraza, pravili su nered i otima inu u pojedinim gra anskim domainstvima. Po svjedo enju Rudolfa Bania, koji je tada bio dijete, vukli su sa sobom oplja kanu imovinu, uglavnom narodne noanje. Izgladnjeli i premoreni tra~ili su hranu. Dobili su je u Banievom mlinu, gdje im je obitelj Bani pekla kruh. Smjer kretanja hrvatsko  njema ke vojske bio je  Markuaevec  Ba un  Gra ani  `estine i dalje preko Medvednice u smjeru Hrvatskog Zagorja. I dok se glavnina navedenih jedinica uspjeano prebacila preko Medvednice, za elne jedinice sa komorom znatno su zaostale. U vrijeme njihova povla enja, 8. svibnja 1945. godine, u Gra ane i okolicu nadolaze prve partizanske jedinice, koje se nalaze u sastavu VI. li ke proleterske brigade  Nikola Tesla . Snaga tih jedinica nije bila dovoljna da bi zaustavila hrvatsko  njema ke snage u odstupanju. To je i razumljivo, jer se radilo tek o partizanskoj prethodnici. Glavna bitka izmeu hrvatsko  njema kih i partizanskih snaga nastat e 9. svibnja 1945. godine, rano ujutro oko 4 sata o emu svjedo e akolski i crkveni ljetopisi, ali i svjedo enje hrvatskog domobrana, ina e gra anskog stanovnika Mirka Baneka. Bitka koja tada zapo inje, traje cijeli dan i no do 10. svibnja - oko 5  6 sati ujutro. Bojianica se protezala od Gra ana do Mikulia, a koriateno je uglavnom pjeaa ko oru~je, minobaca i i brdski topovi. To an broj sukobljenih vojnika teako je odrediti. Milan Maruai u svojoj knjizi -"}rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu  svibanj 1945. godine" spominje 2000 hrvatskih vojnika i 900 njema kih vojnika, te 3 600 partizanskih vojnika. Na ~alost Maruai ne navodi izvore tih podataka, pa te brojke moramo uzeti sa zadrakom. Pogotovo je nemogue odrediti broj partizana, zbog toga ato je njihov broj neprestano rastao. Naime, VI. li ka proleterska brigada, bila je tek prethodnica XVII. srbijanskoj brigadi iz sastava II. Armije. Ne mogavai slomiti otpor hrvatsko  njema kih jedinica, partizani su neprestano ubacivali nove snage, te je time njihov broj stalno rastao ili ostajao isti uslijed gubitaka, dok je suprotna strana u tom pogledu bila inferiorna i nije mogla ubaciti svje~e snage budui nije imala pri uve. Kako bi lakae kontrolirali okolicu partizani zauzimaju zvonik crkve svetog Mihalja i postavljaju na njega mitraljesko gnijezdo. Da su partizani zauzeli zvonik, indirektno svjedo e i rije i franjevca Jerka Meatrovia, ~upnog upravitelja na Ksaveru: ...Na podru ju ove ~upe bio je oateen za vrijeme rata zvonik kapele Sv.Mihalja u Gra anima. `teta je nastala kad su se u svibnju 1945. godine Nijemci povla ili preko Gra ana i pucali na selo, te su nekoje granate iz topova pale na zvonik i oatetile ga...  Dolaskom novih partizanskih snaga slama se otpor hrvatsko  njema kih jedinica. Broj ana inferiornost i manjak streljiva doveli su do njihovog o ekivanog poraza. Za vrijeme sukoba Gra anci su uglavnom pokuaavali spasiti ~ivu glavu, sklanjajui se po kuama. No postojale su i dvije skupine mladia koje su djelovale u suprotnim pravcima. Dok se jedna skupina od 20 tak mladia povukla prema Gra ecu, u gornji dio Gra ana ~elei izbjei bilo kakav sukob, druga, manja skupina do ekala je hrvatsko  njema ke jedinice na Gra anskoj cesti (otprilike kod danaanje trgovine  Roman ), te uala sa njima u sukob. Ova je skupina djelovala po nalogu gra anskih komunista, a cilj joj je bio zaustaviti povla enje navednih jedinica. Budui su bili malobrojni i bez ratnog iskustva brzo su savladani i ubijeni. `kolski ljetopis spominje i njihova imena, navodei da su sudjelovali u borbi protiv okupatora: uro uk, Ladislav Kos, Vid Bani, Stjepan Bani, Tomo Kos i Ivan Svetec (stranac). Navedeni je zapis pisan u kolovozu 1945. godine, te u itelj koristi termin "okupator" svjestan novonastale politi ke situacije. `kolski ljetopis nastavlja dalje: "Za vrijeme borbe stradali su ~ivotom: Bani Danica, Sekula Kata, Bunjak  Pajdek Mirko, Gibanek uro i Dolov ak Mirko. Okupatorski vojnici strijeljali su `iftar Vida, Dolov ak Ivana, Beai Martina i `kribulju Josipa. Faaisti ki vojnici ubili su u toku borbe Beaia Tomu i gospodarskog pomonika od Valenta Beaia, te Beaia Stjepana koji je mrtav sa ~ivom i bolesnom majkom Katom spaljen u vlastitoj kui". Uz navedene spominje se joa etvero stradalih, ali su njihova imena nepoznata. Kada se sve zbroji  broj ~rtava ubijenih od ustaake strane iznosio je 23  oje domaih ljudi, a identi an broj navode i izvjeataji Miroslava Haramije koji je kao ljekarnik radio na pokapanju i dezinfekciji leaeva. Meutim 1990. godine gospodin Miroslav Haramija otvoreno govori za "Ve ernji list". Odgovarajui na novinarsko pitanje o stradalim Gra ancima, gospodin Haramija daje odgovor koji se dosta razlikuje od akolskog ljetopisa, a i od izvjeataja o pokapanju leaeva iz 1945. godine: "Mi se ovdje svi poznajemo. U  Izvjeataju , pod alinejom o domaim ljudima poginulima od ustaake ruke navedeno ih je 23. Zapravo to su jedini mjeatani koji su stradali, ali nisu strijeljani nego ih je zahvatio poneki zalutali metak ili su naletjeli na ustaae u pani nom povla enju u jeku borbi." Svjedo enje Miroslava Haramije iz 1990. godine, sigurno ima veu te~inu nego izvjeataj koji je potpisao 1945. godine pod velikim pritiskom za vlastiti ~ivot. Isto se odnosi i na tekst ljetopisa akole Gra ani, koji je u itelj Ivanuai napisao u kolovozu 1945. godine, takoer okru~en novim prilikama. Zbog toga se mo~e zaklju iti, da je samo grupa gra anskih mladia koja je 8. lipnja pru~ila otpor na Gra anskoj cesti stradala od hrvatsko-njema kih jedinica, dok su ostali kao ato svjedo i Miroslav Haramija stradali u ratnom mete~u. O navedenom je dogaaju svjedo io i Mirko Banek, te neki sada ve preminuli mjeatani tako da ga mo~emo sa sigurnoau potvrditi. Materijalne atete u Gra anima nisu bile osobito velike. To se imalo zahvaliti tome ato je borba voena uglavnom pjeaa kim naoru~anjem, te minobacaima i topovima manjeg kalibra. Od minobaca a bila je oateena kua Mije Cvetka i akolska atala. Od metaka oate ena je akolska zgrada, osobito krov, te kue, gospodarske zgrade i ograde uz ceste na kojima se vodila bitka. Izgorila je staja Mije Gjuraka, Nade Benaek i krov na atali Mirka Trn evia. Kua Stjepana Beaia izgorjela je do temelja. Kao ato je ve napisano oateena je i crkva sv. Mihalja. Od stoke je stradalo 48 konja (uglavnom zapre~nih), koji su vukli komoru hrvatsko  njema kih divizija. O gra anskoj bitci svjedo e i zapisi iz remetske i ksaverske spomenice;...9. svibanj 1945. godine...Po ela je jugoslavenska vojska oatru borbu s vojskom njema kom i hrvatskom, koja se povla i preko Markuaevca, Gra ana i `estina. Jugoslavenska vojska potukla ih grozno. Narod je preplaaen. Od 9. na 10. traje borba cijelu no. 11. svibanj 1945. godine...Pro~ivjeli smo neobi no teake dane. Nezavisna Dr~ava Hrvatska je propala zauzeem dne 8. svibnja Zagreba po jugoslavenskoj armiji. Naaa ~upa bila je izlo~ena borbama. Dne 8., 9. i 10. svibnja Gra ani i okolna mjesta pod zagreba kom gorom pre~ivjeli su teake dane poradi borba i ratnih operacija. Tuda se povla io dio hrvatske vojske i duga njema ka kolona od 50000 ljudi. Bilo je znatno palih vojnika, a i graanstva. Od Gra anaca je poginulo tih dana 12 graanskih lica. Vojske veoma mnogo. Jugoslavenska historiografija i svjedoci iz redova jugoslavenkse armije, iako indirektno, ukazuju na gra ansku bitku;...Prva armija oslobodivai Slavonski Brod i Po~egu, probila je neprijateljsku frontu na rijeci Ilovi 3. svibnja, a dva dana kasnije po ela se pribli~avati Zagrebu. Poslije dvodnevnih borbi, dijelovi su Prve armije 8. svibnja rano ujutro izbili kod Marije Bistrice, a 1. proleterska divizija prebacila se na sjeveroistok u smjeru u erja, gdje je stigla predve er. Dijelovi 6. divizije istog su dana uali u Markuaevec. Partizanski general Ivan `ibl zapisao je u svoj ratni dnevnik; ...Na Sljemenu se puca. To naai obra unavaju s ustaako  njema kom kolonom, koja se povukla u Zagreba ku goru. Slu~beni izvori Jugoslavenske armije takoer su potvrdili Gra ansku bitku; ...Naae su trupe u brzom nadiranju s juga i istoka, lomei ~estok otpor neprijatelja, zauzele i oslobodile Zagreb, glavni grad federalne Hrvatske. Neprijatelj je pru~ao vanredno ~estok otpor, naro ito na isto nim prilazima gradu. Gonjenje neprijatelja i ~estoke borbe i dalje traju na podru ju Zagreba ke gore. Nakon ato je bitka zavraila, male gra anske ulice bile su prepune vojne tehnike, kamiona, automobila i zapre~nih kola. Po svjedo enju Rudolfa Bania, okolica njegove kue u Gra anskom Ribnjaku bila je zakr ena vojnom tehnikom. Gra anski dje aci iskoristili su priliku i igrali se odba enim oru~jem i eksplozivom. Na ~alost, dje ja neopreznost i znati~elja doveli su do nesretnog slu aja u kojem je ozlijeen Josip Beai. Zbog toga je ato prije trebalo raa istiti navedeni otpad i osigurati podru je. Ve 12. svibnja 1945. godine izabran je "Mjesni Narodni odbor Gra ani" koji je im prije trebao rijeaiti probleme oko zakopavanja leaeva i iaenja ulica. Za predsjednika odbora izabran je Marko Filetin, te lanovi Rudolf Bunjak, Milka Filetin, Mijo Gjurak, Miroslav Haramija, uro Jela i, Mirko Kos, Mirko Kosec, Nikola Kranjec, Vid Lovrekovi i dva negra anca - Fredo Negro i Franjo Zobay. Pokapanjem leaeva rukovodio je Miroslav Haramija, koji e 1990. godine biti svjedok gra anskih ratnih dogaaja, dok je sabiranje i demontiranje oru~ja, te eksplozivnih naprava vodio Ivan Topolovec. Ubrzo nesretnim slu ajem smrtno stradava predsjednik odbora Marko Filetin, a zamjenjuje ga Ferdo Negro, trgovac cipelama koji se 1937. godine doselio u Gra ane. Boravak VI. li ke proleterske brigade u Gra anima, bio je traumati an dogaaj za ve inu Gra anaca. Smjeateni po privatnim kuama partizani su tra~ili hranu i druge usluge mjeatana, poput pranja rublja. Nije to bila vojska kakvu su o ekivali. U usporedbi sa hrvatskim i njema kim jedinicama, koje je krasila uniformiranost i stega, Li ani su sli ili svemu samo ne vojsci. Bilo je za o ekivati da e u Zagreb kao prva partizanska jedinica ui X. zagreba ki korpus sastavljen od hrvatskih partizana, meutim partijski vrh na elu s Josipom Brozom Titom sprije io je takav razvoj dogaaja, te ostavio X. korpus u azmi. Taj je korpus bio sastavljen ve inom od zagreba kih komunista, koji su u ratu sudjelovali od 1941. godine, dakle samog po etka, a bio je odjeven u nove britanske uniforme i oboru~an suvremenim naoru~anjem. S druge strane VI. li ku proletersku brigadu inili su Srbi koji su do 1944. godine uglavnom bili pripadnici etni kih formacija. Te su godine iskoristili Titovu amnestiju za etnike i masovno preali u partizanske redove. Sve ato se na njima promijenilo bila je oznaka. Umjesto dotadaanje kokarde stavljaju na svoje aajka e crvene petokrake i nastavljaju svoj pohod protiv svega ato ima hrvatski predznak. Fotografije njihovog ulaska u Zagreb najbolje svjedoe o izgledu te  slavne vojske na zagreba kim i gra anskim ulicama u svibnju 1945. godine. Kako su Gra anci do~ivjeli li ke partizane najbolje govore njihova svjedo anstva. Prvo svjedo anstvo kazivao je Stanislav Haramija u knjizi Milana Maruaia: "}rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu  svibanj 1945." Tada desetogodianji dje ak ovako je opisao svoj prvi susret s partizanima: "Prvi susret sa partizanima za mene je bio aok. Visoki ljudeskara samo u donjem rublju, dugih gaa s duga kom zastarjelom puakom pio je vodu na uli noj pumpi. Promukli glas otresito me upitao: "Mali, ima li tu avaba?", ato sam ja u strahu odgovorio ne znam. Mislio sam da on sigurno zna da sam u poglavnikovu Vilu Rebar u Gra anima nosio mlijeko.  Ina e Stanislav Haramija sin je Miroslava Haramije, ve spomenutog ljekarnika i lana mjesnog odbora. Drugo svjedo anstvo kazivao je Mirko Banek. Naime, u njegovu su kuu kao i u veinu drugih uselili partizani:  Po cijele dane plesali bi svoja kola, dok su nou odlazili u aumu vraiti pogubljenja nad zarobljenicima . Iako je rat zavraio, u Gra anima je tek uslijedio niz dogaaja, koje treba sagledati u kontekstu cjelokupne tragedije hrvatskog naroda u svibnju 1945. godine. Odmah nakon zavraetka sukoba 10. svibnja 1945. godine VI. li ka proleterska brigada uspostavlja u Gra anima svoj sto~er. Takoer brigada uspostavlja i vojni zatvor u ulici Gra ec, na kunom broju 22. u kui Drage Beaia. Podrum kue slu~io je kao mu iliate, dok su gospodarske zgrade u dvoriatu slu~ile kao zatvor za zarobljenike. Teako je objasniti zaato su partizani odabrali baa Gra ane za najvee stratiate na podru ju Zagreb. Zaato nisu izabrali Remete, Markuaevec, `estine ili neko drugo prigradsko selo? Meu Gra ancima su se provla ile dvije teze kao odgovor na ovo pitanje. Prva teza govori o Gra anima kao "ustaakom selu". Ta se teza provla ila i u partizanskim krugovima, koji su Gra ane usko povezali sa poglavnikom i  Vilom Rebar . O tome je takoer govorio Miroslav Haramija. Pavelievi posjeti Gra anima, stalna prisutnost ustaaa i Nijemaca u selu, dobar odnos stanovnika i Nijemaca, pripadnost odreenog broja Gra anaca ustaakom pokretu i zanemariv broj domaih komunista, takoer su kod partizana budili asocijacije na "ustaako selo". Zbog svega navedenog partizani su odabrali Gra ane kako bi stanovniatvu pokazali svoju snagu i osvetili se zbog podrake hrvatskoj dr~avi. Takva je prva teza, koja je u nekim dijelovima mo~da i to na, ali razlozi su ipak bili drugi, prakti nije naravi. Druga teza odnosi se na konfiguraciju gra anskog terena. Naime cijela je Gra anska dolina sa svih strana zatvorena bre~uljcima i potocima koji onemoguuju da se zvuk pucnjave uje predaleko. Blizina grada omoguavala je partizanima brz transport zarobljenika iz logora Pre ko i Kanal, dok su blizina Medvednice i mnogobrojne aumske zavale i usjeci omoguavali nesmetanu egzekuciju. Osim toga, auma je omoguavala da se leaevi pokopaju na licu mjesta i da vrlo malo stanovnika sazna za njihovu lokaciju. To je najvjerojatnije bio pravi razlog, zbog kojeg su Gra ani odabrani kao mjesto za masovne egzekucije. Nakon svega navedenog postavlja se pitanje broja ubijenih, te lokacije njihovih grobiata. Dokumenti "Mjesnog Narodnooslobodila kog Odbora Gra ani" iz svibnja 1945. godine jasno govore o broju mrtvih kao i o lokacijama na kojima su pokopani. I u itelj Mato Ivanuai u akolskom ljetopisu potanko izla~e o broju poginuluih i njihovim grobovima, te spominje ukupnu brojku od 798 hrvatskih i njema kih, te 4 partizanska borca. Ve na prvi pogled upada u o i nesrazmjer poginulih hrvatskih i njema kih vojnika u odnosu na partizanske. Gospodin Josip Se en koji se takoer bavio svibanjskim dogaajima u Gra anima opravdano sumnja u mogunost da je relativno kratkotrajna bitka urodila tolikim gubicima od skoro 800 mrtvih. Gospodin Mirko Banek, tada hrvatski domobran, preobu en u civilno odijelo dva je dana lutao Medvednicom kako bi spasio ~ivu glavu. Po povratku u Gra ane svjedo i da je na danaanjem Pustodolu naiaao na oko 200 leaeva, uglavnom hrvatskih i njema kih vojnika. To je bilo dana 10. svibnja, zna i na dan kada je zavraena bitka izmeu hrvatsko  njema kih i partizanskih jedinica, te su navedeni leaevi mo~da stvarno bili vojnici koji su stradali u borbi. Ostali poginuli, nisu stradali u borbi ve su pogubljeni kao zarobljenici suprotno svim ratnim pravilima. Po tvrdnjama Mirka Haramije egzekucije zarobljenika zapo ele su 19. svibnja. Izvjeataj o pokapanju leaina i njihovoj dezinfekciji osobno je potpisao Miroslav Haramija. U izvjeataju se navode lokacije i broj ubijenih. Neozna eni grobovi  Strmec  242 ljudi Ribnjak  13 ljudi Matkov Brijeg  17 ljudi Gola a  5 ljudi urkov vonjak  10 ljudi Gra ani  Banjaluka (Lonjaina)  27 ljudi `iftarov vrt  1 osoba `iftarov vinograd  1 osoba Beaiev vrt  1 osoba Trn evievo dvoriate  1 osoba Trn eviev brijeg  1 osoba Sljeme  Staje sjenokoae  8 ljudi Okrugljak  1 osoba Banievo dvoriate - 1 osoba Ukupno - 329 ljudi Ozna eni grobovi  Zlodijev brijeg  50 ljudi Peaenka  60 ljudi Zden ec  100 ljudi Zden ec II  20 ljudi Zden ec III  32 ljudi Bjel enica  40 ljudi Obernjak  Brestovac  48 ljudi Kriviev brijeg  40 ljudi Kriviev brijeg II  20 ljudi Jela iev brijeg I  30 ljudi Jela iev brijeg II  10 ljudi Ukupno  450 ljudi Po izvjeataju je dakle ukopano 779 ljudi. Broj je to koji se otprilike poklapa sa u iteljevim brojem od 771 ukopanih, ne ra unajui 23 mrtvih Gra anaca i 4 partizanima. Sva ovdje navedena grobiata propisno su dezinficirana izydom i vapnenim mlijekom o emu svjedo i i spominjani izvjeataj, a detaljno se spominju i koli ine utroaenog dezinfekcijskog sredstva. Osim ozna enih grobnica, po svjedo enju Miroslava Haramije postojala su i neka stratiata na kojima on nije pokapao leaeve. Ukupan broj ubijenih teako je to no utvrditi, ali je njihov broj sigurno vei od 1000. U nedavno objavljenom lanku, dr. Ivo Banac piae da je nakon ulaska partizana u Zagreb, pobijeno viae od 5000 osoba, ponajviae u podsljemenskoj zoni. U prvim danima pobjede komunisti nisu skrivali broj zarobljenih i poginulih hrvatskih i njema kih vojnika;...U ve e 11. svibnja Zagrep ani su imali prilike vidjeti do sada nevieni prizor. Tisue njema kih vojnika prolazile su u redovima  po osam  Ilicom prema zarobljeni kim logorima. Ju eraanji  gospodari Zagreba koji su pred naletom naae armije podbrusili pete i pobjegli, naali su se u miaolovci sjeverno od Zagreba i polo~ili oru~je. To nije njihov prvi neslavni mara. 12. svibanj 1945. godine...Ratni izvjeataj Genaralataba Jugoslovenske Armije: U borbama za Zagreb Prva Armija pobila je 11.000 neprijateljskih vojnika, 16.000 zarobila. U kona nici taj broj nije ni bitan, da je i 10 ljudi ubijeno zlo in je po injen. Osim u Gra anima partizani su izvraili pokolj bolesnika u plunoj bolnici Brestovac na Medvednici, o emu postoje mnogobrojna svjedo anstva i zapisi. Osobito je vrijedan dokument kojim komanda mjesta u Zagrebu nareuje Miroslavu Haramiji da hitno poe sa radnicima pokopati leaine kod Adolfovca - 26. 05. 1945. godine. Meu pobijenim ~rtvama bilo je domobrana, ustaaa, Nijemaca, civila, ~ena i djece starije dobi (16  17 godina.) Smaknua su se odvijala nou, uglavnom vatrenim oru~jem. Prije smaknua sa ~rtava je skinuta odjea koju su partizani iskoristili u osobne svrhe. }rtve su uglavnom dovedene iz Zagreba, sa logora Kanal (danaanji autobusni kolodvor) i logora Pre ko. Ubijeni su bili iz raznih dijelova Hrvatske o emu svjedo i sto na putnica (veterinarski dokument) iz Vrbovca - pronaena kod jednog civila, te ubijena ~ena u turopoljskoj narodnoj noanji. Osim sto ne putovnice koju je pronaaao gospodin Miroslav Haramija, pronaeni su i drugi predmeti. Uglavnom je bila rije  o krunicama, svetim sli icama, slikama najbli~ih i pismima koja su ubijeni primili od obitelji i prijatelja. Dio tih stvari pronaaao je gospodin Mirko Banek povrh svoje kue, gdje su partizani vraili strijeljanja te ih pohranio. Na ~alost ti su predmeti danas izgubljeni. U Gra anima su svoj kraj do~ivjeli i mladii od 16  17 godina, pitomci Domobranske vojne akole i pripadnici asne radne slu~be, koji su pokopani na Krivievu brijegu izmeu `estina i Gra ana. O njihovom smaknuu osobno je svjedo io i gospodin Rudolf `elendi. U svom se svjedo anstvu prisjea, da je kao dje ak promatrao mladie od 16  17 godina, vezane ~icom i u pratnji naoru~anih partizana. Vodili su ih prema obroncima Medvednice, te ih tamo pogubili. Smaknua su u Gra anima vraena do kraja svibnja mjeseca 1945. godine. Nakon odlaska partizanskih jedinica iz Gra ana, mjeatani nastavljaju sa pokapanjem ~rtava ato je bio mukotrpan i neugodan posao, osobito zbog vruine koja je uzrokovala raspadanje leaeva i airenje smrada. Za svoj su rad Gra anci dobivali potvrde o obavljenom poslu. Na ukapanju mrtvih radilo je ukupno 618 ljudi. Veliki broj anga~iranih ljudi svjedo i o velikom broju ~rtava na gra anskim stratiatima. Ubrzano pokapanje leaeva bilo je potrebno zbog mogue zaraze, ali i zbog opasnosti od one iaenja pitke vode. Leaevi su pokopani, ali je bilo nu~no provjeriti kvalitetu vode. O tome detaljno govori izvjeataj Miroslava Haramije u kojem se govori o iaenju i rasku~ivnaju terena. etiri je puta noaena voda iz gra anskog vodovoda na analizu u kemijski zavod, te je na sreu stanovniatva uvijek pronaena ispravna. Analizom vode zavraava poslijednji in gra anske tragedije. Gra anci su u po etku na mjesta pogubljenja povremeno ostavljali cvijee, ali kasnije sve rjee jer je postojao veliki strah od mogunosti da komunisti saznaju ije je to djelo. Postavlja se pitanje odgovornosti za navedene dogaaje. Zapovjednik VI. li ke proleterske brigade  Nikola Tesla , bio je general oka Jovani, ija je naredba glasila:  Sve bandite, koji su slu~ili hrvatsku ili njema ku vojsku, treba strijeljati . No, iako je oko Jovani bio visokopozicionirani zapovjednik i osvjedo eni neprijatelj svega hrvatskog, naredba o pogubljenjima stigla je s vrha. Njegovi nadreeni - general Ko a Popovi zapovjednik II. Armije Vojske Jugoslavije, izravno je primio naredbe od Maraala Josipa Broz Tita. Da je zlo in u Gra anima izvraen smialjeno jasno govori naredba koju je Aleksandar Rankovi uputio hrvatskoj OZNI  i 17. svibnja 1945. godine:  Vaa rad u Zagrebu je nezadovoljavajui. Za 10 dana u osloboenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenauje nas ova neodlu nost za iaenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naaih nareenja jer smo rekli da radite brzo i energi no i da sve svraite u prvim danima". Dakle sve je jasno, Rankovi kao aef OZNe, izravno podreeni Titov suradnik, aalje depeau hrvatskoj OZNi, da treba zapo eti sa represijom i zlo inima. Nakon depeae hrvatska OZNa kree u akciju, te po inju pokolji u Gra anima. U prilog tome govori i podatak da su masovna pogubljenja u Gra anima zapo ela 19. svibnja, zna i dva dana nakon Rankovieve naredbe. Na~alost, danas, aezdesetak godina nakon gra anskog pokolja, nitko nije odgovarao za zlo ine, a istina se i dalje preauuje. POLITI KO DRU`TVENI DOGAAJI U GRA ANIMA OD 1945. DO NA`IH DANA Politi ka situacija u poratnim Gra anima bila je identi na kao i u drugim dijelovima Hrvatske. Nova je vlast uvala svoju poziciju, a jedini su joj manji problem predstavljali  Kri~ari koji su povremeno djelovali na Medvednici. Gra anci su situaciju nastalu 1945. godine nazivali preokretom. Taj se termin koristio i u Zagrebu i ostalim prigorskim selima. Suprotno tome komunisti su svoju pobjedu nazivali osloboenjem, ali taj izraz stanovnici, osobito oni stariji nikada nisu prihvatili. U razgovoru s njima i danas se mo~e uti rije  preokret. Odreeni broj Gra anaca koji je pripadao ustaakom pokretu emigrirao je u inozemstvo. Iz inozemstva su u kasnijem razdoblju pomagali svojim sumjeatanima, osobito ~upniku Leopoldu Rusanu: ...18. lipnja 1958. godine dobio sam paket iz Amerike. Poslao mi ga je Milan Banek iz Gra ana. Drago mi je da me se sjetio. Vani je od svibnja 1945. godine. Bilo je 9. kg ri~e, 4,5. kg aeera, 2 tjestenine i 2 kave. Vlast u Gra anima preuzeli su malobrojni domai komunisti. Glavnu rije  vodio je "Mjesni Narodni Odbor - Gra ani", na elu sa Ferdom Negrom. On je bio vrlo agilan, te je marljivo radio na podizanju politi kog i druatvenog ~ivota. HSPD "Podgorac" nastavlja sa radom, makar je vojska zauzela druatveni dom i u njega smjestila PTT centar. Zbog toga se probe odr~avaju u kui Vinka Bania i u staroj crkvenoj cikvenici na ijem je mjestu danaanji ~upni dvor. Zahvaljujui narodnom poslaniku i generalu Ivanu Goanjaku vojska pronalazi nove prostorije, pa HSDP "Podgorac" nesmetano nastavlja sa radom. Poratna gospodarska situacija bila je vrlo teaka, ak i po etkom pedesetih godina: ...velja a 1951. godine...Meu ljudima vlada strah od rata. Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas gospodine! Glad je zaustavila Amerika, a neato Engleska i Francuska, koje nam poma~u. Pred tim je bio veliki strah. Hvala Bogu, da se to zaprije ilo. Za papir je teako. Isto za obuu, odjeu i rublje. Osobito za one, koji ne mogu dobiti tekstilne to kice. Iako dva druatva o kojima e biti rije  u nastavku nemaju politi ku funkciju njihovo je osnivanje potaklo druatveni razvoj Gra ana u poslijeratnom razdoblju. Dana 10. listopada 1945. godine osnovano je - "Dobrovoljno vatrogasno druatvo" (DVD) Gra ani. Toga je dana naime odr~ana osniva ka skupatina. Za predsjednika druatva izabran je Franjo Ljubi, za tajnika Mirko Malnar, a za zapovjednika Ivan Jela i. Zapovjednik Ivan Jela i bio je pripadnik Vatrogasne brigade Zagreb i lan DVD  a Zagreb, te je puno u inio na organizaciji gra anskih vatrogasaca. Uskoro je druatvo nabavilo vatrogasne odore i vatrogasni barjak kao simbol druatva. Zbog blizine Medvednice i auma koje okru~uju Gra ane, druatvo je od samih po etaka djelovalo preventivno. Prevencija i de~urstva na Medvednici i danas su glavni prioritet DVD - a Gra ani. U svibnju 2005. godine druatvo je proslavilo 50. godianjicu rada. Tom je prilikom organizirana velika zabava, na dje jem igraliatu pokraj stare pu ke akole. Osam dana nakon osnivanja DVD  a Gra ani, osnovano je joa jedno druatvo. Rije  je o Lova kom druatvu "Sljeme" koje je sa radom zapo elo 18. listopada 1945. godine. Na samom po etku druatvo je brojalo 12 lanova, a djelovalo je pod vodstvom predsjednika Ferda Negre i tajnika Vlade Grana. Ve 1950. godine druatvo je brojalo preko 50 lanova. Medvednica i okolne aume nudile su nekad veliki fond divlja i. Izgradnjom Gra ana i airenjem infrastrukture, poput sljemenske ceste (izgraena 1895. godine), fauna se sve viae smanjuje. Neke vrste postupno izumiru. Dok su medvjedi i vukovi istrijebljeni joa u srednjem vijeku, posljednji ris ubijen je 1883. godine, a zadnji tetrijebi po etkom 40tih godina proalog stoljea. Danaanji ~ivi svijet ini srnea divlja , divlje svinje, lisice, ze evi i fazani, a druatvo marljivo radi na uzgoju i zaatiti divlja i. Godine 1993. druatvo je, nakon niza godina marljivog rada kona no dobilo svoje prostorije u domu na Pilani, kod potoka Bliznec. Baa kao i DVD "Gra ani", lova ko druatvo "Sljeme" proslavilo je 50 godina djelovanja 2005. godine. Kako bi podigle razorenu zemlju, smanjile nezaposlenost i koliko toliko pokrenule proizvodnju jugoslavenske vlasti zapo inju sa petogodianjim planom razvoja privrede (1947.-1951.). Plan se bazirao na dobrovoljnim radnim akcijama svih slojeva stanovniatva. Naravno rije  "dobrovoljna" bila je samo puka fraza jer se zapravo radilo o obveznim radnima akcijama. Osim obnavljanja starih objekata i prometnica, pokree se i niz novih ambicioznih projekata, od kojih mnogi nikada nisu dovraeni. Takav je slu aj bio i sa tunelom koji je trebao spojiti Zagreb sa Hrvatskim Zagorjem. Plan je bio - izgraditi tramvajsku liniju od Ksavera pa do Pustodola u Gra anima. Od Pustodola, vodio bi jedan tunel sve do Stubi kih Toplica. Posao je na sebe preuzela Narodna Fronta - Zagreb. Bio je to ambiciozan projekt na kojem je bilo zaposleno 1 000 ljudi. Radovi su zapo eli u travnju 1947. godine, te su trajali do velja e 1951. godine. Toga dana radovi su prekinuti zbog nerjeaivih tehni kih problema. Rezultat viaegodianjih radova bio je sljedei: Potpuno je prokopan mali tunel u du~ini od 275 metara, a velikog je sa stubi ke strane prokopano 500 metara, te s gra anske 120 metara. Viae je nego interesantan, malo poznati podatak da je pro elje na malom tunelu na injeno od kamena sruaene zagreba ke sinagoge, a na velikom tunelu od kamena sruaenog kostajni og mosta. Projekt spajanja Zagreba i Hrvatskog Zagorja tunelima propao je po etkom pedesetih godina, makar ga neki danas ponovno pokuaavaju aktualizirati. Zbog o uvanja flore, faune i ljepote prigorskog krajolika izgradnja tunela bila bi potpun promaaj. Iako nisu uspjeli u nakani spajanja Zagreba s Hrvatskim Zagorjem, jedan drugi, manji projekt komunisti su uspjeli ostvariti. Bila je to izgradnja tramvajske pruge Mihaljevac Dolje. Taj je projekt zapravo bio dio prvotnog plana probijanja masiva Medvednice, ali je na kraju ostvaren neovisno o njemu. Povezivanje Gra ana sa Zagrebom tramvajskom prugom, teklo je u nekoliko samostalnih faza. Ve godine 1931. otvorena je nova tramvajska pruga koja se od Draakovieve ulice protezala preko Ribnjaka i Medvea aka. Godine 1948 pruga se produljila trasom; Gup eva Zvijezda  Mihaljevac. Nova pruga sa velikim zavranim okretiatem predana je prometu 19. rujna 1948 godine. Ujedno toga dana zapo inju radovi na pruzi Mihaljevac  Dolje. Gra anska pruga zavraena je u rekordnom roku od dvije godine. Na njenoj izgradnji radilo je izmeu ostalih i domae stanovniatvo. Na pruzi su izgraena dva vijadukta. Manji, ju~ni izmeu prve i druge postaje premoauje danaanju ulicu Gra ansko Borje, ispod starog brijega Gola e, a drugi vei, sjeverni premoauje ulicu Grabea ak, izmeu druge i tree postaje. Prilikom radova na pruzi, iskapanjem su pronaene ljudske kosti, ~rtve partizanskih zlo ina iz svibnja 1945. godine, no o tome se naravno u to vrijeme moralo autjeti. Pruga je predana u promet 15. rujna 1950. godine, a za njeno elektroenergetsko napajanje izgraena je ispravlja ka postaja u Gra anima. Dana 1. sije nja 1950. godine, ostvarilo se ono na emu se radilo ve krajem tridesetih godina. Tog su dana naime Gra ani pripojeni gradu Zagrebu, to nije podru ju II. rajonskog narodnog odbora opine Medvea ak. Sve do 1955. godine Gra ani djeluju kao samostalna opina. Zadnji na elnik opine koja je funkcionirala od 1943 do 1955 godine bio je Stjepan egelj. Od 1956. godine Gra ani postaju administrativna jedinica pod nazivom "Narodni Odbor opine Gra ani". No ve 1957. godine reorganizacijom gradskog podru ja Gra ani postaju mjesna zajednica pod upravom opine Medvea ak. Novom reorganizacijom 1. sije nja 1994. godine ukida se mjesna zajednica Gra ani. Od tog dana Gra ani ulaze u izravnu nadle~nost "Gradske uprave Medvea ak". Za poslijednjeg predsjednika Mjesne zajednice Gra ani biran je Miroslav Beai. Po etkom XXI. stoljea dolazi do najnovijeg ustroja Gra anskih etvrti, pa danas Gra ani pripadaju gradskoj etvrti "Podsljeme". Treba napomenuti da je za vrijeme "Hrvatskog proljea" 1971. godine i u Gra anima doalo do buenja nacionalnih osjeaja. Tome je osobito pridonijelo HSPD "Podgorac" koje aktivno sudjeluje u 100  godianjici roenja Stjepana Radia, kao i u obilje~avanju pogiblje Zrinskih i Frankopana. Vrhunac je bio snimanje plo e "Vila Velebita" sa starim domoljubnim pjesmama. Na ~alost "Hrvatsko proljee" do~ivljava slom, a HSPD "Podgorec" uspijeva u namjeri da sa uva svoj hrvatski predznak - HSDP (Hrvatsko pjeva ko druatvo), iako je bilo pokuaaja da ga se preimenuje u - KUD (Kulturno umjetni ko druatvo). Nakon "Hrvatskog proljea"dolaze teake godine, poznate pod nazivom - "Hrvatska autnja", koje zavraavaju krajem osamdesetih i po etkom devedesetih godina. Padom berlinskog zida ruai se komunisti ki poredak u cijeloj isto noj Europi. Hrvatska u tom pogledu nije predstavljala iznimku. Na prvim poslijeratnim demokratskim izborima 1990. godine pobjeuje Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ), pod vodstvom Prvog hrvatskog predsjednika - dr. Franje Tumana. I u Gra anima, kao i u drugim krajevima Hrvatske ta stranka odnosi pobjedu. U listopadu 1990. godine, kada je nacionalni zanos bio na vrhuncu, gradske vlasti pokreu akciju vraanja spomenika bana Josipa Jela ia na glavni gradski trg. Nakon ato je poslijeratna komunisti ka vlast uklonila spomenik sa njegova povijesnog mjesta, te izbrisala i banovo ime iz naziva trga, spomenik je ba en u ropotarnicu povijesti iz koje se na sreu izvukao. Jedan od najzaslu~nijih za rekonstrukciju i obnovu spomenika bio je gospodin }eljko `elendi iz Gra ana, u ijoj su radionici izvraeni radovi. U veli anstvenoj povorci kroz gra anske ulice, uz sudjelovanje konjanika u povijesnim odorama, Gra anci su s oduaevljenjem ispratili banov povratak na sredianji gradski trg kojem se vratilo njegovo staro, povijesno ime. Na~alost lijepe dogaaje pune euforije i sree uskoro zamjenjuje rat. Srbi iz Hrvatske, uz pomo Jugoslavenske narodne armije (JNA) uskoro zapo inju s agresijom na mladu hrvatsku dr~avu. Po etne provokacije, prelaze u  balvan revoluciju , a zatim i u otvorene napade na hrvatske redarstvenike, u Borovu selu i na Plitvicama. Prisiljena na obranu, Hrvatska osniva vlastite oru~ane snage - "Zbor Narodne Garde " (ZNG), popularne "Zenge", koje iako slabo naoru~ane pru~aju ~estok otpor srpskom agresoru. Gra anci takoer ne ekaju, ve se odmah aktivno uklju uju u obranu domovine. Svi sposobni muakarci mobilizirani su u hrvatske obrambene snage, a dio stanovniatva dobiva radnu obavezu. Dom HSPD a "Podgorac" postaje sredianje mjesto za uzbunjivanje graana, a prostorije druatva koriste pripadnici ZNG a i Hrvatske policije. Gra anski mladii prisutni su na bojianicama diljem Hrvatske, od Vukovara do Dubrovnika gdje sudjeluju u obrani svoje domovine. Njih aestorica pola~u svoje za ~ivote za slobodu Hrvatske: Zoran Hodoai, Zoran `aronja, Drago Mareni, Miljenko Graao, Bernard Graao i Muris Mahmutovi. Lova ko druatvo "Sljeme" takoer pridonosi obrani Hrvatske. Ve 1991. godine lovci stavljaju cjelokupno naoru~anje na raspolaganje za potrebe obrane. Hrvatskoj koja je tada bila potpuno razoru~ana i pred meunarodnim embargom na uvoz oru~ja, dobro je doalo bilo kakvo naoru~anje, ak i lova ko. Osim toga gra anski lovci organiziraju dvije naoru~ane jedinice koje danonono ophode Gra anima i Medvednicom uvajui va~ne objekte. Veina lanova druatva sudjelovala je u borbama diljem Hrvatske, dok je osam lanova bilo pripadnicima dobrovoljnih postrojbi ZNG a, a kasnije i Hrvatske vojske. Svakodnevni preleti neprijateljskih zrakoplova gra anska su svakodnevnica 1991. i 1992. godine, zbog ega se stalno prekida svaka aktivnost mjeatana. }ivot se provodi u podrumima dok nou zamra ene gra anske ulice tonu u sablasni mrak. Starije mjeatane situacija je podsjetila na 1944. i 1945. godinu, kada su stalni preleti anglo  ameri kih zrakoplova takoer ometali svakodnevni ~ivot. Veina preleta bila je bez neprijateljskog bojnog djelovanja. Na ~alost srpski su zrakoplovi izvraili napad na radio  televizijski toranj na Sljemenu, raketiravai ga. Izbjegavai radare zrakoplov se pribli~io Medvednici bez oglaaavanja uzbune za zra nu opasnost. Sreom nije bilo ljudskih ~rtava, a zlo ina ki se naum nije isplatio. Tih su dana rijeke izbjeglica iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine potra~ile spas u Zagrebu i njegovoj okolici. Gra anci su raairenih ruku do ekali napaene ljude, te im uz pomo "Caritasa" pomogli da lakae pre~ive teake prognani ke dane. Vrhunac je bio 1992. godine kada je prihvaeno 1175 osoba kojima je pru~ena pomo. U rujnu 1994. godine Hrvatsku posjeuje Papa Ivan Pavao II, vjerojatno najvei Papa u povijesti Katoli ke Crkve. Gra anci, na elu s HSPDom "Podgorac" ponovno su u prvim redovima. Do ekuju Papu po izlasku iz zrakoplova u zagreba koj zra noj luci "Pleso" obu eni u svoje krasne "Prigorske noanje". Godina 1995. ostati e zauvijek zapisana zlatnim slovima hrvatskoj povijesti. U ljetnim vojnim akcijama pod nazivom "Bljesak" i "Oluja", Hrvatska vojska oslobaa veliki dio Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U svojoj nemoi pobunjeni Srbi raketiraju Zagreb, no bio je to njihov posljednji trzaj. U nezadr~ivom pohodu hrvatske jedinice, u kojima se ponovno nalazi mnoatvo Gra anaca, izlaze na meunarodno priznate granice suverene hrvatske dr~ave. Godine 1997. mirnom reintegracijom, Hrvatskoj je vraeno Podunavlje sa gradom herojem  Vukovarom, te je time zavraen Domovinski rat zapo et 1991. godine. Time su gra anski sinovi i keri napokon do ekali ono ato su vijekovima sanjali njihovi preci - samostalnu i neovisnu dr~avu Hrvatsku. RAZVOJ INFRASTRUKTURE U XX. STOLJEU Razvoj infrastrukture u Gra anima, po inje ve po etkom XX. stoljea. Kao ato je ve re eno 1904. godine izgraena je zgrada Pu ke akole na Iscu, koja je time postala prvi korak ka izgradnji Gra ana. Zbog njene je izgradnje poruaen stari Cvetkov orah pokraj Cvetkovih i ukovih kua, te isuaena stara seoska mlaka. Budui da je orah bio skupljaliate gra anskih mladia, izgradnja akole dokinula je njihovo sastajaliate, te se time ugasila jedna stara seoska navada. Iako tada nitko nije ni nasluivao promjene koje je nosilo XX. stoljee, one su bile neminovnost. Projekti koji su tada zapo eti, iz dana u dan pretvarali su Gra ane iz sela u predgrae, iz ruralnog u urbano naselje. Zahvaljujui lanovima HSS  a, 1927. godine ureen je gornji tok potoka Bliznec, a troakovi su iznosili 100000. dinara. Izgradnja druatvenog doma HSPD  a Podgorac 1928. godine doprinjela je sveukupnom razvoju Gra ana sve do danaanjih dana. U vremenu kada nije bilo drugog mjesta za odr~avanje sastanaka, raznih proba ili zabava, dom je pru~ao krov nad glavom. Koristila su ga razna druatva, od politi kih, dr~avnih, aportskih, karitativnih, pa sve do hrvatske, njema ke i partizanske vojske u Drugom svjetskom ratu. Za vrijeme Domovinskog rata, domom se slu~ila Hrvatska vojska i Civilna zaatita. Tridesete godine XX. stoljea dovele su do velikog napretka. Prvo je 1933. godine provedena elektrifikacija Gra ana, a godinu dana kasnije izgraena je vodovodna mre~a. Dana 10. velja e 1935. godine blagoslov vodovoda obavio je zagreba ki nadbiskup koadjutor. Kako bi se Gra ani ato bolje povezali sa Zagrebom, tih je godina uvedena i autobusna linija Zagreb  Gra ani. Bila je to odluka Gradske uprave, koja je izgradnjom nove tr~nice na Dolcu shvatila potrebu seljaka za ato br~im transportom svojih proizvoda u Zagreb. Osim toga, autobus je u suprotnom smjeru prevozio zagreba ke izletnike. Godine 1936. zapo ela je izgradnja danaanje Gra anske ceste. Radove je vodio gra anski poduzetnik Gjuro Puntijar, a uz domae radnike, sudjelovali su i seljaci iz Markuaevca i Bistre. Nakon svraetka izgradnje, cesta je dobila naziv  Banova cesta. Idue godine pravljen je put (staza) kroz selo Dolje, a radove je ponovo vodio Gjuro Puntijar. Put je zavraen 23. prosinca 1937. godine. Kako bi se se olakaao put na relaciji Gra ani  Remete i pohaanje ~upne crkve, godine 1937. napravljen je put preko Banja aka. Radove su izvodili Romi, koji su jedno vrijeme boravili na Banja aku. Budui su radovi loae izvedeni, pjeaa enje u Remete za loaa vremena, ostalo je teako i naporno. Godine 1939. zapo ela je izgradnja Vile Rebar na Varoakom Rebru iznad Gra ana. Vilu je projektirao arhitekt Ivan Zemljak. Samo godinu dana nakon izgradnje vila je zavraena. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, vila je postala rezidencija Poglavnika dr. Ante Pavelia, a oko nje su izgraeni bunkeri. U razdoblju od 1946. do 1948. godine vila je adaptirana i dograena. Pretvorena je u planinarsko  izletni ki dom, a u svojoj posljednjoj fazi u restoran. Godine 1979. vilu je zahvatio po~ar, te je potpuno uniatio. Od cijelog zdanja ostali su samo kameni temelji, stupovi i duga ki hodnici. Iako kao objekt ne postoji ve gotovo trideset godina, njeni su ostaci i danas jedan od simbola Gra ana, a Gra anci je naj eae nazivaju Pavelia vilom ili samo Vilom. Osim ve spomenute izgradnje tramvajske pruge Mihaljevac-Dolje 1950. godine i nove akolske zgrade 1959. godine, 1961. godine na Iscu je izgraena medicinska ambulanta. U to vrijeme bila je suvremenog izgleda, a zadovoljavala je sve prohtjeve tada joa relativno malog sela. Ta tri spomenuta projekta bila su prvi poslijeratni infrastrukturalni zahvati u Gra anima. Godine 1960. zapo eli su radovi na sljemenskoj ~i ari, na trasi Bliznec-vrh Medvednice. Iako su i ranije postojali planovi za njenu izgradnju ona ranije nije ostvarena zbog ratnih i gospodarskih razloga. Prve planove izgradnje iz 1911. godine omeo je Prvi svjetski rat, a druga planirana izgradnja iz 1928. godine bila je zaustavljena zbog velike gospodarske krize. Gradnja ~i are povjerena je ZET-u, koji 1960. godine zapo inje s izgradnjom. Izgradnja je tekla relativno brzo, te je dana 27.srpnja 1963. godine ~i ara puatena u promet. }i ara je dvou~etna, s jednim pogonom i trasom izlomljena uzdu~noga profila. Trasa je duga 4017. m. i najdu~a je takve vrste u Europi. Donja postaja nalazi se na 300. m., a gornja na 1000. m. Najvei raspon izmeu 13. stupova na trasi iznosi 606. m., a na tom je dijelu i najvei razmak od tla  65. m. Vo~nja u kabinama koje mogu primiti do 4. osobe, u jednom smjeru traje 23. minute. U 90. kabina godianje se preveze oko 108 000. putnika, najvei kapacitet u jednom satu je 450. osoba. Godine 1969. dograena je nova akolska zgrada, veim objektom, koji je ukopan u zemlju. Proairenje akole bilo je nu~no, zbog sve veeg priljeva stranog stanovniatva iz drugih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Krajem aezdesetih godina uveden je vodovod u domainstva, ime je u potpunosti izvraena izgradnja vodovodne mre~e u Gra anima. Iako su ve 1950. godine pripojeni gradu, Gra ani su i dalje imale sve odlike ruralnog naselja. Zbog toga je u novom urbanisti kom planu grada Zagreba iz 1973. godine donesen plan urbanizacije Gra ana. Konkretno, to je zna ilo asfaltiranje i ureivanje ulica, koje su joa uvijek sli ile seoskim, a ne gradskim te izgradnja kanalizacije i telefonske mre~e, ato e se u potpunosti ostvariti tek krajem osamdesetih godina. Zbog estih poplava sljemenskih potoka godine 1975. predlo~eno je rjeaenje Ognjena Bonaccia i suradnika, koje je trebalo rijeaiti problemati ne potoke, izmeu ostalih i nekoliko gra anskih. Plan je prihvaen 1982. godine te se od tog vremena sustavno po inju ureivati gra anski potoci. Posljednje veliko izljevanje gra anskih potoka dogodilo se 1989. godine, uslijed velikih kiaa. Tada je potok Gra anec preplavio Gra ansku cestu nosei sa sobom sve ato mu se naalo na putu. Kako bi se sanirale nanesene atete i nastavilo s izvoenjem ve zapo etih projekata, ubrzalo se s radovima. Vrhunac je dostignut krajem devedesetih godina kada su potok Gra anec i Pustodol djelomi no nadsvoeni. Krajem osamdesetih godina proalog stoljea, izgradnja infrastrukture u Gra anima po inje dobivati danaanje obrise. Zahvaljujui  Univerzijadi koja se 1987. godine odr~avala u Zagrebu, ureena je i proairena Gra anska cesta, kojoj je pridodan i plo nik za pjeaake, pa je time postala i sigurnija za promet. Ureena je kanalizacija i uvedena telefonska mre~a ato je u ono doba bila velika stvar za cijelo naselje. Godine 1989. u sklopu osnovne akole izgraena je aportska dvorana, ato je unaprijedilo kvalitetu nastave tjelesnog odgoja. Po etkom devedesetih godina uvedena je i plinifikacija cijelog podru ja, ato je olakaalo hladne gra anske zime mnogim stanovnicima, koji sa krutog prelaze na plinsko lo~ivo. Godine 1992. `umarija Zagreb, obnovila je staru pilanu na Bliznecu (izgraenu 1898. godine), koja je pretvorena u muzej. U blizini pilane, u prostorijama nekadaanje lugarnice, danas se nalazi sjediate javne ustanove Parka prirode Medvednica. Sve navedeno dovelo je do urbanizacije Gra ana i nestanka nekadaanjeg starog ruralnog naselja. Naravno prostora za daljnju urbanizaciju i dalje ima; postavljanje semafora na klju nim kri~anjima, proairivanje cesta, izgradnja parkova, uvoenje lake gradske ~eljeznice... Sve su to projekti i stvari koje ekaju Gra ane sutra, a hoe li ti zahvati donijeti neato dobro i lijepo, prosudit e povijest. `PORTSKO REKREATIVNO DRU`TVO GRA ANI `portsko rekreativno druatvo Gra ani (`RD) osnovano je 1. 2. 2006. godine, a registrirano je 23. 3. 2006. godine. Osniva i druatva su Zvonimir `tefanac (predsjednik), Marijan Viduka (dopredsjednik) i Zdravko uk (tajnik). Druatvo broji oko 150 lanova. Glavne aktivnosti druatva su akola nogometa za dje ake i akola rukometa za djevoj ice. `kolu nogometa pohaa 65 dje aka osnovnoakolskog uzrasta. Nogometne treninge vode Zvonimir `tefanac i Tomislav `umiga. `kolu rukometa pohaa 25 djevoj ica, takoer osnovnoakolskog uzrasta. Treninge djevoj ica vode Amalija Glaser i Vesna Mileti. Osim organiziranja sportskih priredbi druatvo se brine i o odr~avanju aportskog terena na Iscu te o poboljaanju uvjeta na njemu. Tako je u dvije godine od osnivanja druatva na igraliatu sanirana kompletna ograda, postavljeni su reflektori, a uskoro e biti izgraene i tribine za 150 osoba. Neostvarena ~elja druatva je izgradnja svla ionica i sanitarnim vorom, kako bi se svim aportaaima, a osobito djeci omoguili bolji uvjeti za rad. UDRUGA ZA O UVANJE I RAZVOJ GRA ANA Udruga za o uvanje i razvoj Gra ana osnovana je 2006. godine. Predsjedni ku du~nost obnaaa Sun ana Se en ulabi, dopredsjedni ku Ivica Pavlovi, a tajni ku Dubravka `elendi. Druatvo djeluje u prostorijama stare pu ke akole na Iscu br. 15. Glavna aktivnost druatva su razna predavnja, vezana uz aktualne teme gradske etvrti Podsljeme i djelovanje na planu ekologije. HRVATSKO PLANINARSKO DRU`TVO GRA ANI Hrvatsko planinarsko druatvo Gra ani (HPD) osnovano je 6. 11. 2007. godine. Sjednici druatva prisustvovali su slijedei lanovi: Domagoj Novosel, Vinko Kos, Ivana Kova , Katarina uk, Ivan Beli, Nikolina Banek, Kreaimir Holjevac, Goran Cvetko, Marko Novosel, Mislav Banek, Hrvoje Radi, Tomo Bani, Krunoslav Bani, Jurica Biruaki, Josip uk, Jelena uk, Miro Kevo, Tomislav Turk, Ivan Kova , Ivan Pravdi, Zvonimir `tefanac i Zdravko uk. Za predsjednika druatva jednoglasno je izabran Domagoj Novosel, za dopredsjednika Vinko Kos, za tajnika Ivana Kova , a za zapisni ara Ivan Beli. Iako u Gra anima postoji duga tradicija planinarenja, tek je na poticaj mlae generacije planinara osnovano HPD Gra ani. Sjediate druatva je na Iscu br. 15 gdje se jednom tjedno odr~avaju sastanci druatva. U vrlo kratkom postojanju druatvo koje danas broji 50 lanova, organiziralo je izlete na Japeti, Kalnik, Klek, Ivana icu i Velebit. Druatvo radi na akolovanju i usavraavanju svojih lanova kroz akole planinarenja i alpinizma pod pokroviteljstvom Hrvatskog planinarskog saveza. Druatvo je aktivno i na o uvanju kulturne i etnografske baatine, te je bilo glavni inicijator i pokreta  Gra anskog faanika 2008. godine. HPD Gra ani osim ato je jedno od najmlaih druatava u Hrvatskoj glede starosti osnivanja, najmlae je i po prosjeku starosti svoga lanstva. lanstvo se uglavnom kree u rasponu od 18 do 35 godina, a samo vodstvo druatva je daleko najmlae u Hrvatskoj. Predsjednik Domagoj Novosel 28 godina, dopredsjednik Vinko Kos 25 godina, tajnik Ivana Kova  26 godina, zapisni ar Ivan Beli 23 godine. U budunosti osim izleta i edukacije druatvo planira raditi na o uvanju stare toponimije prigorskog djela Medvednice. PRIGORSKA NARODNA NO`NJA Jedan od najprepoznatljivih simbola grada Zagreba zasigurno je narodna noanja zagreba kog Prigorja. Naj eaa pogreaka koja se javlja pri njenom opisu je da se naziva "`estinskom", iako istovjetnu noanju sa malim razlikama koje prepoznaju samo stari znalci nose i stanovnici Gra ana, Markuaevca, Remeta, Bukovca i Mikulia. Zna i cijelog zagreba kog Prigorja. Naziv "`estinska" preuzet je vjerojatno iz dva razloga. Prvi je taj, ato su `estine do 1921. godine bile upravno srediate cijelog sredianjeg dijela zagreba kog Prigorja, a drugi joa va~niji je taj ato su `estin anke sve do aezdesetih godina XX. stoljea prale rublje za zagreba ke graane, koji su tada poistovjeivali sve Prigorce sa `estin anima, upravo zbog indenti ne narodne noanje. Danas je na ~alost vrlo teako ispraviti tu nepravednu greaku koja esto izaziva rasprave meu Prigorcima. Ono ato je najbitnije, je da tu noanju nazovemo njenim pravim imenom  "Noanjom zagreba kog Prigorja ili  Prigorskom noanjom Velik utjecaj na prigorsku noanju odigrao je maarski utjecaj i na in odijevanja. Vidljivo je to u viae odjevnih predmeta; npr. izme ( csisma , ma) sa visokim sarama ( szr , ma), kao tipi ni maarski proizvod, zatim kepenjek ( kpenyeg , ma) u koji se ogrtala mlada prilikom vjen anja,  visoki vijenec koji je takoer stavljala mlada na glavu, a poznat je i kod Maara, brojni naaiveni gajtani i ukrasi vrlo sli ni maarskima. Drugi va~an imbenik na prigorsku noanju kakvu danas poznajemo, bio je blizina grada i njegov utjecaj na odijevanje seljaka. Slijedi prikaz dijelova narodne noanje. MU`KA NARODNA NO`NJA Ruba a  (koaulja) od bijelog debljeg platna. Platno je bijele ili slabe ~u kaste boje. Ruba a se~e do iznad koljena, a sastoji se od prednje i stra~nje pole. Pole se nakon krojenja obrubljuju a~urom na "ribi anje". Osim ruba "ribi aju" se joa dva, tri reda, pruga radi ukrasa. Prednji dio ruba e izvezen je crvenim i plavim koncem na kri~ie. Gornji dio ruba e razrezen je do pojasa, gdje je vodoravno priaivena vezena ili tkana partica. Rukavi su na donjem kraju nabrani i na njih su priaivene airoke oavice sa rupicom (luknjicom), sa vrpcom kojom se rukavi ve~u. Oko vrata je takoer priaivena airoka oavica koja se okrene kao okovratnik. Oavice na rukavima i oko vrata izvezene su bijelim koncem. Ga e  krojene iz dvije pole platna. Od svake pole saaivena je jedna ga nica, koja se na donjoj strani obrubi jednostavnim aavom da se ne cufa. Ga nice se spoje u "tur", a na rubu oko pojasa saaije se cijevasta svitica za svitnjak od bijele keper vrpce. Ga e nemaju nikakvih ukrasa. La e  (hla e)  La e su pravljene od bijelog, crnog ili plavog darovca. Krojene su uz tijelo te je njihov izgled vojni kog porijekla, vjerojatno iz prve polovice XIX. stoljea. La e se ste~u u struku, dok su u donjem dijelu su~ene. Ukraaene su crvenim, plavim ili crnim gajtanima i to sprijeda, tako da ukrasi se~u do koljena. Lajbek  (prsluk)  Lajbek bez rukava se~e do pojasa, izraen od crvenog, rijee plavog sukna ili darovca, s polo~enim okovratnikom od crvenog sukna izvezenog narodnim vezovima od svilenog konca raznih boja. Lajbek je ukraaen gajtanima crvene boje. Najzna ajnije aare jesu jedno, dvo ili viaekota ne ro~e, eai, pu~i, djetelica, ahteri, kao i gumbi ukraaeni staklom i porculanom. Na obje prednje strane nalazi se ~nora sa cofom i pletenim okruglim plosnatim ukrasom od gajtana. Lajbek se ve~e sa tom ~norom koja ujedno visi kao ukras. Na leima lajbeka nalazi se ili Kristov monogram - "IHS" ili motiv kri~a ili srca. Surina  pravi se od smeeg ili tamno plavog darovca s rukavima i se~e do ispod pojasa. Rubovi surke, ovratnik, orukvice i urezani d~epovi opto eni su airom prugom crvenog sukna, na kojem je izveden ukras aplikacijom crvenih vunenih gajtana i vezen raznobojnim koncem. Sprijeda ispod vrata, surina se zatvara om icom izraenom od vrpce koja zavraava cofekima. Surine ukraaene naran astim vunenim gajtanima nazivaju se "Ilirske surine ". Svileni rubec  nazvan joa i "petokrunec" zbog nekadaanje cijene od pet kruna. Isprva je bio od crveno  ~uto  zelene svile dok kasnije po inje prevladavati crveno  bijela boja. Rubec je trokutastog oblika, smota se preko dijagonale u traku, stavlja ispod okovratnika na rubac i pod vratom se ve~e u maalek. Krajevi rupca kop aju se ukrasnom iglom i stavljaju u ruba u. Rubec su nosili uglavnom mlai muakarci. `krlak (aeair)  sa malim uskim obodom, od crnog dlakavog sukna okrugli i naokolo tjemena izvezen vezom kao i na lajbeku i surini od raznobojnog svilenog konca, te ukraaen umjetnim bobicama poput bisera. La njak  (remen)  napravljen od govee ko~e, airok 8 do 10 cm te bogato ukraaen. Na stra~njem dijelu pored obaveznog monograma "IHS", obi no stoje inicijali vlasnika. izme  od crne ko~e, sa tvrdim sarama koje se~u sve do koljena. Nose se s hla ama, ali esto i ga ama, koje se skupe i uguraju u izme, tako da se prebace malo preko ruba sara. Opanjki (opanci)  od crne ko~e bez ikakvih ukrasa osim ruba i kapice, te uskih ko~nih remena koji mogu biti i crvene boje. Nose se esto uz ga e, te rijee uz la e. Obojci  sve do po etka XX stoljea Gra anci su umjesto arapa nosili obojke. Bile su to velike, obi ne krpe od domaeg platna. Oni bi se stegli remenom, te tako u vrstili nogu. Za ru~nijeg vremena remenom bi se zatezao i dio ga a. Torba  Torba je na injena od ko~e, crvene ili smee boje sa airokim remenom koji je bogato ukraaen raznolikim aarama. Torba se sastoji od dva pretinca i preklopnog dijela koji je ukraaen cofovima od crvene vune. }ENSKA NARODNA NO`NJA Ruba a (koaulja)  aiva se iz etiri duljine platna - tzv. pole, a se~e od sredine lea do ispod koljena. Pole su saaite rukom  vezom na "ribi anje". Na prednjem dijelu ruba e je rasporek. Stra~nji dio sitno je naboran i priaiven za kikliae koje ima dvije pr e (otvore) za provla enje ruku. Kikliae sa obje prednje strane ima izraene rupice kroz koje se provla i zaponjec od aarene ili pamu ne trake preko grudi, a slu~i za ukras i bolje prijanjenje ruba e k ople u. Sa zadnje strane gdje je kikliae spojeno sa ruba om priaivena je partica od tkanog ukrasa ili izvezena rukom na kri~iae. Na donjem dijelu ruba e, na sve etiri pole ostavlja se oko dvadeset centimetara nesaaivenog dijela za "tveze" - izraene tehnikom aipke na iglu. Ople e  sa injavaju rukavi nadrnice i atukci. `irina ople a poklapa se sa airinom platna. Rukavi su na donjem dijelu naborani, po rubovima ukraaeni kri~iima od crvenog i plavog konca. Iza tog veza priaita je partica  tkani ukras, a nabori su ukraaeni vezom na kri~iae u istim bojama kao i na rubovima, ali razli ite airine. Tu se nalaze i om ice za vezenje rukava. Gornji prednji dio ople a  nadrnice izvezen je oko vrata i zove se "oavica". Tu su i om ice za prveza . Partice na nadrnicama postavljene su okomito i bogato ukraaene. Na nadrnice su priaiti atukci koji dolaze do sredine grudi. `tukci imaju na gornjem dijelu popre no tkanje ili vezeni uzorak. `tukci su duga ki prema potrebi, da se stave u ruba u. Ople e je na leima, spojeno platnom prema vratu naboranom pod oavicu. Rukavi, nadrnica i atukci spojeni su pod pazuhom komadom platna. Fertun - (prega a)  Fertun je od bijelog ili ~utog platna, saaiven od dvije pole ru no na "ru~marin". Iznad donjeg ruba, na oko 20 cm utkano je pisano tkanje u crvenoj ili crnoj boji. Fertun je porubljen na ruke, vezom na  ribi anje . Ve~e se vrpcom od kepera oko pojasa, a preko toga se stavlja svileni ili vuni asti rubec. Pas (~enski remen)  izraen je od crnog ili ~utog sukna, sa porubom od crnog dlakavog sukna airine oko 5 cm. Pas dolazi na leni dio, a sa prednje strane je vezan priaivenim pantljikama, koje se sve~u ispod fertuna. Rubec  tzv. "engleaki" od crvenog pamu nog materijala ukraaen zelenim, ~utim i plavim ru~ama, razli itih uzoraka. Svileni rubec crvene boje sa utkanim bijelim ru~ama nosio se samo za sve ane zgode. Nosio se i na glavi i na pojasu preko fertuna, slo~en na trokut ili pa etvorinu  "pripeg", zadjenut za fertuanicu. Na glavi su se takoer nosili i vuneni rubci razli itih ukrasa, osobito zimi. Rubec su udane i starije ~ene vezale pod bradom, a djevojke na potiljak. Sve do 1939. godine gra anske su djevojke obavezno nosile raspuatene pletenice, dok su udane ~ene imale dignute pletenice. Na taj se na in raspoznavalo djevojke od udanih ~ena. Na taj je na in dolazilo i do neumjesnih poruka onim djevojkama koje su bile u ozbiljnim godinama, a nisu se udale. Zbog toga su se neke udavale samo iz razloga da sprije e ruganje na svoj ra un. Kako bi to sprije io, remetski je ~upnik vele asni Leopold Rusan, na novogodianjoj svetoj misi oglasio da neudane djevojke mogu podii pletenice: ...Na novu godinu sam oglasio, da djevojke mogu pribosti gore svoje pletenice, koje se nijesu udale, a susreu poruge. U inio sam to, jer su mnoge govorile, da se ne nigda udavale, kad ne bi morale nosizi pletenice pod stare dane. To je cijela ~upa pozdravila, a aest djevojaka diglo pletenice. No to nije zna ilo da su sve djevojke prestale nositi raspuatene pletenice, u biti su rijetke podigle kosu. No obveza noaenja raspuatenih pletenica za djevojke je ukinuta, te se ta tradicija s vremenom sve viae dokidala. Ko~unec  ~enski prsluk bez rukava izraen od ko~e, a podstavljen ov jim runom. Iskien je ko~nim gumbima u obliku narodnih ornamenata raznih oblika i ~ivopisnih boja. Vanjski porub mu je od finog, bijelog ov jeg krzna. Ko~unec se preko vezica ve~e na prsluk prveza ima. Surina  izrauje se od sukna bijele ili smee boje. Obrubljena je suknom crvene boje. Rukavi, d~epovi i okovratnik izvezeni su svilenim koncem raznih boja. Surine se kop aju gajtanima. La ice ( arape)  pletene su strojno ili heklane iz bijelog pamuka. Ispod koljena ve~u se podve~njem od uske vunene vrpce. Prveza i  stavljaju se pod vrat i na lea. Izraeni su od aire brokatne vrpce s utkasnim ru~ama, veim ili manjim, slo~e se u maalek i ve~u se pod vrat za ople e. U pravilu su prveza i od razli ito ukraaenih traka. Prveza i na leima poredani su jedna pored drugog, veli ine 20cm, pri vraeni pribada ama, a nose se samo u najsve anijim zgodama. Iste takve prveza e nose djevojke i na pletenicama. Reklec  bijela vesta, pletena od bijele vune nosi se u jesen ili zimi. Oblai se na ruba u i ople e. Salvijet  veliki vuneni rubec koji se nosi preko rekleca, slo~en na trokut preko lea. Izrauje se u bijeloj, crvenoj ili ~utoj boji. Pe a  poculica od platna koji ima oba kraja, po airini platna pisano tkanje crvene boje. Pe a se slo~i u pa etvorinu tako da jedan kraj popre nog pisanja doe kad se stavi na tjeme, a drugi na zatiljak. Pe a i fertun u pravilu imaju isto tkanje. Pe a je na zatiljku pri vraena iglom za "konj " oko kojega je namotana kosa. Konj  je izraen od drva bekovine u obliku pa etvorine i oblo~en platnom, vezen u sredini platnenom sponom za pri vraivanje kose ili pe e. Pe u i konj  nose samo udane ~ene. Kralu~ ili un  je ogrlica od viae nizova crvenih koralja. Po eo se upotrebljavati krajem XVIII. stoljea, ali je do danas nepoznato na koji je na in taj mediteranski ukras  doaao na sjever. Vjerojatno su ga dopremile trgova ke karavane sa juga. Kako su Gra anke tada esto boravile u Zagrebu zbog prodaje svojih poljoprivrednih proizvoda, zapeo im je za oko te su ga postepeno po ele unositi u svoju noanju. Danas je on standardni dio sve ane ~enske oprave. Opanjki (opanci)  napravljeni su od govee ili tele e ko~e. Izrauju se od dvije vrste: Sa crvenim inom fizovane na prednjem dijelu, po sredini ~utom i plavom ko~om - nose ih uglavnom starije ~ene. Druga vrsta su ~utanjki za ljeto i suho vrijeme, izraeni od ~ute boje i bogato fizovani na prednjem dijelu, a nose ih veinom djevojke i mlae ~ene. Cipele  cipele su gradske, visoke sare iznad gle~nja, iscifrane rupicama u raznim ornamentima prema narud~bi. Cipele su veinom raznih nijansa smee boje, te vrlo rijetko crne. Ve~u se ~nirancima prema boji. Pone  debele visoke papu e izraene od sukna, ukraaene i podstavljene toplim suknom ili krznom, podaivaju se ko~om, a nose se samo za hladnog suhog vremena. Nose ih uglavnom starije ~ene. Nakon opisane muake i ~enske noanje treba spomenuti i "ambrijelu" (kiaobran), velikih dimenzija, crvene boje protkan koncentri nim aarama raznih boja koji su nosili i ~ene i muakarci. `titio je od kiae, ali i od sunca. Glavne karakteristike prigorske noanje su razigranost i ~ivost. Splet ukrasa i boja u kojoj prevladava crvena. Meutim prigorska noanja nije uvijek bila takvog izgleda. Sredinom XIX. stoljea njen je izgled bio posve druga iji. Zbog siromaatva stanovniatva ukrasi su bili vrlo skromni. Uobi ajeni ukras bio je utkani crni, zeleni i crveni konac, i to vrlo malo. Takvo se tkanje zvalo  "tkanje po starinskom". Niti poznati prigorski akrlak nije bio danaanjeg izgleda sa malenim krilima, ve su muakarci nosili akrlake sa airokim obodom. Danaanji izgled nastaje krajem XIX. stoljea, kada se poveava kupovna mo seljaka koji po inju i sami izu avati zanate. Rast kupovne moi i blizina grada dovode do toga da seljaci po inju kupovati gradske odjevne predmete, te ih unose u svoju narodnu noanju, ime ona postaje bogatija. Sve viae ukrasa i nakita na noanji zamijetio je 1915. godine i remetski ~upnik Leopold Rusan: ...Narod je uz rijetke iznimke, ist i uredan, emu mnogo doprinosi narodna noanja, ali koja, uz prekomjerno kienje, gubi prvotno obilje~je. U to vrijeme gradu se ve kupuju rubci "petokrunci" i "engleaki", reklec koji je uvezen iz Slovenije, cipele, a ponekad i surina i ko~unec, koje su veinom ipak izraivali domai majstori. No za razliku od drugih prigorskih sela Gra ani su bili jedino mjesto gdje se mogla izraditi kompletna noanja. Izuzetak su bili rubci, koji su se i dalje kupovali u gradu. U Gra anima se izraivalo platno, tkalo ukrasne partice, obraivala se ko~a za opanke i ko~unce, aivale surine, lajbeki i drugo. Djevojke i ~ene same su aivale i ukraaavale rubeninu. U Prigorju su se muaki lajbeki izraivali u tri varijante; Gra anski, aestinski i remetski, ali je gra anski bio najtra~eniji i najskuplji. U razdoblju od 1935. do 1940. godine u cijelom se Prigorju proizvode samo gra anski lajbeki, a njihova je cijena dostizala 500 dinara. Zbog svega navedenog gra anska noanja bila je najbogatija i najnakienija od svih prigorskih ina ica. U razdoblju izmeu dva svjetska rata noanja u Gra anima dosti~e vrhunac ljepote. Tada se izrauju njeni najljepai primjerci bilo ~enski bilo muaki. No ve po etkom dvadesetih godina XX. stoljea dolazi do postupnog odbacivanja noanje, ali samo kod muakaraca. Uzrok tome je njihovo sve eae odla~enje u grad na izu avanje zanata ili u potrazi za poslom. Kako bi djelovali viae "gradski" mijenjaju na in obla enja. No to nije zna ilo da su muakarci odbacili sve dijelove noanje. Umjesto selja kih ga a i hla a po inju nositi tzv. "rajthoze" gradskog porijekla, kao i odjela od jeftinog "cajga". Ruba a je i dalje bila selja kog porijekla, izraena od domaeg sukna, dok bi se na nju obuklo ili kupljeno odijelo ili domai lajbek. Krajem tridesetih godina gotovo svi muakarci osim staraca, viae ne nose noanju, osim za velikih crkvenih blagdana. Kako bi se zaustavila tendencija ne noaenja noanje, HSS preko svoje organizacije "Selja ka sloga" sve viae promovira njeno zna enje u slu~bi narodnog simbola. Posljedica toga je da se noanja i dalje obla ila u svim sve anim prigodama, no povratka na staro i njenog vra anja u svakodnevni ~ivot viae nije bilo. Po etkom etrdesetih godina muakarci viae gotovo da i nisu nosili noanju, ak ni u najsve anijim prilikama; ...23. svibanj 1940. godine...Blagdan Tijelova. Premalo ljudi, a narodna se noanja kod muakaraca ni ne vidi. Nakon 1945. godine ia ezavaju i poslijednji ostaci noanje kod muakaraca, ak i kod onih najstarijih. Kod ~enske noanje situacija je bila sasvim druga ija. Budui da su prodavale svoje proizvode na tr~nici Dolac, Gra anke obu ene u svoje noanje imale su dobru prou, jer su Zagrep ani rado od njih kupovali domae proizvode. Noanja je signalizirala kupcu, da kupuje svje~i domai proizvod. Nakon Drugog svjetskog rata sve viae dolazi do promid~be gradskog na ina odijevanja, ali Gra anke zadr~avaju svoju noanju sve do sredine pedesetih godina, kada noanju odbacuju prvo mlae a kasnije i starije ~ene. Ipak treba napomenuti da starije ~ene zadr~avaju dio noanje, naro ito ruba u, te rubce koje i dalje ve~u na tradicionalan na in. `to se ti e djece i mladih situacija je istovjetna kao i kod odraslih. Djevoj ice i djevojke u meuratnom razdoblju u velikoj veini nose noanju, dok je kod dje aka i mladia uobi ajeno gradsko odijelo sa natruhama narodnog, baa kao i kod njihovih o eva. Po etkom etrdesetih godina XX. stoljea djevoj ice takoer odbacuju noanju te po inju nositi gradsku odjeu. O promjenama odjevanja kod mladih i njihovom odbacivanju noanje najbolje govori slijedei zapis: ...Kolovoz 1943. godine...Opa~a se kod mlade~i preobla enje u gradsko. Istina je da je tu neimaatina narodnog, ali je vea krivnja te~nja za slobodom u obla enju i oholost. Osim nezaustavljivih povijesnih i etnoloakih procesa koji su "uniatili" narodnu noanju, niz je drugih imbenika doveo do njenog nestanka iz svakodnevnog ~ivota. Kod muakaraca je prevladala ~elja za boljim prihvaanjem meu gradskim stanovniatvom te su zbog toga po eli skidati noanju i kupovati gradska odijela. Bio je prisutan veliki strah od ruganja gradske okoline. Kada su odreeni Gra anci stekli namjeatenja u gradskim tvrtkama ili dr~avnim poduzeima, noaenje noanje postalo je nemogue, jer su ta radna mjesta zahtjevala odreena pravila u obla enju. Takoer, mnogi muakarci viae nisu nosili noanju jer je bila neprakti na, a njena izrada skupa. Njena isplativost bila je vrlo mala, jer se svela na noaenje prilikom radova u polju i za sve ane prigode. U prvom slu aju nije imalo smisla nositi bogato ukraaenu i skupu noanju tijekom poljoprivrednih i sto arskih radova, a za sve ane prilike kao ato su vjen anja svatko je imao jednu sve anu noanju, uglavnom nasljeenu od oca ili djeda, pa se nove muake noanje nisu izraivale, ato je dovelo do njihovog pomanjkanja i nestanka. }enski dio populacije dugo je uvao obi aj obla enja u narodnu noanju. No, sredinom pedesetih godina i sve veim pribli~avanjem gradu gra anske su ~ene ~eljele po eti pratiti gradsku modu, natjecati se u obla enju. Kada se prva ~ena presvukla nije trebalo dugo ekati da to u ine i ostale, pogotovo mlae. Bio je to domino efekt. Djeca i mladi pratili su trendove novog vremena, a stariji im nisu dali primjer kako sa uvati noanju. Osim toga, nakon Drugog svjetskog rata mladi su krenuli pohaati srednje akole u Zagrebu, te je obla enje noanje postalo apsolutno nemogue. Dio noanji nestao je i prodajom, jer su Gra anci svoju prodavali raznim kulturno umjetni kim druatvima ili privatnim pojedincima. Najzad, veliki dio noanji nestao je prilikom pogreba, jer se veina starijih osoba pokapala u najboljem domaem ruhu. Sve navedeno dovelo je do toga da se u gra anskim obiteljima rapidno smanjio broj ~enskih, ali osobito muakih noanji. Pokuaaj o uvanja narodne noanje putem osnivanja  Turisti kog druatva u Gra anima 1958. godine nije urodio plodom, jer su je stariji ljudi i dalje prodavali u bescijenje ili je uvali za vlastiti pokop, a mlai je viae nisu nosili. Remetski ~upnik Leopold Rusan volio je prigorsku (gra ansku i remetsku) narodnu noanju te mu je teako padao njen nestanak, kojem je iz dana u dan bio svjedok. Po rije ima oca fra. Vjenceslava Miheteca prije smrti je imao veliku ~elju, joa jedanput vidjeti rlene rubce. Iako ih viae nikada nije vidio, prilikom njegovog pogreba 3. kolovoza 1963. godine, Gra anci i Remeaki obukli su svoju sve anu noanju, te posljednji put za rlenili remetsku crkvu. Bio je to requiem dugogodianjem ~upniku i prigorskoj noanji koju je toliko volio. Noanja se u Gra anima danas nosi joa samo za velikih crkvenih blagdana ili u folklorne svrhe. Iako je ia ezla sa gra anskih i zagreba kih ulica svaka njena pojava izaziva neskriveno oduaevljenje promatra a i povratak u proalost, kojoj je ona pe at, te bila i ostala simbol Gra ana. GRA ANSKA OBITELJ I GOSPODARSKI }IVOT GRA ANSKE HI}E Po etkom XX. stoljea sve su gra anske hi~e bile graene na stari narodni na in, veinom od drvenog materijala. Uglavnom je bila rije  o drvenim prizemnicama koje bi dobivale kat tek u slu aju da su izgraene na bre~uljku. U tom je slu aju hi~a imala i pemlicu (podrum). Temelj hi~e bio je od kamena. Na njega se postavljalo drvo koje se nazivalo "pocek", a zatim se nadograivalo drvenim planjkama koje su se spajale drvenim klinovima. Planjke su bile obi no od hrasta, a ponekad i od kestenova drva. Uglovi hi~e vezali su se u tzv. "nemake vuglove". Kod nemakog vugla planjke su se na krajevima zarezivale tako da su meusobno povezane inile ravno rezani ugao. Osim "nemakog vugla" postojao je i tzv. "hrvatski vugel" u kojem su krajevi planjki straili izvan ravnine stijene kue. Ovaj na in gradnje bio je karakteristi an za najstarije hi~e graene krajem XIX. stoljea i ranije. Hi~a je bila pokrivena aopom, crijepom ili aindelom, rafunga (dimnjaka) nije bilo, ali su postojale tzv. puanice kroz koje je dim iaao na naj~e (tavan) gdje se suailo meso i kukuruzni klipovi. U hi~u su vodile atenge (stepenice) od drva ili kamena. Svaka hi~a imala je vanjski ganjk (hodnik) koji je bio natkriven. Ganjk je bio vrlo cinfrast i ukraaen rezbarenjem i bojenjem. Ukraaavanje stupova temeljilo se na njihovom tesanju i piljenju, dok su gornje grede bile ukraaene krasno izvedenim ornamentima. Na gredi iznad ulaza esto je stajala godina izgradnje i Kristov monogram   IHS . Naj eai raspored u unutraanjosti hi~e bio je onaj sa tri sobe i kuhnjom (kuhinjom), u kojoj se nalazio kuomen (otvoreno ognjiate natkriveno zaobljenim stropom, pletenim od prua i omazan zemljom) na kojem se kuhalo. Sirotinjski izgled hi~e dodatno je poja avao pod, naj eae od nabijene zemlje, a u boljem slu aju od poslo~enih dasaka. Sobe su se zagrijavale na takozvane "pe njake ". Kuni inventar bio je skroman, uglavnom je bila rije  o stolu, klupi i nekoliko stolaca. Obavezne su bile akrinje za rubeninu (odjeu), ziba a (zipka) za dijete, te pokoji ormar i krevet. Unutraanjost hi~e bila je ukraaena svetim sli icama i raspelima. Osvijetljenje se vrailo svijeama, a kasnije petrolejkama. Takav je bio izgled starih gra anskih hi~a krajem XIX. i po etkom XX. stoljea. No ve sredinom dvadesetih i po etkom tridesetih godina XX. stoljea u Gra anima se sve viae podi~u zidane katnice. Porast imovinske moi omoguio je pojedinim gra anskim obiteljima izgradnju tih suvremenih kua gradskog izgleda, a koje su i danas u funkciji, ato viae sve dole navedene su i obnovljene u autenti nom stilu. Takve su kue izgradile obitelji Puntijar, Haramija, Miholi i Gran. Izgled tih kua nije imao nikakvih dodirnih to aka sa starim tipom gra anskih hi~a, koje su i dalje prevladavale kod siromaanijih obitelji. Po etkom etrdesetih godina sve vei broj gradskih bogataaa tra~i mjesto za svoje ladanjske kue i vile. Gra ani su bili primamljivo mjesto, zbog blizine grada i predivne prirode. Bogati graani kupuju zemljiata od gra anskih seljaka i izgrauju svoja obitavaliata, ato se naro ito nije svialo remetskom ~upniku Leopoldu Rusanu: ...19. srpanj 1943. godine...Po svim selima ~upe ni u nove vile, a selo gubi svoj zna aj. Razni trgovci iz grada ula~u svoj novac, a seljak osiromaauje i prestaje biti seljak. U svojem zapisu ~upnik ipak pretjeruje, jer u Gra anima nije bilo viae od desetak primjera takve gradnje. Modernizacijom ~ivota i novim shvaanjima mlaih naraataja stare hi~e postaju zastarjele i preskuene. Zbog toga se uglavnom aezdesetih godina XX. stoljea sve viae napuataju ili ruae. Njihovo mjesto zauzimaju suvremene obiteljske kue graene od cigle. Do danas se u Gra anima o uvalo dvadesetak starih hi~a, uglavnom na Iscu, od kojih su neke i adaptirane, pa se u njima i stanuje. Svojom autohtonoau i izgledom izdvaja se stara hi~a obitelji Bani na kri~anju Gra anske ceste i urkovog puta. Stariji mjeatani za tu hi~u ka~u da je pri `panu, jer je to bio nadimak starih vlasnika. Hi~a je sagraena u drugoj polovici XIX. stoljea te je do danas sa uvala svoj izvorni izgled, bez ikakvih nadogradnji. Danas vapi za obnovom, ali je sadaanji vlasnik na ~alost niti ne pokuaava obnoviti ili barem o istiti njen okolia. Stare gra anske hi~e spadaju u kulturno blago Gra ana, te su pod gradskom zaatitom od ruaenja ili prenamjene. Na ~alost, volje za njihovom obnovom o ito nema te one iz dana u dan propadaju, padajui u zaborav nemarne i neodgovorne druatveno  politi ke zajednice. GOSPODARSKI OBJEKTI U kunom dvoriatu ograenom uglavnom slabim drvenim plotom (ogradom) smjestili su se gospodarski objekti, vrlo bitni za egzistenciju svake gra anske obitelji. Najbli~e hi~i stajala je komora koja se ponekad nadovezivala na hi~u, a ponekad je stajala blizu nje. Komora je uglavnom bila graena od drvenih planjki, u kasnijem razdoblju mogla je biti i zidana, sa malim oblukima (prozorima). Uglavnom je slu~ila kao skladiate u koje se pohranjivalo voe i povre. U njoj su se i uvale i akrinje, te druge dragocjenosti. Suka nica (ljetna kuhinja) se takoer nalazila tik uz hi~u. Bila je sagraena od drva ili cigle, te se sastojala od jedne prostorije. U prvom slu aju njen stil gradnje bio je podjednak izgradnji hi~e. Uz suka nicu bila je prigraena kruana pe, ija je va~nost bila velika zbog toga ato se u njoj pekao kruh. Pe je u razdoblju izmeu dva svjetska rata uglavnom bila graena od cigle. Do danas je u Gra anima sa uvan relativno veliki broj suka nica, u veoj mjeri zidanih, te manji broj drvenih. Neke od njih su u funkciji, ali ne kao ljetne kuhinje ve slu~e kao skladiane prostorije. `tala je zasigurno bila najva~niji gospodarski objekt. U naj eaem slu aju graena je u sklopu sa atagljem (sjenikom) kao jedinstveni gospodarski objekt. U ranijem razdoblju atala je graena od neo~bukanih planjki i pokrivena aopom, dok se u razdoblju izmeu dva svjetska rata sve eae javlja u zidanom obliku. Uz atalu je obi no stajao aekrijet (zahod). `tala je slu~ila kao mjesto za obitavanje krupne stoke (volova, krava i konja), dok je atagelj slu~io za pohranu sijena i druge sto ne hrane. Kao i u slu aju drugih objekata, u Gra anima postoji cijeli niz o uvanih atala i atagljeva ija je danaanja funkcija prenamijenjena u gara~ni prostor ili su zapuatene. Na ponekima je podignut kat, te slu~e u stambene svrhe. Do atale se nalazio kotec (svinjac) u kome su se dr~ale svinje. Bio je graen od drvenih planjki, a njegov je gornji dio bio ostavljen za kurnjak (kokoainjac). Unutar koca nalazila se kopanja (korito) u koju se bacala hrana za svinje. Na cijelom podru ju Gra ana nalazi se mnoatvo o uvanih "kocov" od kojih su neki bili u uporabi sve do prije par godina. Pojedina gospodarstva imala su u dvoriatu i kuru~njak za uvanje kukuruza, a uglavnom je bio sa injen od letvi. Zbog bavljenja vinogradarstvom Gra anci su gradili Klijeti (Kleti) koje nisu nu~no bile izgraene u vinogradu, ve su mogle stajati i u dvoriatu. Bile su izgraene od planjki i spojene na "nemake vugle". Mogle su biti sastavljene od jedne ili dvije prostorije. U drugom slu aju jednu je prostorija inila "preanica", a drugu "kou a" u kojoj su se uvale ba ve. Danas u Gra anima ne postoji ni jedna stara, dobro o uvana klijet. U malobrojnim gra anskim vinogradima danas se nalaze uglavnom novoizgraene klijeti, koje nemaju puno zajedni kih to aka sa starim klijetima, te uglavnom slu~e kao mjesto za odlaganje alata. Stara gra anska arhitektura danas je u izumirnaju, naravno nitko viae ne gradi objekte od drvene grae, a preostali gospodarski objekti izgubili su svoju nekadaanju funkciju i va~nost. Preostale graevine, bilo kue ili gospodarski objekti trebali bi se sa uvati pod svaku cijenu kako da bi ostala trajna uspomena na graditeljska dostignua naaih predaka. }IVOT U TRADICIONALNOJ GRA ANSKOJ OBITELJI Raspadom kunih zadruga krajem XIX. stoljea mijenja se struktura gra anske obitelji. Velike zadru~ne obitelji od 50ak i viae lanova nestaju, a zamjenjuju ih "nuklearne" i "proairene" obitelji. Rije  "nuklearna" u etnologiji se javlja kao pojam koji ozna ava obitelj sastavljenu od oca, majke i djece. Dvije ili tri takve "nuklearne" obitelji u zajedni kom domainstvu ozna avaju se terminom -"proairena" obitelj. U veini gra anskih obitelji po etkom XX. stoljea ~ivjele su tri generacije, uz roditelje i djecu ~ivjeli su djedovi i bake. Sve tri generacije sudjelovale su u obiteljskom gospodarstvu, radei odreene poslove, podijeljene po spolu i starosti. Kako bi se prehranili morali su iskoristiti radni potencijal cijelokupne obitelji, uklju ujui i djecu. Glavna podjela poslova vraila se u odnosu muakarci  ~ene. Dok su muakarci vodili brigu oko sto arstva, ~ene su brinule o kuanstvu, djeci i prodaji proizvoda na tr~iatu. Poljoprivredni radovi bili su zajedni ka obveza, s tim ato su muakarci obavljali one te~e i "stru nije" radove poput vinogradarstva. Osim toga muakarci su pomagali ~enama oko trgovine, osobito oko transporta robe na zagreba ki Dolac ili ranije Jela i plac. Pranje rublja je bio ~enski posao. Bio je to jedan od najte~ih ~enskih poslova, osobito zimi kada su niske temperature i ledena voda ugro~avale zdravlje gra anskih ~ena. Nije bila rijetkost da se zimi razbijao led kako bi se doalo do vode, dok su oko potoka gorjele vatre kako bi se pralje barem malo utoplile. Obi aj je bio da svaka pralja ima svoje stalno mjesto na potoku. Boljim se mjestom smatralo ono pokraj mlina, jer je tamo voda bila iaa. Gra anski Ribnjak bio je naj eae mjesto na kojem su Gra anke prale rublje, ali ne i jedino, jer se pralo i na drugim gra anskim potocima. Ipak na Gra anskom Ribnjaku, zapravo potoku Topli ici voda je bila toplija i nije se ledila, pa je taj potok osbito zimi bio najpogodniji za pranje rublja. Rublje se pralo u koritu dimenzija 110 x 60 cm, a nakon mukotrpnog pranja nosilo se u aumu na suaenje. Kada se osuailo, rublje se gla alo starom metodom - namatanjem na debelo oblo drvo. Na omotan valjak stavljalo se korito sa dva velika kamena i valjanjem korita po valjku rublje se izgla alo. Proces pranja rublja detaljno je opisao Mirko Banek: "Ne isto rublje, plahte, jastu nice, ru nici i drugo stavilo se u jednu drvenu parenicu (kacu) koja je imala rupu odozdo. U vei kotao stavila se voda, a u vodu pepeo. Najbolji je bio od orahova drva. Kad je voda uzavrela sipala se u parenicu, a iz nje je curila u jedan akaf, pa se ponovno sipala u kotao. Taj proces ponavljao se tri puta. Zatim se rublje dobro opralo na obli~njem potoku, pomou drvenog korita po kojem se sa rubljem tuklo namakavai ga u vodu. Suho rublje se gla alo valjanjem. Valjalo se pomou drvenog valjka i korita punog velikog kamenja." S pranjem rublja na potoku prestalo se krajem pedesetih godina XX. stoljea, kada se rublje po inje prati na javnim pumpama ili kod kue, a krajem aezdesetih godina po inju se pojavljivati i prvi strojevi za pranje. Treba istaknuti da su poneke ~ene i ranije odustale od pranja rublja na potoku, jer su iskoristile uvoenje vodovoda i javnih pumpi 1934. godine. No stari na in pranja na potoku bio je bolji i uspjeaniji, pa se zadr~ao joa dvadesetak godina nakon uvoenje vodovoda. Osim toga, pranje na potoku imalo je i svoju druatveno-socioloaku zna ajku, jer su na taj na in gra anske djevojke i ~ene meusobno komunicirale i prepri avale odreene seoske dogaaje. Odraslima su u poslovima od najranijeg djetinjstva pomagala djeca, koja su po injala sa lakaim radom, te s godinama preuzimala sve vee obaveze. Djevoj ice su svoje prve radne navike sticale uz majku poma~ui u kuanstvu, pranju rublja, prodaji mlijeka i radom u vrtu. U proljee se na zagreba kim ulicama esto vialo male gra anske djevoj ice, kako prodaju pualeke poljskog cvijea i na taj na in pridonose skromnom obiteljskom prora unu. Dje aci su ve odmalena brinuli ~ivotinjama, osobito svinjama koje su vodili na paau sve do punoljetnosti. uvanje krava bilo je povjereno djevoj icama i dje acima akolske dobi. Osobito je bio te~ak polo~aj djece bez jednog od roditelja. U tom bi slu aju dijete, naro ito ako je bilo rije  o djevoj ici, koja je ostala bez majke, zauzimalo njenu ulogu. Time se nepovratno gubilo djetinjstvo, a djeca su brzo ulazila u svijet odraslih. Ve u dobi od 12 godina i zavraetkom pu ke akole, djeca zauzimaju svoje mjesto u obiteljskoj zajednici. Naravno, to nije zna ilo da djeca postaju punopravne odrasle osobe, jer se autoritet starijih, naro ito oca morao poativati. Radne navike i brzo odrastanje nisu ometale male Gra ance u njihovim dje jim igrama i zabavi. Prirodne ljepote Gra ana nudile su bezbroj mogunosti za igru. Ljeti je glavna zabava bila kupanje na potocima, a zimi snje~ni pokriva  koji je omoguavao zimske radosti. Djeca su se sanjkala u starim drvenim koritima za pranje rublja. Za igru su slu~ile razne stvar ice izraene od drva, a mogli su poslu~iti i klipovi kukuruza te obi ni kamen ii. esto su mali Gra anci uzeli ~eljezni kota  od kakve stare ba ve, te ga uz pomo nekog atapa koturali praanjavim gra anskim ulicama. Djevoj ice su posjedovale jednostavne krpene lutke, a naj eae su se igrale kop anja. Tako se zvala ~enska igra sa nov iima ili kamen iima. Po kazivanju gospoe Nade Banek, djevoj ice su se igrale i akolice, igre koja je poznata i danaanjoj djeci. Osobitu zabavu gra anskim dje acima pri injavalo je spuatanje u drvenom koritu niz blatnjav put tzv. Bijelovine, iznad danaanje Gra anske ceste. Nakon toga igra bi zavraila u potoku Gra ancu, gdje su se oprali od blata. Najpoznatija igra za dje ake u Gra anima bilo je sekseranje. Bila je to jednostavna igra u kojoj bi se na praanjavom putu gran icom povukla ravna crta. Dje aci bi tada stali na drugu povu enu crtu, koja je od prve bila udaljena pet ili aest koraka. Tada bi svaki od njih sa te udaljenosti bacio sitni nov i, pokuaavajui ga dobaciti ato bli~e crti. Onaj iji bi nov i bio najbli~i crti pobijedio bi i uzeo sav sitan novac. Zajedni ke igre koje su igrali i djevoj ice i dje aci, bile su skriva a i lova a ili kako danaanja djeca ka~u  lovice. Osim odraslih i djece u radu su sudjelovale i starije osobe. Njihov se rad bazirao na lakaim poslovima poput uvanja djece, pomaganja u vrtu i uvanju stoke. Njihove su obaveze bile sli ne dje jim, te su u starosti zatvorili ~ivotni krug vra ajui se na po etak. }ivot u gra anskoj obitelji bio je jednoli an. Ta se jednoli nost mijenjala jedino za vrijeme crkvenih blagdana i narodnih obi aja, koji su unosili radost i veselje u svakidaanji ~ivot. U hi~i se boravilo ponajviae zimi kada su mirovali zemljiani i drugi radovi. Tada bi spuhi (snje~ni nanosi) okovali kuu te je na taj na in grijali, a obitelj bi uz toplo ognjiate vodila razgovore. Stroga kuna hijerarhija u XX. stoljeu sve je viae gubila maha, ali se autoritet glave obitelji, kao ato je ve re eno i dalje poativao. Kao primjer slabljenja strogih odnosa u obitelji mo~e poslu~iti injenica, da se ve po etkom XX. stoljea veina djece obraala roditeljima sa "Ti", a ne sa "Vi", kao izrazom poatovanja. Iako ~ene u obitelji nisu imale autoritet muakaraca, njihova se osobnost i uloga poativala. `toviae njihova rije  bila je vrlo bitna kada se radilo o stvarima poput kunih namirnica i sli no. Takoer stari obi aj da muakarci za vrijeme jela sjede, ~ene stoje, a mala djeca sjede u zapeku, sve se viae gubio makar je u pojedinim obiteljima i dalje bio na snazi. Prije jela gospodar kue molio je za Bo~ji blagoslov, a pratila ga je cijela obitelj. Jelo se iz plehnatih zdjela s drvenim ~licama. Prehrana je ovisila o urodu i vremenskim prilikama. Ratne godine 1917/1918 bile su neato te~e iz razloga, ato je neke namirnice poput ri~e, kave, braana i aeera bilo gotovo nemogue nabaviti. Cijene su tih godina vrtoglavo porasle na ato se ~alio i gra anski u itelj;  ...Skupoa je postepeno u ove etiri godine rata tako narasla, da su cijene upravo bajoslovne. Npr., obi no gospodsko odijelo od 1600. do 2000. kruna, 1. par cipela od 300. do 400. kruna, aeair od 60. do. 80. kruna, krava od 2000. do 3000. i 4000. kruna, 1. malo svinj e ispod sise 400. kruna, 1. kg. masti od 50. do 60. kruna, 1. kg. govedine 20. kruna, 1. kg. svinjetine 24. krune, 1. par volova do 8000. kruna, 1. selja ki prsluk (lajbek) do 200. kruna, 1. surina selja ka do 700. kruna, 1. izme selja ke od 700. do 800. kruna, 1. par selja kih konja do 12000. kruna, 1. litra vina 10. kruna, 1. litra mlijeka 3. krune, 1. litra petroleja u aprovizaciji 2. krune ina e 16.  20. kruna, 1. kg. kukuruza u zrnu u aprovizaciji 1. krunu, ina e po 5. kruna, 1. kg. aeera u aprovizaciji 3. krune, ina e po 15.  18. kruna, itd...  Dr~ava je aprovizacijom pokuaala popraviti situaciju, ali 15 dkg. braana po osobi i 30 do 40 dkg. aeera, nisu bitno popravili situaciju. Bogatijim Gra ancima bilo je lakae, jer su prodajom mlije nih proizvoda u Zagrebu doali do novca kojim su kupovali braano i aeer. No zahvaljujui inflaciji i nadni arskom radu, sirotinje u Gra anima u to vrijeme nije bilo, te prehrana stanovniatva nije dolazila u pitanje. I bogati i siromaani Gra anci hranili su se istom vrstom hrane. Razlika je bila u koli ini pripremljene hrane. DORU AK: }ganci s mlijekom ili vrlo rijetko s kavom, pre~gana juha ponekad s nadrobljenim kruhom te sir s vrhnjem. JU}INA: Kiselo mlijeko, sir s lukom, pe ena jaja s kukuruznim braanom, pre~gana juha, a za "gladnih" dana samo luk s kruhom. OBJED: Ba~ulj s repom ili zeljem, poriluk, kelj ili bua na uapajz VE ERA: Sli no doru ku, ~ganci s mlijekom i poarekani ba~ulj, a esto i ostaci objeda. Iz prilo~enog se vidi izostanak mesa iz svih obroka. Iako su posjedovali velik broj svinja i peradi, Gra anci su sve ato se moglo prodati iskoriatavali i prodavali. Za sebe su ostavljali relativno male koli ine mesa. Zbog toga se meso jelo isklju ivo za veih crkvenih blagdana, a kod imunijih obitelji i nedjeljom. Naj eae se jela kuhana govedina, pe ena svinjetina sa zeljem i sve vrste peradi. Tokom tjedna meso se jelo samo u slu aju te~ih poljskih radova. Tada bi ~ene te~acima u polje nosile apek s lukom. Kruh se pekao u kruanoj pei i to odjednom za cijeli tjedan. Mjesio se od kukuruznog braana i ra~i. Pekao se dva do tri sata, nakon ega bi se spremao na hladno mjesto, u podrum ili komoru. Bio je to tzv.  zmesni kruh , kojem je paenica davala rahlost, a je am i ra~ vla~nost. Od kola a Gra anske domaice spravljale su tijenku gibanicu, orehnja u, makovnja u i zlijevanku od kukuruznog braana. Baa kao i meso, kola i su se blagovali samo u posebnim prilikama. Uz jelo se pila obi na voda, dok je vino dolazilo na stol samo u vrijeme blagdana. Ve dvadesetih godina XX. stoljea blizina Zagreba po inje utjecati na prehranu Gra anaca. Gra anci u gradu po inju kupovati govedinu, ~emlje koje su bile osobito omiljene kod djece, te cipov kruh (bijeli kruh). Podizanjem ~ivotnog standarda pedesetih i aezdesetih godina XX. stoljea gubi se tradicionalan na in prehrane, a mesni obrok postaje svakodnevnica na gra anskom stolu. Tridesetih godina XX. stoljea opada broj djece u gra anskim obiteljima, te postaju sve eae one sa jednim ili dva djeteta. Kao ato je ve spomenuto u knjizi, remetski je ~upnik taj trend nazivao bijelom kugom. Uzrok je bio u poveanju standarda, ato je uvijek u povijesti dovodilo do negativnog demografskog kretanja. I dok su ranije gra anske obitelji brojale i viae od desetoro djece, u tridesetima to postaje velika rijetkost. Godine 1931. u Gra anima je samo pet obitelji brojalo devetero i viae djece. Bile su to obitelji Josipa Filetina i Magde ro. Boanir, Mirka Haramije i Bare ro. Bujan, Jurja Lovrekovia i Bare ro. Beli, Ivana Miholia i Marice ro. Bunjak te Pavela Miholia i Kate ro. Banek. Imati viae od devetoro ~ive djece bila je prednost, jer je takvim obiteljima dr~ava opraatala porez od zemljarine. No, ni to nije bio dovoljan poticaj rastu i demografskom oporavku gra anskih obitelji. Natalitet je sve viae padao. Bio je to po etak kraja tradicionalne gra anske obitelji. Uzroci raspadanja tradicionalne obitelji bili su viaestruki. Rast ~ivotnog standarda, blizina grada, i nova shvaanja mladih naraataja, bili su ipak najpresudniji imbenik koji su "uniatili" tradicionalnu gra ansku obitelj. GOSPODARSKI POSJED Osnovu gra anskog gospodarstva inio je zemljiani posjed od ijeg se prihoda uzdr~avala svaka obitelj. U taj su posjed osim oranica spadale livade, aume, vinogradi, trnaci (vonjaci) i vrtovi. Do po etka XX. stoljea gra anski gruntovi (zemlja) nisu dijeljeni meu obiteljima, ve su bili dio zadru~ne imovine. Raspadanjem zadruga zapo inje podjela zemljiata. Pravilo je bilo da svaki sin naslijedi jednak komad posjeda, a udajom su i djevojke sticale dio imanja koji je tada ukalkuliran u miraz. Posljedica svega bilo je potpuno usitnjavanje posjeda, koji postaju premaleni da bi uzdr~avali vlasnike. To nije bio samo specifikum Gra ana, ve se odnosio na cijelo Prigorje i Hrvatsko Zagorje. Usitnjavanje posjeda ote~avalo je i njegovu obradu, budui su male parcele bile kilometrima udaljene jedna od druge, te su iziskivale veliki napor pri obradi, a ukupno gledajui davale su slab urod. Situacija se malo poboljaala nakon Prvog svjetskog rata i provoenja agrarne reforme. U sklopu reforme zagreba ke okolice godine 1919. seljacima se po inje dijeliti zemljiate Prvostolnog kaptola zagreba ke nadbiskupije i dio zemljiata grofa Miroslava Kulmera, u povraini od 514. jutara. Maksimalno se dobivalo 4. do 5. jutara obradive zemlje po obitelji. Bivaa kaptolska zemlja nalazila se uz Savu, a Gra anci su je s radoau obraivali unato  udaljenosti. `irenjem grada i izgraivanjem kolodvora za ran~iranje i vojne zra ne luke na Borongaju, 1920. godine pristupilo se daljnjoj raspodjeli zemljiata u veli ini od 247. jutara ukupno. Najvei dio pripao je tada Gra ancima, Markuaev anima i Reme akima. Agrarna reforma donijela je samo privremeno olakaanje Gra ancima. Naime iako su stekli nove, za njih relativno velike posjede, ve idua generacija krajem dvadesetih godina po inje sa daljnjim cijepanjem i dijeljenjem posjeda. Zbog toga sredinom tridesetih godina, u cijelom zagreba kom Prigorju pa tako i u Gra anima pojedine parcele iznose tek 150 do 200 hvati, a one najvee jedva 1000 hvati. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do airenja Zagreba na drugu obalu Save. Posjedi Gra anaca uz Savu ulaze u podru je stambene izgradnje, pa Gra anci dr~avnom nacionalizacijom, gube svoje posjede. Zbog izgradnje tramvajske pruge Mihaljevac  Dolje, veliki dio Gra anaca ostaje bez svojeg zemljiata koje se nalazilo na spomenutoj trasi. Na taj su na in mnogobrojni gra anski seljaci ostali bez posjeda koje im je komunisti ka vlast jednostavno re eno otela. Sve veom stambenom izgradnjom Gra ana, osobito aezdesetih i sedamdesetih godina, dolazi do smanjivanja obradivog zemljiata. Takva situacija nije utjecala na gospodarsku situaciju Gra anaca, jer se njihovi glavni materijalni prihodi u to vrijeme viae nisu odnosili na poljoprivredne prihode, ve su se bazirali na radu u gradskim poduzeima. Godine 1950. Gra ani su pripojeni gradu Zagrebu, no to nipoato nije zna ilo da se naselje urbaniziralo u klasi nu gradsku etvrt. Joa po etkom osamdesetih godina Gra ani su imali karakteristike ruralnog, a ne urbanog mjesta. O tome najbolje govori istra~ivanje koje je provedeno 1981. godine, a u kojem stoji da na podru ju Gra ana 1,3% stanovniatva privreuje i ~ivi od poljoprivrede. Iako ta brojka ne izgleda velika ona je zna ajna te ini razliku izmeu seoskog i gradskog stanovniatva. A da ni sami istra~iva i osamdesetih godina nisu smatrali Gra ane urbaniziranim dijelom grada Zagreba, govori zaklju na napomena autora:  ...Izvan tako razgrani enoga gradskoga podru ja naala bi se ne samo izdvojena naselja Novog Zagreba, koja ne zadovoljavaju ni slo~ene socioekonomske kriterije urbane transformacije, ve i velik ju~ni dio Pea enice i isto ni dio Dubrave, u kojima se joa nalaze znatne poljoprivredne povraine, te cijela podsljemenska zona od Susedgrada na zapadu do Dankovca na istoku. I analiza socijalne topografije pokazat e da se ova podru ja joa ne mogu smatrati sastavnim dijelovima urbanog kompleksa Zagreba.  Nakon Domovinskog rata 1995. godine, u Gra anima dolazi do masovne izgradnje veih stambenih objekata, tzv.  urbanih vila , koje se izgrauju na preostalom poljoprivrednom zemljiatu. Danas nestaju i posljednji ostaci gra anskog agrara, te se obrauju tek malene parcele, uglavnom uz kue, a iji se prihod uglavnom koristi za vlastite svrhe. ORANICE I VRTOVI Oranice i vrtovi bili su najva~niji dio gra anskog seoskog posjeda. U prilog tome govori podatak iz 1933. godine kada je od ukupno 877. jutara obradive zemlje u Gra anima, ak 633. jutra obraivano kao oranica i vrt. Na oranicama se najviae uzgajao kukuruz, a uz njega paenica, je am, zob, hajda i krumpir. Kao i drugdje u Prigorju, u Gra anima se jedne godine na istoj zemlji sijao kukuruz, idue godine paenica, a potom djetelina da se zemlja odmori. Glavni radovi na polju bili su oranje, brananje, sijanje, kod kukuruza dva okapanja i ~etva. Polje se gnojilo onoliko koliko se moglo, tj. koliko je gnoja bilo, ato je ovisilo o broju stoke. U polju se pored ~itarica sijao ba~ulj (grah) i bu a (bundeva). Najvei teret poljskih poslova podnosile su ~ene, iako su se poljski radovi u pravilu vraili zajedni kim snagama. Oranje je bio jedini pravi, isklju ivo muaki posao u polju, koji je zahtijevao odreenu snagu i izdr~ljivost. Do Prvog svjetskog rata oralo se drvenim plugom, da bi se kasnije prealo na ~eljezni koji se zadr~ao do sredine aezdesetih godina proalog stoljea. Oralo se volovima i konjima, koje kasnije zamjenjuju traktori i motokultivatori. }etva, koja je zapo injala sredinom ljeta mobilizirala je cijele Gra ane. }elo se od ranog jutra uz pomo srpa, a posao je esto pratila pjesma. Nakon ato se ve na polju povezalo u snopove, ~ito se vezlo na gumno gdje se mlatilo. Mlatila su ga obi no etvorica mlaca, uz pomo posebnih atapova sastavljenih od dva dijela. Dok se du~i dio dr~ao u ruci, kraim se dijelom mlatilo. Potom se zrno odvajalo i spremalo u sanduke. Slama se odvajala vilama i slagala u stogove oko visokog stupa. Vrtovi su kod Gra anaca imali va~nu ulogu u obiteljskoj gospodarskoj strategiji. Iz vrtova se dobivao niz proizvoda koji su kasnije prodavani na tr~nici. Gra anci su uz `estin ane, Remeake i Markuaev ane bili glavni opskrbljiva i Zagrep ana tokom XX. stoljea. Zbog svoje isplativosti vrtovima je pridavana velika va~nost, te je tridesetih godina XX. stoljea ak 163. jutara zemlje otpadalo na njih. Uzgajalo se je viae vrsta povra poput luka, mrkve, kelja i sli no. Cvijee je takoer donosilo odreeni prihod, a njegov je uzgoj intenziviran osobito nakon Drugog svjetskog rata. Vrt se obraivao atihanjem i okapanjem ato je u cijelosti bio ~enski posao. LIVADE U uzgoju stoke va~nu su ulogu imale livade. Zbog toga su Gra anci livadama poklanjali veliku pa~nju. Livade se kosilo tri puta godianje: u lipnju - sijeno, u kolovozu - otava i u rujnu - otavi. Nakon agrarne reforme 1919. godine, Gra anci dobivenu zemlju kraj Save koriste ponajviae kao livade. Koanja je bila isklju ivo muaki posao, dok su ~ene pomagale u zubljanju trave i tovarenju sijena na kola kojima se sijeno odvozilo. TRNACI (VONJACI) Trnaci (vonjaci) su bili sastavni, ali ne i presudni dio gospodarskog posjeda. Uzgajale su se aljive, kruake, jabuke, treanje, breskve, marelice i orasi. Radovi u trnacu nisu iziskivali previae truda i vremena, uglavnom je bila rije  o proljetnom rezanju grana. Kruake i jabuke bralo se na dva na ina. Jedan je bio branje sa ljestava, a drugi uz pomo obira a (duga kog atapa sa platnenom vreicom na kraju). Trulim i oateenim voem hranile su se svinje. Od voa, najva~nija je bila aljiva, osobito sorta zvana bistrica. Od aljiva se pekla rakija, a sam dogaaj pe enja predstavljao je priliku za razgovor i dru~enje muakaraca. Viaak vonih proizvoda Gra anci su prodavali na Jela i placu, a kasnije na Dolcu.. Voarstvo je svoj uzlet do~ivjelo uo i i za vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi polako nestajalo tek u posljednjih desetak godina kada je stambena izgradnja u velikoj mjeri oduzela prostor starim trnacima. VINOGRADI Smjeateni na padinama Medvednice, Gra ani su od davnine bili poznati kao vinorodni kraj. Joa u srednjem vijeku spominju se vinogradi Isce i Topli ica (Gra anski Ribnjak), koji su se u velikoj mjeri nalazili u vlasniatvu stanovnika Gradeca. Godine 1516. u Gra anima je registrirano 9 vinograda, a 1531. godine dvostruko viae - 18 vinograda. Gra ani su kao vinogorje (promoutorium Gratchan, Grachyani) ubilje~eni u kaptolskim popisima vinske desetine 1511., 1516., 1531., i 1560. godine. Kod prvog spomena etiri gra anska vinograda pripojena su vinogorju Reme ina, a kod poslijednjeg gradskom vinogorju. Gra anci su kao ato je ve ranije spomenuto bili sposobni vinogradari koji su za Gradec, Medvedgrad i remetske pavline obraivali vinograde, ne samo u Gra anima nego na cijelom podru ju grada. Sve do 1848. godine seljaci iz Gra ana, Zve aja i Dolja bili su du~ni plaati vinsko lukno crkvenim vlastima, odnosno ~upnoj zajednici kojoj su pripadali. Popis vinskoga lukna po kanonskoj vizitaciji ~upe `estine iz 1810. godine, pokazuje koji su stanovnici navedene godine bili davatelji vina. Pagus Grachan  selo Gra ani Banek Georgius  Banek Gjuro Bannich Joanes  Bani Ivan Bellich Georgius  Beli uro Benschich Joannes  Beai Ivan Bushnir Joseph  Boanir Josip Chuk Joann  uk Ivan Chvetko Math  Cvetko Mato Glassina Georg  Glazina Gjuro Gyurak Georg  urak Gjuro Haramia Stephan junior  Haramija Stjepan mlai Haramia Stephan senior  Haramija Stjepan stariji Horvath Math  Horvat Mato Jabranchich Franciscus  Jabran i Franjo Jabranchich Mathaeus  Jabran i Matija Jellachich Josephus  Jela i Josip Jellachich Michael  Jela i Mihael Keklevich Barthol  Keglevi Bartol Koss Joannes  Kos Ivan Kossech Josephus  Kosec Josip Kovachich Josephus  Kova i Josip Krivich Math  Krivi Mato Lovrekovich Georg  Lovrekovi Gjuro Lovrekovich Michael  Lovrekovi Mihael Lovrekovich Magdalena  Lovrekovi Magdalena Lovrekovich Mathias  Lovrekovi Matija Mathko Michael  Matko Mihael Novak Barbara  Novak Barbara Novossel Michael  Novosel Mihael Paulichek Georgius  Pavli ek Gjuro Prekupech Michael  Prekupec Mihael Puntiar Joannes  Puntijar Ivan Radich Josephus  Radi Josip Shekula Stephanus  Sekula Stjepan Ternchevich Stephanus  Trn evi Stjepan Klak Joanes  Klak Ivan Pagus Zvechaj  selo Zve aj Chegelij Andreas  egelj Andrija Lainijek Josephus  Lanek Josip Miholich Michael, Deserta  Miholi Mihael, Deserta  lat. Pustinja, vjerojatno mu je vinograd bio pust i neobraen. Radich Emericus  Radi Mirko Radich Joannes  Radi Ivan Tomassich Emericus  Tomaainec Mirko Vecherin Mathaeus  Ve erin Matija Pagus Dolje  selo Dolje Bellich Andreas  Beli Andrija Bellic Petrus  Beli Petar Gerdyian Franciscus  Gran Franjo Gyuranech Josephus  Gjuran Josip Krainijech Margareth  Kranjec Margareta Krainijech Hellena  Kranjec Helena Kristofh Paulus  Kriatof Pavao Michalinchich Josephus  Mihalin i Josip Michalinchich Spoler  Mihalin i `poler, bez osobnog imena davatelja. Michalinchich Plevicha  Mihalin i Plevi ar, bez osobnog imena davatelja. Michalinchich Josephus senior  Mihalin i Josip stariji. Micholich Stephanus  Miholi Stjepan Novak Paulus  Novak Pavao Radich Joannes  Radi Ivan Vinchek Paulus  Vincek Pavao Gra anski vinogradi, kao i drugi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj stradali su krajem XIX. stoljea airenjem "filoksere". Posljedice su bile velike, a najte~a je bila po etak uzgajanja ameri kih loza otpornih na filokseru. Te se loze nisu cijepile, ve su se puatale da samostalno rode ato je donosilo znatno vei prihod, ali i katastrofalnu kvalitetu. Narod je takvu lozu nazivao "direktor" (direktno je rodio). Nakon filoksere vinogradi se nikada nisu oporavili u punoj mjeri, ali se uzgoj nastavio. Od autohtonih sorti najpoznatija je bila Belina. Do svakog gra anskog vinograda vodio je kolni put, dovoljno airok da mimoila~enje dvaju kola. Putovi su slu~ili samo vlasnicima vinograda. Iznad vinograda nalazile su se klijeti u kojima se uvalo orue za obradu vinograda. Vee klijeti slu~ile su i kao vinski podrumi u kojima se pohranjivalo vino, ato je ve spomenuto u prethodnom dijelu teksta. U podno~ju je vinograd esto omeivao kakav gra anski potok, a izmeu vinograda i potoka nalazio se "kolosijek", iz kojeg se dobivalo kolje za vinograd. Jedan takav "kolosijek" nalazio se iznad danaanje tramvajske pruge, povrh kue obitelji Puntijar na Gra anskoj cesti. Zapuatanjem vinograda "kolosijek" se danas pretvorio u aumu. Vinogradi su bili dio posjeda kojim su se u Gra anima veinom bavili muakarci. }ene su radile pri njegovom okapanju, ali je obrezivanje i briga o vinogradu ostajala na muakarcu. Krajem rujna oko  Miholja zapo injala bi berba, jedan od najveselijih dogaaja u kojem je sudjelovala cijela obitelj. Uz berbu i Miholje u Gra anima se pjevala pjesmica: Doael bu, doael Sv. Mihalj, grojzdje dozreva, ja bum ga bral&  . Zavraetkom berbe zapo injao bi proces proizvodnje vina. Proizvodilo se vino visoke, osrednje i niske kvalitete: Od moata se radilo vino puljevina (najbolje vino), od preaanog tropa preaevina, a najslabije je vino bilo vodica  pikula (preaani trop pomijeaan s bunarskom vodom), koje se nosilo u polje ili te~acima kod okopavanja kukuruza. Od dro~a, taloga koji ostane u ba vi nakon istakanja vina, pekla se rakija dro~enka, a od tropa poslije preaanja, rakija tropica. Gra ani su kao vinorodni kraj bili omiljeno izletiate Zagrep ana, gdje su graani oko Miholja ispijali moat i jeli najbolji  aindelbraten (svinjski kotleti pe eni na poseban na in). Kao i sve druge obradive povraine u Gra anima, vinograde je ugrozila stambena izgradnja, ali i nedostatak vremena kod danaanjih Gra anaca. Vinograd zahtijeva potpunu predanost i puno ulo~enog truda i vremena, za ato danaanje generacije pritisnute brzim na inom ~ivota jednostavno nemaju vremena. Ipak Gra anci su sa uvali dio svojih vinograda, a u posljednje vrijeme vinogradarstvo se polako budi, pa su zasaeni i neki novi vinogradi. Naravno, rije  je o manjim vinogradima, koji uglavnom slu~e spravljanju vina za osobne potrebe. Spomenuti se vinogradi nalaze na Dolju, Nadvinama, Gra anskom Ribnjaku, Zve aju i Gra anskom Borju (Gola a). Na taj se na in do danas odr~ala tradicija berbe gro~a, kao i kultura ispijanja vina. Prigodom berbe pjevale su se vinske pjesmice, a jednu od njih zabilje~io je Marko Kos prije viae od pedeset godina. Berba Lepo ti je pogledeti vinolozne gori ice, Kad dozreli grozdek zlati kaj da slatke kaplji ice. U jeseni, o Miholju, Bo~ja kaplja nam dozrije, Iz sveg srca, u veselju, po goricam moat se pije. Sve u berbu ~urno hiti nosi brente i koaie, kolibice rozgvam kiti, sprema bednje i lagvie. Pomno te~ak trs obira Nosi grojzdje do predulje, Gdje za ~ivi as izvira Slatka aira kano ulje. `pan nabija grom  topove Na vrh njih ispaljuje, Prijatelje i gostove Po kraljevski do ekuje. A gospodar i gospodja Sve dvorove otvaraju, gospodarstva prava svoja gostim svojim predavaju. Tu se asti moatom, vinom, juhom, mesom, atruklim slasni, zeljem, sarmom i slaninom, s guskom jesu mlinci masni. Zdravica se proizvodi Prijateljem, domaini, Narodnosti i slobodi I Hrvatskoj domovini. Tu bilikum na tanijeru Stranom gostu se nabrusi, Da u lijepom Bo~jem miru U grlce ga fletno strusi. Pokraj rujnog bilikuma Kuna daje se povelja, Pa i klju i od podruma Na porabu prijatelja. Tak je bilo od vajkada Po goricam hrvatskim, Tako sada i odsada Hrvatim da bude svim! `UME `ume su imale veliki zna aj u ~ivotu Gra anaca. One su davale drvo za ogrijev i svakodnevno kuhanje. Ruaenje drvea, njegov transport do sela i daljnja obrada bili su muaka obveza. Drvo se iz aume dovla ilo konjskim ili volovskim zapregama. Na dvoriatu bi se drva cijepala i pilila, a potom i spremala. Osim drva, auma je pru~ala izobilje hrane za svinje i liaa potrebnog za atrajenje. `traja (listnina) se stavljala ispod krava kako bi se poveala udobnost ~ivotinja. Neke su aume bile u privatnom vlasniatvu, a druge poput aume "Javorek" u rukama "Gra anske zadruge" koja je posjedovala cijeli niz zemljiata u Gra anima. Oni Gra anci koji nisu imali vlastite aume skupljali su poruaena drva i suharke po tuim aumama. Zima je za njih bila osobito teako razdoblje, kada je svaki suharak bio bitan za pre~ivljavanje kuanstva. Zbog hladnih i snje~nih zima Gra anci su morali troaiti puno drva na ogrijev. O tome najbolje svjedo i zapis iz akolskog ljetopisa godine 1926.: "Zima je bila vrlo jaka, u akoli se po elo lo~iti ve 1. oktobra 1925., pa neprestano do konca aprila 1926". Takve zime nisu bile rijetkost, ali su marljivi Gra anci uvijek naali na ina kako doi do drva za ogrijev. Gra anci su koristili viae lokacija na Medvednici, koju su nazivali jednostavnim imenom  Gora. Evo popisa tih auma, sa starim gra anskim nazivima: Buani kr  Beaiova ravna Bedenikov gaj Banekova steza Believ dol Beaiova ravna Franj ovi kr i Javorek Jela iev plac Gra ec Grabijerje Goli vrh Glazinov kr ec Kostajnova zno~ Kri~iae Lukovica Lonja ina Laze Mali Franj ovi kr i Med zakop Mlake Mrzljak Podradovenica Pose evina Puainjak Radovenica Stare senokoae Snopljak `ija Topolovina Tusti vrh Vodica Vuglejnice Zemelnice Zdenj ec sTO ARSTVO Uz zemljoradnju sto arstvo je inilo drugu, najva~niju gospodarsku granu Gra ana. Sto arstvo se dijelilo na tri grane: krupna stoka (krave, konji i volovi), svinje i perad (kokoai, purani, guske i patke). KRUPNA STOKA Broj krupne stoke ovisio je o koli ini hrane koju je domainstvo bilo u mogunosti privrediti. Ako je domainstvo posjedovalo livade sa kojih se crpilo sijeno i na kojima je bila dobra ispaaa, tada je moglo dr~ati i vei broj stoke. Krave su bile najva~nije. Njih je dr~alo svako, pa i najsiromaanije gospodarstvo. Siromaani su uobi ajeno dr~ali jednu kravu, koja im je omoguavala prehranu obitelji. Prosje na Gra anska obitelj hranila je dvije krave, dok su one bogatije hranile i tri. Nakon ato su 1919. i 1920. godine dobili velike livade uz Savu, Gra anci lakae prehranjuju krave, te se po inju baviti sitnim mljekarstvom. Mlijeko se prodavalo "kontama" (stalnim muaterijama) u gradu. Kontama se mlijeko dostavljalo rano ujutro, u kanticama koje su nosile uglavnom djevoj ice i ~ene. Od mlijeka su se dobivali sir i vrhnje koji su osim u vlastitoj prehrani bili nueni i na prodaju. Briga o kravama na paai prepuatala se djeci i starcima, koji bi jednu ili dvije krave obi no dr~ali na atriku (apagi) dok bi krava pasla. Krave bi se napasale od proljea do kasne jeseni, dok bi u zimsko doba godine bile hranjene u atali. Zabrana "kontarenja" 1952. godine i monopol dr~ave nad mljekarskim proizvodima, doveli su do prekida uzgoja krava, jer se njihova isplativost svela na osobne potrebe. Zbog toga veina domainstava prelazi na uzgoj samo jedne krave, a sedamdesetih godina uzgoj gotovo potpuno prestaje. Pojedinci dr~e krave i osamdesetih godina, ali rije  je o vrlo rijetkim iznimkama. Volovi su slu~ili kao zapre~na stoka. Njih nisu posjedovali svi Gra anci, ve samo oni neato imuniji. Zbog svoje snage i izdr~ljivosti bili su idealni za vu u kola kroz blatnjave seoske putove. Njihova je mana bila u tome, ato su iziskivali obilnu hranu. Uprezali su se uvijek u paru. Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata volovi nestaju iz Gra anskih atala, a njihovo mjesto zauzimaju konji. Konji su uzgajani i u vremenu dok su glavnu zapre~nu snagu inili volovi. Njihova je ishrana bila slabija nego volovska, a brzina neusporedivo vea. Nakon Drugog svjetskog rata i nestajanja volova, konji preuzimaju glavni teret za vu u zapre~nih kola. Kolima su upravljali foringaai. Kao i volovi, slu~ili su za vu u drva iz auma, kamena iz kamenoloma, a osnovna im je uloga bila uprezanje u svrhu oranja zemlje. Godine 1960. na snagu stupa zabrana kretanja zapre~nih vozila gradskim podru jem, tako da konji sve viae postaju izdatak koji ne donosi probitak. Osim navedene zabrane, na nestanak konja utje e i sve manje bavljenje poljoprivredom. U ranijem su razdoblju vlasnici iznajmljivali konje za oranje zemlje onima koji ih nisu posjedovali, te na tome zaraivali, no sedamdesetih godina nestankom obradive zemlje gubi se i taj vid privreivanja. Poslijednje konje u Gra anima posjedovao je Mirko Jela i, koji je za odreenu naknadu obavljao prijevoz suseljanima. Izmeu ostalog prevozio je i aoder iz gra anske Peine. Oni koji su i dalje obraivali zemlju po inju kupovati traktore i motokultivatore, te konji potpuno nestaju iz svakidaanjeg gra anskog ~ivota. SVINJE Kao ato je ve re eno Gra anci su se bavili svinjogojstvom joa u srednjem vijeku. Daljnji razvoj uzgoja svinja nastavio se u vrijeme starih zadruga tokom XIX. stoljea. Vrhunac je svinjogojstvo dostiglo izmeu dva svjetska rata kada su pojedina domainstva hranila i do 30 svinja. Njihov je uzgoj bio relativno lagan, a vrlo isplativ. Za svinje koje su se po etkom prvih mrazeva tjerali u aumu na paau ~ira i kestena, raene su posebne nastambe u koje bi se zatvarale tokom noi. Prema rije ima Berislava Baneka joa u novije vrijeme na podru ju aume Javorek i Zemelnice bili su vidljivi ostaci spomenutih nastambi. Na svinje su pazili mladii, sve do odlaska u vojsku kada bi njihovo mjesto zauzimali mlai. Po etkom zime svinje bi se tjerale natrag u kotec (svinjac) koji se nalazio u dvoriatu. Tu bi se svinje istile od ~ira i pripremale za klanje. Sam in kolinja (klanja) svinja bio je druatveni dogaaj na kojem se esto pojela i cijela svinja. Svinja se priklala no~em u srce, a jednu svinju obi no su dr~ala tri muakarca. Bio je to ponekad nezgodan posao jer su svinje znale biti agresivne, a njihova dlaka masna i skliska. Nakon ato bi svinja bila svladana, uzela bi joj se krv, koja se odmah morala mijeaati da nebi zgruaala. Krv se upotrijebila za izradu krvavica. Taj bi posao esto obavljala i neka ~ena, mijeaajui krv u zdjeli. Svinja bi se potom opa~mala u kipuoj vodi. Bio je to in skidanja dlake, koji se obavljao u velikom koritu. Svinji bi skinuli papke i potpuno je oprali. Potom bi je digli na remu (dvije drvene grede, na kojima bi svinja visjela objeaena za stra~nje noge) objesivai je za tetive i rasjekli je po pola. O istili bi iznutrice i sjekli je na komade. Tada bi izvadili organe koje bi objesili na haklje (kuke) i ostavili na nekoj od voki u dvoriatu. Svinja bi se dalje razdelavala, a djecu je osobito veselilo rezanje apeka (slanine). Dio apeka se tada stavio suaiti kao narezak, a dio je iaao za varke, koji su se kasnije kuhali i cijedili. Tokom kolinja cijela bi kua i dvoriate odisale mesom, a brojno druatvo se uz posao dobro zabavljalo. Odmah nakon kolinja, joa isti dan domaice su spremale krmenadle (kotlete), pe ena jetrica, a osobit specijalitet je predstavljao mozak z jajcima. Ovo je kratki opis kolinja kakvog se ja sjeam i kakvog smo imali kod kue sve do 1998. godine, a bilo je isto kao i u ostalim gra anskim domainstvima. Kao dijete osobito me veselilo paljenje kotla u kojem se grijala voda za pa~manje svinje. Tada bi mi djeca od jutra kurili i uvali ogenj, da bu voda furt kipela. Treba rei da je nakon Drugog svjetskog rata opao masovan uzgoj svinja, ali je svako domainstvo i dalje uzgajalo 5 do 10 ~ivotinja. Uzgoj se tada vraio isklju ivo kod kue u kocima (svinjcima) dok je voenje na paau postalo su stvar proalosti. U tom razdoblju svinje se uglavnom hranile kukuruzom i napojem (ostacima hrane). Uzgoj svinja u Gra anima odr~ao se sve do naaih dana. Danas nestaju i posljednji ostaci ove vrste gospodarstva, koje je u proalosti imalo veliku ulogu u cjelokupnom gra anskom gospodarstvu. PERAD Od peradi Gra anci su uzgajali kokoai, pure, (purane), race (patke) i guske. Njihovo kretanje nije bilo strogo omeeno, pa se perad nalazila po cijelom dvoriatu i van njega. Race i guske plivale su po potocima i mlakama. Jedna takva, velika seoska mlaka nalazila se na mjestu danaanje stare akole na Iscu. Zapremala je preko 300 m2, a nou bi iz nje dopiralo kreketanje ~aba. Izgradnjom akole 1904. godine mlaka je nestala. Nou se perad smjeatala u kurnjake (kokoainjce), kokoai i pure s jedne strane, a race i guske s druge strane. Perad se uzgajala zbog mesa, jaja i perja kojim se punilo jastuke. Za tu je svrhu koriateno gua je perje. Perad se u Gra anima via i danas. Pojedine obitelji uzgajaju uglavnom kokoai i pilie zbog vlastite potrebe. P ELE Pojedine gra anske obitelji uzgajale su p ele koje su dr~ane u pletenim koanicama. O p elarstvu u Prigorju, a samim time i u Gra anima govori i povjesni ar Ivan Krstitelj Tkal i. Meutim, taj se podatak odnosi na srednjovjekovno razdoblje. `to se ti e novije povijesti gotovo da ne postoje relevantni podaci o gra anskom p elarstvu, ali je zanimljivo zapa~anje u itelja Stanislava Horvatina iz godine 1921.: "P elarstvo u Prigorju ne mo~e da tako napreduje kao primjerice u Podravini, Posavini i Srijemu, jer nema u jesen gotovo nikakve paae za p ele! Nema primjerice heljde! Glavna je ovdje paaa za p ele kada u gori cvate domai kesten. Med od kestenovog cvijeta je neukusan, ~ari u grlu, ali je vrlo ljekovit, naro ito za bolesti grla i pluiju. Budui da imade u sebi dosta smolastih sastojina, to je za p ele teako probavljiv, pa u zimi dobivaju gri~u". Iz napisanog se vidi da su se Gra anci bavili p elarstvom, ali nije bilo govora o nekom velikom uspjehu, zbog zemljopisnih i klimatskih razloga. U danaanje vrijeme odreeni broj stanovnika Gra ana bavi se uzgojem p ela i proizvodnjom meda, ali samo za vlastite potrebe. ZAKLJU AK Gra ansko gospodarstvo karakterizirale su neke specifi nosti. Prije svega to je vezanost uz grad Zagreba i njegove potrebe. Kroz cijelu povijest snabdijevali su gra anski seljaci graane Zagreba poljoprivrednim i mesnim proizvodima, a ostaci te djelatnosti vidljivi su i danas kada poslijednje gra anske ~ene trguju svojim voem i povrem na Dolcu. Nekadaanji transport proizvoda na tr~nicu bio je te~ak i mukotrpan posao. Stare su Gra anke tada robu prenosile pjeaice, nosei koaare na glavi. Na glavu bi se prvo stavio "svitek" (komad tkanine slo~en u kru~nom obliku), koji je djelomi no olakaavao te~inu tereta i odr~avao ravnote~u, a na njega se stavljala koaara. Optereene tim teretom Gra anke bi pjeaice nosile proizvode sve do grada. Situacija se popravila 1936. godine izgradnjom Gra anske ceste, ali je pravo olakaanje nastupilo tek 1949. godine, izgradnjom tramvajske pruge Mihaljevac  Dolje. Vremenske prilike i neprilike takoer su bile va~an imbenik gra anskog gospodarstva. Dovoljan je bio samo jedan dan praen nevremenom, pa da cijelogodianji trud Gra anaca bude uzaludan, a njihova egzistencija upitna. O kakvim je nepogodama bila rije  najbolje govore zapisnici iz akolskog i crkvenog ljetopisa. Prvi zapis govori o suai iz 1928 godine: "Ove godine vladala je silna suaa. Kroz viae mjeseci nije padala kiaa. Voe obrodilo slabo ili nikako. Dok je proale godine brao u itelj do 7 hl aljiva u svom malom vonjaku, ljetos ih uope nema." I dok prvi zapis ne djeluje toliko zastraaujue, oni iz 1931. godine prikazuju silinu nevremena i Gra ance u agoniji zbog vremenskih neprilika, koje su uzrokovale kolaps u njihovom gospodarstvu: 25. lipnja 1931. godine u 11. sati nou Gospodin nas je preaibao. Pet minuta prije prije jedanaest nastala je u zraku tutnjava popraena jakim i neprestanim bljeskanjem. Pet minuta poslije jedanaest doala je jaka kiaa sa straanom tu om. Tu a je bila tako jaka da je vinograde uniatila sa 90 % i 100%, povre sa 75%, ~itarice 100%, a voe 80 do 90%. Ujutro je bila velika tuga i ~alost. "Spomenuti nam je elementarnu nepogodu koja se zbila dne 25. juna 1931. godine u 11 sati u noi. Silna tu a na hipove deblja od oraha padala punih 15 minuta. Uniateni su vinogradi, vonjaci i vrtovi u selima `estine, Gra ani i Remete. Poslije toga zavladala silna suaa, koju je joa poja avao topli vjetar. Suaa joa danas traje. Narod posve deprimiran. Gra anske seljakinje, koje su do sada nosile u Zagreb pune koaeve cvijea, povra i voa na prodaju, moraju sada i same kupovati u Zagrebu povre od Bugara." Podatak da su Gra anke kupovale povre od Bugara dovoljno govori sam za sebe i nepotrebno ga je dalje objaanjavati. Zbog spomenutog nevremena gra anski su vinogradi pretrpili veliku atetu, koja je iznosila ak 95% gubitak prilikom berbe 1931. godine. Jedanaest godina kasnije, u rujnu 1942. godine, Gra ane je ponovo zahvatilo veliko nevrijeme praeno tu om. Zbog potpunog uniatenja uroda, krajem godine zaprijetila je glad, praena oskudicom braana. Radovi na gra anskom gospodarstvu imali su dva pravila od kojih se odstupalo samo u iznimnim slu ajevima. Prvo je bilo da se nikada ne radi nedjeljom, a drugo da se ne radi za crkvenih blagdana. Tih se dana jedino nahranila stoka, a iznimka je bila dopuatena samo u slu aju da se sprema kiaa, a sijeno nije pospremljeno. Svi drugi poslovi mogli su ekati idui dan. Gra anci su za obraivanje svojih posjeda esto uzimali te~ake (najamne radnike). To se osobito o itovalo kod obitelji u kojima je manjkalo muake radne snage. Uglavnom su to bili siromaani mladii i djevojke iz Hrvatskog Zagorja koji su u potrazi za poslom ponekad radili samo za hranu ili sitnu nadnicu. Stariji Gra anci joa se sjeaju prizora sa vinograda na "Barunici", koja se prostirala sa desne strane Gra anske ceste, od Mihaljevca do gostionice "Stari Kos". Na tom su vinogradu radili deseci djevojaka iz Bistre, kopajui bose i obu ene u svoje narodne noanje, pjevale su sretne jer su naale bilo kakav posao kojim e se prehraniti. Na mjestu nekadaanjeg vinograda danas je zarasla velika auma. Pojedini zagorski mladii radei na Gra anskim njivama i vinogradima ostajali bi trajnije naseljeni, pa su se neki na taj na in i udomaili. Radovi na gra anskom gospodarstvu bili su te~ak i naporan posao. Meutim Gra anci su u radu uvijek znali pronai veselje i priliku za zabavu. Jedan od radova koji se tradicionalno pretvarao u zabavu za mlade bio je komuaanje (trebljenje) kukuruza. Taj posao koji se obavljao u jesen okupljao je po dvadesetak i viae mladih. Trebljenje se vrailo nou, kod nekog u zatvorenom prostoru. Bila je to prilika za upoznavanje mladia i djevojaka, a posao je redovito pratila pjesma. Da su Gra anci bili uspjeani zemljoradnici i sto ari, uope gospodarstvenici svjedo i podatak, da su ve 1864. godine sudjelovali na "Prvoj izlo~bi Trojedine kraljevine Hrvatske  Slavonije  Dalmacije" u Zagrebu. bila je to prete a Zagreba kog velesajma, a Gra anci su predstavili slijedee proizvode: Bani Stjepan izlo~io je vino iz " rne Vode", berba 1863. Benges Mijo izlo~io je rakiju dro~djenku Bujan Stjepan izlo~io je kukuruz, je am i ra~, te dvije vrste vina Cvetko Ivan izlo~io je hr~i i vino Gjuran Ivan izlo~io je vino Jela i Ivan izlo~io je vino Kos Stjepan izlo~io je vino Zub vremena nagrizao je Gra ansko gospodarstvo. Ve krajem tridesetih godina mladi se Gra anci sve viae okreu gradu, tra~ei u njemu bilo kakvo namjeatenje i lakau zaradu ato je primjetio i remetski ~upnik vele asni Leopold Rusan: ...lipanj 1939. godine...Opa~am ve viae godina, a posebno u poslijednje vrijeme, da svi tra~e namjeatenje u gradu ne pitajui, da li kroz to atete ili dobivaju, glavno im je da se ne mu e. Tako prestaje ova ~upa biti seoska ~upa, te mi po svemu postajemo periferija Zagreba. Snaga i va~nost gra anskog gospodarstva po inje opadati nakon Drugog svjetskog rata, kada se cijela mlaa populacija okree prema tra~enju posla u gradu, ostavljajui gospodarstvo i "grunt" po strani. Zemlja je postala tek dodatni izvor prihoda. Djelomice su tome krivi sami Gra anci, a dijelom politika koja je nakon 1945. godine sve viae poticala radniatvo na uatrb seljaatva. Seljaatvo je proglaaavano nazadnim, a radniatvo progresivnim dijelom druatva. Blizina grada i moderne tehnologije takoer su u inile svoje. Grad Zagreb "progutao" je, ne samo Gra ane nego i druga sela svoje okolice, a seljaatvo se u dodiru s gradom upoznaje s gradskim na inom ~ivota, te mu sve viae te~i. Posljedica toga bila je izgradnja novih stambenih objekata, koji su smanjivali prostor obradivoj povraini. Intenzivno doseljavanje iz drugih dijelova Hrvatske i BiH aezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljea takoer je doprinijelo smanjenju obradive povraine. Zbog toga se sedamdesetih godina gra ansko gospodarstvo svelo na vrt, vonjake i slabaaan uzgoj svinja i peradi. Krajem devedesetih godina nestaju i ti posljednji tragovi nekadaanjeg Gra anskog gospodarstva. Stari i zapuateni gospodarski objekti nijemi su svjedok da je nekad u Gra anima postojao na in ~ivota, sasvim suprotan od danaanjeg. }ivot na Gra anskom gospodarstvu tra~io je puno truda i odricanja, ali je s druge strane pru~ao pregrat veselja i ~ivotne radosti. GRA ANSKI OBRTI I ZANATI U popisu obrtnika koji su 1769. godine djelovali na podru ju " asnog Kaptola zagreba kog" nalaze se i neki koji nose prezimena, istovjetna onim Gra anskim. Popis spominje bravare: Juraja i Franju Dolov aka, izmara Pavla Kosa, ba vara Tomu Novaka i tesara Jakoba Novaka. Njihova prezimena ne dokazuju njihovo gra ansko podrijetlo, ali se takva opcija ne smije odbaciti. Jer ako su neki Gra anci kao ato smo vidjeli posjedovali kue na Gradecu i bili punopravni graani opine, ne postoji razlog zbog kojeg pojedinci ne bi bili lanovi cehova na Kaptolskom podru ju. Naravno, u tom je slu aju bila rije  o Gra ancima koje je naselio kaptol na podru je Nove Vesi. U suprotnom slu aju oni se nebi mogli baviti obrtom, jer je on Gra ancima baa kao i drugim seljacima zagreba ke okolice bio zabranjen sve do XVIII. stoljea. Obrti se u Gra anima po inju razvijati nakon Prvog svjetskog rata, makar su neki kao ato emo vidjeti djelovali i ranije. Razvitak obrta povezan je sa sve veim dijeljenjem i mrvljenjem zemlje koja viae nije mogla prehraniti cijelu obitelj, pa Gra anci po inju tra~iti drugi na in zarade. Zbog toga je veina mladia izu avala razne zanate. Kao ato su bili uspjeani poljoprivrednici i sto ari, Gra anci su bili i uspjeani majstori starih zanata. To je pokazala i izlo~ba koju je u svibnju 1927. godine organizirala  Selja ka sloga  Na izlo~bi koja se odr~ala u prostorijama Zagreba kog Zbora, a na kojoj su sudjelovali seljaci iz svih krajeva Hrvatske, Gra anci su izlo~ili razne tkanine, torbe, tanjure, aae, alate, izme, opanke i remenje. Bilo je to  zlatno doba gra anskih obrta i zanata. Veina obrta po ela je propadati ve nakon Drugog svjetskog rata, a osobito aezdesetih i sedamdesetih godina, kada modernizacija ~ivota i suvremena tehnika dovode do njihove zastarjelosti i nerentabilnosti. MESARI Mesarija je bila glavni gra anski obrt, a ujedno i najstariji. Ve sam ranije spomenuo uzgoj svinja u Gra anima. Joa u XIX. stoljeu Gra anci opskrbljuju Zagreb svinjskim mesom. Uve er zaklane svinje, ranom su zorom Gra anci u koaevima dopremali u Zagreb i prodavali Zagrep anima. Osobito je zanimljiva bila prodaja fileka, koje su prolazei trgom bana Jela ia nosili objeaene na atapove. Naravno da je u takvim uvjetima higijena i kvaliteta proizvoda bila vrlo upitna, no u tom vremenu malo se o tome mislilo. Glavna preokupacija Gra anaca bila je da im br~e prodaju svoj proizvod, dok su Zagrep ani gledali da prou ato povoljnije. S vremenom se pokazala va~nost mesarskog obrta pa je 1926. godine u Zagrebu osnovan - "Savez hrvatskih mesarskih i kobasi arskih obrtnika". Jedan od inicijatora osnivanja saveza bio je i Mirko Matko, poznati gra anski mesar i kasnije prvi predsjednik Opine Gra ani. U samom savezu Gra anci su zauzimali neke od va~nih pozicija, pa je tako du~nost perovoe upravnog odbora obnaaao Slavko Kosec, dok su spomenuti Mirko Matko i Stjepan Puntijar bili lanovi istog odbora. Godine 1930. otvara se suvremena tr~nica na Dolcu, pa se na nju seli sva prodaja ~ive~nih namirnica. Mesari su na Dolcu stekli nove, odli ne uvjete za razvoj svojeg obrta. Gra anci koji su se specijalizirali za slaninarstvo dobili su zaseban prostor u mezaninu. Za njih je bili predvieno petnaestak atandova. Nema nikakve sumnje kako je utjecaj Gra anaca u savezu pridonio novom, odli nom polo~aju na gradskoj tr~nici. Gra anci nisu bili priu eni mesari kakvih je u ono vrijeme bilo mnogo, ve su bili izu eni majstori zanata. O tome najbolje svjedo e njihove diplome i radne knji~ice. Uobi ajeno je bilo naukovanje kod starijih gra anskih mesara, ali su neki, poput Tome Kranjca u ili zanat kod renomirane tvrtke "Rabus i sin". U meuratnom razdoblju u Gra anima je postojala i mesnica iji su vlasnici bili Josip i Nada Puntijar, a nalazila se u blizini danaanje osnovne akole. Nakon Drugog svjetskog rata postupno dolazi do propadanja mesarskog obrta. Napuatanje tradicionalnog i masovnog uzgoja svinja odrazilo se na sve manji broj mesara u Gra anima. Danas je taj obrt i zanat u potpunosti nestao. Najpoznatiji mesari u Gra anima: Mirko Matko, Josip Trn evi, Mirko Prekupec, Stjepan Trn evi, Pavao Radi, Tomo Kranjec, Josip Jela i, Mato Haramija, Mirko Kos. TKALCI I KROJA I U vremenu kada su Gra anci svakodnevno nosili svoju noanju tkala ki zanat bio je vrlo bitan i cijenjen. Bio je to posao koji je iziskivao odreenu vjeatinu i spretnost. Tkalci, koji su u Gra anima redovito bili muakarci, nisu samo tkali dijelove narodnog odijela, ve su izraivali i druge predmete poput stolnjaka, plahti ili ru nika. Tkalo se na tkala kom stanu, izraenom od drvene konstrukcije. Platno se tkalo na tri na ina, ovisno o njegovoj namjeni. Grubo platno - "preja na preju" tkalo se za debele plahte, koje su slu~ile za pokrivanje. }uto platno koje je bilo najcjenjenije, tkalo se - "pamuk na preju", a iz njega se izraivala sve ana rubenina, ukrasni stolnjaci, plahte i ru nici. Na manjoj cijeni od ~utog bilo je bijelo platno koje se tkalo -"pamuk na pamuk", a od njega se izraivala nedjeljna i svakodnevna rubenina, te obi ni ru nici i plahte. Za izradu ukrasa na platnu tkalci su se slu~ili - "tkanjem na aibe". Princip rada kod takve se tehnike temeljio na prebiranju niti cijelom airinom osnove i njihovim podr~avanjem na "aibe", koje se smjeataju iza ni anica. Rijetko su kada dobivena dva ista prebora, a pa~ljiviji znalci mogli su odrediti i koji je tkalac proizveo ukras. Nakon ato su Gra anci prestali obla iti noanju u svakodnevnim prilikama, a stolnjake i plahte po inju kupovati u gradu, sve viae nestaje potreba za tkalcima i tkanjem. Na taj je na in izumro ovaj stari Gra anski obrt i zanat. Poznati Gra anski tkalci: Jakob Beai, Ivan Jela i, Stjepan Haramin i, Vid Haramin i, Valent Bani, Slavko Bujan, Rudolf uran, Juraj Mihalin i, Slavko Tomaainec, Josip Banek, `tefina Kos. Uz tkalce i kroja e treba svakako spomenuti Gra anske avelje, koje su bile specijalizirane za ukraaavanje i dotjerivanje noanji. Kako su bile priu ene, zapravo su bile jedine ~ene koje su se na neki na in poluprofesionalno bavile zanatom. Poznate Gra anske avelje: Dragica Bani, Zora Mihalin i, Kata Miholi, Marija Vu ko, Milka Sekula, Marija Miholi, Franca Haramija. OPAN ARI Kao prigradsko selo Gra anI su bili izlo~eni jakom gradskom utjecaju. Taj se utjecaj, kao ato smo vidjeli odnosio i na odjeu i obuu Gra anaca. Zbog tih je utjecaja opan arski obrt i zanat bio jedan od onih koji je prvi nestao. Gra anci su joa prije Drugog svjetskog rata po eli nositi izme i gradsku obuu, kako muakarci tako i ~ene, ali su se opanci ipak zadr~ali u upotrebi i nakon 1945. godine, osobito kod starijih ljudi. Opan arski zanat zbog toga nije bio lagan. Postupak izrade "opanjkov" bio je dugotrajan. Materijal za opanke djelomi no se kupovao u Zagrebu, takav je slu aj bio sa potplatama. Ko~a za opanke se potom atavila i bojala. Ko~a se zatim krojila, u pravilu joa vla~na i mekana, uz pomo aablone od aperplo e. Izlaskom opanaka iz svakodnevne upotrebe nestao je interes mlaih ljudi za ovaj zanat. Budui viae nije bilo potra~nje i ovaj je zanat postao stvar proalosti. Poznati Gra anski opan ari: Jakov `elendi, Marko Boanir, Franjo Klenkar, Antun Bani, Petar Radi i Ivan `elendi. `USTERI (POSTOLARI) I IZMARI `usteri i izmari opstali su dulje u svom zanatu od opan ara, ali se danas i njima polako gubi trag, premda neki joa djeluju i rade. `usteri su izraivali pone za ~ene i izme za muakarce. Njihov je izgled ve opisan u poglavlju o narodnoj noanji u Gra anima. Sve veom orijentacijom na kupnju gradske obue, austeri i izmari gube muaterije i prestaju sa izradom tradicionalne obue. Poznati austeri i izmari: Ivan Dolov ak, Slavko Boanir, Mato Greguri, Mirko Vincek. KOVA I Kova ki zanat bio je va~an za cjelokupno gra ansko gospodarstvo, osobito transport. Kova i su potkivali konje, ali i volove kojima su se potkivale samo prednje noge. Osim potkivanja stoke kova i su popravljali kola i orue za rad, osobito plugove. Materijal za rad, posebice koks kova i su kupovali u Zagrebu, a i sami su preraivali ~eljezo. Naglim uvoenjem mehanizacije aezdesetih i sedamdesetih godina, gubi se svrha postojanja ovog obrta. Sa nestankom posljednjih konja i plugova, nestaju i kova i koji su ostali upameni kao sna~ni i marljivi ljudi. Poznati Gra anski kova i: Jakob Kranjec, Stjepan Bakmez, Jakob `obar. PINTARI (BA VARI) Zbog razvijenog vinogradarstva pintari su bili tra~eni ne samo u Gra anima, ve u cijelom zagreba kom Prigorju. Pintari su izraivali kace, ba ve, akafove i brente. Drvo za izradu proizvoda nabavljalo se u aumi, da bi se od sredine pedesetih godina prealo na kupovno, industrijsko drvo. Za vinske ba ve koristila se hrastovina, za rakiju ba ve od dudovog drva, a koristilo se i drvo treanje, te aljive. Nakon izrade ba ve, ona se ukraaavala, naj eae imenom vlasnika, te motivima grozda i aae. Sedamdesetih godina, sve viae se po inju kupovati plasti ne ba ve i ostali sli ni proizvodi. Zbog toga opada posao starih gra anskih pintara, a zapuatanje vinograda i prestanak bavljenja vinogradarstvom u Gra anima, stavlja to ku na i u postojanje ovog zanata i obrta. Poznati Gra anski pintari: Ladislav Bani, Valent Bani, Mirko Miholi. MLINARI i njihovi mlinovi Zbog zemljopisnog polo~aja, cijeli prigorski kraj podno Medvednice bio je pogodan za mlinarenje. Mnogobrojni sljemenski potoci godinama su tjerali mnoatvo mlinova, a njihovo je zna enje bilo toliko da je cijelo jedno naselje prozvano "Mlinovi". Joa u srednjem vijeku mlinovi su izazivali prijepore i svae izmeu Kaptola i Gradeca. Krajem XVIII. stoljea u Zagrebu nastaju obrtni ki mlinovi, a njihovi vlasnici osnivaju mlinarski ceh. Raspadom kunih zadruga krajem XIX. stoljea, zajedni ka se imovina dijeli na novonastale obitelji, meutim mlin kao va~an gospodarski objekt ostaje u zajedni kom vlasniatvu. Mlinovi su uglavnom bili izgraeni od drva, na na in kako su se gradile ranije opisane gospodarske zgrade. Osobe koje bi dolazile u mlin sa svojim ~itaricama za meljavu, zvale su se  pomlinari . U mlin bi naj eae dolazile djevojke, koje bi nosile vree od nekih 20. kg. U ljeto bi Gra anci u mlin nosili 10-15 kg. ~ita i tamo ga mijenjali za ve gotovo braano. Za kruh se mljelo sitno, za ~gance neato krupnije, a za svinje i pilie najkrupnije i najloaije ~ito. Po etkom zime sa svinje se  arotalo . Na gra anskim potocima nalazilo se viae mlinova, a do danas je u upotrebi ostao samo jedan, onaj "Baniev" u Gra anskom Ribnjaku, kojega emo i detaljnije proanalizirati nakon ato spomenemo i ostale mlinove. BELIEV MLIN Believ mlin nalazio se u Graa icama, na kunom broju 3. Prizemlje je vjerojatno izgraeno prije viae od 200 godina, a prvi je kat podignut po etkom XX stoljea. Mlin je kao ato mu i sam naziv govori bio u vlasniatvu obitelji Beli. UKOV MLIN Godine 1896. u vlasniatvu je Ivana uka, ato dokazuje potvrda zapisana u knjizi `estinskog gospodarstva za navedenu godinu. Te je godine Ivan uk platio 2. forinte za svoje legalno pravo mlinarenja tzv. "melinainu". MLIN ORNIG Mlin se nalazio na potoku Bliznecu. Vlasnica je bila Johana Ornig iz Slovenije, a mlin je vodila zajedno sa svojim suprugom. Mlin je bio graen od hrastovih planjki, sa visokim krovom i malenim prozor iima. U kuu i mlin ulazilo se kroz neato aira vrata. Desno u hodniku ulazilo se u sobu, ravno u malu kuhinju, a desno u mlin. Dva velika kamena mljela su ~ito i stvarala veliku hrpu braana. U sredini je stajala velika decimalna vaga, koja se uvijek namjeatala ili po domai  naatimavala . U dvoriatu ispred mlina uzdizala su se dva velika oraha koja su inila hladovinu. Umjesto stola slu~io je stari mlinski kamen, a oko njega dvije velike hrastove klupe. To je mjesto slu~ilo za odmor i razgovor  pomlinara koji su ovdje ekali svoje braano. Nakon napornog selja kog radnog dana bilo je to pravo mjesto za dru~enje uz koju kapljicu vina. U mlinu su mljeli pomlinari iz Remeta i Bukovca. UMEKOV MLIN Josip Umek bio je vlasnik dva mlina na Bliznecu. Mlinovi su bili graeni od kamena sa vrstim i debelim zidovima. Donji mlin bio je zapravo neka vrsta pomonog mlina i u njemu se nije stanovalo. Put od jednog do drugog mlina bio je uzak, jedva metar airok. S jedne strane omeivala ga je voda, a s druge poljsko cvijee. U Umekovim mlinovima mljeli su uglavom pomlinari iz sela Markuaevec i Ba un. Osim mlinova, Josip Umek posjedovao je nekoliko jutara zemlje i vinograd te je bio dobar i imuan gospodar. Nakon njegove smrti gospodarstvo je preuzeo njegov sin Ivan, koji je ubrzo rasprodao najvei dio zemlje i odselio u Meimurje. Ostatak je prodao Mirku Beaiu, ija je obitelj na temeljima jednog od mlinova izgradila obiteljsku kuu. FAGA EV MLIN Oko 500. metara uzvodno od mlina Johane Ornig, nalazio se tzv. Faga ev mlin. Bio je poseban po tome, ato se za razliku od drugih mlinova na potoku Bliznecu u njemu nije stanovalo. KLAKOV MLIN Nalazio se na potoku Bliznecu kod kri~anja Markuaeve ke i Sljemenske ceste (Bliznec kbr. 1.), a sagraen je u XVIII. stoljeu od strane remetskih pavlina . Dugi niz godina mlin je bio u vlasniatvu obitelji Beai, da bi ga zatim preuzela obitelj Klak. Posljednji vlasnik bio je Josip Klak. Danas, kao ni ostali mlinovi viae nije u pogonu. MARKUSOV MLIN Markusov mlin na Bliznecu nalazio se oko 300. metara od starog mlina Ladislava Beaia. Prije nego ato je doaao u posjed obitelji Markus, vlasnici su bili fratri. Od njih je mlin kupio Josip Markus. Budui nisu imali dovoljno pomlinara koji bi im osigurali egzistenciju, Markusi su se okrenuli pe enju i prodaji kukuruznog kruha, popularnog kuru~njaka. Kruh su prodavali u Zagrebu i time ostvarivali dodatni prihod. Mlin je odavno propao, a nasljednici Josipa Markusa nad njim su podigli obiteljsku kuu. STROSSEROV MLIN Strosserov se mlin nalazio 300. metara uz cestu koja vodi na Medvednicu. Njegov je specifikum bio taj ato je u sklopu njega poslovala i gostionica. Zbog toga je u njemu uvijek bilo ~ivo i veselo. Tu su se sastajali stanovnici Blizneca, pa je mlin bio svojevrsno srediate sela, koje Bliznec zbog rasporeda kua i nedostatka bilo kakvih institucija poput crkve ili akole nikad nije imao. Kao i u Markusovu mlinu i ovdje se pekao kruh. Osim toga ovdje se na meljavu dovozilo ~ito iz Trnja (Horvata), te se nakon meljave braano odvozilo natrag. MLIN ALOJZIJE STROSSER Mlin Alojzije Strosser nalazio se na samom kraju sela Bliznec, zapravo na po etku aume. Mlin je bio izgraen od kamena, a kua za stanovanje od drva. Kao i Markusi, Strosseri su imali manjak pomlinara pa su se bavili pe enjem kruha i odvozom braana u Trnje. Krajem XIX. stoljea sinovi Alojzije Strosser odselili su u Ameriku. Iz Amerike bi manji dio svoje zarade slali u domovinu siromaanoj majci, koja je novac bri~ljivo spremala. No godine 1929. Bliznec je zahvatilo straano nevrijeme, a stari in je novac odnijela voda. Ne mogavai preboljeti taj gubitak od tuge je umrla. Njeni su nasljednici sav imetak prodali gradskoj aumariji. Na takav tragi an na in propao je mlin Alojzije Strosser. Godine 1935. sruaena je i kua obitelji Strosser. LUKA EV MLIN Ovaj se mlin nalazio u blizini mlina Alojzije Strosser. Bio je najbolji mlin na Bliznecu i jedini je on imao ureaj za  flah - meljavu paenice. Vlasnik mlina bio je Josip Luka , koji je jedno vrijeme mljeo i aeer u glavama, te tako pravio ataub-cukor ili kako se danas ka~e, aeer u prahu. Mlin je imao mnoatvo pomlinara, a izmeu ostalih mljeo je za franjeva ke samostane. BE`IEVI MLINOVI U blizini Klakova mlina na potoku Bliznecu nalazila su se dva  Beaieva mlina. Prvi, stariji izgradili su vjerojatno zagreba ki kanonici u XVII. stoljeu. Nakon kanonika mlin je preuzeo Petar Beai, a njegov ga je nasljednik prodao ~upi  Remete . Osnivanjem samostalne ~upe Sv. Petra i Pavla u Beaiima, na mjestu mlina izgraena je kapela. Drugi mlin izgraen je 1746. godine, a bio je u vlasniatvu Stjepana Beaia. Malo dalje nalazio se mlin Juraja Beaia, a naslijedio ga je njegov unuk Stjepan Beli. Ovaj je mlin bio najdu~e u uporabi, te je mljeo sve do 1972. godine, kao posljednji mlin na potoku Bliznecu. Osim tri spomenuta mlina, do kraja XIX. stoljea postojao je i mlin Ladislava Beaia, ali je ve tada bio u loaem stanju pa je sruaen meu prvima. BANIEV MLIN Poslijednji Gra anski mlin koji je u funkciji. Nalazi se u Gra anskom Ribnjaku, na potoku Topli ici. Prvi se put spominje 1773. godine, makar je vjerojatno postojao i ranije. U drugoj polovici XIX. stoljea poprima danaanji izgled. Mala drvena kuica podijeljena je na dva dijela, na mlin i komoru. U komori je boravio mlinar tako da je ureena za njegov boravak. Danas je komora ureena na starinski na in, ukraaena narodnim rukotvorinama, raspelima i starim slikama, te predstavlja autohtoni izgled stare gra anske sobe. Sam mlinski mehanizam koristi vodenu snagu za pokretanje. Na veliko drveno kolo nalijevala se voda, koja pokree mehanizam za mljevenje. U mlinu se nalazi "milcajg"- mlinsko postrojenje s koaiem i mlinskim kamenima, te kiatrom za braano, vagom i priborom za sipanje ~itarica i braana. U mlinu se mljelo viae vrsta ~itarica. Koja se ~itarica mljela, ovisilo je o "pomlinaru". Naj eae se mljeo kukuruz, ra~, je am i paenica. Mljelo se sitno i krupno, za prehranu ljudi i stoke. Vlasnici, tj. obitelji Bani uzimali su kao naplatu "uaur"  10% od donesenog ~ita, ato je bila tradicionalna cijena i na in naplate u cijeloj zagreba koj okolici. I obitelj Bani, kao i obitelj uk plaala je svoje pravo na mlinarenje gospodarstvu obitelji Kulmer iz `estina. Danaanji vlasnik mlina, gospodin Rudolf Bani uva staru bilje~nicu u kojoj se potvruje pravo na mlinarenje. Bilje~nica je voena od 1773. do 1924. godine, a tekst je pisan latinskim, njema kim i hrvatskim jezikom. Mlin je obnovljen u razdoblju od 1983. do 1985. godine i zaatieni je spomenik kulture. Danas je u pogonu, melje za potrebe obitelji Bani i predstavlja raritet kao poslijednji gra anski mlin. Gra anski mlinovi po inju propadati ve nakon 1920. godine, ali je njihova kona na propast usljedila pedesetih godina, kada u domainstvima sve viae po inje prevladavati kupovno braano, pa oni gube svoju svrhu i prestaju s radom. GRA ANSKI GOSTIONI ARI Ve u XIX. stoljeu Gra ani postaju omiljeno izletiate Zagrep ana, koji su ovdje tra~ili trenutak za zabavu i opuatanje. Gra anci su u tome vidjeli svoju poslovnu perspektivu i zapo eli s otvaranjem gostionica. Najstarija gostionica otvorena je davne 1838. godine, a bila je u vlasniatvu obitelji Puntijar. U razdoblju izmeu dva svjetska rata, dolazi do prave ekspanzije gostionica koje su osobito dobar promet imale vikendom, kada su ih posjeivali izletnici i planinari. Da su se Gra ani vikendom pretvarali u zagreba ku turisti ku meku svjedo i zapis u itelja Stanislava Horvatina iz 1921 godine: "& Ova mala opina Gra ani ima 27 birtija!, koje su svakim blagdanom i nedjeljom dupkom pune zagreba kih izletnika. Janjci na ra~nju peku se sve u aesnaest, premda 1. kg. pe ene janjetine stoji po 120 kruna!" O Gra anima kao ugostiteljskom i turisti kom mjestu pisale su tada i neke novine. Vidjevai isplativost gra anskih gostionica, koje su nosile dobru zaradu, osobito vikendima, barun Stjepan Maldini iz Srijemskih Karlovaca izgradio je 1939. godine izletiate Maldinovac. U ono vrijeme izletiate je bilo modernog izgleda, te je stilom odskakalo od ostalih seoskih gostionica. Zgrada je danas u vlasniatvu Dobrovoljnog vatrosnog druatva Gra ani te se u njoj odr~avaju svadbene i druge sve anosti. Gastronomska ponuda Gra ana bila je bogata, a bazirala se na domaoj kuhinji. Nudili su se sir, vrhnje, kobasice, apek, poga e, a kao specijaliteti aindelbratni sa kopanjki. Od kola a tijenka gibanica, orehnja a i makovnja a. To ilo se domae vino i rakija. Gra anci su za Zagrep ane, ali i ostale Prigorce izvodili i umjetni ko  glazbeni program u svojim narodnim noanjama, tzv. "ples za domae". Popularnost Gra ana sve je viae rasla, pa je tako 1938. godine selo posjetio i Zlatko Balokovi, u ono vrijeme najbolji hrvatski violinist svjetskog glasa. Radei od 1924. godine u SADu, sa sobom je u Gra ane doveo i grupu ameri kih turista koji su ostali impresionirani vienim. Sve ani do ek uz pjesmu i ples prireen im je ispred gostionice Jakoba Grana. Kako je sve izgledalo, najbolje svjedo e stare fotografije koje su zauvijek ovjekovje ile taj dogaaj. Nakon Drugog svjetskog rata broj Gra anskih gostionica opada, ali se s vremenom ugostiteljski obrt obnavlja otvaranjem novih gostionica, koje i dalje njeguju staru gra ansku kuhinju. Koliko su stare Gra anske gostionice bile prirasle srcu Zagrep ana, najbolje govore rije i poznatog gradskog kroni ara Zvonimira Mil eca: "& Joa me i danas neato blago atrecne kad izgovaram imena Puntijar, Boanir, Kos, Kod Zvonka ili Zeba& To su topli meki vanjkuaeki na kojima ovjek otpo ine." Stare Gra anske gostionice otvorene prije Drugog svjetskog rata: Vlasnik ili naziv: Adresa: Ivan Puntijar Gra ani Maruaa Kranjec Gra anska cesta Jo~a Haramin i Dolje Gostiona Jela i Gra anska cesta Vid Jela i Zve aj Jakob Gran Lonjaina Vinko Bani Gra ani Jo~a uk Gra anska cesta Petar Miholi Isce Zvonimir Miholi Dolje Ivan Boanir Gra ani Lovro Bani Gra anska cesta Petar Kranjec Gra anska cesta Nikola Kranjec Gra anska cesta Obitelj Maldini Gra anski Mihaljevac Mijo Kos Gra anska cesta Danaanje Gra anske gostionice u vlasniatvu gra anskih starosjedioca: Naziv gostionice:Vlasnik: Adresa: Stari Puntijar Zlatko Puntijar Gra anska cesta Kod Debelog Damir Bani Pustodol Donji Puntijarka Karmen Puntijar Isce Bar-code Davor Trn evi Gra anska cesta Pet plus Zvonko Miholi Gra ansko Dolje Planinarski put Branko Boanir Gra ec Pivnica Aurora Zlatko Gjurak Gra ec Nakon Drugog svjetskog rata, nove su vlasti ambicioznim projektima pokuaale u Gra anima omasoviti turizam i turisti ku ponudu. Zbog toga je 1958. godine u Gra anima osnovano "Turisti ko druatvo . Cijelom je dogaaju dan prili an publicitet, a novine su ga popratile slijedeim tekstom:  U Gra anima odr~ana je osniva ka skupatina Turisti kog druatva, kojoj je pored stotinjak mjeatana prisustvovao i Mirko Pavlekovi, predsjednik Turisti kog saveza grada Zagreba. Gra ani su najfrekventnije zagreba ko izletiate do kojeg vodi tramvajska pruga do "Tunela". U najskorijoj budunosti otvorit e se i prvorazredni turisti ko-ugostiteljski objekt u poznatoj aumskoj vili "Rebar" iznad Gra ana. Po elo je prou avanje plana za podizanje prve ~i are, koja bi vozila turiste od Gra ana prema Sljemenu". Da su ambicije grada Zagreba i Turisti kog druatva Gra ana bile velike, svjedo i i plan o izgradnji bazena u Gra anskom Ribnjaku. No ~elje su bile jedno, a mogunosti drugo, pa Turisti ko druatvo prestaje s radom, a gradske vlasti odustaju od izgradnje bazena. Ono ato se ipak ostvarilo bila je izgradnja sljemenske ~i are. Izgradnjom ~i are osim izletnika i planinara, profitirali su i gra anski gostioni ari, jer su gra anske gostionice nekada, a i danas pru~ale mjesto za predah i okrijepu. GRA ANSKI TRGOVCI Trgova ki obrt u Gra anima esto je bio povezan sa radom ugostiteljskih objekata. Uz gostionicu vlasnik bi otvorio trgovinu s mjeaovitom robom, te na taj na in ostvarivao dvostruku zaradu. Gostionicu i trgovinu prvi je 1838. godine otvorio Ivan Puntijar, a kasnije tim putem kreu i drugi gra anski poduzetnici. U domu HSPDa "Podgorac" takoer se jedno vrijeme nalazila trgova ka radnja sa sitnim potrepatinama. Na njenom je ulazu stajao natpis "Sitni arija". Sitni ariju je takoer u svojem vlasniatvu imao i Josip Puntijar, koji je kao ato je ve spomenuto sa suprugom Nadom bio i vlasnik mesnice. Trgovinu je dr~ala i obitelj Miholi, a nalazila se na mjestu danaanje ljekarne. Nasuprot zgrade Podgorca trgovinu je posjedovao Pavao Haramija. Trgova ka radnja Tome Kranjca na danaanjem Majcenovom putu (nekada Zve aj), bila je jedna od rijetkih samostojeih trgovina. Sa radom je zapo ela po etkom tridesetih godina XX. stoljea, te je bila jedna od najbolje opskrbljenih u Gra anima. Zahvaljujui sposobnosti vlasnika i blizini grada u njoj su bili prisutni mnogobrojni artikli, koje se do tada kupovalo jedino u Zagrebu. Po etkom 1945. godine zbog straha od komunisti ke konfiskacije imovine trgovina je prestala sa radom. Nakon Drugog svjetskog rata trgova ki obrt u Gra anima sve viae splaanjava. Sa radom zapo inju dvije dr~avne trgovine, dok domai trgovci potpuno prestaju s radom. Stvaranjem hrvatske dr~ave, po etkom devedesetih godina budi se i poduzetniatvo u Gra anima. Otvaraju se dvije nove trgova ke radnje, obje u vlasniatvu Gra anaca; Romana `uakovia i Branka Benaeka. Njihovim djelovanjem trgova ki obrt u Gra anima otvorio je novu stranicu u svojoj dugoj i bogatoj povijesti. ZVONARI Iako zvonari nisu bili obrtnici niti su zbog toga polazili posebnu zanatsku obuku bilo bi ih nepravedno ne spomenuti. Zvonari su godinama brinuli o gra anskoj kapeli sv. Mihalja i pomagali sveenicima u obavljanju du~nosti. Bio je to te~ak posao za koji se uvijek moralo biti spreman u bilo koje doba dana i noi. Zvonar je zvonio u 6.00 sati ujutro za  pozdravljenje , u 12.00 sati za  podne i nave er prije mraka za  Zdravo Marijo . Kada bi netko umro, zvonar bi zvonio do pogreba svaki dan po sat vremena. Za preminulog muakarca zvonilo se znatno dulje nego za preminulu ~enu. Danas viae nema razlike u duljini zvonjenja, ali se za pokojnog muakarca zvoni tri puta po tri minute, a za pokojnu ~enu dva puta po etiri i pol minute. Osim zbog crkvenih prigoda zvonari su zvonili i u slu aju opasnosti, osobito u slu aju nadolazeeg nevremena, jer se vjerovalo da zvonjava mo~e rastjerati oblake i sprije iti tu u. Ina e svaki je zvonar imao obi aj upisati na gredu zvonika svoje ime i datum kada je postao zvonar. Budui su grede danas promijenjene spomenuti zapisi viae ne postoje. Osim zvonjenja zvonari su imali i druge zadae i obveze. Oni su pazili i istili crkvu, pomagali oko olltara, skupljali milostinju, odlazili sa sveenicima u blagoslov kua, pomagali u radovima oko crkve, groblja i sli no. Godine 1993. zvona su elektrificirana, pa je slu~ba zvonara postala suviana, te se time na ~alost dokinulo jedno staro gra ansko zanimanje. Za svoj rad zvonari su bili plaeni od strane ~upljana. Tako je 29. rujna 1930. godine na skupatini u Gra anima, odlu eno da svaka kua ima plaati zvonaru 10. dinara. Od tog su novca 2/3 bile namjenjene kapelskom zvonaru (gra anskom), a 1/3 ~upnom zvonaru (remetskom). Osim toga zvonari su zimi, jednom godianje obilazili selo i skupljali priloge za svoj rad. Gra anci su priloge davali u novcu, a obi aj je ukinut prije desetak godina. Gra anski zvonari: Pavao Haramija, Stjepan Jela i, Josip Tomaainec  Tuka, Stjepan i Kata Radi, Rudolf Kranjec, Vid Lovrekovi Keber, Rudolf Merkaa. Posljednji gra anski zvonar  Rudolf Merkaa, preminuo je 2007. godine, a na njegovoj su sahrani sudjelovali gotovo svi fratri koji su ikada djelovali ili pomagali u ~upi sv. Mihaela. Njegovom smru napisano je zadnje slovo o ovom teakom i po~rtvovnom zanimanju u Gra anima. ZAKLJU AK U ovom pregledu gra anskih obrta, nenamjerno su izostavljeni mnogi vrijedni gra anski obrtnici i njihovi zanati. Razlog je tome i nedostatak pisanih podataka, dok je ~ivuih svjedoka na~alost sve manje. Vrijeme neminovno te e i ini svoje. U svakom slu aju treba spomenuti one ijih se zanata nisam dotakao u tekstu, kamenoklesara Ivana Kosa i graditelja instrumenata Stanka Grana, Branka Grana, Franje Graha i Viktora Kosa. Posebno mjesto zaslu~uje "Stolarija Banek", koju je 1920. godine osnovao Rudolf Banek, a danas je vodi Rudolf Banek mlai. Takoer treba spomenuti uru Puntijara, poduzetnika i zakupnika viae kamenoloma iznad `estina, Markuaevca, Kaaine i Bistre. U kamenolomu su svoje zaposlenje naali uglavnom siromaaniji seljaci iz Hrvatskog Zagorja, Markuaevca i `estina. Gospodin uro Puntijar bio je osobito zaslu~an za izgradnju Gra anske ceste, davne 1936. godine. Osim poduzetnika ure Puntijara treba spomenuti i tvornicu gline i cigle, a koja se nalazila u vlasniatvu obitelji uk. Gra anski obrti i zanati danas su uglavnom stvar proalosti. Bitku sa vremenom izdr~ali su samo oni koji su i danas potrebni suvremenom na inu ~ivota, poput ugostiteljstva i trgovine. Ostali su na~alost pali u potpuni zaborav, te ~ive samo u sjeanjima najstarijih Gra anaca. NARODNI OBI AJI U GRA ANIMA Stari su Gra anci njegovali niz obi aja, koji su se tradicijom prenaaali s koljena na koljeno. Obi aji su bili vezani uz crkvene i godianje blagdane, svadbe, roenja djeteta ili pokopa preminulih. Danas su ti stari obi aji uglavnom zaboravljeni, ali su se neki, iako osiromaaeni zadr~ali kod domaih, autohtonih Gra anaca. Da ne bi pali u potpuni zaborav pobrinuo se gospodin Mirko Banek, vrijedni sakuplja  gra anskih starina i obi aja. Uz njegovu veliku pomo rekonstruirao sam nekoliko gra anskih obi aja. GRA ANSKA SVADBA Najvei dogaaj u svakoj Gra anskoj obitelji bila je svadba. Svadba je bila dogaaj koji se ekao cijelu godinu i koji je imao svoj slijed dogaaja. Izbor bra nog partnera bio je prvi korak u tom slijedu. Roditelji su u tom pogledu imali va~nu ulogu, te se pokuaavalo nai djevojku ili mladia dobrog imovinskog stanja iz ugledne obitelji. Obi aj je nalagao da se bra ni partner bira u Gra anima ato se uglavnom poativalo. Dobna granica bila je vrlo niska. Djevojka je bila spremna za udaju ve sa 1718 godina, a ako se ne bi udala do 2223 godine smatrana je starom deklinom (djevojkom). Kod mladia je granica bila neato viaa, uglavnom se idealnom dobi smatralo razdoblje od 20 do 25 godine ~ivota. Unato  velikom utjecaju roditelja, mladi je i sam mogao izabrati djevojku. Prigode za upoznavanje pru~ale su se za vrijeme poljoprivrednih radova ili crkvenih blagdana i sve anosti.  Sesvete (Dan mrtvih) su se u Gra anima uvijek sve ano obilje~avale kao dan spomena na drage pokojnike. Tako je bilo nekad, a tako je i danas. Meutim  Sesvete su bile bitne i zbog tzv. sejma (sajma) djevojaka, na kojem su momci gledali i birali djevojke. Poato bi se u ve er na Gra anskom groblju okupilo cijelo selo, pru~ala se odli na prilika za prvi ozbiljan korak ka izboru djevojke. Ako bi de ko izabrao neku djevojku koja mu se sviala, tada se govorilo da ju je "zarezal". Ako bi mu djevojka tom prilikom uzvraala poglede i pokazivala naklonost mogao je biti sigurniji u povoljan rasplet. Na dan Bo~ia, odmah iza polnoke bio je tzv. drugi sejem. Tada bi de ko ispred crkve do ekao djevojku i u znak naklonosti darovao joj na poklon crvenu jabuku. Ako bi djevojka prihvatila jabuku, de ko bi dobio znak da mo~e krenuti u "snuboke" (proanju). U snuboke je de ko krenuo u pratnji strica ili devera (kuma). Po dolasku u djevoj inu kuu snuboki bi prvo tra~ili pristanak njenih roditelja, dok bi djevojka otiala u drugu prostoriju ili atalu. Ako bi roditelji pristali, djevojka bi morala samo kratko potvrditi njihovu odluku. De ko bi tada morao zakapariti djevojku. Izvadio bi novac i predao ga djevojci. Ona bi mu uzvratila, darujui ga rubcem "petokruncem". Time bi snuboki bili zavraen, te se odmah prvu subotu nakon njih odlazilo ~upniku na zapis. Na zapis u remetsku crkvu de ko i djevojka doali bi sve ano obu eni. Nakon toga prisustvovali bi Svetoj misi, te otiali na objed. Na ve er se kod djevojke odr~ala sve ana ve era kojoj su prisustvovali de ko i njegovi roditelji. U crkvi su budui mladenci javno ozivani (oglaaavani) sa propovjedaonice kod glavne mise, kroz tri nedjelje, a etvrtu ako nije bilo zapreke moglo se obaviti vjen anje. Slijedile su pripreme za svadbu. Mladenka je naru ivala poseban vijenac za glavu. Visoki vijenac je bio pravo remek djelo, izraen od papira i raznih umetaka. U Gra anima su ga izraivale ~ene, specijalizirane za taj posao. Petak je bio dan kada su se vezale kitice. Navezivanje kitica na ru~marin odr~avalo se kod mladenke. Tamo bi se okupile njene prijateljice, a zatim bi doali svatovi i tamburaai. Veselje i ples trajali bi do ponoi kada su svi poali na odmor, spremajui se za subotu. U subotu rano ujutro mladenci bi poali na svetu ispovijed, a potom na doru ak kod mladenke. Na ve er, su se kod mladenca okupili svi svatovi kako bi podijelili uloge za nedjeljno vjen anje. Gra anska svadba bila je veliki ceremonijal sa mnoatvom uloga, a bile su podijeljene na slijedei na in: Dever (kum)  dever je bio voditelj svadbene povorke, preko njega se odvijao cijeli ceremonijal. Posmikalja (kuma)  deverova pratnja bez posebnih zadu~enja. Poldeveri (kumov zamjenik)  njegova je funkcija bila zamjenjivati devera. Stareaina i svatski  imali su du~nost sakupljati goste na ve er po kuama i dovoditi ih na svadbu, a na svadbi voditi brigu o gostima da im ni eg ne manjka. Prvide i  trebali su voditi svadbenu povorku, cijukati i juakati, a na ve er, takoer kupiti goste po kuama, prvenstveno kumove i veu rodbinu, te ih dovoditi na svadbu. Na svadbi su imali i neka druga, manja zadu~enja. Domai japica  u svim je zgodama zamjenjivao gazdu kue, kako kod mladenca tako i kod mladenke. To je bila potpuna svita sa svim zadu~enjima. Svi zajedno odr~ali bi zajedni ki dogovor, a nakon toga popili bi vina i zapjevali. Potom bi u kola ograena s dvije duga ke lojtre (ljestve), upregnuli dva konja. Konje bi do vrata okitili ovratnikom sa nizom praporaca. Sve je bilo spremno za kretanje povorke. Povorku bi pratilo petero tamburaaa: dvije gusle (violine), prva i druga bugarija i bas. Nakon I. svjetskog rata uvedena je i ramunika (harmonika) kao sastavni dio glazbenog sastava. Kada su tamburaai zasvirali povorka je krenula put mladenkine kue. Taj se dio ceremonijala nazivao -"odlazak po akrinju". Svadbena kola veselo su prolazila kroz cijele Gra ane. Po dolasku pred mladenkinu kuu svita iz povorke predstavljala se za trgovce. Potom bi im domai japica sa mladenkine strane, ponudio svoju robu (stare krpe i posue), na ato bi dever negodovao i tra~io kvalitetnije proizvode. Uali bi u kuu, gdje im je domai japica ponudio novi akaf, sito i metlu. Dever, zadovoljan ponuenim tra~io je mladenca da isplati mladenku i njene roditelje. Poato ih je isplatio simboli nim iznosom, mladenec je bacio sitnia u zrak, a okupljena djeca skupljala su ga po podu. Nakon isplate sjelo se za stol gdje se pilo vino i rakija. Tamburaai su zasvirali, a gosti zaplesali. Slijedio je utovar robe. Tu se nalazio cijeli niz stvari, rublje, blazine, jastuci, korito, miaaflin, metla, mlin ek i sli no. Dok su de ki utovarivali robu, tamburaai su svirali pjesmu, posebno skladanu za tu prigodu: Zbirajte mi, majko, akrinjicu, koja bude lepaa od koje, koja bude lepaa erki bu, koja bude goraa majki bu. Vu etrtek, petek, subotu, u nedelju pojdem za mu~u. Nakon utovara, svi osim mladenaca su se vratili u kuu, gdje se dalje pilo i pjevalo. Za to vrijeme mladenci su stajali na dvoriatu i razgovarali. Nakon zabave doalo je vrijeme odlaska. Formirana je kolona na ijem je elu obi no stajao neki seoski propalica ili pijanac, tzv. "bolvan". Njega su opremili duga kim atapom na kojem je stajao lampaa, a pratila su ga djeca koja su ga cijelim putem provocirala. Iza njega su iala dvojica prvideih, zatim tamburaai i mladenec. Tamburaai su zasvirali "putnu", a mladenec opalio hitac iz kubure. Bio je to znak cijelim Gra anima da je "akrinja" krenula i da svi izau na dvoriata kako bi vidjeli ato se vozi. Cijelim putem povorka bi nailazila na razne prepreke, poput sruaenog stabla ili hrpe kamenja. Prepreke su postavljali gra anski dje aci ato je bio dio obi aja. Mladii iz povorke bez ljutnje bi micali prepreke, te se put nastavljao. Kad bi se napokon stiglo u mladencovo dvoriate, slijedio bi istovar. Okupilo se cijelo susjedstvo i procjenjivalo mladenkin imetak. Nakon toga, je slijedila ve era uz pjesmu i ples. Prije razlaza, dever je slu~beno podijelio prije dogovorena zadu~enja. Imenovao je i suka ice koje su kuhale, a tamburaae preimenovao u "veselnike". Cijelokupnu svitu nazvao je - "gospoda". Od tog se trenutka cijelokupna povorka smatrala za "gospodu", te ih se tako tituliralo. Na kraju je dever zakazao sastanak, u nedjelju ujutro u nekoj od gra anskih gostionica. Ujutro do 8 sati okupili su se svatovi i tamburaai u gostionici. Odmah se po elo sa ispijanjem pia. Potom su sve ano krenuli po devera, u njegovu kuu. On ih je do ekao kuhanim vinom i rakijom. Poato su popili pie, uz pratnju veselnika krenuli bi po posmikalju. Ona ih je takoer do ekivala kuhanim vinom i rakijom. Potom se cijelokupna svita uputila k mladencu, gdje je bio prireen sve ani doru ak. Za to vrijeme mladenka se pripremala za sve anost. U obla enju su joj pomagale seoske ~ene. Mladenki su prvo obla ile oplee i ruba u, te pripasale fertun i pas. Zatim joj se svezao prveza  pod vrat, te zapojnec na prsa. Na to je navukla ko~unec koji se naprijed vezao. Na lea su joj stavili prveza e, a pod vrat kralua. Pokraj svakog uha stavili bi joj aumee prveza e. Na glavi su joj ispleli pletenice i pri vrstili vijenac. Kosa na elu se jedan dan prije narudlala, uz pomo vode i aeera. Ispod svakog pazuha nagurale su joj se krpe, kako bi lea dobila bolje obline. Na fertun se pripasao svileni rubec u obliku kvadrata ato je bila karakteristi no za sve ane prilike. U svakodnevnim prilikama rubec bi se pripasao u obliku trokuta ili se uope nebi stavljao. Oko struka, na prednjoj strani iznad rubca stavljena je isprepletena, crvena fertuanica (airoka vrpca). Na noge je mladenka obuvala visoke cipele, te bijele la ice ( arape) sa mustrom na "bobice", podvezane crvenim podve~njem ispod koljena. Na sve to, mladenka je do po etka XX. stoljea obla ila "kepenjek" (kabanicu u obliku pelerine). Kepenjek se nosio samo prilikom svadbe. Bio je izraen od finog, tamno plavog materijala, a posjedovale su ga samo bogate obitelji koje su ga posuivale. }ene koje su obukle mladu, obukle su i posmikalju, stavivai joj na glavu "konj " oko kojeg su se oplele pletenice. Na to je dolazila pe a (poculica) koja se za "konj " pri vrstila pribada om. Prije nego ato je krenula povorka iz mladencove kue, odr~an je niz govora. Govorili su domai japica, dever i mladenac, a na kraju je mladencov otac podijelio svoj blagoslov. Po izlasku iz dvoriata formirala se povorka kojoj su na elu bili prvide i sa  a apima (atapovima), slijedili su veselnici, poldeveri, stareaina, svatski, mladenec, i na kraju dever s posmikaljom. Prolazei Gra anima veselnici su svirali putnu. Pred mladenkinom kuom do ekao ih je domai japica, koji je pregovarao s deverom. Napokon ih je pustio u kuu, gdje su bili pripremljeni stolovi. Na jednom stolu nalazila su se dva pehara. U jednom je bila voda, a u drugom vino. Bili su pokriveni gran icama od borovice. Prvide i su trebali pogoditi u kojem je vino, a ako su promaaili i izabrali vodu tada su je po pravilu trebali piti tokom cijele svadbe. Naravno radilo se o aali. Nakon krae svirke dever je odr~ao govor i zatra~io da njemu i njegovim svatovima poka~u mladu. Prvo bi domaini podvalili la~nu mladu, muakarca obu enog u stare krpe. Poato bi ga svatovi izgurali, otiali bi prvide i sa domaim japicom i veselnikima po pravu mladu. Mladenec je tada izaaao pred stol i stao kraj mladenke. Potom je domai japica donio tanjur i aau vina. Mladenci su polo~ili prstenje na tanjur, a domai japica ih je blagoslovio rije ima: "Blagoslivljam ove prstenove vu ime Oca i Sina i Duha svetoga  amen." Mladenci su razmijenili prstenje. Kada je taj in zavraio, domai japica predao je tanjur sa vinom jednom od veselnika da ga ispije. Veselnik je tada namjerno odmaknuo usta i sve prolio po podu. Nakon toga se zasvirala putna, a mladenci i svatovi posjedali bi za stol. Nakon krae pjesme i plesa dever je zatra~io kitice. Domai japica ponudio je puranovo perje ato je dever odbio. Drugi puta, uz pratnju veselnika domai japica donosi prave kitice. Mladenec je dobio posebnu kiticu, koju je stavio na akrljak (aeair), a drugu je nosio u ruci. Mladenka i posmikalja su takoer nosile kitice u ruci dok su drugima priaivene na surine. Ako je prvide i imao djevojku, ona mu je dala tzv. "svezicu" koja se pri vrstila na  a ap , koji je prvide i obavezno imao. Svezica je bila veli ine aake, okiena vrpcama i aikom, poput mladenkina vijenca. U slu aju da nije imao djevojku, prvide i je  a ap kitio hrvatskom trobojnicom. Dever je osim kitice, dobio spiralnu svijeu i maramicu. Potom je dever odr~ao govor, u kojem je tra~io da se njemu i njegovoj sviti nakon povratka iz crkve pripremi objed. Na njegovu molbu domai japica odgovorio je potvrdno. Domai japica i dever odr~ali su svaki joa jedan govor, a potom se u dvoriatu formirala svadbena povorka. Povorka je bila podijeljena u dva dijela, naprijed su iali prvide i, veselniki, stareaina, svatski, mladenci, dever, posmikalja i poldeveri. Iza njih su krenuli dje aci koji su nosili  ambrijele (kiaobrane) i lagvi s vinom koje su svatovi nudili pred crkvom. Svaki lan povorke, dobio je komad poga e koji je spremio pod surinu. Kada su veselniki zasvirali i opalile kubure povorka je krenula. Ialo se pjeake u Remete, preko brijega zvanog Banja ak. U crkvi su se svatovi i mladenci poredali ispred oltara. Kad je vjen anje bilo gotovo, svatovi su izaali iz crkve pred kojom su svirali veselniki. Svatovi su pred crkvom dijelili poga e djevojkama, a mladenka i posmikalja roacima. Za to vrijeme mladenec je dijelio cigarete. Potom su veselniki zasvirali drmea, a svatovi su zaplesali. Nakon pola sata plesa i svirke svatovi su krenuli natrag put Gra ana. Cijelim putem veselniki su svirali, a povremeno bi se opalio i koji hitac iz kubure. U prvoj gostionici na koju bi naiali, svatovi bi stali i naru ili vino i kruakovac. Tu bi se pjevalo i plesalo, a ra un se plaao zajedni ki. Nakon toga krenulo se dalje, naj eae u gostionicu "Puntijar" gdje je poslu~en objed, pripremljen kod mladenca. Nakon objeda pjevalo se i plesalo do 7 sati nave er. U sedam sati na ve er, pojedini su svatovi dobili popis gostiju po koje treba otii i dovesti ih na svadbu. Bio je to naporan i te~ak posao, jer je po mraku i esto loaem vremenu trebalo hodati ne samo po Gra anima, nego sve do Bukovca ili Mikulia, ako su se tamo nalazili gosti. Nakon ato je dao upute svatovima koji su krenuli po goste, dever je odr~ao govor. Povorka se tada uputila prema mladenkinoj kui. Tamo ih je do ekalo mnoatvo ljudi, predvoenih domaim japicom. Nakon kratkih pregovora, domai japica dopustio je povorci ulazak u kuu. Kua je bila ureena, a stolovi spremni. Veselniki su svirali putnu. Svatovi su zauzeli glavni stol, mladenci u sredini, a dever i posmikalja sa desne strane mladenaca. Veselniki su sjedili u kutu. Uskoro su po eli stizati i prvi gosti. Za svakog su veselniki odsvirali putnu, a svi su ispijali vino iz mladenkine i mladencove aae ili peharca. Otac i majka od mladenca, sjedili su sa lijeve strane od mladenaca, dok su roditelji od mladenke uglavnom bili u kuhinji i nadzirali pripremu hrane. Kada su oko 10 sati nave er pristigli svi gosti, svadba je poprimila sve ani karakter. Nakon deverovog govora prvide i su otiali u kuhinju po juhu. Po starom obi aju, jedan od prvede ih se namjerno spotaknuo i prolio tanjur juhe. Suka ice su donijele juhu na stolove. Prije blagovanja juhe svi su ustali, a tamburaai su zapo eli svirati molitvu koju su svi zajedno molili: Dober ve er gospodo, obe al se Jezua k nam, da bu znami ve eral, Za njim su doletele tri ti ice malene, tri ti ice malene tri su pjesme pjevale, Prva zapopijevala zdravo budi Marijo, druga zapopijevala milosti si Ti puna, trejta zapopijevala Gospodin je Bog s tobom. Ve erajte gospodo plemenita dru~ino! Nakon juhe blagovalo se razno pe enje koje je razrezivao dever, a suka ice su ga dijelile gostima. Za desert su slu~ene tijenka gibanica, orehnja a i makovnja a. Nakon jela se sviralo, pjevalo i plesalo. Obi aj je bio da svadbu posjete "ma kori". Radilo se o jednoj ili viae grupa maskiranih znati~eljnika, koji nisu bili pozvani na sve anost i slavlje. Veselnici su posebno za njih odsvirali ma korski drmea. Nakon ato bi otplesali ples ili dva, ma kori bi bili ponueni vinom. Potom su se neki razotkrili, a neki otiali dalje u potragu za drugim svadbama. U 1 sat iza ponoi, dever je ustao i zatra~io goste da daruju mladence. Mladenci su tada darivali goste kiticama, a gosti su pozivani odreenim redoslijedom, po va~nosti. Vea rodbina i kumovi dobivali su kiticu kakvom su bili kieni svatovi, a ostali gosti samo ru~marin. Darove je prikupljao domai japica ili dever. Cijelo vrijeme darivanja veselniki su pratili pjesmom slijedeeg teksta: Dajte, dajte, ter darujte ovu naau mladu snaau, ka otaja nas ostavlja, ki peta u, ki aesta u koj bu sneje za ziba u. Poslije darova, iaao je jedan svat sa zamotanom rukom kao da se opekao, aludirajui na suka ice, te skupljao za njih darove. Isto tako, skupljao je jedan od veselnika novac za svoju dru~inu. Slijedilo je novo jelo sa mesom i kola ima. Poslije bi svi zaplesali drmea i polku. U 3 sata ujutro svirao se tzv. "vanjkuaec" (jastu i). Taj je ples otvorio prvide i. Dobio je u ruke mali jastu i i rubec. Na jastu i se kleknulo kad se je trebalo poljubiti sa partnerom, a sa rubcem ju je ovio oko vrata i pritegao k sebi. Tako je prvide i pozvao mladenku, bacio jastu i pred nju, pritegao je rubcem oko vrata, te su se poljubili i otplesali kratak ples poput drmeaa. De ko je uvijek morao dati novac na tanjur jednom od veselnika. Mladenka je jastu i bacila pred mladenca i tako su se dalje mijenjali partneri. Taj je ples trajao do 5 sati ujutro, a dalje se nastavilo s drmeaom i polkom. Oko 6 sati, pred samo svitanje suka ice bi poslu~ile "vajngulaa" (vinski gulaa) za okrepu. U samo zoru, izaali bi iz kue de ki na tzv. "Zoricu". Nanosili su snopove kukuruzovine na hrpu i palili veliki krijes. Tada se uz krijes razvilo kolo, a veselniki su zasvirali:  Zorja je zorja ve je beli dan, za zorjom ide sun ece van". Oko sedam sati svatovi su se po eli spremati za odlazak kod mladenca, gdje se trebala odr~ati tzv. druga svadba, kojoj e prisustvovati njegova rodbina. Prije polaska dever i mladenec odr~ali su govor zahvale svojim domainima. Veselniki su potom odsvirali oproatajnu pjesmu posveenu mladenki:  Zbogom majko, mila majko, od sad nebum viae tvoja, Zbogom a ek, zbogom najmiliji, zbogom domek mili moj roeni Ponovno se formirala kolona po starom redoslijedu, s bolvanom na elu. Prolazei kroz Gra ane, povorka je bila aaena kuhanim vinom i rakijom. Cijelim se putem sviralo i pjevalo. Doaavai pred mladencovu kuu povorka je bila zaustavljena na ulazu u dvoriate. Tamo je stajala lutka, koju su svatovi zapalili, ime je put bio osloboen. Pred kuom su domai japica i dever vodili pregovore. Nakon nekoliko minuta domai japica dozvolio je pristup mladencima. Mladenka je uzela aau vina, ispila i bacila aau preko glave, kako s njom ne bi ualo zlo u kuu. Zatim je uzela anitu kruha i pehar vina, te uala u novu kuu s mirom i Bo~jim blagoslovom. Svatovi su uali u kuu gdje su ve bili razmjeateni stolovi. Glavni stol zauzeli su mladenci s deverom i posmikaljom. Dever je tada razrezao poga u, koju je mladenka dijelila po rangu familijarnosti. Nakon ato su se svi izredali suka ice su servirale gulaa. Potom je dever odr~ao govor i pozvao prisutne da odu kui na zaslu~eni odmor. Takoer je zakazao ponovno okupljanje na istom mjestu u 6 sati na ve er, kako bi se svadba nastavila. U 6 sati poslijepodne svatovi su se okupili kod mladenaca, te su zajedno s veselnikima krenuli u prvie, tj. iali su pozvati mladenkine roditelje da dou kod mladenca. Cijelim putem veselniki su svirali putnu. Kod mladenkine kue se pjevalo i plesalo, a potom se krenulo natrag mladencu. Tu su prvide i i svatovi ponovno dobili popis gostiju koje treba pozvati, baa kao i prethodnog dana. Oko 10 sati nave er uzvanici su uz glazbenu pratnju veselnika po eli stizati. Dever je odr~ao govor, a svadba se nastavila istim redoslijedom kao i kod mladenke. Prilikom sakupljanja darova mladenka je darivala svekrvu, naj eae novom narodnom noanjom. Nastavilo se s plesom i pjesmom, a potom je ustao dever i zatra~io da se mladenki sa glave skine vijenac i stavi pe a (poculica). Uz pratnju veselnika mladenka je odvedena u drugu sobu, gdje joj se skidao vijenac uz posebnu pjesmu: Iael Ivek v aumicu, odsekel bu lea icu, s im bu tukel Baricu kad ga nebu sluaala, Oj, Barice, Barice zapamti si stezice, kud bua doma bej~ala svome starom a eku, kud bua doma bej~ala svojoj dragoj mamici. Vijenac se skinuo uz pomo gudala od violine, za ato je mladenec morao platiti veselnika. Poslije tog ina, prikop ala se pe a mladenki na glavu i bila je sve ano uvedena meu goste. Time je prestala biti djevojka i postala je ~enom. Meu gostima su mladenec i mladenka otplesali polku. Slijedio je drmea za suka ice, koje su ga otplesale i vratile se u kuhinju. Zatim je ustao dever i zatra~io svatove da pojedina no zahvale domaem japici i mladencima. Zahvaljivali su slijedeim redom: prvide i, svatski, poldeveri i stareaina. Izmeu svake zahvale veselniki su svirali tua. Nakon toga odr~ao je govor domai japica i zahvalio se svatovima. Potom bi ponovno rije  uzeo dever i zahvalio svatovima, domaem japici, gostima i rodbini. Nakon toga je razrijeaio du~nosti cijelu svadbenu svitu i ukinuo gospo iju, ime su svi postali "obi ni" ljudi, a veselniki - tamburaai. Kada je dever zavraio, ustao je domai japica i pozvao svatove i goste na daljnju zabavu, bez obzira ato je svadba slu~beno zavraila. Potom su svi joa neko vrijeme pili, pjevali i plesali, a zatim izaali na dvoriate. Na dvoriatu su de ki zbijali aale i pravili nepodopatine. Oko 8 sati ujutro tamburaai bi zasvirali: Zorja je zorja ve je beli dan, za zorjom ide sun ece van. Krenuli bi van iz dvoriata, ime bi gra anska svadba nakon nekoliko dana napokon zavraila. Na opisani se na in, uz male preinake gra anska svadba odr~avala do sredine pedesetih godina XX. stoljea, kada se sve viae po inju gubiti narodni obi aji. Velike promjene i gaaenje starih svadbenih obi aja primjeivao je i vele asni Leopold Rusan, koji je bio svjedok njihova nestajanja;  ...1954. godina...prestao je stari obi aj vjen anja u studenom i po Bo~iu do Pedesetnice. Sad se vjen aju u svako doba. Ni korizma ih ne smeta.   ...1956. godina...Sve rijei svatovi u narodnom.  Prva je promjena kao ato se vidi, nastala u vremenu kada se odr~avala svadba. Stari se crkveni obi aji nisu se viae strogo poativali, a njihovim nepoativanjem nepovratno se gubio dio tradicije i obi aja. Druga je promjena nastala u obla enju, mladenci se viae ne vjen aju u narodnom ruhu ve u gradskom odijelu. Njihovim presvla enjem presvla e se i svatovi, a cijelokupni ceremonijal time gubi veliku dra~ i do~ivljaj. Trea je promjena nastala u trajanju svadbe, koja je nekad trajala nekoliko dana. Zapoaljavanjem Gra anaca u gradu i seljenjem svadbene sve anosti iz vlastite kue u restoran, takav je na in proslave postao nemogu. Svadba se iz tih razloga, krajem pedesetih po inje odr~avati subotom ujutro, a zavraava nedjeljom, takoer ujutro. Svadbena povorka takoer se smanjuje, ne pridaje se viae toliko zna enja svim funkcijama. No, ipak za razliku od gradske sredine Gra ani su i danas zadr~ali neke stare obi aje, opisane u staroj svadbi, dakako u skraenom obliku. Danaanja Gra anska svadba, u slu aju da su mladi i djevojka iz Gra ana ili okolice (`estine, Remete, Markuaevec, Bukovec) po inje navezivanjem kitica u petak na ve er kod mlade. Svatovi se okupljaju u subotu ujutro kod mladenca i kite automobile kao ato su se nekad kitila kola. Biti svatom i danas je velika ast. Od svatovskih funkcija zadr~ala se ona devera (kuma), koji i dalje vodi glavnu rije  kod pregovora sa mladenkinim predstavnikom. Mladenkin predstavnik, kuedomain i dalje se naziva "domai japica". Prvide i svatovi su reducirani na jednu osobu, barjaktara koji nosi hrvatski barjak i ide na elu povorke. On je zadu~en za podizanje atmosfere, ali i uvanje barjaka kojeg ni u kom slu aju ne smije zaboraviti ili izgubiti. Tamburaai su takoer prisutni, ali uglavnom nedostaje violina. Prisutne su tamburice, harmonika i berda. Nakon okupljanja kod mladenca, gdje se uz pjesmu i ples obilato jede i pije, formira se kolona koja obi no autima, a ako su mladenci blizu (ato je danas vrlo rijetko), pjeake kree prema mladenkinoj kui. Prepreke koje su se nekada stavljale na cestu viae ne postoje, naravno iz isto prakti nih razloga. U mladenkinoj kui dolazi do starog ceremonijala u kojem domai japica uz obveznu govoranciju nudi mladencu i svatovima la~nu mladu. Nakon negodovanja, ipak se pojavljuje prava mlada. Uz pehar vina, domai japica s jedne, a kum i barjaktar s druge strane dogovaraju posao. Mladenka kao i nekad popije aau vina, a svatovi ulaze u kuu gdje ih se kiti kiticama. Nakon toga se neato popije i pojede, te zapleae drmea. Zatim se kree prema crkvi. Nakon obreda cijelokupna povorka seli u neki restoran. Na elu s barjaktarom, svatovi i rodbina razmjeataju se po stolovima ovisno o va~nosti. Mladenci i kumovi sjede za posebnim stolom. Prije juhe se kao i u stara vremena moli tradicionalna molitva koju prate tamburaai. Mladenci se takoer daruju, ali ih tamburaai viae ne prate svakog zasebno svirajui tua. Mladenac i mladenka otvaraju ples. Ma kori su vrlo rijetki, iako se ponekad znaju pojaviti u simboli nom broju. Hrana je uglavnom tradicionalna, ali se pojavljuju i neka nova jela. Ujutro pred kraj svadbe, slu~i se vinski gulaa. Svadba zavraava u zoru. "Prvi i" se danas odr~avaju u nedjelju. Na njima se okupe mladenci, roditelji, kumovi i bli~a rodbina. Svi zajedno ru aju i vesele se. Time zavraava danaanja Gra anska svadba koja, iako uskraena za mnoge svoje dijelove, joa uvijek uva neke male posebnosti i tradiciju. adventski i BO}INI OBI AJI ZORNICE U stara vremena, baa kao i danas, Advent ili hrvatski re eno Doaaae, bilo je obilje~eno jutarnjim sv. misama  zornicama , koje bi zapo injale od dana Svete Katarine. Uz taj je svetak vezana i stara izreka:  Sveta Kata, snijeg na vrata , jer bi naj eae od tog dana zapo injalo snije~iti. Od samog osnivanja ~upe Remete 1812. godine, za vrijeme adventa slu~ene su mise zornice. Kao vjernici ~upe Remete Gra anci su pohodili staru remetsku crkvu. Prema zapisima remetskog ~upnika vl . Leopolda Rusana, gra anski su vjernici bili najrevniji pohoditelji ranojutarnjih svetih misa. Ta je pohvala osobito bila vrijedna iz razloga ato su za zimskih dana vjernici iz Gra ana imali osobito te~ak put do Remeta. On je vodio preko brijega Banja aka, a bio je prekriven dubokim snije~nim pokriva em i naravno neosvijetljen, jer u to vrijeme joa nije bilo uli ne rasvjete. Zbog toga su gra anci sa sobom nosili lampuae i lu i. Lu i su bile tesane od mlade hrastovine. Taj se komad drva nazivao polence, a suaio se i uvao kod kue. Budui da su zornice zapo injale u 6.00 sati, a put je bio te~ak, iz Gra ana se polazilo ve u 5.00 sati. Tada se obavezno na po etku pjevala pjesma Pti ice lijepo pjevaju, iji je tekst u liturgiji danas izmijenjen, a na kraju Zdravo budi Marijo. Tako su gra anski vjernici pohodili zornice sve do 1942. godine. Tada je doalo do pripajanja sela Gra ani novoosnovanoj ~upi sv. Franje na Ksaveru, dok su sela Dolje i Zve aj ostala u sklopu remetske ~upe, gdje su zornice pohaali vjernici iz tih sela. Gra anci su po eli odlaziti na Ksaver. Vjernici iz Gra ana inili su veliku veinu na zornicama ksaverske ~upe, o emu svjedo e i zapisi iz ~upnog ljetopisa:  ...25.12.1942. godine...Kroz Advent, osobito u drugom dijelu dolazio je narod u velikom broju na zornice. To su bili veinom vjernici iz Gra ana. Isto tako su skoro svi ~upljani iz Gra ana pristupili k sv. Pri esti. Na zornicama su pjevala djeca iz Gra ana adventske pjesmice.   ...23.12.1944. godine...Kroz Advent bile su zornice. Narod je liepo prisustvovao zornicama, osobito vjernici iz Gra ana.   ...31.12. 1946. godine...Bo~ini dani proali su liepo i u redu kao obi no. Na zornice dolazilo je dosta ljudi  uglavnom seljaka iz Gra ana.  Pohaanje zornica na Ksaveru bilo je daleko lakae od onog u Remetama, jer je put vodio ve izgraenom i ureenom Gra anskom cestom, a rasvjeta uvedena 1933. godine, izbacila je iz uporabe lampuae i lu i. Bio je to po etak kraja tradicionalnih, starinskih zornica, koje su zbog sve br~eg napretka i stanja u druatvu gubile staru dra~ i navade. Ve aezdesetih godina XX. stoljea Gra ani sve viae postaju predgrae Zagreba, a sve manje selo u njegovoj okolici. Zbog toga je tradicijski obi aj pohoenja zornica sve viae slabio:  ...Opa~a se da se postepeno smanjuje broj vjernika na misama zornicama. Prete~ni dio je iz Gra anskog dijela, a utjecaj grada ini svoje. Sve viae ljudi je zaposleno u gradu, a i tradicija se gubi polako na svim podru jima.  Kako je najvei broj vjernika koji su pohodili zornice i dalje bio iz Gra ana, ksaverski su fratri 1970. godine odlu ili  prebaciti zornice u gra ansku kapelu sv. Mihalja: ...Ove godine smo uveli mise zornice i u kapeli u Gra anima u 6.00 sati ujutro. Budui da je na Ksaver dolazilo sve manje vjernika na zornice, a od tih je vei dio bio iz Gra ana, odlu ili smo zapravo prebaciti zornice u kapelu. Svakako da je tamo posjet bio brojniji i uz pjevanje adventskih pjesmica koje znadu dobro pjevati vjernici iz Gra ana osjetio se je bolji atimung nekadaanjih zornica.  Meutim ni Gra anci se nisu mogli oduprijeti vremenu koje je neminovno inilo svoje i guailo stare obi aje, te su ve 1972. godine zornice nestale iz gra anske kapele: ...Mise zornice  propale su i u Gra anskoj kapeli. Oduaevljenje sve manje za rano ustajanje, sve vee brige, poslovi, zaposlenje u gradu, gaaenje onog nekadaanjeg atimunga poeti nih zornica u inili su svoje. Od ove godine mise zornice slu~ile su se u 6.00 sati na ve er. Ve ernja misa prikladnija je ljudima i stari dobri obi aji morali su ustuknuti pred ofenzivom grada i gradskoga. Jutarnje zvijezde zamijenile su zvijezde ve ernjice.  Bio je to tu~an zapis, requiem gra anskim zornicama. Na taj su na in nestale predivne mise zornice u Gra anima i inilo se da je taj vjersko-narodni obi aj, baa kao i mnogi drugi postao stvar proalosti. Sreom to se nije dogodilo. Naime 1989. godine za upravitelja ~upe postavljen je sadaanji ~upnik, fra. Mirko Kralj. Bio je to njegov prvi mandat u Gra anima koji je trajao do 1993. godine. U tom je razdoblju, po starom obi aju, uveo jutarnje mise zornice. Stari obi aj dobro je prihvaen i zornice su za~ivjele novim sjajem i starim duhom. Ponovno se uju stare adventske pjesme poput  Srca gore evo zore , a broj vjernika je i viae nego zadovoljavajui. OBI AJI ZA SVETU BARBARU Na dan svete Barbare, 4. prosinca, iali su dje aci u ranu zoru od kue do kue, estitati Barbaru izgovarajui ove rije i: "Dej Vam Bog puri ov, teli ov, gua iov, ra iov, pune lajte vina, pune vo~e ~ita, a najviae Bo~jega mira. Da bi Vaae u ice tak trde sedele kak si bum ja sad sel". U taj tren bacio bi se dje ak na pod i tvrdo sjeo. U svakoj su kui estitari bili nagraeni nov ano. Danas je taj obi aj potpuno nestao, a i navedeni blagoslov izgubio je smisao, budui se Gra anci viae ne bave sto arstvom i poljoprivredom. OBI AJI ZA SVETU LUCIJU Obi aj da se za svetu Luciju u tanjurie sije paenica, zadr~ao se sve do danas. Ve izrasla paenica slu~i kao ukras pod bo~inim drvecem i jaslicama. Obi aji za svetog nikolu Uo i svetog Nikole, 5. prosinca, na ve er, slo~ilo se po troje mladia. Jedan se obukao kao Sveti Nikola, drugi kao aneo, a trei kao krampus. Zajedno bi krenuli u obilazak Gra ana, Dolja, Zve aja i Blizneca. Sveti Nikola dijelio je darove, aneo ih je nosio, dok je krampus imao zadatak plaaiti zlo estu djecu. Krampus je bio obu en u dronjke i stare krpe, lice je zacrnio aom, preko lea je nosio lance, a u rukama je dr~ao stare vile. Djeca su morala moliti Boga, a bila su darivana bombonima. Zlo esta su djeca dobivala brezovu aibu, s kojom e biti simboli no ka~njena, ako se ne poprave. No prije Sv. Nikole djeca bi istila svoje izme ili cipele i stavljale ih  v obluk (u prozor). Ujutro bi rano ustajala i tra~ila darove. Roditelji bi u izmice obi no stavili pokoji bombon ili ~emlju, a oni imuniji i narand~u. Ti su darovi predstavljali veliko veselje za male Gra ance, koji nisu uvijek u~ivali u izobilju. Obi aji za  Nikolinje u Gra anima ~ive joa i danas, ali u izmjenjenom obliku i formi. Sv. Nikola, aneo i krampus djecu posjeuju u crkvi, a pokoja tradicionalna, domaa i vjerni ka obitelj i danas uva obi aj stavljanja izmica u prozor. Dok postoje takve obitelji, ~ivjet e u Gra anima i ovaj stari obi aj. HODANJE SA BO}INOM ZVIJEZDOM Za vrijeme adventa, od dana svete Katarine, slo~ila su se obi no po tri dje aka, oblijepila staro sito crvenim papirom i oblikovali ga u znaku zvijezde repatice, koju su rasvijetljavali svijeom. S tim su na ve er hodali od kue do kue i pjevali; O kakva to svetlost z kom Betlem gori, Glas uda z veseljem po zraku zvoni, ast Bogu visini, mir ljudem v nizini, V radosti, v radosti to saki kri i. Jen starec vu atali naslonjen stoji, Med oslom i volom deteace le~i. Mati ga ogreva ter milo mu speva: O Jezua, o Jezua, predragi moj sin, Koj nebo i zemlu na lasu der~ia. Na kraju bi pozvonili malim zvoncem i zapjevali: Ovoj je pjesmi konec i kraj, Mi molimo dare da idemo dale. U svakoj su kui zvezdari bli nagraeni novcem, do kraj adventa obiali bi cijelo selo. Navedeni se obi aj u Gra anima sa uvao do danas, ali u neato izmjenjenijem obliku. Danas se obi no skupi nekoliko mladia, koji s tamburicama obilaze kue i estitaju uz ve navedenu pjesmu. Takoer ih se daruje novcem, a obi aj je postao joa i ljepai, jer glazba daje poseban ugoaj. OBI AJI ZA BADNJU VE ER Badnja no zapo injala bi unoaenjem bo~inog drvca. Unoaenje "majke" (bora), u sumrak badnje ve eri vraio je najstariji muaki lan obitelji. Ukuani su sjedili u mraku sobe, ia ekujui unos bora. Osoba koja je unosila bor, u jednoj je ruci dr~ala bor, a u drugoj svijeu. Ulazei u sobu pozdravio je ukuane sa: "Faljen Isus i Marija", a oni su mu odgovrali sa: "Uvijeke budi faljen". Bor i svijeu je stavio na stol. Zatim je donio mjeaano ~ito, te je sa njime posipao stol u obliku kri~a. Na prazan dio stola stavila se poga a, zvana i  kuglof . Ispod stola stavio se snop slame, simbol novoroenog djeteta. Na toj bi slami bo~inu no prospavala djeca, kojoj je to pri injalo veliko veselje. Potom bi najstariji muakarac izgovorio blagoslov, koji je bio istovjetan onome kojeg su estitari izgovarali za svetu Barbaru. Zatim bi svi zajedno izmolili o enaa i vjerovanje, te zahvalili Bogu na darovima kroz cijelu godinu. Nakon toga bi se zapjevala stara hrvatska bo~ina pjesma; "Narodil nam se kralj nebeski". Potom bi se krenulo s kinenjem (kienjem) bora, kinilo se papirnatim ru~ama raznih boja i oblika, posrebrenim eaerima od bora, orasima, jabukama, a u bogatijim kuama i naran ama. Ukrase za bor, tj spomenute ru~e od krep papira, izraivale bi djevojke kroz cijelo doaaae. Okupljale bi se u ve ernjim satima u kui jedne od njih, te u dobrom raspolo~enju izraivale nakit. U kue u kojima bi se pravio nakit, na ve er bi svraali seoski mladii. Po kazivanju Mirka Baneka ;  ...svugdje su bili po aaeni vinom i svaki je momak dobio po jednu ru~u koju je zataknuo za akrlak. Kad bi doali do druge kue, djevojke su pogaale gdje su dobili ru~e i tko ih je izraivao. Bilo je pjesme, smijeha i veselja.  Na badnju ve er, skupine gra anskih mladia odlazile bi u kue djevojaka gledajui i komentirajui kakav je kin  na boru. Djevojke su de ke astile vinom, a oni njih pjesmom, naj eae pjevajui  Svim na zemlji mir veselje i  Narodil nam se kralj nebeski . Misa polnoka predstavljala je vrhunac badnje noi i uvod u blagdan Bo~ia. Na nju bi krenuli svi zdravi ukuani, obu eni u najbolje i najnovije noanje. Na putu prema crkvi pjevala se stara, domaa bo~ina pjesma ;  Dvanajsta sad je vura Na re  pazite, Velika se svjetlost vidi Sa svih strana I veselje uj... Nakon polnoke slijedilo je estitanje ispred crkve, gdje bi de ki darivali djevojke jabukama, a oni bogatiji i naran ama. Nakon toga u skupinama bi se razilazili kuama pjevajui bo~ine pjesme. Svoju radost mladii bi iskazivali pucanjem iz mu~ara i kubura. Po povratku kui neato bi se pojelo, te otialo na po inak. U svakoj kui obavezno je gorjelo upaljeno svjetlo (svijea, a kasnije petrolej svjetiljka), koje bi se po prastarom vjerovanju gasilo tek u svanue Bo~inog jutra. Uz polnoku je vezano i jedno prastaro vjerovanje. Naime, to je vjerovanje u otkrivanje vjeatica, pomou malog stolca - stol eka na tri noge. Ako je ovjek htio doznati koja je ~ena u Gra anima vjeatica, tada je morao od dana svete Lucije do Badnjaka, polako izraditi spomenuti stol ek. Na sam Badnjak stol ek je morao biti zavraen. Kada bi na polnoki, za vrijeme podizanja stao na taj stol ek, vidio bi odreene ~ene okrenute leima prema oltaru, ato je bio "siguran" znak da su vjeatice. Taj bi ovjek, nakon polnoke morao tr ati kui, te za sobom bacati zrnje ~itarica, jer bi ga u suprotnom slu aju vjeatice uhvatile i rastrgale. Danaanji obi aji za Badnju ve er u Gra anima, puno su jednostavniji i sli ni onima u drugim krajevima svijeta. Zapravo su domai obi aji potpuno nestali. Bor se kiti kupovnim ukrasima, te vrlo rijetko starim ukrasima i licitarima. Ipak bo~ina no u Gra anima ima poseban ar. Razlog tome je crkva Sv. Mihalja koja obasjana reflektorima zra i posebnom toplinom u toj svetoj i jedinstvenoj noi. Polnoka je u Gra anima posebno lijepa, zbog toga ato svetu misu prate tamburaai, koji slavlju daju poseban, domai ugoaj. BO}I Bo~i je bio dan mira i spokoja. Hrana je za razliku svakodnevne, bila mesna i obilata. Jeli su se kola i, tijenka gibanica, orehnja a i makovnja a, a to ilo se i vino. Stari je obi aj nalagao, da se rano ujutro kiti zdenac ili bunar, a djevojke su se natjecale koja e prva stii do bunara. Domaica je ujutro hranila blago sjedei na atokrlu (maloj stolici). Hranila ga je ~itom iz korpice koja je cijelu no stajala pod borom. Cijela je obitelj prisustvovala svetoj Misi. Bo~i se i danas u Gra anima slavi na tradicionalan na in, uz prisustvovanje cijele obitelji svetoj Misi i bogatu trpezu sa blagdanskim jelima. Naravno, kienje zdenaca i bunara davno je izumrlo. Nakon Bo~ia slijedio bi blagoslov kua. Joa po etkom XX. stoljea blagoslov u Gra anima, Dolju, Zve aju i Bliznecu remetski ~upnik obavio bi za dva do tri dana. No rastom broja stanovnika to se promjenilo, pa su ve 1946. godine za blagoslov kua u Gra anima (bez okolnih sela), anga~irana ak etvorica ksaverskih fratara. Prilikom blagoslova kua Gra anci su obilato darivali sveenike o emu postoje i zapisi zahvalnih ksaverskih fratara ;  ...25. prosinac 1942. godine...Narod nam je iz Gra ana dao prigodom Bo~ia obilne darove u ~ive~nim namirnicama .  ...5. sije anj 1944. godine...Odr~ao se izpred Tri kralja, blagoslov kua u Gra anima. Obavio je To ~upni kapelan o. Ljudevit Gregov i o. Mijo Tomaainec. Narod je liepo nadario sveenike.   ...6. sije anj 1945. godine...Blagoslovili smo kue, u Gra anima svima. Ljudi su nas rado primali, darovali po volji.  U Gra anima ve dugi niz godina postoji obi aj, da ~upnik sa pratnjom za vrijeme blagoslova kua, blaguje kod odreene obitelji koja izmeu ostalih na taj dan prima blagoslov. Zbog velikog porasta broja stanovnika sedamdesetih godina, kao i zbog prakti nosti, od 1972. godine uveden je raspored blagoslova kua u Gra anima. Na taj je na in blagoslovljen vei broj kua, jer se dogaalo da u nekim kuama zbog zaposlenja u gradu, nije bilo domaina koji bi primili blagoslov. Danas blagoslov kua traje tjedan dana, od 27. prosinca do 4. sije nja, a gra anskom ~upniku poma~u braa fratri sa ksavera. `TjEFANJE (atefanje) Drugi dan Bo~ia, na `tjefanje slavilo se u kuama gdje je bilo osoba tog imena. Budui je `tjef (Stjepan) bilo vrlo esto ime u Gra anima, gotovo da nije bilo kue u kojoj se nije slavilo. Slavljeniku su esto u goste dolazili tamburaai, koji bi mu estitali pjesmom. `tefanje je i danas blagdan do kojeg se dr~i. Obi aj je da se svakom `tefeku odlazi u estitare, a ponekad navrate i tamburaai. JANU`EVe (sveti ivan) Trei dan Bo~ia - na Januaeve (sv. Ivan), rano ujutro raznosila se slama, po par strukova po svakoj voki. Slamu je obi no raznosio najstariji muaki lan obitelji usput govorei: "Drage drijevce ja tebe darujem Bo~jim, a ti mene daruj svojim darom". Slama koja se raznosila, bila je ista ona koja je za Badnjak unesena u kuu i stavljena ispod stola. Gra anci su jako dr~ali do ovog svetka, smatrajui ga zapovijedanim blagdanom, iako ga Crkva nije takvim propisala. Na taj bi dan kapelu Sv. Mihalja pohodio ~upnik, koji bi slu~io poldanju, pjevanu svetu Misu i dr~ao propovijed. Prigodom propovijedi ~upnik bi kritizirao gra anske vjernike, govorei im o njihovim dobrim stranama, ali joa viae o nedostacima. Gra anci su to nazivali  apotancija . O karakteristi noj propovijedi na  Januaeve svjedo i zapis ksaverskih fratara iz 1950. godine;  ...27. prosinac 1950. godine...Ivanje  Posjet upravitelja ~upe kapeli sv. Mihalja u Gra anima. Kapela je kod poldanje sv. Mise bila dupkom puna. Tom zgodom je upravitelj istaknuo dobre strane ~upljana, a onda loae, osobito se potu~io na slabo posjeivanje pjevane ~upne mise, zakaanjavanje na misu, slab odaziv djece na razne pobo~nosti; napose na ve ernjice u nedjelji, brigu za starce i bolesnike i sli no. Meutim, crkveni obi aji za  Januaeve po eli su se uskoro mijenjati i to pod utjecajem ksaverskih fratara, koji su i ina e bili skloni inovacijama. Zbog toga je 1954. godine doalo do prvih promjena ovog starog obi aja;  ...27. prosinac 1954. godine...Blagdan Sv. Ivana...Kroz ovu godinu bio je kip Sv. Ivana maknut s oltara, a na njegovo je mjesto stavljen kip Majke Bo~je Pomonice kraana. Kip Majke Bo~je ostao je i za ovu zgodu na oltaru, a kip Sv. Ivana na mjestu kojem je bio prije kip Majke Bo~je. Obi aj e se i dalje nastaviti, da bude u Gra anima na ovaj dan sv. Misa, ali se viae nee zvati dan sv. Ivana, ve dan Majke Bo~je, pa e i pjesmom sv. Misa, poato je to bila i ove godine biti na glavnom oltaru.  Kako su godine prolazile obi aj  apotancije sve je viae slabio i polako nestajao. Godine 1958. zapisao je ksaverski ~upnik;  ...vrijeme u kojem ~ivimo nije pogodno za ~igosanje, pa se je vele asni upravitelj zadovoljio samo sa bodrenjem.  }upnik je bio u pravu, jer vrijeme je inilo svoje, ljudi su se mijenjali i nije im viae bila draga kritika na njihov ra un. Osim toga razne promjene u kapeli, poput premjeatanja kipova svetaca, kao i drugi naziv za taj blagdan, u inili su svoje. Gra anci viae taj dan nisu smatrali zapovijedanim blagdanom, jer to viae nije bilo ono staro  Januaeve . Dokaz tome je i slaba posjeenost Svetoj misi na taj dan 1961. godine, ato se spominje u ~upnoj spomenici. Kona no, godine 1962. po prvi je puta izostavljena  apotancija na blagdan Sv. Ivana. Kao razlog, u zapisu ksaverske spomenice navodi se bolest upravitelja ~upe. Naredne godine, novi ~upnik ksaverske ~upe postaje fra. Stanko Tur i, te se stari obi aj za Januaeve potpuno ukida. Osim religioznog zna enja,  Januaeve je za Gra ance imalo i odreeno druatveno  gospodarsko zna enje. Naime na taj je dan, nakon svete Mise odr~avana licitacija za zemljiate kapele sv. Mihalja. Zemljiate kapele davano je u najam na, a dobivao ga je najbolji nudioc. Poznato je, da je za godinu 1943. zemlju u najam dobio Mijo Kosec, a za to je ukupno platio 5100. kuna. Po svemu sudei obrada zemljiata mu se isplatila, jer je na dra~bi koja je odr~ana na Januaeve 1943. godine, zakupio zemljiate i idue etiri godine, ato ga je ukupno stajalo 28000. kuna. No, dolaskom komunisti ke vlasti ovaj se vid iskoriatavanja zemljiata ukida, a dra~ba na Januaeve ukida. Danas u Gra anima ne postoje nikakovi obi aji za ovaj blagdan, koji je nekada, ne tako davno Gra ancima bio vrlo va~an, nakon Uskrsa, Bo~ia i Miholja, najva~niji blagdan u godini. NOVA GODINA Na novogodianje jutro iali su dje aci estitari po cijelim Gra anima, Dolju, Zve aju i Bliznecu. estitali su po svim kuama na isti na in kao i na sv. Barbaru. }enske toga dana nisu smjele u estitare jer se to dr~alo nesreom. Iako danas ~ene idu u estitare, obi aj je da prvo estitku za Novu godinu domainu za~eli muakarac kao glava kue. SV. TRI KRALJA Dan uo i sv. Tri kralja bio je veliki post. Osim ljudi postilo je i blago koje se tog dana samo napojilo vodom. Na glavnoj poldanjoj misi na sam blagdan sv. Tri kralja ~upnik je blagoslovio tamjan i zlatne predmete. Tim se tamjanom blagoslovila cijela kua. Poslijepodne je glavar kue obilazio svaki komad svoje zemlje te je akropio blagoslovljenom vodom, koju je na ve ernjoj misi blagoslovio ~upnik. Svako domainstvo uzimalo je po nekoliko litara vode jer se samo na toj vodi toga dana kuhala hrana. Nakon povratka iz crkve, domaica je posveenom vodom, molila za mir i blagoslov te akropila svaku prostoriju u svom domu i domainstvu. U Gra ane su taj dan dolazili estitari iz Hrvatskog zagorja, uglavnom iz stubi kog kraja. To su bili vrlo siromaani, stariji seljaci, obu eni u gotovo ljetna odijela i poderane izme. Obi no su iali po troje u grupi te su i oni kao gra anski dje aci nosili svoju zvezdu, koja je imala sliku sv. Tri kralja, a na vrhu tri roga. Iali su danju te pjevali slijedee pjesme: O sveta tri kralja, o bla~en vaa dan, Kad sveti kralj mladi bil z neba poslan! Kam giblete sad na daleki put, Kad zima svud vlada i veter je ljut. Tekst druge pjesme glasio je : Majka Bo~ja Svenica, Svenica, Koja bu nam svetlila, koja bu nam svetlila, Sada i na smrtni as. Nakon estitanja i otpjevanih pjesama Gra anci su Zagorce darivali novcem, hranom i piem, nakon ega su se ovi preko Medvednice vratili svojim kuama. FA`NI KI OBI AJI i gra anska faani ka svadba Faainek se u Gra anima do 1945. godine odr~avao dva dana. U utorak, na sam faainek i drugi dan, na pepelnicu. Prema starom gra anskom narodnom vjerovanju, u proalosti je bio obi aj zaklati crnu kokoa na faani ki utorak i baciti njenu glavu preko krova hi~e, kako bi se dom i imanje zaatitili od uroka i coprija. Faanik se atovao i kao imendan muakaraca, pa su si de ki i mu~evi meusobno estitali. U ma kore su iali samo muakarci, a ponekad i koja ~ena. }ene bi zato osobito  norile na pepelnicu. Poato je pepelnica crkveno gledajui prvi dan korizme, vremena u kojem nije smjelo biti nikakove zabave, to je  faani ka pepelnica u Gra anima izazivala sablazan crkvenih osoba. Taj se obi aj u Gra anima zadr~ao dosta dugo, sve do kraja aezdesetih godina, kada ga je Crkva ipak uspjela potisnuti i na posljetku svojim djelovanjem indirektno ukinuti. Zbog svoje dugovje nosti, danas ga se sjeaju i pripadnici srednje gra anske generacije, roeni pedesetih, pa i po etkom aezdesetih godina proalog stoljea. Svi ga opisuju kao doista sabla~njujui i pomalo razuzdani obi aj. Evo ato su o tome zapisale crkvene osobe u remetskoj i ksaverskoj spomenici ;  ...7. velja e 1951. godine... ista srijeda. Uz mnoge opomene i ove godine bilo je na ovaj dan u Gra anima ma kora.  ...velja a 1951. godine...Za pokladni utorak i istu srijedu molio sam i opominjao (osobito ~enske) da ne idu u maakare, ali uzalud.  ...6. o~ujak 1957. godine...Pepelnica. Ru~an obi aj maakara u Gra anima koji je od davnine, nije se mogao ni ove godine iskorjeniti. uje se da je ipak bilo skromnije.   ...12. velja e 1959. godine...Naknadno sam doznao, da su i u Gra anima bile na pepelnicu ma kore, ali u manjem broju od proalih godina. Viae da je bilo u obli~njim selima. Niata nije smetalo ljude (napose iz Dolja) ato je popodne iz Dolja bio sprovod.   ...velja a 1959. godine...Ludovanje na pepelnicu nikako istrijebiti .  ...15. velja e 1961. godine...Pepelnica. Joa uvijek postoji glupi obi aj u Gra anima i okolnim selima, da se ~ene obla e na taj dan u ma kore i luduju selom.  Kako bi stali na kraj neprimjerenom ludovanju na pepelnicu, ksaverski su fratri 1962. godine uveli cjelodnevno klanjanje u gra anskoj kapeli. Rezultat je bio povoljan ;  Hvala dragome Bogu, ovo je prvo klanjanje u kapeli ispalo veoma dobro. Dao dragi Bog, da tako i joa bolje proe u budue.  No, da uspjeh nije bio potpun svjedo i ~upnikova natuknica na kraju zapisa ;  ...PS: ulo se da je ipak bilo neato ma kora, ali da su ipak osjetile stid i strah, da se pribli~e kapeli.  Kao ato se vidi iz gore navedenih zapisa obi aj maskiranja i ludiranja selom na dan pepelnice svake je godine sve viae slabio, ali se joa uvijek odr~avao. To se osobito odnosilo na selo Dolje, koje je u odnosu na Gra ane, aezdesetih godina joa uvijek bilo tradicionalnije, a mo~e se rei i zaostalije, ruralnije naselje, u koje su gradski obi aji i obrasci ponaaanja prodirali neato sporije. No, ni Gra anci nisu bili imuni na ovaj obi aj, koji je kao ato sam ve napomenuo odr~avan do kraja aezdesetih godina, kada je na zadovoljstvo sveenstva nestao. Ma kori su veinom bili obu eni u ~enske narodne noanje i stare krpe. Prema kazivanju Rudolfa Puntijara jedna od omiljenih maski bila je ~ena koja nosi mu~a u koau. Prema njegovim rije ima to je izgledalo ovako: A najviae su se znali naaaliti kak ~ena mu~a nosi u koau. To je bilo tak da se starom koau, u kojem se nosilo sjeno ili liae blagu, tj kravama ili svinjama, izbije dno koje je bilo od daske. Onda se koa navukel na de ka ili mu~a, a na prvoj strani koaa bi se napravila od slame ~enska s lafrom, samo gornji dio, jer je onaj koji je bio u koau obukao ~enske arape s crvenim podveza em. Ispod koljena je bilo svezano, onda se obukla velika i stara ~enska haljina tako da je povezala onog tko je bio u koau i ~ensku od slame. To je izgledalo kao da ona nosi mu~a u koau, a on je vikal kak je teako mu~a nositi. Takoer ju je i aibom tukel. Djeca su se izrugivala s ma korima i dovikivala im:  Ma karaa namaa me kuraa , te bacala na njih kamenje. Ako je ma kor uhvatio kojeg dje aka,  nagradio ga je batinama, esto i ozbiljnim. Djeca (mali ma kori) mogli su obilaziti Gra anima samo do podne, jer su tada krenuli odrasli muakarci, koji bi malim ma korima otimali maske i dijelili batine. Bio je to strog i ozbiljan obi aj do kojega se jako dr~alo. Ma kori bi obilazili kue, osobito one u kojima je bilo djevojaka, te su svuda nueni vinom i kraflima - specijalno pripremljenim za tu prigodu. Nakon 1945. godine i dolaska komunista na vlast faani ki su obi aji postali znatno okrnjeni, jer vlasti za njih nisu imale razumijevanja. Od godine 1956. organizaciju faanika preuzima HSPD Podgorac. U to je vrijeme faanik trajao dva tjedna, a lanovi druatva obilazili su gra anske gostione s pozivom da se svi odazovu na sredianju proslavu na sam faani ki utorak. Na samom ulazu u Gra ane kod gostionice Stari Kos napravljen je slavoluk od braljana, na kojem je stajao natpis Dobrodoali na Gra anski faanik. Na sam utorak u 20.00 h. svi bi se gra anski ma kori naali na platou ispred nove akole. Na tom se mjestu odr~avalo suenje i spaljivanje faanika. Na suenju su sudjelovali tu~itelj, sudac, branitelj, krvnik i tugujua rodbina. Tada bi se izricale osude princu faaniku, a branitelj ga je pokuaavao obraniti. Budui da nije uspio, sudac je odredio da ga se obesi na galge i vu~ge. Nakon spaljivanja pu ka se veselica nastavljala u gostionici Puntijar i druatvenom domu HSPD  a Podgorac. Ondje se birala najljepaa maska i djelile simboli ne i smijeane nagrade poput dopuatenja za oranjem zemlje, slobodan prolazak kroz Gra ane i sli no. Organizaciju Gra anskog faanika HSPD Podgorac dr~ao je do 2003. godine, kada je zbog bolesti Rudolfa Puntijara i nezainteresiranosti ostalih lanova druatva Gra anski faanik prestao postojati. Na taj je na in bio ukinut jedan stari gra anski obi aj, po kojem su Gra ani bili poznati Zagrebu i njegovoj okolici. Takva je situacija trajala sve do 2008. godine kada su Hrvatsko planinarsko druatvo Gra ani (HPD Gra ani), `portsko rekreativno druatvo Gra ani (`RD Gra ani) i Udruga za o uvanje i razvoj Gra ana odlu ili ponovo za~ivjeti tradiciju gra anskog faanika. U organizaciju druatva bili su uklju eni uglavnom mlai Gra anci koji su sa puno entuzijazma i ljubavi prionuli poslu. Krenulo se doslovno s nule, bez ikakvih financijskih sredstava i pomoi. Organiziran je faani ki odbor u sastavu Domagoj Novosel (predsjednik), Ivica Pavlovi (dopredsjednik), Zvonimir `tefanac (dopredsjednik), Rudolf Puntijar, Zdravko uk, Vinko Kos, Ivan Pravdi, Dubravka `elendi, Rudolf Banek i Kreaimir Holjevac. Najvei teret posla ponijelo je dvadesetak gra anskih mladia iz HPD  a i `RD  a Gra ani koji su ulo~ili mnogo truda i vremena u odr~avanju faani kog programa, naro ito onog dijela koji se ticao postavljanja velikog vojnog aatora na Iscu i organizaciji Gra anske faani ke svadbe. Upravo je Gra anska faani ka svadba bila dogaaj koji se ~elio o~iviti. Naime rije  je o svadbi koja se odr~ava na isti na in poput prave stare gra anske svadbe opisane u jednom od poglavlja ove knjige. Razlika je u tome ato sve uloge u svadbi igraju muakarci, pa oni glume i sneju i posmikalju i suka ice. Obi aj faani ke svadbe nastao je po etkom tridesetih godina XX. stoljea, a posljednja se faani ka svadba odr~ala 2003. godine, ali u vrlo skromnom obliku. Plan Gra anskog faanika 2008. godine bio je sljedei: Subota, 2. 2. 2008., Od ranoga jutra grupa ma kora obilazila je Gra ane. Na kraju se 15  ak ma kora sakupilo kod stolarije Rudolfa Baneka. Nakon toga je na kamion stavljena snejina akrinja za miraz, ziba a za dijete, a na automobil Kreaimira Holjevca stari lijes, koji je skinut sa tavana stolarije. Povorka od nekoliko automobila sa akrinjom, ziba om i lijesom krenula je uz zvukove truba i praskanje petardi do Gra anskog Dolja i gostionice Miholi. Nakon toga se sve do na ve er nastavilo se s obilaskom kua uz stari lijes. Na ve er u 20.00 sati oko 150 ma kora sakupilo se u gostionici Puntijarka, gdje se uz sve ano unoaenje lijesa i pokapanje ma kora Josipa uka, pjevalo i plesalo uz pratnju tamburaaa do sitnih jutarnjih sati. Najbolje maske dobile su zaslu~ene nagrade. Nedjelja, 3. 2. 2008., Nakon raspjevane i neprospavane noi slijedilo je okupljanje ma kora oko 15.00 sati kod stare pu ke akole Iscu. Ma kori su se podijelili u dvije grupe, jednu veu od 20 ljudi koju su uglavnom inili de ki od 20 do 40 godina i manju od 6  7 ljudi koju su inile starije osobe. Obje su grupe sa sobom vodile i tamburaae pa je atmosfera bila viae nego vesela. Dok je jedna grupa obilazila Dolje, druga je obilazila Gra ane. Do kasno u no obilazile su se kue obitelji uk, `elendi, Puntijar, `uakovi, Novosel, Viduka, egelj, Kos, Vincek, Prekupec, da bi svi zajedno zavraili kod obitelji Biruaki gdje se pjevalo do dugo u no. Ponedjeljak, 4. 2. 2008., Iako je ovaj dan bio bez programa, dvadesetak gra anskih mladia dobro ga je zapamtilo jer je bio iznimno naporan. Postavljenje vojnog aatora tra~ilo je mnogo vremena i truda jer je bila rije  o aatoru koji je prekrio viae od polovice igraliata. Subotno i nedjeljno obila~enje kua te danonono slavljenje dodatno je ote~alo posao po suna nom, ali hladnom vremenu. Ipak, na zadovoljstvo sviju aator je postavljen. Slijedio je veliki finale u vidu Gra anske faani ke svadbe koju smo mjesecima planirali i o ekivali. Utorak, 5. 2. 2008., Ve u 8.00 kompletna je ekipa bila u aatoru na igraliatu. Valjalo je okititi aator, postaviti elektri ne instalacije, oko ega su se najviae potrudili Ivan Beli i Jurica Biruaki te rijeaiti cijeli niz drugih problema. U podne je valjalo biti Pri Kosu (Gostiona Kos). Tamo je dever (Rudolf Banek) okupio svate. Prvede e svate (Vinko Kos, Domagoj Novosel), gospodu svate (Josip uk, Ivica Vincek, Davor Bunjak, Ivan Beli, Jurica Biruaki, Tomislav egelj, Ivica Pavlovi, Daniel Radi, Matija Kos, Nikola Sraek), suka ice (Goran Cvetko, Hrvoje Radi, Zvonimir `tefanec i Ivan Pravdi) te veselnike (Tomo Bani, Hrvoje Bani, Mihael Puntijar, Josip Puntijar, Nikola Novak Zubak, Ivan Zubak Novak, Dragec Fija ko i Ivica uri i). Nakon deverovog govora i niza svadbenih pjesama povorka je krenula do obiteljske kue Puntijar na Gra anskoj cesti, gdje je bio postavljen mladencov dom. Ulogu mladenca preuzeo je Krunoslav Bani. Uz kretanje Gra anskom cestom i stajanjem kod kue obitelji Bani, Trgovine Roman i gostionice obitelji Trn evi, doalo se do gostionice Zvonka Miholia na Dolju, gdje je odr~ana ceremonija proaenja posmikalje i sneje. Ulogu sneje imao je Josip Bani, posmikalje Kreaimir Holjevac, a domaeg japice Zdravko uk. Nakon nekoliko sati krenulo se dalje po Dolju. Mladenci su se vozili na sve ano okienom traktoru obitelji Radojevi, a stajalo se kod kua obitelji Banek, Mihalin i i Dolov ak  Lisak, koje su veliku svadbenu svitu po astili vinom i kraflinima. Slijedila je velika govornacija pri Granu na staroj granici Gra ana i Dolja. Tamo je doalo do meusobne svae Gra anaca i Doljana i izravnavanja ra una iz proalosti. Nakon sat vremena natezanja podignuta je velika drvena rampa te je velika svadbena povorka nastavila put Banja Luke do gostionice Boanir. Od tamo se povorka spustila do gostionice Mac i platoa pred akolom i gostionicom Aurora. Nakon du~eg zadr~avanja i okupljanja joa veeg broja ma kora, krenulo se preko ulice Gra ani do kue obitelji Bani  Holjevac. Povorka je potom nastavila put Isca gdje ju je ekalo nekoliko stotina Gra anaca i njihovih gostiju. Tu se odr~alo paljenje princa faanika. Tu~ioc je bio Rudolf Puntijar, branitelj Vid Biruaki, a krvnici Ivica Pavlovi i Zdravko uk. Nakon toga je uslijedio viaeminutni spektakularni vatromet kojeg je izveo Zdravko Novak. Faani ka veselica nastavila se uz ~ivu glazbu i kotlovinu pod aatorom sve do 1.00 sat iza ponoi kada je nastupilo korizmeno razdoblje. Gra anski faanik i Gra anska faani ka svadba 2008. godine potpuno su uspjeli, a ~elja organizatora je da svake godine sve bolji. Svakako treba istaknuti da su i najstariji Gra anci priznali da nikada nije bilo veeg broja ma kora i bolje organizacije faanika. To je bilo najvee zadovoljstvo i potvrda mladim organizatorima. OBI AJI ZA VUZEM (USKRS) Dani proslave Vuzma (Uskrsa), zapo injali bi Velikim tjednom. Na Veliki etvrtak, petak i subotu bili su zabranjeni bilo kakvi poljoprivredni radovi i diranje zemlje. Na Veliki etvrtak u crkvi su se vezala zvona, a u gostionicama je bila zabranjena glazba i openito bilo kakva buka. Na Veliki tjedan vladao je potpuni mir, a Gra anci su prisustvovali crkvenim obredima. Priprema vuzmene hrane vraila se u subotu, a hrana je baa kao i za Bo~i, bila bolja i sve anija nego ona svakidaanja. Pisanice su se bojale u lukovini. Na sam dan Vuzma, ~ene su na ranu jutarnju misu nosile koaare s hranom (aunku, jaja, hren, rotkvice& ). Nakon ato je ~upnik blagoslovio hranu, koaara je odneaena kui, gdje je cijela obitelj zajedno blagovala. Vuzmeni obi aji u Gra anima, do danas su ostali u viae manje istom obliku. Na Veliki tjedan vlada mir i tiaina, a blagoslov hrane vrai se na isti na in kao i u stara vremena. Pisanice se veinom boje kupovnom bojom, makar neki i dalje boje lukovinom, ato je jednostavan i lijep na in ukraaavanja. Do danas se zadr~ao i obi aj "tucanja" pisanica, u kojem pobjeuje onaj ija pisanica ostane cijela. Taj je obi aj vrlo star, a u naaim krajevima spominje se ve u XIV. stoljeu. OSTALI OBI AJI I BLAGDANI MIHOLJE Miholje, nekad i danas predstavlja sredianje vjersko i druatveno slavlje u Gra anima. Dan je to sv. Mihaela, patrona gra anske ~upe. Blagdan se slavi 29. rujna, a samo proatenje u prvoj nedjelji nakon dana sv. Mihaela. Miholje je za stare Gra ance predstavljalo veliki dan i blagdan, nakon Uskrsa i Bo~ia sredianji dan u godini i najvei svetak. Nekoliko dana prije blagdana istile bi se kue i dvoriata, a mnogi su pozivali goste iz okolnih fara (~upa). Na sam blagdan esto bi najmlai, ali i oni neato stariji dobivali novu opravu (odjeu). Cijela bi obitelj obukla na sebe najbolju noanju ato je imala i sve ano krenula na sv. Misu u kapelu sv. Mihalja. Sredianju svetu Misu, tzv. poldanju slu~io bi svake godine drugi sveenik, ponekad ~upnik remetski, ponekad aestinski, a kasnije i ksaverski. Takoer nije bila rijetkost da Euharistiju predvodi koji domai, gra anski sveenik. Nakon sv. Mise sveenici i ugledniji Gra anci otiali bi na ru ak kod nekog od imunijih gra anskih seljaka ili aekutora kapele. Nakon izgradnje druatvenog doma HSPD  a Podgorac, postaje uobi ajeno da se ru ak odr~i u prostorijama druatva. Poslijepodne je sljedila velika i sve ana proaecija (procesija), koja bi kretala od kapelice sv. Rafaela do kapele sv. Mihalja. Osim gra anske proaecije, odr~avale bi se i one okolnih ~upa, osobito aestinske, koja je dolazila predvoena svojim ~upnikom. Osim religioznog, Miholje je nekada, a i danas imalo svoj druatveni zna aj. Ve je spomenuto da se u to vrijeme pilo mlado vino i pjevale vinske pjesmice. Stari su Gra anci ra unali vrijeme od Miholja do Miholja, a mnogi su se mladi tada prvi puta i zaljubili. Kao ato je ve re eno gra ansko su proaenje posjeivali i zagreba ki purgeri. U~ivali su u arima domae hrane, osobito aindelbratnima z kopanjki, gvercu i mladom vinu. Cijeli prostor oko gra anske kapele zauzeli bi licitari i kramari sa svojim atandovima. Njima bi se osobito veselila djeca, koja su na dar uglavnom dobivala isle (velike krunice od tjesta). Tamburaai su imali pune ruke posla, a pjesma i ples trajali bi dugo u no. O Miholju u Gra anima govore i stari zapisi remetskog i ksaverskog ~upnika. Ovako su oni vidjeli i do~ivjeli proaenje u Gra anima;  ...2. listopad 1938. godine...bilo je proatenje u Gra anima. Sv Misu nam je slu~io domai sin pater Anzelmo Bani, a poldanju Dr. Ivan Duki, ~upnik aestinski. Kod poldanjice sam ja propovijedao te obavio ve ernju. To je takoer jedno ~alosno hrvatsko proatenje: vrtuljci, birtaai, licitari, pe enjari, muzika, ples itd...Kod Petra Miholia sam vidio i sevdalinke.  Na taj je na in, vrlo kriti ki, Miholje vidio i opisao remetski ~upnik Leopold Rusan. Zanimljivo je primjetiti da su ve 1938. godine u Gra anima zabilje~ene bosanske sevdalinke, ato zna i da je ve u tom vremenu utjecaj drugih kultura bio prisutan u Gra anima. Kao ato se vidi, remetskom se ~upniku to nije ni malo svialo. Zapis iz ksaverske spomenice nekoliko godina kasnije, puno je umjereniji i slu~beniji. }upnik Josip Dujmovi zapisao je sljedee;  ...4. listopad 1942. godine...Bilo je proatenje kod sv. Mihalja u Gra anima, prva slijedea nedjelja iza njegove svetkovine. Naroda je bilo dosta. Lijepo je proalo. Misu je slu~io upravitelj ~upe o. Josip uz asistenciju. Isto je tako odr~ao prigodnu propovijed. Ru ak je spremilo HSPD Podgorac u vlastitom domu i uz svoj troaak. Ru ku su prisustvovali svi sveenici ato slu~aae i pre asni dr. Ivan Duki, ~upnik aestinski, koji je doaao sa procesijom.  Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do velikih promjena, komunisti ka vlast zabranjuje procesiju od kapelice sv. Rafaela, a i seljaci okolnih ~upa u sve manjem broju dolaze na Miholje. Tek krajem pedesetih godina, kada je po etni pritisak komunisti ke vlasti malo oslabio, dolazi do odreenog o~ivljavanja miholjskog proaenja;  ...5. listopad 1958. godine...Proatenje Sv. Mihalja u Gra anima...Bilo je i svijeta mnogo i licitara, ali ni izdaleka onoliko koliko je neko na taj dan obi avalo biti. Ina e je sve proalo u najboljem redu, bez ikakvih incidenata.  No iako okljaatreno i nepoudno kod vlasti, Miholje se odr~avalo i do ekalo samostalnu Hrvatsku. Danas, kao u stara vremena, ponovno kree gra anska proaecija u narodnim noanjama, od kapelice sv. Rafaela do ~upne crkve sv. Mihalja. U proaeciji sudjeluju lanovi Podgorca, DVD  a Gra ani, Lova kog druatva Sljeme, pripadnici MUP  a ( iji je sv. Mihael zaatitnik) i mnogobrojni Gra anci. Nakon toga sljedi velika pu ka zabava, koja uz domae pjesme i vino traje do sitnih nonih sati. Naae Miholje potrebno je i dalje ljubomorno uvati i njegovati, ne prepustiti ga zaboravu i nestajanju. Osobito je va~no usaditi ga najmlaima, da ga zavole i do~ive kao sredianji gra anski dogaaj. Takoer bi bilo lijepo vidjeti ato viae Gra anaca u narodnoj noanji, ne samo lanove Podgorca, ve i ostale mjeatane. MALO MIHOLJE - MIHOLJICE Danas su u Gra anima vrlo rijetki oni koji se sjeaju ovog blagdana. Malo Miholje u Gra anima zvano Miholjice slavilo se 8. svibnja na dan ukazanja sv. Mihaela arkanela, a proaenje je odr~avano u prvu nedjelju iza svetkovine. O Malom Miholju postoje i dva zapisa u ksaverskoj spomenici, iz vremena kada se u Gra anima taj blagdan sve ano slavio uz proaenje i pu ku veselicu.  ...8. svibanj 1943. godine...Prikazanje sv. Mihovila arkanela u istoimenoj kapeli u Gra anima, bila je na sami dan jedna sv. Misa, a sliedee nedjelje 9. svibnja, bile su dvije sv. mise. Ujutro i poldanja pjevana sa propoviedi. Seosko privatno proatenje.  ...21. svibanj 1950. godine...Malo Miholjsko proatenje. Lijepo posjeeno, ali samo za domai svijet. Iz drugog je zapisa vidljivo opadanje tradicije ovog proaenja, budui su ga u ranijem razdoblju posjeivali i stanovnici okolnih ~upa. Ve po etkom aezdesetih godina XX. stoljea prestalo se sa slavljenjem svetkovine u nedjelju iza blagdana, jer je proatenje dolazilo u koliziju sa ksaverskim proaenjem. Kako je 1961. godine Sveta Stolica ukinula ovaj blagdan, ksaverki su fratri odlu ili ukinuti proaenje, jer za njega s religijskog i crkvenog glediata fakti ki viae nije bilo razloga. No gra anskim je vjernicima ovaj blagdan bio drag, te se joa nekoliko godina nakon njegovog ukidanja na taj dan slavila i jutarnja i ve ernja sveta Misa. Samo proaenje pra eno kramarima i licitarima nestalo je ve i ranije, a uspomena na Miholjice danas ~ivi samo kod rijetkih Gra anaca... ZAVJETNO GRA ANSKO HODO A`E NA MARIJU BISTRICU Krajem XIX. stoljea u Hrvatskoj su zavladale vinogradarske bolesti peronospora i filoksera. Bila je to prava poaast za sva selja ka domainstva. Vinogradi su propadali jedan za drugim, a lijeka nije bilo. Gra anski seljaci, kojima je vinogradarstvo uz svinjogojstvo bilo glavni izvor prihoda potpuno su osiromaaili i propali. Kako bi se kod Boga izmolio spas za ozdravljenje vinograda, remetski je ~upnik  pre asni Gustav Lepuai, 1891. godine odlu io povesti Remeake i Gra ance na zavjetno hodo aae u Mariju Bistricu. Kao najvee marijansko svetiate sjeverne Hrvatske, Marija Bistrica oduvijek je bila poznata i cijenjena u narodu. Tamo se nalazio udotvorni crni kip Majke Bo~je, Kraljice Hrvata. Te davne 1891. godine na Mariju Bistricu hodo astilo je ak 500 Gra anaca i Remeaka, ato je impozantan broj kada se uzme u obzir tadaanji broj stanovnika Gra ana i Remeta. Naravno, svi su tada hodo astili kao romari, hodo asnici pjeaaci. U ta stara vremena, put je bio naporniji nego u danaanje vrijeme iz viae razloga. Gra anci su na hodo aae odlazili u narodnim noanjama, djeca i ~ene esto bosi, muakarci u teakim izmama ili opancima, ato je naravno ote~avalo te~ak put. Bila vru ina ili kiaa, bilo je teako, nadalje, sve su se stvari, odjea i hrana nosili sa sobom, jer nije bilo alternativnog prijevoza automobilima. }ene bi kod kue ispekle pilie, ponijelo bi se apeka, aunke i raznog povra. Od kola a se pekao trdek, tzv. putni kola  jednostavne pripreme. Odjea se stavljala u culo napravljeno od stolnjaka, a hrana u korpu. Culo i korpu ~ene bi nevjerojatnom spretnoau nosile na glavi cijelim putem do Marije Bistrice. Oni koji danas hodo aste pjeake na Bistricu, znaju kako je teako samo s ruksakom preko klanaca i livada, pa neka zamisle kakvo je umijee bilo nositi teret na glavi od Gra ana do Marije Bistrice. Takva ~rtva i hodo aae bili su za divljenje. Nakon dolaska na Mariju Bistricu i molitve u crkvi, Gra anci bi tra~ili smjeataj. Spavalo se posvuda, na sjenicima i u atalama, a oni sretniji i snala~ljiviji u starim seoskim kuama. Godine 1919. remetski ~upnik Leopold Rusan, uveo je raspored hodo aaa, koje je tada za razliku od danas trajalo ak tri dana. Raspored je bio sljedei; Subota  polazak hodo asnika nakon svete Mise u 4.00 sata. Nedjelja  zavjetna procesija Ponedjeljak  u 6.30 sati zavjetna sveta Misa i povratak. Godine 1930. ukinuto je trodnevno hodo aae i uvedeno dvodnevno, koje traje sve do danas uz viae, manje isti raspored. Remetski ~upnik ovako je obrazlo~io svoju odluku;  ...Prili an je odaziv za samu nedjelju, ali za ponedjeljak nema smisla ostati, jer gotovo svi odu kui u nedjelju s autima i autobusima.  Bio je to nagovjeataj novog vremena, koje je polako nagrizalo tradiciju i obi aje, gra anski su se mu~evi zapoaljavali u gradu, te viae nisu imali vremena ostajati ponedjeljkom na Mariji Bistrici. Osim toga i oni koji nisu bili zaposleni u gradu, sve su viae brinuli oko svojeg gospodarstva, koje je jednostavno moralo biti konkurentno na tr~iatu, ako se ~eljelo odr~ati u teakim godinama svjetske krize. Godine 1942. posljednji je put odr~ana zajedni ka procesija Gra anaca i Remeaka na Mariji Bistrici. Od tada Gra ani ulaze u sklop ksaverske ~upe, pa dolazi do odreenih trzavica i podvojenosti meu samim Gra ancima;  ...19. srpanj 1943. godine...Obavili smo zavjet na Bistrici. Iz moje ~upe ih je bilo do 80, isto toliko iz Gra ana, koji nisu htjeli sa svojom novom ~upom.  No ve nekoliko godina kasnije situacija se normalizirala, pa su svi Gra anci hodo astili sa svojom novom ~upom. Osim razmirica meu samim Gra ancima, tih je ratnih godina, osobito 1943. i 1944. postojala opasnost i strah od partizanskih napada. I dok je prigorska strana Medvednice bila pod zaatitom hrvatskih i njema kih jedinica, zagorska je bila manje sigurna i pod stalnom prijetnjom partizanskih diverzija. Godine 1943. remetski je ~upnik primjetio da je hodo asnika iz Gra ana bilo ak 70 % manje u odnosu na ranije godine, a razlog je bio strah od partizana. No Gra anci su unato  partizanskoj opasnosti hodo astili na Mariju Bistricu. Bili su jedna od rijetkih hodo asni kih grupa tih ratnih godina, dok iz ~upa Lobor, Zajezda, Hraaina i Mad~arevo nije bilo nikoga. Na taj su na in dokazali svoju vjernost i u najte~im trenucima svoje domovine. Tih se godina hodo astilo uz specijalne propusnice hrvatskih vlasti, uz koje se dokazivao identitet i osigurao prolaz. Rat se bli~io kraju, a sljedilo je razdoblje komunizma u kojem je hodo aae bilo pod velikom prismotrom vlasti. Evo nekih zapisa, iz tih teakih vremena kada se hodo aaem na Mariju Bistricu dokazivao vjerski i nacionalni identitet;  ...15. srpanj 1951. godine...Hodo aae Majci Bo~joj Bistri koj iz Gra ana. Zbilja je bilo lijepo, tako da slu~i na diku i pohvalu Gra ancima. Bilo ih je oko tri stotine. Bilo je mnogo djece pa i one najmanje. Vladanje je bilo dobro. Hodo aae je vodio vele asni otac Jerko Meatrovi, upravitelj ~upe, a pridru~io se i vele asni otac Mijo Tomaainec.   ...20. srpanj 1952. godine...Hodo aae Majci Bo~joj Bistri koj iz Gra ana vodio je vele asni o. Ljudevit, a po povratku velle asni otac upravitelj. Hodo asnika je bilo oko 150. Na zavraetku je crkvica bila puna. Od Markuaevca do Gra ana se pjevalo svete pjesme.  ...1957. godina...Svraetak u Gra anima u kapeli u pol 9. sati. Kapela je bila krcata kao mala kada. Kratki zagovor  blagoslov i  Tebe Boga hvalimo i tako je zavraeno ovo hodo aae koje e ostati hodo asnicima u lijepoj uspomeni kao malo koje prije.   ...20. srpanj 1958. godine...Hodo aae na Mariju Bistricu, jer nije doala dozvola (od vlasti) na vrijeme za procesiju, procesija je krenula sa etvrte postaje kri~nog puta. Sve su o i ostalih hodo asnika bile uprte u naau procesiju promatrajui narodnu noanju naaih djevojaka i ~ena, a napose promatrajui lijepi Kip Majke Bo~je Fatimske, koji se je nosio na Mariju Bistricu ove godine po prvi put. Milodarima naaih ~upljana iz Gra ana noaen (i kupljen) je ovaj kip za procesiju na Mariju Bistricu. Kip je dne 16. srpnja bio sve ano u Gra anima blagoslovljen i noaen u procesiji oko kapele. Kapela je tada bila dupkom puna pobo~nog svijeta.   ...15. srpanj 1962. godine...Legitimiranje sveenika sa Ksavera od strane milicije, zbog voenja procesije od Markuaevca do Gra ana.   ...19. srpanj 1964. godine...Povratak hodo asnika bio je nezaboravan. Od Markuaevca do kapele sv. Mihaela u Gra anima orile su se pjesme u ast Majke Bo~je. Bila je to divna vjerska manifestacija u ovo naae vrijeme.  Iako komunistima ove vjerske manifestacije nisu ni najmanje bile po volji, vjernost Gra anaca Majci Bo~joj Bistri koj nisu mogli uniatiti. Naj eai na in kojim su se borili protiv vjernika bilo je njihovo legitimiranje i zabrana procesija bez dozvola, koje esto nisu odobrene ili su namjerno znatno kasnile. Tako je bilo sve do sredine sedamdesetih godina XX. stoljea, kada je re~im ipak neznatno popustio. Stvaranjem samostalne hrvatske dr~ave po etkom devedesetih godina proalog stoljea, dolazi do vjerske i nacionalne slobode. Iako je time omogueno nesmetano isticanje i ispoljavanje vjerskih i nacionalnih obilje~ja, nepovratno se izgubio onaj ~ar i prkos koji je resio starije generacije. Pa ipak tradicija gra anskog romarskog hodo aaa na Mariju Bistricu nije ia ezla. `toviae, mnogobrojni mladi i djeca koji s veseljem hodo aste preko polja, brijegova i potoka, bude nadu da ova gra anska tradicija i sveti zavjet nikada nee nestati. ROMARSKI PUT ZA MARIJU BISTRICU I OBI AJI VEZANI UZ GRA ANSKO HODO A`E Gra ansko zavjetno hodo aae na Mariju Bistricu u danaanje vrijeme traje dva dana, subotu i nedjelju. Hodo aae se redovito odvija u mjesecu srpnju, a nekoliko posljednjih godina ustalilo se u prvom vikendu ovoga mjeseca. Nekada se polazilo u drugoj ili ak treoj suboti u mjesecu, ali se iz viae razloga prealo na prvi tjedan srpnja, ato se pokazalo dobrim rjeaenjem. Polazak zapo inje svetom Misom, koja se u 4.00 sata ujutro slu~i u ~upnoj crkvi svetog Mihalja. Nekoliko desetaka gra anskih romara nakon kratkog Euharistijskog slavlja kree Iscem, preko Gra ana i Dolja prema Ba unu. Put se nastavlja preko Markuaevca i sela Deaevca do sela Vidovca. U Vidovcu se nalazi stara gostionica pod nazivom Pipica, kod koje je prvi odmor za umorne hodo asnike. Rano ljetno jutro, naj eae okupano suncem, mami osmijeh na lica svih prisutnih Gra anaca. Nakon kratke (a za neke i du~e) okrepe u Vidovcu kree se dalje prema prvim livadama i vinogradima. U Vidovcu se put ra va na tri mogua smjera, pa svaka grupica od nekoliko romara izabire sebi dra~i i lakai put. Neki krenu uz vidove ki potok pa preko livada, drugi skrenu prema vinogradima, a trei najstrmijim putem koji sve to zaobilazi, ali je npr. meni osobno najbolje rjeaenje. Nakon uspona i hoda po aumi, sti~e se do kapelice Majke Bo~je Snje~ne. Usred aume nalazi se prekrasna, mala kapelica. U njoj se nalazi zvonce, sa kojim su nekada djeca prije zvonila, ali se ta navada s vremenom izgubila. Moram priznati da mi kao djetetu nikada nije bio jasan taj pridjev Snje~na. Gledajui tu malu kapelicu u toplini srpanjskog jutra, uvijek sam se pitao zakaj Snje~na?. A onda prije nekih aest  sedam godina, veina e se vjerojatno sjetiti padala je velika kiaa. Pratila nas je od Gra ana do Marije Bistrice, a djelomi no i pri povratku. Ve u Gra anima bila je velika hladnoa, a doaavai u Vidovec prizor je bio sli niji prosincu nego srpnju. Pred nama velika gora, niski oblaci i kiaa, a hladnou nisu sprije ile ni dodatne koaulje, vesta i kabanica. No, na Mariji Snje~noj bilo je najte~e, kiaa je lijevala, a hladnoa bila takva da nismo imali snage ni sekunde stati. Tada sam bio siguran da e uskoro pasti i snijeg, usred srpnja. Makar snijeg nije pao, razrijeaio sam svoju enigmu iz djetinjstva, pridjev Snje~na dobio je smisao. Da nisam jedini koji je sebi u djetinjstvu postavio pitanje o nazivu Majka Bo~ja Snje~na, shvatio sam kada sam u ~upnom glasilu Mihael pro itao isje ak iz dojmova o Bistri kom hodo aau gospoe Ivane Kroflin;  ...Dogaaj kod kapelice Majke Bo~je Snje~ne posebno mi je ostao u sjeanju. Jedne godine pri povratku nebo se zamra ilo, po elo je grmjeti, a onda se spustila silna tu a, tako da je oko kapelice postalo sve bijelo. Tada sam u dje joj maati imala osjeaj da je u srpnju pao pravi snijeg i da se ukazala prava Majke Bo~ja Snje~na, kao ato su nam roditelji ranije pri ali.  Ispod kapelice Majke Bo~je Snje~ne nalazi se izvor vode. Voda te e vrlo sporo pa se uvijek dugo eka na nju, ali se zbog njene gorske svje~ine ekanje uvijek isplati. Nakon okrepe, krae molitve i marijanske pjesme kree se dalje. Put vodi kroz strme klance, koji su u kiano vrijeme puni blata, pa je zbog toga sun ano vrijeme prava blagodat za sve romare. Idua postaja je kod Lipe. Na tom se mjestu, koje nije obavezno stajaliate poput Marije takoer nalazi izvor hladne izvorske vode. Nadalje put vodi kroz aumu i postaje sve lakai jer sljedi nizbrdica. Nakon nekog vremena livade! Meni osobno nekada je to bio najte~i dio puta, ali u posljednje dvije  tri godine postavljeni su atrikovi za penjanje i drvene stepenice, pa je sve puno lakae. Na livadama je osobito zabavno kad pada kiaa, pa se sve pretvara u vrlo sklisku nizbrdicu, koja uzrokuje domino efekt, naime kad se oklizne i padne jedan romar, pada veina. Nakon livada put se ponovno lagano uspinje kroz aumu i napokon izlazi na vinograde prije Laza. Na Lazu, meu starijima zvanom i Plasia ek nalazi se gostionica na kojoj je jedan vei predah. Iz romarskih se ruksaka vade apek, luk, kobase, paradajz i ostala oprema, a pljoske s rakijom i gemiati nezaobilazna su stvar. Uz dobro raspolo~enje kree se dalje prema crkvi svetog Jendraaa (Andrije). Taj se dio puta prolazi po asfaltiranoj cesti, pa meu Gra ancima baa nije omiljen, pogotovo ako je vrijeme vrue i sparno. Pri Jendraau su djeca takoer nekada zvonila, ali i ta se tradicija s vremenom izgubila, baa kao ato se u posljednjih par godina pomalo gubi obi aj odmaranja na livadi podno crkve. Ipak ostala je tradicija posjete crkvi, molitva i pjesma. Put se nastavlja kroz zaseoke i sela te vodi do izvora na cesti. Zavrana ruta od izvora do kapelice svetog Ladislava nejslaa je i prepuna ia ekivanja. Nakon viaesatnog hodanja iza zavoja se ukazuje crkva Majke Bo~je Bistri ke! Pobo~ni poklon, uzdah olakaanja i molitva na koljenima, ono je ato svaki gra anski romar u ini u tom trenutku. Joa desetak minuta hoda i dolazi se do kapele svetog Ladislava. Na tom je mjestu odmor, molitva i zajedni ko okupljanje svih romara. U 12.30 sati proaecija kree prema bistri koj crkvi. Iz velike kolone gra anskih romara odjekuju marijanske pjesme, a postaju sve ja a ato je crkva bli~a. Napokon ulazak u crkvu i neopisiv osjeaj vjere i ponosa u srcu. Nakon opajanja oko oltara, sljedi kratka molitva i pozdrav bistri kog ~upnika. Dugi niz godina pozdravljao nas je vele asni Cindori, ije su rije i utjehe bil pravi melem nakon napornog i duga kog puta. Posljednjih godina do ekuje nas i pozdravlja ~upnik Zlatko Koren. Djeca i oni koji su prvi puta hodo astili prilikom ulaska u crkvu pola~u u krstionicu pualek poljskog cvijea, kao mali zavjetni dar. Nakon molitve svi se upuuju u kue gdje su smjeateni. Kao ato je ve re eno nekada se spavalo na sjenicima i starim hi~ama, a pralo se na bunarima i pumpama u hladnoj vodi. Danas je smjeataj ipak puno bolji. Nakon predaha i odmora sljedi kri~ni put i sveta Misa. Ve er je rezervirana za zabavu uz kotlovinu i pokoji gemiat u obli~njim gostionicama. U nedjelju, rano ujutro, nekada u 7.30, a nekada u 8.00 sati odr~ava se sveta Misa na kojoj pjeva HSPD Podgorac. U 9.00 sati je gra anska proaecija u narodnim noanjama. Godine 2007. po prvi je puta nakon 1942. godine odr~ana zajedni ka proaecija Gra anaca i Remeaka. De ki u noanjama idu prvi i nose kri~, za njima idu muakarci, pa djevojke u narodnom koje nose kip Majke Bo~je, a iza njih ostale ~ene. U proaeciji se opaja oko oltara i pjevaju marijanske pjesme, a svi ~upljani daju svoj nov ani prilog. Treba napomenuti da se proaeciji pridru~e i Gra anci koji u nedjelju pristignu autima i autobusima, pa se skupi impozantan broj od nekoliko stotina gra anskih hodo asnika. Nakon proaecije vrijeme je za kratki obilazak kramara, medi ara, licitara i pokoji gverc. Kupuju se kipci Majke Bo~je i drvene piaule, koje onima koji ih nemaju od ranijih godina, poma~u pri povratku, ali i slu~e kao dragi suvenir. U 12.30 ili 13.00 sati je polazak iz crkve. Tu~na romarska pjesma na rastanku s Marijom odjekuje bistri kom crkvom, a grla se ste~u pri svakoj ispjevanoj rije i. Povratak je istom rutom kao i pri dolasku, ali te~i zbog umora i teakih nogu. Oni koji prvi puta hodo aste ponovno po aumi i livadama skupljaju cvijee, kojim se kiti kri~, takoer izraen od aumskog drva i granja. U Markuaevcu, kod crkve svetog `imuna okupljaliate je gra anskih romara. Tu se dovraava i kiti kri~, a u 19.00 sati u proaeciji se polazi put Gra ana. Sve do prije par godina na putu za Gra ane stalo se u Beaiima u crkvi sv. Petra i Pavla, ali je iz razno raznih razloga taj lijepi obi aj nedavno napuaten, pa gra anska proaecija nastavlja put Gra ana. Dolaskom na Isce odjekuju zvona sv. Mihalja, a mnogobrojni Gra anci do ekuju romarsku kolonu. Ulaskom u crkvu, ponovno glasna pjesma i suze radosnice. Kratka molitva i ponovno pjesma. Nakon toga unutar cintora sljedi pu ka veselica, a u novije vrijeme je obi aj da svake godine druga ulica brine za do ek. Uz domau hranu, pie i tamburaae veselica traje gotovo do ponoi, kada svi kreu na zaslu~eni odmor. Ovo je ukratko redoslijed zbivanja vezanih uz zavjetno gra ansko hodo aae na Mariju Bistricu, no ono ato je najva~nije su utisci koje ono ostavlja na vjerni ka srca. Zbog toga je zanimljivo izdvojiti impresije gra anskih romara, o tome ato njima zna i Bistrica i kakve emocije nosi. Ladislav Filetin; Prvi put sam pjeaa io na Mariju Bistricu 1948. godine, prije nego ato sam krenuo u prvi razred. Bilo je to doba iza rata kada se nije smjelo ii u procesiji i nositi kri~. Sjeam se da je bilo jako puno ljudi, a s nama je iaao ~upnik Jerko Meatrovi. Tih mojih prvih hodo asni kih godina Marija Bistrica mi je bila samo proatenje. Kao djetetu, roditelji ti usade taj obi aj da idea na Bistricu, iako joa nisi svjestan zna enja. Tek negdje nakon osamnaeste godine po eo sam do~ivljavati Bistricu kao hodo aae. Ali vjerojatno sam i puno ranije po eo osjeati to neato ato dobijea na Bistrici, jer svake me godine neato vuklo da ponovo idem. No bez roditelja koji te usmjere, svega toga ne bi bilo. Zato mi je danas drago vidjeti djecu kako hodo aste, jer zna i da smo im mi stariji ipak neato usadili, prenijeli tradiciju naaih roditelja. Za mene su svake godine najsna~niji trenuci hodo aaa dolazak i odlazak s Bistrice. Taj ulazak u svetiate i pogled prema Majci Bo~joj, a isto tako i odlazak s pjesmom...to ato se tada dogaa u ovjeku, ne da se opisati rije ima. To se mora osjetiti. Tko je god pjeaa io na Bistricu, zna na ato mislim. Za to se ~ivi. Bio sam u gotovo svim hrvatskim marijanskim svetiatima, ali meni je Marija Bistrica posebna. To je moje hodo aae. To su mi usadili moji roditelji, tu idem s poznatima, naaim ljudima. Da ne idem na Mariju Bistricu, meni bi nekaj falilo.  Ivana Kroflin; Najdublji duhovni do~ivljaj iz djetinjstva, a i danas je tako, ostalo je opajanje oko oltara i posebne molitve i proanje u tim trenucima, koje su uvijek bile usliaane. Zahvaljujem <JLNprtB D H J N P R ^ 8 ü|uqhb[U haaJ hahP@ h[aJh"hP@aJha h"h h"h!Vh Mh%+h M5h%+hP@5h%+h 5 h"h h0 h"hXhW h"hP@ h.yhP@hrhP@aJh\lUhP@5CJ0aJ0h\lU5CJ0aJ0h\lUh\lUaJ h[aJ h\lUaJh\lU5CJ(aJ(!LNrt .Rj|*$Z+n0d46;ACHEJE$a$gd$a6$a$gd l$gdr $a$gddB $ (a$gd\lU"zO"O" \ ^ ` 8 : ` n ~ d l $`bd "<~.r .<Ǿݸﯩݠ hWaJ h0aJh"hmaJ h laJh"hFaJ h@~vaJhah aJhaha5aJ haaJ h@waJh"haJh"h!VaJh"h aJ ha6aJ9<Nb02   *,.:<>NPjTVnp~߸߯ߥ͉xx h l5aJh|h%S5aJh"h%SaJh"h+)haJh|h+)h5aJh|h5aJh"hPaJh"hFaJ h laJ h0aJh"haJh"h!VaJh"haJh"hXaJh"hmaJ h|aJ/ z|(*8DFHTd *,p ̹婣܎|vp|j| h3aJ hmgaJ h|aJ h= aJ heaJ hxOaJ h2_aJ hXaJh"hAaJ h laJ haJh|h%S5aJh"h~aJh|h~5aJ h~aJh lh%S5aJh"h2_aJh"h%SaJh"haJh"h!VaJ)$ , ` x D!!!!""F$$$ %`)*V+X+Z+x,,,,l..8/z/0H0l0n0 11F1H1J1Z1ܾܸʎ|h"haJh"h!VaJh"h2_aJ haJh"haJ hHAmaJ hQaJ haJ haJ h1aJ h2_aJ h~aJ h/aJ h3aJ h~aJ h[aJ hxOaJ h= aJ hmgaJ h|aJ/Z1|1~11111"2$2\2^2`2t2v2x222333344445555555566666666p7r7777T8V88889999999T:V::::::;;߻߻߻߲ hv"aJh"hv"aJh"h-aJh"hmj.aJh"hSaJh"hPaJ h laJh"haJh"h!VaJh"h4naJB;==V>>?B@D@F@@AAB\CCCCCDEFEHEJELEEF F FNFFF8G:GGGG\H^Hľĸ{rlrlr{r]jh"h(H0JUaJ hHaJh"h(HaJh"haJh"h!VaJh"hv"aJ h.yhv"h"haJjh}0JUaJ h}aJ h{wcaJ haJ hyaJ hxaJ h laJjhO 0JUaJ hO aJ hXaJ h0aJ hjyaJ haJ$JELEE`HxMQU8VXt]acilnFobvzˆ^hNjgdP@$a$gd-hgd@)$a$gd;lgd.y$a$gd^H`HHH0I2IIIIIII@JBJJJJK KKBKDKFKbKfKKK LL>LBLLLLLLLLLtMvMMMMMMMMZN\NhNjNlNNǸǩУǐЇh"h`haJh"hRDoaJh"h6aJ haJjh"h0JUaJh"h"aJ h;laJh"haJh"haJh"h!VaJ hHaJ h,uPaJh"hSaJh"h(HaJ5NNNNNNNNNNOOOOHOJOOOP PQQQQQQ2R4R6RnRpRrRRRS S`SbSdSSSS(T*T,T.T0THTXTfThTЦh"h)6aJ haJh"h)aJ h!>JaJh"h%(JaJjhF0JUaJ hFaJjh"h`h0JUaJ h;laJ h@waJh"hPaJh"h`haJh"haJh"h!VaJ2hTjTtTxTTTUU*U,U.UUUUUUUUU$V&VVVWWzW|WWWWXXXhXjXlXY Y YYY0Z2ZXZ\ZZZ[N[P[^[`[b[[Ǿٯٯ⦠ǦǦǦ⦈Ljh"h3aJjh"hU0JUaJ h;laJh"hUaJh"hRDoaJ haJh"hPaJh"haJh"h%(JaJh"h)aJh"h!VaJh"h)6aJh"h6aJ5[[4\6\8\ ]L]p]r]]]^ ^.^0^P^n^p^^^^^^^^^^^____``````܈~whbhbܟ h;laJjh"hs0JUaJ h36aJh"hs6aJ haJh"h"6aJ h6aJh"hsaJ h3aJh"h36aJ h!SOaJh"hD.aJjh"h30JUaJ h5aJh"haJh"h!VaJh"h3aJh"hRDoaJ%``@aBaDanaparaaaaaaaZb\bbbb*c,c.ccccccccddd dfdjdnepeeeeeeeff$g(gjglgŴߢߢߓߓ蓜ߓߓ蓜 hm 0aJh"hD.aJh"hY0aJ h;laJh"h&HlaJh;lhsaJ jh"hs0J6UaJh"hs6aJ h6aJh"haJh"haJh"h!VaJh"hsaJ haJ0lgggghhhh$h&h(hXhZh\hhhhhhhhhiiiiiii"j$j&j0jpjjjjkNkPkZklllmmmmmnnnnDoֶ֭֭֭h`hhA5aJ haJ h6aJ haJh"hk(aJ h!SOaJjh"hA50JUaJh"hA5NHaJh"haJ hTaJh"h!VaJh"hD.aJh"hA5aJ5DoFopooooooFpHpJppqqqqqqqq.rBrrr~rrrrr^ssss8t:tuuuuu2v`v|v~vvv:wwwwwwwFxƷ𽱽޽޽޽ϽϽ޽ޜޜh"h5aJ h7aJ h-haJ h}aJ h;laJh"haJh"h.7,aJh"h!VaJ h3!HaJh"haJh"h~aJh"hnaJ h"h~@B$&Ɵ0bfȠʠ̠~prt(246hjĺĮĴğ{ h/NaJ haJjh"h/N0JUaJh"h/NaJjh"h{A[0JUaJ h3!HaJ h-haJhh{A[5aJh"h{A[aJh"hFkaJjh"h]0JUaJh"h!VaJh"h]aJh"haJ0j FHb<>@vکܩީ(*֪تު*,.:ѿѿwwqk h aJ h@waJh"h\aJh"hTaJh"haJh"h!VaJh"hDaJ h-haJ h9wyaJ h8gaJh?9hYaJjh[V0JUaJ hPaJ h[VaJjh?90JUaJ h?9aJh?9hY5aJ h?95aJ hYaJ'jn<l|$rZ:< $a$gdyigd$a$gdwXdgd_L\$a$gdU_$a$gd-h:JRTګܫޫ$&(TVXrvƬ tv~ʮ̮$4JLNprtzа߾߸֞͞͞͞͞螸̀h"h4)IaJjh"hFvC0JUaJ h(aJh"hFvCaJ h@E<6aJh"hFvC6aJ h@E<aJjh"hT0JUaJh"haJh"h!VaJh"hTaJ hU_aJ hP6aJh"h\6aJ2@BD(*,rtvδдҴ68:jln "jlɻֲ蚋֚ymg h"waJjh_0JUaJ h_aJjh6j0JUaJjh"hFr0JUaJh"hFraJjh"hI'/0JUaJh"h\aJjh5j0J6UaJ h5j6aJ h5jaJh"haJh"h!VaJh"hI'/aJh"h4)IaJ hU_aJ&Xf X`~0z:|68:|46˿zqjcYjcYjch"h4)I6aJ h36aJ h@E<6aJh"haJ h@E<aJh"h\aJh"h4)IaJh"haJh"h!VaJh"hFraJ hU_aJ hvaJ hEdaJ h aJ h6jaJ h.baJhU_h_aJjh.b0J6UaJ h.b6aJh"w56aJ h"w6aJ"6rv"$\^VX8:<FHJjz̻̯|s|smcZh"h\aJh"h\6aJ h@E<aJh"haJh"h!VaJh"h<aJhHhHaJ hvaJ haJjh0JUaJ hHaJ hU_aJ jh"h<0J6UaJ hH6aJh"h<6aJ h36aJ h@E<6aJh"h!V6aJh"h4)I6aJ!Z:jlPR~:<>ZlrȾȯ}t}t}ndndndtndh"hqk6aJ h=aJh"hqkaJh"haJh"h!VaJh"hw6aJ h=6aJh"hwaJ hU_aJjh"h20JUaJh"h26aJh"h2aJ h"h2h` he*aJ hvHaJ hEdaJh"h<aJh"hn)~aJ&$&24688:<xz|.0PT}wqg]gTggh"hRaJh"h6aJh"hR6aJ hBaJ hjzaJjhB0J6UaJ hB6aJ h"G6aJ h"GaJjhtx 0J6UaJ htx 6aJ hvHaJ hU_aJ jh"hqk0J6UaJ h=6aJh"hqkaJh"h!V6aJh"hqk6aJh"h\6aJ&(*\^` &: @`úںںں閐yysl h6aJ haJ h>6aJhXh=aJ h=6aJ h>aJ h=aJh"hdaJ hgaJ h:aJh"haJh"h!VaJ h=6aJh"hR6aJ h=aJh"hRaJ hjzaJ hU_aJ jh"hR0J6UaJ'hvxz|4 "$BR$("Jhj 8ǹ~tmtftt\tt\h"hT<.6aJ h=6aJ h@w6aJh"h!V6aJ h_aJh"haJh"h!VaJh"hd6aJh"hdaJ hgaJhs:hs:6aJjhp0J6UaJ hp6aJ hs:aJ h>aJjh 0J6UaJh 56aJ h 6aJ hk6aJ$8:<>HL0HJ.tv\lzsgas hNaJjh`0JUaJ h`6aJ hBaJ h`aJ hgaJh"haJh"h!VaJh"hHUaJh"hd6aJ jh"hT<.0J6UaJh"hRDo6aJ h_6aJh"h6aJh"h!V6aJ h@w6aJh"hT<.6aJ hT6aJ&l^00:NP` j~0Hpr&*XZ۳|sh"hvaJh\lUhi5>*h\lUh~F5>*h\lUh3`5>*h\lUhyi5>*hv h"hvhh=X haJ h aJ h/NaJ h=X 6aJ h_aJ hXaJ haJ h=X aJ h-6aJ hjzaJ h-aJ h`aJ*|~Tf>@V@PRT "$TVX8:<LPĻʻܣܣģܣܣܣh"haJh"h6aJh"h!V6aJ h_6aJh"h3aJjh"hl#0JUaJh"hl#aJ hwXdaJ h{naJ h_aJ h^aJh"haJh"h!VaJh"hMcaJh"hnaJ2$&(BDF~BDF468:jln ƿ{u h@waJ h_aJh"haJh"h!VaJh`h V6aJjh"h V0JUaJh"h VaJh"h V6aJ hp6aJh"hn_6aJ h_6aJh"h6aJh"h!V6aJh"hI26aJh"h6aJ* ,.0\^`vHJL "$HJLhjl&(*vxFͰ hXaJh"h(aJ haaJh"hn_aJ jh"hN 0J6UaJh"hN 6NHaJh"hN 6aJh"hF6aJh"h6aJh"h!V6aJh"hC6aJ7FJLN:dn |~* , z ~       2 4 V X Z      ܱܨШ匃tkkh"hgaJjh"h)0JUaJh"hRDoaJh"h)aJh"h8aJh"h86aJh"hL.aJjh"h(0JUaJ h_aJh_hn6aJ hwXdaJ h`aJh"h(aJh"haJh"h!VaJh"hnaJ*  @ ~  f h j z         @BDR,.046~wqeq_qe h aJjhZs0JUaJ hZsaJ hZs6aJjh<B0J6UaJ h<B6aJ h_aJ h<BaJ hHlaJ hHaJ hwXdaJh"h9)OaJh"h!VaJh"hnaJ hYSaJjhD:0JUaJhD:hD:6aJ hD:aJh"hgaJh"haJ"6BD\`(*,^`bvxXZhjVXZ*ĺ}wqe_ h aJjh 0JUaJ hCWaJ h aJjh"h9)O0JUaJh'h'6aJ h3aaJ h9)OaJ jh"h9)O0J6UaJ h'6aJh"h9)O6aJ h@waJ h'aJh"haJh"h!VaJh"h9)OaJh"hq{/aJ hwXdaJ haJ%4($>?RFHQVZ_mtwRz,"\ԜzX $ a$gd$a$gd$a$gd ($a$gdwXd>  !!!!P"j#%% %%.&J&n&p&&2'4'''0(2())****-.ý}wpbpwjh I0J6UaJ h I6aJ h IaJ hZ(aJjhR0JUaJhRhR6aJ h`aJ hRaJ h^aJ h'aJ hHlaJ haJ hwXdaJjhD|0JUaJ hD|aJ hc#kaJ hn&16aJjhn&10JUaJ hn&1aJ h aJ haJ!..(18111111162J222223,37|: >">$>V>>>???P@ysmsfXQK hN^aJ hk6aJjhN0J6UaJ hN6aJ h'aJ hkaJ h`6aJjh0J6UaJ h6aJ hV6aJ h)M6aJ h (6aJ h)MaJ h5aJhoho6aJ hoaJjhl0JUaJjhl0J6UaJ hl6aJ hlaJ h{naJjh^0JUaJP@`@b@APBBBB>E@EBEPFRFFFbGHHIIJHJJK$KhKKNNHOJO"Q$QQQRƿ苄~r~f`f`` haJjh0JUaJjhiS0JUaJ h:aJ hiS6aJ hiSaJjhnrr0JUaJ hnrraJ h vaJ hukaJh (hN46aJ hN4aJ h (6aJjhN40J6UaJ hN46aJ hRg6aJ h'aJ hN^aJjhRg0JUaJ hRgaJ#RU"V8VVVV>WWrYtYvYZZZZZZZ[[[[[[[D\F\H\\\\\] ]"]h]j]v]]]]]^^^^^^__$__Ǿ h (aJh"hIaJh"h 7aJh"haJh"h!VaJ hnrraJh"hKaJh"hq{/aJhiShN4aJ h aJjh 0JUaJ hI1aJ hN4aJ haJ hN^aJ h#aJ4_>`R``````aRa\a*do@oBozo~ooooooooooooppptpvpxppü h (aJhQh 76aJjh0J6UaJ h6aJ hT#6aJ hsJ;6aJ hQ6aJ h~aJ hQaJh"haJh"h!VaJh"haJh"hIaJ hIaJ2pppDqNqrqqqqqr0r2rNrPrRrs s ss*sssstt t,t.t0tdtftttttttt\u^u`uuuuuuXv\vvvvvƽƽƽϳϤꛑ؛ƽ؛؛ƽ؛ƽƛjh"hh5%0JUaJh"hh5%6aJh"hh5%aJjh"h70JUaJh"h76aJh"haJh"h!VaJh"h7aJh"hIaJh"h aJ h (aJjh"h0JUaJ3vvww ww{t{v{x{{{{{ӲܦӬ͟h"h!aJh"hkaJh"h!V6aJ h~6aJ hvaJ h (aJjh"hK0JUaJ hTaJ h@waJ h~aJh"hKaJh"hIaJh"haJh"hh5%aJh"h!VaJ3{|F|H|J||||b}d}f}z}}}}}}}~~~~~~&lvxztvxjlnBDF\^`ܵܵܵǵܵܵ嵠Ǘܗܗܗܗh"h-aJjh"h`e0JUaJ h~aJh"h`eaJh"hkaJ h (aJjh"h!0JUaJh"haJh"h!VaJh"h!aJh"hIaJ;`ރBDFjlnބ&(,΅Ѕ fhj "$JLNfhjćƇȇ &Ǹ寤h"hoNHaJh"hoaJh"haJ h@waJh"h"DaJjh"h"D0JUaJ h (aJh"haJh"h!VaJh"h-aJ>&(*\^`z~ XZ\rtvlnrv 0XZ\Ϧh"hvaJjh"h=0JUaJh"h=aJh"h.cNHaJ h@waJh"h.caJ haJh"haJh"h!VaJh"hoaJ h (aJjh"ho0JUaJ5&(fhj8:<FH̒ΒВFHJ.02hjlpʵʵʬӬӬӬh"h5aJh"h1aJjh"hu "0JUaJ h aJh"hu "aJh"haJh"h!VaJ haJh"h=aJ hLwaJ h!>JaJ@ƖȖ&(*46XZؘژܘ&24FHPR`bdޙ "ֳ֪ߪߪߪjh"hv{0JUaJh"hv{NHaJ hYaJ h@waJh"hv{aJh"hkMNHaJh"h5aJjh"hkM0JUaJh"hkMaJh"haJ haJh"h1aJh"h!VaJ0@BD "PT؜ڜܜXZ\2@BTVXz~4\^`"$&>寵ʈЂ hWaJjh~m0JUaJjhe!0JUaJjh"h3{0JUaJ h~aJh"h3{aJ he!aJ h aJ h~maJ haJjh"h)P0JUaJh"haJh"h!VaJh"h)PaJ3>jln̡*2tvxzVXLNlnpЦҦԦ>B\Fü問wjhH0JUaJ hHaJ h)^aJ haJh"h{aJh)^h~maJ h)^6aJjhX0J6UaJ hX6aJ hef6aJ hefaJ h~maJ h3{aJh"haJh"haJh"h!VaJh"h3{aJ-F&( "|~668LNPRܮޮ>@VXZԯ֯دV±ıƱ `bdz.Ǹиви謸иииЗh"h\NHaJ hFuaJjh"h\0JUaJ hBaJ hKaJh"h\aJ h@aaJh"h{aJh"haJh"h!VaJ hQsGaJ haJjhoT.0JUaJ hoT.aJ5¶Ķx|HLظڸxz|ܹ޹246tvxºĺ»Ļƻ024̷̽îîî̥îîîîîî h aJjh"h`6"0JUaJh"h`6"aJh"haJ h,_aJ hyiaJh"h!VaJh"h0aJ haJjh80JUaJ h8aJ hBaJjhB0JUaJ5X<x,>.<T$a$gd u$a$gd*V} $ a$gd*V} gdc $ a$gdc $ a$gd,_b68:<z|~PR&(*DHJLxz|к袙jh"hT'0JUaJh"h4gaJh"hT'aJ h,_aJh"haJh"h!VaJhh aJ h6aJ hh.aJjh0JUaJ haJ h aJjh"hb0JUaJh"hbaJ/TVX~&(*`bdtv^`b*,.68:ľߦ妝妎jh"hI0JUaJh"hRDoaJh"hIaJjh"hp/0JUaJ hf|;aJh"hp/6aJ hKaJh"hp/NHaJ h,_aJh"haJh"h!VaJh"hp/aJ7(,BD\^`*,.bdfNPRvxz(,h٩ٚ٩⩅ hTaJ h$aJjh"hJ0JUaJh"hJaJ hcaJh"hOaJjh"h0JUaJh"haJjh"h;0JUaJh"haJh"h!VaJ h,_aJ h$aJh"h;aJ/0:dfln<>@ RTV~&(*LPrĻ͵ĻͯĻĻͦĻĻĻzĦh"huaJjh"hy0JUaJh"hyNHaJh"hRDoaJh"hyaJ hcaJ hTaJh"haJh"h!VaJh"h|taJhThOaJjhT0J6UaJ hT6aJ hTaJ hKaJ-r.022HJLr(ƵnМgg]h"hy6aJ h76aJ jh"hC##0J6UaJ h36aJ hK6aJh"hC##aJ haJh"hyaJ hSaJh"hC##6aJ jh"h&0J6UaJh"h&6aJh"haJh"h!VaJh"h&aJ hcaJh"hyaJ hiaJ (*,8@Bjln 6Z\^jz|<>@ 24FJvxzǾǾǾǖꯥǾǾǾǥǾǾǾ}jh"h'X0JUaJh"hRDo6aJjh"h[0JUaJh"h[6aJ h7aJh"haJh"h!VaJh"h[aJ h76aJh"h&6aJh"h&aJ hcaJjh"hy0JUaJ0>@B^ npFHJx246 FHJdf{{{{h"hraJjh"h0JUaJh"h6aJh"h!V6aJh"h6aJ h76aJh"hRDoaJh"haJ hcaJjh"h'X0JUaJ h7aJh"haJh"h!VaJh"h'XaJ0fh XZ\|~  \^`NPRjln46NPR@BDn,.@BDǸǭǧǞ h76aJh"hRDoaJ hNdaJh"h_NHaJjh"h_0JUaJh"h_aJ h*V}aJjh"hr0JUaJh"h!VaJh"hraJh"haJ;BB*,j24<FLVZȹ}wqke\eh"h!VaJ haJ h*V}aJ hfaJ h7aJjhu+0JUaJ hu+aJ hFuaJ h vaJ h.aJ haJ hSaJ hR%aJ h)^aJjh"hm0JUaJh"hmaJh"h4gaJh"h6aJh"h!V6aJ h76aJh"h_6aJ":<> "hjl(:<>hxz|>@Bx&*Ǭǝ|h"hpO6aJ h36aJ h76aJh"hpOaJjh"h%0JUaJh"h4gaJ h*V}aJ haJ hfaJh"h%aJjh"h[\0JUaJh"h!VaJh"h[\aJ haJh"haJ**,.hjl "PRZ^$&(246ݺ˱{˱˱˱Ա˱u hTaJ h uaJh"haJ h1aJjh0JUaJ hpOaJjh"hv0JUaJh"hvaJ haJh"hpONHaJh"haJh"h!VaJh"hpOaJh"h%aJ jh"hpO0J6UaJ.68HJ^`b "$vzTVX8:<RrBD*,.T^˼˼ݞԧ hZzaJjhO:0JUaJ hO:aJh"h ,aJ hXaJh"hoc[aJ h uaJjh"hM0JUaJh"hMaJh"haJh"h!VaJh"hvNHaJh"hvaJ hTaJ4           ( *         ( * , | ~  NPRTV6@NPپٸ|v|v| h ?aJ h aJ hw0aJjhVl0JUaJ hVlaJ h/6aJjh[q0JUaJ h[qaJ hbKaJ hT aJjhI?0JUaJjh"h ,0JUaJ hI?aJ h uaJh"haJh"h!VaJh"h ,aJ.>@BJx,.0zhjl6fnpr24DF^մդ|un h 6aJ h@w6aJh"h4g6aJh"hb6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h`L6aJ h uaJjh"h`L0JUaJh"haJh"h!VaJh"h`LaJ hL6aJ h ?aJh"hVlaJjh 0JUaJ+z"R" !"#$+P/D38`AIIQX[$a$gdY$a$gd$$ & F^`a$gd u $$ & Fa$gd u $$ & Fa$gd u$$gdE5$a$gd u^b bdtv\^`np" d f h     8!:!2222233"3#3$34353A3B3C3D3V3W3X3u3v3w3V4X4555d5ƼƼƼƼƼƼܫƚֈh"hgCaJh uhT`aJ jh"hT`0J6UaJ hL66aJh"h6aJh"h!V6aJh"hT`6aJ hL6aJ h uaJh"hT`aJh"h&aJh"haJh"h!VaJ5d5f5r5t5v555555*6,66666666 7787:7<7>7P7R7T777788:8<888999999::X:f:X;Z;;; <<,<.<0<z<|<~<;;ͯܗ hRRaJh"h^caJ h( aJh"hw4aJh"hraJ haJjh"hw0JUaJh"hwaJ h uaJh"haJh"h!VaJh"hgCaJh"hRDoaJ9~<<=>>h?j?T@p@r@t@@@^A`AtAvAxAB BBBBBBBBBBBBCC,CZCCCCCCCCDDD DDD D^Dľ}}}} hTaJh"hraJh"haJ h@waJh"h^cNHaJh"haJh"h!VaJ haJ hRRaJ haJjh( 0J6UaJ h( 6aJjh( 0JUaJ h( aJ hL;aJh"h^caJ1^D`DbDEEEFFFRFTFVFFFFFFF(G*G,G|G~GHHHHHHHHHIIIDIFIHIIIIIIIJJJ*K,K.KKKKK LǽǡǏh"hv>aJh"hk|aJ hk|aJhhYqaJ hL66aJ hL6aJh"hYq6aJh"hYqaJ haJjh"h0JUaJh"haJh"haJh"h!VaJ6 L L.L0L2L`LbLMMMMM&N(NNN"O$O&OOOOOPPPPzP|P~PPpQQQQQRRRRRRSjSSSSSSST켶ڭڭԭڭԭڭ hBaJh"h{z6aJ h>raJjh"h{z0JUaJ hNKaJh"h{zaJ hm5aJjh"hv>0JUaJh"hraJ haJh"haJh"h!VaJh"hv>aJh"hv>NHaJ3TTTTTTTTTTTTUUUUUUV VVVV W6W8W:WhWWWWWXXX YYYYYZ"ZpZrZZZZZZƼ褕Ƥ̤̌Ռz haJ hYaJ hTaJh"hOaJjh"hv90JUaJh"hv9aJjh"h3];0JUaJh"h3];6aJ h>raJh"haJh"h!VaJh>rh>r6aJh"h3];aJh"h{zaJ haJ0ZZX[d[[[[[[[[T\V\X\\\\\]]@]B]D]P]^]]]]]]]^^ ^<^X^\^^^P`^`````ָָ踚ߑys hi\aJ h{OaJ h&aJ haJ hYSaJh"hs@aJjhk'-0JUaJ h aJ h@waJ hYaJh"hMaJjh"hO0JUaJ h>raJh"haJh"h!VaJh"hraJh"hOaJ haJ,```paaaaPbRbVbbb4c6c8ccccccdjd~dddddeeeeeefRgqgrgsgýôôôååwmfm` hy aJ h>r6aJhy hy 6aJhy h!P6aJ h>raJ h!PaJjhSG0JUaJ haJ huNaJ hSGaJh"haJh"h!VaJ hYaJh"h aJh"hs@aJjh%0JUaJ h&aJ h%aJ hk'-aJjhi\0JUaJ%[Tbvgjmpbx~.xPhj4$a$gdL$a$gd$a$gd6-$a$gdYsgtgugvghiiiiiii&jNjvjxjkkkmmmoppp8qTqq(s t,w.w^x`xƽƽ۴իƫyrkr]jh10J6UaJ hJ6aJ h16aJ h{6aJ h+UZ6aJ h+UZaJ h"p8aJ hJaJjh}0JUaJ h}aJh"h>raJh"h aJh"haJh"h!VaJ h5zaJ hYaJ hTaJ hy aJ hSGaJ h!PaJjhT0JUaJ#`xbxyyyz zzzN{x}z}:~<~~~Ԁ Zfh ͸ۄ~~~wq hDaJ h36aJ hJaJh"h>r6aJh"haJh"h!VaJh"h>raJh ph paJ h paJjhq*0J6UaJ huN6aJ hq*6aJ h=6aJ hJ6aJ h=aJ hCQaJ hieeaJ h5zaJ h>raJ+ "$&468JLN΃Ѓ҃DF24چ܆ކDFHĉƉȉމ ߸߸ʸʸ߸ʸ߸߸ʸʠߠߠʠʠߠ hJaJ h:)0aJh"h:)0aJjh"hvG0JUaJh"hvGaJh"hA aJ h6-aJjh"h>r0JUaJh"haJh"h!VaJh"h>raJ hTaJ7Lz|ƊDF܌ތ "$:<>tvHJL^`bZ\^ƽƽƽƽϨƽƽƽϨƽƽƽƽjh"hU0JUaJh"hUaJjh"hV0d0JUaJ huNaJh"haJh"h!VaJh"hV0daJh"hOqaJh"hraJ h6-aJjh"hN0JUaJ8^ܐ&*hjl*,>Tʔ  &*FHJlpbdjn$&(x| ЦЦǝНǝǝНǝНЗ hrRaJh"h5'aJh"hr3 aJjhn0JUaJ hnaJ hUaJh"haJ h6-aJjh"hU0JUaJh"hRDoaJh"h!VaJh"hUaJ8 ,.0\^؛ڛ8:< NP024HJTVΟПҟСô箢Ù̙ô̙̙h"h:NHaJh"h:aJjh& 0JUaJ h& aJjh"h9 0JUaJh"h9 aJh"haJh"h!VaJh"h4aJ h6-aJ hrRaJjhrR0JUaJ8Сҡԡ>@B΢ТҢZ\~أ  |̤ΤФvxĻĵĵĦĠĻčĀĦwqwww hJaJh"hkaJ hTaJ hT6aJh"h H6aJh"hhaaJ h6-aJjh"h H0JUaJ h@waJh"hRDoaJh"h HaJh"h2aJjh"h:0JUaJh"h:aJh"haJh"h!VaJ,x "\^`xz|8:<ШҨԨ<>F024TVXprtĸIJߒjh"hj0JUaJh"hjaJh"hkNHaJjhr*0JUaJ hr*aJjh{a{0JUaJ h{a{aJ hJaJjh"hk0JUaJ haJh"haJh"h!VaJh"hkaJ3,PҰ԰ְ02dhʲpr³ "Nxz~,.0R`bdľĮğh"hwaJjh"hp>0JUaJh"hhaaJ h~%6aJ h~%aJh"hp>aJh"hUnfaJh"h!VaJh"hKaJ haJh"hjaJh"haJ;d:<> VZ·"$&<>@fhjLn.02Ļ廬yjyd^dRdjhB0JUaJ h.aJ hBaJjh"hL0JUaJh"hLaJhLhLaJjh"h0JUaJh"haJhhaJjh"h0JUaJh"haJh"hRDoaJh"hp>aJjh"hw0JUaJh"haJh"h!VaJh"hwaJ24XZ\¼ļ̼μ$&(ʽ̽νjxz,.:<XZ\³©˖|mjh"h*CJ aJ hLhU5>*CJ aJ hiaJ hUaJ h,haJh"ht aJjh"h<0JUaJ hLaJh"h<aJh"haJh"h!VaJ.^`zb F $ & F+a$gdRS) $ & F,a$gdRS)$a$gdRS)$a$gdz $a$gdKgd,h$a$gdLx(*46L&FJV`NL Ķ|v||p|v|j|| h1aJ h.faJ h]TaJ hxaJ h!XaJh"haJh"h!VaJ h.aJh"ht aJ hmaJ ht 6aJjhm0J6UaJ hm6aJ hbV6aJjhbV0JUaJ hz aJ hbVaJjh.F0J6UaJ h.F6aJ) `xzF(L"$&68:ýʪwwwkwwwjh 0JUaJh"htaJ h0aJh"haJh"h!VaJh"h,<aJh"hNaJjhaI0JUaJ hLw66aJ hLw6aJ haI6aJ haIaJ hS&aJjh10JUaJ h1aJ hRRaJ h.faJ hxaJ h]TaJ&(vvxz>@\^&:N^`b^`bpͲ軲ֲͩͩ h1aJ heBaJjhH|)0JUaJ hH|)aJ hlaJh"h\|aJh"hqaJ hS&aJjh 0JUaJh"haJh"h!VaJh"h6aJh"htaJ h]TaJh"ht aJ/|~|BDF@BD~8,ռ|ug` h 6aJjh0J6UaJ h6aJhh6aJjhz:0JUaJ haJ hz:aJjh 0JUaJ h aJjht0JUaJ htaJjhZ0JUaJ hZ6aJ hZaJjhd*0JUaJ hd*aJ heBaJjh10JUaJ#D0(f h 2 TDb:$D*./48|:;=$$ & F^`a$gdRS) $$ & F a$gdRS)$a$gdRS) $ & F+a$gdRS),.0$&(>b d f d f h . 0 2 BPRǻǻsibsi\V\JjhC0JUaJ haJ hCaJ h*5\6aJh*5\h*5\6aJjh*5\0JUaJ h*5\aJh*5\ho*6aJho*h"6aJjh50JUaJ hTaJ h"aJh"hz:6aJjho*0JUaJ ho*aJhz:h6aJjhz:0JUaJ hz:aJhh6aJjh0JUaJRT@BD^`b,02@BPǽdzysmgm`m`RgjhG90J6UaJ hG96aJ h"0aJ hG9aJ hz aJjh 0JUaJ h0aJ haJh h.f6aJjh.f0JUaJ h aJ h.faJh.fh56aJh5h56aJjh50JUaJ h5aJh5h o<6aJjh o<0JUaJ h o<aJh o<h*5\6aJPd   !!!!">"@"X"###8$:$n$p$r$$$%2%4%6%j%t%v%x%%%%%%8&:&<&~&&&&&smm hRS)aJjh"hl0JUaJh"hwaJh"hl6aJh"hw6aJ haJh"haJh"h!VaJh"hlaJhTYh aJjhTY0JUaJ hTY6aJ h aJjhZz0JUaJ hZzaJ h"0aJ hTYaJ*&&&''r't'v''''&(((4(6(8(:(|(~(((())))) )")4)6)8)D)F)H)T)V)X)j)l)n)~)))))))))))))))))))))) * **ƿϬϬϬϬϬϬϬϬϬϬϬϬϬϬ hTaJh"hmZaJh"hmZ6aJ h6aJh"hRDoaJh"haJh"h!VaJ hRS)aJh"hw6aJ haJh"hwaJA*** *****+D+T++++++++++,,>,@,B,,,---~---------------v.x..*/,/ȾȷȷߤΤ΃} h}aJh"h+6aJh"h+NHaJjhm0JUaJh"h+aJh"h6aJ h6aJh"hmZ6aJ haJ hRS)6aJhmhm6aJ hmaJh"haJh"h!VaJh"hmZaJ1,/.///D063444455b5d5t5v5555555560686:6r6|6~66666677@7J7^777Ｖxxrih"h taJ hN=zaJh"hRDo6aJh"h.26aJh"haJ hRS)aJh"hsuaJh"h.2aJh"h!VaJ hO:aJh"h+aJjhO:0J6UaJ hO:6aJ h~pr6aJ h}6aJ h6aJ h}aJhRS)h+6aJ)77778 8 8X8\88888888999<9>9@9l9n9p9999999999::::: :|:::::::;; ;@;B;D;;;;;;;;;˭h"hl)6aJh"hRDo6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h t6aJ hN=z6aJh"hRDoaJh"haJh"h!VaJh"h taJ<;;F<H<J<<<<<<<<<=(=======>>>> >">8>:><>l>>>>>>>>(?*?,?r???????*@,@.@V@X@Z@@@@@@&A(A*A@ABADAZA\A^AAAAƽh"hl)6NHaJh"haJh"h!VaJh"hRDo6aJh"h6aJh"h!V6aJh"hl)6aJh"hl)aJF=l>t?ABDDE.G.H IIJKLNOXPDQRUZ\cgzmm $$$a$gdp6)$a$gdRS)$$ & F^`a$gdRS)AAABBBFBHBJBBBBBBHCJCLCCCCCCCCC DDDDD$D&DDDdDDDDDDDDDDEEE*E,E.EFEHEJETEVEEEEEEFF$F&FhFjFlFFFFFFFFFFFFh"h76NHaJh"h76aJh"h7aJh"hl)6aJh"h6aJh"h!V6aJLFFFFFF.GLGGGGGGGGG.HHHJHfHHHHHHH IN@NNNNNNNNNOOO>O@OBOXOZO\OOOOOOOXP|PPPPPPPQ Q QDQdQQQQQQQQQ RRRDRFRHRXRZR\RRĻĻĻh"h]&aJh"h]&6aJh"hsQd6aJh"hR aJh"h!V6aJh"hR 6aJh"h6aJIRRRR`SbSdSSSS T TTTT4U8UDUFUHUUU V V8V:V2 h"hj{h"hdNHhRS) h"hdh0 h"h h"h!V h"hvG\\V\X\Z\\\\\\\]"]$]&]]]] ^"^v^x^z^^^^^^^^^^f_h_j_______``d`f````BbbbĽh-%Rhr* h"h h"h;W h"h h"h!V h"ht hRS)jh"h>20JUaJ h"h>2 h06h"ht 6h"h>26h0hj{jh"hZ0JUaJ h"hZh"hv62bcccccccccc:dj@jBjjjjjjjjj,k.k0kkkll l@lŹ랥՚랥랥랥h"h|-6h& h"h|-hRS)h"h;WNH hEh;WjhE0J6UhEhE6hEh-%R6h-%Rh0hEjh-%R0JU h"h h"h!V h"h;W8@lZl\l^lxlzllll$m&m(mzmmmmmmmmmmmmmmmmmmn$n&n(n\n^nfnhnnnnorotoĽĽĴxoh"haJh"h!VaJhCP1hCP1aJh"h|e6NHaJh"h6aJh"h!V6aJh"h|e6aJh"h|eaJ h`k5aJh"hHt5aJ h"hvhTh0 h"hHt h"h|- h"h h"h!V h"h +mhnnoqr0sux:{X,b$$ ^a$gdp6)$$$ & F 9^`a$gdp6) $$ & Fa$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6)$$ 9^a$gdp6)$$$ & F^`a$gdp6)tovooooop,p.pLppppqqqBqzq|qrrrrrrHsJsttttttuuĻIJͲֲ~ukakakXhNvZhNvZaJh"h!V6aJh"hZ6aJh"hZaJ hT9aJh"h aJ h 6aJh"heK6aJh"heKNHaJh"h!VaJh"heKaJh"hRDoaJh"hcA,aJh"h|eaJhCP1hCP1aJh"h|e6NHaJh"h|e6aJh"h6aJ"u v v$v(v4v6v8vPvRvvvvw wdwwwwwwxxxxxxxyyy)z+z]z^zfzgzhzzzzz{{{5{6{9{ȿܿxh"h26NHaJh"h26aJh"hAK6aJh"h6aJh"h!V6aJh"hW)6aJh"heKaJh"hW)aJh"h aJh"hZNHaJh"haJh"h!VaJh"hRDoaJh"hZaJ/9{|P|R|X|Z|\|r|t|||}}}}}}}} ~L~N~P~~~~~.0MWXʿʶʭʤӤ{q{h"h6aJh"h#Yr6aJh"h!V6aJh"hGs6aJh"hGsNHaJh"hGsaJh"hvaJh"h aJh"hKNHaJh"hKaJh"haJh"h!VaJh"hRDoaJh"h2aJhXhXaJ)XcƁ߁  6+9v†܆Ӷ{rh"h"JaJh"hm6NHaJh"hcA,aJh"h6aJh"h!V6aJh"hm66aJh"hGsaJh"h=rNHaJh"hm6aJh"h aJh"h=raJh"haJh"h!VaJh"hlaJh"h#YraJ,024vxz|~ʊ̊ΊXZ\4fhjL娞ўуymyh"h0 6NHaJh"h0 6aJh"h_\76aJ h|6aJh"hz 6aJh"hq86aJh"hq8aJ h0aJh"h aJh"h!V6aJ h06aJh"h6aJh"h"J6aJh"h"JaJh"haJh"h!VaJ*bƍؐxkZ$$ t^a$gdp6)$$$ & F t^`a$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6) $$^a$gdp6)$$ ^a$gdp6)$$$ & F^`a$gdp6)$$ ^a$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6) LPrčƍ6:FHT`bdޏ468jlprԐ468ؑ¹°§xoe[h"h 6aJh"h6aJh"hcA,aJh"hRDoaJh"h*(NHaJh"h*(aJh"h0 aJh"haJh"huyaJh"hvaJh"h!VaJh"hbIaJh"hbI6aJh"h*(6NHaJh"h*(6aJh"h0 6aJh"h!V6aJ#ؑڑܑrstђҒӒ&(*bJLN•hjln*,Hƽƽƽƫ롫zph"h3p6aJ haJh"hRDoaJh"hcA,aJ hT9aJh"h3paJh"h1=6aJh"h1=aJh"haJh"h!VaJh"haJh"h aJh"hz aJh"h 6aJh"h6aJh"h!V6aJ,xzܛޛ"$&&(*4lprʞ̞ΞTVҟ"$2ǻDz{rih"hvPaJh"hcA,aJh"hw1+6aJh"hRDoaJh"hw1+aJh"haJh"h!VaJh"hw'aJh"h aJh"h 6NHaJh"h 6aJ h 6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h3paJh"h3p6aJ(Hα4ʹnx$$ ^a$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6)$$ ^a$gdp6)$$$ & F^`a$gdp6)$$ ^a$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6)2 :<DrTVn¤ĤLNPڥܥ  ABCGHIDHxzϽϴϫᡗᡎƅƅ|Ǝh"hiaJh"hw'aJh"hWaJh"hv6aJh"h,G6aJh"hvaJh"h!VaJh"hcA,aJh"haJh"hvPaJh"h aJh"h6aJh"h!V6aJh"hvP6aJ046BD֪ت>@ʫ̫#STWtuvf֯VX寥wnweeeh"haJh"hcA,aJh"h!aJh"h6aJ h 6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h!6aJh"hW6aJh"hWNHaJh"hRDoaJ hTaJh"haJh"h!VaJh"hWaJh"hw'aJh"hiaJ'PRṮ$&(<@(LN"$.02 @ɿɿɿɫ܌܌܌ztzjh"h6aJ hTaJh"haJh"hb{PaJh"hKYaJh"hRDo6aJh"hKY6NHaJh"hKY6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h6aJh"hiaJh"haJh"h!VaJh"hRDoaJh"haJ)εеҵDFHnpr2LNPR\^`tv$&(R8:<rtvȹ"$&h"h<6aJh"h<aJh"h6aJh"haJh"hRDo6aJh"haJh"h!VaJ hTaJh"haJh"h!V6aJh"h6aJh"h6aJ8BDFv "   :;<defgoq{|}ľžƾۿ   &'(noؽƥᕋ዁wwwh"hBL6aJh"hRDo6aJh"hwr6aJh"h-i6aJ hTaJh"h-iaJ hlaJh"hcA,aJh"hYaJh"haJh"h!VaJh"h<aJh"h6aJh"h<6aJh"h!V6aJ.xR DH}b$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6) $$$a$gdp6)$a$gdp6)$$ ^a$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6)$$ ^a$gdp6) op{|}678kBF(,bdf68:z|~ſŶh"hw'aJh"h~P\aJh"hcA,aJh"haJh"h!VaJh"h'aJ hTaJh"h[(aJh"hBLaJh"h[(6aJh"h!V6aJh"hBL6aJh"h6aJ6BDFTbbf@BD   LNPʻ|h"hz;aJh"h aJ h aJjhE0JUaJ hEaJ hr<aJ hH/aJh"hKYaJh"h aJ haJh"hgEaJh"hcA,aJh"hS,aJh"h!VaJh"h~P\aJh"haJ*8:\^`bz|$&HXlnz|*,LNƿᛉwwwwnwwh"h aJh"h QaJh"hiaJh"haJh"haJ hH/aJh"h6aJh"h!V6aJh"h`+6aJ hH/6aJh"hRDoaJh"haJh"h!VaJh"h`+aJ hp6)aJjh"h 0JUaJ+,PXt}$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F V^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6) RTtv"$02vx&(68vx8: xzܯܯܯܯh"hdW(NHaJh"hdW(aJ hGFaJh"haJh"hrWaJ h36aJh"hoXaJ hH/aJh"hiaJh"hEaJh"h QaJh"haJ=t0vb,{ss$a$gdp6)$$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F t^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6)$$ & F ^`a$gdp6) 02RT&(46>@XZNlnz|<~®¥œœ“jh"hs}0JUaJh"hs}aJh"h!VaJh"haJh"hRUNHaJh"haJh"hRUaJh"h5oNHaJh"hRDoaJh"h5oaJ hGFaJh"hdW(aJh"haJ42prtRTV*<>@nֲ֩ߩߩߩjh"h.7<0JUaJh"h.7<6aJh"h.7<aJh"hRDoaJ h!MaJ hp6)aJjh"hg0JUaJh"hgaJh"haJh"h!VaJh"hs}aJ haJ7NZ8t  #|$R&')+ $ & F-a$gdU0 $ & F.a$gdU0gdgdCXgdU0$a$gdU0$a$gd &g$a$gdp6) 024X\jn68>"(HJL468VXZbzqhhh"h%pVaJhp6)hNaJjh"hN0JUaJjhUy0J6UaJ hUy6aJ h!M6aJ h!MaJ hp6)aJh"hRDoaJ haJh"hNaJh"h.7<aJh"haJh"haJh"h!VaJh"h6aJh"h&aJ'DFXHLvxz$&(NPbdvx*,.Nlp26NR*,.0JLNprt(LNPٵٵٵٵ h6aJ hTaJh"hlloaJ ha aJ h0aJjh"h\0JUaJh"haJh"h!VaJ haJ hU0aJh"h\aJBPz|~VXfjz~VXHJL\`dfxz|,.z|~ĻĻįĦ妯 h6aJ hTaJ hGaJ haJh"hGaJ hU0aJ ht5aJh"hRDoaJh"hcaJh"h\aJjh"hllo0JUaJh"haJh"h!VaJh"hlloaJ6tvBDF$&(`b@D <>罷̮̮̥̥̥ե̥̥̖h"htNHaJh"htaJ h0aJh"h:*aJh"haJ hU0aJjh"h0JUaJh"haJh"h!VaJh"hRDoaJh"hGaJjh"hG0JUaJ6>@lnprt@ln   J L L r t      BFysmd^ h0aJh5]haJ h%aJ haJjhCC,0JUaJ hCC,aJ h5]aJjhU20J6UaJ hU26aJjh0J6UaJ h6aJ haJ h}aJjhlu0JUaJ hluaJ h,9aJ htaJh"h!VaJh"htaJh"haJ bf|&*PTpt *.HL`d *.PTtxdhVػػػػػػ hVM!aJh"hbaJh"hNHaJh"haJh"h!VaJh"hCXaJ hU0aJjh"ht0JUaJGVXZ&(*46tvxBJLd^`bо|ssh"hNbaJ h"hxUh"hBNH h"hBh_L\h"hBaJjh"hEb0JUaJ hi$aJh"hRDoaJh"hEbaJh"h`aJ hU0aJjh"h`0JUaJh"hbaJh"haJh"h!VaJ*dfh .2\^.02&hx&(*Vx" F H J r v        !!!h!ִǪǛjh"he0JUaJh"he6aJ h"0aJ hVM!6aJ hVM!aJh"heaJ hTaJh"haJh"h!VaJ hU0aJh"hNbaJh"hgaJ=h!j!##v$x$|$%N&P&R&''))***+++^-`-b-l/n/p/0003 3335555ĸĸIJĬĬ|vpvpvgh"heaJ h,aJ hOjaJjhOj0JUaJ hV\aJ h^aJjh  0JUaJjhl0JUaJ hlaJ h  aJjhSQ0JUaJ hSQaJjh0JUaJ htjaJjh@0JUaJ h@aJ heaJ hAaJ hU0aJ%+b-p/5B7\8:<X=,ArCGKKLMP.Q^RSTUVWXY$$gdr$a$gdr$a$gdU0 $ & F-a$gdU0555r6t6v6666@7777777777888<8V8X8Z888888(9*9,9<9@9L9P9Z9^9h9l9x9|99999ú̡̡̡̡աաաաաա h0aJjh"hv0JUaJh"hv6aJh"hvaJh"hs{6aJ hVM!aJh"hRDoaJh"hs{aJh"haJh"h!VaJh"h}AJaJh"heaJjh"he0JUaJ/9999999999::::(:,:::>:L:P:\:`:t:x:::::::::::`;b;p;t;~;;;;;;;;;;<<<T=V=ĻĵĦjhU0JUaJ hUaJ h"!aJjh"hA}0JUaJ h0aJh"haJh"hA}aJ hVM!aJ hg])aJjh"hC@0JUaJh"h!VaJ hL9aJh"hC@aJ4V=X======N>P>R>>>>>>?x?z?@@@p@r@@@@@@@@@@@@@AA A(A*A,AAA B BBBB(C,CDDܸܸܯܯܯܯh"hHaJ hS_aJjh"hS_0JUaJh"hwaJ hTaJh"hS_aJh"hDBaJ hU0aJjh"h"!0JUaJ hVM!aJh"haJh"h!VaJh"h"!aJh"hUaJ3DD DBDDDFDLDfDhDjD~DDDDDDDDDDEEEEEEpFrFFF\G^G`GG8H:H*aJh"hd6aJh"h86aJh"h6aJh"h!V6aJh"hJuA6aJh"hJuA>*aJh"hJuAaJjh"hA}0JUaJh"hA}aJ h~FaJh"heaJ h~F6aJh"he6aJ'NNNNNNOOO6P8P:PPPPPQQQzR|R~RR SS,S.S0SSSSTT>TBTTTTTTTU U"UPURUTUUUUUոոոո߸߸ո˯ՄՄՄh"h:)6aJh"h:)aJh"haJh"h!VaJ h3aJh"hCLdaJh"hCLd6aJh"h8aJh"hRDo6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h86NHaJh"h86aJ2UUUUUbVhVjVlVVVVVVV>W@WBWWWWWXxXzX|XXXXXbYfYYYYYYHZJZLZZZZZ&[([鷮ߚ|s՚ߚߚh"h8aJh~Fh86aJh~Fh36aJh~Fh~F6aJh"h86aJh"h:)>*aJh"h:)aJh"hRDo6aJh"h6aJh"hB06aJh"h6aJh"h!V6aJh"h:)6aJh"h:)6NHaJ-YZ\\]^`abbcdefghij~klbmnRoprqTrs-ttt$a$gdr([*[[[[[[[[\\n\p\r\L]N]P]]]]]Z^\^^^p^r^t^^^_ _ _2_4_h_j_l_______`` `"`$````"aףh"h6NHaJh"h>*aJh"h:)6aJh"h6aJh"hU686aJh"hU68aJh"h8aJ h36aJ h~F6aJh"h!V6aJh"h6aJh"h86aJh"h6aJ3"a$a&aZaaaaaab@bbbb@cBcDcZc\c^clcncpcccc>d@d~dddddddLeNePeRfTfffffff4g6g8ggggggghhjhlhhhĻı뱧뱝h"hB0>*aJh"h6aJh"hB06aJh"hB0aJh"hZaJh"hZ>*aJh"hZ6aJh"h6aJh"h6aJh"h!V6aJ*aJh"h!V>*aJh"hB0>*aJh"hRDo>*aJ.n o"o>olono|o~oo0p2p4ppppppq6qBqDqFqpqrqqqqs*aJh"h6aJ h6aJh"h?6aJh"h|t*6aJ h~F6aJh"h6aJh"h!V6aJh"hKLaJh"hRDo6aJh"hKL6aJ3tttvwxy,zzz||}~<N@ 0246 $0a$gdrgdr$a$gdrv>v@vBv^v`vbvvvvw w"w^w`wbw>x@xBxxxxxxx"y$y&ydyfyyyy"{{{{||$|&|(|b|d|f|F}H}J}}}}}}}}~R~T~V~~~~BDĺĺ뺳נh"h"aJh"h">*aJ h(6aJh"h"6aJh"h^Z6aJh"h?aJh"hRDo6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h?6aJ?DFNPRv\^`:<lnpZ^ޅ~$@NPڇ܇׻Ļxh"hiNHaJh"hiaJ h"h\Th_L\h"hB0aJh"h\TaJh"haJh"h!VaJh"hUaJh"hU6aJh"h"aJh"hRDo6aJh"h!V6aJh"h"6aJh"h6aJ/@BD  fjvz,.0BDh,.0&\yoh"hLg6aJh"h.h6aJjh"h.h0JUaJ h"h.hh"h_L\aJ h_L\aJ h.haJ h.;6aJ h.;aJ hTaJh"h.haJh"hOaJh"haJh"h!VaJh"hRCaJh"hiaJh"h\TaJ+68:<>@BDhDڒT,Ԕޖlgd$ & F^`gdj$$gdigdigd.h$gdf$0gdf$ $0a$gdr\^`܏ޏ\^`ȑʑ̑ВҒؒڒ̓Γؓړ^b”ҔԔPRT׷ˡ׮h"hONaJh"haJh"h!VaJ h6aJ h0aJh"haJh"hRDo6aJh"h.h6aJh"h6NHaJh"h6aJh"hLg6aJh"h6aJh"h!V6aJ4Șʘ̘BDFFHJxz|&(8:$BDFJLz|~ޝľĸįvh"h6aJh"h!V6aJh"hi6aJh"h#{#6aJ h5taJh"h#{#NHaJh"h#{#aJ h aJ h0aJh"h&}aJjh"hON0JUaJh"haJh"h!VaJh"hONaJh"haJ.lB*nȧN @ҬXhȰ xgdOgdigd gdYgdysAgd(?gdigdONޝVXZ " (*68:ФҤԤn¥ĥƥ`bdƧȧƽh"hysAaJh"h#aJh"haJh"h!VaJh"h&}aJ h aJ h0aJh"h(?aJh"h(?6aJ jh"h#{#0J6UaJh"h#{#6aJh"h6aJh"h!V6aJ124PTШҨԨ&(*4HJLީ LNPvxz(<>ЬôÉx jh"h 0J6UaJh"h 6aJh"h aJjh 0JUaJ h aJ h aJjh"h 0JUaJh"h aJjh"hY0JUaJh"hY6aJh"h!VaJh"haJh"hYaJ+ЬҬVX^`bVXZȰ :\^`̱αбұvxοΥΥΓΓzpf]]]h"h_aJh"h6aJh"h!V6aJh"hV-U6aJjh"hV-U0JUaJh"hV-UaJh"haJh"h!VaJ hT6aJh"hO6aJ hTaJh"hiaJh"hOaJ h"hO h"hRCh"hRCaJh"h aJh"hysAaJ$Ȳʲ@BD~tvJLN "$ ºvڼh"hiaJh"haJjh"hEe0JUaJh"h^aJh"hkaJh"hpaJh"hz;aJh"hCaJh"h!VaJh"hwaJh"h_aJh"haJ8x|P\vº. νJ6:f`$$gd5tgd+Ugd&gd@gd9gd gd^gdOڼ޼Z\^ʽ̽ :<>,.0|~ƿȿʿFH24XZ\@BD߾߾߾߾߾ߗߗߗߗh"h@NHaJh"h@aJjh"hz0JUaJjh"h90JUaJh"h9aJh"hiaJjh"h0JUaJh"haJh"h!VaJh"haJ h aJ2dfhj:<>\^npz|$&(8:碙ŏvϙؙjh"h&0JUaJh"h6aJh"h!V6aJh"h&aJ h0aJh"haJh"hpaJh"h@NHaJh"h@6aJh"haJh"h!VaJ hTaJh"h@aJjh"h@0JUaJ.Ndfh\^ \^`,.0&(*468LNPb񭣭 hT6aJh"hE%6aJh"h6aJh"h!V6aJh"h'_6aJh"h'_aJjh"h&0JUaJh"h&6aJ h0aJh"haJh"h!VaJh"h&aJ h EaJ3RTjzp@$a$gdgd!9mgdIgdF?N$ & F^`gdj<>@Bb246PR\^` rtfᷭ᭷뭡jh"hF)0JUaJh"hF)aJh"hF)6NHaJh"hF)6aJh"h6aJh"hF?N6NHaJh"h'_6aJh"hQJ6aJh"h6aJh"h!V6aJh"hF?N6aJ6BDFL68:VXZ TVᣚᣚh"h!9maJh"h!9m6aJh"hQJ6aJh"h`16aJh"hF)6aJh"hI6aJh"h6NHaJh"h6aJh"h!V6aJh"h6aJ9 "$&<>|~&(.0hjl*,.\^|ʘʘjh"hEc`0JUaJh"hEc`6aJh"hEc`aJh"hfwNHaJjh"hfw0JUaJ haJh"hfwaJh"haJh"h!VaJh"h!9maJh"h!9m6aJ jh"h!9m0J6UaJ2@2`T~&( $$$ xx$Ifa$gdHlF $$0gdY0gd^gd $a$gd$a$gdMgdgdRCgdEc`gdfw ~PR D\"$,0@DP$&|~Dx|ľxr h.;aJhh 5aJhMhaJjhM0JUaJ hM5aJ hD]JaJ h5aJ h6aJ hMaJ h!9maJ haJh"h aJjh"hRC0JUaJh"haJh"h!VaJh"hRCaJh"hEc`aJ,(.02hj  "$&B(,-翸̯zzztjazh"h^aJh"h^5aJ haJh"haJh"h 6aJ jh"hH0J6UaJ h[6aJh"hH6aJh"hHaJ h"h^ h"h h EaJh"haJh"h!VaJh"hQJaJh"h aJjh"h 0JUaJ%(*Th{{$$$IfgdHlFkkd$$IfTl t0644 laThj~hh$$$IfgdHl\~kdM$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHlT~kd$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHl~kd$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHl\~kdv$$IfTl0s  " t0644 laT(<hh$$$IfgdHlT~kd$$IfTl0s  " t0644 laT<>Rfhh$$$IfgdHl~kd<$$IfTl0s  " t0644 laTfh|hh$$$IfgdHl\~kd$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHlT~kd$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHl~kde$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHl\~kd$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHlT~kd+$$IfTl0s  " t0644 laThh$$$IfgdHl~kd$$IfTl0s  " t0644 laT *+hh$$$IfgdHl\~kd$$IfTl0s  " t0644 laT+,-3wZ$$$xx$Ifa$gdHl' (gdhg~kdT$$IfTl0s  " t0644 laT34ISvv$$dd$If[$\$gdHlkkd$$IfTl t0644 laT-49XZ\vz"$&vxz  ^`b&(*tvxlǾǾǯǯǾǾǾǾǾǦǦ h.\aJh"h> aJ hTaJh"haJh"h!VaJh"h+aJh"hdzUaJh"hdzU5aJh"h aJh"h^aJh"hM%5aJ=ST^hcc$$dd$If[$\$gdHl\~kd$$IfTl0s  # t0644 laThir|cc$$dd$If[$\$gdHl~kdg$$IfTl0s  # t0644 laT|}cc$$dd$If[$\$gdHl~kd$$IfTl0s  # t0644 laTcc$$dd$If[$\$gdHl\~kd-$$IfTl0s  # t0644 laTcc$$dd$If[$\$gdHl~kd$$IfTl0s  # t0644 laTcc$$dd$If[$\$gdHl~kd$$IfTl0s  # t0644 laTcc$$dd$If[$\$gdHl\~kdV$$IfTl0s  # t0644 laTcc$$dd$If[$\$gdHl~kd$$IfTl0s  # t0644 laTcc$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0s  # t0644 laT#cc$$dd$If[$\$gdHl\~kd $$IfTl0s  # t0644 laT#$.8cc$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0s  # t0644 laT89:{[$$$dd$If[$\$a$gdHlFgd ~kdE $$IfTl0s  # t0644 laT8Jv\dd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHlkkd $$IfTl t0644 laTJL^pcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laTprcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kdX $$IfTl0t  # t0644 laTcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laTcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laTcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laT .cIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laT.0BTcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kdG $$IfTl0t  # t0644 laTTVhzcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laTz|cIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd $$IfTl0t  # t0644 laTcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kdp$$IfTl0t  # t0644 laTcIdd$If[$\$gdHl$$dd$If[$\$gdHl~kd$$IfTl0t  # t0644 laT2z l{{{{{{{{{vqgd.ygd> gd+~kd6$$IfTl0t  # t0644 laT l 6 : H L                     , . 0       H J L       @Rζ୩h0 fh0 f6jh0 f0JUh0 fjhi0JUhih[|hHaJh"h2aJh"h> aJ hTaJh"haJh"h!VaJh"h@aJh"hWNaJ h"hn h"h{vG6 R  \<"($%++@/d/1 4n56 ;@@ GJ6MtNgdfgdAQ0gdHgdHgdWNR&.0BZ\|~z6!8!##"$$$%%&&F*H*L++++b/d/D1z1|1~144h5j5|8~8::;;;2<4<<<j=n==>>޾޾޾޾޺ޱޭhzhhHaJhh djhhH0JUhhH6 h{ihH hhH h0 fh[|h[|hih0 fh0 f6h0 fD>>2?4???@@@@@@@@@AAAACCPD`D6EhFzFF G GFHHH`IbIII|J~JvLxLL2O4O QQRRRRRSS STSVS\U^UVWlXnXXX.Z0Zr]½¹hhhHH* h`<hHh`< h7u`6h7u`hOjhhH0JUhzjhhH0J6U h{ihHhhH6 hhH@tNJPQNTWX2Z<\l`deimmFnnoJoo0qRuy|~΂ & F^`gdj & FgdH$$gdRtgdHr]t]^^____BFH\^jlBDxz&( ǹhhH6NHh0hhH6jhWA0JUh'9hWAjh0J6U h6hS@hhjhhH0JU hhHhT@np".0\^fh24rtjl  rtvx "  BDdfBD.0TV hT6 h~6 h{ihHhhH6NH h.\6 hhHhhH6R|>@JHJ02PRxzHJ     t v >@B8:<hj̲h4h h 4 hMs6hThhHNHhMsjhhH0JUhE hiJ6jhhH0J6UhhH6 hhHCj:TVXZx6846 RT)),,,- .".$.112ѻѻѳѳѳѳѳѳѯѳѳѳѳѻѻѻhfahfa6jhfa0J6U hfa6hfahHjhhH0J6Uh(hhH6jhhH0JUhhHNH hhH h hf"jh40J6U h46h4h46h4h 2$Zt"&,$.0228<=4>BE.GGHH$IIJnJRT & F ^`gdj & F gdH$$gd9gdH22,5.5L6N688:;<;4<6<==>>V?X?D@F@(G*G,G(O*OHOJOpORRRRNTPTTTTTTT@UBU6V8VZZ ["[[[N_P_bbeeeegBgq6rrr{{~~@hU6hw0hhH6hrIhhHNHhjhM0JUhMh9hThUvjhhH0JU hhHh'iDRTFU:V(\^adeljptuw{|FȆ&(N"ș$a$gdgdgdH@B2424PR|~ބ2ĆƆڏޏ"$&$&b̘ "n jJL иhHhhH5h hhkhhkhAZjhhk0J6Uhhk hhk6jhhH0J6U h(6h[nhhH6 h{ihHhhT hhHhU6jhhH0JU4ș jԣ FĤ@̥8p$Z@^gd$ & F ^`gdj & F gdH$$gd*gdH "(*ʮz|bdİLNIJҳRTRh|~Ⱥʺֺغhvvrfhxz$&(*ԽԸԩh`kjhhH0J6U h(6 h.\6jhhH0JU hN6hhH6hUvhNhThDh hhHhhHNHA^p(Thڷ\26*L<4gdH *.JL:<<R(BX^tN^`z|N ƺƺƺƺƺƶƲƐƺƺƺƌh8khT hh h6hh6jh0JUhhhhH6hUv hhH huL|h,\XhuL|huL|huL|6 huL|6 h,\X6jhuL|0JUh,\XhHh(7P`,"`P.<gdH  jR^ 6  8:4<46@XH$&`bz~󸴸h[ hm 6hm h!%hI^h;hb' hh?hHh?hTh=mshUvh`khohOv hhH6 hhH h8k6B<>HDB6R ,4gd[ngd=msgdHF P Z    F P n      HJ NPZ\ "df2¾¾¾¾ƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƺƭƩƥhHhjhhH0JUhThI^hM  hhHhrh\?3h[n h[n6jh,0J6U h,6 h[6h,Gh[hm A2FH  @6nzZ"h      !!!"' '"'$'*+++-.ӾӺӶ鲭zvh*jh*0J6U h*6hCh< Ejh#RP0JUh#RPjh*|0J6U h*|6h*|h{hphhH6jhhH0JU hhHhI^ h\?3hHh!hjh\?30JU h\?36h\?3-$'/|6<@LGKSXY\]aduXyh}8n&x & F%gd<9n & F%gdk%gdH.////11:344z6|6667777"8$8&8&:l:::;;F<H<<<<<??BBBBBCDDElFHGJGLGGGÿߴʴ~hMhH6jhM0J6U hM6hphThe(h!jhhH0JU hhHhMhC h.h_&h.jh_&0J6U h_&6hh_& h_&h< Ejh!0J6U h!61GKKKKMMMMNjOPP0R2R6RHSSSSST TrTTT$UUUWXXXVYXYN[^[[[[[\ \8\:\,]Z]F^H^l^^ _2_V__`$`¾¾ hQT6 hf6 h{ihHhkWhH6h< EhQThf hkW6 hF6hFh;djhmc0J6U hmc6 h}':6h}':hHjhhH0JUhhH6 hhH8$`aaacde6fvfxfzfiijjmmquuuuu"vv~wlxnxpxxxxxxTyVyXyzz0}׽|u|u|qjfhk% h7h`h Ga h7h7h7jh70J6U h76 hen6 h;6h;h`hH h`6jh0J6U h6 hqa6hajhhH0JUhQThqa hhHhfhfhH6jhf0J6U hf6'0}2}d}f}}}~~ƃRT&htvxz|~0*b.T¸°|r|jhE,0JUhE,h}-hU-;jhxo0JUhxojhxo0J6U hxo6 h%?6h%?h<9nhg jh<9n0JUhk%jh0JUhhHhQThKh\?3hTjhhH0JU hhHh.\)xzЎ0b6^bƫ"gdHgdF & F'gdRgd]_ & F&gdU-; & F&gdxogd<9nTVޘ8npޜrʝBD|"`H\^`bĪƪҬԬԾԾ|hpXhT hhH hRh(hFh(hFjhR0JUjhR0J6U hQT6 hR6hRhQTjh]_0JUhU-;h]_h<jhw;0J6U hw;6hw;h}-jh}-0JU0Ԭfhz|8: >T`bd, ֶض Ըd޹|~vx»ĻŷjhhH0J6U hF6hhH6jh30JUhFh3hG`_ hh;}h_hAhKhpXjhhH0JUh hUv hhH="dn>ָƻ~>dl. B & F ^`gdj & F gdH$$gdgdHĽƽֽؽ$bd&(<z|xz$&`bFHLNz|~Z\*,FHLln.0~hG`_h7 jhhH0JUhjhhH0J6UhhH6 h{ihHhhHNHhKh_ hhHhHDjlnJLdf>@tvTLNz`bB2l:x  ~ >@BJdJLhjh 0J6U hA6 h 6h hYhAhG`_h9_jhhH0JUh7 hH hhH h{ihHhhH6Cdnz &044   |j ~%&*13gdHhj"PNPZ\ln&(DFbd "$2ŻhoqhG`_hoi hhHNHhhH6NHhhH6 h{ihHhhH6hh6jhhH0JUh7 hhHhH=24hnp(*x^`bV,JLDJT0 2 J  ޿ޣޟޱޛނ~hm{jhhH0JU h3ehH h3e6h3ehf"hAjhr0JUhrjhoi 0JUhoi h h{ihHhhH6hHhG`_ hhH hoqhH hoq6hoqjhoq0JU1 n   T ~    4 (*02xz2.&(*NV|鎳銆h;hqhubuh^]hm{hhh[:6jh0J6U h6h[:hD;hjhhH0JUhHhhH6 h{ihHjh;0JUh 9h;hAhf" hhH3VXh j  ""##,%|%~%>&P&0'2'B'D'''(( *"*&*(*8*:******h+/111d3f3z3|364»un h{ihHjh30J6U h36 h0'6h3h0'hG`_jhhH0JUhhH6hHh\i hhH hhHh hQjh@p0JUh@pjhWr0JUhWrh h[:hhHjh;0J6U h;6+64 5,6.60626^7`777779l:0;p;r;t;v;<.<=@@@ACDDDPGRGHHHHI6III^K{{{wwrmhm hO*F6 hm6 h 6hW6jhhH0JUh.2hEC hEC6jh,0J6U h,6hljhl0J6U hl6 hQ6hQhHhhH6 h{ihHhW6hH6 hhH hW66jh1c0J6U h1c6h1c(306`78v;@CTGHbKMjRTbdfhiiiii i iiiiiiigdH^K`KbKLLLL,M.MJMMM^NhNvNxN.O0OOOOO6P8P:QQ@QBQfRhRjRTTTVVW$XXXYY6YY2Z4ZŽŽ奡卉wjheW0JUh[heWhjhM#W0JUjhAs0JUh)hAsjhhH0J6U hUv6hhH6 h{ihHh5 h.2h;h hhHNH hhHhW6hW66jhm0J6U.4ZZZ\\\h^^__``bbb*h]\h]\5>*h)hnhAs hhH h`#6h`#jhw0J6U hw6 h\i 6hwhHjh20J6U h26h2h(Pjhk0JUhkhA^h3jh@60J6U h@66h@6heW&iiii i"i$iiil2pzwd{v|:Е$z4"6$a$gdL$a$gdX gdHijjllnnnnnooqrssssssLtBuurwtwxwxxxZ{\{b{\|t|v|||||v}x}Ƕ­¡❙∁}plhHjhhH0JUh]\ hhH hhq jhb3K0JUhb3Kh[ jh0J6U h'6hjh 0J6U h6 h 6h jh{0JUh\i h{hq jh$0JUh$huGch'hX (x}}}}}}}8ւ؂Fj|Š `ŒޏƐprtJΕЕ$N2˿䦢䇃hq h[@jhhH0JUh%;+jh:0JUh:h]\ h=h= h=6h= h}u6jho\0J6U ho\6ho\hh}uh]\hH6 hhHhLh8>hHhhH6024PRTXfʛܛޛ8:ĝ"ƞȞBD R.224zltvx ʰ̰fhRV|~๵jh1E0JU h1Eh1Eh1Eh1E6h1Eh}:h'hLhhH6hHh( hh`h=jhhH0JU hhHh3h36h3=RT\^ln BDXZ\ZNPV"`:N0𹵚 hv c6 h,e6 h]*6h,ehWChUvh p h|Kh|Kh.mhHjhhH0JUh(h(hH6h(h(6jhhH0J6U h{ihH hhHhhH626^4Fvb|D.  RV   gdH024@BDF6rtvjx^"VLNƺ˶ƺƲzrznnhG`_hhH6 h{ihHh`h= hhHhv chh6jh0J6U hv c6 h6hh\Bjh\B0J6U h\B6 h306h30jh;0J6U h_M6 h;6 h]*6 h,e6jh,e0J6U+\|Zx DF(*VXZtvX\^ ^`hj~ͺ;;ͱͧ͘jhhH0J6UhhH6NH hE6h4[hH h{ihHhhn;6hhH6hv cjhv c0JUhiZBh] hhHjhhH0JU<~NP>@XZnTV  ( * 8 :   b d     ` b         N r t   B D : <  hhH56OJQJ^JhhH6OJQJ^J hG`_5hG`_hhH5 h{ihHh4[h:h]jhhH0JUhhH6hH hhHh%;+; d  > p  J    $ j     L t   $$gdBV`VgdH $$V`Vgd:T`TgdH$$gd:gdH  " b    N t  F  . R 2! "# $ p- D8 ; `= j> f? h? j? l? gdH $gdH $$V`VgdBT`TgdH           * , . |       N P x # # $ $ X' Z' 2) 4) ) ) * * * H+ - - H. J. *1 ,1 82 :2 4 4 ɽh3h}jh}0JUh]hrhG`_jhhH0JUh hhHhh6jh0J6U h6 h!$6 hH6jh*0J6U h*6 hBv 6hBv jh=v0JUh=v14 4 5 5 5 h5 5 5 5 5 6 6 6 .7 P7 R7 7 7 \8 t8 d9 x9 z9 : : 4: : : :; <; ; ; ; ; ; ; f< h< < < > > (> h> t> > > > b? d? f? 𾭾jhhH0JUhUjhhLLhHjhhH0J6U h{ihHhhH56hhH6hG`_ hLL6jh_ 0J6U h36h_ h_ 6h3h_ hhHh3h362f? j? l? ? ? NA \A A A "B 6B :B C 6C :C $D 6D 8D D E ZG \G ^G G G H H *H ,H >H @H 4I 6I FI HI J ^K K K K K L L L L jO lO ɼꋆujhy0J6U hy6 h_6h_ hG`_6 h{ihH hThT hH6jhT0J6U hT6hThUjhH6 hUj6hUjhUj6hUjjhhH0JUhhH6hH hhH hhBv hBv .l? ? 8D ^G G L pO $W pX Y ^ _ a jb h Zq u w | t~ " X | h ̤ z gdHgd6rlO nO pO Q Q Q Q Q "Q FQ HQ JQ VQ dQ fQ hQ W W W W W W X X lX nX Z [ \ \ ^ ^ _ _ (_ *_ 6_ 8_ ` ` a a a a a a 0d 2d le e e e e f xh zh 2j 4j j l Ql Zl l 뼲իͫͫͧ͢뼞h31 hG`_6hH h{ihHhihi56hijhhH0JUhhH6hihH56hihH5hG`_ hhHhThT6 hT6>l p p Vq Xq s t &t ft w w Rx jx x x x x x ~y y y jz lz z z z z z z { { | | | | | | X~ Z~ l~ n~ r~ t~ ~ ~ ~ ~      J L b d ́ ΁ 6 8 ւ ܹܽܽܽܽܽܽhG`_ hhhhH h{ihHhrGyjhhH0J6U h316hhH6h31he=jhhH0JU hhHCւ ؂ . 0 T V ̃ ΃  V x z ~ ʋ  Ύ $ & ( L N X Z h j z | ʕ ̕ 8 : X Z j l . B t v P R f h r t ~ Ƥ Ȥ hhH5jhhH0JUh#\hrGyhhHNHh8hHhhH6 h{ihH hhHhG`_HȤ : d ĥ ƥ ̥ Υ إ ڥ   4 6 ڪ ܪ ު R T Z \ : L N   l n p v x T  ǹ}s}oh#jhW0JUhKDhWh~hD>h [jh;0JUh;h7"hpjh0JUhhh.;h;05>*CJ aJ hd5>*CJ aJ h.;5>*CJ aJ hdh#\h8hhH6hHhrGy hhH)z ܪ ު \ p V 0 f n h $ "a$gd$ $ "a$gd;0gd$$a$gdp$a$gd$gdH    ļ Ƽ     j l  ^ J T V `  2 > , . 0 J  b d ^ ɿɻ~t~plhI0hg)-jh l0JUh ljhm\0JUhm\hHERhg(<h$hw0h|&h7"hvkjhp hhWhK6h'jh}0JUh}h+mjh+m0JUjh[*0JUh[*h|shshKDjh#0JU)^ ` d f      \ ^  N P b  T 4 F H J b d V X , " p r d f P ÿÿÿӻ񳯳ǥۛh;05>*CJ aJ h$h hdjhh 0JUjhc0JUhkxh8h5hsThTh}Dhchb?hAChfhRI.hh jhb?0JUh|&hXBh ljhI00JU1 &  , J n * N R p 2 P T n ( * r  . J d  V X Z ( F n ŷݮݮŖ h9/h9/ h9/5h9/ h9/6h;0h5>*CJ aJ h6 h5h hTU6h;0hTU5>*CJ aJ h;05>*CJ aJ h9/h$5 hTU5hTU h$5h$hTUh$6h;0h$5>*CJ aJ 2 *  X  8   P z  *    $ & F!^`gdj9gdHgdjo "gdTU $ "a$gd9/ $ "a$gd $ "a$gd $ "a$gdTU x . B f ~ @   F H \ ^        6   4 6 r z  | hrGyhrGy hrGy6jhhH0JUhjohhHNHhhH6hHhT4. hhHhdhhTUhTU5 hTUhTU hWkhh1$ hWk5 hWk6hWk h9/6h9/h9/6h9/ h9/50  n   N z   $ & > @ P R ( *     : < B D * F d f       F H L N T V             0 2 F H h#\hhHNHh~hT4.h! h{ihHhhH5h /jjhhH0JUhhH6 hhHhHG `" b" # # 0# L# Z$ \$ $ $ $ $ % % % % & (& & & ~' ' ( ( * * + + p, , , , - - - - . T. 1 1 1 1 1 82 F2 4 4 5 5 5 5 8 8 8 9 .9 l9 9 9 9 9 : : : t; ; &= 2= @= B= R= T= зhZ h5hH hH6 h{ihHhhH6hhHhT4.hhH5hhHNHhJY hhHH 0# $ & ~' ( * D, p, 82 8 t; &= I ,K L M P Q R vV Z \ $ & F"^`gdH$ & F"^`gdj9gd2n$ & F!^`gdj9T= > > X? Z? f? h? @ vC D 4E $G &G (G TG I I I ,K :K L L L L L L M VM M M M N N DO FO TO P P P P Q Q R R T T T T vV V V W :X zX Z Z 2Z Z Z Z Z ^[ h'9hWhUihxChZhhHNHhy*hhH5hjbjhjb0J6U hjb6 h&r6h&rhAZhhH6hHhf hhH>^[ `[ [ [ \ \ \ \ p^ |^ X` Z` l` n` x` z` hc jc d d d d e e g h i i i j j "j >j @j Tj Vj \j ^j nj pj j hk vk k 0l pl m m Fo Ho Vp Xp Br r t h.\hxChHhHh#^jhR0J6U hR6hRhhH6 h{ihHjhhH0JUhxChH56hxChH5hhH5hhHNHhf hhHh6\ p^ _ a jk Zp q v { r   6 D $0a$gdHgd+AgdH$ & F"^`gdj9t t (t *t Hu Ju Zu \u u u u u v v v `x bx ~x x x x x x y y z *z { { { { {   ́ P 2 p 4   " $ ÷ïhhH6jh0J6U h6hhAZhBhH6jhB0J6U hB6hBjhhH0JUh+AhhHNH h{ihHhhH6 hhHhH6$ · Ї p | ސ t v 2 4 N š \ \   ¡ ġ , . J L N P 0 2 > @ Z \ " $ L N n hhHNH h{ihHhhH6jhhH0JUhHh;0hH>*CJ aJ h;05>*CJ aJ h h#fM6h#fMh#^ hfM6hfMhS hhHh\;n p ި v x z | r t Ұ ڲ  ȴ ^ Ľ ֽ $ d z | & V X B V  B z 0 2  N ʬhhH5 h26hMjhr0J6U hr6hrh2hhHNHhhH6hHhxCh+A hhHjhhH0JU@ P D * |  X T D  j ` b  t gdV$$gdtgdH   X Z l n t v . 0 B D  R L h " $ 6 8 : h$\hR_jhhH0JUh~hH6 h{ihHhhHNHhthhH5 hhHhhH6hHG: j  @ r t x J L ^ ` x  2  J L L N  l n ` t 4 $ & P      . Z j & b      < l ÿhwVK h,G6h,G hT6hT hhC[hl1hh.\hC[hOh 2hhH6hhHNHhHhhR_jhhH0JU hhHhYx;t v F @     6   N  " .  $ $ $ % & P' ' $$gd$\gd/gdHl  > N T ` j     X Z              H  P  ! ! " $ $ $ % % & & & & & & P' ÿݓ݋݋݋hhH>*hhm/hH6jh0J6U h6 hZ6 hJ6 hm/6hm/hQhhHNHjhhH0JU hhH hhl1 h,G6h,GhHhl1hh6P' \' (( f( ( ( + + , ~- - .. @0 F0 0 0 84 4 4 4 5 6 F6 6 8 8 8 9 9 : : |< ~< < < < < = = B B B B B RC C C C C ,D zD D .E 0E F ½׹ϫƖ𒎒hhhQh4h hh&)jh&)0JUh&)jh `60JUh `6 hS@6hS@hhHNHhHhR_hBjhhH0JUhh$\ hhHhhH>*6' h( ) x* , 0. / / H0 0 1 @3 8 : ; < < = |> h? @ A dB C D 2F G H @K gd$\gdHF F bF dF nF pF F F F $G H H vI xI L L M "M M M N N N N &P (P P P NQ PQ Q Q R U U U U W W [ [ [ [ "] X] ] ] ] _ _ _ _ (` *` b b b hNjhN0J6Uh&SXh&SXh&SX6h&SXhU6hUjhzM0JUhzMhJcc hhfahfahHh_UhhHNHjhhH0JUh hhHhCt8@K L N (P V^ x^ ` b c d d g dk l o o p p "r r s t y J{ ^{ $ gd-_gdm+gdhgdHb b e g g (h *h k k xl l l l Dn Fn n n p p $q &q q q q q q q r r r r t Jt Pu Ru $v v v w w x *x .y y y z } } ~ ~ <~ |~ ~ ~ ~ ~   뽵hFhhH6h`khq hq hH6h/hH6h/h/6h/h hhwxhhCthhHNHjh0JUh hhHjhhH0JU9 ƀ  6 T V ڂ $ D V x ̈ Έ ڊ   B D * , ^ j ڍ ܍     @ B x z  ď  ` ƾƾh.}h 5h.}h h 5h h 5 h5hh3h bh/Nhh:h6 _ h6 _5jh5O0JUh5Oh5O6h5Oh`8hG hHh_0 hhH8$ ^ ҄  L x "  p R Έ R ҉ " | ̊  D  & F#gd/N & F#gd6 _D Ћ  X ڌ , \ ^ ܍   B z ď ` ؐ  b  SS^S`gd gd ^gd  & F/gd h^hgd & F#gd/N ֐ ؐ   ` b : <    $ ( r t       f h   " $ N P Ę  V d f ĽīĢĽīĖ hj?hH hj?6hj?hHhhH6hhHNHjhhH0JU hH6 h{ihH hhHh h h'_5h'_h'_5 h'_5h'_h.}5hh'_h.}h.}5h.}4b <  ( t  f   b ¬  $a$gd3NgdHgd  SS^S`gd f  : l ~ r " ` Ң   b ¬ r t  8 < h j α б ұ Ĵ ƴ . 䮤}h3NhX{Y6 h3,6 h =6 hX{Y6 h3N6 h3N56h'_jhr0JUhrhFjhhH0JUh[_bhH6jh[_b0J6U h[_b6h[_bhj?hH hH6hhhH6 hhH1 B v x ֮  : < j į $ Z  H x z ұ  6 8 $a$gd3N8 n   H v ̳ γ 0 b ƴ " N P ~ е  h gdHgd-_$a$gd3N. 0 2 @ X z B   . 0 T V x z | ~ t       " \ ^ z | J ` r t 2 4 " . b d r t   0 D 𾺳𾺳𾺳𾺳hhH5h;0 hh7h7hH h'_6h'_jhhH0JU hH6 h{ihHhgmhhH6 hhHhhHNHBh ~  > N l z   " J ^ j  & F#gd E & F#gdgmgd$$gdgmgdHj |   ( < J ` t 6 P " @  < 6 F gdH$gdMz0gdHgd & F#gd ED $ 2 8 :  h j l @ B  , . 2 d P d z | * , þ혐 hNhNhNhN6hN hN6 h&6h&h&6h&h_hm'h E h]6h]hhHNHhhHH*jhhH0JUhhH5hHhNGK hhHhA6F 0 > , 4 @  *    N ( z      r v# gd\$'gd5gdMzgdH  Z \ & j Z \ & ( J T ^ `   T V        8 ( * 6 8 @ B j hwh_0jhhH0J6UhhH6 h{ihHjhQ0JUhQhcWhhHNHjhhH0JUhhHhBhHH*aJh* hhHhm'8j . 0   f h r t v     <                      H! X! Z! " " % && ) ) ) ) ܤzhhH6NHhHhS 'jh_U0JUh_Ujh2|F0JUh2|FjhhH0J6U h{ihH hUv6hoho6jho0J6U ho6hojhhH0JUhhH6 hhHh&)0v# (& ( "+ + + n, , , &- ^- h5 8 l; r< < C E JI J J O S V V VY Z B\ gd (wgd$$gdS 'gdH) T* V* l* n* - ./ T1 V1 \1 x1 1 1 B2 2 2 2 D3 5 5 5 5 8 8 : `: &; (; = T= > > @ @ @ A A C C C E E G 6G 8G HI JI 鮪鮪}v h}:hdh}:jhd0J6Uhdhd6 hhr<jh40JUhr<hdhHhwxh (whhHNHhGjh~.0J6U h~.6h~.jhhH0JU hhH h{ihHhhH6.JI I I I &J J J BK K N N P P P Q Q Q S S U U U V :Y PY TY VY Z Z Z Z B\ \ ] ] _ F_ ` ` J` Va Xa ^a za Rb Tb Zb vb c c d d d d d d e e e $f &f >h @h h i 0l bl m 8m üϭϭ h{ihHhhH5 hh4h4hHhFHhhH6h`kjhhH0JUh hhHNHh}: hhHDB\ ] ] L` ld g Rj :m Lm o s .u ju vw y *y { ~ 4~ r  ܆ Z J gd2gda]QgdFHgdH8m q .q 0q s s Ft zt *u ,u v v @w Bw px x { { } } } }   . b t ̄ Ȇ ֆ V X Ή & < > @ d v l z | ʎ ̎ F huhH6 hu6huhu6huha h{z6h{zh{z6h{zhj}5h{shhHNHh hhH5jhhH0JU h{ihHhhH6 hhH8F H J d ԏ 8 N ԑ ֑    Ԗ   , . B ~ }yqieahj}5hFIzhFIzhj}55hFIzhFIz5h9Mh!h8h86 h?236h?23h?236h?23h8hD\ h9Mh9M h9M5jh=hHUhH h=hHhuhhHNHjhhH0JUh{zhhhH5 hhHjh90JU&J d 8 N    .     & Fe^egd9M  & F^gd&gd& & F^`gd&  & Fh^hgd&$ & F^`a$gd&gdFIz  & F^gd& ^`gd9M^gd$gd l n   T R T  D F H b d ~ " R T \ ` f * ƿܷ~zsn h*65 h*6h{zhXWhh$Ia hW5hxhFIzhWh7%h7%6 h7%5h7%h7%5jh=hHUh7%hH hhHhhH5 hh9M h8h&h{zh8h&h&5h*6h&hh!hj}5+ H d T V X Z \ ^ ` b d f Ҳ Բ ֲ  & F^`gd+# & F0^`0gdFIzgd*6  & Fh^hgd*6gd$Ia  & F^gd7%gd7%^gd$gd V * в Ҳ Բ ֲ д ܵ ޵ 6 8 4 D F  , l ^ ` n p   N V Ŀ}y}unu}n}n h hHhHh(  hhHh hH5 h$lh$lh9Mjhi`0JUh2#hi`hi`h$l6jh$l0JUh$l hH5 h$l5 h+#h+#h+#h+#6h+# h+#5h+#h+#5 hDAhDAhDAh_yhFIzhXW)ֲ ޵  B  > < p t , f gd$; $$$a$gd$gd"gdH^gd $gd $ & F^gd$l$gd$l  & F^gd+#gd+#V X  \  t v     : @ D F 6 8 : <  n p j l ɿɿɺɺ֡ h/[Fhjbjh/[F0JU h/[F6h/[FhjbjhhH0JUh" h:6hhH6NHhhH6 hH6hHhhHNHh{zjh hHU hhH h{ihH6  t v j l  B D F 6 n p * J L D F h 6 º°hp<h$h( h$hH5NHh$h$5h$hH5jhhH0JUhhH6NHhhH6 hH6 h{ihHhH hhH@f ~ : R  d p 2 L gdHgdoZTgd) $$$a$gd)gd$;6 8 h  8 : t v Z \ ^ " $ * B P R  0 J L r t ĹhhH6 h{ihHhhHNH hh)h/gh)hoZThHh Hhhh+Dh)h)5 hoZT5h)hH5 hhHh( h$<   z | ~ 8 R   " $     L 4 V X D F b    , . ˾˺˶˺ˮ˶˕˕˕ˑ˶h\nhcPhhHNH h%}hH h%}6h%}hq h5hHh4jhhH0JU hhHjhhH0J6U h( 6 h{ihHhhH6hhH6NH7 ` X  d        \ R *    < 6" X" % B) - / 3 5 gd =gd!(gdH.   L N @ B   b    X   V   . , . J L v   : ~     $ 4         ( J Z ^ d    * j  䰬ܝhj h%} hhObhObhHh&chX5[hhH5jhcP0JUjhX5[0JUhEh.-h9jhhH0JUhFIzhcP hhH< Z       n p     $ $ % & & @& B& & & B) D) R) T) r* t* * * * * N. d. / / / 3 3 &3 (3 3 3 p4 r4 5 5 5 5 6 6 6 9 9 f; h; d< p< "= .= = = = = ^> r> > > > ? hhH5 hj 6hj hH6hj h%}6h%}hhHhhHNHhhH6 h{ihH hhHh =F5 6 : P< "= = ^> > 2@ A B C K `N N N O :O pO O T V (Z \ d^ `gdH $$`gdC\ $$gdC\ $$gd =gdH? 2@ @@ B@ A B BC DC tC C HD JD D D lE xE zE |E E E E F NG zG K K tL vL `N O Q Q Q Q S S S S *T ,T :T v y y y y y y y y z { { { { } } d f n r x z " $ ֆ   f h j   ʑ Ȓ H ܔ ޔ & (      hh}6 h}6 hH6hhHNHh* UhH6hHhhH6 h{ihHhFh* Uh* U6h* U hhHF( " ~ T ƨ L 0 ­ < | ̹ $$`gdUo$$gdUo $$`gd \$$gd \$$gd>r6`gdH $$`gdMF-$$gdMF-gdH ~ V Ԥ ֤ z | X ħ ܧ L N , . 0 & ( : ү ԯ   j x |  f 赱h`khhH5 hG>hHh>r6h*hH6 h'96 h*6hG>hH6 h{ihHhHhhhH6NHhhH6hhHNH hhH<̹ " p ĺ  f h `  B , l gd]VQ$a$gd#8$$gd*gdH`gdH $$`gdUo ( d f h N < > ^    . ` b ~ N P R T \ ^ < l hhH6NH h{ihHhm_hXhahhH6hhHNHhLg hghghg hH6jhg0J6U hg6hhHhQvz hhHh#8;l   V  j p d v x L ~      & p    hF;h jhO0J6U hy6 hO6jhi0J6U hi6 h?6 h:h?hiJh4 h:6h: h=V6h=Vh1$h@wn hjq6hjqh*6h]VQ5>*hH hhHh]VQ2   ^   Jgdjq $ d a$gd $ d a$gd d gdgdgdH $0a$gd*6$a$gdF;$a$gd1$$a$gd]VQgd]VQ : X rtv468ftln   Z \ ^      ½疒wplpe h{ihHhUv hhHh*6hH5>*h? hP6hPhP6hPh8xhF;hF;6 hF;6jh0J6U h6 h!6 hT6hTjh0J6U h6hBjhB0J6U hB6 hy6hyhF; hiJhiJ'  (         $HJvxhp02XϽӜӜڐڈ| hV^hH hV^6hV^hV^6 h4!mhH h4!m6h4!m h*6hH h*6hjqhh>* hhh7h*6h5>*hHh hhHhV^ h{ihHh)cShH6 hH6 h6hhH60.N `f ^  !F#v##$%x&'()*gdFd gdHgdWgdH f^    ! !t#v#######$$%%%&&J&L&h&p&r&t&X'''''8(( +"+J+L+Z+\+`+,,,Ӵӽӽӛӆӧςhwyh`phH6 h`p6h`ph`p6h`ph)cShH6hhH6 hW6hhHNH h{ihH hFdhFdhFdhH hhH hh h6h hH6 h08D6hV^hJ6h08D1*`+2444545X5 99^;;<>L??.A&B(B4BCEE$a$gd7gdHgdWgdg$a$gdg$a$gd j$a$gdH gdH,*-//0011j22222222 334d4f4444N5T5V5X556D678889 : :::<<<<>>J??,A$Bڵ֭֩џֱֱ}}hg hhgh`kh`p hhHh jh j6 h16 h`p6hHh1hbNh hFdhHjh j0J6U hFd6 h j6h jhRh djh d0J6U h d6 hwy6hwyh_y1$B&B(BzDDDEE"EEEEEfFFpGIIJJJJKKKKMRMTMVMDNFNHNJNROvOOOPPPZPP|x|thtCh4!mh  hWhWh8|hW h 6jh 0J6U h 6 h$16jhX/0J6U hX/6 hb6h7hbjhg0JUh`p h7hHhdSh#P h76h7 hhH hgh1hg)E GrGJKVMJNOSS,SSTFUFVrVmr6t8tPt $ ;Ka$gddS $ ;Ka$gd ;KgdHgdW$a$gd#Pgd7gdg$a$gdggdHPPRRSSSSS*SZS\SSShTTFVVVpVVVVVVzW|WWWdXfXhXjXXXX2YZ\2\J\L\\]].]^D`F`aذȬ|jhJO0J6U hJO6 h[6 h|~6 hu/6hu/hFu%hFu%6hFu%h[hhHNHhhH6 h{ihHh7h8|hHh) hhH hghH h h h4!mhWjhtC0JU0abbTc6e8exeeee(fBfNffggjhphhrjj^k`kkkkllBmrmmmmmnHodoozp|pqqrr6tŪɥš~ttjhI0JUhhIhs5 h'A6h'AhHjh+_0JUh+_ h+_6jh8|0JUjhFu%0J6U hFu%6h8|hFu%hFu%6hFu%jhfw0J6U h8|6 hfw6 hY6 hFz6 h|~6 hu/6,6t8tPtvvww"wx,xpx{| }}8}4~@~  2p4bdfh‚Ђ"df~„ޅ4Nhxz½{{hChI h>6h>h*hoZTh; hhHh(oh(o>* h+Th+T hkWhkWhkWh h6h#P h+T6h+ThH}h}}5hv ho6hoh*6h(o5>*h(oh*6hdS5>*hdS/Ptww"w X2p4dfh‚ċgdH$a$gd>gdZ ;Kgd(o $ ;Ka$gdo $ ;Ka$gd(o $ ;Ka$gddSzR‹ċLN ޒ2*,ȕ\̻̪xxtm hC/hC/hGjhC/0J6UhC/jh0\0J6U h0\6jhQ0J6U hC/6 hQ6jh)0J6U h)6jhiA0J6U hiA6hHhiAh.HWh'A hI6hIhI6hIhBhC hC6*rФ*D\@gd=] $ & F9a$gdgy$a$gd!$a$gdO $a$gd0\gdH B68<΢Т:Pd RTƭVrPr Llʵ¶ǾǾ ht6 ht5hth}j h>6h> h6 h!6h! h^h6h^hhh`kh*hhH6 h*6hO hH6 hO 6hO h hhH<.b¼ *,N,@BDZ\^rZ\B&<>N04Ll LPj ,.PĿĻĿh|h7>+6h7>+ h7>+5h*6 h{6h{ h'55 hgyhgy hgy5hHh'5 hgy6hgyhgy5 h{5hgy ht6htCPf@RV,8z^lnJVXjn$(>$*vx ºº­ h{ihHhPhH hhH hiYhiYh3-h{6 h\6h\h\6h\ h3-5 h3-6h3-h3-6 h\6h\h3- h76h7h76h7h7>+ h7>+578l|~prtvx$a$gd<$a$gd4VgdM,_$a$gdM,_$a$gdM,_gd=]gdH6jl~2lRDv"$z.4>Ttż|xs h 6h hsjh 0J6U h 6 he6hehehe6h> h> 6 h> 6h> hb 6hb h7 h@G6h@Gh?) h{6h{hM,_ hM,_5>*hHhV hhH h{ihHhhH6-t> P R  & ( T f h  6FJ,<>npxnt8|ȼ{wrmarmjhm0J6U hm6 hQ6hQh%h<h<6h<h|hM,_5>*CJ aJ h|5>*CJ aJ hM,_ hJChM,_ hJC6hJChJC6hJCh/h/6h/jh/0J6U h/6 h 6h h 6h jh;.0J6U h;.6&|~##$$%,&8&f&'')h))).*8*<***~yuquququidud hnl6hnlhnl6h*hnl h6hxGhjh0JUhbH2 hbH25h|h)5>*CJ aJ h|5>*CJ aJ h hM,_ hch<h)h)hc6 hc6hc h<6h<h<6h<h%hm hm6jhm0J6U'^00117C@FPHNJZOlP$RYYZ2>| & F) ;Kgd21 ;Kgd b & F( ;KgdD ;KgdM ;Kgd) $ ;Ka$gd|*+++8+++@/\0^01112622334577789 : :z>|>~>>@ @`AAAAA~CCFF@F۾㾹גznjhj90J6U hj96 hO6hSjhK-K0JUhK-KhI`jh0JUhjh0J6U h6 h*6h*hfjhM0J6U hM6hhMhbH2hDhxGhM hnl6hnlhnl6hnl+@FFLHNHPHDJJJLJNJ2NTOVOZOhPjP R"R$RUVUX YYYYYZZ*\f\]] _*_:____jb$dJdƺƺƺƶvrhhehe56heheh,56heh,5h, hT*5hT*h|h b5>* h|5>*hhNh bhfhBjhN0J6U hN6jhw`0J6U hw`6 hS6hOh|6jhs0J6U hs6 h|6(JdNdffff6kkkklllm mmnppppppppqsssssstuu uvvwpxzxxxxxyy4z{{ h] 6h] h`$6 h`$5 h} 5h`$h`$5h`$ hS6hShS56hh;hh;6hShh;jhh;0J6U hh;6 h>R6h>Rh>R6h>RhRmOhRmO6hRmO h'"6h'"he1{{{N|d|||~~~Blpʀ΀rځ,.(4.̇ ԉB4Ҏ>LؑP0>,¾걭h#ah\h\6h} h\6h} hc6h-hch\ h'm6h'mh hML6hMLhML56hMLh] h] 56 hMLh] hfh] h] 56 hML568,02T~8:<>XZħxz| x~þַ~zupuk_jhzh0J6U hzh6 h} 6 ha6hD hDhJjhD0J6U hD6hJ hJ5 hJhjhJ0J6U hJ6U h5 hD5 hhVjh0J6U h6 ha*6 hp)6 h216 h215h h#a6h#ah} #Majci Bo~joj na tome. A suze na rastanku pri odlasku iz crkve i pjesma  Zbogom, zbogom zbogom Marijo i s nama, Marijo , neizbrisivi su trag punine hodo aaa, milosti Maj ine i obeanja da emo opet i opet vratiti se Majci da nas krijepi, ja a i nosi kroz ~ivot, na putu do susreta s Njezinim sinom, Isusom Kristom.  Anamarija Lovni ki;  Hodo aae na Mariju Bistricu tradicija je koja se u naaoj obitelji prenosi s generacije na generaciju. Ja pjeaa im od svoje aeste godine. Sa svakog hodo aaa nosim nove uspomene. Mi znamo joa dosta dugo poslije povratka razmjenjivati i usporeivati do~ivljaje. Put nije nimalo lak, ali kada imaa volje niata nije teako jer znamo da nas naaa Majka uva i da nam daje snage da neozlijeeni doemo na Bistricu. A ponekad ni vrijeme nije na naaoj strani. Zna biti i obilne kiae koja dodatno ote~ava put, kao i sunca koje pr~i pr~i cijelim putem. No kada se stigne na odrediate sve se zaboravi. Hodo aae na Mariju Bistricu zavjetno je hodo aae naae ~upe. Marija Bistrica je svetiate koje svakako vrijedi posjetiti. Ja osobno jako volim sudjelovati na tom hodo aau i ii u dokle god budem mogla  Gordana Pehnec Pavlovi;  Za moju obitelj hodo aae majci Bo~joj Bistri koj jedan je od najva~nijih dana u godini i eka se s velikim veseljem i uzbuenjem. Naravno, svi se veselimo dru~enju s prijateljima, ali prije svega s Majkom Bo~jom Bistri kom. Kad zazvoni zvono naaeg Sv. Mihalja koje nas zove na jutarnju svetu misu, srce zabubnja, a suze radosnice virnu na oko. Vrhunac do~ivljaja je dolazak pred oltar Majke Bo~je Bistri ke. Stopi se pjesma s molitvom, umorne noge, a srce prepuno. Ljubav i molitva, zahvale i molbe ore se kroz pjesmu hodo asnika koja ori do neba, a suze umivaju radosna lica. Prekrasno! To se mo~e do~ivjeti samo kad si romar! Zahvaljujem dragom Bogu i Majci Bo~joj Bistri koj za ovo hodo aae, kao i za sve pokojne romare koji su nas nau ili astiti svetiate Majke Bo~je Bistri ke i vjerovati u mo Njezinog zagovora.  Ana Zubak  Novak;  Ve dugi niz godina u srpnju ustajemo prije 4. 00 sata ujutro i pripremamo se za prili no dugi put. Putem pjevamo pjesme koje posveujemo samo Njoj, naaoj Majci Bo~joj Bistri koj! I tako u pjesmi, molitvi i dru~enju i ne osjetimo umor i napor. Kad napokon iza zavoja ugledamo prekrasan prizor crkve okupane u suncu, padnemo na koljena sretni ato smo, evo, opet skupa, mi i naaa Majka Bo~ja Bistri ka  Kraljica Hrvata. I znamo da emo doi i druge godine, i one druge, i one tree. Sretni i veseli, molit emo i pjevati naaoj Maj ici koja nam daje snagu i atiti nas od svih nevolja.  Zdravko Radi;  Pri Mihalju se skupil prili an broj ljudi. Kratka misa, pa put pod noge. A onda u aumi!?! U ovom klanjcu blato, pa i u onom dalje...Gle, i u treem je isto tak! A na livadama?!? Em je sve zaraslo, em je sklisko! Sva srea da je Plasia ek blizu. A onda kad sam iza zavoja videl bistri ku crkvu, kad sam se kleknul i pomolil, kad sam pjesmom oko oltara osjetil ugodu i ponos, kad me je  Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata dirnula u srce  sve one teakoe i dileme na putu postale su lijepe uspomene. A povratak? To je samo stvar tehnike  tak se doma morame vrnuti. Ko zna kak bu druge godine?!? Mo~da bu kiae i blata, mo~da bu sunca i vruine. Kuanja i dilema svakak bude, ali pak se bume skupili i iali na Bistricu da majci Bo~joj odnesemo komadi svoga zavjeta i svoga atovanja.  Goran Cvetko;  Bistrica!, Hodo aae kao svako drugo ili ne? Bistrica je jednom godianje i ne propuata se. Kada kreea prvi put ini se teako, ali uz pravo druatvo i malo dobre volje te par kapi dobre prigorske kapljice nije. Zaato pjeaa im na Mariju Bistricu? Prvenstveno zbog vjere i dru~enja. Kad propjeaaim pola Medvednice i natrag, osjeam se nekako sretno i ponosno, hvata me neki osjeaj sree i zato joa jednom ponavljam  Bistrica se ne propuata. Ozana Novosel; Prvo hodo aae na Mariju Bistricu bilo je kada sam imala 9 godina. Ne sjeam se svih detalja, a ni osjeaja kada sam prvi puta stigla pjeaice do svetiata. Najzanimljivije mi je bilo mnoatvo ljudi koji hodo aste s osmjesima na licu. Prvi sam puta ubrala poljsko cvijee i poklonila ga Majci Bo~joj. U kasnijem razdoblju dogaalo se da ostanem na moru i ne poem na hodo aae. No tada sam ponovo osjetila potrebu i ~elju da krenem pjeaice, sa svojom gra anskom ~upom, starija, zrelija i svjesnija tog puta, tog branja cvijea po aumi, svih tih ~uljeva i znoja po putu, svjesnija vjere i smisla hodo aaa. Imam zavjet Majci Bo~joj i Bistricu ne propuatam ni za ato. Uz vjeru i dobro druatvo te pjesmu po putu i po najveem nevremenu nije teako ii. A osjeaj i do~ivljaji prate me cijelu godinu. Ivan Pravdi; Za mene hodo aae na Mariju Bistricu ima veliko vjersko zna enje. Od malih nogu, to nije, sa nepunih sedam godina sam krenuo svake godine hodo astiti na Mariju Bistricu i do svoje 27. godine sam propustio samo jednu godinu. To je jedna lijepa gra anska tradicija, kako za mladu tako i za stariju populaciju. Prenosi se sa generacije na generaciju ne mjenjajui vjerske ili druge vrijednosti. Sam polazak iz crkve sv. Mihalja u Gra anima je jedan poseban do~ivljaj. Pjevanje romarskih pjesama i povorka od preko sto ljudi nikoga ne ostavlja ravnoduanim. Dru~enje tijekom hodo aaa uvijek je veselo, bez obzira na vremenske uvjete i naporno hodanje od skoro osam sati. Sam dolazak na Mariju Bistricu i ulazak u crkvu ja bih nazvao jedinstvenim do~ivljajem, a vjerujem da veina hodo asnika dijeli moje mialjenje. To su trenuci kada i stari i mladi puste suzu. To su suze radosnice, koje krenu kada romari prvi puta ugledaju lik Majke Bo~je Bistri ke. Te nas suze svake godine ponovo vraaju na Mariju Bistricu. Zbog toga je svake godine sve ljepae vidjeti veliki broj mladih koji nastavljaju staru tradiciju. HODO A`E NA KRALJEV VRH Za blagdan sv. Tri kralja odr~ava se tradicionalno gra ansko hodo aae na Kraljev Vrh  selo u Hrvatskom Zagorju. Polazak je s Dolja u ranim jutarnjim satima. Pjeaice se odlazi do obli~nje ~i are, kojom se putuje do gornje postaje na vrhu Medvednice. Ponovo slijedi pjeaaenje niz zagorsku stranu, sve do ~upne crkve na Kraljevom Vrhu. U crkvi se odr~ava misno slavlje, na kojem sudjeluje i HSPD Podgorac iz Gra ana. Nakon sv. mise slijedi okrepa i povratak u Gra ane. Povratak kroz zimsku no preko, esto snijegom i ledom okovane Medvednice nije lak, ali upaljene svjetiljke i bo~ine pjesme svemu daju dodatnu dra~. Na hodo aau sudjeluje pedesetak, a ponekad i viae romara. JURJEVO Oko Jurjeva, u mjesecu travnju kad su vinogradi bili puni soka, Gra anci su posebno na donjem dijelu vinograda, palili vatre sa starim i vla~nim drvom, koje je slabo gorjelo, ali je davalo puno dima. Taj je dim branio vinograd od mraza. Paljenje je postupno prealo u obi aj, pa su se za Jurjevo po eli paliti veliki krijesovi. Uo i Jurjeva, gra anski su de ki iali na brijeg zvan Gra ec i palili krijes. Nasjekli bi drva, te formirali sto~ac i zapalili vatru. Uobi ajeno je bilo rivalstvo sa okolnim selima, a cilj je bio napraviti ato vei plamen. Oko krijesa se plesalo kolo i pjevalo: "Jurke z Markem krijes nala~e, koga nebu navi krijes njemu bude z bora lijes& " Obi aj paljenja krijesova gubi se nakon Drugog svjetskog rata, tako da ga se danas sjeaju samo stariji Gra anci. SVETI MARKO  MARKOVO U travnju mjesecu, na dan sv. Marka, odr~avao se blagoslov polja. Nakon sv. mise procesija je iz crkve poala do prvog polja. Na polju bi ~upnik blagoslovio mladu paenicu i po~elio dobar urod. Posljednji blagoslov polja u Gra anima, zabilje~en je 1963. godine;  ...25. travanj 1963. godine...Markovo  procesija i blagoslov polja u kapeli u Gra anima, u pola 7. ujutro, obavio o. Stanko Tur i.  Iako je obred blagoslova polja mo~da nastavljen i kasnije, za to nema nikakove pismene biljeake, pa ga je nemogue potvrditi. Osim toga, s vremenom je izumro jer su gra anska polja pretvarana u graevinsko zemljiate, te je potpuno izgubio svoj smisao. MARTINJE Kao vinorodni kraj Gra ani su odavnina bili mjesto na kojem se slavilo Martinje. Tradicionalan obi aj u kojem se moat pretvara u vino, odr~avao se u klijetima ili kod kue. Bio je to muaki obi aj, na kojem je glavnu ulogu imao biakup (biskup), iju bi ulogu preuzeo jedan od prisutnih. Bilo je va~no da je doti ni dobar zabavlja  i govornik. Obred kratenja moata po starom gra anskom obi aju zapisao je Marko Kos prije pedesetak godina te ga ovdje donosim u cijelosti. Obred se sastoji od vinskih litanija koje govori biakup, a nazo ni odgovaraju. Nakon litanija slijede vinske molitve i kratenje moata, koji se tim inom pretvara u vino. Kratenje moata po starom obi aju Vu ime trsa oca i sina grojzdjeka i duhe vinske  Amen! Gospodar dobar dan Gospoa vse jednak. Gospodar primi nas, Gospoa posluhni nas. Gospodar okrepi nas, Gospoa podvori nas! Kr mar ti naa vinski  Poslu~i ti nam Kr marica dvorkinja  Poslu~i ti nam Duha naaa vinska  Poslu~i ti nam Dobra kapljica  Zadovolji ti nas Dobra duhica  Zadovolji ti nas Dobra glava z rizkaaom  Zadovolji ti nas Dobra govedina z renom  Zadovolji ti nas Masno zelje z slaninom  Zadovolji ti nas Dobar boapor z paprikom  Zadovolji ti nas Tusta guska z mlinci  Zadovolji ti nas `opani puran z ciklom  Zadovolji ti nas Dobra pe enica  Zadovolji ti nas Dobra aalatica  Zadovolji ti nas Dragi peharec  Zadovolji ti nas Draga holbica  Zadovolji ti nas Dragi sajtlek  Zadovolji ti nas Draga kupica  Zadovolji ti nas Draga uturica  Zadovolji ti nas Dragi barilec  Zadovolji ti nas Dragi peharec srabljivec  Zadovolji ti nas Dragi grojzdek  Pomozi ti nas Draga jagodica  Pomozi ti nas Draga roj~ica  Pomozi ti nas Dragi dupli njak  Pomozi ti nas Bratec peharec  Pomozi ti nas Sestra majoliko  Pomozi ti nas Od slaboga brajna  Oslobodi nas Od zlo estoga zraka pri trseku  Oslobodi nas Od ledenoga mraza  Oslobodi nas Od trsne uai  Oslobodi nas Od filoksere i peronospore  Oslobodi nas Od leda i tu e, kad bude vrue  Oslobodi nas Od senjavanja trseka  Oslobodi nas Od blatnoga kopitanja  Oslobodi nas Od zlo estoga kucanja  Oslobodi nas Od preoatroga jezika  Oslobodi nas Pred vrati akati  Oslobodi nas Od nabijanja z lonci i ranjgleki po glavah naaih  Oslobodi nas Od prazne posude  Oslobodi nas Od praznoga poli a  Oslobodi nas Od prazne uture  Oslobodi nas Od prazne butelice  Oslobodi nas Od smrdljive roj~ice  Oslobodi nas Od pesje govedine  Oslobodi nas Od vrane pe ene  Oslobodi nas Od trde bicketine  Oslobodi nas Od nekosanih pr~olic  Oslobodi nas Od drvenjaka delanoga  Oslobodi nas Od direktora i tuduma  Oslobodi nas Od hrenovoga vina ljutoga  Oslobodi nas Od sirkovoga kruha  Oslobodi nas Od pepelove gibanice  Oslobodi nas Od prismujene pe enke  Oslobodi nas Os sakoga prikuzmenoga jela  Oslobodi nas Od lopuhove aalate  Oslobodi nas Od bobove kave  Oslobodi nas Od praznoga lagva  Oslobodi nas Od ogavnog bu kuriaa  Oslobodi nas Od starog gulaaa  Oslobodi nas Od smrdljive aunke  Oslobodi nas Od spavanja pred stolom  O uvaj nas Od policajne kmice  O uvaj nas Od babine alape  O uvaj nas Zmo~na jakost vinska  Budi z nami saki as Zmo~na krepost vinska  Budi z nami saki as Zmo~na kora~a vinska  Budi z nami saki as O kr mar koj odnaaaa flaaice  Smiluj nam se O kr mar koj odnaaaa kupice  Smiluj nam se O kr mar koj odnaaaa zdelice  Smiluj nam se Kr mar ti naa vinski  Okrepi ti nas Kr marica dvorkinja  Okrepi ti nas Kr marka veselkinja  Okrepi ti nas Prosim Vas... Ti nas dragi na viek prosia, da bi se gustokrat k tebi navra ali i da nebi bar onda mrmljali, kad ne meaaa vodicu u vin eko, jer zbilja imaa i prav, mi smo grieaniki koji na viek gundramo i nigdar nam ni prav. Mi te vezda molimo, oprosti nam, jer se i ti staraa i brinea za nas, da nam prejaka kapljica nebi vudrila ni v glavu ni v noge i da nam nebi pomet naau isto poaeremetila. Prosimo te... Da nam na viek daa istoga i nepokvarenoga vinca, brez sumpora i brez sakoga drugoga gifta. Joa te preponizno molimo i vse na kle ei koleni okol tebe hodimo, da ne nama ea duhana i s tim nas reaia skupljine kaj ti je duhan i brez tega preskup. Mi se u te upamo da toga vsega delal ne bua, a mi ti pak zato bumo obe ali i rie  poatenu dali i obdr~avali , da se bumo do kraja regula dr~ali. Kra enje moata po starim navadama hrvatskim Dragi moatek! Polak se velike muke i brige okol trseka naaega, da te nebi zatrle kakve kaatige, vu vekove nom strahu pred mrazom i tu om ledenom, se vuz muku i vru i avic elom, ipak smo te sre ne dobili, zmazanoga i gustoga, svim mogu im natepenoga. Dragi moatek! I tebi ni najbolae bolje, dok su te greatali, gazili i preaali, da su ti se kosti pucale i poklem velikoga vra anja, apricanja, mazanja i ga~enja, mrcvarenja i mu enja, po eli sme te piti, a ti bok e si se zmu eni v ~elucih naaih po el buniti. Komu si baa mogel, njemu si i naakodel. A svi pak greaniki koji su te brez mene po eli tak gustoga piti, gustokrat su morali iti za hi~e i kleti se skriti. Dragi moatek! Pak od denes, da toga viae nigdar ne bua delal, ime ti pravo bumo dali, krstili te i vincem zvali. Kume i prijatelje s tobom ponudili, pri svih zgodah se veselili, po delu i pridelavanju naaem  Amen! Vu ime oca i sina grojzdeka, duhe vinske, po materi zemli naaoj  Amen! Vinski brati i sestrice, Nek se s tobom krepiju. Sveti Martin s nazdravniki, Nek te sada krstiju. Ja te krstim  Vu ime kreposti naae Ja te krstim  Vu ime kora~e naae Ja te krstim  Vu ime dela naaega Ja te krstim  Vu ime vinskih bratov Ja te krstim  Vu ime veselja naaega (Svi pjevaju) Moatek niesi, kaj si bil, U vince si se pretvoril, Vince, vince, vince rlene, Koji tebe bude pil, On se bude veselil, Vince, vince, vince rlene! A ti si vin ek dragi, im stareai s tem si i se jakai, nek tvoja jakost na vek samo na veselje i vesele nas popjevke gene. (Svi pjevaju) Nikaj na svietu lepaega ni, Nek je gorica kad na rodi, Oj kume moj dragi daj se napij, Dugo nas nebu daj se ga v~ij! Kad nam pak dojde Sveti Mihalj, Grojzde dozreli, ja bum ga bral, Oj kume moj dragi daj se napij, Dugo nas nebu daj se ga v~ij! Martin kad dojde krstil ga bum, Vince postane, napil se bum, Oj kume moj dragi daj se napij, Dugo nas nebu daj se ga v~ij! Pijme braci... Pijme braci vince, Voda naj stoji, Naj ju pije ~aba, Koja vu njoj spi! (Svi pjevaju) Oj kaplica... Oj kaplice slatka Nit ti je glatka, Telo mi bla~ia Sr ece kura~ia. Zduha je tvoja Kak ti nikoja Vsakom draga Od sega blaga. Gde tebe ima Lepo je svima, Tam se kri i Veselo je i. Tam se tanec airi Vsaka bol primiri, Tam se braci ljube Pajdaaice snube. Tam je sree sva O bo~ja kaplica, Ne ostavi nas nigdar, S nama budi sigdar. Po danu i noi, Naj gazda te to i, Gledat te milina }iva je istina. Dok vince rodi Vsakmome godi, Kad vinca ni, Vsakome pritea i. Oj vin eko moje , Kralevstvo tvoje, Ti si naa car Od Boga nam dar. Gdo tebe slu~i Na zlo se ne tu~i, Gdo s tobom se spoji, Baa se oznoji. Ak toplinu mu daa I spuntat se znaa, Vudria vu glavu Hitia vu travu. Vsakega braca Ki s tobom potanca, Ki preve  lo e Nadjahat te hoe. Al prav mu budi Kad tak poludi, Oj slatka ko kaplica Ti si ma lubica! Time je sve anost kratenja moata bila zavraena, a veselica se nastavljala do dugo u no uz prigodne "vinske pjesme". Martinje se i danas obilje~ava u Gra anima, ali naj eae u gostionicama, a rijee u klijetima, iz jednostavnog razloga jer su vrlo malobrojne. Procedura "kratenja" moata je potpuno ista, a cijelu proslavu prate tamburaai. OBI AJI PRILIKOM ROENJA Sve do po etka pedesetih godina XX. stoljea, gra anske su ~ene djecu raale kod kue. Unato  blizini grada i gradskom utjecaju, koji je ve tridesetih godina bio zna ajan, ovaj se obi aj dugo zadr~ao. Prije samog poroaja, za ~enu koja je zatrudnjela govorilo se da je nese a. Tijekom ciklusa trudnoe, na trudnicu se uglavnom nije pretjerano pazilo. Ona je obavljala svoje dotadaanje poslove i hranila se istom hranom kao i ostali ukuani. Osim toga postojala su mnogobrojna vjerovanja vezana uz trudnou i dijete. Jedno od najraairenijih bilo je, da se trudnica ne smije nikome rugati, jer bi na dijete mogla prei mana i nedostatak onoga kojem se ruga. Sam in raanja obavljao bi se kod kue. Trudnicu bi smjestili u posebnu prostoriju ili bi je u veem broju slu ajeva odvojili od ostalih ukuana, plahtama i ru nicima. Pri porodu bi pomagala babica, uglavnom neka od starijih seoskih ~ena. Ona bi prerezala pup anu vrpcu, te joa dva do tri dana nakon poroda posjeivala rodilju. Osim klasi nog raanja kod kue, dogaalo se, osobito u ranijem razdoblju, da ~ena rodi u polju, za vrijeme obavljanja svakodnevnih poslova. U takvim slu ajevima smrtnost majke i djeteta bila je prili no visoka. Nakon poroda slijedilo je razdoblje zvano babinje. U tom bi razdoblju majku i dijete posjeivala ~enska rodbina. Tada se govorilo da se ide s prigledem. Taj se naziv ponekad uje joa i danas. Tom je prilikom majka darivana hranom, juhama, mesom i kola ima. Ubrzo nakon roenja dijete bi se nosilo na krst ( kratenje). Dijete bi na krst nosila ponaaalja, kumina pomaga ica, koja bi dijete predala kumi pred samom crkvom. Kuma je bila sve ano obu ena, u najbolju noanju, a prije krsta donijela bi u culu roditeljima jela i pia. Dijete bi darovala nekim lan iem i novcem koji bi stavljala pod glavu. Sami roditelji nisu prisustvovali inu kratenja, ve bi ekali dijete kod kue. Proslava kratenja odr~avala se desetak dana kasnije. Tada bi kuma na glavi nosila punu koaaru hrane i ponovno darivala dijete. Veselje uz zdravice trajalo bi cijelu no. Tri tjedna nakon roenja djevoj ice, odnosno aest tjedana nakon roenja dje aka rodilja bi poala u crkvu na tzv. opelavanje. Tako se nazivalo prvo uvoenje ~ene u crkvu nakon poroda. Opelavanje je vraio sveenik. Danas su ovi stari obi aji gotovo potpuno izumrli. Jedino ato je ostalo, je obila~enje djeteta, kada se ide s prigledem, ali u njega danas idu i muakarci. Opelavanje je nestalo ve pedesetih godina, pa ga se danas sjeaju samo najstariji mjeatani Gra ana. DUHOVSKI PONEDJELJAK - FIRMA (KRIZMA) U osmoj godini ~ivota djeca su iala na firmu, fjermu (krizmu). Firmanje se vrailo u zagreba koj katedrali na duhovski ponedjeljak, za sve seoske ~upe zagreba ke okolice. Nekoliko mjeseci prije firme, roditelji su izabrali kuma za svoje dijete. Dan uo i firme iaao je zetec (kum e), svome kume sa darovima (pohanom piletinom i tijenkom gibanicom). Tom je prilikom kum(a), uzvratio poklone, djevoj ica je obi no od kume dobivala narodni prveza , koji se stavljao pod vrat, lutku i rubec za glavu. Dje aci su takoer dobili svileni rubec za vrat. Idui dan na proatenju, kum bi kum etu kupio isle, licitare i joa poneku sitnicu. Na firmu se ialo pjeaice i to u najsve anijim narodnim noanjama. Firmanikova majka nosila je na glavi veliku korpu s hranom (pohane pilie, orehnja u, makovnja u, tijenku gibanicu). Pred katedralom je bilo veliko proatenje i zabava. Poslije firmanja, obi no se ialo na slikanje kod fotografa "Braunera" u Frankopanskoj ulici. Zatim su svi zajedno krenuli u neku od gostiona u Vlaakoj ulici. Tu se jelo ono ato je majka donijela u korpi, a bilo je glazbe i plesa. Poslije podne krenulo se pjeake put Gra ana, te se popilo pie u gostionici "Kos". Potom se produ~ilo u gostionu "Puntijar", koja se nalazila u centru Gra ana. Tu se plesalo i pjevalo do kasno u no. Idui dan kum e je nosilo kumu hranu, a kum je uzvratio novcem. Bio je to poslijednji in vezan uz firmu. Prve promjene vezane uz firmu, dogaaju se krajem tridesetih godina proalog stoljea. One su se odnosile na darivanje  zeteca o emu je pisao remetski ~upnik Leopold Rusan ;  ...22. svibanj 1941. godine...Opa~am da za sv. Potvrdu svake godine raste gizda. Srednju kumu to stoji do 2000. dinara. Opomene ne koriste.  U darivanju su se osobito isticale imunije obitelji poput Puntijara ili Grana, koje su na taj na in potvrivale svoj status u selu. Bila je to stvar presti~a i kao ato piae u spomenici  gizde . Godine 1944., po prvi puta nije odr~ana zajedni ka sv. Potvda svih zagreba kih firmanika u zagreba koj katedrali, ve je svaka ~upa organizirala podjelu sv. sakramenta u vlastitoj crkvi. Razlog je bio u anglo  ameri kom bombardiranju Zagreba. Zbog toga je 4. lipnja 1944. godine, gra anskim firmanicima, sv. Potvrdu na Ksaveru podijelio biskup dr. Franjo Salis  Sewis. Danas se firmanje vrai u Gra anima, u crkvi svetog Mihalja. Sa uvao se obi aj darivanja kum eta, ali su pokloni puno skuplji i vei nego nekada. Nakon crkvenog obreda, obitelj firmanika prireuje ru ak ili ve eru za kuma, rodbinu i prijatelje. POGREBNI OBI AJI U stara vremena uglavnom svi pokojnici umirali kod kue. Pokojnika su tada prali i obla ili, obitelj i susjedi. U sobi su tada napravili "skolke"  zabili bi na krevet daske, tako da je pokojnik le~ao na poviaenom mjestu. Skolke su sa svih strana oblo~ili narodnim ru nicima i plahtama. Pokojnika su obukli u novu narodnu noanju. Na njega bi stavljali kipce (svete sli ice), a oko ruke bi mu se omotala krunica. Sa svake strane skolke gorijela bi svijea, na drvenim svijenjacima. Oko odra se okupila najbli~a rodbina. }ene su javkale (naricale) i izricale pokojnikove vrline. Najviae se naricalo neposredno pred zatvaranje lijesa, uo i samog sprovoda. Ljudi su dolazili u sobu i akropili pokojnika svetom vodom, te usput posluaali kako se nari e, ato je kasnije postajalo temom razgovora. Pokojnik je le~ao na odru 24 sata, a ako je preminuo poslije podne onda dvije noi. Na ve er se kod pokojnika sakupila muaka rodbina, koja je bila zadu~ena za uvanje tijela. Tu se kartalo, jelo i pilo do jutra, pa se nekada sve pretvaralo u neprimjerenu zabavu. U pola noi svi su se zajedno pomolili za duau pokojnika. Sprovod se uvijek odr~avao poslije podne, a kretao je od pokojnikove kue prema groblju. Lijes su na ramenima nosila etvorica muakaraca. Redoslijed povorke bio je slijedei: Prvo su se nosila tri velika kri~a, zatim mali kri~ sa pokojnikovim imenom, potom su iali muakarci, pa vijenci (od aezdesetih godina), raspelo, sveenik, ministranti i sveta voda, a zatim i svijee. Iza lijesa slijedila je pokojnikova rodbina. Poslije sprovoda svi muakarci koji su imali du~nost u obredu, odlazili su u kuu pokojnika na karmine. Tu se obavljalala tradicionalna molitva za pokojnika, a gosti su se astili jelom i pilom. Tradicionalnu molitvu za pokojnike zapisao je 1950. godine remetski ~upnik Leopold Rusan ;  Obi aj na karminama: Ve era se po ne s O e naa i Zdravo Marija. Iza prvog jela za duau pokojnika 5. O e naaa i Zdravo Marijo (prije je bilo 7.). Iza drugog jela 3. O e naaa i Zdravo Marijo (prije je bilo 5.). Iza treeg jela 1. O e naa i Zdravo Marijo (prije je bilo 3.). Meu tim su i govori o pokojniku. Iznosi se, atogod se zna dobra o njemu tj. pokojniku ili pokojnici. Sve ato se moli za duau je pokojnika.  Pogrebni obi aji po eli su se mijenjati ve po etkom aezdesetih godina proalog stoljea, kada Gra anci po inju naru ivati vijence i glazbu prigodom sprovoda. Kada je 1977. godine pored groblja izgraena mrtva nica, pogrebni su obi aji po eli nestajati. U danaanje vrijeme, u slu aju da je pokojnik preminuo kod kue, neki obi aji joa uvijek ~ive. Razlika je u tome ato se viae ne prave skolke, a pokojnika obla e u civilno, a ne narodno odijelo. Ceremonijal uvanja pokojnikova tijela, odr~ava se isprva kod kue, a potom i u mrtva nici pokraj gra anskog groblja. Redoslijed pogrebne povorke je isti. Karmine se odr~avaju ili u pokojnikovoj kui, ili u nekoj od mnogobrojnih gra anskih gostiona. Na karminama sudjeluje bli~a i daljnja rodbina, prijatelji, a i ~ene, ato u proalosti nije bio obi aj. KRALJEVSKI SEMEN (SVETI STJEPAN - KRALJ UGARSKI) Sajam u ast sv. Stjepana  ugarskog kralja, odr~avao se ve u srednjem vijeku, na prostoru oko zagreba ke stolne crkve, a od XIV. stoljea prenijet je na Harmicu, pokraj zdenca Manduaevca. Odr~avao se svake godine u Zagrebu, od 16. do 24. kolovoza, tj. osam dana. Od XIX. stoljea sajmeni se prostor nalazio na podru ju od Vlaake ulice, du~ cijele Draakovieve do Glavnog kolodvora. Sa svake strane ulice poredali su se razni trgovci: lon ari, austeri, licitari, kramari i drugi. Pekla se kotlovina, a pod aatorima se to ilo vino. Cijelu su veselicu pratili mnogobrojni tamburaai. Gra anci su sajam posjeivali svaki dan, a naj eae su se zabavljali u gostioni "Zebi". ZAKLJU AK Kao ato vidimo iz ovog sumarnog pregleda gra anskih obi aja, veina se starih ceremonija i govorancija izgubila, ali je bit ostala netaknuta. Na~alost neki su obi aji, osobito oni koji su bili vezani uz zemljoradnju nestali, a neki su se transformirali, zbog podlo~nosti stranim utjecajima i duhu vremena. Obi aji poput faanika potpuno su bezrazlo~no i naprasno prekinuti, jer se paljenje  Faanika odr~alo sve do prije nekoliko godina, a tada je naglo prekinuto. U svakom slu aju trebalo bi poraditi na tome da se taj obi aj vrati, jer joa uvijek nije kasno za njegovu obnovu. U suprotnom nestat e pred naaim o ima kao i mnogi drugi obi aji prije njega, a krivicu bi pred potomcima snosila danaanja generacija Gra anaca. Ipak treba re i da su unato  blizini grada i svakodnevnoj urbanizaciji, Gra anci sa uvali neke posebnosti i obi aje, koje bi u svakom slu aju trebalo nastaviti, njegovati i o uvati, jer su dio naae proalosti, u koju su utkane stare navade naaih djedova i baka. VJERSKI }IVOT U GRA ANIMA I CRKVA SVETOG MIHALJA POVIJEST KAPELE SVETOG MIHALJA I VJERSKI }IVOT GRA ANACA DO OSNIVANJA }UPE U REMETAMA Iako staro naselje, Gra ani tek od 1983. godine postaju ~upna zajednica. No, to ne zna i da do tada nije postojao vjerski ~ivot. Kao i druga gradska sela, Gra ani su u svojoj najranijoj povijesti pripadali ~upi sv. Marka na Gradecu. Na bre~uljku Iscu, u srediatu Gra ana od davnine je postojala kapela svetog Mihalja (Mihaela). Kada je to no sagraena nije sa sigurnoau utvreno. Legenda govori da je kapelu sagradio neki grof Prosenko, a u inio je to iz zavjeta protiv kuge. Tu legendu spominju svi povjesni ari i kroni ari, koji su se dotakli Gra ana, a poznata je i starijim Gra ancima. Iako vjerojatno nije to na, ostaje injenica da je po etkom XVII. stoljea u Gra anima vladala kuga i da je kapela izgraena kao zavjetna. Najstariji, sa uvani zapis o gra anskoj kapeli datira iz 1622. godine. Vizitacija iz navedene godine, spominje kapelu kao podru nu crkvu sv. Marije na Dolcu. Kapelu je, gotovo sigurno izgradio grof Ivan Erddy de Monyorokerek, zajedno s kanonikom, uvarom zagreba kog kaptola - Gaaparom Vrbanoviem. Grof Ivan Erddy de Monyorokerek bio je u razdoblju od 1610. do 1624. godine jegarski biskup u Ugarskoj, ato potvruje natpis na posudici za tamjan. Na njenom je poklopcu s jedne strane grb obitelji Erddy, a s druge strane natpis: COMES IOAN. ER - DEDY EL. EPPYS AGRI ANNO 1624 Natpis u prijevodu na hrvatski glasi: GROF IVAN ERDDY, IZABRANI BISKUP JEGARSKI GODINE 1624. Gotovo isti natpis nalazi se na poklopcu srebrne kadionice i na srebrnom kale~u, kojega je grof Erddy poklonio kapeli. Spletom okolnosti, niti jedan od navedenih predmeta se danas ne nalazi u crkvi svetog Mihalja. Ipak, crkva danas posjeduje mali kri~ na kojem je zapisana godina 1518. To je najstariji predmet u crkvi, a neki su mialjenja da to dokazuje postojanje kapele joa u XVI. stoljeu. Vizitacija iz 1634. godine zapisala je slijedee: "Crkva i svi predmeti u dobrom su redu. Posjeduju je oci Isusovci. Od svetoga posua izmeu ostaloga su tri srebrna kale~a, jedan djelomi no srebrn, kadionica, dvije posudice od srebra za vino i vodu i Rimski misal.  Kako bi se kapela mogla sama uzdr~avati, kanonik Gaapar Vrbanovi kupio je za uzdr~avanje kapele u Gra anima vinograd, koji su obraivali seljaci iz Gra ana, Dolja i Zve aja, a kapela im je plaala u hrani. Vinograd je bio osloboen svakog in~a (davanja), a u sklopu njega nalazila se i klet. Od samih po etaka vjerskog ~ivota, ~upnik sv. Marka i ~upnik sv. Marije posjeivali su Gra ane, bar jednom godianje u vrijeme bo~inog blagoslova. Tada bi ~upnik ubirao kri~ec, koji su Gra anci dobrovoljno davali. Ono ato je bila njihova obveza, bilo je davanje u vinu. }upnik je od svake kue ubirao pola kabla, a od imunijih seljaka cijeli kabal. Godine 1669. kapela je posveena, a njeno se posveenje slavilo prve nedjelje nakon blagdana sv. Mihaela. U kapeli se neprestano uvalo sveto otajstvo. Prvi vei, detaljniji opis kapele dao je arhiakon - Simon Juda Zidi, koji je kanonsku vizitaciju obavio 13. prosinca 1695. godine. Za kapelu je naveo, da se nalazi na podru ju slobodnog kraljevskog grada Zagreba (in teritorio montis Graecensis Zagrabiensis) . `to se ti e izgleda bila je od temelja zidana i nadsvoena, poplo ena cementom, s krovom od hrastovih daaica. Kod glavnih vrata na zapadnoj strani nalazio se zidani kor, a pod njim drveni zvonik sa dva zvona. Pred vratima je bilo predvorje, sagraeno na zidanim stupovima u kojem je bio ~rtvenik, ukraaen slikama sv. Franje Ksavera i sv. Franje Serafskoga. U crkvi su se nalazila tri ~rtvenika. Na velikom je bila slika sv. Mihaela, glavnog patronata kapele. Uz sliku su se nalazila etiri aneoska kipa, a nad slikom Duh sveti. Na ~rtveniku se nalazilo svetohraniate pred kojim je nedjeljom i blagdanom gorjela svjetiljka. Ulje su financirali Gra anci, koji su godianje za njega izdvajali jedan groa po kui. Osim glavnog ~rtvenika ukraaeni su bili i bo ni ~rtvenici. Na evaneoskoj strani nalazio se ~rtvenik "Pohoda bla~ene Djevice Marije". }rtvenik je ukraaavala slika sa spomenutim dogaajem, a pokraj nje su stajali kipovi sv. Joakima i sv. Josipa. Na drugoj strani epistole stajao je ~rtvenik sv. Ivana Evaneliste. }rtvenik su ukraaavali slika sveca i kipovi sv. Petra i Pavla. U kapelici se nalazila propovjedaonica, koja je bila prenosiva te je vjerojatno slu~ila za propovijedanje na otvorenom. Vizitacija je spomenula i Bo~ji grob unutar kapele gdje se zadnja tri dana na Veliki tjedan izlagalo sveto otajstvo i odr~avala uskrsna procesija. Kapela je u tom vremenu posjedovala dvije rali oranica i spomenuti vinograd. Oko kapele se nalazilo groblje. Bilo je obzidano, a pokapanja su se vraila joa u najstarije doba. Vizita iz 1705. godine spominje da je ~upnik sv. Marije na Dolcu, slu~io u Gra anima sv. misu dvanaest puta na godinu. Osim toga u kapeli se vjerojatno slavila polnoka i Uskrsnue. U to je vrijeme pod kapelu spadalo 86 kua, od kojih su se iz 3536 mrtvaci ukapali oko kapele. Gdje su se pokapali ostali pokojnici nije poznato. Za ukop domai stanovnici nisu plaali naknadu, dok su stranci davali 1. forintu. Zvonjenje je bilo besplatno. Kapelu su okru~ivale stare lipe od kojih je jedna pre~ivjela do naaih dana. Godine 1729. podignut je veliki ~rtvenik. Kapela je tada imala aest starjeaina, od kojih su po dvojica vodili zasebne ra une. Nije to no poznato iz kojih je razloga tome bilo tako, ali je za pretpostaviti da su svako selo (Gra ani, Dolje, Zve aj) predstavljala po dvojica predstavnika. Godina 1750. zna ajna je iz razloga ato su Gra anci po eli graditi, novi veliki, zidani zvonik. Posao oko izgradnje povjeren je Felicijanu Beliu, orguljaau crkve sv. Marka u Zagrebu, kojemu je starjeaina kapele Mirko Trn evi dao u tu svrhu 283. forinte. Beli je ra unima dokazao da je novac utroaen ispravno, pa je zvonik uskoro dovraen. Godine 1779. arhiakon Josip Mikinovi po prvi puta spominje sliku "Majke Bo~je pomonice" (auxilium christianorum), koja zakriljuje svojim plaatem sve kraane, odli nike i siromahe. U viziti se spominje i loae stanje kapele, koja je bila oateena potresom, pa je svod bio popucao, a krov je promakao. Godine 1790. Gra ani mijenjaju svoju ~upnu crkvu. Naime, 1786. godine car Josip II., poznati reformator carstva boravio je u Zagrebu. Tom je prilikom ukinuo ~upe sv. Marije, sv. Petra i sv. Ivana, te naredio da se od njih osnuje jedna nova ~upa, sa stolnom crkvom kao ~upnom crkvom. Godine 1788. ~upnik Mijo Sinkovi preuzeo je upravu nad stolnom ~upom. Smrt Josipa II. poniatila je njegovu odluku, koja se ionako protivila crkvenim pravilima. Ipak, Gra ani su 1790. godine novim razgrani enjem meu ~upama pripali ~upi `estine. `estinskom ~upniku, Gra anci su bili du~ni godianje isporu iti tzv. vinsko lukno, o emu svjedo i i podu~i popis iz 1810. godine. No, Gra ani nisu dugo ostali u sklopu aestinske ~upe, sljedile su promjene... GRA ANI, DOLJE, ZVE AJ I BLIZNEC U SKLOPU REMETSKE }UPE Godine 1812. slavni zagreba ki biskup - Maksimilijan Vrhovac, odlu io je osnovati novu ~upu sa sjediatem u Remetama. Remete su bile staro i poznato Marijansko svetiate. Isprva, biskup Vrhovac nije namjeravao novoj ~upi pripojiti Gra ane, ve samo Dolje i Zve aj. No stanovnici Dolja i Zve aja uputili su molbu da i dalje ukapaju svoje pokojnike na gra anskom groblju. Kako bi se osobno uvjerio u stanje na terenu, te udaljenost Gra ana i Remeta, biskup je 23. listopada 1812. godine doaao pjeake u Gra ane. Odlu io je pripojiti Gra ane remetskoj ~upi. Odluka o pripojenju Gra ana ~upi Remete, datirana je 22. listopada 1812. godine, a proglaaena je dva dana poslije u Gra anima. Iako su Gra ani od Remeta udaljeni samo pola sata hoda, Gra anci su na po etku izgleda slabo pohodili ~upnu crkvu. O tome govori podatak remetskog ~upnika, koji se 1820 godine ~alio na nemarno pohaanje Svete mise, stanovnika Gra ana, Dolja i Zve aja. Zbog koji su razloga Gra anci slabo odlazili u remetsku crkvu? Mogui odgovor daje nam akolski ljetopis osamdeset i pet godina kasnije, to nije 1905. godine. U itelj je tada zapisao: "Samo u lijepo i suho vrijeme polazila je akolska mlade~ nedjeljama i blagdanima slu~bu Bo~ju, jer je put, koji vodi u ~upnu crkvu remetsku za kiaovita vremena vrlo naporan akolskoj mlade~i radi silnog blata."  Osim toga mogue je da su Gra anci bili nenaviknuti na pohaanje nove ~upne crkve. U XX. stoljeu situacija e se promjeniti, pa e Gra anci postati revni ~upljani i okosnica remetske ~upe. U svojoj e redovitosti i pohaanju svetih obreda brojnoau uvelike nadmaaiti Remeake i Bukov ane zajedno. Pri tome je zanimljivo primjetiti jednu nelogi nost, zapravo neravnopravnost izmeu Remeaka i Bukov ana s jedne i Gra anaca s druge strane. Naime u crkvi su ~upljani bili rasporeeni na taj na in, da su od svetiata do prvih i pobo nih ~rtvenika sjedili Remeaki i Bukov ani, a tek iza njih Gra anci i ostali vjernici. Gra anci su bili du~ni od svake kue godianje plaati 24 nov ia zvonaru kapele sv. Mihalja i isto toliko zvonarima ~upne crkve u Remetama. Iako u XIX. stoljeu nisu redovito pohaali remetsku crkvu, Gra anci su bili vrlo pobo~ni ljudi ato dokazuju dva primjera. Prvi primjer dokazuje pu ku pobo~nost starih Gra anaca. Rije  je o tekstu napisanom 1850. godine u "Narodnim novinama", a koji je 1925. godine ponovno objavio Emil Laszowski u svojoj ediciji "Stari i novi Zagreb":  Ovih dana prodrla je voda u neku peinu u Gra anima, selu sat i pol daleko od Zagreba i otkrila jednu apilju na na in brloga lisi jeg. U toj apilji bilo je nekoliko slika od sige, ato je neukom ljudstvu dala povod, te je mislilo, da su sveci, budui su slike bile nalik na tjelesa ovjeka. Nu doaavai, vjeati ljudi opaziae, da su te slike od sige, kao ato se takovih stvari u Postojni i drugim mjestima nalazi. O tom iznaaaau razvio se je po cijeloj varoai glas i ljubopitno stanovniatvo vrvi tamo, da te stvari vidi. Kao ato ujemo, re ene su slike ve sasvim razdrobljene, jer svaki ~eli neato sebi ponijeti. `teta ato ovom prigodom nije nitko mislio na naa narodni museum.  Drugi primjer, dokazuje brigu mnogobrojnih Gra anaca o izgledu remetske ~upne crkve. Naime 1891. godine kupio je Josip Luka  - mlinar iz Blizneca, 14 postaja kri~nog puta, a 1893. godine su Marija i Dora Gjurak iz Gra ana za 250. forinti kupile kip presvetoga Trojstva, koji je smjeaten na veliki ~rtvenik. Takoer treba spomenuti da je 1891. godine Slavek Beai iz Gra ana, poklonio remetskoj crkvi dvije uljene slike preuzviaenog Srca Isusovog i Marijinog. Godine 1900. ureena je unutraanjost crkve, a svoj su prilog izmeu ostalih dali i Uraula Umek, Juraj `troser, Gjuro Beai stariji. i Gjuro Beai mlai. iz Blizneca. Godine 1908. izgraena je pored ~upne crkve kapelica sa Gospom i lurdskom apiljom, a svoj su prilog dale Marija Gjurak iz Gra ana i Marija Umek iz Blizneca. Iako su doprinosili obnovi i uljepaavanju remetske crkve, Gra anci nisu zaboravili svoju kapelu sv. Mihalja. Nevrijeme koje je pogodilo Gra ane 1810. godine, bacilo je kri~ i jabuku sa novoizgraenog zvonika. No upornoau i marljivoau sve je popravljeno, a 1870. godine, zvonik je dobio novi, ailjasti oblik. Godine 1882. uklonjen je iz kapele stari kor i sazidan novi, o emu je svjedo io natpis ispod pjevaliata:  Ovaj korua sazidan g. 1882. sa milodari zagreba kih gradjana 326 for. I domaih 77 for., sabrano po aekutori Ivanu uku i Imbri Kosu.  Na~alost natpis je kasnije izbrisan, a njegov je tekst svjedo io o tome da su i Zagrep ani pridonosili ureenju kapele. Najvei financijer i dobrotvor gra anske kapele bila je ve spomenuta Marija Gjurak. Ona je 1891. godine za 363. forinte kupila veliki ~rtvenik sv. Mihaela. }rtvenik je u drvu izradio zagreba ki stolar Franjo Baai. Takoer je za svotu od 65. forinti nabavila kip bl. Dj. Marije, a 1894. godine je platila slikaru Augustu Posiloviu 750 forinti za oslikavanje kapele. Godinu dana kasnije kapela je dobila novi tarac, koji je plaen 342 forinte, a troaak je ponovno snosila Marija Gjurak. Poato je broj stanovnika u Gra anima stalno rastao, podru je unutar cintora koje je slu~ilo kao groblje postalo je presku eno. Zbog toga se krajem XIX. stoljea intenzivno razmialjalo o preseljenju groblja na novu lokaciju. Pogodno zemljiate pronaeno je odmah u blizini kapele. Bilo je u vlasniatvu Ivana uka, a cijenu od 745 forinti, zajedni ki su platili mjeatani Gra ana, Dolja, Zve aja i Blizneca. Groblje je dana 2. listopada 1892. godine, na samo Miholje blagoslovio ~upnik remetski - vele asni Gustav Lepuai. Dana 14. listopada na groblju je izvraen prvi ukop. Pokopana je Magda, ki Pavla Grdjana i Kate Kriatof, stara samo jedan dan. Na samom kraju XIX. stoljea kapela je obnovljena i renovirana, sa unutraanje i vanjske strane. U unutraanjosti su nabavljeni novi ~rtvenici. }rtvenik pohoda Bla~ene Djevice Marije, zamijenio je ~rtvenik sv. Ane. Na njemu je u sredini bio kip svetice, a uz njega su bili kipovi sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja. Na strani epistole bio je ~rtvenik sv. Ivana Evaneliste. Uz sve ev kip nalazili su se i kipovi sv. Bla~a i sv. Ladislava. Nabavljena je i nova propovjedaonica, ukraaena gipsanim ornamentima. Stare orgulje ostale su nepromijenjene, te su i dalje zauzimale mjesto na koru. Vanjski izgled kapele promijenjen je 1899. godine kada je poruaena stara i izgraena nova sakristija. Godine 1905. kapela je znatno oateena udarom groma. Tom je prilikom neoateena ostala ve spomenuta slika Majke Bo~je Pomonice. Od tog je vremena poraslo poatovanje Gra anaca prema toj slici, koja i danas krasi kapelu. Nakon manje obnove, na glavni su ulaz postavljena nova hrastova vrata. Vjerski, ali i druatveno-politi ki ~ivot Gra anaca u remetskoj ~upi, zapisan je u spomenici remetske ~upe, koja je voena od 1890. do 1963. godine. Spomenicu je od 1916. godine pa sve do svoje smrti pisao upravitelj ~upe  vele asni Leopold Rusan. Kao ato je navedeno u biljeaci, vele asni Rusan bio je osoba bez dlake na jeziku, pa je u svojoj spomenici zapisivao dogaaje onakvima kakve ih je do~ivio, bez ikakovog uljepaavanja. Iako se meu starijim stanovnicima i danas mo~e uti mialjenje kako nije volio Gra ance, njegovi zapisi potvruju suprotno. Naravno, kao ato emo vidjeti znao je i njih esto kritizirati i javno koriti, ali je uvijek isticao njihove pozitivne primjere i pobo~nost. Tako je u spomenicu esto zapisivao revnost kojom su Gra anci pohodili ~upnu crkvu i njihovu aktivnost u crkvenim dogaanjima i organizacijama ;  ...30. svibanj 1919. godine...Ona strana (Gra ani, Dolje, Zve aj, Bliznec) poaalje viae duaa u crkvu, nego ova (Remete, Bukovec), premda je blizu (bli~e) .  ...30. prosinac 1919. godine...Osnovano  Druatvo Revniteljica Srca Isusova , u koje se u lanilo 180 djevojaka, a od tih 70 iz Gra ana, iz Dolja, Blizneca i Zve aja 56.  ...1. sije anj 1920. godine...Osnovana  Vojska Srca Isusova protiv psovke . U vojsku se upisalo 70 gra anskih mu~eva i 54 mladia. Predsjednik Ladislav egelj iz Zve aja.  ...4. sije anj 1920. godine...nedjelja je prva u mjesecu i nedjelja Imena Isusovog. Svetu pri est su primile 102 osobe, meu tima prili an broj mladia, dakako iz gra anske strane .  ...1920. godina...Glasnici za 1920. godinu su ovako pretplaeni: Srce Isusovo  139. komada, Sveti Josip  19. komada, Aneo uvar  2. komada, Sveti Antun  3. komada, Sveti Franjo  1. komad. Da i tu imade gra anska strana prednost po sebi se razumije. Remete, Bukovec i jedan i drugi od svih brojeva ima samo 46 pretplatnika, a sve ostalo ona strana.  ...10., 11., i 12. svibanj 1920 godine...prosne procesije po obi aju. Prvi dan u Gra anima. Od onih koji smo izaali iz crkve bile su 2/3 s gra anske strane.  ...5. lipanj 1921. godine...Velika proslava Presvetog srca Isusovog...Poslije podne smo prisustvovali velikoj procesiji u Zagrebu. Sakupili smo se u katedrali, pa smo proali procesijom na svoje mjesto u Sudni ku ulicu. Kip srca Isusovog nosio je Tomo Bani, uz Milana Baneka i Franju Boanira. Kip Majke Bo~je nosila je Magda Kosec uz Milku Sekulu i Slavu Miholi.  ...10. srpanj 1921. godine...15. godianjica misniatva Leopolda Rusana, prije sv. mise predala je estitku Marija Miholi iz Dolja, koju nam je i Pater pro itao kod propovijedi, a poslije sv. mise doali su muakarci estitati. Govorili su Ivan Banek, Stjepan Kos stariji i Ladislav egelj.  ...16. i 17. kolovoz 1924. godine obdr~avan je Euharistijski kongres u Osijeku. Iz ove ~upe su bili Rudolf Banek sa svojom ~enom, Tomo Bani sa svojom ~enom, te udova Ana Bani. Vodio ih je ~upnik.  ...1924. godina...Za ribanje crkve molio sam iz propovijedaonice sve djevojke cijele ~upe, ali su na ~alost doale samo s gra anske strane i to: Milka Bani, Milka Sekula, Marija Miholi, Marija i Josipa Miholi-Zlodi, Draga Kova i, te Elizabeta, Milka i Jela Grdjan.  ...prosinac 1926. godine...Gra anci darovali za zvona i gradnju dje jeg sjemeniata.  ...1. rujan 1937. godine...zapo ele radnje na velikom oltaru. Sav troaak od 13000. dinara snosio Gjuro Puntijar iz Gra ana.  ...11., 12., 13., travanj 1938. godine...postavio je Ivan Marinkovi iz Zagreba tri prozora s bojadisanim (obojanim) staklima. Prvoga od kora je darovao Ivan Puntijar stariji, drugoga Mijo Beai sa svojom ~enom Barbarom, a treega Juraj Beai sa svojom ~enom Barbarom.  ...1. kolovoz. 1938. godine..Darovali su Ivan i Dora Haramin i iz Dolja prozor s natpisom i slikom sv. Pavla pustinjaka.  ...sije anj 1941. godine...bilanca darova za mjesec sije anj...Gra ani 4850. dinara, Dolje 1235. dinara, Zve aj 805. dinara, Bliznec 515. dinara.  ...8. kolovoz 1942. godine...govorio sam s jednim kuarcem o prilikama u ~upi i okolici. On zalazi u svaku kuu sa svojom trgovinom. On dolazi u svaku kr mu. On ih vidi i uje u svim prilikama. Pred nijm su u pravoj slici. Najslabije je u erje, onda Markuaevec, pak Graneaina. udoredje slabo. U ovoj ~upi tu~i se na Bukovec, a hvali gra ansku stranu.  ...23. sije anj 1962. godine...Obi ajno klanjanje...joa uvijek dolaze lijepo iz Gra ana na tu pobo~nost. Takoer, treba napomenuti da su Gra anci remetskom ~upniku pomagali i u poljoprivrednim radovima, ato nisu bili du~ni, ali su pokazali da im je stalo pomoi svojem duhovnom pastiru. Tako su Gra anci okapali ~upnikov vinograd, o emu postoje zapisi iz 1918. i 1924. godine. Osobito je va~no spomenuti prikupljanje darova za pozlatu krune Gospine i djeteta Isusa, te pozlaivanje i posrebrivanje crkvenog posua. Prikupljanje priloga u nakitu i novcu vrailo se 1925. godine, a gotovo da nije bilo obitelji iz Gra ana, Dolja, Zve aja i Blizneca koja nije neato darovala. No, kao ato je ve napomenuto, ~upnik Leopold Rusan bio je oatar kriti ar koji nije atedio nikoga, pa je tako zabilje~io i par kritika na ra un Gra anaca;  ...prosinac 1917. godine...Kod polnoke straano se klelo Boga i Kristuaa u Gra anima pred vratima kapelice  ...6. svibanj 1923. godine...procesija kod sv.}avera po starom obi aju. Dolazi samo Gra anska strana, najviae radi gizde i pija e. Kao ato vidimo kritika na vjerski ~ivot Gra anaca neusporedivo je manje nego pohvala , pa se mo~e zaklju iti da Leopold Rusan i nije bio baa toliko nesklon Gra ancima. Mo~da je njegov stav i osobnost na Gra ance djelovala pomalo negativno, ali je on prema njima ipak gajio odreeno poatovanje i simpatije. Jedini njegov navod koji nije u potpunosti jasan, je onaj iz prosinca 1922. godine u kojem stoji:  Gra anska strana uope slabo posjeuje ~upnu crkvu. Jedino onda dolaze, kad su svatovi. Sve opomene ne poma~u.  Budui se baa dvadesetih i tridesetih godina pohvalno izra~avao o pohaanju Gra anaca ~upnoj crkvi, ostaje za vjerovati da je 1922. godina bila odreena iznimka. Budui je Rusan bio vrlo revan, zapisao je taj minus Gra ancima. Osim o svojim vjernicima s gra anske strane, remetski je ~upnik osobito brinuo o kapeli sv. Mihalja. Ve 25. listopada 1924. godine Rusan je u  Croatia osiguranju osigurao kapelu i malu crkvenu kuicu, koja se nalazila na mjestu danaanje ~upnikove kue. Imovina je osigurana na 125000. dinara, a iz tog se ~upnikova poteza mo~e vidjeti njegov smisao za poslovanje i planiranje budunosti. Gra ansko groblje takoer je zahtjevalo odreenu brigu i pa~nju. Ve 1919. godine vele asni Rusan uveo je neke promjene. Naime, u starom groblju unutar cintora bio je obi aj da se pokojnici pokapaju jedan do drugoga, bez nekog posebnog reda. Veini Gra anaca, takav se na in i redoslijed pokapanja nije sviao. Zbog toga je dolazilo do odreenih razmirica, jer su obitelji pokojnika tra~ile da se pokojnik pokopa na odreenom mjestu, a ne na onom koje mu je slu ajnoau bilo odreeno. Zbog toga je vele asni Rusan odredio, da svi oni koji ~ele biti pokopani na posebnom mjestu, moraju platiti 200. kruna. No, vei je problem predstavljalo  novo groblje, koje nije bilo ograeno, a okolia je bio zapuaten. O tome najbolje govori zapis iz remetske spomenice;  ...Bo~i 1939. godine...Za Bo~i sam dao ograditi groblje u Gra anima, jer je bila sramota, kako je izgledalo bez ograde. Potroaeno je u novcu 3465. dinara. Kapela je dala od grobova 1873. dinara, Valent Radi  Humi je sakupio po Zve aju i Gra anima uz Banovu cestu 439. dinara. Valent Bani po Gra anima od Bania do Pavli ka 445. dinara. Juraj Sekula od Bujana do drugog potoka 132. dinara. Miroslav Mihalin i po Dolju i Bliznecu 596. dinara. Uz novac su dali i stupove.  Nakon ato je provedena akcija prikupljanja nov anih sredstava, ograda i okolia su ureeni, pa je sve izgledalo urednije i ljepae. Za uzdr~avanje kapele i groblja troaio se novac koji je dobiven od iznajmljivanja zemljiata kapele. Oranica koja je pripadala kapeli iznosila je 938. etvornih hvati, a kao ato je ve spomenuto davala se u najam najboljem ponudiocu u selu. Takoer, odreenu je dobit donosila i mala cirkvenica koja se nalazila na mjestu danaanjeg ~upnog dvora. Nju je remetski ~upnik dao u najam Pavlu Haramiji, za ato je ovaj plaao odreenu naknadu. Prije Prvog svjetskog rata taj je najam iznosio 10. kruna, a 1921. godine ve 100. kruna. Kako je rasla gospodarska kriza, poveavao se i najam stanaru cirkvenice. Godine 1924. gra anski stolar Rudolf Banek stariji, izradio je od klecalo od brestovog drva, po cijeni od 450 dinara. etiri godine kasnije oli en je toranj kapele, a radove je u sivoj boji izveo Jakob uk. Kako su radovi koje je ~upnik sa aekutorima izvraio 1922. godine bili loae izvedeni, kapela je ubrzo tra~ila novu obnovu, koja je izvraena u rujnu 1936. godine. Iste su godine, u mjesecu listopadu za kapelu nabavljene i dvije zastave, jedna sa likom Gospe Lurdske i sv. Mihaela, a druga sa likovima sv. Ane i sv. Ivana Krstitelja. U listopadu 1941. godine popravljene su orgulje u kapeli. Popravak je stajao 700. dinara, a sagraene su 1846. godine u Zagrebu, o emu svjedo i natpis na njima:  Orgelbauer in Agram Pump Jahr 1846. . Godine 1923. ksaverska kapela sv. Franje Ksaverskog predana je na upravljanje franjevcima glagoljaaima. Od tog je trenutka dio Gra anaca zapo eo pohoditi crkvu na Ksaveru i tamo obavljati svoje vjerske du~nosti, ato se remetskom ~upniku nije niti najmanje svialo. To je za njega zna io odreen broj vjernika manje, a prve je promjene zapazio ve krajem 1923. godine. Kako je vrijeme prolazilo napetost izmeu ksaverskih fratara i remetskog ~upnika sve je viae rasla. Dio Gra anaca sve je eae polazio ksaversku crkvu, a najvei je razlog bila njena blizina i bolja prometna povezanost u odnosu na remetsku crkvu. Desetak minuta hoda Gra anskom cestom bilo je ugodnije nego uspinjanje uz blatnjavi Banja ak na putu do Remeta. Na poslijetku su i sami Gra anci osnovali inicijativni odbor za pripajanje crkvi na Ksaveru. Organizator tog odbora bio je Luka Haramija. Remetskom ~upniku je smetalo takvo ponaaanje, pa se nije libio kritizirati fratre u svojim zapisima:  Treoreci ne pitaju ~upnika remetskog niata, ali mi na sve na ine odvla e ~upljane. Tako su npr. danas doala dva sveenika na asistenciju za sprovod, a klerici su pjevali psalme i na kraju malu nadgrobnicu. Svaati mi se nee, ali sami ne uviaju, ato ide, a ato ne ide.  Kona ni  aok za remetskog ~upnika uslijedio je 29. kolovoza 1942. godine ,kada mu je uru ena odredba Nadbiskupskog duhovnog stola u kojoj ga se obavjeatava o pripajanju porezne opine Gra ani, novoosnovanoj ~upi na Ksaveru. Njegov komentar glasio je:  ...bio sam uvjeren da do toga nee doi...koliko se jedni vesele, u toliko je drugima krivo, a ja velim: Neka se airi slava Bo~ja. Priznati moram, da mi je jako ~ao za one, koji su za Remete . Pripajanje Gra ana ksaverskoj ~upi, zna ilo je manji broj vjernika u remetskoj. To se ubrzo osjetilo, te je Leopold Rusan dana 2. srpnja 1943. godine u spomenicu zapisao:  Blagdan Preuzviaena Srdca Isusova, imam pet pomonika, a samo 278 pri esti. I tu se pozna odpad Gra ana.  Remetski ~upnik nikada nije  prebolio pripajanje Gra ana ksaverskoj ~upi. Na njegovu sreu sela Dolje, Zve aj i Bliznec i dalje su ostala u sastavu remetske ~upe, pa se bar na taj na in djelomi no anuliralo odcijepljenje Gra ana. Stanovnici navedenih sela i dalje su svoj vjerski ~ivot nastavili vezati uz remetsku crkvu, makar ih je s godinama sve vei broj po eo naginjati ksaverskoj ~upi, kojoj su kao ato emo vidjeti na kraju i pripojeni 1983. godine. GRA ANI U SKLOPU KSAVERSKE }UPE U sastavu Remetske ~upe, Gra ani su ostali do 1942 godine. Te je godine, to nije dana 24. kolovoza nadbiskup zagreba ki bl. Alojzije Stepinac, dekretom br. 9344/42 osnovao ~upu sv. Franje Ksaverskog. Nova ~upa osnovana je od dijelova ~upa; sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, sv. Marka Evanelista na Gri u, `estina, Kraljeva vrha na Medvednici i Remeta. Novom crkvenom podjelom Gra ani su podijeljeni po pola. Naime dok su Gra ani uali u sastav nove ~upe, sela Dolje, Zve aj i Bliznec ostala su pod nadle~noau remetske ~upe. Takva je podjela unijela joa vei razdor i u onako slabo jedinstvo Gra anskih sela. Jer, iako su formalno Gra ani, Dolje, Zve aj i Bliznec inili jedno naselje, animozitet izmeu pojedinih sela joa je uvijek bio prisutan. Velika proslava osnivanja nove ~upe na Ksaveru odr~ana je dana 20. rujna 1942. godine s po etkom u 10 sati. }upu je osobno otvorio i blagoslovio nadbiskup zagreba ki -Alojzije Stepinac. Slu~ena je i sve ana misa na staroslavenskom jeziku, a nadbiskupa je pozdravio na elnik opine Remete, Gra anec - Ivan Banek. Na samoj proslavi pjevalo je HSPD "Podgorac" iz Gra ana, a Gjuro Puntijar iz Gra ana donirao je ~upi 10 000 kuna. Time su Gra anci dali veliki obol u prvim danima djelovanja nove ~upe. Prvim ksaverskim ~upnikom imenovan je fra. Josip Dujmovi, a kapelanom fra. Ljudevit Gregov. Pripadnost Gra ana novoj ~upi donijela je i neke promjene. U prvom redu se to odnosilo na vjeronau nu obuku. Dok je u prijaanjem razdoblju cjelokupnu akolsku djecu pou avao remetski ~upnik, u novonastaloj situaciji dolazi do podjele. Tako 1. i 2. razred obu ava ksaverski ~upnik, a 3. i 4. i dalje remetski ~upnik. No takav je raspored predavanja trajao samo godinu dana. Ve 1943. godine prestao je remetski ~upnik Leopold Rusan dr~ati vjeronauk, a cjelokupnu su obuku preuzeli fratri sa Ksavera. O ito je doalo do konflikta izmeu remetskog ~upnika s jedne i gra anskog u itelja i ksaverskih fratara s druge strane. Meutim, ksaverski fratri imali su sna~nu potporu nadbiskupskog stola. O tome i o nezadovoljstvu remetskog ~upnika svjedo e i dvije njegove biljeake: ...3. rujna 1943. godine izdao je nadbiskupski duhovni stol odluku, da ne katehizira ~upnik dva razreda gra anske akole. Kad se ~upnik remetski opozvao na odluku, kojom je pred osnutak ~upe sv. }avera povjereno katehiziranje remetskom ~upniku, opozvana je 24. rujna ta odluka, a ~upniku remetskom zatvorena vrata u toj akoli. Bilo bi vriedno znati, kako je do toga doalo. Tako je ~upnik remetski bio zadnji puta u toj akoli 24. rujna. U itelj je dapa e zabranio djeci Blizneca, Dolja i Zve aja polazak remetske crkve. udne su to stvari.  Druga je biljeaka zabilje~ena u sije nju idue godine: ...Ovdje moram zabilje~iti, da ne puataju Treoredci u ~upnu crkvu moju djecu koja polaze gra ansku akolu, pa mi ih tako odu uju od njihove ~upne crkve. Na moju molbu odgovorili su mi nie no.  Na taj je na in remetski ~upnik izgubio i drugu  bitku sa ksaverskim fratrima, koji potpuno preuzimaju pastoralni rad u Gra anima u svoje ruke. Remetskom ~upniku ostala je i nadalje briga oko Dolja, Zve aja i Blizneca i pokuaaj da sa uva ono ato se sa uvati dade. Druga promjena u novoj ~upi odnosila se na tzv. ~enidbeno "ozivanje". Poato je ~upa sv. Franje Ksaverskog ubrojena u gradske ~upe, iako je u svom sastavu imala selo Gra ani, ozivanje se vrailo prema gradskoj praksi, napisom na oglasnoj plo i. Do tada se u Gra anima ozivalo na seoski na in, oglasom na kraju svete mise. U Gra anskoj kapeli sv. Mihalja slu~ila se sv. misa svake nedjelje i etvrtka, pa su Gra anci sada imali stalnu prigodu za sudjelovanje u vjerskom ~ivotu. Vjerski ~ivot Gra anaca u ksaverskoj ~upi bilje~en je u spomenici ~upe, koju su vodili upravitelji tj. ~upnici. Kao i remetska spomenica i ksaverska je puna pohvala, ali i kritika na ra un Gra anaca. Takoer sadr~i pregrat statisti kih podataka, kao i podatke o starim vjerskim obi ajima u Gra anima, tradiciji i sli no. Pohvale na ra un Gra anaca vrlo su brojne, pa vrijedi istaknuti neke od njih ;  ...7. o~ujak 1943. godine...Svake subote, ve etvrte, dr~imo u ~upnoj crkvi na ve er Ve ernjicu u ast Srca Marijina za mir u svietu i naaoj domovini. Moli se krunica i daje blagoslov sa Presvetim. Naroda imade dosta, osobito iz Gra ana.  ...25. o~ujak 1943. godine...}upe `estine, Markuaevec, Graneaina, Dubrava i naaa ~upa povele su svoje vjernike u pokorni koj i molitvenoj procesiji u Remete Majki Bo~joj, da bismo izmolili mir svietu i naaem narodu. Naroda je bilo veoma mnogo. Iz naae ~upe bili su uglavnom Gra anci. Procesija je krenula iz Gra ana u pola 10. Svetu misu uz asistenciju i propovied je slu~io dekan pre asni Leopold Rusan. Mi smo svraili procesijom u kapeli sv. Mihalja uz kratak govor.  ...18. travanj 1943. godine...Cvietna nedjelja. Danas su crkvene funkcije ispale vrlo liepo i skladno. Pjevanje je bilo liepo. Pri pjevanju Muke Kristove sudjelovao je pjeva ki zbor Podgorac iz Gra ana. Pjevali su na ope zadovoljstvo.  ...30. lipanj 1944. godine...U naaoj ~upi provedena je sabirna akcija za obnovu svetiata Majke Bo~je Bistri ke. U Gra anima je sakupljao Jakob Sekula, te je sakupio svotu od 42 800 kuna.  ...22. listopad 1944. godine...U Gra anima povodom misijskog dana skupljeno 8292. kune za potrebe misija.  ...6. sije anj 1945. godine...Blagoslovili smo kue, u Gra anima svima. Ljudi su nas rado primali, darovali po volji...Mise su u Gra anima veoma posjeene.  ...29. lipanj 1945. godine...sakupljali smo milodare za Petrov nov i. Sakupilo se u Gra anima 9050. kuna.  ...15. kolovoz 1945. godine...Za izgradnju zavjetne kapele u Ludbregu Gra anci skupili 700. dinara.  ...prosinac 1945. godine...najbolje posjeuju crkvu vjernici iz Gra ana, mo~da do 90% odraslih. Kod gradskog dijela ~upe je razmjer gotovo obratan. Iako je Ksaverska ~upa bila podijeljena na gradski i na seoski dio (Gra ani), gra anski je dio, kao ato se i vidi iz poslijednjeg navoda, bio va~niji, vei i vjerni ki kudikamo brojniji od gradskog dijela. Na taj su na in Gra anci inili okosnicu ~upe, baa kao ato su nekad inili okosnicu remetske ~upe. Godine 1944. doneaena je odluka o izgradnji nove crkve u Gra anima. Po zamialjenom je projektu stara kapela trebala biti sruaena, a na njenom mjestu izgradila bi se nova crkva. }upnik ksaverske ~upe, fra. Josip Dujmovi ovako je objasnio Gra ancima doneaeno rjeaenje: ...ova je kapela pretiesna za toliki narod, a proairenjem bi se vrlo malo dobilo, a troakovi bi bili veliki, stil bi crkvice trpio, a i ovaj je biedan, mjesto danas dobija drugi zna aj vjerski i narodni, treba nam jedna liepa crkvica, prema danaanjim zahtjevima, to e vremenom postati i ~upnom crkvom, material ove e se upotriebiti za beton.  U tu je svrhu uskoro izabran i glavni odbor od pet lanova,a inila su ga dva predstavnika Gra ana, te po jedan predstavnik Dolja, Blizneca i Zve aja. No ratna situacija i politi ka previranja onemoguila su ovaj ambiciozan projekt. Danas mo~emo rei, na sreu, jer bilo bi zaista ateta ruaiti kapelu Sv. Mihalja, koja stvarno zra i svojom ljepotom i toplinom, a ima i odreenu kulturoloaku i povijesnu vrijednost. Osim toga ona je simbol Gra ana i dio gra anskog identiteta. Zbog toga se mo~e kazati da su rat i poratna politi ka situacija spasili kapelu i o uvali je od uniatenja. Koliko je ovaj zaklju ak udan, on je doista i to an, jer projekt je bio gotovo pred realizacijom. O tome svjedo i i dozvola koju su od Nadbiskupskog duhovnog stola dobili ksaverski fratri. Tridesetih godina XX. stoljea Gra anci su bili aktivni lanovi "Hrvatskog kri~arstva". Bila je to katoli ka organizacija, slijednica "Hrvatskog Orlovstva", koje je zabranjeno nakon diktature kralja Aleksandra Karaorevia 1929. godine. Prva to ka kri~arskog statuta ovako je definirala organizaciju: "Kri~ari su rimokatoli ko, crkveno, vjersko  prosvjetno udru~enje. Osnivaju se odobrenjem crkvene vlasti. Spadaju u apostolat molitve."  Druatvo je radilo na promicanju hrvatstva i katoli ke vjere. U remetskom dijelu Gra ana, kri~arstvo je osobito promicao ~upnik Leopold Rusan koji je bio njegov istaknuti lan. Na Ksaveru je kri~arstvo osnovano ve 11. listopada. 1942. godine, zna i ubrzo nakon osnivanja ~upe. Organizacija je obuhvaala viae sekcija : Zbor malih kri~ara za dje ake, Kri~arsko sestrinstvo za djevoj ice mlae i starije dobi, Hrvatski katoli ki mu~evi za muakarce i Hrvatske katoli ke ~ene za ~ene. Glavni moto organizacije glasio je; ~rtva, euharistija, apostolat. Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su zabranili kri~arski pokret, optu~ujui ga za navodnu suradnju s ostacima hrvatske vojske, koja je nastavila borbu protiv nove vlasti. Treba spomenuti da je na samom kraju rata u kratkom svibanjskom sukobu izmeu hrvatsko-njema kih i partizanskih jedinica kapela sv. Mihalja oateena, a popravljena je novcem iz crkvene blagajne. Za obnovu zvonika 1946. godine utroaeno je 6000. dinara. Dolaskom komunista na vlast, Crkva gubi svoje dotadaanje mjesto u druatvu. Pod geslom: Popove u sakristije, komunisti zapo inju s izbacivanjem religije iz svakodnevnog ~ivota. Va~an cilj komunisti ke vlasti bio je odvojiti djecu od crkve, te ih na taj na in odu iti od vjere, ali i hrvatstva, kojem je Katoli ka Crkva u Hrvatskoj u to vrijeme ostala jedini branik. Da bi se to postiglo 1952. godine ukinuta je vjeronau na obuka u akolama. Zbog toga su crkvene vlasti odlu ile da se pou avanje vjeronauka nastavi u crkvenim prostorijama. Unato  svim pokuaajima vlasti da se djeca odvoje od religije, Gra anci su i dalje slali svoju djecu na vjeronauk ; ...Iako je 1952. godine zabranjen vjeronauk, u Gra anima je za razliku od gradskog dijela ~upe broj u enika ostao isti."  Pritisak na djecu vlast je uglavnom vraila preko u itelja o emu svjedo i i zapis remetskog ~upnika Leopolda Rusana: ...U itelji smetaju i plaae djecu koja polaze vjeronauk. U iteljica u Gra anima je u tome pogledu, kako ujem prva.  No sve prijetnje, zabrane i negodovanja vlasti i u itelja nisu smanjila pohaanje vjeronauka. Naprotiv, dogodio se sasvim suprotan u inak od o ekivanog. Rodio se bunt i joa vea vjera i pohaanje vjeronauka. Tome nije smetao niti sku en prostor male sakristije u Gra anima, niti hladnoa koja je zimi u njoj vladala. Osim djece iz Gra ana koja su pripadala ksaverskoj ~upi i ona iz Dolja, Zve aja i Blizneca marljivo su pohaala vjeronau nu obuku u remetskoj crkvi. A plodovi su se uskoro vidjeli, ta su djeca stasala u pobo~ne vjernike o emu svjedo i dogaaj zapisan u remetskoj spomenici; ...14. listopad 1959. godine...Nekakav predradnik na cesti kod kapele djecu odvraao od vjere. Djeca iz III. razreda iz Dolja nevjerojatno ga pobijala. Kada im je dao novaca bacila su mu ga natrag.  Djeca su bila vrlo aktivan imbenik u vjerskom ~ivotu Gra ana, a jedan od ljepaih i va~nijih dogaaja zbio se 29. prosinca 1963. godine, kada su mali Gra anci po prvi puta prikazali ~ive jaslice; ...djeca su po prvi puta u ovoj ~upi prikazala vjernicima ~ive jaslice. Djeca su svojim pjevanjem i recitacijama do arala svetu Bo~inu no, poklon pastira i svetih Triju Kraljeva. Nastupilo je oko 40. djece, grupa anela u bjelini, pastiri u narodnim noanjama i sv. Tri Kralja. Sva djeca iz Gra ana. Sve je bilo tako lijepo, da su vjernici ostali duboko ganuti.  Pedesetih godina XX. stoljea po inju se uvoditi neke novine u gra anskoj kapeli. Za to su bili zaslu~ni ksaverski fratri, koji su unosili sve viae promjena u vjerski ~ivot Gra anaca ;  ...10. sije anj 1950. godine...Od po etka nove godine itaju se u Gra anima godovi pokojnika, koji su umrli u Gra anima. Godovi se itaju svake nedjelje za slijedei tjedan. Budui da postoji u kapeli akrabica sa natpisom  zahvala duaama u istiliatu to se dokinula milostinja za tzv. o enaae.   ...16. travanj 1950. godine...U kapeli u Gra anima po ela se slu~ba Bo~ja obavljati na staroslavenskome jeziku.   ...6. sije anj 1951. godine...Da bi se i bolesnicima i starcima omoguilo da obave pobo~nost, pet prvih subota, biti e kroz pet mjeseci ( uklju ivai i lipanj ) u Gra anima sv. misa, osim etvrtka i prve subote.   ...1. srpanj 1951. godine...Blagdan Predragocijene Krvi Isusove. Dozvolom Nadbiskupskog Duhovnog stola u Zagrebu postavljen je i sve ano blagoslovljen kri~ni put u Gra anima. Sve ani blagoslov kri~nog puta obavio je vele asni otac Jerko Meatrovi. Kapelica je bila dupkom puna vjernika. Kri~ni put dar je be kih franjevaca.  Franjeva ki redovnici bili su vrlo aktivni u o uvanju vjerskog ~ivota u Gra anima. No nije im bilo lako, opa poratna situacija i neimaatina nisu im iale na ruku. Uz sve to, vlast je prije ila bilo kakve vjerske ili nacionalne istupe. Komunistima su naro ito smetale procesije, koje bi prolazile selom i time pokazivale naklonost vjernika Crkvi. Zbog toga su one esto bilo zabrenjene. Godine 1950. zapisao je remetski ~upnik Leopold Rusan:  ...15. kolovoz 1950. godine...~upni ured sv. Ksavera iz Zagreba molio dozvolu za procesiju, ali je nije dobio. To bi bilo samo od Ve erina do remetske crkve. Odgovor vlasti: provokacija.  Niti dvije godine kasnije vlasti nisu dozvolile procesiju iz Gra ana u Remete, pa su se Gra anci uputili samoinicijativno u manjim skupinama. Na~alost, osim politi ko-gospodarskih prilika, niti vremenske prilike nisu iale na ruku Gra ancima i ksaverskim fratrima. Tako je 1953. i 1954. godine veliko nevrijeme zahvatilo Gra ane i dva puta uveliko oatetilo krov kapele. Kako bi se bar donekle sanirala nanesena ateta, anga~iran je gra anski stolar Mirko Banek stariji, koji je bez ikakve naknade izvraio neke sitnije radove na zvoniku kapele. Godine 1962. papa Ivan XXIII. otvorio je Drugi vatikanski koncil. Koncil je trajao do 1965. godine, a njegov smjer otvaranja Crkve svijetu bio je vidljiv od samog za etka. Pre~ivjevai prvih dvadesetak godina komunisti ke strahovlade, a pod dojmom duhovne obnove koju je nosio koncil, Gra anci u listopadu 1964. godine kreu u obnovu svoje kapele. U kakvom je stanju bila kapela govori i zapis iz ksaverske spomenice: ...Bilo je ve skrajnje vrijeme da se popravi. Oltari su se ruaili, cigle sa svoda nad glavnim oltarom straile i bile opasne nad glavama sveenika i ministranata. }alosno je bilo gledati derutno stanje kapele.  Kako bi se obnova izvraila profesionalno i na zadovoljstvo cjelokupne ~upne zajednice, anga~iran je ing. Mladen Fu i pod ijim su se nadzorom odvijali radovi. Jedini problem oko obnove predstavljale su financije. No i one su uskoro rijeaene, jer je za svotu od 1800000. dinara prodan jedan dio zemljiata kapele. Uz nov ane priloge Gra anaca prikupljena su znatna sredstva, te se zapo elo s radovima. Kapela je o~bukana i obojana s unutarnje i vanjske strane, a u skladu s novim odrednicama koncila, trebalo je postaviti novi kameni oltar, okrenut prema vjernicima. Novi mramorni oltar postavljen je krajem svibnja 1965. godine. Brojne promjene u unutarnjem izgledu kapele izazvale su i odreena negodovanja kod starijih Gra anaca, koji su bili emotivno vezani uz neke, esto i ne osobito vrijedne stvari. No mladi in~injer i ksaverski fratri bili su neumoljivi, te su inzistirali na promjenama koje su na kraju i izvraene. Dana 21. lipnja 1965. godine, pomoni biskup zagreba ki msgr. Franjo Kuhari, posvetio je novi glavni oltar u kapeli, slu~io sv. misu i odr~ao prigodnu propovijed. Na novopostavljeni oltar osobito su bili ponosni ksaverski fratri; ...Ovaj oltar podignut je na uspomenu Drugog Vatikanskog koncila, kao dar vjernika iz Gra ana II. Vatikanskom koncilu. Ovaj oltar govori sam za sebe i ne treba da mu ja ovdje ni~em pohvale. Ovim oltarom smo si i mi treoredci osvjetlali svoje lice pred pukom iz Gra ana. Vjernici iz Gra ana su ponosni na ovaj oltar. Nadamo se da e ovaj oltar i slu~ba Bo~ja na njemu donijeti obilan plod i pomoi u vraenju ~ive vjere u srcima vjernika iz Gra ana. Ukupni troaak izrade i monta~e oltara iznosio je 1000000. dinara, ato je bila vrlo visoka svota. Obnova kapele nastavlja se i iduih godina. Godine 1967. akademski slikar Josip Poljan izrauje tabernakul i kri~ iznad oltara, te dva vitraja u apsidi. Tabernakul je izraen od debelog lima, ukopan je u zid, a sa strane obu en u mramorne plo e. Vrata su izraena reljefno, a na njima je prikazan Krist, koji kruhom hrani mnoatvo ljudi. Idue godine temeljito je popravljen krov kapele, koji je bio oateen spomenutim vremenskim nepogodama pedesetih godina. Duhovni ~ivot, noaen poletom koncila bujao je iz dana u dan. Ubrzo nakon svraetka koncila, u Gra anima je u razdoblju od 18. do 25. sije nja 1966. godine odr~ana Svjetska molitvena osmina, na ijoj je zavranici svetu misu predvodio biskup Franjo Kuhari. Jedan od vrhunaca potvrde svojeg katoli kog identiteta Hrvati su do~ivjeli 21. lipnja 1970. godine, kada je sin hrvatskog naroda, Nikola Taveli, proglaaen prvim hrvatskim svecem. Na njegovoj kanonizaciji u Rimu okupilo se oko 20000. Hrvata, meu njima i pedesetak Gra anaca u svojim narodnim noanjama. Kako bi ato bolje obavljali pastoralni rad u Gra anima, fratri sa Ksavera upuuju molbu Nadbiskupskom Duhovnom stolu, u kojoj tra~e dozvolu za slu~enje ve ernje mise;  na sve radne dane kada postoje pastoralni razlozi.  Na njihovo zadovoljstvo, kao i gra anskih vjernika, molba im je usliaana, pa je vjerski ~ivot dobio joa ja i zamah. U godini Hrvatskog proljea komunisti ka je vlast poja ala pritisak na vjersko i nacionalno svjesne Hrvate. Bila je to mu na godina, u kojoj se zbog moguih nereda u gradu Zagrebu nije odr~avala polnoka u 00.00, ve u 20.00 sati. Ipak, unato  svemu u Gra anima se sv. misa slu~ila to no u pono. Bio je to znak vjere, koju re~im nije uspio niti oslabiti, a kamoli slomiti. Iste su godine u kapeli sv. Mihalja obnovljeni prozori na sakristiji, a napravljena su i nova ~eljezna vrata na ulazima u cintor. Godine 1972. popravljen je dio cintora iza kapele, ugraena je pe u kapeli, te sazidan dimnjak. Radove su obavljali sami ~upljani, a anga~manom su se osobito istakli, zvonar Rudolf Merkaa, Rudolf Filetin, Slavko Haramija i Mirko Kos. U listopadu iste godine obojen je lim na zvoniku kapele, a izvraeni su i neki sitniji popravci na krovu. Kako je kapela nakon mnogo napora i ulaganja zasjala novim sjajem, trebalo je urediti i stare orgulje koje su bile u dosta loaem i derutnom stanju. Zbog toga se 1974. godine krenulo u njihovu obnovu i modernizaciju. Orguljama je ugraen jedan novi drveni registar iz specijalnog drva, ostali su registri intonirani, a orgulje o iaene. Vele asni Mijo Tomaainec koji je bio na slu~bi u Njema koj, pomogao je svom rodnom selu i anga~irao se oko nabave elektri nog motora za pokretanje orgulja. Zahvaljujui motoru, orgulje viae nisu trebale manualnu snagu za pokretanje, pa je i njihova upotreba bila lakaa. Sve radove na orguljama izveo je majstor Milan Majdak iz Vrap a. Sve ano predstavljenje obnovljenih orgulja odr~ano je tjedan dana prije Miholja uz prigodan koncert. U svibnju 1975. godine Gra anci su hodo astili u Rim prigodom Jubilejske godine, a vodio ih je fra. Mirko Gregov. Budui je kapela sv. Mihalja bila obnovljena, odlu ilo se obnoviti i njen okolia, osobito malu crkvenu kuicu tzv. cirkvenicu. Po etkom 1976. godine iz nje je iselio dugogodianji stanar, te je oronula kuica ponovno doala u vlasniatvo ~upe. Razmialjalo se o adaptaciji, te je u tu svrhu, kao i u svrhu ureenja crkvenog dvoriata unutar cintora, ~upljanima u Gra anima pro itana ova obavijest:  Poato smo nakanili popraviti naau staru crkvenu zgradu, a s tim je povezano i ureenje okoliaa, tj starih grobova u koje se viae ne pokapa, a koje nitko ne ureuje, odlu ili smo da napravimo popis naaih pokojnika koji po ivaju u tim grobovima i s jedne i s druge strane crkve stavimo kamene plo e s imenima pokojnika, a grobove poravnamo.  U kolovozu 1976. godine dobivena je graevinska dozvola, a stara je cirkvenica umjesto adaptacije sruaena. Nacrt nove kue napravio je graevinski tehni ar Ivan Bani iz Dolja. Radovi na kui bili su naporni iz viae razloga. Prvenstveno zbog vlasti, koje su na sve mogue na ine ko ile izgradnju. Drugi je razlog bio pomanjkanje radnika, jer su ljudi imali svojih obveza, pa je preko tjedna bilo teako nai raspolo~ivu radnu snagu u Gra anima. Ipak, zahvaljujui po~rtvovnosti i marljivosti fra. Mirka Gregova, te anga~manu zvonara Rudolfa Merkaaa, nova je crkvena kua dovraena. Blagoslov i otvorenje kue izvraeni su na Miholje 1978. godine. Iste su godine u kapeli postavljene nove klupe i  klecala , koje je izradio gra anski stolar Rudolf Banek mlai. Osim kapele Gra anci su brinuli i za svoje groblje. Godine 1977. pokraj groblja izgraena je mrtva nica. Dana 1. studenog 1977. godine novoizgraeni objekt blagoslovio je upravitelj ~upe, fra. Zdravko Maaina, a popratni govor odr~ao je lan grobnog odbora, Rudolf Puntijar. Kako su troakovi oko obnove kapele, izgradnje nove crkvene kue i mrtva nice bili veliki, koristila se svaka prilika za skupljanje priloga i popravljenje nezavidnog financijskog polo~aja prora una kapele. Tako je 1979. godine Zvonko Kos izradio zna ke kapele sv. Mihalja, a prihod je bio namijenjen za samu kapelu. Na ~alost niz sretnih i veselih dogaaja, te dobrih poteza koje su u inili Gra anci na elu s fratrima, zamjenio je jedan tu~an, bolje re eno sramotan in. Naime, u noi s 14. na 15. prosinac 1981. godine izvraena je provala u kapelu sv. Mihalja i tom su prilikom ukradena dva kipa, sv. Ane i sv. Barbare. Kipovi su bili izraeni od drva lipe, visine vee od jednog metra, a prema starim zapisima datirali su s kraja XVII. stoljea. Gra anci su bili ogor eni i tu~ni, ali tu se nije moglo niata napraviti. Provalnici su provalili kroz sakristiju, prethodno razvalivai njena vrata. No, to nije smelo Gra ance da i dalje ula~u i obnavljaju svoju kapelu. Ve u proljee 1982. kapela je u unutraanjosti obojena i osvje~ena, pa je zablistala novim sjajem. Vrijeme je teklo, Gra ani su rasli, iz sela postajali predgrae, a drevna kapela sv. Mihalja koja je stoljeima pru~ala vjeru i nadu generacijama Gra anaca, ekala je da prvi puta u povijesti postane ~upnom crkvom. Uskoro je i do ekala, doaao je njen trenutak... }UPA SV MIHAELA U GRA ANIMA Poveanjem broja stanovnika i novom stambenom izgradnjom, postavljalo se pitanje osnivanja samostalne Gra anske ~upe. Zahvaljujui zalaganju pojedinih Gra anaca i uviajnosti nadle~nih, Nadbiskupski stol u Zagrebu 3. travnja. 1971. godine donosi Dekret o osnivanju ~upe Gra ani. Bila je to pravna odluka, ali je Gra anska ~upa slu~beno za~ivjela tek 5. srpnja. 1983. godine, kada je Dekretom broj 1320/1983, Nadbiskupski stol odredio granice nove ~upe. U Dekretu stoji da ~upa sv. Mihaela nastaje dismembracijom ~upe sv. Franje Ksaverskog i ~upe Remete, a granice nove ~upe bit e slijedee: Sa sjevera: ulica nad Tunelom (lijeva strana pripada Gra anima, desna Remetama) sve do granice bivae Gradske aume zajedno sa Vilom Rebar -zatim prolazi rubom aume i spuata se do potoka i mosta na kraju ulice Lonjaina - prolazi opet rubom aume i spuata se potoku i mostu na kraju ulice Pusti dol - penje se na Trn eviev brijeg te opet rubom aume silazi u ulicu `uanjevec - tu zavraava Opina Medvea ak i po inje `estinski Kraljevec. Sa zapada: od `uanjevca dolinom na izvor potoka Ribnjak - zatim uz potok sve do mosta iza Gospodarieva mlina (to je danaanja granica ~upe sv. Franje Ksaverskog i `estina). Sa juga: od mosta na Graa ici ulicom Okrugljak na Vilu Okrugljak (koja ostaje na desnoj strani ulice Okrugljak) nastavlja putem (koji bi bio nastavak ulice Okrugljak, ali je slijepa ulica) izlazi na ulicu Gra anske stube - zatim ulicom Gra anske stube i silazi na tramvajsku prugu  tramvajskom prugom (u smjeru Gra ana) i kod gostione "Kos" silazi na most na Gra anskoj cesti  od mosta prirodnom dolinom ide na brijeg prema Remetama i izlazi na ulicu Remetski Kamenjak kod stupa Elektre (br. 182383). S istoka: ulicom Remetski Kamenjak u svoj svojoj du~ini do izlaska na Kvinti ku ulicu s time da kue i podru je s jedne strane pripada Gra anima, a s druge strane ~upi Remete  zatim dijelom Kvinti ke ulice, spuata se ulicom Svibanj ica na Gra ansku cestu kod Tunela  skree zavraetkom ulice Dolje te se nastavlja ulicom nad Tunelom (i ovdje kue i podru je s jedne strane pripada Gra anima, a s druge Remetama). Tim su se inom napokon sela Gra ani, Dolje i Zve aj naala u jednoj zajedni koj ~upi. Izvan granica ~upe ostalo je selo Bliznec koje je danas u sastavu beaike ~upe. Dekretom su osim granica ~upe odreene i obveze vjernika. Tako je za potrebe bogoslu~ja odreena kapela sv. Mihaela (Mihalja), koja time postaje ~upna crkva, a vjernici se obvezuju na izgradnju nove crkve i ~upnih prostorija. Zbog toga je uskoro izgraen ~upni dvor i dvorana za vjeronauk, dok je kapela, a sada crkva sv. Mihalja detaljno obnovljena. }upa je dana na upravljanje Franjevcima  treoredcima, a pripala je dekanatu Zagreb  sjeverozapad. Dana 4. rujna 1983. godine preuzeo je pok. fra Stanko Tur i slu~bu prvog gra anskog ~upnika u povijesti. Sve ano otvorenje ~upe bilo je na Miholje iste godine, a veliko misno slavlje predvodio je nadbiskup zagreba ki - kardinal Franjo Kuhari. Na okupljenom bogoslu~ju okupio se veliki broj Gra anaca, od kojih mnogi u sve anim narodnim noanjama. Bio je to povijesni dan za Gra ane, a veli anstveni dogaaj zapisan je u ksaverskoj spomenici;  ...29. rujan 1983. godine...bilo je slu~beno i sve ano otvorenje nove ~upe Sv. Mihaela u Gra anima. Spomendan je i Sv. Mihaela arkanela. Bila je to u pravom smislu sve anost. Otvorenju je prisustvovao nadbiskup  kardinal Franjo Kuhari. Do ek kardinala pred zgradom  Podgorca , mnoatvo ljudi, veliki broj mu~eva, ~ena i djevojaka u sve anim i bogatim gra anskim narodnim noanjama. Dolazak kroz apalir do propremljene bine u krugu kapele. Ni~u se pozdravi, zahvalnice kardinalu, recitacije. Kardinala su pred  Podgorcem do ekali; o. Vlatko Badurina  provincijal, o. Stanko Tur i  prvi upravitelj ~upe Gra ani, o. Ante Stanti  provincijal otaca Karmeliana iz Remeta. Kod oltara prvi pozdravlja kardinala naa o. Provincijal, o. Vlatko Badurina, istaknuvai neke povijesne podatke iz ~ivota naae zajednice, dolazak u ove sjeverne krajeve, anga~iranje u pastoralu, osnivanje ~upe sv. Franje Ksaverskog 1942. godine po blagopokojnom kardinalu Stepincu. Zahvalio se kardinalu Kuhariu na brizi i povjerenju za naau zajednicu, za~elio uspjeaan po etak rada ~upniku, kapelanu i asnim sestrama i vjernom narodu. Zatim je pozdravio kardinala lan ~upnog vijea, gospodin Josip Bani, zahvalio se Ksaveru i Remetama na pastoralnoj brizi u Gra anima. O. ~upnik se je zahvalio ~upskom vijeu na dosadaanjem radu i nada se da e i njemu biti potpora i suradnik, a izrazio je nadu da e vjernici svojom zauzetoau sagraditi novu crkvu na emu se ve radi odreeno vrijeme. Zatim je po elo euharistijsko slavlje koje je predvodio kardinal. U svojoj homiliji je istaknuo danaanjeg zaatitnika nove ~upe sv. Mihaela, i osvrnuo se na dimenziju duhovnog svijeta anela. Velik je to dogaaj da u ovoj jubilarnoj godini zapo inje svoj duhovni rast jedna mlada ~upa podno Sljemenskih obronaka. Sa uzoritim kardinalom koncelebrirali su i bili prisutni na slavlju ; o. Vlatko Badurina  provincijal, o. Bo~o Su i  gvardijan Sv. Ksavera, o. Zdravko Maaina, o. Petar Grubiai, o. Mirko Gregov, o. Ivan Milanovi, o. Josip Bari evi, o. uro Luli, o. Mijo Tomaainec, o. Vice Bleki, o. Jerko Penava, o. Ante Stanti  provincijal Karmeliana, o. A. Jozi  remetski kapelan, dr. Ivan Tyaler  kancelar Nadbiskupije, dekan vele asni Danijel Labaa i vele asni Ivan u ek  ~upnik aestinski. Nakon mise, zahvale Bogu, pozdrava Domovini, zavraen je liturgijski dio proslave. U zgradi  Podgorca prireena je ve era za stotinjak gostiju. Za ve eru izrekli su joa zdravice; Ivo Prekupec  lan ~upskog vijea, zatim provincijal otaca Karmeliana koji je za~elio sretan po etak novoj ~upi. Zahvalnicu je izrekao i aestinski ~upnik vele asni Ivan u ek. Na kraju je svima zahvalio kardinal na srda nosti i potaknuo na zajedniatvo i suradnju.  Vjerski se ~ivot naglo razbuktao, pa je ve 10. rujna 1983 i prije sve anog proglaaenja ~upe, obavljeno prvo kratenje. Kratenje Morane Veronike Banek, ki Berislava i Sun ane Banek ro. Gran, obavio je fra Petar Grubiai. Od osnutka vlastite ~upe pa sve do danas, Gra anci konstantno ula~u u obnovu svoje crkve. Godine 1988. obitelj Matkovi poklonila je dva vitraja, a druga dva je godine 1989. oslikala akademska slikarica Katarina Henc. Kako bi se crkva modernizirala, godine 1993. uvedena je elektrifikacija sva etiri zvona. Time je znatno olakaan posao gospodinu Rudolfu Merkaau, koji je dugi niz godina obavljao zahtjevan zvonarski posao. Godine 1996. zapo ela je promjena kroviata crkve, a vrhunac je bio postavljanje novog kipa sv. Mihaela na obnovljeno pro elje, u kolovozu 1997 godine. Tijekom 1999. godine izvoeni su sitniji zahvati na crkvi i u dvoriatu (odvodnja vode, obnavljanje stubiata za kor, ureenje cintora). Idue godine nabavljene su nove postaje kri~nog puta. U vrijeme pisanja ove knjige postavljen je novi bakreni krov na zvoniku, sam zvonik je obojen, a crkva je dobila novu fasadu. Zbog svega navedenog gra anska crkva sv. Mihalja i danas izaziva divljenje svakog promatra a, bez obzira s koje se strane promatra. Naro ito plijeni pozornoau nou, kada obasjana svjetlima reflektora ostavlja poseban dojam. Meutim, mala crkva u poslijednje vrijeme postaje presku ena za sve brojnije gra ansko stanovniatvo. Zbog toga je ~upa Gra ani u listopadu 2003. godine otkupila zemljiate gospoe Barbare Po~njak ro. Kranjec, na kojoj se planira izgradnja nove crkve sa prateim objektima. Budue gradiliate nalazi se nedaleko od sadaanje crkve, a izrada projekta je u tijeku. Treba napomenuti da je gradnja pastoralnog centra u Gra anima bila predviena ve 1980. godine i to na podru ju Pustodola Donjeg, ali ta ideja zbog viae razloga nikada nije za~ivjela. Vjerski ~ivot gra anske ~upe i danas, u vremenu kada u svijetu ponestaje religioznosti sve viae buja i raste. U crkvi se svakog dana slavi Sveta misa, a nedjeljom etiri puta  u 8.00, 9.30, 11.00 i 18.00 (ljeti 19.00) sati. Svakodnevno se moli krunica, svakog etvrtka je klanjanje, a petkom i nedjeljom tijekom korizme su pobo~nosti kri~nog puta. U korizmi i doaaau odvijaju se susreti za odrasle uz redoviti vjeronauk za djecu i mlade te pjevanje petkom, takoer za mlade. Svaki prvi petak u mjesecu ~upnik pohodi bolesnike kako bi ih ispovjedio i pri estio. Svake se godine odr~avaju svibanjske i listopadske pobo~nosti. U ~upi djeluje Caritas, Zajednica mladih, Dje ji zbor "sv. Anela", zajednica ministranata i malonogometna mom ad "sv. Mihael", koja ve osam godina sa viae ili manje uspjeha nastupa na "Katoli koj malonogometnoj ligi bl. Alojzije Stepinac". Cjelokupnom ~upnom zajednicom upravlja ~upno pastoralno vijee i ~upno ekonomsko vijee. Kako bi cjelokupan pastoralan ~ivot u ~upi funkcionirao brinu ~upnik i asne sestre "Uraulinke". Kao ato je ve re eno ~upu vode oci Franjevci treoredci. Od osnivanja ~upe du~nost ~upnika obavljali su slijedei oci: 1983.  1984. pok. fra Stanko Tur i  Prvi gra anski ~upnik roen je 30. 5. 1920. godine u selu Zidariu (Dubaanica) na otoku Krku. Du~nost gra anskog ~upnika obnaaao je tek godinu dana, ali je u tom kratkom razdoblju stekao velike simpatije i naklonost svih mjeatana. Umro je 22. 9. 1995. godine u samostanu sv. Mihaela u Zadru. Pokopan je na zadarskom gradskom groblju. 1984.  1989. fra Nikola Barun  Fra Nikola Barun roen je 2. 12. 1948. godine u selu Lusniu (Livno), od oca Josipa i majke Zorke ro. Barbari. Godine 1965./66. proveo je u novicijatu u gradu Krku, gdje je sve ano polo~io Prvi zavjet 2. 8. 1966. godine. Sve ane zavjete polo~io je 8. 12. 1973. godine na otoku `koljiu. Prezbitersko reenje imao je 29. 6. 1974. godine u Zagrebu. Kao gra anski ~upnik u mladoj ~upi odlikovao se dru~eljubivoau i radu s mladima. Bio je omiljen u svim slojevima druatva. Osobno joa uvijek pamtim sa koliko je emocija i tuge napustio ~upu Gra ane 1989. godine. Danas je gvardijan samostana sv. Marije na Glavotoku (Krk). 1989.  1993. fra Mirko Kralj  Sadaanji gra anski ~upnik roen je 31. 10. 1950. godine u Kloatru Podravskom, od oca Franje i majke Terezije ro. `ipek. Godine 1967./68. proveo je u novicijatu u kr kom samostanu, gdje je dana 4. 8. 1968. godine polo~io Prve zavjete. Sve ane zavjete polo~io je 8. 12. 1975. godine na zagreba kom Ksaveru. Prezbitersko reenje imao je 26. 6. 1977. godine u Zagrebu. Od samog dolaska na ~upu 1989. godine fra Mirko Kralj se isticao marljivoau i predanim radom. Veliki radnik, gotovo radoholi ar, danas u svojem drugom mandatu najviae brige poklanja izgradnji nove crkve i radu s djecom. 1993.  1997. fra Anto Gari  Fra Anto Gari roen je 16. 1. 1959. godine u Vitezu, od oca Franje i majke Marije ro. Josipovi. Godine novicijata 1976./77. proveo je u samostanu na Krku, gdje je 15. 8. 1977. polo~io i Prve zavjete. Sve ane zavjete polo~io je 11. 12. 1983. godine u samostanu na Ksaveru. Prezbitersko reenje imao je dana 30. 6. 1985. godine. Godine 2008. slavi 25  godianjicu Sve anih zavjeta. Fra Anto Gari bio je svestran i marljiv ~upnik. Osobito je volio mlade koje je na razne na ine motivirao za ato vei anga~man u ~upi. Danas je na slu~bi u samostanu sv. Marije na Glavotoku, gdje obavlja du~nost vikara. 1997.  2001. fra Niko ori  Pretposljednji gra anski ~upnik roen je 26. 9. 1955. godine u selu Rastovci (Novi Travnik), od oca Stojana i majke Ane ro. Turi. Godine novicijata 1974./75. proveo je u Zadru, gdje je 25. 8. 1975. godine polo~io i Prve zavjete. Sve ane zavjete polo~io je 7. 12. 1980. godine. Prezbitersko reenje imao je u Zagrebu 27. 6. 1982. godine. Fra Niko ori bio je povu ena i skromna osoba, ali je ostavio odreeni trag u pastoralnom ~ivotu ~upe. Danas je lan franjeva kog bratstva u zadarskom samostanu sv. Mihaela. Od 2004. godine ~upu ponovno vodi fra. Mirko Kralj, koji je i dalje na du~nosti, a kao kapelani ~upe poma~u mu braa fratri sa ksaverskog samostana. Godina 1970. vrlo je zna ajna za Gra ane, jer tada u njih dolaze asne sestre Uraulinke. Njihovo sjediate u Gra anima, ali ujedno i provincijalna kua nalaze se na Gra anskom Mihaljevcu br. 17. Sve do 1993. godine u samostanu su dr~ale vrti koji je tada ukinut. Njihov rad u ~upi od velike je va~nosti za cijelokupnu vjersku zajednicu. Briga o vjeronauku, pjevanju i odr~avanju crkve i okoliaa njihov je svakodnevni posao. Zbog svoje su skromnosti omiljene u cijeloj ~upnoj zajednici. DUHOVNA ZVANJA U GRA ANIMA uvajui stoljeima svoj katoli ki i hrvatski identitet, Gra ani su bili rasadnik mnogih duhovnih zvanja. Skromna i siromaana djeca svoj su ~ivot vezivala uz vjeru, a pobo~ni roditelji upravljali su ih pravim putem. Osim toga i teaka materijalna situacija u siromaanim gra anskim obiteljima nije nudila veliku ~ivotnu perspektivu. To se napose odnosilo na obitelji sa velikim brojem djece, kakve su u Gra anima prevladavale do tridesetih godina proalog stoljea. Zbog toga je duhovni poziv mnogima bio logi an izbor. Najte~e razdoblje Crkva u Hrvata prolazila je za vrijeme komunisti ke vladavine, kada se na razne na ine pokuaalo odvojiti hrvatski kler od vjernosti Rimskoj Crkvi. No, iako je tada izvjestan broj sveenika priaao organizaciji Dobri pastir, koju su komunisti osnovali kako bi privukli sveenike otpadnike, gra anski se sveenici nisu dali slomiti i niti jedan nije pristupio navedenoj organizaciji. Taj podatak slu~io im je na ponos i diku. Ve u aematizmu Zagreba ke nadbiskupije iz 1853. godine zapisana su dva Gra anca, sveenika. Prvi od njih je Emericus (Mirko) Sekula, roen u Gra anima 22. srpnja. 1795. godine, a zareen 1818. godine. Drugi navedeni sveenik je Stephanus (Stjepan) Mihalin i, roen na Dolju, zanimljivo takoer 22. srpnja, ali druge godine - 1802. Za sveenika je zareen 1825. godine. U XX. stoljeu pojavljuje se cijeli niz Gra anaca i Gra anki koji su duhovni poziv odabrali kao svoj ~ivotni izbor i put. Gjuro Gjurak (1883-1946), roen je u Gra anima, na Iscu, od oca Ivana Gjuraka i majke Bare Gjurak ro. Haramin i, za sveenika je zareen 1906. godine, a mladu misu slu~io je u Remetama 22. srpnja. 1906. godine. Na misi je propovijedao vele asni prof. dr. Karlo Boanjak. Kao ~upnik slu~bovao je u Lasinji. Od 1939. godine je u mirovini i vrai slu~bu duhovnika u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Umro je 1946. godine, te je pokopan na zagreba kom groblju Mirogoj. Branko Anselmo Bani (1913-1989), roen je u Gra anima, od oca ure Bania i majke Ane. Otac uro kao i mnogi drugi gra anski mu~evi gine u Prvom svjetskom ratu, pa ga mali Branko nikada nije upoznao. Majka ga je odgajala u velikoj vjeri, te je sveeniki poziv bio njegov logi an ~ivotni izbor. U cijeloj situaciji osobito mu je pomagao njegov kum, remetski ~upnik Leopold Rusan. Na njegov poticaj odlazi u franjeva ki samostan na Kaptolu i uzima redovni ko ime Anselmo. Prvu svetu misu slu~io je 5. srpnja 1936. godine u remetskoj crkvi. Propovijed je odr~ao njegov kum, vele asni Leopold Rusan, a u ast mladomisnika postavljen je i slavoluk ispred kapele Gospe Lurdske u Remetama. Nakon euharistijskog slavlja dr~ani su govori i pozdravi s crkvenog balkona. Djelovao je u viae ~upa diljem Hrvatske i Vojvodine. Umro je na rije kom Trsatu 1989. godine, gdje je i pokopan. Viktor Gabrijel Gjurak (1913-1974), roen je u Gra anima od oca Stjepana Gjuraka i majke Barbare ro. egelj. Nakon zavraene pu ke akole u Gra anima akolovao se u Zagrebu, Vara~dinu i Rijeci gdje 1929. godine uzima redovni ko ime Gabrijel. Osobit poticaj njegovom duhovnom zvanju dao je vele asni Leopold Rusan. Prve zavjete dao je 1. rujna 1930. godine , a 1932. godine upisuje Bogoslovni fakultet. Studij teologije svraava u austrijskom Schwartzu (Tirol). Teoloaki studij zavraava u Austriji, a za franjevca je zareen 8. kolovoza. 1936. godine. Bio je vrlo dobar u enik i student. Za ~ivota je bio vrlo aktivan te je ureivao dje ji asopis  Aneo uvar , osnovao je i bio urednik lista  Mali koncil , do smrti je bio lan uredniatva  Glasa Koncila i  Betanije . Napisao je  Mali molitvenik i monografiju  Marijo Majko naaeg Trsata . Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je upravitelj franjeva ke dvorane na Kaptolu (danaanje kazaliate Komedija), a kao ~upnik i gvardijan djelovao je u akovcu, Rijeci, Zagrebu, Iloku, Vukovaru i Samoboru. Osim toga bio je talentiran za glazbu (svirao je harmonij, orgulje i vodio zborove). Umro je 1974. godine, te je pokopan na Mirogoju u franjeva koj grobnici. Ivan Mijo Tomaainec (19151989), roen je na Zve aju, od oca Mije Tomaainca i majke Elizabete Tomaainec ro. Sekula. Ve od ranog djetinjstva ministrira kod fratara na Ksaveru, koji ga usmjeravaju prema sveeni kom pozivu. Godine 1930. i sam po inje osjeati duhovni poziv te odlazi u franjeva ko sjemeniate na otoku Krku. U Krku zavraava gimnaziju. Potom se vraa u Zagreb gdje studira i diplomira na Bogoslovnom fakultetu. Sveeni ki red prima od nadbiskupa zagreba kog mons. Dr. Alojzija Stepinca, 4. srpnja. 1943. godine. Dana 25. srpnja 1943. godine slu~i mladu misu a zapis o proslavi zapisan je u ksaverskoj spomenici ; ...Mlada misa o. Mihaela (Mije) Tomaainca. Kao diete pohaao je naau crkvu. Rodom je iz Gra ana  Zve aj. Iz roditeljske kue krenula je procesija na Ksaver oko 10. sati. Pred kuom su ga pozdravila djeca, te kum Rudolf Banek. Usliedio je blagoslov sa strane roditelja. Pred kuom preko ceste bio je slavoluk. Povorka je predvoena glazbom. Pred portalom kalvarije se je obukao u sveeniko ruho. Tu ga je do ekala asistenca: djakon vele asni Alfons Crnkovi, poddjakon vele asni otac Ladislav Lesica, Prezbiter asistenca pre asni gospodin Leopold Rusan ~upnik iz Remeta. Takoer dva franjevca rodom iz Gra ana: vele asni otac Gabriel Gjurak i vele asni otac Stanko Bani. Pred poltarom ga je pozdravio u ime katoli kih organizacija mali kri~ar Ivica Sever, te mladi Vencel Husak. U provinciji je bilo mnogo naroda, iz grada i sela, katoli ke organizacije sa Ksavera. Ksaversku grupu inile su djevoj ice u prekrasnim narodnim noanjama. Pred ulazom u crkvu je pozdravio mladomisnika ~upnik, otac Josip Dujmovi. Na koru je pjevalo Hrvatsko Selja ko Pjeva ko Druatvo  Podgorac iz Gra ana. Propovied je efektno izrekao vele asni otac Ivan Marai, katehet. Crkva prepuna naroda. Blagoslov mladomisni ki na koncu i dieljenje sli ica. Ovih dana je dobio u novcu mladomisnik oko 45. tisua kuna. Mnogo i u naravi. Ru ak je bio u dvorani za nekih 70  80 uzvanika. Bio je liep i obilan. Pobrinuli su se roditelji, prijatelji, organizacija  Katoli ka ~ena te samostan. Sve je ispalo liepo, pobudno i u najboljem redu.  Svoj sveeniki put zapo inje na Ksaveru, potom odlazi u zadarski samostan sv. Mihovila i Split. U gra anskoj kapeli sv. Mihalja, 1968. godine slavi srebrni jubilej (25. godina sveenstva). Godine 1971. odlazi u Njema ku, u grad Coburg. Djeluje kao duhovnik u stara kom domu. Nakon pet godina izbivanja iz domovine vraa se na Krk gdje vrai du~nost ispovjednika i kapelana sestara benediktinki. Osobito se isticao svojom glazbenom nadarenoau. Svirao je orgulje, vodio zborove, podu avao glazbu i komponirao skladbe. Njegova djela i danas obogauju franjeva ke pjesmarice. Umro je u 5. studenog 1989. godine, a pokopan je u grobnici franjevaca treoredaca na Glavotoku (Krk). Stanislav Juraj Bani (19172004), roen je u Gra anima od oca Vida Bania i majke Doroteje Bani, ro Prekupec. Nakon ato je zavraio pu ku akolu u Gra anima, uz pomo remetskog ~upnika Leopolda Rusana odlazi u Kolegij sv. Antuna u Vara~dinu. Zavraava Franjeva ku klasi nu gimnaziju i odlazi u Rijeku. Na rije kom Trsatu boravi za vrijeme novicijata, a potom se vraa u Zagreb na Bogoslovni fkultet. Za sveenika Hrvatske franjeva ke provincije Sv. irila i Metoda zaredio ga je 1941. godine zagreba ki nadbiskup mons. dr. Alojzije Stepinac. Mladu misu slu~io je u Gra anima 10. kolovoza. 1941. godine. Na samom za etku svojeg pastoralnog djelovanja, povjerena mu je slu~ba u Zagrebu, gdje do 1948. godine ureuje  Glasnik sv. Franje . Potom odlazi na hrvatski istok, u Vukovar. Tamo djeluje kao gvardijan i pastoralni upravitelj do 1953. godine. Od 1954. do 1961. godine u itelj je novaka i brae laika u Cerniku. Njegovo djelovanje u Vukovaru i Iloku za vrijeme komunisti ke vladavine bilo je od izuzetne va~nosti za Katoli ku Crkvu u tom dijelu Hrvatske. Godine 1972. izabran je za provincijala Hrvatske franjeva ke provincije sv. irila i Metoda. To je mjesto obnaaao do 1978. godine, djelujui u teakim uvjetima koji su snaali Provinciju. U vremenu kada je vlast bila nesklona Crkvi, uspio je u nakani izgradnje crkve i samostana Svetog Kri~a u novozagreba kom naselju Siget. Bio je to velik uspjeh, izgraditi crkvu u Novom Zagrebu, kojeg je komunisti ka vlast zamislila kao suvremeno ateisti ki naselje, bez religioznih sadr~aja. Godine 1980. postaje upraviteljem novoosnovane ~upe sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru. U Bjelovaru izgrauje i podi~e mladu ~upnu zajednicu, koju uzdi~e na zavidnu razinu. Godine 2001. proslavio je u Bjelovaru dijamantnu svetu misu. Osim pastoralnog rada fra. Stanislav Juraj Bani bavio se i umjetnoau. Autor je niza pjesama i lanaka objavljenih u raznim novinama duhovnog karaktera. Za ~ivota dobio je brojna priznanja: Hrvatskog Caritasa, Hrvatskog katoli kog radija, odli je grada Bjelovara, plaketu Bjelovarsko-bilogorske ~upanije, a 1996. godine predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuman odlikovao ga je  Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske. Fra Stanislav Bani umro je 4. lipnja 2004. godine u Bjelovaru, a koliko je zadu~io taj grad i okolicu, svjedo i podatak da jedna bjelovarska ulica nosi njegovo ime. Stanislav Haramija (1935- ), roen je u Gra anima od oca Miroslava Haramije i majke Slavice. Nakon zavraene pu ke akole u rodnim Gra anima, 1946. godine odlazi u sjemeniate na `alati. Poslije aestog razreda 1952. godine odlazi u novicijat Dru~be Isusove na Fratrovcu u Zagrebu. Nakon dvogodianjeg novicijata zavraava akolovanje u Kolegiju Dru~be Isusove na Jordanovcu, a zatim odlazi na dvogodianje odslu~enje vojnog roka u Maribor. Godine 1958. upisao je filozofiju na Filozofsko  teoloakom institutu na Jordanovcu, a nakon zavraetka studija filozofije, nastavlja sa studijem teologije na istom institutu. Za sveenika je zareen 26.06.1966., a mladu misu proslavlja u 3. srpnja iste godine u ~upnoj crkvi na Ksaveru. Nakon toga djeluje na ksaverskom samostanu kao odgojitelj sjemeniataraca. Na Ksaveru vodi bogoslovni duhovni zbor  }eteoci . Od 1968. godine djeluje u Osijeku u teakim vremenima komunisti ke strahovlade i nadolazeeg  hrvatskog proljea . Zbog loaih uvjeta stanovanja, kao i pastoralnog djelovanja, stanuje u preureenoj atali, a misu slu~i u parku ispred kapelice. Uz velike napore 1971. godine izborio se za izgradnju crkve u osje kom predgrau Vianjevac. Godine 1975. odlazi u akova ku biskupiju za upravitelja ~upe Baranjsko Petrovo Selo i Torjanci. Ve idue godine imenovan je ~upnikom u Bilju, gdje 1980. i 1981. godine obnavlja ~upnu crkvu koja postaje najljepaa u Baranji. Godine 1983. premjeaten je u Sibinj gdje djeluje i danas. Prilikom stote obljetnice HSPD  a  Podgorac u lipnju 2007. godine, vele asni Stanislav Haramija posjetio je svoje rodne Gra ane i predvodio veliko misno slavlje. Josipa Maria Benedikta Banek (19111999), roena je na Dolju, kbr. 68., od oca Josipa Baneka i majke Ane Banek ro. Gran. U mladosti je stupila u  Marijinu kongregaciju u Remetama. Na vlastitu ~elju i poticaj remetskog ~upnika oca Leopolda Rusana, ve se u ranoj mladosti odlu uje za redovni ki ~ivot u samostanu. Godine 1932. odlazi u Belgiju, u red  Sestara od kri~a . Uo i odlaska, 6. o~ujka pred crkvom u Remetama odr~ana je sve ana akademija. Iako je to bio misionarski red koji je djelovao u afri kom Kongu, Josipa Maria Benedikta zbog krhkog zdravlja nikada nije boravila u Africi. U Belgiji je uzela redovni ko ime, Maria Benedikta. Cijeli svoj redovni ki ~ivot provela je u belgijskom gradu Liegeu. Zbog strogih propisa njenog reda do kraja aezdesetih godina proalog stoljea, nije viae mogla vidjeti svoje najbli~e. Odr~avala je prijateljstvo sa vele asnim Rusanom, putem pisama. Godine 1970. dogaaju se neke reforme unutar reda, te ona posjeuje svoj rodni kraj. Na ~alost njeni roditelji tada viae nisu bili ~ivi. Godine 1983. slavila je 50-godianjicu redovniatva u crvki sv. Mihaela u Gra anima. Preminula je u 88. godini ~ivota te je pokopana u Liegeu. Maurina Barica Cvetko (1922-1970), roena je na Iscu, u Gra anima u mnogobrojnoj obitelji, od oca Mije i majke Elizabete. Obitelj je ubrzo aalje u Zagreb, na odgoj i izobrazbu asnim sestrama milosrdnicama u Frankopanskoj ulici. Bila je krhkog zdravlja, a na sve se nadovezao rat i progon redovnika i redovnica od strane komunista. Uskoro obolijeva od TBCa ato je u ono vrijeme zna ilo gotovo sigurnu smrt. }ivot joj spaaava fra. Ljudevit Gregov poklonivai joj novopronaeni lijek (streptomicin) iz SADa. Za to vrijeme boravi u Zapreaiu, gdje je obu avala novakinje i pripremala ih za polaganje razrednih ispita, jer komunisti nisu dozvolili njihovo redovito pohaanje nastave. S godinama sve viae obolijeva, na bubrege, a kasnije i na srce. Uskoro odlazi u Njema ku na operaciju bubrega, tokom koje joj otkazuje srce. Umrla je mlada u 48. godini ~ivota. Pokopana je na groblju asnih sestara na Mirogoju. Na~alost, danas mladi u Gra anima sve manje izabiru duhovni poziv za svoj ~ivotni put. No, to ne zna i da se uz dobar vjerski odgoj i trud cijelokupne zajednice, nee uskoro pojaviti nasljednici starih Gra anskih redovnica i redovnika. GRA ANSKA ZVONA Zvona sv. Mihalja jedan su od najvrjednijih dijelova gra anske crkve. U zvoniku crkve, danas se nalaze etiri zvona. No, gra anska zvona imaju svoju povijest i pri u. I to vrlo burnu i zanimljivu. Godine 1914. zapo eo je Prvi svjetski rat. Bila je to vrlo va~na injenica za zvona kapele sv. Mihalja. Naime, Austro  Ugarska je vojska bila u grozni avoj potrazi za crkvenim zvonima, koje bi potom lijevala i pretvarala u topove. Na taj se na in sudbina poigrala i od doju eraanjih vjesnika pobo~nosti i mira, napravila oru~je, kojim su ubijane tisue i tisue ljudi. Bilo je pitanje vremena kada e na red stii i gra anska zvona. Uskoro je doaao i taj dan, 20. kolovoza 1916. godine vojska je poskidala tri zvona iz kapele sv. Mihalja. Dana 14. studenog iste godine, vojska je otpremila zvona na Dr~avni kolodvor, te ih ondje izvagala. Prvo je zvono nosilo naziv Sveta Barbara, bilo je teako 69. kg., najmanje i najlakae. Na zvonu je bio urezan natpis  S. Barbara orapro nobis, Fusa zagrabiae 1742. Osim ato je bilo najmanje, ovo je zvono bilo i najstarije. Iz natpisa je vidljivo da je bilo izraeno u Zagrebu, ali nije poznato ime majstora koji ga je izlijao. Drugo po veli ini i te~ini bilo je zvono izraeno u zvonoljeva nici Lucije Rieser, u Zvonarni koj ulici br. 3. Te~ilo je 140. kg., a nosilo je natpis  Fudit me zagrabiae L.R.W leta 1777. Slova L.R.W u biti su inicijali vlasnice radionice, Lucie Rieserin Witwe, jer se ~enske vlasnice zvonoljevaonica nikada nisu potpisivale punim imenom. Za razliku od druga dva zvona koja su skinuta sa zvonika sv. Mihalja, ovo je zvono, iako odvezeno na gradski kolodvor nekim udom spaaeno, te ga vojska nije pretopila. Danas se nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt, te je dio stalnog postava. Tree i najvee zvono nosilo je naziv Sveti Ivan, te~ilo je 520. kg. i imalo urezan natpis  Zvon zlejan u Zagrebu po Hinku Degenu leta 1851. Kao i Sveta Barbara i Sveti Ivan je pretopljen i izlijan u vojne svrhe. Kao ato je ve re eno, vojska je skinula tri zvona i otpremila ih na kolodvor. No, u kapeli sv. Mihalja nalazila su se etiri zvona, ato vojnici o ito nisu znali. etvrto zvono Gra anci su skinuli sa zvonika i sakrili u gnoj, prije dolaska vojske. Na taj su na in spasili zvono od velike vrijednosti. Naime, rije  je o zvonu izraenom 1786. godine, u zagreba koj zvonoljeva nici Antuna Schiffrera. Rije  je o visokokvalitetnom majstoru, ije jedno zvono i danas zvoni u zagreba koj katedrali. Da su zvona gra anske kapele imala odreenu vrijednost svjedo i i zapis remetskog ~upnika prilikom njihovog skidanja iz zvonika:  ...Remetska su zvona iz 1900. godine i bez umjetni ke vrijednosti, a i slab je materijal. Gra ansko su liepo izvedena, a dva i starija od Remetskih.  Skidanjem zvona sa zvonika kapele, Gra ani su ostali bez poznatog zvuka, koji se godinama razlijegao pitomim prigorskim bregima. Osim emotivnog gubitka, bio je to to i prakti an gubitak. Jer zvona su u ta stara vremena predstavljala jedno od najva~nijih sredstava komunikacije i obavjeaivanja. Ostati bez njihove signalizacije, zna ilo je ostati bez obavijesti o smrtnom slu aju, bez obavijesti o svetoj misi, dolasku opasnosti ili nekom radosnom dogaaju. Zbog toga je 27. rujna 1917. godine, gra anskoj kapeli donirano zvono jedne pravoslavne crkve. Ve idui dan zvono je blagoslovio biskup Josip Lang, koji mu je tom prilikom nadjenuo ime Mihael Leopold. Dan nakon blagoslova zvono je zazvonilo. Bio je to radostan dogaaj za sve Gra ance;  ...29. rujna 1917. godine su opet uli Gra anci zvono iz tornja Sv. Mihalja, ato je bilo veliko veselje za staro i mlado.  Gdje se danas nalazi ovo zvono, nije poznato. Po svemu sudei ono je bilo samo privremeno rijeaenje u toku Prvog svjetskog rata. Nakon rata, zvono majstora Antuna Schiffrera izvaeno je iz gnoja i vraeno u zvonik. Godine 1922. u zvonik je ugraeno zvono, koje je izradio majstor Antun Blazina, pretposljednji vlasnik zagreba ke zvonarnice. Na zvonu stoji natpis  Srce Isusovo, smiluj nam se. Kako bi se broj zvona vratio na prijeratnu razinu, godine 1926. nabavljena su joa dva. Njihovo je postavljanje i blagoslov izazvalo pravo oduaevljenje u Gra anima, a postavljanje prvog, kojeg je takoer izradio majstor Antun Blazina, opairno je opisano od strane vele asnog Leopolda Rusana;  ...25. o~ujka 1926. godine bio je u Gra anima blagoslov velikog zvona, koji je obavio Preuzviaeni gospodin Nadbiskup. Zvono ima s jedne strane sliku B.D.M s natpisom  Marijo kraljice Hrvata, moli za nas , a s druge strane sliku sv. Ivana Krstitelja s natpisom  Sv. Ivane Krstitelju moli za nas. Zvono te~i 592. kg., a stoji bez jarma i bata 23860. dinara, a za sva tri stara dobila je kapela samo 2916. kruna. Pjeva ko druatvo  Podgorac je pred crkvom otpjevalo Preuzviaenom Nadbiskupu  Hrvatskoj , a Rudolf Banek ga je pozdravio u ime sakupljenog naroda. Preuzviaeni je prije blagoslova zvona rekao nekoliko rije i, a poslije blagoslova je odslu~io ve ernju. `ekutor Ivan Pavli ek je pripravio ju~inu, na kojoj je uz ostale bio sam Preuzviaeni sa svojim pratiocem, pre asnim gospodinom Barleom. Zvono je zazvonilo oko 4 sa svojim zvu nim  a .  Iz ovog se zapisa vidi, da je vojska obeatetila kapelu pri skidanju tri zvona 1917. godine, ali je plaena svota bila manja od njihove stvarne vrijednosti. Poslijednje zvono koje je nabavljeno, izlijano je 1926. godine u Ljubljani. Njegova je cijena bila 5480. dinara, a postavljeno je i blagoslovljeno u listopadu 1926. godine. Njegova je te~ina 108. kg., a na njemu je slika sv. Terezije od Uskrslog Isusa i natpis  Sveta Terezijo od Uskrslog Isusa, moli za nas. Godinama su gra anska zvona slu~ila naaim precima, radovala ih kod roenja i vjen anja, ~alostila ih pri pokopima i dolazeim nesreama. Zvuk gra anskih zvona i danas odjekuje ovim naaim pitomim prigorskim krajem. Ponekad je taj zvuk veseo, ponekad tu~an, ali nas uvijek podsjea da smo tu, svoji na svome, baa kao i naai prei stoljeima prije nas. OLTARNA SLIKA SVETI MIHAEL POBJEUJE SOTONU Slika nazvana Sv. Mihael pobjeuje sotonu zauzima sredianje mjesto iza glavnog oltara u crkvi sv. Mihalja. U kanonskim vizitacijama prvi se puta spominje 1677. godine, a 1699. godine dobila je naziv imago magna (velika slika). Slika je dimenzija 200 x 120 cm. Naslikana je tehnikom ulja na platnu te nije potpisana. Njen autor nije poznat, ali se s velikom sigurnoau mo~e rei da potje e iz radionice majstora Hansa Georga Geigera  zagonetnog slikara s kojim je hrvatsko i slovensko slikarstvo XVII. stoljea dosegnulo svoj vrhunac, a o ijoj se biografiji tek devedesetih godina proalog stoljea uspjelo saznati neato viae. Zna ajan je podatak da je u Zagrebu, izmeu ostalih, Geiger opremio crkvu sv. Katarine te crkvu sv. Franje Ksaverskog. Osim manjeg broja potpisanih djela na podru ju sjeverne Hrvatske i Slovenije u kojima je podjednako stvarao, pripisuje mu se i i zna ajan niz nepotpisanih djela te djela naslikanih u njegovoj radionici. Gra anska je oltarna slika upravo jedna od potonjih., a prvi je puta izlo~ena u sklopu opusa Geigerove radionice u Muzeju Mimara na izlo~bi Sveti Trag 1994. godine. Ponovno je izlo~ena 2004. godine u Narodnoj galeriji u Ljubljani te 2005. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu na zajedni koj hrvatsko  slovenskoj izlo~bi Majstor HGG  slikar plasti ne monumentalnosti (to je ujedno i prva izlo~ba Geigerovog cjelovitog opusa). Oltarna slika crkve sv. Mihalja, sudei po vidljivim znakovima prerade ima burnu proalost. Lako je uo iti naknadno doslikavanje koje je znatno promijenilo prvobitne karakteristike slike, na nekim dijelovima vidljiv je novi sloj boje, kromatska neusklaenost, gubitak iluzije volumena. Mo~e se ustvrditi da naknadne intervencije kvalitetom ne pariraju prvoj verziji slike iji se vidljivi dijelovi jasno povezuju Geigerovim na inom slikanja i tretiranjem forme. Meutim, vidljiv sna~an utjecaj, tj podloga samoj slici , radovi su ranijih majstora  Pietra Candida i Lucasa Kiliana te je i i to jedan od razloga zaato se pretpostavlja da naaa oltarna slika nije Geigerovo djelo, nego rad nepoznatog autora iz njegove radionice. Ovo e pitanje ipak ostati otvoreno sve dok mjerodavne institucije ne odlu e obaviti istra~ivanje. Na temelju onog ato danas znamo, gra anska slika Sveti Mihael pobjeuje sotonu zasigurno ima odreenu kulturoloaku, a napose povijesnu vrijednost, no kolika je ona neemo znati dok se to istra~ivanjem ne utvrdi. Bez obzira na to, njena ljepota i izgled osvajaju na prvi pogled te vjernici ~upe Gra ani mogu biti sretni ato krasi naau crkvu. GRA ANSKE KAPELICE (KIPCI) I RASPELA Svoju pobo~nost stari su Gra anci iskazivali gradnjom kapelica koje su nazivali kipeci i raspelima. Postavljali su ih na kri~anje puteva, ozna avajui time mjesto i prostor. Najzna ajniji pisani rad o gra anskim kipcima i raspelima objavila je Dubravaka `elendi u ~upnom glasilu Mihael. Zahvaljujui njenom trudu, od starijh je mjeatana prikupljen zavidan broj podataka o kipcima i raspelima na podru ju Gra ana. Njeno malo istra~ivanje bilo je temelj ovog poglavlja. Veliki obol ovom poglavlju dao je i otac Vjenceslav Mihetec iz Remeta, iji su dragocjeni podaci i sjeanja pomogla pri rasvjetljavanju nekih injenica. KAPELICA NA DOLJU (PRI URANU) U dvoriatu obitelji uran (Gjuran), na Dolju od davnih je vremena postojalo raspelo. S vremenom je obzidano, te je postavljena slika Majke Bo~je. Sredinom tridesetih godina proalog stoljea, stara kua obitelji Gjuran je sruaena, a kapelica je premjeatena na mali bre~uljak uz cestu. Na tom se mjestu kapelica nalazi i danas. Dana 29. travnja 1950. godine, pod okriljem mraka raspelo je razbijeno i uniateno. Motiv je zasigurno bio vezan uz tadaanju nesnoaljivost re~ima prema svemu ato je imalo katoli ki i hrvatski predznak, a krivac nikada nije pronaen. Zahvaljujui Ladislavu uranu i njegovoj obitelji kapelica je 1965. godine popravljena i ureena. Godine 2000. obitelj uran ponovo ureuje kapelicu, postavljajui novo raspelo, nove slike Srca Isusovog i Marijinog, a uvedena je i rasvjeta, ato daje dodatnu dra~. Ispred kapelice ureen je mali vrt, koji ureuju obitelji Ane uran i Stjepana Gjurana. KAPELICA MAJKE BO}JE S ISUSOM NA KRI}ANJU GRA ANA I GRA ECA Godine 1911. Ivan Puntijar sagradio je obiteljsku kapelicu u svojem dvoriatu. Oko njenog ureenja osobno je brinuo, zajedno sa svojom suprugom. Godine 1957. kapelica je pukom slu ajnoau dobila prekrasan kip Majke Bo~je s Isusom. Naime, na Ksaverskoj cesti, nasuprot danaanje benzinske postaje, nalazila se kapelica sa spomenutim kipom. Kapelica je bila u sklopu kue koju su vlasnici prodali, a novi je vlasnici preprodali. Kua i kapelica doali su u vlasniatvo jedne tvrtke, koja zbog toga ato kapelica nije bila ucrtana u katastar, nije ~eljela brinuti o njoj. Kapelica je trebala biti sruaena. Sreom, kip je spaaen i pohranjen u ~upnu crkvu sv. Franje Ksaverskog. Nenadano se pojavio problem ruaenja kapelice, jer domai radnici u tome nisu ~eljeli sudjelovati. Na koncu je 1. kolovoza 1957. godine kapelicu na Ksaveru osobno sruaio sam poduzetnik, sa dvojicom pomonika. Ksaverski fratri nisu znali gdje postaviti kip. Na koncu su ga odlu ili smjestiti u kapelicu obitelji Puntijar u Gra anima. Poato je kapelica ve bila troana Ivan Puntijar i njegova supruga obnovili su je vlastitim sredstvima. Dana 14. rujna 1957. godine bogoslovi ksaverskog samostana, pjeaice su kolicima dopremili kip u Gra ane. Kip je ureen, obojan i dana 24. rujna iste godine postavljen u kapelicu. Blagoslov je izvraio ~upnik  fra. Jerko Meatrovi. Bio je to veliki uspjeh, urediti kapelicu i postaviti kip, u vremenu kada komunisti ka vlast nije bila sklona religiji, niti gajenju vjerskih osjeaja. S vremenom je kapelica ponovo tra~ila obnovu, te je Stjepan Puntijar, unuk Ivana Puntijara, godine 1969. izvraio adaptaciju. Zahvaljujui obitelji }eljka Puntijara, kao i ostalim sumjeatanima kapelica je uvijek okiena cvijeem i lampaaima. Na taj na in obitelj Puntijar nastavlja dugu obiteljsku tradiciju, koja e uskoro do~ivjeti svoj stoljetni jubilej. KAPELICA SVETOG RAFAELA NA TRN EVIEVOM PUTU Po pri anju starijih Gra anaca kapelica sv. Rafaela starija je i od ~upne crkve sv. Mihalja. Premda to nije to no, jer kapelicu ne spominje ni jedan stari izvor, neosporna je injenica da je starija od svih ostalih kapelica na podru ju Gra ana. Sve do 1981. godine to je bila starinska kapelica, pravi domai kipec. Jednostavnog izgleda, izgraena od cigle i neo~bukana. Krov je bio pokriven crijepom, a na vrhu se nalazio dvostruki kri~. Krajem sedamdesetih godina proalog stoljea kapelica je oateena. U kapelici se kao i danas nalazio kip sv. Rafaela, koji u ruci dr~i vagu. Nepoznate osobe otkinule su vagu i bacile je kod mlina obitelji Bani u Gra anskom Ribnjaku. Na sreu, to je vidio Mirko Trn evi, te zajedno sa zvonarom Rudolfom Merkaaom obavijestio sveenike na Ksaveru. Vagu je popravio jedan od bogoslova, te je ona vraena na staro mjesto. No kapelica je o ito jako smetala odreenim ljudima. Godine 1981. pod okriljem noi u nju se zaletio kamion. Istraga kao i u brojnim drugim slu ajevima nije donijela ploda, pa krivac nikada nije pronaen. Iako je postojao o evidac, cijeli se slu aj zataakao, ato je najviae odgovaralo tadaanjem re~imu. Sreom, drveni kip sv. Rafaela nije bio znatnije oateen, te je restauriran i danas se nalazi na starom mjestu. Zahvaljujui fra. Mirku Gregovu i zvonaru Rudolfu Merkaau, za samo deset dana izgraena je nova kapelica. Gra anci su radili dan i no, kako bi podigli joa ljepae zdanje. Dana 4. listopada 1981. godine, na dan Miholjskog proatenja novu je kapelicu blagoslovio ~upnik fra. Zdravko Maaina. Mnogobrojni Gra anci s oduaevljenjem su promatrali novoizgraenu kapelicu, koja svjedo i o vjernosti i po~rtvovnosti ljudi ovog kraja. KAPELICA U DVORI`TU OBITELJI RADI  PUNTIJAR U ULICI GRA EC Godine 1818. Jakob Radi Puntijar u svojem je dvoriatu podigao obiteljsku kapelicu s raspelom. Dugi niz godina uvali su je i ureivali njegovi potomci. Dolaskom komunisti ke vlasti raspelo je ba eno i uniateno. No, Gra anci se nisu dali i postavili su novo. Po sjeanju Jelice Se en, pred ovom su kapelicom Gra anci i Doljani molili krunicu, da Bog podari kiau u suanim i gladnim godinama. Krunica bi se molila predve er, nakon napornog dana provedenog u polju. Molitva bi se ponavljala svake ve eri. Godine 2000. Ivan Radi Puntijar obnovio je kapelicu, uvajui gotovo 200  godianju tradiciju svojih predaka. KAPELICA SVETOG TROJSTVA NA BLIZNECU Iako Bliznec ne pripada ~upi sv. Mihaela u Gra anima, ve ~upi sv. Petra i Pavla u Beaiima, navodim povijest kapelice sv. Trojstva, jer je neko selo, a danas ulica Bliznec, sastavni dio Gra ana. Sredinom tridesetih godina XX. stoljea, Josip `elendi podigao je na uglu Dolja i Blizneca malu kapelicu. U njoj se nalazio kip Presvetog Srca Isusova. Izgradnjom ceste 1937. godine gotovo nova kapelica je sruaena, ali je podignuta nova na danaanjem mjestu. U novoizgraenu kapelicu postavljen je kip Presvetog Trojstva, svake Bo~anske osobe posebno, s oltara remetske crkve. Kapelica je u vrijeme komunizma esto bila na udaru vandala. Godine 1948. ukraden je kip goluba, koji je simbolizirao bo~ansku osobu Duha svetoga. Ubrzo je postavljen novi golub. No i on je ukraden. Nemili dogaaj zbio se u noi 7. na 8. prosinac 1960. godine. Na sreu, golub je pronaen u obli~njem vinogradu obitelji Gran, gdje ga je provalnik bacio. Na zadovoljstvo vjernika, golub je vraen u kapelicu. Danas kapelica Svetog Trojstva na Bliznecu stoji na po etku ulice Bliznec, te do ekuje sve one koji putuju na Medvednicu putuju automobilima. RASPELO PRI ISUSU U `UMI IZNAD LONJ` INE (ZDEN EC) Na samom zavraetku ulice Lonja ina, u predjelu zvanom Zden ec, od davnine se nalazi raspelo. Kada je raspelo postavljeno nije poznato, a prvi podatak vezan uz raspelo govori da je 1930. godine oko njega postavljena ograda. Navedene je godine, u mjesecu listopadu, Luka Haramija prikupljao novac za ogradu. U spomenici se navodi da raspelo stoji na Buanom kr u, ali Mirko Banek kazuje da se to mjesto zove Zden ec, dok se Buani Kr  nalazi u blizini. Dolaskom komunista na vlast raspelo je razbijeno, a Isusov kip oateen. Obitelj Haramija pohranila je kip u svoj podrum, a kasnije je prenesen u staru cirkvenicu pokraj crkve sv. Mihalja. Nakon stvaranja slobodne i samostalne Hrvatske, na mjestu starog raspela izgraeno je novo. Osim raspela podignuta je i ograda, a sve je izradio Ivan Triplat iz Gra ana. Dana 21. studenog 1991. godine, uz procesiju, ~upnik fra. Mirko Kralj blagoslovio je novo raspelo pri Isusu u aumi. Iako se raspelo nalazi u aumi i na samom rubu mjesta, Gra anci ga rado posjeuju, te nikada nije bez cvijea i lampaaa. RASPELO NA URKOVOM PUTU Na samom po etku urkovog puta nalazi se raspelo s Isusovim kipom, izlivenim od metala. Kao ni raspelu s Lonja ine, ni njemu se ne zna starost. Njegova najstarija fotografija potje e iz 1900. godine. Po natpisu koji stoji na njemu doznajemo da je obnovljeno 1904. godine. Raspelo je bilo izraeno u drvu, a stajalo je na sredini urkovog puta. Kasnije je zbog prometa i prakti nosti pomaknuto u stranu, na zemlju koju su darovala braa Ljudevit, Ignac i Franca Bani. Godine su prolazile, a raspelo je polako propadalo i tra~ilo obnovu. Unato  nepovoljnoj politi koj situaciji, koja je nakon 1971. godine bila joa te~a, Gra anci su 1975. godine odlu ili postaviti novo, kameno raspelo. Uz usmeno dopuatenje lokalnih vlasti, po elo je prikupljanje priloga. Glavni organizator akcije bio je Ladislav Tomaainec, zajedno s Rudolfom `elendiem i Rudolfom Tomaaincem. Projekt i kameni kri~ izradila je klesarica Dragica Kota iz Ba una, a Isusov lik izliven je iz kalupa kojeg je dao tadaanji markuaeve ki ~upnik Kreao Ivai. Rudolf Tomaainec izlio je Isusov lik u poduzeu u kojem je bio zaposlen, a ostali su Gra anci pomagali u novcu, te hranom i piem za radnike. Raspelo je ubrzo bilo gotovo i postavljeno. Blagoslovio ga je vele asni Ivan Keravin iz Remeta, jer je urkov put u to vrijeme pripadao remetskoj ~upi. Asistirala su mu dvojica fratara sa Ksavera. Nakon blagoslova sljedilo je slavlje u kui Ladislava Tomaainca. Iako to danas ne izgleda tako, bio je to velik pothvat u vremenu koje je povijest zabilje~ila pod imenom Godine hrvatske autnje.Gra anci za razliku od drugih nisu autjeli. RASPELO PRI CRKVI SV. MIHALJA NA ISCU Ni treem raspelu u Gra anima ne zna se starost, ali pretpostavljam da bi mogao biti najstariji od svih. Budui je Isce najstariji dio Gra ana, raspelo je moglo biti postavljeno ve u srednjem vijeku. Osim toga nalazi se u blizini crkve, koja je graena u XVII. stoljeu, pa nije nemogue da je stariji i od nje same. Naime, u proalosti je bio est slu aj da se na mjestu nekog raspela ili kapelice kasnije izgradi crkva. Ipak treba rei da vrstih dokaza nema, te sve ostaje na razini nagaanja i spekulacija. Raspelo je bilo izraeno od drva, natkriveno plehom i ograeno ogradom. Po etkom osamdesetih godina proalog stoljea stari kri~ zamijenjen je metalnim, na kojeg je postavljen stari Isusov lik. Slavek Gregori napravio je novu metalnu ogradu, pa je sve dobilo druga iji izgled. Grede starog, drvenog raspela joa se uvijek uvaju unutar cintora. Godine 2004. izvraena je nova obnova, kada su ~upljani (u prvom redu oni s Isca) postavili novu ogradu i poplo ili prostor oko raspela. Kao i ostala gra anska raspela, uvijek je okien cvijeem i pokojim lampaaem. KRI} NA GRA ANSKOJ MRTVA NICI Za razliku od tri navedena gra anska raspela, ovo je kri~. Za one koji ne znaju, razlika izmeu raspela i kri~a je ta, ato se na raspelu nalazi Isusov lik, dok ga na kri~u nema. Postavljen je u ast ~rtvama partizanskog pokolja iz 1945. godine, o emu je ve bilo rije i u ovoj knjizi. Kri~ je 1976. godine izradio Rudolf Banek, ali tada se o gra anskom masakru nije smjelo pri ati, a kamoli postavljati kri~eve ili spomen obilje~ja. Kri~ i spomen plo a stradalima postavljeni su 21. svibnja 1995. godine, sa namjerom da se spomenuti zlo ini nikada ne zaborave. KIP MAJKE BO}JE NA IZVORU ZDENCA PUSTODOL Godine 1934. u Gra anima je uvedena vodovodna mre~a, te su u tu svrhu na odreena mjesta postavljene pumpe s vodom. Na zahtjev stanovnika Pustodola, izvor Pustodol dobiva svoj danaanji izgled. Obzidan sa tri strane i ugraenim kipom Majke Bo~je, ato je bila velika ~elja stanovniatva. Kip je tokom godina viae puta mijenjan, te je postavljan novi, a ono ato se nikada nije mijenjalo je cvijee pred njim i molitve zahvale, koje upuuju stanovnici Pustodola. KIP MAJKE BO}JE CEPINE KE (CEPINA`KE) U `UMI LIPJE U aumskom predjelu Lipje iznad Gra ana, koje su u proalosti Gra anci iskoriatavali u gospodarske svrhe, nalazi se mala kapelica i kip Majke Bo~je. Do kapelice se dolazi putem uz branu na Lonja ini, a nastavlja se planinarskim putem zvanim Put u nebo. Lik Majke Bo~je izliven je od mjedi i smjeaten u maloj drvenoj kapelici pri vraenoj na drvo. Stariji Gra anci potvruju da je kapelica postavljena u vremenu izmeu dva Svjetska rata, a postavilo ju je planinarsko druatvo Cepin.Zbog toga je i nastao pridjev cepine ka ili cepinaaka. Danaanji kip Majke Bo~je postavljen je 2006. godine, a pretpostavlja se da je vrlo star. Na tom je mjestu zamijenio dotadaanji koji je bio izraen od plastike. Iako se kapelica Majke Bo~je cepine ke ubraja meu kapelice, ona se ipak ne mo~e usporeivati sa zdanjima na Dolju ili Trn evievom putu. Ona je odraz jedne posebne, usudio bih se kazati planinarske sakralne arhitekture. Osim ato je veli inom puno manja od ostalih kapelica, razlikuje se i u tome ato je nisu postavili Gra anci, ve planinari. No, s vremenom su Gra anci postali njeni vjerni i najva~niji atovatelji, te se ta vjernost odr~ala do danas. SLIKA MAJKE BO}JE PRI MARIJI U `UMI IZNAD LONJ` INE (ZDEN EC) U neposrednoj blizini raspela Pri Isusu u aumskom predjelu Zden ec, nalazi se kesten na kojem je postavljena slika Majke Bo~je. To su mjesto Gra anci od davnine zvali  Pri Mariji. Ne zna se kada je to no postavljena prva slika, jer se toga danas ne sjeaju ni najstariji mjeatani. Dolaskom partizana i komunisti ke vlasti slika je skinuta. No, Gra anci su postavili novu, koju su nepoznati po initelji ponovo skinuli i bacili. Od tada pa nadalje igra se nastavljala, Gra anci bi postavili novu sliku, komunisti ki provokatori bi je bacili i tako u nedogled, sve do pada komunizma. Uz ovo mjesto vezana je jeoa jedna gra anska pri a i obi aj. Kada su Gra anci hodo astili na Mariju Bistricu, bilo je potrebno ostaviti nekoga kod kue, kako bi brinuo za blago. Naj eae su ostajali starci i djeca. Djeca koja nisu iala s roditeljima na hodo aae, skupila bi se u Lonja ini, nosei hranu, te se s pjesmom uputila k Mariji na Bistricu, a u biti slici Marije na Zden ecu. Pri Isusu je bio odmor, koji je predstavljao Mariju Snje~nu ili sv. Ladislava na stvarnom putu za Mariju Bistricu. Na ve er bi se djeca vratila kui kao pravi romari. Danas su ta igra i obi aj potpuno zaboravljeni. ZAKLJU AK Izgradnja kapelica i postavljanje raspela duga je tradicija u Hrvatskom narodu. Na svoj se na in manifestirala i u Gra anima. Gradei male sakralne objekte gra anski su mu~evi i ~ene izgraivali sebe kao duhovne osobe, ujedno pokazujui koliko im je bio va~an duhovni ~ivot. Veliki broj kapelica i raspela dokazuje njihovu religioznost i svijest o pripadnosti Katoli koj Crkvi. Kao ato se vidi kapelice i raspela graeni su na kri~anjima i istaknutim mjestima, ali i u dvoriatima, kako bi atitila obitelj, na aumskim stablima, kako bi atitila aumu i pjeaake, na izvorima vode, kako bi blagoslovila i osigurala vodu. Njihova prisutnost i simbolika bili su neraskidivi dio svakodnevnog selja kog ~ivota u Gra anima. U najveem broju kapelice su bile posveene Bla~enoj Djevici Mariji. To nije specifikum Gra ana, ve cijele Hrvatske, koja je kroz stoljea svoje povijesti bila posveena Majci Bo~joj  Kraljici Hrvata. Marijanska pobo~nost u Gra anima dodatno je bila osna~ena slikom Majke Bo~je Pomonice iz crkve sv. Mihalja, blizinom Remeta i pripadnoau tamoanjoj ~upi, ija je zaatitnica nosila naslov Najvernija odvjetnica Hrvatske (Fidelissima advocata Croatiae), kao i zavjetnim hodo aaem na Mariju Bistricu. Od ostalih patrona prisutan je i lik sv. Arkanela Rafaela, koji uz sv. Arkanela Mihaela i sv. Arkanela Gabrijela ini veliki arkanelski trojac. Arkaneo Gabrijel jedini nije zastupljen kao svetac na podru ju Gra ana. Svraetkom Drugog svjetskog rata, kapelice i raspela dolaze na udar komunisti kih organa vlasti, kao i njihovih agitatora. Oskvrnjivanje sakralnih objekata vraeno je na sve mogue na ine; provaljivanjem, kraom, oateivanjem, a u pojedinim slu ajevima i ruaenjem. Rijetka su raspela i kipovi koji bar jednom nisu oateeni ili pokradeni. No, Gra anci su uvijek smogli snage i ureivali oateeno, pronalazili pokradeno, podizali poruaeno. Gotovo je nevjerojatna hrabrost i ljubav kojom su to inili. Padom komunizma obnovljeni su neki stari sakralni objekti, kojima je vraeno mjesto koje im je ranije pripadalo. Postavljen je i jedan novi kri~, onaj ~rtvama pokolja iz 1945. godine. No, on je viae memorijalnog karaktera. Posljednja izgraena, je obnovljena kapelica sv. Rafaela iz 1981. godine. Danas se viae ne podi~u nova raspela, ne grade se nove kapelice, ovjeku danaanjice Bog o ito nije potreban, zapravo on sam misli da je Bog, dok mu smrt ne doka~e suprotno. Vrijeme podizanja i izgradnje je iza nas, ~ivimo u vremenu o uvanja, hoemo li uspjeti, povijest e pokazati. GRA ANSKI DIJALEKT Hrvatska je zemlja sa tri dijalekta i nebrojenim brojem njihovih ina ica. To bogatstvo hrvatskog jezika o ituje se i u Gra anima. Ako bi stru no analizirali gra anski kajkavski dijalekt, to bi izgledalo ovako: Proslavenski samoglasni ki sustav temeljio se u po etku na opreci dugih i kratkih samoglasnika, a sadr~avao je pored monoflonga /i/, /e/, /a/, /u/, dugih i kratkih, i diftonge ili dugoglasnike /ei/, /ai/, /eu/, /au/, /em/, /am/, /en/, /an/, /il/, /is/, /ul/, /us/. Svi prednji samoglasnici /i/ i /e/ bili su meki i palatalizirali su suglasnike uz koje su se naali. Rezultati tih palatalizirajuih procesa ~ive u jeziku i danas. Slog je najmanja i temeljna jedinica izgovora. U slogu je jedan glas nositelj sloga, on je sredianji dio sloga, vrhunac sloga. Glasovi koji su nositelji sloga zovu se slogotvorni glasovi. Slogotvorni glasovi su SAMOGLASNICI. Neslogotvorni glasovi su SUGLASNICI. Rije  se raa lanjuje na slogove. Slogovi u rije ima mogu biti naglaaeni i nenaglaaeni, kratki i dugi. Slog koji se isti e silinom, tonom i trajanjem je NAGLA`ENI SLOG. /i/: ~a, kaa, platti /e/: imli, pkel, strja /e2/: dtla, tsi, v era /a/: bogteai, brt, jgoda /o/: gvedina, pjtek, stl /u/: li, kjna, lk Slog koji se od drugih slogova ne isti e silinom, tonom i trajanjem nenaglaaeni je slog. Nenaglaaeni slogovi meusobno se razlikuju po trajanju. Oni su DUGI i KRATKI. /i/: cirkva, korta, letju /ie:e/: des, delala, sreda /e/: mja, pt, trjta /a:/a/: //vel, m// ek, z//greb /uo:o/: krof, ko~a, moj /u/: kapt, krti, kksti Inventar vokala isti je kao i u kratkim naglaaenim slogovima, ali s estom neutralizacijom vokala /e/ i // u srednjem /e/, izuzev otvorene ultime u kojoj je vokal /o/ zamijenjen vokalom //. Primjeri za otvorenu ultimu: /i/: platti, potgni (imp.), spilti //: gl//v, krv, pemlce, test /e/: j te, nj~, snc /a/: la, ~a, raka /u/: brtu, sprvodu, z loptu Piaui o kajkavskim dijalekti kim ina icama, u svojoj knjizi "Zagreba ki kaj", autor Antun `ojat podru je oko Zagreba dijeli na etiri tipa govora ; samoborski, turopoljski, bednjansko - zagorski i vukomeri ko - pokupski. U toj klasifikaciji, `ojat smjeata Gra ani u bednjansko - zagorski dijalekt, zajedno sa `estinama, Mikuliima i Frateraicom. Pri tom je zanimljivo primjetiti da susjedna Gra anska naselja; Remete, Bukovec, Bukovec Gornji, Markuaevec i u erje spadaju u turopoljski dijalekt. O gra anskom dijalektu pisao je 1950. godine i u itelj Mato Ivanuai:"& Govor je kajkavski. U njemu su izra~ena stara glasovna,obli na, naglasa ka,rje ni ka i re eni na obilje~ja. U nekim je rije ima osobito istaknut penultimatski naglasak. Nema razlike izmeu  i . Na pr. megla (magla), deska (daska), otec (otac), test (tast), devec (udovac), O~ek (Josip), tajta (tata), pojtek (potok), mekla (metla), na tle (na tlo), vru ina(vruina), pe ina (peina). Kaj delaa? (ato radia?), Maraa (Marija), belaa (bjelokoso eljade), devenca(kobasa), peruana, pe enica, oranica, rukavica, Gol a. Jesi pobral grojzde? De ke bu doael. Deklina ga bu akala. Magda bu iala na pojtek. Ima udaj rubja, ali si bu na glavu djela pe u, a bu saki znal da je ona sneha. Ojdi Jo~a v lozu i donesi brema guliaov, a ja bum iala v melin po melu, unda bume pekli kruh. Se su mi kokoai ve vu kurnjaku, bum je sad zaprla, da ne bi mojsti doael torec ili pak lesica. Ti bua pak Jurek se rano stal i budea delal gumnje kaj bume na njemu mlatili je men, a Miake bu preletel do kuma po veternicu, a e ne bu dobil, unda naj posudi velja u kaj bume vejali je men. Nek Jalica ide po retkoseju, kaj bume a injali je men. Vse mi je mleke vun skipele. Ja sam stirala svega mu~a vun s hi~e. Podrapli te aintar. Bog dal! `ent(vrag) te jahal. Jemal te bas(vrag) e nejdea po slive. Mamek su popevali: "Potpuhnul je tihi vetrek od morja", a aek: "Mejsec sveti se ober klijeti, Magdo zima je". Dekline su iale v aumu pa su popevale:"`are bi o i vezala, v gliboko morje sko ila, nek da ne bi tebe volela". Tako je pisao Gra anski u itelj prije viae od pedesetak godina. Danas je gra anski dijalekt u izumiranju i prakti ki nestaje. Govore ga joa samo najstariji Gra anci, roeni prije Drugog svjetskog rata. Ipak u govoru mlaih, autohtonih Gra anaca esto se upotrebljavaju stare domae rije i, ali se uglavnom izgubio stari kajkavski naglasak. U svakom slu aju treba naglasiti da su Gra ani, uz ostala Prigorska naselja, danas jedna od rijetkih preostalih zagreba kih oaza u kojoj se mo~e uti izvorna, domaa kajkavska rije . Iako gra anski i starozagreba ki kajkavski dijalekt nisu bili isti, oba su dijalekta sadr~avala iste rije i. O tome najbolje govori citat Mirka Markovia iz njegove knjige Stari Zagrep ani, a u kojem ka~e:  U ~ivom govoru ini se da je kajkavsko narje je u Zagrebu do~ivjelo svoj vrhunac krajem 18. i po etkom 19. stoljea. Tada su Zagrep ani, kada bi govorili hrvatski koristili isto govorno narje je kojim su se slu~ili i Prigorci iz podmedvedni kih sela. Tada bi se gospoe s kumicama spominjale po domai i nijedna im rije  nebi bila nerazumljiva  Na~alost Zagreb danas viae nije u potpunosti kajkavski kakav je bio nekad, a novodoseljeni stanovnici, u zagreba kom ~argonu zvani dotepenci ili dojdeki, sa sobom donose i svoj jezik. On je prete~ito atokavski i ima malo dodirnih to aka sa starozagreba kim dijalektom. Tako mi Gra anci danas s ponosom mo~emo kazati, da smo meu poslijednjim stanovnicima Zagreba koji govore dijalektom istim ili pribli~no istim kakvim se govorilo u Zagrebu i prije stotinjak godina. Stare i ve zaboravljene rije i du~nost nam je uvati i prenaaati na potomke, da se ne zaboravi jedan jezik i dijalekt koji je stoljeima ~ivio pod divnom Zagreba kom gorom. Kako bi se novodoseljeni stanovnici i mlai Gra anci upoznali sa starim gra anskim rije ima, donosim svojevrstan Gra anski rje nik, koji je jednim dijelom uredio gospodin Mirko Banek. Njegovo prikupljenje starih rije i i izraza potaklo me da njegov rje nik dodatno proairim i uredim. Osim ato sam prikupio joa znatan broj rije i, rje nik sam obogatio starim imenima koja su Gra anci naj eae davali svojoj djeci. Danas i ta imena polako odumiru, a zauzimaju ih moderna, na ~alost tua i strana, ato uvelike pridonosi gubitku identiteta. PRILOG I. GRA ANSKI RJE NIKAajncug- odijelo (gradsko)ajngel- aneoambrijela- kiaobranBBara, Barica (~ensko ime)- Barbaraba~ulj- grahbe ati- plakatibedenj- velika drvena ba va u koju se spremalo voebertaa- gostioni arbeteg- bolestbete~en- bolestanbe~ati, bej~ati- bje~atibiciklin- biciklbijele- bijelobijeliti- guliti (voe ili povre)bijetve- mala stabiljka travebituon- betonblage- stokablate- blatoblazina- perinablea i- odraz svijetlabljuvati- povraatibok ija- sirotinja, siromaatvobolae, boljae- boljebolvan- seoski bedakbrenta- drvena ba va u kojoj se nosilo gro~e iz vinogradabrundati- mrmljati, prigovaratibu- budebu a- bundevabuelar- nov anikbuju- buduCcajt- vrijemecanjek- krpacicati- sisaticifrast- nakiencigaretlin- cigaretaciknute- kiselocingati- zvoniticingua- zvon icirkva- crkvacoprnica- vjeaticacrknuti- uginuticucek- pascug- vlakcuknuti- povuicukor- aeer, bomboncule- zave~ljajcureti- padati (kiaa ili voda, vino)cvijetje- cvijee  a a, a ek- otac akaj- ekaj e- ako ele (dio glave) - elo ele- p ele epnuti- u nuti era- ju er esati se- ohati se etrtek- etvrtak ez- kroz ili- ho ea li ihanje - ru na obrada perja isle- krunice izraene od od tijesta, ~ute i ru~iaste boje kometi- autjeti orav- slijep rijep- crijep rijeanja- treanja rijeve- crijevo rlen- crven rn- crn rv- crv rvljive- crvljivo udaj pune- jako puno uba- usnica ubeti- ljen ariti, gubiti vrijeme udaj- punoDdalke- dalekode ec- de kodeklina- djevojkadelavka- dobra radnicadele- doljedenes, dijes- danasdeni naklu- stavi na poddeska- daskadea - kiaadeti- stavitidevec- udovacdever- kum na svadbidielati- raditidimov- domadober- dobardojti- doidomaja- domovina, u u~em smislu  rodna kuadomiatrant- ministrantdospomenuti se- dogovoriti sedrijeve- drvodroben- sitandroftine- kruane mrvicedruga - druga ijeduha- mirisdumeti- zagonetno autjetiduotmar- puno togaduotmilimar- jako puno togadusiti- nagovaratiduaiti se- guaiti sedvajst- dvadesetdvoria e- dvoriateuna (~ensko ime)- ElizabetaFfa uk- nezakonito dijetefajn- lijepfala- hvalafala ek- komadifaleti- nedostajatifara- ~upafaainek- faanikfejst- jakofertun- prega aficlek- komadifiga- smokvafijerma, firma- krizmafiakal- odvjetnikfkaniti- prevaritifleten- okretan, brzflundra- ~enska osoba sumnjiva moralaforinga- podvozforingaa- voza  zapre~nih kolafrtalj- etvrtfu kati- zvi~datifundua- zemljiate za gradnju kuefurea- kolinjefurt- stalno, neprekidnoGgajba- kavez, sandukgalge- vjeaalaganjk- hodnik, predsobljegazda- gospodargda- kadagdo- tkogenuti se- pomaknuti se gle - gledajglediju- gledajugliboki- dubokigmajne- opinski paanjakgnuoj- gnojgod- svetakgodovnjak- slavljenikgospo ija- gospodstvogospon, gosponi- gospodin, gospodagreblica- drvena naprava za izvla enje kruha iz kruane peigrdi- ru~angrojzdje- gro~egrunt- posjed zemljegubec- njuakagujcek- odojakgunj- dekagut- grkljanHhalapljiv- lakomhamper- vedrohartav- tjelesno prljav, ne isthasen- koristhimper- aumska jagodahititi- bacitihi~a- kuahojditi- hodatihopsati- skakatihrg- drvena vedrica za izvla enje vode iz zdencahrknuti- gurnutihud- ljut, zlo estIiber- viaeigda- ikadaijti dimov- ii kuiImbra (muako ime)- Mirkoiskati- tra~itiia i- potra~iijem- jedemijti- iiiladu- tisuuimeti- imatiIvka (~ensko ime)- IvanaJJaga (~ensko ime)- Agatajajca- jajajalen- zavidanjarek- jarakjavkati- plakati, naricatijekati se- nabacivati se kamenomjeli vidia- vidia lijen- jedanjentar- oltarJezua- IsusJo~ek (muako ime)- Josipjuratua- pravnikjuakati- uzvikivatijutre- jutroKka a- zmijakaditi- dimitikaj- atokak- kakokakti- kaokalati- cijepatikalne- mutnokam- kudakaniti- misliti napravitikarati se- svaati seKata (~ensko ime)- Katarinake ka- pletenica kosekega- kogakeljiti- ljepitikesniti, kesneae- kasniti, kasnijekiklja- haljinakin - nakieni borkipec- sveta sli icakladivec- ekiklepetec- drveni vrtuljak za plaaenje pticaklijet- kletkliske- skliskokljuka- kukakmica- tamakocen- korijenkojn- konjkolendar- kalendarkonta- stalni pretplatnik na mlijekokopanja- korito iz kojeg jedu svinjekopica- ~enska arapakorite- koritokorpa- koaarakorua- kor u crkvikosijer- vrsta sjekirice sa zaobljenim krajem, slu~i za iaenje sitnog raslinja i dra a.kosmat- dlakavkostanj- kestenkoa ica- koaticakotec- svinjackoturati- kotrljatikraljua- ~enska koraljna ogrlicakramar- prodava  na proatenju krampus- vragkrepati- uginutikri ati- vikatikri~a- kralje~nicakri~ec- crkveni milodarkrompjer- krumpirku iti- kucatikujna- kuhinjakulike- kolikokumor- smradkuomen- ognjiatekuo~a- ko~akupuvati- kupovatikura~- hrabrostkuriti- palitikurnjak- kokoainjackuruza- kukuruzkuanuti- poljubitiLLaci (muako ime)- Ladislavla njak- muaki remenla e- hla ela ice- arapeladlin- ladicalajbek- prsluklake- lagano, jednostavnolampua- ru na svjetiljka, lampion za grobljelanc- lanaclani- proale godinelasi- kosalehke- lakolesa- dvoriana vratalesica- lisicalete- ljeto ili godinalistje- liaelojn ek- aalicalojtre- ljestveloparka- drveni podmeta  za stavljanje kruha u kruanu pelukati- zavirivatiLJLjudva (muako ime)- Ljudevitljuaen- zgodanMma ek- ma akma kori- maakareMagda (~ensko ime)- Magdalenamam- odmahMarica, Maruaa (~ensko ime)- Marijamarajerati- marairatimed- izmeumedved- medvjedmega- mojegamegla- maglameja- granicamejaa- misamekla- metlamelin- mlinmelja- braanomenje- manjemese- mesomesec- mjesecmeste- mjestomiaaflin- lopatica za smeemlajai- mlaimlijeke- mlijekomlin inek- valjak za tijestomo en- moanmojstik, mojsti- mo~damojtika- motikamorea- mo~eamorti- mo~damozel- irmrijeti- umrijetimrzle- hladnomu ati- autjetimuden- spor, nesnala~ljivmudrijaa- pametnjakovimuoja- mojamusta i- brkovimu~ika, mu~ikaai- glazba, glazbeniciNna tea e- na taateNacek (muako ime)- Ignacnahitati- nabacitinaj- nemojnajemput- odjednomnajte- nemojtenajti- nainajzadnjeai- najzadnjinaj~e- tavannakalati (drva)- nasje inakinen- nakiennaluknuti se- naviriti senaprve- naprijednatajati- osjeaj nadolazee bolestina ti- izvolinav iti- nau itinavijek- uvijeknazaj- natragnedelja- nedjeljanegda- nekadanekaj- neatonemre- ne mo~enesiju- nosenesti- nositinea e- netkoni esa- ni eganigdar- nikadani jeden- niti jedannije ga- nema ganijemput- niti jednomnikaj- niatanikam- nikudnor- ludnorc- luaknoriti- ludirati senu ica- unukanuk- unuknukati- nuditinuos- nosnuove- novonutre- unutraNJnjive- njihovoOobelinje- lupine krumpira, jabuke i sli noober- iznadobernati- okrenutioblijeka- odjeaobluk- prozorobrnuti se- okrenuti seodzaj- stragaof- ovajogenj- vatra, plamenograjene- ograenoojditi- hodatioke- okookoli- okoloopajnki- opanciopa~mati (svinju)- oguliti svinjsku dlaku u vruoj vodiopica- majmunicaoprava- odjeaopraviti se- odjenuti seoreh, oreji- orah, orasiosem- osamosmuditi- pregorjetiotec- otacotijti- otiiotpeljati- odvestiotprijeti- otvoritiovdek- ovdjePpa iti- smetatipajcek- svinjapajdaa- prijateljpak- opetpantlek- vrpcapapjer- papirparemica- drvena kacaparnuti- uginutipaa iti- ~uritiPavel (muako ime)- Pavaopea- dio ~enske narodne noanje na glavipeju- i i epeljati- vozitipelduje- vodi k ne emupem- ii upemlica- podrumpenezi- novcipemzlin- kistpeaice- pjeaicepetek- petakpicek- pilipiknuti- ubostipisan- aarenpia i- piatipialjiv- crvljivplantav- nespretanplave- plavople a- leapleaiv- elavplot- ogradapocek- pragpo akati, po akaj - pri ekati, pri ekajpo em- po kolikopodeti- podmetnutipod~gati- potpalitipojstelj- krevet, posteljapojtek- potokpokle- poslijepoldan- podnepolejati- polijatipolek- pokrajpomale- polakopomarajna- naran apomet- pametpomori- pomognipondeljek- ponedjeljakponoreti- poludjetipope ek- drveni kolac za razgrtanje ~eravice u kruanoj peipopjevati- pjevatipopjevka- pjesmapopre ke- pre acpoprek- poprijekoporinuti- pogurnutiposel- posaoposlunuti- biti posluaanposmeknuti se- okliznuti seposmikalja- mladenkina kumapospeaen- brz, okretanpospominati se- porazgovarati seposudje- posuepoarekane- kuhano i poliveno vrhnjempotrijeti- uniatitipovajati se- hodati s nekimpovedati- rei, kazatipovoliti- pouljiti neatopo~irak- grkljanpraf- uistinupredehnuti- odmoriti sepredi- prijepredika- propovijedprek era- prekju erpreksno ka- preksinoprelo- otvorpremazati- preli itiprepeljati- prevestiprepirati se- svaati seprepreden- lukavpresenetil- iznenaditi sepresiti- moliti, prositipreael- otiaaopreatiman- ugledan, poatovanpretirati- potjeratiprigristi- malo prizalogajitiprijeti- primitipripetiti se- dogoditi sepripovjedati - pri atiprlek- drveni klin na ljestvamapro - maknutproa enje- proatenjeproaecija- procesijapukljav- grbavput- trbuhputer- margarinRrafung- dimnjakrajae- raeramunika- harmonikaraspele- raspelorasperuaiti- razmrsitirazmea- razumijeareat- zatvorRezika (~ensko ime)- Terezijarihtati- ureivatirijezanci- rezanciringiapil- vrtuljakrit- stra~njicarivljea- guraarogi- rogovirogo~ar- cekerroj~a- ru~aromar- hodo asnikRuda (muako ime)- Rudolfruba a- koauljarubec- maramaruaka- kruakaSsa- svasaki- svatkosakoja ke- svakojakosakojaki- svakakvi, raznisame- samosame je - samo jedisani- sanjkesapa- zrakscati- mokritise- svesedem- sedamsega- svegasejenak- svejednosekseranje- dje ja igra s nov iimasele- selosem- sam (jesam)si- svisijene- sijenosikak- svakakosikam- posvudasim- ovdje, tuskula- osuaena rana - krastaslabeai- slabijislajae- slaeslobene- slobodnosliva- aljivasmejati se- smijati sesmetje- smeesmicati se- klizati sesmutljivec- smutljivacsneja- mladenkasneti- skinutisno ka- sinosnubiti- nagovaratisnuboki- prosci za mladusopun- sapunspati- spavatispiju, spijeju- spavajuspiti- popitispomenuti se- sjetiti sespominati se- razgovarati sespominek- razgovorspovedati se- ispovjedati sespravljati- sprematisprehajati se- provoditi sespremisliti se- predomisliti sesprevod- sprovodsprhati- odletjetispuhi- snje~ni nanosispua ati- spuatati, spuatati sesrabljivec- zemljani peharsrame i - stidljivsrbeti- svrbitiStanke (muako ime)- Stanislavstareai- starijistati se- ustati sestekli- bijesanstepati se- tresti sesteza- stazastirati- istjeratistolec- stolacstoprem- istostreja- strehastreliti- upucatistrepeti- strahovatistri a- stricstrijela- grom, munjastroaek- troaakstu i nekoga- pretu i nekogasuka ice- kuharice na svadbisuka nica- ljetna kuhinjasuli bili- jesu li bilisvati- svatovisvetek- svetaksvetle- svijetlosviben- svibanjsvitek- smotuljak od tkanine koji su ~ene stavljale na glavu kao pomo pri noaenju tereta. Na njega bi se potom stavila korpa.`aalata- salataaalen aaljivaatoflin- nov anika ap- atapa eknuti- uatipnutia rbav- krezubaekrestija- sakristijaaenkati- darovati, oprostiti dugaenica- paenicaaeptati- aaptatiaikati se- dobro izgledatiairajzlin- ~ara  za vatruairo ka- tesarska sjekiraakatula- kutijaakoda- atetaakornje- vrsta cipelaakrlak, akrljak- aeairamajhlati se- ulizivati se, ugurati seaoder- aljunakapajsen- smijeaanapancjerati- aetatiaparen- atedljivapek- slaninaapic name- nadimakapin iti se- ponosit se, pravit se va~anaporet- atednjakapotati- kritiziratiatagelj- atagaljatala- stajaatanjga- poluga za zapre~na kolaatel- htioateti- htjetiatija a- uska lopata`tijef, `tef (muako ime)- Stjepanatijenge- stubeatil- dr~aloatima- u reduatimati se- pokazivati se va~nimatokrl- mali stolacatrenkati se- jadati seatrik- apagaaumast- gluhauster- postolarTtajta- tata, otactakaj- isto takotaki- uskorotancati- plesatitanijer- tanjurtat- lopovtemfani krumpir- pire krumpirte- toteca- tetatega- togatera- kojateri- kojitetec, teek- tetakte~ak- radnikti - pticati ek- pti icatia ati- tiskati, ~uljatitjenki- tankitorec- tvortork- utoraktrd, trde- tvrd, tvrdotrefiti- dogodititrejti- treitrnac- vonjaktrpeti- trpjetitrsje- vinogradtrucati- nudititr~iti- prodavatitulike- tolikotupuria e- dr~alo za razni alatturen- toranjturoben- turobantusto- masno, debelotvega- tvojegaUujdi- idiVv- uvanjkua- jastukvatrogasec- vatrogasacve- sadveja- granavelja a- lopatica za braano i kukuruzVerica (~ensko ime)- Veronikaves- savveter- vjetarveternica- naprava kojom se odvajalo ~ito od kukoljavezdaj- uskoroVid (muako ime)- Vidavijenec- vijenacvine- vinovia- vidia, gledajvkrasti- ukrastivleknuti se- prestraaiti sevlijei- vu ivodri ka- posuda za mlijeko za vrijeme mu~enjevojak- vojnikvra iti- lije itivraatve- lijekvraziti se- povrijediti oboljelo mjestovrjnje- vrhnjevrnuti se- vratiti sevu en- naviknutvu itel- u iteljvu iti- u iti vudriti- udaritivugel- kutvuglen- ugljenvugnuti se- maknuti sevugorek- krastavacvuhe- uhovujec, vujna- ujak, ujnavujti- pobjeivulica- ulicavulje- uljevun- vanvupati se- usuditi sevura- satvuroki- urocivuske- uskoVuzem- Uskrsvu~gati- upalitiv~iti se- nau~ivati seZz- s, sazabadof- besplatnozabiti- zaboravitizajec, zajica, zaj ek- zec, ze ica, mladi zeczajdnji- zadnjizajti- ui nekamozakaj- zaatozakeliti- zalijepitizakuriti- zapalitizameriti- zamjeritizaprav- uistinu, stvarnozaprijeti- zatvoritizasukati- zavrnutizate- zatozazvati- dozvatiza~uliti- zgu~vatizdalka- izdalekazdavna- odavnozdena- ledenazdenec- zdenac, bunarzdigati - dizati zdihavati- uzdisatizdrapati- poderatizelene- zelenozemla- zemljazerica- komadizetec- kum ezeti- uzetizevi- zovizgasnuti- ugasitizginuti- nestatiziba a- zipkazibati- ljuljatizijati- urlatizijti- izaizlejati- izlitizlemati- natuizlesikati- istui nekogazmisliti- smislitizmialjavati- izmialjatizmoknuti- pokisnutizmuditi- izgubiti vrijemezmusan- uprljanzobrati- izabratizo im sa imezo sijem- sa svimzuba e- grabljezubmi- zubimazutra- sutrazvaditi- izvaditizvagati- izvagatizvaljati se- one istiti sezvlije i- izvui}~akelj- vrea~al- ~ao~alosten- tu~an~e kati- akakljati~ivlenje- ~ivot~mehko- teako~mikati- ocijediti~rijeti- halapljivo jesti~ugljati- akakljati, zadirkivati~uhke- gorko~ute- ~utoPRILOG II. STARI ZDENCI U GRA ANIMA Do 1934. godine u Gra anima nije postojala vodovodna mre~a. No budui je gra ansko podzemlje bogato vodom, Gra anci nisu imali veih problema u opskrbi. U tu su svrhu slu~ili prirodni izvori i zdenci, koji su presuaili tek za najveih suaa i nestaaica vode. Zahvaljujui gospodinu Mirku Baneku, ovdje donosim popis gra anskih zdenaca i izvora. Veina navedenih danas nije u funkciji ili je zatrpana. Oni koji su joa u kakvoj takvoj funkciji, otisnuti su masnim slovima. Zdenac pri Beliu - Gra anska cesta Zdenac Grabea ak - Grabea ak Zdenac kod ambulante - Isce Zdenac pri Granu - Lonja ina Zdenac pri Baniu - Pustodol Zdenac pri Ve erinu - Gra anska cesta Zdenac pri Deanu - Bliznec Izvor pri Baniu - Gra anski Ribnjak Zdenci u dvoriatima Vid Kosec - Gra anska cesta Petar Kranjec - Gra anska cesta Josip Jela i - Gra anska cesta Magda Jela i - Gra anska cesta Posjed baruna Jela ia - Gra anska cesta Jakob Gran - Gra ani Izgradnjom vodovodne mre~e, Gra ani dobivaju javne pumpe. Pumpe su slu~ile stanovnicima, sve do vremena uvoenja vodovodne mre~e u pojedina kuanstva. Na njima se pralo ne isto rublje, a svoju su funkciju vraile sve do prije nekoliko godina, kada je veina uklonjena. Danas su u uporabi samo neke od njih. Takve su otisnute masnim slovima. Pri Pavlu Bartoliu - Dolje Pri Zvonku Miholiu - Dolje Pri Jo~i Kranjcu - Dolje Pri raspelu na urkovom putu - urkov put Pri Tomi Kranjcu na Gra anskoj cesti - Gra anska cesta Pri Jakobu Granu - Gra ani Pri Puntijaru (Cvengijeru) - Gra ani Pri Trn eviu - Gra ani Pri Kegleviu (Banjaluka) - Lonjaina Pri Bunjaku - Bunjaki Pri Mihalju (crkva) -Isce Pri Prekopcu -Isce GRA ANSKI RODOVI I PREZIMENA Jedna od najveih vrijednosti Gra ana danas, jesu stari rodovi i prezimena. U ovom poglavlju pokuaao sam objasniti zna enje i povijest 52. gra anska prezimena. Pod gra anska prezimena smatram ona koja su u Gra anima zabilje~ena prije 1900. godine. Natpolovi na veina starih prezimena prisutna je i danas kod gra anskih starosjedioca, dok su neka izumrla tokom XX. i po etkom XXI. stoljea. Sva obraena prezimena, prezimena su starih rodova od kojih se veina spominje u Gra anima, Dolju, Zve aju i Bliznecu joa u srednjem vijeku. Gra anska prezimena mogu se podijeliti u dvije glavne grupe. Manju, koju ine prezimena zabilje~ena na podru ju danaanjih Gra ana prije 1599. godine i dolaska novih stanovnika iz danaanje sjeverozapadne Bosne (tadaanje sredianje Hrvatske) i veu, koju ine upravo ti, novonaseljeni stanovnici. Potomci ove dvije grupe stanovnika, danas ine autohtone gra anske starosjedioce ija su prezimena obraena u ovom poglavlju. Da bi se shvatio povijesni mozaik gra anskih prezimena, potrebno je sagledati neke aire povijesne imbenike i uvjete u kojima su nastala i na koji su se na in razvijala. Sve do sredine XVI. stoljea na podru ju zapadne Europe, u iji je katoli ki dio pripadala i Hrvatska, prezimena nisu bila uobi ajeni pridjev kod imena odreene osobe. To nije zna ilo da prezimena nisu postojala, ali nisu bila esta, naro ito kod ni~ih slojeva stanovniatva. Nakon odr~avanja Tridentskog koncila (1545  1563), dolazi do velikih promjena. Rimokatoli ka crkva uvodi matice roenih te na taj na in dolazi do masovne pojave novih prezimena, koja su se uglavnom izvodila iz etiri skupine; po patronimima i matronimima (imena o eva i majki), po nadimcima, po etnonimima (pokrajini ili narodnosti) i po zanimanju. Osim stvaranja prezimena dolazi i do sve veeg broja sveta kih imena, dok stara narodna imena izumiru, te e se ponovo pojaviti tek u XX. stoljeu. Glavni izvor podataka za ovo poglavlje ini knjiga Status animarum (Stanje duaa), koja se vodila u svim ~upama u Hrvatskoj. Podaci o gra anskim prezimenima i rodovima sa uvani su u knjizi ~upe Remete, a koja se vodi od po etka XIX. stoljea, makar su upisani i podaci o osobama s kraja XVIII. stoljea. Za svaku gra ansku obitelj postoji evidencija o pojedinom lanu (datum i godina roenja, bra ni status, potomstvo, udoree i sli no). Na taj se na in prati razvitak gra anskih rodova i prezimena od po etka XIX. stoljea. Razdoblje starije od toga mo~e se pratiti u starim dokumentima i listinama, koje se odnose na odreene davaoce poreza ili na sudske parnice. Takoer, starije matice roenih uvaju se u Hrvatskom Dr~avnom Arhivu u Zagrebu te se uz pomo njih mo~e napraviti obiteljsko stablo bilo kojeg gra anskog roda. Kako bi skratio i pojednostavio prikaz mnogobrojnih gra anskih prezimena istra~ivanje sam prezentirao na slijedei na in; 1) Zna enje odreenog prezimena, 2) Porijeklo prezimena, 3) Prvo spominjanje prezimena na podru ju danaanjih Gra ana, 4) Prvo spomenuti lanovi odreenog prezimena i roda u knjizi Status animarum ~upe Remete, 5) Rasprostranjenost odreenog prezimena na podru ju Gra ana i Hrvatske danas. Zahvaljujem o. Vjenceslavu Mihetecu na strpljivosti i pomoi u mojem radu te mogunosti na istra~ivanju u remetskom samostanu, Kreaimiru Kvo iu na pomonoj literaturi i sugestijama, te Mirku Baneku, Berislavu eglju i Zlatku Puntijaru, koji su svojim saznanjima i dokumentima o vlastitim prezimenima i rodovima pomogli i obogatili ovo istra~ivanje. Prije nego ato prika~em svoje istra~ivanje, napominjem da su podaci o nekim prezimenima bili vrlo aturi, dok su druga naprotiv nudila obilje podataka. Nadam se da se zbog toga, lanovi onih obitelji o kojima je graa bila akrta nee naljutiti, a ja sa svoje strane obeajem daljnje istra~ivanje na ovu temu. BAKMES (BAKMEZ) Zna enje: U Hrvatskom enciklopedijskom rje niku rije  bak ozna ava sna~nog ovjeka  jak kao bak. Petar `imunovi takoer navodi da prezimena Bakmaz i Bakmez ozna uju visoke i jake ljude. Porijeklo: Porijeklo prezimena vjerojatno je dalmatinsko, ali se ne zna na koji je na in i kada doalo u sjevernu Hrvatsku. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prezime se ne spominje ni u jednom dokumentu ili popisu prije XIX. stoljea. Status animarum ~upe Remete: Prezime je zabilje~eno pod nazivom Bakmes, iako se danas u Gra anima vodi pod imenom Bakmez. Prvo spomenuti lan roda Bakmes je Josip Bakmes ( ?  1865). Dana 20. velja e 1848. o~enio je Maru ro. Plevica (15. 2. 1830.  1852.) Rod Bakmesa stanovao je u selu Dolje. Jedan od poznatijih lanova ove obitelji bio je Stjepan Bakmez, gra anski kova . Zanimljivo je primjetiti da se na taj na in njegovo zanimanje podudaralo sa zna enjem njegovog prezimena, a kao ato je ve napomenuto ozna avalo je sna~ne ljude, kakvi su bili kova i. Rasprostranjenost danas: Godine 1976. prezime Bakmez zabilje~eno je samo u Gra anima i Dolju. U popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99, zabilje~ena je tek jedna obitelj Bakmez u Gra anima. Zbog toga prezime Bakmez pripada skupini najrjeih i najugro~enijih autohtonih prezimena u Gra anima. BANEK Zna enje: Korijen prezimena Banek nalazi se u starohrvatskoj rije i ban. U Hrvatskom enciklopedijskom rje niku rije  ban ozna ava prvog dostojanstvenika u vlasti s nekim ovlastima.. U hrvatski jezik, rije  ban doala je vjerojatno od avarskog izraza bajan, koji je ozna avao avarskog vou. Takoer, postoji mogunost da rije  ban poti e od staroiranske rije i bandaka, koja ozna ava zamjenika kralja. Ako se uzme u obzir teorija o staroiranskom podrijetlu Hrvata, tada se ova mogunost ne smije odbaciti. Nije zanemariv podatak da i dan danas postoje gradovi pod nazivom Banek. Jedan se nalazi u Afganistanu, drugi u u zapadnom Pakistanu, a trei na obali Perzijskog zaljeva. Vladarska titula bana u Hrvatskoj se javlja u X. stoljeu. Baa kao i kod starih Iranaca u Hrvata je ban bio kraljev zamjenik. U najranije doba hrvatske vlasti na podru ju danaanje Hrvatske, postojao je samo jedan ban, a taj je vladao u li koj, krbavskoj i gatskoj ~upaniji. Od vremena kralja Petra Kreaimira IV. dolazi do promjene, te slu~bu bana obnaaaju tri osobe; ban Hrvatske, ban Bosne i ban Slavonije. Banska se ast u Hrvatskoj odr~ala sve do sredine XX. stoljea, a posljednji ju je obnaaao Ivan `ubaai. Porijeklo: Godine 1956. remetski ~upnik Leopold Rusan zapisao je; ...Slijedee e sigurno zanimati moje nasljednike: U Zve aju pripovjeda Kata Lanek ro. Zajec (23. 9. 1868.) da su Baneki podrijetlom esi. Taj zaklju ak nije to an i Baneki sasvim sigurno ne vuku porijeklo iz eake, ve iz sjeverozapadne Bosne. Njihovo mati no mjesto bio je stari, hrvatski grad Ripa . Grad se nalazio ju~nije od Bihaa, na otoku rijeke Une. Prvi se puta spominje 1408. godine, a bio je sjediate starohrvatske ~upe Hum. Poslije dolazi pod vlast knezova Frankopana, zatim knezova Krbavskih i Nikole Juriaia. Prodorom Turaka grad postaje sve ugro~eniji. Unato  juna koj obrani, Turci ga osvajaju 1592. godine. Katoli ko stanovniatvo uzmi e na sjever. Izmeu ostalog i dijelovi roda Banek koji su naseljavali grad Ripa  i okolicu. Meutim dio Baneka ostaje, te i danas postoji to prezime u selu Ripa . Baneki naseljavaju podru je ju~no od Zagreba, osobito mjesto Buzin, gdje je i danas veliki broj nositelja toga prezimena. Jedan odvjetak roda Banek odselio je dalje na sjever te doselio u Gra ane. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Baneki se u Gra anima prvi puta spominju 1742. godine, u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Oni se tada spominju pod prezimenom Banek  Novosel, ato se zadr~alo sve do po etka Prvog svjetskog rata, kada je remetski ~upnik Gustav Lepuai ukinuo pridjev Novosel. Taj im je pridjev bio dodan jer su u odnosu na starosjedioce bili novopridoali stanovnici. No Baneki su u Gra anima postojali i prije spomenute vizitacije. O tome svjedo e podaci iz Hrvatskog Dr~avnog Arhiva. Popis nositelja prezimena Banek roenih u XVIII. stoljeu na podru ju danaanjih Gra ana: Juraj Banek (1709  10. 2. 1789) Ivan Banek (1733  8. 3. 1810) Barbara Banek (1737  25. 2. 1810) Stjepan Banek (1737  28. 2. 1798), sin Ivana Baneka Ivan Banek (1738 - ?) Mihalj Banek (1738  5. 1. 1803) Barbara Banek (1787  21. 3. 1806) Katarina Banek (1789 - ?) Stjepan (21. 3. 1790  ?), sin Mihalja Baneka i Barbare ro. Puntijar Ivan Banek (21. 6. 1790  rujan 1790), sin Ivana Baneka Doroteja Banek (10. 4. 1791 - ?), ki Ivana Baneka i Barbare ro. `iftar Margareta Banek (3. 6. 1792 - ?), ki Mihalja Baneka i Barbare ro. Puntijar Stjepan Banek (11. 10. 1792 - ?), sin Ivana Baneka i Katarine ro. Cvetko Ivan Banek (15. 5. 1796  ?), sin Ivana Baneka i Barbare ro. Cvetko Doroteja Banek (16. 6. 1797 - ?), ki Ivana Baneka i Barbare ro. Cvetko Magdalena Banek (14. 1. 1798  27. 1. 1798), ki Mihalja Baneka i Katarine ro. Novosel Elizabeta Banek (28. 5. 1798  ?), ki Mihalja Baneka i Barbare ro. Puntijar Margareta Banek (7. 2. 1799  ?), ki Mihalja Banek i Katarine ro. Klak Pavao Banek (1799  11. 2. 1871) Godine 1810. Baneki su bili upisani kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine. Za glavara kue zapisan je Georgius (uro, Juraj) Banek. Status animarum ~upe Remete: U knjizi Status animarum, prezime Banek  Novosel po inje se spominjati od Stjepana Baneka  Novosela (26. 2. 1819  7. 8. 1903). On je 1838. godine o~enio Mariju Vu ko (1819  1. 12. 1892). Rod Baneka imao je odreenu vojni ku tradiciju o emu svjedo e zabiljeake pod navodom bio u vojsci. Navedena zabiljeaka stoji pokraj slijedeih osoba: Petar Banek (2. 6. 1864  3. 9. 1936) Matija Banek (27. 9. 1865  18. 7. 1918) Juraj Banek (22. 2. 1869  10. 2. 1912) Josip Banek (2. 2. 1878  1964) Vid Banek (15. 6. 1893  1916) Nikola Banek (13. 4. 1894  poginuo u I. Svjetskom ratu) Tomo Banek (3. 7. 1895  nestao u I. Svjetskom ratu) Obnaaanje vojni ke slu~be nije zna ilo da su bili profesionalni vojnici, ali su od svih gra anskih rodova bili najzastupljenji u vojnoj slu~bi. Baneki su sudjelovali i u hrvatskim postrojbama tokom II. Svjetskog rata: Milan Banek (21. 2. 1903  1981), ustaaki logornik Ladislav Banek (1922  3. 10. 1942), dragovoljac ustaake vojnice, poginuo u borbi protiv partizana kod Bosanske Dubice. Mirko Banek (16. 11. 1919 - ), razvodnik u VI. dojavnoj bojni hrvatskog domobranstva Gra anski rod Baneka imao je va~nu ulogu u cjelokupnom druatvenom ~ivotu Gra ana. Izmeu ostalih treba istaknuti Ivana Baneka, predsjednika opine Remete, koji je tu du~nost obnaaao neposredno pred osnivanje samostalne opine Gra ani 1943. godine. Rudolf Banek (1896  1974) bio je osniva  stolarije Banek, koja posluje i danas, a vodi je njegov unuk Rudolf Banek mlai (3. 7. 1964 - ). Istaknuo se kao predsjednik HSPD  a Podgorac u dva navrata, od 1937. do 1939. godine i od 1945. do 1947. godine. O njemu kao osobi najbolje govori zapis ksaverskih fratara, napisan povodom njegove smrti; ...U Gra anima je umro gospodin Rudolf Banek stariji stolar. Bio je uvijek spreman da u ini uslugu, pomogne kada se radilo o kapeli u Gra anima. Trijezan, miran u razmialjanjima, bio je pomo sveenicima. Uistinu je osjeao s Crkvom. Gospodin ga nagradio. Od Baneka koji su se istakli u kulturno  intelektualnom ~ivotu, treba spomenuti Stjepana Baneka, koji je 1988. godine izdao knjigu pjesama, pod nazivom U vrtlogu ~ivota. U redovni kom ~ivotu djelovala je ve spomenuta Josipa Maria Benedikta Banek (2. 8. 1911 - 1999). Rasprostranjenost danas: Tijekom vremena lanovi gra anske grane roda Banek, esto su iseljavali iz ekonomskih, politi kih ili nekih treih razloga. Slijedi popis raseljenih lanova gra anskog roda Banek. Vid Banek (1931 - ), odselio u `estine Stjepan Banek (10. 5. 1848 - ?), odselio u Mikulie Martin Banek, 1828. godine odselio u Kri~evce Rezika Banek (1933 - ), odselila u Zagreb Rezika Banek starija (6. 12. 1912 - ? ), odselila u `estine Magda Banek (1873 - ?), odselila na Bukovec Josipa Maria Benedikta Banek (2. 8. 1911  1999), odselila u Belgiju Radovan Banek (9. 1. 1914  13. 1. 1942), odselio u Njema ku Ivan Banek (5. 5. 1920 - ?), odselio u Zagreb Mijo Banek (1845  ?), odselio u Ilok Branko Banek (1938 - ), odselio u Njema ku Martin Banek (5. 8. 1929  14. 7. 1962), odselio u Njema ku Dora Banek (1934 - ), odselila u `estinski Kraljevec Milka Banek (1897  1976), odselila u `estine Magda Banek (1935 - ), odselila u Austriju Milan Banek (1903  1981), odselio u SAD Slavko Banek (1925  2000), odselio u SAD Kao ato se vidi brojni lanovi roda Banek napustili su Gra ane i na taj na in smanjili broj Baneka u samim Gra anima, koji bi da nije bilo iseljavanja bio joa vei. Iako su u XVIII. i XIX. stoljeu Baneki bili prisutni samo u Gra anima, u XX. stoljeu naseljavaju Dolje i Zve aj. Sve do 1898. godine Baneki su ~ivjeli u velikoj kunoj zadruzi, koja je uz Banievu bila najvea u Gra anima. Godine 1976. u Gra anima je zabilje~eno 14 obitelji prezimena Banek, od toga 11 obitelji u Gra anima, 2 na Zve aju i 1 na Dolju. Nosioci prezimena bile su 43 osobe. Iz popisa obitelji ~upe Gra ani 1998/99 proizlazi da je na prijelazu tih godina u Gra anima 12 obitelji nosilo prezime Banek. Od toga 10 obitelji u Gra anima, 2 na Dolju, dok je na Zve aju prezime Banek izumrlo. Nosioca prezimena Banek bilo je 46. Na taj na in Baneki pripadaju meu ona rijetka gra anska prezimena koja imaju pozitivan demografski rast. Nakon prezimena Bani i Radi, prezime Banek naj eae je kod gra anskih starosjedioca. Najvei broj nosioca prezimena Banek zabilje~en je u ulici Grabea ak (5 obitelji), koja je od davnine bila postojbina (domovina) roda Banek. Osim u Gra anima, prezime Banek zabilje~eno je i u drugim krajevima Hrvatske, a naj eae je u Buzinu kraj Zagreba, gdje je 1976. godine to prezime nosilo 86 ljudi u 19 domainstava. Ukupno, danas u Hrvatskoj prezime Banek nosi oko 330 osoba. 3. BANI Zna enje: Korijen rije i i prezimena Bani isti je kao i kod prezimena Banek. Ono ato je zanimljivo primjetiti da jedno od danaanjih afganistanskih prezimena nosi naziv Bannuchi, ato naravno ne povezuje danaanje Banie sa Afganistanom, ali donekle potvruje tezu o staroiranskom podrijetlu Hrvata. Porijeklo: Krajem XIII. stoljea u Hrvatskoj se podi~e i dolazi na vlast velikaaka obitelj knezova `ubia  Bribirskih, sa sjediatem u Bribirskoj ~upi. Glava te obitelji, knez Pavao bio je svojevrsni obnovitelj starohrvatske dr~ave iz doba narodnih vladara. Od godine 1299. nazivao se Banom Hrvata (Banus Chroatorum ) i Gospodarom Bosne (Dominus Bosnae). Njegovi potomci u prva dva koljena nazivani su Baniima. Nakon vladanja kneza Pavla, na vodee mjesto dolazi njegov sin, knez Mladen. Tijekom vremena mo `ubia po ela je opadati te se tokom XIV. i XV. stoljea rod raspao na nekoliko ogranaka. Za genealogiju danaanjeg roda Bani u Gra anima, va~an je tzv. sjeverni ogranak Bania, koji je se nalazio na podru ju Gacke, Like, Krbave i sjeverozapadne Bosne. Na podru ju Gacke, Like i Krbave, Banii se pojavljuju u pisanim dokumentima krajem XV. stoljea. Njihovo je obitavaliate bila Buaka ~upa (Peruai i Kosinj) u selu Sokolci, a spominje ih se kao dio starog hrvatskog plemena Polet ia. Meu Banie ubrajali su se i neki potomci obitelji Frankopana, ali se ne mo~e to no utvrditi njihova povezanost s rodom `ubia, iz kojeg potje u izvorni Banii. Godine 1525. spominje se knez Juraj Bani, kojeg su zarobili Turci te ga odveli u zarobljeniatvo. Banii se nalaze i u popisu vojnika na podru ju Oto ca godine 1644., a pretpostavlja se da su tamo naseljeni iz Senja. Tokom XVII. stoljea zapo inje njihova migracija na razna podru ja, izmeu ostalih u Gospi i Kompolje, gdje se spominju tokom XVIII. stoljea. Godine 1718. od strane cara Karla III. Baniima je podijeljeno (zapravo potvreno) plemstvo i grb. Prvi nosioc naslova bio je Baltazar Bani. U XIX. i XX. stoljeu dijelovi ovog roda Bania iseljavaju u Slavoniju. Drugi odvjetak sjevernog roda Bania naselio je podru je sjeverozapadne Bosne. Od tamo su Banii selili dalje na sjever uzmi ui pred turskim nasiljima, osobito nakon pada Bihaa 1592. godine. No, joa i u ranijem razdoblju pojedine obitelji Bania dolaze na podru je oko Siska. O tome govore podaci o kmetskim obiteljima Petra i Jendreja Bania, koje su po etkom XVI. stoljea naseljavala selo Du~ica. Jedan dio Bania ipak je ostao u Bosni o emu svjedo i Popis katolika iz vizitacije 1741  1742. godine. U tom je popisu na podru ju Banjaluke, u selu Latinska mala, zabilje~eno prezime Bani u poneato iskrivljenom obliku  Banichievich. Takoer, dio Bania sa podru ja Varcar Vakufa prebjegao je u XVIII. stoljeu u Dalmaciju, zbog Morejskog rata (1684.  1699.) izmeu Osmanskog carstva i Venecije. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Na podru ju gradske opine Gradec, prezime Bani zabilje~eno je ve u XV. stoljeu. No, na podru ju Gra ana prezime je prvi puta zabilje~eno tek 1742. godine u Kanonskoj vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Ipak, treba spomenuti da se u ranijoj vizitaciji iste ~upe, a koja je izvraena 1691. godine, spominju Ivo Banti I. i Ivo Banti II. iz Gra ana. Nije islju ena mogunost tehni ke pogreake popisiva a, ali sa sigurnoau tvrditi da su spomenuti Bantii zapravo Banii, nije mogue. Godine 1765. po prvi je puta zapisano puno ime i prezime jednog lana obitelji Bani u Gra anima. Radilo se o Petru Baniu koji je spomenut u ispravi remetskog samostana, jer je navedene godine prodao svoj vinograd na Dolju. Navedeni podatak svjedo i da su Banii u Gra anima postojali i ranije, bar od ve spomenute 1742. godine. Godine 1810. Banii su bili upisani kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine. Za glavara kue zapisan je Joanes Bannich (Ivan Bani). Krajem XIX. stoljea, godine 1896. ve ranije spomenuti Mijo Bani iz Gra ana plaao je aestinskom vlastelinstvu nadoknadu za koriatenje mlina. Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i rod obitelji Bani u tri obitelji, dvije u Gra anima i jednu na Zve aju. Prva grana u Gra anima: Stjepan Bani (1794.  28. 1. 1869.) vjen ao se dana 16. 1. 1820. godine sa Marijom Trn evi (?  5. 1. 1868.) Druga grana u Gra anima: Mirko Bani (1. 3. 1819.  10. 3. 1896.) vjen ao se dana 20. 6. 1858. godine sa Magdom Puntijar (7. 5. 1839.  27. 12. 1920.). Trea grana na Zve aju: Ivan Bani (26. 6. 1839.  19. 7. 1923.) vjen ao se nepznatog datuma sa Marom Puntijar (1842.  9. 4. 1919.)  ova se obitelj kasnije preselila u Gra ane. Baa kao i Baneki, Banii su imali, a imaju i danas veliku ulogu u druatvenom i kulturnom ~ivotu Gra ana. To govore slijedei podaci. Banii su Gra anima podarili dva sveenika, Branka Anselma Bania (1913.  1989.) i Stanka Juraja Bania (1917.  2004.), pjesnika Stanka Bania ml., te ak pet predsjednika HSPD  a Podgorac, Vida Bania, Ivana Bania, Rudolfa Bania, Berislava Bania i Stjepana Bania. Kao politi ka osoba isticao se ve spomenuti Stanko Bani st. (1912.  2006.) U Prvom Svjetskom ratu poginula su etiri lana roda Bani  Lacko Bani I., Lacko Bani II., Juraj Bani i Jakob Bani. U Drugom svjetskom ratu smrtno su stradali Danica, Vid i Stjepan Bani. Rasprostranjenost danas: Sve do kraja XIX. stoljea Banii su ~ivjeli u velikoj kunoj zadruzi, koja je bila najvea i najja a u Gra anima. Raspadom zadruge dijelila se i zemlja meu lanovima obitelji. Jedino ato je ostalo zajedni ko bio je zadru~ni mlin u Gra anskom Ribnjaku. On je i danas u vlasniatvu obitelji Rudolfa Bania. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998/99 godine u Gra anima je na prijelazu tih godina ak 27 kuanstava nosilo prezime Bani, a nosioca prezimena bilo je 70. Najvei broj kuanstava prezimena Bani zabilje~en je na Pustodolu Donjem i Pustodolu, ukupno 8 obitelji. Prezime Bani uvjerljivo je naj eae prezime kod gra anskih starosjedioca danas. U ostalim krajevima Hrvatske godine 1976. prezime je zabilje~eno u selima Brgud (Benkovac), Lepuri (Benkovac), Beletinec (Vara~din) i Pokupska Luka (Karlovac). Godine 2004. prezime Bani kao nej eae je zabilje~eno u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Na podru ju sjeverne Dalmacije kao nositelj prezimena uglavnom se javlja srpsko pu anstvo. Rije  je o stanovniatvu iji su preci bili hrvatske narodnosti i katoli ke vjeroispovjesti, ali su za vrijeme turskih osvajanja zbog boljeg socijalnog polo~aja i nedostatka katoli kog sveenstva preali na pravoslavlje. Tokom XIX. stoljea to je stanovniatvo poprimilo i srpsku narodnost, ali je prezime Bani trajni svjedok njihove hrvatske proalosti. Budui Srbi nisu poznavali titulu bana, nisu ni mogli izvesti prezime od njima nepoznate rije i. Godine 2004. prezime Bani u Hrvatskoj je nosilo oko 2230 stanovnika hrvatske i srpske nacionalnosti. 4. BELI Zna enje: Prezime Beli pripada tzv. ~enskim prezimenima, koja su nastala od ~enskih osobnih imena, a u starim se hrvatskim listinama spominju ve u IX. stoljeu. Prezime je nastalo od romanskog ~enskog imena Alba, ato na latinskom zna i bijela, te je potom kroatizirano u hrvatsko ~ensko ime Bijela ili Bela. Porijeklo: Belii pripadaju meu stara gra anska prezimena, koja se na podru ju danaanjih Gra ana spominju prije dolaska novih naseljenika iz Bosne 1599. godine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Da su Belii stara obitelj sa podru ja danaanjih Gra ana, govori podatak o Andriji Beliu, koji se spominje krajem XVI. stoljea. On se navodi kao seoski starjeaina, ato vjerojatno ne bi bio kao novo doseljeni stanovnik. Osim toga novo stanovniatvo doselilo je iz Bosne 1599. godine, dok je podatak o Andriji Beliu mogue i stariji. U dokumentima i spisima XVII. stoljea ne spominje se prezime Beli u selu Gra ani, a to je vjerojatno iz razloga ato Belii tada nisu bili ni naseljeni u Gra anima, ve na Dolju, koje je bilo njihovo mati no selo. U XVII. stoljeu prezime Beli zabilje~eno je na podru ju gradske opine Gradec. Tokom XVIII. stoljea jedan odvjetak obitelji Beli odselio je iz Dolja u Gra ane. Tome svjedo i podatak o obitelji Beli koja je zapisana u Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1742. godine. Tokom XIX. stoljea rod Belia proairio se u Gra anima i na Dolju te su 1810. godine zapisane tri obitelji Beli kao davatelji vinskog lukna ~upi `estine. U Gra anima obitelj Georgiusa Bellicha (ure, Juraja Belia), a na Dolju obitelji Andreasa Bellicha (Andrije Belia) i Petrusa Bellia (Petra Belia). Status animarum ~upe Remete: Potvrdu o podijeli roda Beli na dvije grane, gra ansku i doljansku, daje i Status animarum ~upe Remete. Doljanska grana: Prvo spomenuti lanovi ove grane su Andrija Beli (1765.  19. 2. 1827.) i njegova supruga Kata Beli ro. Miaak (1788.  19. 12. 1846.). Glava kue  Andrija Beli, istovjetan je sa ve prije spomenutim Andreasom Bellichem (Andrijom Beliem), davaocem vinskog lukna iz 1810. godine. Gra anska grana: Prvo spomenuti lanovi ove grane su Josip Beli (11. 5. 1819.  9. 2. 1873.) i njegova supruga Barbara Beli ro. Jela i (31. 3. 1818.  28. 2. 1868.). Vjen ani su dana 22. 2. 1840. godine. Iako su se podijelili na dvije grane, obitelji su ostale u bliskom krvnom srodstvu. Kao ato je ve re eno Belii su bili vlasnici mlina u Graa icama, a jedan od najistaknutijih lanova bio je Marko Beli, lan odbora za izgradnju pu ke akole u Gra anima 1904. godine. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998/99., na podru ju ~upe zabilje~eno je 6 obitelji koje nose prezime Beli. Od toga 5 obitelji u Gra anima i 1 na Dolju. Nositelja prezimena bilo je 23. S tom brojkom Belii se ubrajaju u srednje rodove gra anskih starosjedioca. Ovom broju treba pridodati Belie iz ulice Beaii, koja teritorijalno pripada ~upi Sv. Petra i Pavla iz istoimene ulice. Takoer u susjednim gra anskim naseljima Bukovcu i `estinama postoji nekoliko obitelji Beli, koji korijene vuku od gra anskog ogranka. Godine 1976. prezime Beli je zabilje~eno u Ko~inu (Zadar), Priselcima (Karlovac), Klaanici (Korenica) i Jelsi (Hvar). U sjevernodalmatinskim i li kim krajevima nositelj prezimena je uglavnom srpsko pu anstvo, ije je podrijetlo baa kao i kod Bania, hrvatskih korijena. 5. BE`I Zna enje: Samo zna enje rije i Beai nesumnjivo je turskog porijekla (bes  pet). Od rije i be izvedena je rije  Bealija koja je u turskoj vojnoj terminologiji ozna avala elitne konjanike, sli ne ugarskim husarima. Plaa im je u po ecima iznosila pet ak i, a dobivali su je u petak (besli  petak). Porijeklo: Porijeklo roda Beai iz Gra ana vrlo je zagonetno i zamraeno. Trebalo mi je dosta vremena kako bi ga uspio doku iti i razjasniti. Iako smatram da sam na dobrom tragu, ne mogu tvrditi da je moje tuma enje to no, tim viae ato su podaci kojima sam raspolagao pomalo kontradiktorni. Na samom po etku istra~ivanja bio sam uvjeren u bosansko porijeklo ove obitelji i tursko zna enje njihovog prezimena. Meutim, njihovo prezime mo~da uope nema veze s Bosnom i turskim zna enjem. Naime, ve 1543. godine u Gra anima se spominje grade ki kmet Ivan Benai. To govori da su stanoviti Benaii ~ivjeli u Gra anima prije naseljavanja novog stanovniatva iz Bosne 1599. godine. Od 1543. do 1691. godine u svim spisima vezanima uz Gra ane i okolna sela, stoji prezime Benai upisano kao prezime jedne od gra anskih obitelji. Tek 1691. godine u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu po prvi se puta pojavljuje zapisano prezime Beai. U istom spisu, po prvi se puta ne pojavljuje do tada stalno prisutno prezime Benai. Postavlja se pitanje gdje je nestalo prezime Benai? Je li izumrlo? Ako se pogleda Urbar kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu iz 1615. godine, tada se vidi da je obitelj Juraja Benaia bila jedna od najbogatijih u Gra anima. Godine 1631. u spisu sudske Istrage zapisane su ak dvije obitelji Benai u Gra anima, obitelj Jakoba Benaia i obitelj Mihalja Benaia. Navedeni podaci zorno govore da su Benaii bili bogati i prili no razgranati rod. Malo je vjerojatno da su propali i izumrli u tako kratkom razdoblju od samo 60 godina, osobito u vremenu kada su obitelji imale mnogo djece, a ukupan broj stanovnika Gra ana je bio relativno malen. Mialjenja sam da je sve do 1691. godine prezime bilo ili greakom upisivano kao Benai umjesto Beai, ili je te godine po prvi puta upisano greakom kao Beai umjesto ispravnog Benai. Obje su solucije mogue, a potvrdu daju i druga gra anska prezimena koja su se stoljeima razvijala i mijenjala do neprepoznatljivosti. Godine 1810., zna i ve u XIX. stoljeu, u popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine ponovo se javlja prezime Benai (Joanes Benshich). To je ujedno i poslijednji puta da se spominje prezime Benai. Od tada pa na dalje u pisanim izvorima prezime dolazi zapisano samo kao Beai. Dakle prezime Beai najvjerojatnije je nestalo od prezimena Benai. Budui su zna enje i porijeklo prezimena u ovom slu aju povezani, potrebno je na ovom mjestu objasniti i korijen rije i i prezimena. Korijen prezimena je u rije i Ben, koja dolazi od sveta kog imena Benedictus (lat.  posveen, blagoslovljen). Sveti Benedikt iz Nursije osnovao je red benediktinaca, koje je hrvatski knez Trpimir doveo u Hrvatsku sredinom IX. stoljea. Zbog omiljenosti i u estalosti imena Benedikt kod starih Hrvata iz njega su se razvila i mnoga hrvatska prezimena, a na taj na in i gra anski Benaii, koji su kasnije razvijanjem prezimena postali Beaii. Zaklju no govorei o porijeklu prezimena Beai u Gra anima, mialjenja sam da je rije  o starom, autohtonom prezimenu sa podru ja Gra ana, koje se razvilo i nastalo prije 1599. godine i dolaska novodoseljenih stanovnika iz Bosne. Greake u prepisivanju, ali i drugi nepoznati razlozi doveli su do toga da se prezime preina ilo u Beai, pod kojim je imenom i danas zabilje~eno u Gra anima. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Budui se kod prezimena Beai mnoge injenice i podaci isprepleu, ve je gore navedeno da se prezime Beai (Benai) po prvi puta u Gra anima spominje 1543. godine, te se spominje u kasnijim spisima sve do danaanjih dana. Na podru ju gradske opine Gradec prezime Benai zabilje~eno je ve u XV. stoljeu, ato potvruje moje uvjerenje o postojanju prezimena na podru ju Gra ana u tzv. predturskom razdoblju. U svim dokumentima Benaii se spominju kao kmetovi Gradeca. Status animarum ~upe Remete: Rod Beaia zabilje~en je u etiri obitelji, dvije u Gra anima, jedna na Dolju i jedna na Bliznecu. Gra ani, prva obitelj: Pavao Beai (2. 2. 1813.  20. 3. 1838.) vjen ao se dana 31. 1. 1836. godine s Marom Vincek (1810.  22. 10. 1861.) Gra ani, druga obitelj: Gjuro Beai (23. 12. 1861.  26. 4. 1920.) vjen ao se dana 29. 2. 1882. godine s Katom Radi (3. 3. 1861.  10. 6. 1908.). Smru njihova sina Luke Beaia (9. 7. 1902.  14. 8. 1922.) izumrla je ova grana roda Beai. Dolje: Pavao Beai (11. 7. 1839.  30. 5. 1906.) vjen ao se dana 19. 2. 1860. godine s Jelom Miholi (8. 3. 1839.  18. 10. 1920.). Bliznec: Josip Beai (18. 12. 1841.  30. 7. 1885.) vjen ao se dana 28. 1. 1866. godine s Katom Jagunec (2. 4. 1849.  18. 12. 1884.). Tokom povijesti Gra ana, odreeni lanovi roda Beai dali su svoj obol druatvenom ~ivotu mjesta. Pri tome valja izdvojiti Miroslava Beaia kao poslijednjeg predsjednika Mjesne zajednice Gra ani i znanstvenog radnika dr. Josipa Beaia. U poglavlju o gra anskim mlinovima ve je istaknuto da su Beaii bili vlasnici pojedinih mlinova na potoku Bliznecu. Takoer treba spomenuti i gra anskog lugara Dragu Beaia, koji je brinuo o gra anskim aumama i Slavka Beaia  jednog od inicijatora izgradnje pu ke akole u Gra anima. U ratnom sukobu izmeu hrvatske i jugoslavenske vojske u svibnju 1945. godine poginulo je ak etvero lanova roda Beai: Kata Beai, Martin Beai, Stjepan Beai i Tomo Beai. Na taj su na in Beaii svrstani meu one obitelji, koje su podnijele najvee ~rtve u tom zavranom vojnom sukobu na teritoriju Gra ana 1945. godine. Rasprostranjenost danas: Sve do 1937. godine Beaii su bili vlasnici tzv. Beaievog grada, zapravo velike zidane kue u Lonja ini o kojoj je ve bilo rije i. Te su godine Pavao i Ana Beai prodali staru obiteljsku kuu Ferdi Negri, zagreba kom trgovcu cipelama. Na taj je na in nestao odreeni dio povijesti roda Beai iz Gra ana. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998/99. godine, na podru ju ~upe 7 je kuanstava nosilo prezime Beai. Od tog broja u ak 3 kuanstva, ~ivjela je samo po jedna starija osoba. Zbog toga je i broj nositelja prezimena u odnosu na broj popisanih obitelji malen, samo 18 osoba nosilo je prezime Beai. Ovom broju treba pridodati Beaie iz Blizneca i Beaia, koji ne pripadaju ~upi sv. Mihaela Gra ani, ali ulaze u povjesni teritorij Gra ana. U ostalim krajevima Hrvatske godine 1976. prezime Beai kao naj eae je zabilje~eno u Muaaluku (Gospi) i Skradinu. Godine 2004. prezime je zabilje~eno u Zagrebu, Puli, Splitu, Sisku, `ibeniku, Gospiu i Rijeci, a nosioca prezimena bilo je oko 630. Prezime Beai nosi katoli ko, ali veinom ipak muslimansko stanovniatvo. Zbog zamraenog porijekla gra anskih Beaia, postoji velika vjerojatnost da izmeu njih i ostalih Beaia u Hrvatskoj ne postoji ikakva poveznica i srodstvo. 6. BO`NIR Zna enje: Kod prezimena Boanir teako je izvui pravi korijen rije i, budui se prezime u XVII. stoljeu javlja kao Buainar, a ne Boanir. Zbog toga nije potpuno jasno da li je prezime izvedeno od rije i bua ili rije i boa. Rije  bua (bush) albanskog je porijekla, a ozna ava debelo dijete. Iako je rije  albanskog porijekla, korijen bua est je u hrvatskim prezimenima (Buai, Buakuli, Buaeti, Buaac). Ako se pak uzme u obzir da je prezime nastalo od rije i boa, tada je rije  o turskoj rije i koja zna i prazan ili siromaaan. Mialjenja sam da je korijen prezimena ipak u rije i bua, koja se s vremenom promjenila u rije  boa. Kasnije u objasniti i potvrditi svoje mialjenje odreenim dokazima. Porijeklo: Uzevai u obzir dvije injenice, prvu  da se prezime na podru ju Gra ana ne spominje prije 1599. godine i tzv. predturskog razdoblja te drugu da je korijen rije i albanskog ili turskog porijekla, mo~e se zaklju iti da prezime vu e porijeklo sa podru ja danaanje Bosne i Hercegovine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Godine 1631. u spisu Istrage koju je provela gradska opina Gradec, po prvi se puta spominje prezime Buainar (Boanir). U navedenom spisu zapisano je ime i prezime; Iuan Businar (Ivan Boanir). Nakon toga, viae od sto godina ne bilje~i se prezime Buainar (Boanir) na podru ju Gra ana ni u jednom spisu, iako je gotovo sigurno bilo prisutno. No, godine 1742. u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu zapisano je prezime Buanjevi, koje se viae nikada kasnije ne spominje ni u jednom spisu. Zbog toga sam uvjeren da je prezime Buanjevi, zbog svojeg korijena Bua istovjetno prezimenu Buainar (Boanir). U popisu davaoca vinskog lukna ~upi `estine iz 1810. godine, kao davaoc je zapisan Joseph Bushnir (Josip Boanir) iz Gra ana. Svi ovi zapisi potvruju moju tezu da je danaanje prezime Boanir, zapravo nastalo od prezimena Buanir i korijena bua. Gra anski toponimi Buani Kr  i Busnera ak takoer govore u prilog mojeg mialjenja. Prvi se lokalitet nalazi u blizini ulice Lonja ine i poznat je starijim, ali i mlaim stanovnicima Gra ana. No, sumnjam da je ikome u Gra anima poznat lokalitet Busnera ak. Ime dolazi zapisano u dokumentima remetskog samostana godine 1751., a spominje se kao vinograd u selu Dolje. U oba je lokaliteta teako ne zapaziti rije  bua (bus), a navedeni su toponimi kao i u velikoj veini drugih gra anskih livada, auma i staza, imenovani po jednom od gra anskih rodova. U ovom slu aju rije  je o Buanirima ili kako se danas piau Boanirima. Upravo je stari gra anski izgovor za obitelj Boanir, moj posljednji dokaz da su Boaniri zapravo prvotni Buainari, koji se spominju joa u XVII. stoljeu. Naime gra anski izgovor glasi Buanijer, a taj se izgovor mo~e uti joa i danas kod gra anskih starosjedioca. Status animarum ~upe Remete: U knjizi su zapisane dvije obitelji, jedna iz prve, a druga iz druge polovice XIX. stoljea. Starija se obitelj nalazila u Gra anima, a mlaa na Zve aju, ali je i ona kasnije odselila u Gra ane. Obitelj Boanir iz Gra ana: Gjuro Boanir (8. 2. 1822.  10. 7. 1894.) o~enio je 19. 1. 1845. godine Magdu Beai (1829.  23. 9. 1879.). Uz mnoge lanove ovog ogranka obitelji Boanir, stoji natuknica da su nosioci akapulara. Taj podatak govori da je bila rije  o pobo~noj obitelji, jer su akapular nosile samo one osobe koje su se isticale svojom religioznoau. Obitelj Boanir iz Zve aja: Marko Boanir (26. 11. 1894. - ? ), o~enio je dana 13. 10. 1918. godine Jagu Radi Humi (22. 7. 1894.  3. 5. 1971.). Kao ato je ve re eno ova je obitelj u kasnijem razdoblju napustila Zve aj i preselila u Gra ane. Rasprostranjenost danas: Boaniri nikada nisu bili veliki rod i raaireno prezime, ali su se u Gra anima uspjeli odr~ati sve do naaih dana. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99. na podru ju ~upe 8 je kuanstava nosilo prezime Boanir. Ukupan broj nosioca prezimena bio je 19, a u ak 3 kuanstva ~ivjela je samo po jedna osoba. Prema popisu iz 1976. godine u Hrvatskoj je, osim u Gra anima, prezime Boanir zabilje~eno samo u Javorju (Zagreb, 1 obitelj) i Krapini (1 obitelj). Prema tome, ovo rijetko prezime upravo je naj eae na podru ju Gra ana, iako je njegova budunost s obzirom na starost i malen broj muakih nosioca upitna. 7. BUJAN Zna enje: Vodei hrvatski onomasti ar, akademik Petar `imunovi prezime Bujan izvodi od rije i buj, ato je staroslavenska osnova iz koje se tvori pridjev bujan (obilan, razvijen). Meutim sve do druge polovice XIX. stoljea gra anski rod Bujana nazivao se i Jabran i, a u svojem najstarijem zapisu zabilje~en je kao Abran i. Porijeklo: O porijeklu gra anskih Bujana teako je rei neato viae, budui se kao ato sam ve rekao ova obitelj dugo nazivala Jabran i, dok je prezime Bujan novijeg datuma. Kada je i zbog ega doalo do promjene prezimena teako je rei. Prijelazno razdoblje je druga polovica XIX. stoljea, kada se obitelj koristi s oba prezimena, potpisujui se kao Bujan  Jabran i. Postoji mogunost da je obitelj Bujan kao novodoseljana doselila u Gra ane, te se odreeni muaki lan pri~enio obitelji Jabran i, donosei svoje prezime, ali i preuzimajui ~ensko prezime obitelji Jabran i. Na taj je na in nastalo dvostruko prezime, ato nije bio rijedak slu aj u Gra anima, a takva su se prezimena zadr~ala do danas. O dvostrukim prezimena biti e joa govora u daljnjem tekstu. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Preci danaanjih Bujana po prvi su puta u Gra anima zapisani 1631. godine pod imenom Abranchich (Abran i). Prezime se javlja bez imena nositelja, a zapisano je u spisu Istrage. Godine 1643. po prvi se puta imenom i prezimenom spominje jedan lan obitelji Jabran i. Rije  je o grade kom kmetu Mihaelu Jabran iu, kojem je navedene godine sueno, zbog kmetovima zabranjenog lova na veprove. U vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1742. godine izmeu ostalih prezimena ubilje~eno je i prezime Jabran i. Godine 1810. kao davatelj vinskog lukna ~upi `estine, zapisan je obiteljski starjeaina Franciscus Jabranchich (Franjo Jabran i) iz Gra ana. Status animarum ~upe Remete: U knjizi Status animarum zapisana je jedna obitelj i to u spomenutom razdoblju dok je koristila dvostruko prezime Bujan  Jabran i. Obitelj ja stanovala u Gra anima, a kao glava obitelji zapisan je Stjepan Bujan  Jabran i (1795.  20. 7. 1872.) te njegova ~ena Kata ro. Puntijar (1801.  20. 2. 1881.). Vjen ali su se dana 24. 1. 1819. godine. Jedan od najistaknutijih lanova roda bio je Juraj Bujan, ina e lan inicijativnog odbora za izgradnju pu ke akole u Gra anima. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998/99., 7 je kuanstava na podru ju ~upe nosilo prezime Bujan. Nosioca prezimena bilo je 20. Godine 1976. osim u Gra anima, prezime je zabilje~eno u selima Ferkuljevec Peraaveaki (Zlatar), Slavica (Delnice), Strahohinec ( akovec) i Vrh (Karlovac). Godine 2004. u Hrvatskoj je prezime Bujan nosilo 640 ljudi, a najvea koncetracija prezimena bilje~ena je na podru ju akovca i Karlovca. Svojom brojnoau u Gra anima danas, prezime Bujan ubraja se meu rijea prezimena. Iako prezimenu zbog nekoliko mlaih muakih nosioca ne prijeti izravna opasnost nestanka, brojnost mu je isuviae mala da bi jam ila sigurnu budunost i opstojnost na podru ju Gra ana. 8. BUNJAK, PAJDEK  BUNJAK Zna enje: U hrvatskom jeziku rije  bunjak ozna ava viae pojmova. Tako u Hrvatskom enciklopedijskom rje niku uz rije  bunjak  bunjiate stoji slijedee objaanjenje; gomila na seoskom gospodarstvu, gnojiate, kua, dom. U hrvatski jezik rije  je vjerojatno doala iz talijanskog, od rije i bugna  graba, rupa te je s vremenom promjenila svoje prvotno zna enje. Rije  bunjak u hrvatskom se jeziku koristi od XVI. stoljea. Porijeklo: O porijeklu roda Bunjak zna se vrlo malo. Budui se u Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine ne spominje nigdje drugdje osim u Gra anima, prezime je gotovo sigurno nastalo tokom vremena u samom mjestu. Danaanja gra anska ulica Bunjaki koja se nalazi u grabi i time potvruje svoje zna enje, stara je postojbina roda Bunjak. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Za razliku od drugih do sada objaanjenih gra anskih prezimena, prezime Bunjak ne javlja se niti u jednom dokumentu prije XIX. stoljea, ato navodi na sumnju da se prezime standardiziralo u kasnijem razdoblju. Status animarum ~upe Remete: U knjizi se prezime prvi puta spominje po etkom XIX. stoljea. No tada je rije  o obitelji Pajdek  Bunjak. Kao prvonavedeni lanovi obitelji zapisani su Ivan Pajdek  Bunjak (1804.  27. 10. 1877.) i njegova supruga Ana Glasina (5. 7. 1816.  4. 11. 1884.) Kao ato sam rekao rije  je o obitelji Pajdek  Bunjak, dok se obitelj Bunjak, kao samostalna obitelj i vlasnik kue uope ne spominje. No, da je obitelj Bunjak ipak u tom razdoblju ve postojala u Gra anima, svjedo i podatak o Kati Bunjak (1827.  9. 12. 1907.), koja se 27. 1. 1856. godine udala za Josipa Kranjca iz sela Dolje. `to se ti e prezimena Pajdek  Bunjak ono je nastalo kao tzv. nadima ko prezime, kako su stari Gra anci govorili spitz name, a takva su prezimena kao ato emo vidjeti u daljnjem tekstu bila esta te su se s vremenom standardizirala. Prezime Pajdek dolazi od perzijske rije i paydaa, koja ozna ava prijatelja, suputnika. Iz perzijskog, rije  je uala u turski jezik, da bi je tokom turskih osvajanja prihvatili i Hrvati, te je unijeli u svoj jezik. Rasprostranjenost danas: Kao ato je ve re eno prezime Bunjak zabilje~eno je samo u Gra anima. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99. godine u Gra anima je 8 obitelji nosilo prezime Bunjak, ali je u ak 3 obitelji ~ivjela zapravo samo jedna starija osoba. Nosioca prezimena bilo je 20. Baa kao i kod roda Bujan, rod Bunjaka ima nekoliko mlaih muakih nositelja te njegova budunost ima odreenu perspektivu, koja ovisi o viae imbenika. `to se ti e prezimena Pajdek  Bunjak ono je u Gra anima svedeno na 1 obitelj koja broji 4 lana, te je njegova budunost zbog malog broja nosioca viae no neizvjesna. Na taj se na in ovo prezime svrstava u najugro~enija gra anska prezimena. U ostalim krajevima Hrvatske prezime Pajdek zabilje~eno je u sjevernoj Dalmaciji, ali je vrlo rijetko te naravno nema dodatak  Bunjak. 9. CVETKO Zna enje: Za razliku od nekih drugih prezimena, ijim je zna enjima teako ui u trag, prezime Cvetko vrlo je jasnog korijena. Prezime proizlazi od rije  cvet  cvijet, a budui je nastalo na sjevernohrvatskom kajkavskom prostoru, izgovara se Cvetko umjesto Cvijetko. U ju~noj Hrvatskoj gdje se govori ikavicom postoji prezimenski pandan Cvitko. Porijeklo: Porijeklo gra anskog roda Cvetko do sada nije istra~ivano, ato je u biti slu aj i s velikom veinom ostalih gra anskih rodova. Ono ato je va~no je injenica da se sve do XVIII. stoljea gra anski Cvetki spominju kao obitelj Cvetkovi. No nema nikakve sumnje da je rije  o istom rodu koji se na podru ju Gra ana bilje~i ve u prvoj polovici XVI. stoljea. Tokom vremena ovaj je rod samo skratio i pojednostavio svoje prezime, ato je u povijesti bio est slu aj. Prezime Cvetkovi porijeklom je iz Pounja, otkuda su lanovi ovog ina e plemenitog roda selili pred Turcima u sjeverne Hrvatske krajeve, Prigorje, Turopolje i Hrvatsko zagorje. Svjedok njihove seobe je selo Cvetkovi u blizini Jastrebarskog. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Na podru ju Gra ana Cvetki se javljaju vrlo rano i u vrlo velikom broju. Ve 1543. spominju se grade ki kmetovi iz Gra ana; Nikola Cvetkovi, Petar Cvetkovi, Matej Cvetkovi i Mihalj Cvetkovi. Cvetkovii su o ito bili ugledna i imuna obitelj u tom vremenu, jer se 1558. godine grade ki kmet Juraj Cvetkovi vodi kao seoski starjeaina. U XVI. stoljeu prezime Cvetkovi zabilje~eno je i na Gradecu. Tokom XVII. stoljea Cvetkovii su stalno prisutni u mnogobrojnim dokumentima i ispravama. Uvijek se navode kao stanovnici sela Gra ani i gradski kmetovi. Godine 1602. spominje se Luka Cvetkovi, a godine 1604. Mirko Cvetkovi. U Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu iz 1615. godine zapisane su ak tri obitelji prezimena Cvetkovi; obitelj Mirka Cvetkovia koja je bila jedna od najimunijih u Gra anima, obitelj `imuna Cvetkovia koja je bila srednjeg imovinskog statusa i obitelj Nikole Cvetkovia koje je bila relativno siromaana. Rod Cvetkovia tada je bio najbrojniji od svih gra anskih rodova. U spisu Istrage iz 1631. godine spominju se Mathe Czuetkouich (Mato Cvetkovi) i Mattek Terncheuich (Matek, Matija Trn evi). Prema popisu gradskih kmetova opine Gradec iz 1665. godine na podru ju sela Gra ani boravile su dvije obitelji Cvetkovi. Prva je zapisana obitelj Georgiusa Czuetkouicha aliter Francza (Gjure Cvetkovia zvanog Franca), a druga je obitelj Georgiusa Czuetkouicha (Gjure Cvetkovia). Gjuro Cvetkovi zvani Franc svoj je nadimak dobio zbog toga da ga se mo~e razlikovati od njegovog roaka i imenjaka. Upravo su se takvi nadimci, u Gra anima i okolnim selima kasnije esto pretvarali u prezimena, no kod roda Cvetkovia do toga nije doalo. Godine 1691. u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu zapisane su obitelj Ambrozija Cvetkovi i obitelj Jakoba Cvetkovia. U slijedeoj ~upnoj vizitaciji iz 1742. godine po prvi se puta puta prezime Cvetkovi spominje kao Cvetko. Od tada pa na dalje nestaje Cvetkovia iz povijesnih vrela, a lanovi ovog roda preuzimaju prezime Cvetko. Prema popisu davaoca vinskog lukna ~upi `estine iz 1810. godine, zapisan je kao glava obitelji Math Chvetko (Mato Cvetko). Status animarum ~upe Remete: Kao prvospomenuti lanovi obitelji Cvetko u Gra anima navedeni su Juraj Cvetko (18. 8. 1812.  28. 2. 1895) i njegova supruga Agata ro. Bani (8. 3. 1824.  26. 9. 1891.). Vjen ani su dana 16. 1. 1853. godine. Rod Cvetkovih od davnine je nastanjivao staru gra ansku ulicu  Isce. Na Iscu su se nastanili ve po etkom XVII. stoljea. O tome indirektno govori podatak o ve spomenutom Mirku Cvetkoviu, koji je 1605. godine na Iscu kupio dio vinograda. Ve sam spominjao Cvetkove hi~e i legendarni Cvetkov orah na Iscu, koji je tamo stajao do 1904. godine. I danas na Iscu stoji stara Cvetkova hi~a. Tokom povijesti gra anski su Cvetki pridonjeli druatveno  politi kom i kulturnom razvitku Gra ana. Od osoba njihovog roda izdvojio bih redovnicu Baricu Maurinu Cvetko (1922.  1970.) i Josipa Cvetka (1931.  2005.), koji je od 1975. do 1976. godine obnaaao du~nost predsjednika HSPD  a Podgorac. Rasprostranjenost danas: Ne tako davno, Cvetki su bili velika obitelj sa gotovo osiguranom budunoau. Dana 16. lipnja 1940. godine Miji i Elizabeti Cvetko rodili su se blizanci, kao 14 i 15 dijete. Cvetki su tada bili najvea gra anska obitelj. Meutim, spletom okolnosti niti taj veliki broj djece nije uspio osigurati nastavak loze ovog roda. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99., u Gra anima su ~ivjele samo tri osobe prezimena Cvetko. Sve su ~ivjele na Iscu, na kunom br. 4 d. stanovao je Josip Cvetko sa suprugom Ivkom ro. Kova i, a na kunom br. 18. Ana Cvetko. Godine 2005. preminuo je Josip Cvetko, posljednji muaki nosioc ovog starog Gra anskog prezimena. Njegovom smru ugasila se muaka linija gra anskog roda Cvetkovih. Podatak je gotovo nevjerojatan kada se pogleda 67 godina u natrag i vidi velika obitelj sa 15 djece! Na ~alost konstatacija je samo jedna; Gra anski su Cvetki izumrli, a Ana i Ivka Cvetko posljednji su nosioci i uvari ovog drevnog prezimena. Ipak u danaanjim Gra anima, u ulici Miholii ~ivi obitelj Cvetko, meutim njihovo porijeklo nije gra ansko, ve zagorsko iz Konja ine. Njihovu povezanost s gra anskim Cvetkima nemogue je otkriti, ali eto, ostaje podatak da prezime Cvetko u Gra anima ima odreenu perspektivu, iako se ne radi o starim gra anskim Cvetkima ija povijest se~e u XVI. stoljee. U ostalim krajevima Hrvatske godine 1976. Cvetki su bili najbrojniji u Bregima (Krapina), Donjoj Vlahinikoj (Kutina) i Novoj Vesi (Krapina). Prema popisu prezimena iz 2004. godine prezime Cvetko bilo je najraairenije na podru ju Hrvatskog Zagorja, a ukupan broj nosioca prezimena u Hrvatskoj iznosio je 1200 ljudi. 10. UK Zna enje: Prezime uk pripada tzv. nadima kim prezimenima, koja su se razvila od naziva domaih ili divljih ~ivotinja. To je bio est slu aj u starih Hrvata koji su imenima ~ivotinja krstili djecu (npr. Vuk Frankopan) i obilje~avali geografske lokalitete. Primjer Medvednice i Medvedgrada dovoljno govori sam za sebe. Sama rije  uk, ozna ava manju nonu grabljivicu iz porodice sova. Porijeklo: Porijeklo gra anskog roda uk teako je sa sigurnoau utvrditi. Prezime je danas raaireno po cijeloj Hrvatskoj i zapadnoj Hercegovini, pa je vrlo teako saznati od kuda su doselili gra anski uki. Ne odbacujem mogunost da ih je gradska vlast u Gra ane doselila sa svojeg posjeda ukovii iznad Svetog Duha, ali vrstih dokaza za to nema. Tome u prilog govori tek podatak o prezimenu ukovi, koje je na Gradecu zabilje~eno ve u XV. stoljeu. Budui da u kajkavskom narje ju ne postoji razlika izmeu slova  i  u proalosti se prezime vjerojatno pisalo sa , dok se gra anska ina ica danas standardizirala i piae se sa . Na airem podru ju Zagreba ipak je eaa ina ica sa slovo . To potvruje i podatak da se na prostoru Zagreba i Prigorja 2004. godine nalazilo oko 220 osoba prezimena uk, dok je prezime uk sa oko 1500 nositelja prevladavalo na airokom prostoru Like, Dalmacije i zapadne Hercegovine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: uki se po prvi puta spominju 1642. godine. Tada je Tomo uk, kmet medvedgradskog vlastelinstva prodao svoj vinograd na Dolju. Na osnovu toga lako je zaklju iti da su se u Gra anima nastanili ve u ranijem razdoblju, iako o tome nema podataka. Osobito je udno ato ih se ne spominje u vizitacijama ~upe sv. Marije iz 1691. i 1742. godine. Godine 1810. kao davaoc vinskog lukna ~upi `estine zapisan je Joann Chuk (Ivan uk). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i zanimljive podatke o obitelji uk iz Gra ana. Prvospomenuti lanovi roda su Juraj uk ( ? - ?) i njegova supruga Ana ro. Beai (9. 4. 1823.  17. 5. 1887.). Nakon smrti Juraja uka, Ana uk udala se 29. 10. 1860. godine za Antuna `plaita (11. 7. 1817.  18. 10. 1861.), koji je preuzeo njeno prezime. Od tada se ta obitelj nazivala uk  `plait. No to se odnosilo samo na jednu granu roda uk, dok su ostali zadr~ali svoje izvorno prezime, bez ikakvih dodataka. Stara domovina ovoga roda na podru ju Gra ana oduvijek je bilo Isce. O tome govore i podaci s po etka XX. stoljea koji spominju ukove hi~e na Iscu. Tijekom proalosti, uki su se ubrajali u one obitelji koje su igrale va~ne uloge u druatvenom ~ivotu Gra ana. U knjizi su ve spomenuti aekutor Ivan uk s kraja XIX. stoljea i Jakob uk koji je 1928. godine uredio toranj kapele sv. Mihalja. Ivan uk (1921. - ) koji je od 1956. do 1957. godine obnaaao du~nost HSPD  a Podgorac, danas je najstariji ~ivui predsjednik toga druatva. Kao ato je ve re eno obitelj uk bila je vlasnik mlina o emu postoje potvrde iz XIX. stoljea i vlasnik ciglane u Gra anima. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99. u 3 obitelji ~ivjelo je 14 osoba prezimena uk. Iako je rod u proalosti bio razgranat, a obitelji brojne, neprestanim iseljavanjem i slabim prirastom muake djece, broj lanova se smanjio te danas 2007. godine, broji samo 11 osoba. Iseljavanja obitelji uk zapo ela su u drugoj polovici XIX. stoljea, kada je Juraj uk, kao ekonomski emigrant 5. 4. 1874. napustio Gra ane i odselio u Ameriku. Budunost roda ije hi~e kao i prije stotinu godina stoje na Iscu, ovisi o nekoliko mlaih muakih nositelja ili o povratku iseljenih lanova. `to se ti e ostalih djelova Hrvatske ve sam rekao da se prezime uk spominje u Zagrebu i Prigorju,a uk u ju~nim krajevima Lijepe naae. Ipak, od gra anskog roda uk potekli su danaanji uki u Markuaevcu i Remetama. Najvea gustoa prezimena uk 1976. godine zabilje~ena je u Kraaiu (Jastrebarsko), Vrelima (Gra ac) i Otriu (Gra ac), premda ostaje nejasno radi li se u svim slu ajevima o prezimenu uk ili je rije  i o ina ici uk. 11. EGELJ Zna enje: Kao i prezime uk i prezime egelj nadima ko je prezime, motivirano imenom agalj, koje ozna ava divlju ~ivotinju sli nu vuku. Porijeklo: Prema odreenim podacima rod eglja pripadao je starom hrvatskom plemenu Lapana, koje je pri dolasku Hrvata na podru je danaanje domovine naselilo Liku i sjevernu Dalmaciju. Taj podatak objaanjava i nastanak prezimena egelj, budui je agalj ~ivotinja koja i danas obitava u navedenim krajevima. Pripadnost eglja hrvatskom praplemstvu iz ranog srednjeg vijeka potvrena je plemikim grbom i grbovnikom u kojem su zapisani kao Chegelly da Lapuch ( egelji od Lapca). Ipak, grb ne se~e iz tog vremena ve im je podijeljen u kasnijem razdoblju. Provalom Turaka eglji kao i veina hrvatskog stanovniatva 1569. godine napuataju Liku i naseljavaju sigurnije krajeve na sjeveru zemlje. Jedna grana eglja dolazi u blizinu danaanjeg Jastrebarskog i naseljava sela Izimi (Izimje) i eglje, koje su o ito sami osnovali i nadjenuli mu obiteljsko ime. Najstariji sa uvani izvori o egljima se~u u godinu 1598. kada se spominju u Popisu kraljevskog poreza. Navedene se godine u opini Izimi, koja je pripadala okikom vlastelinstvu grofa Tome Erdodyja spominju Juraj egelj, Nikola egelj i Ivan egelj. Juraj egelj upisan je kao plemi i slu~benik (Nobilis Georgius Chegel Servitor), dok su Nikola i Ivan egelj upisani kao kmetovi (colonus). Iako su sva trojica pripadala istom rodu, koji je vukao porijeklo od hrvatskog praplemstva, krajem XVI. stoljea nalazili su se na sasvim suprotnim socijalnim i druatvenim polo~ajima. Kao ato sam ve ranije napisao, veliki broj starih hrvatskih plemikih obitelji, dolaskom na nova podru ja u koja su izbjegli zbog navale Turaka, nije mogao dokazati svoj plemiki status, jer se on teako priznavao bez dokumenata i van domicilnog podru ja. Zbog toga su ga mnogi gubili i postajali kmetovi grofovskih velikaaa kakvi su bili i Erdodyiji. Takav je slu aj bio i s Nikolom i Ivanom egljom. Sposobniji i vojni ki vjeatiji lanovi nekadaanjih plemikih obitelji slu~ili su u vojnim odredima hrvatskih velikaaa i time ponovo stekli svoj plemiki status. Za takav se status o ito izborio i plemi Juraj egelj, koji je po nekim podacima od strane Tome Erdodyja za svoje ratne zasluge, darovan sa etiri kmetska seliata. Sela Izimi i eglje postala su matica roda egelj iz koji su se tada proairili na podru je Zagreba kog Prigorja i Hrvatskog Zagorja. Budui da se rod podijelio na plemenitu i kmetsku granu, doalo je do socijalnog i druatvenog raslojavanja. Povijest plemike grane puno je jasnija i bogatija no ona kmetske, ato je samo po sebi i razumljivo jer se o kmetovima u to doba, osim popisa poreza nije ni vodilo ra una. Jedan ogranak plemike grane eglja, doaao je u posjed dvorca Gubaaevo i posjeda Bra ak u Hrvatskom Zagorju. O tome svjedo i i zapis  zahvala, u crkvi Majke Bo~je Jeruzalemske na Trakom Vrhu u Krapini: ...Udare strijele u dvorac Nikole pl. egelija u Gubaaevom; nu zagovorom B. D. M. J. dvorac ostao neoateen, 2. kolovoza 1750. Vlasnik dvorca Nikola plemeniti egelj bio je brat ili sin Emerika plemenitog eglja, koji je 1745. godine obnaaao du~nost velikog suca zagreba ke ~upanije, da bi dvije godine kasnije i sam Nikola obnaaao tu visoku du~nost. Sa pe ata Emerika plemenitog eglja sa uvan je i grb obitelji egelj. Nije poznato u kakvom je srodstvu Emerik plemeniti egelj, bio sa Baltazarom egljom, koji je 1721. godine bio vrhovni zakupnik (supremus apaldator) kraljevske tridesetnice u Zagrebu. eglji su kao i veina plemstva ~eljeli pru~iti ato bolje obrazovanje svojoj djeci. Zbog toga su mladi eglji pohaali razne akole, izmeu ostalih i Klasi nu gimnaziju u Zagrebu. Tako se u popisu u enika u akolskoj godini 1804/05 nalazi i ime Franje eglja. Uz njegovo ime stoje natuknice da je po narodnosti Hrvat, a po druatvenom statusu plemenitaa, roen na imanju Bra ak. U iduoj akolskoj godini 1805/06 zapisan je kao ak, Ivan egelj, uz natuknicu da je po narodnosti Hrvat, roen u Zagrebu. Budui da je roen u Zagrebu te mu nije naveden druatveni status, ne mo~e se zaklju iti je li u ikakvoj vezi s plemikom obitelji egelj iz Hrvatskog Zagorja. No, s obzirom na malen broj obitelji koje su nekada, a i danas nosile ovo prezime, odreeno srodstvo nije nemogue. Prema podacima povjesni ara Ivana Bojni ia, loza plemikog ogranka roda egelj izumrla je 1895. godine. Meutim, potomci onog dijela obitelji koja je zadr~ala kmetski status joa od kraja XVI. stoljea nastavili su lozu roda egelj. Njihovu povezanost s gra anskim egljima teako je otkriti, ali je ona vjerojatnija, nego povezanost sa zagorskim, plemikim dijelom ovoga roda. Na to upuuje status gra anskih eglja koji su od po etka XIX. stoljea zapisani kao kmetovi. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Nije poznato kada je to no rod eglja doselio na podru je danaanjih Gra ana. Budui da su prvotno naselili Zve aj, a ne Gra ane podaci su vrlo aturi, jer je Zve aj bilo malo i gotovo bezna ajno selo u usporedbi s Gra anima. Ono ato se sa sigurnoau mo~e rei da su ve krajem XVIII. stoljea eglji bili naseljeni u selu Zve aj. Godine 1810. spominje se Andreas Chegelij (Andrija egel) iz sela Zve aja, kao davaoc vinskog lukna ~upi `estine. Status animarum ~upe Remete: Kao prvospomenute lanove roda egelj u selu Zve aj, Status animarum bilje~i Ivana egla ( ? - ?) i njegovu suprugu Katu ro. Gjuran (1800.  20. 2. 1875.). Ivan egel vjerojatno je bio sin Andrije egla, koji se spominje kao davaoc vinskog lukna 1810. godine. Nakon Ivana i Kate ro. Gjuran zapisana su njihova djeca Ana; (26. 7. 1834. - ?), Stjepan (19. 11. 1839.  24. 4. 1922.) i Ivan (28. 4. 1845.  15. 10. 1918.). U knjizi Status animarum prezime se navodi kao egel, a ne poput danaanjeg egelj. U nekim drugim ispravama prezime se navodi dvojako, kao egel i egelj. Negdje od prve polovice pedesetih godina XX. stoljea ustalilo se prezime egelj, koje je potpuno potisnulo ina icu egel. Iako su eglji sa Zve aja tokom povijesti bili relativno malen i slabo razgranat rod, njihova je prisutnost u druatvenom ~ivotu Gra ana bila zna ajna. Svakako najzna ajnija osoba ovoga roda bio je Ladislav egelj (15. 4. 1878.  6. 8. 1958.), sin Stjepana i Dore ro. Beai. Bio je jedna od klju nih osoba u druatvenom, kulturnom, gospodarskom i politi kom ~ivotu Gra ana u prvoj polovici XX. stoljea. Godine 1907. izabran je za prvog predsjednika HSPD  a Podgorac te je tu du~nost obnaaao godinu dana. Godine 1912. odlukom Velikog ~upana zagreba ke ~upanije, izabran je za lana povjerenstva Za kontroliranje vina za podru je upravne opine Sesvete i `estine. Bio je lan opinskog odbora i jedan od najaktivnijih lanova akolskog odbora pu ke akole u Gra anima. Od 1921. do 1924. godine obnaaao je du~nost podpredsjednika akolskog odbora. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99. na teritoriju ~upe sv. Mihaela 5 je obitelji nosilo prezime egelj, od toga 4 na Zve aju, koji je njihova stara domovina i 1 jedna u Gra anima. Nositelja prezimena bilo 16. Nakon smrti Ladislave egelj ro. uk (21. 3. 1915.  15. 11. 2000.), eglji su spali na 15 lanova. Budunost roda i prezimena vrlo je upitna, a razlog je ato postoji tek jedan mlai muaki nositelj. `to se ti e prezimena egelj u ostalim dijelovima Hrvatske, situacija je joa poraznija. Godine 1976. prezime je zabilje~eno samo u Za retju (Krapina), ali radilo se ogranku gra anske loze, iji su se lanovi danas ponovo vratili u Gra ane. U selu egljima pokraj Jastrebarskog prezime egelj ve je odavno izumrlo. Preme tome, gra anski eglji posljednji su lanovi ovog starog hrvatskog roda, ija povijest se~e u srednji vijek. 12. DOLOV AK Zna enje: Korijen prezimena nalazi se u rije i dol , koja u hrvatskom jeziku ozna uje manju dolinu, udolinu ... koja se naseljuje i oblikom tla odreuje oblik naselja i raspored kua. Porijeklo: Zna enje rije i otkriva i porijeklo prezimena. Uvjeren sam da se radi o autohtonom prezimenu nastalom u selu Dolje (rije  dol) joa krajem XVI. stoljea, iako je potvreno tek po etkom XVII. stoljea. U ispravama remetskog samostana prezime dolazi zabilje~eno u viae ina ica; Dola ak, Dolaak, Dolovaak. Ina ica Dolovaak zabilje~ena je ve 1590. godine u Krapini, kada su velikaai Keglevii i Sekelji iz grada otjerali suca Ivana Dolovaaka. Nije poznata povezanost gra anskih (doljanskih) i krapinskih Dolov aka. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Dolov ak je bilo i ostalo karakteristi no doljansko prezime, koje se ni danas ne javlja ni u jednom dijelu Gra ana, osim na Dolju. Cijela povijest ovoga roda vezana je uz mati no selo i pavlinski samostan u Remetama, kojem su pripadali kao kmetovi. Upravo u dokumentima remetskog samostana nalazimo prvo spominjanje roda Dolov aka. Godine 1605. kupio je Juraj Dola ak iz Dolja, vinograd na podru ju svojeg sela, od grade kog kmeta Jurja Trn evia. Od tada pa sve do ukinua pavlinskog samostana 1786. godine, Dolov aki su naj eae spominjano prezime u raznim dokumentima i ispravama samostana. Osobito su prisutni u kupoprodajnim ugovorima koji se ti u vinograda. Iako su kao kmetovi pripadali pavlinskom samostanu, prezime Dolov ak zapisano je i u popisu gradskih kmetova iz 1665. godine. Te se godine spominje Ambrosius Doloschak (Ambroz Dolov ak). Zanimljivo je da su se osim prezimenom Dolov ak, lanovi ovoga roda koristili prezimenima avlek i Tropina. Prezime avlek zapisano je dva puta, 1690. i 1755. godine. U prvom slu aju zapisan je pavlinski kmet Ivan Dolaak zvan avlek iz Dolja, a u drugom pavlinski kmet Mijo avlek, takoer iz Dolja. Po svemu sudei pridjev avlek razvio se iz nadimka, jer u dokumentu iz 1690. godine, jasno stoji rije   zvan, kojom se u to vrijeme naj eae ozna avao nadimak. Godine 1755. rije  zvan je izostavljena, pa je mogue da se prezime avlek zaista razvilo, makar za to nema potvrde jer se ne spominje u kasnijim spisima. Vjerojatno je bila rije  o izoliranom slu aju, jednoj obitelji koja je uzela prezime avlek te je u kasnijem vremenu izumrla. Kod pridjeva Tropina drugi je slu aj. Jer Tropina je autohtono prezime iz susjednih Remeta, izvedeno od rije i trop (ostaci tjeanjenja gro~a ili rakija tropica). Godine 1724 zapisan je Ivan Tropina, druk ije zvan Dolovaak, kmet remetskog samostana. Gotovo sigurno radilo se o dvostrukom prezimenu Tropina  Dolovaak koje je nastalo ~enidbenim spajanjem ovih obitelji. U ovom je slu aju rije  zvan predstavljala poveznicu dvaju prezimena. Godine 1770. posljednji se put javlja prezime Tropina  Dolovaak u spisima remetskog samostana. Naime u vinogradarskom listu Nikole Tropine  Dolovaaka stoji da je vinograd trebao prijei u vlasniatvo njegovih muakih potomaka, koje nije imao. Prema navedenom podatku mo~e se zaklju iti da je ovo prezime izumrlo. Iako su bili vrsni vinogradari, ato dokazuju mnogi kupoprodajni ugovori, Dolov aki se 1810. godine ne spominju kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine. Koji je tome razlog nije mi poznato. Dolov aki se ne spominju niti u vizitacijama ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. i 1742. godine. Osim na podru ju danaanjih Gra ana, Dolov aki se esto spominju na teritoriju Gradeca i biskupskog Kaptola. Na podru ju Gradeca Dolov aki su prvi puta zabilje~eni u XVII. stoljeu. U XVIII. stoljeu prezime Dolov ak zapisano je i na teritoriju Kaptola. U popisu obrtnika koji su 1769. godine djelovali na podru ju asnog Kaptola zagreba kog izmeu ostalih stoji ime bravara Franje Dolov aka. U XIX. stoljeu obitelj Dolov ak bila je vlasnik kue u ulici Potok (danas Tkal ieva) br. 64., od 1851. do 1857. godine, a kao vlasnik kue ubilje~en je Kristian Dolov ak. Velika je vjerojatnost da su navedeni Dolov aki potomci onih stanovnika, koje je na svoj teritorij naselio Kaptol, kako bi poveao broj stanovnika. Status animarum ~upe Remete: Kao prvospomenuti lanovi roda zapisani su Ivan Dolov ak (19. 1. 1819.  22. 3. 1869.) i njegova supruga Kata ro. Haramija (24. 12. 1827.  20. 5. 1882.), a vjen ani su dana 20. 2. 1848. godine. Njihovo prezime Dolov ak u tom je razdoblju imalo dodatak Sinko (Dolov ak  Sinko), ato se kasnije izgubilo. Uz mnogobrojne lanove roda Dolov ak u knjizi Status animarum stoji zabiljeaka da su nosioci akapulara, ato je kao i kod obitelji Boanir zna ilo da se radi o religioznim i pobo~nim ljudima. Tokom povijesti Dolov aki se nisu osobito isticali u druatvenom ~ivotu Gra ana, ve su se ograni ili samo na podru je Dolja. U zavranom sukobu izmeu hrvatsko  njema kih i jugoslavenskih jedinica u Gra anima 1945. godine, smrtno su stradali Ivan i Mirko Dolov ak. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99., 4 su kuanstva nosila prezime Dolov ak. Nositelja prezimena bilo je 15. Sve obitelji stanovale su na Dolju. Godine 2007. broj nositelja smanjio se na 13. Unato  malenom broju lanova, rod Dolov aka u Gra anima ima osiguranu blisku budunost, a razlog je nekolicina mlaih muakih nositelja prezimena. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je 1976. godine zabilje~eno u Krapini i okolnim selima  Mihaljekovom Jarku, Polju i Za retju. Prema statisti kim podacima iz 2004. godine prezime Dolov ak u Hrvatskoj je nosilo oko 240 osoba. 13. FILETIN Zna enje: Vrlo je teako odgonetnuti zna enje prezimena Filetin. Korijen bi se mogao pronai u viae rije i. Na primjer u latinskoj rije i filius (sin). U vremenu prije Tridenstskog koncila, kada nisu postojala prezimena, uvijek se govorilo da je odreena osoba ne iji sin (filius). Onomasti ar Petar `imunovi u knjizi Hrvatska prezimena, ne navodi i ne objaanjava prezime Filetin, ali tuma i prezime Feletar za koje misli da dolazi od maarske rije i feletars (ko ijaaev pomonik). Teako je rei kolika je mogunost da se ova rije  nalazi u osnovi gra anskog prezimena Filetin. U svakom slu aju nije za odbaciti, pogotovo kada se uzme u obzir utjecaj maarskog jezika na onomastiku i topografiju sjeverne Hrvatske. Treu mogunost vidim u rije i filaratina, filara ina (tr~na naknada, placovina) iz koje se razvila rije  filjariti (preprodavati). Budui su Gra anci prodavali svoje poljoprivredne proizvode na zagreba koj tr~nici, prezime Filetin mogue je nastalo kao prezime motivirano zanimanjem njegovih nositelja. Ipak, korijen ovog prezimena nisam mogao sa sigurnoau utvrditi. Porijeklo: Budui je korijen i zna enje prezimena vrlo nejasno, a prezime je 1976. godine osim u Gra anima zabilje~eno samo u Sisku (1 obitelj), porijeklo takoer predstavlja enigmu koju tek valja rijeaiti. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Na podru ju danaanjih Gra ana prezime Filetin javlja se vrlo kasno, tek po etkom XIX. stoljea. Prije tog vremena ne spominje se u ni jednom pisanom dokumentu. Status animarum ~upe Remete: Knjiga Status animarum prvi je dokaz postojanja prezimena Filetin u Gra anima. Ona spominje Mirka Filetina Novaka (1808.  21. 9. 1882.) i njegovu suprugu Magdu ro. Pilski (? - ?), koji su vjen ani 1832. godine. Njihovo drugo prezime  Novak ukazuje na injenicu da su Filetini bili novonaseljeni stanovnici koji su zbog toga i dobili pridjev Novak. To je bio est slu aj koji se javljao i kod drugih novodoseljenih obitelji. Ve je spomenuto da su Baneki sve do I. svjetskog rata nosili i prezime Novosel, ato je takoer aludiralo na njihovo relativno nedavno doseljenje u Gra ane. Druga injenica koja ukazuje da se obitelj Filetin  Novak po etkom XIX. stoljea tek doselila na podru je Gra ana, je prezime supruge Mirka Filetina Novaka, ije je djevoja ko prezime bilo Pilski. Njezino prezime nije gra anskog porijekla te takoer sugerira na novodoseljenog stanovnika. Budui da su u tom razdoblju Gra anci i Gra anke svoje bra ne partnere pronalazili unutar seoske zajednice, ovaj podatak joa viae ukazuje na Filetine kao nove stanovnike Gra ana. Nakon smrti Magde Filetin Novak ro Pilski, Mirko Filetin Novak o~enio je 23. 2. 1856. godine, Katu Gjurin (25. 8. 1831.  3. 4. 1895) iz Gra ana. Iako su u Gra ane doselili tek po etkom XIX. stoljeu Filetini su ubrzo postali aktivni u druatvenom ~ivotu sela. Jedan od najistaknutijih lanova ovog roda bio je Marko Filetin, vodei komunisti ki aktivist u Gra anima za vrijeme II. svjetskog rata. Nakon rata izabran je za prvog predsjednika Mjesnog narodnooslobodila kog odbora u Gra anima, ali je zbog nesporazuma ubijen od strane Jugoslavenske armije. Rasprostranjenost danas: Po etkom tridesetih godina XX. stoljea Filetini su bili razgranat rod. O tome svjedo e obitelji, koje su brojnoau bile iznadprosje ne. Naro ito se izdvajala obitelj Josipa Filetina i Magde ro. Boanir, koja je 1931. godine brojala devetoro djece. Danaanje stanje je dijametralno suprotno. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99. 3 su domainstva nosila prezime Filetin. Ukupno je u njima ~ivjelo tek 6 starijih osoba. Zbog toga se mo~e zaklju iti da je prezime Filetin na~alost, gotovo pred izumiranjem, a kada e se to dogoditi pitanje je vremena. U ostalim krajevima Hrvatske, osim ve navedene obitelji u Sisku prezime nije prisutno. 14. GIBANEK Zna enje: Zna enje prezimena Gibanek potrebno je tra~iti u rije i gib (pokret tijelom). U Rje niku hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a, stoji rije  giban, a kojom se u XVIII. stoljeu ozna avalo neato jezovito i straano. Porijeklo: Prezime Gibanek pripada tzv. nadima kim prezimenima. Potvrdu tome daje podatak iz 1665. godine, a u kojem se spominje Jacobus Nouak (Jakob Novak) aliter (zvani) Gibanek. Budui je prema Popisu gradskih kmetova iz 1665. godine u Gra anima postojalo nekoliko obitelji prezimena Novak, bilo ih je potrebno razlikovati, pa su im nadjenuti razli iti nadimci, izmeu ostalih i Gibanek. S vremenom je nadimak postajao prezime, te je naposlijetku u potpunosti istisnuto prezime Novak. Na taj su na in nastali gra anski Gibaneki. Ujedno oni su jedini poznati Gibaneki, ato zna i da je rije  o autohtonom gra anskom prezimenu. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Gore spomenuti Jakob Novak zvani Gibanek, prvi je poznati lan ovog roda. Njegovo se ime spominje u Popisu gradskih kmetova iz 1665. godine. Osim ato je obavljao kmetske du~nosti, morao je brinuti za gradsku aumu, o emu svjedo i natuknica lugar pored njegova imena. Ujedno to je jedini pisani spomen prezimena Gibanek sve do dvadesetih godina XIX. stoljea i zapisa u knjizi Status animarum ~upe Remete. Iznenaujue je ato se prezime ne spominje ni 1810. godine u popisu davaoca vinskog lukna ~upi `estine. Status animarum ~upe Remete: Kao prvospomenuti lanovi roda zapisani su Josip Gibanek Horvat (15. 5. 1824.  11. 8. 1864.) i njegova supruga Dora Gibanek Horvat ro. Jela i (6. 2. 1833.  3. 5. 1889.). Iz navedenog se vidi da su u tom vremenu Gibaneki nosili dva prezimena  Gibanek Horvat. Tokom proalosti Gibaneki se nisu osobito isticali u druatvenom ~ivotu Gra ana. Razlog je u tome ato su ve po etkom XX. stoljea, kada je po eo bujati druatveni ~ivot u Gra anima, bili vrlo malen rod. Rasprostranjenost danas: Posljednji Gibanek preminuo je 8. 5. 1945. godine. Tada je u toku borbe izmeu hrvatsko  njema kih i jugoslavenskih jedinica smrtno stradao Gjuro Gibanek (26. 8. 1875.  8. 5. 1945.). Na taj je na in ugaslo ovo staro gra ansko prezime, koje nije zabilje~eno nigdje osim u Gra anima. Iako je prezime Gibanek odavno izumrlo, svijest o njegovom postojanju u proalosti joa je vrlo ~iva u Gra anima, osobito kod starijih stanovnika. To se ponajviae mo~e zahvaliti obitelji Bunjak sa Isca, koja zbog svoje daljnje rodbinske povezanosti sa Gibanekima i danas nosi nadimak  Gibaneki. 15. GJURAK (URAK) Zna enje: Jezikoslovac i onomasti ar, akademik Petar `imunovi na slijedei na in objaanjava prezime Gjurak (urak); Na istoku, uglavnom u pravoslavaca (Srba, Crnogoraca, Makedonaca i Bugara), po gr kom izgovoru Georgios nastala su u enim (crkvenim) utjecajem imena Georgij/Georgije. Taj tim jezicima nedovoljno prilagoen lik ostao je u krugu duhovnika (vladika i kaluera). Prezimena od njega izvedena jesu: Georgijevi, Georgijev, Georgijevski. Prijelazom gr kog skupa ge u  nastali su imenski likovi: ore, orije, oko, olo, orgo i prezimena ori, orijevi, oki, olovi, orgovi itd., a daljom prilagodbom naglaaenog o u u nastali su paralelni likovi ure, urija, uko, uki, ulo, urgo, urak, uran, uras, uren, urok, uroka, ukan i mnoga druga prezimena koja je lako izvesti od navedenih imena i koja su osobito potvrena na zapadnom atokavskom podru ju. Porijeklo: Prema gore navedenom dalo bi se zaklju iti da su gra anski Gjurki (urki) srpskog porijekla, ali bi nas takav zaklju ak odveo u sasvim krivom smjeru. Postoji mialjenje da je prezime maarskog porijekla, ali za to ne postoje dokazi. Jedna od najpoznatijih osoba prezimena Gjurak u hrvatskoj povijesti, bio je zagreba ki kanonik Bla~ urak, pod ijim je zapovjedniatvom godine 1593. Sisak obranjen od Turaka. Prema tome mo~e se zaklju iti da je ve u XVI. stoljeu prezime Gjurak (urak) nosilo katoli ko, hrvatsko stanovniatvo. Prezime je nastalo od osobnog imena Juraj, Gjuro, uro. Na podru ju Gra ana naj eae je bila ina ica Gjuro, pa stoga ne udi da je od tog osobnog imena nastalo prezime Gjurak (takoer i Gjuran). Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Iako se na podru ju Gradeca prezime Gjurak spominje vrlo rano, ve u XIV. stoljeu, u Gra anima je zabilje~eno tek u drugoj polovici XVIII. stoljea (1780. godine). Godine 1810. Gjurki se spominju kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine. Za glavara kue zapisan je Georg Gyurak (Gjuro Gjurak) iz Gra ana. Status animarum ~upe Remete: Status animarum spominje dvije obitelji Gjurak u Gra anima. Prva je navedena obitelj Gjure Gjuraka (1780.  28. 4. 1871.) i njegove supruge Ane Gjurak ro. Boanir (1795.  19. 12. 1878.). Gjuro Gjurak, glavar obitelji vjerojatno je istovjetna osoba, koja se spominje kao davaoc vinskog lukna 1810. godine. Kao prvospomenuti lanovi druge obitelji Gjurak iz Gra ana navode se Mirko Gjurak (5. 3. 1797.  8. 4. 1874.) i njegova ~ena Ana Gjurak ro. Vincek. Vjen ani su dana 6. 2. 1828. godine. U knjizi Status animarum uz mnogobrojne lanove prvonavedene obitelji Gjurak, stoji natuknica da su nosioci akapulara, ato je zna ilo da se radilo o religioznoj i pobo~noj obitelji. Zbog toga nije udno da su takve obitelji dale i dvojicu duhovnih osoba, ve spomenute Gjuru (31. 3. 1883.  6. 2. 1946.) i Viktora Gabrijela Gjuraka (7. 12. 1913.  7. 4. 1974.). Kao dobrotvor i mecena remetske crkve osobito se krajem XIX. i po etkom XX. stoljea isticala Marija Gjurak. U prvoj polovici XX. stoljea remetski ~upnik Leopold Rusan isticao je pobo~nost i primjer ostarjelog Josipa Gjuraka (27. 1. 1851.), kao osobe koja je uvijek bila spremna pomoi Crkvi i sveenicima. Ipak, meu Gjurkima je bilo i komunista, osobito se isticao Miako Gjurak, koji je zahvaljujui svojem polo~aju nakon Drugog svjetskog rata, odreene Gra ance spasio iz komunisti kih logora. Izmeu ostalih brau Slavka i Stjepana Trn evia koje su kao hrvatske vojnike partizani zato ili u logoru na Kanalu. Svi koji ga se sjeaju i danas o njemu govore kao o dobrom i poatenom ovjeku, koji je uvijek bio spreman pomoi drugima. Rasprostranjenost danas: Stara domovina roda Gjurakovih bilo je Isce. Njihova stara obiteljska kua u toj ulici danas je prazna, te prezime Gjurak viae ne postoji na Iscu. Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998/99. godine, u Gra anima su samo 2 obitelji nosile prezime Gjurak (urak). Od toga jedna obitelj nosi stariju gra ansku ina icu prezimena  Gjurak, a druga onu suvremeniju  urak. Jedna obitelj stanuje u Gra anima, a druga na Dolju. Ukupan broj nositelja prezimena je 9. Na taj se na in ovo prezime ubraja meu najugro~enija gra anska prezimena, koja imaju manje od 10 nositelja. Prema Leksiku prezimena SRH iz 1976. godine, osim u Gra anima, prezime je zabilje~eno u Dragonoacu Donjem (Velika Gorica), Klenovniku (Ivanec) i Mahovu (Sisak). Poznate su obje ina ice prezimena, urak i Gjurak. 16. GJURAN (URAN) Zna enje: Sve ato je re eno o zna enju prezimena Gjurak (urak), vrijedi i za prezime Gjuran (uran). Porijeklo: Prezime Gjuran spominje se ve u XV. stoljeu na podru ju turopoljskog sela Ku e. Turopoljski su Gjurani bili plemikog roda kao i veina tamoanjeg stanovniatva. Bili su to sitni plemii koji su pod banskom zastavom slu~ili vojsku i ratovali protiv Turaka. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Nije poznata godina kada su Gjurani doselili u Gra ane, ali je velika vjerojatnost da se radilo o jednom odvjetku ovog turopoljskog roda. Po svemu sudei doselili su krajem XVIII. stoljea. Prvi zapis o Gjuranima na podru ju danaanjih Gra ana, se~e na sam po etak XIX. stoljea. Godine 1800. na Zve aju je roena Kata Gjuran, umrla je 1875. godine, a bila je udata za Ivana egla ( eglja). Drugi slu~beni zapis o Gjuranima se~e u 1810. godinu kada se spominju kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine.Tada je kao glavar kue zapisan Josephus Gyuranech (Josip Gjuran). Obitelj Josipa Gjurana stanovala je na Dolju. Status animarum ~upe Remete: U knjizi su zapisane dvije obitelji Gjuran, jedna u selu Dolje, koje je bilo mati no selo ovog roda, a druga u selu Zve aj. Za prvo zapisane lanove obitelji s Dolja nepotpuni su podaci koji se ti u njihovih godina roenja, smrti i vjen anja. Zapisani su slijedei lanovi  Gjuro Gjuran ( ?  1. 10. 1863.) i njegova supruga Kata ro. Bartoli. Za njihovog sina Ivana i njegovu suprugu Katu poznati su potpuni podaci; Ivan Gjuran (18. 5. 1829.  26. 2. 1882.) i Kata ro. Radi (16. 10. 1826.  2. 6. 1892.). Vjen ani su dana 29. 1. 1854. godine. Druga je obitelj zapisana u selu Zve aj, mlaeg je datuma i doseljena je s Dolja krajem XIX. stoljea. Kao glavar obitelji zapisan je Ivan Gjuran (9. 4. 1891. - ?) i njegova supruga Ana ro. Cvetni (27. 11. 1898.  ?). Vjen ani su dana 29. 11. 1917. godine. Od osoba iz roda Gjuranovi vrijedi istaknuti uru uran koja je u razdoblju od 1984. do 1986. godine obnaaala du~nost predsjednice HSPD  a Podgorac. Na taj se na in upisala u povijest druatva, postavai prva i do danas jedina ~ena predsjednik na elu Podgorca. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998./99. godine, 4 su domainstva nosila prezime uran. Bilo je 11. nosioca prezimena. Sve obitelji stanuju na Dolju na kunim brojevima 14., 16. i 18. Pojedini se lanovi potpisuju kao Gjuran, a pojedini kao uran. U ostalim krajevima Hrvatske godine 1976. Gjurani su zabilje~eni u Gradiaaku ( akovec), a urani u Kapeli (Kri~evci), Strmcu (Velika Gorica) i susjednom Markuaevcu. Prezime Gjuran (uran) pripada rjeim gra anskim prezimenima. 17. GLASINA (GLAZINA) Zna enje: Postoje dva objaanjenja ovog starog i odavno izumrlog gra anskog prezimena, koje ponekad dolazi zapisano kao Glazina (uglavnom u starijim spisima), a ponekad kao Glasina. Prvo objaanjenje je da prezime potje e od rije i hrvatske rije i glas, a drugo da je korijen prezimena u njema koj rije i glas (staklo). Njema ki korijen objasnio bi i promjenu slova s u pisanju u slovo z u izgovoru, budui Nijemci glas izgovaraju kao glaz. Porijeklo: Glazine potje u iz sjeverozapadne Bosne, s podru ja danaanjeg Bihaa i pripadaju onim rodovima koji su naselili Gra ane 1599. godine, nakon pada tog dijela Hrvatske pod tursku vlast. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Kao ato je ve gore navedeno prezime se prvi puta spominje 1599. godine u popisu novodoseljenih stanovnika na podru ju Gra ana. Zapisano je kao Glazina. Od tog se vremena Glazine neprestano pojavljuju u raznim dokumentima i spisima. Godine 1615. zapisan je u Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu Stjepan Glazina iz Gra ana, kao glavar kue i relativno siromaaan kmet. Ista je osoba zapisana i u spisu Istrage 1631. godine. U vrlo kratkom razdoblju od tridesetak godina rod Glazina o ito je gospodarski i druatveno napredovao. To je vidljivo iz Popisa gradskih kmetova iz 1665. godine u kojem je Andreas Glazina (Andrija Glazina) zabilje~en kao seoski starjeaina. Andrija Glazina zapisan je i 1691. godine u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Nije poznato, radi li se o istoj osobi koja se spominje u dokumentu iz 1665. godine ili je rije  o njenom potomku. Glazine se pojavljuju i u vizitaciji iz 1742. godine, kada nisu navedena imena ve samo prezimena popisanih obitelji. Godine 1810. po prvi se puta pojavljuje ina ica Glassina umjesto Glazina. Te je godine kao davaoc vinskog lukna ~upi `estine zapisan Georg Glassina (Gjuro Glasina). Od tada pa na dalje prezime se sve eae po inje pisati kao Glasina. Status animarum ~upe Remete: U vrijeme kada je knjiga Status animarum uvedena u ~upi Remete, a to je bilo u prvoj polovici XIX. stoljea, Glasine su bile rod u opadanju s tendencijom izumiranja. Mati no selo roda bili su Gra ani, njihove kue nalazile su se na Iscu. Sve do tridesetih godina XIX. stoljea postojale su dvije velike obitelji Glasina. Tada je jedna obitelj izumrla, izgubivai muakog nasljednika, a njihovu je kuu preuzela obitelj Jela i. Druga i poslijednja obitelj Glasina postojala je do druge polovice XIX. stoljea. Zapisana je kako slijedi; Ivan Glasina (?  23. 1. 1865.) i njegova supruga Ana ro. Grdjan (1818.  1870.). Nije poznat datum njihova vjen anja. Njihov sin Gjuro Glasina (17. 9. 1846.  31. 7. 1875.) o~enio je Jelu Trn evi (2. 4. 1839.  12. 7. 1909.). Kao ni kod njegovih roditelja, datum vjen anja nije poznat. Budui da Gjuro i Jela Glasina nisu imali potomaka, a on je bio poslijednji muaki nosioc prezimena, njegovom smru 1875. godine izumrla je muaka loza ovog starog gra anskog roda. Rasprostranjenost danas: Ovo staro gra ansko prezime koje je odavno izumrlo, viae ne postoji u hrvatskom narodu. Naime nije zabilje~eno nigdje osim u Gra anima. Razlog njegova nestanka bio je u slabom natalitetu, osobito muake djece. Jer ~enske djece je bilo, ato dokazuje nekoliko djevojaka ovog prezimena koje su se tokom XIX. stoljea udale u razne gra anske obitelji. Budui su iale zamu~a, a ni jednoj se nitko nije pri~enio, nije bilo mogunosti stvaranja dvostrukog prezimena, koje bi stvorilo odreenu budunost prezimenu Glasina. 18. GRAN (GRDJAN) Zna enje: Jezikoslovac Petar `imunovi na slijedei na in objaanjava nastanak i zna enje prezimena Gran: ...Oblik grd (ru~an), od kojega su nastala mnoga profilakti na (zaatitna) imena: Grdan, Grdeaa, Grdoje, Grdonja, Gran i sli no, koja su u proalosti bila vrlo esta i od kojih se izvode mnoga prezimena: Grdeni, Grdeai, Grdi, Grdini, Grdeaa, Grdovi, Grdelja, Grdoai, Gran, Grdakovi itd. Naravno, to nije zna ilo da su osobe koje su nosile ova prezimena bile izrazito ru~ne, ve su se njihovi davni preci naali u sredini koja im je podarila takav nadimak iz kojeg je kasnije proizaalo prezime. Porijeklo: Prezime Gran izrazito je sjeverno hrvatskog karaktera. Nalazimo ga u raznim selima zagreba ke okolice. U XVII. stoljeu pojavljuje se na Gradecu prezime Grani. Godine 1811. kao u enik Klasi ne gimnazije u Zagrebu zabilje~en je Matija Geran iz Kravarskog. Gra anski Grani doselili su u Gra ane krajem XVIII. stoljea, jer ih se u ranijem razdoblju ne spominje. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prvi slu~beni zapis o rodu Granovih na podru ju danaanjih Gra ana se~e u 1810. godinu i popis davaoca vinskog lukna ~upi `estine. Kao glava obitelji zapisan je Franciscus Gerdyian (Franjo Gran). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i jednu obitelj Gran u Gra anima. Prezime je zapisano kao Grdjan. Kao prvo zapisani lanovi roda navedeni su Ivan Grdjan (?  26. 3. 1866.) i njegova supruga Bara Grdjan roena Lanek (?  3. 5. 1865.). Vjen ani su dana 30. 1. 1828. godine. Navedena obitelj Grdjan stanovala je na Dolju. Grani su u proalosti imali veliku druatvenu ulogu u Gra anima. Osim ato su bili politi ki aktivni u svim politi kim sustavima, bavili su se i ugostiteljstvom. Gostionica Jakoba Grana bila je va~no sastajaliate Gra anaca i Doljana, budui se nalazila na samoj granici dvaju sela. U njoj su se odr~avali razni druatveni, politi ki i drugi sastanci. Gostionica je bila omiljeno izletiate zagreba kih planinara i izletnika. Stara kua u kojoj je bila gostionica postoji i danas, ali je ugostiteljski obrt odavno ugaaen. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998./99. godine 2 su obitelji u Gra anima nosile prezime Gran. Nositelja prezimena bilo je 8. Zbog toga se prezime Gran ubraja meu najuugro~enija starosjedila ka gra anska prezimena. Prema Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine, osim na podru ju Gra ana prezime je zabilje~eno u selima Buna i Klju i Brdo (Velika Gorica), Tu~no i Lovre an (Vara~din) i Punikve (Ivanec). Godine 2004. prezime Gran u Hrvatskoj je nosilo oko 950 osoba, veinom u Prigorju i Hrvatskom Zagorju. 19. HARAMIJA Zna enje: O zna enju prezimena Haramija ve sam pisao u knjizi. No budui da je ovo poglavlje o prezimenima i rodovima, valja ponoviti i proairiti sve ato je re eno o Haramijama. Prezime proizlazi iz turske rije i harami (odmetnik, bandit, grani ar). Navedenoj je rije i pak korijen u rije i haram koja u islamu ozna ava sve ono ato je nezakonito, greano, zabranjeno i prokleto. Uaavai iz turskog u hrvatski jezik, rije  harami postala je korijen rije i haramija. Tom se rije ju u hrvatskoj vojnoj terminologiji XVI. stoljea po eo ozna avati vojnik  pjeaak, obu en i opremljen po lokalnom obi aju. Porijeklo: Nakon bitke na Moha kom polju 1526. godine provale turskih plja kaakih odreda u Hrvatsku postaju sve eaa pojava. Tada ve opustoaena i oplja kana Hrvatska bila je na izmaku snaga, a Hrvatski je sabor pokuaao oformiti vojnu jedinicu koja bi se bar donekle suprostavila turskim provalama. Dana 8. svibnja 1539. godine unova eno je 300 haramija iji je prvenstveni zadatak bio uvanje puteva, cesta, a kasnije i utvrenja. Krajem XVI. stoljea haramije su bile stacionirane u Pokuplju, a manje grupe na Medvednici i Kalniku. Budui da je njihovo izdr~avanje bilo veliki troaak za osiromaaenu dr~avnu blagajnu, Hrvatski ih je sabor zimi raspuatao, a ljeti ponovo nova io. S godinama je broj haramija rastao, 1626. godine bilo ih je 415, a 1744. godine 501. Kako su zimi bili raspuatani, a dio njih boravio je na Medvednici i njenom podno~ju, vojnici  haramije nastanili su se u Gra anima, gdje su o~enili domae djevojke. Nakon Tridenstkog koncila 1563. godine prezimena postaju gotovo obvezna u katoli kim zemljama. Oni koji ih do tada nisu posjedovali uglavnom ih stje u po zanimanju, podrijetlu ili nadimku. Takav je slu aj bio i sa gra anskim Haramijama ije prezime nastaje u XVI. stoljeu. Stari gra anski izgovor prezimena Haramija je Oramija. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Na Gradecu se haramije kao vojnici prvi puta spominju 1551. godine, ali je tada bila rije  o haramijama iz slovenske Metlike. Haramija iz Gra ana prvi se puta spominje 1572. godine te se od tog vremena prezime Haramija neprestano i esto pojavljuje u raznim spisima i dokumentima na podru ju Gra ana. Godine 1585. i 1588. spominje se gra anski kmet Stjepan Haramija, ato je prvi slu aj da se jedan lan ovog roda nalazi zapisan imenom i prezimenom. Ista osoba (Stjepan Haramija) prodala je 1603. godine svoj vinograd na Donjem Prekri~ju. Navedeni podatak govori da su naseljeni vojnici (haramije) vrlo rano stekli posjede i imovinu, koju su kao ato vidimo kasnije i prodavali. Iako su bili vojnici, one haramije koje su se trajno naselile u Gra anima, nisu viae imale vojni ve kmetski status o emu govori viae podataka. Godine 1615. u Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagrebe kom zapisan je Franjo Haramija, a iz njegove je imovine vidljivo da se radilo o imunom ovjeku i glavaru obitelji. Godine 1631. zapisan je u spisu Istrage Mathe Haramija (Mato Haramija). U spisu Popis gradskih kmetova iz 1665. godine spominju se dvije obitelji Haramija u Gra anima. Kao glavari kua zapisani su Laurentius Haramia (Lovro Haramija) i Joannes Haramia (Ivan Haramija). Podatak o dvije obitelji Haramija u Gra anima, svjedo i da se rod razgranao i proairio. Gore navedeni Lovro Haramija vjerojatno je identi an sa gradskim kmetom Lovrom Haraminom koji se spominje 1643. godine, kao osumnji enik u lovu na vepra. Ista je osoba (Lovro Haramina) spomenuta i 1666. godine kao gradski kmet iz Gra ana. Vjerojatno je rije  o pogreaci u pisanju, ali postoji mala sumnja da se radi o prezimenu Haramin i koje je takoer staro gra ansko prezime. Meutim Haramin iima u to vrijeme joa nema spomena. U vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. godine ponovo su zapisane dvije obitelji Haramija. Zanimljiv je podatak da je prvospomenutoj obitelji kao glava kue zapisana ~enska osoba  Jelena Haramija. Vjerojatno je bila rije  o udovici preminulog glavara kue. Kao glavar druge obitelji zabilje~en je Ivan Haramija. U vizitaciji iste ~upe 1742. godine prezime Haramija nalazi se prvo na popisu gra anskih prezimena. Godine 1810. kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine zapisani su Stephan Haramia junior (Stjepan Haramija mlai) i Stephan Haramia senior (Stjepan Haramija stariji). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i ak etiri obitelji Haramija na podru ju danaanjih Gra ana. Od toga tri u Gra anima i jednu na Dolju. Prva obitelj: Obitelj Gjure Haramije (1804.  30. 3. 1867.) i njegove supruge Bare Haramije ro. Gjurin (30. 8. 1818.  19. 7. 1902.). Vjen ali su se dana 18. 2. 1838. godine. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. Druga obitelj: Obitelj Ivana Haramije (1811.  13. 9. 1870.) i njegove supruge Marije Haramije ro. Kr eli (1822.  9. 5. 1877.). Datum vjen anja nije poznat. Obitelj je ~ivjela na Iscu. Trea obitelj: Obitelj Ivana Haramije (28. 7. 1816.  17. 8. 1897.) i njegove supruge Mare Haramije ro. Pajdek (1. 3. 1819.  14. 10. 1889.). Vjen ali su se dana 22. 2. 1840. godine. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. etvrta obitelj: Obitelj Martina Haramije (13. 6. 1898. - ?) i njegove supruge Zore Haramije ro. Mihalin i (8. 6. 1902. - ?). Vjen ali su se dana 10. 2. 1924. godine. Obitelj je ~ivjela na Dolju. Mnogobrojni lanovi ovog roda istaknuli su se u druatvenom ~ivotu Gra ana kroz povijest. Svojim radom i djelovanjem istakli su se i danas ~ivui sveenik Dru~be Isusove Stanislav Haramija (21. 2. 1935. - ) te Ivan Haramija (1947.  ). Haramije su dale i dvojicu predsjednika HSPD  a Podgorac; Pavla Haramiju (1865.  1923.) koji je bio drugi predsjednik druatva u razdoblju od 1908. do 1909. godine i Slavka Haramiju koji je tu du~nost obavljao u dva navrata (1952.  1954. i 1959.  1960.). Pavao Haramija bio je i vlasnik trgovine koju je vodio na Iscu, nasuprot zgrade Podgorca. Haramije su se ubrajale u vee i bogatije gra anske rodove, kojima su na elu uvijek bili dobri glavari. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99, 8 je obitelji nosilo prezime Haramija. Nositelja prezimena bilo je 28, ime su se Haramije ubrajale u vee starosjedila ke rodove na podru ju Gra ana. Od 8 obitelji 6 ih ~ivi u Gra anima, te po jedna na Dolju i Zve aju. Na Iscu koje je bilo stara domovina roda Haramija, prezime je izumrlo 1996. godine, smru Katarine Haramije ro. Boanir (1923.  1996.). Prema Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine u Hrvatskoj je osim u Gra anima, prezime Haramija bilo naj eae u Haramijama, Cerniku, Mavrincima (Rijeka), gradu Rijeci, Prilipju (Jastrebarsko) i Donjoj Dubravi (Prelog). Prezime Haramija u Hrvatskoj danas nosi oko 310 osoba. 20. HARAMIN I Zna enje: Zna enje prezimena Haramin i istovjetno je zna enju prezimena Haramija, samo ato se u ovom slu aju radi o umanjenici. Haramija  Haramin i (mali haramija) Porijeklo: Kao ato je ve re eno kod prezimena Haramija, rije  je bila o vojnicima (haramijama) koji su se naselili u Gra anima i svoje zanimanje uzeli za prezime. Haramin ii su takoer potomci naseljenih haramija iz XVI. stoljea. Na Gradecu se prezime Haramin i po prvi puta spominje u XVII. stoljeu. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Gotovo je sigurno da se prezime Haramin i razvilo od prezimena Haramija, ali nije poznato kada je to no nastalo jer se ne spominje u starim ispravama i spisima. Kao prvi lan ovog roda u Gra anima, spominje se Mara Haramin i (1784.  1849.) Status animarum ~upe Remete: Status animarum ~upe Remete bilje~i jednu obitelj prezimena Haramin i. Kao prvo navedeni lanovi roda zapisani su Gjuro Haramin i (1808.  23. 6. 1870.) i njegova supruga Bara Haramin i ro. Vincek (1820.  20. 2. 1863.). Vjen ani su dana 14. 2. 1847. godine. Haramin ii nikada nisu bili veliki ni razgranati rod. Njihova postojbina je Dolje te se nikada nikada nisu razgranali i proairili na ostale dijelove danaanjih Gra ana. Rasprostranjenost danas: Prema popisu obitelji ~upe Gra ani iz 1998./99. godine, u Gra anima je samo 1 obitelj nosila prezime Haramin i. Nosioca prezimena bilo je 3. Na taj se na in ovo prezime ubraja u najrjea i najugro~enija gra anska prezimena. Prezime Haramin i danas je vrlo rijetko i u ostalim krajevima Hrvatske. Prema Leksiku prezimena SRH iz 1976. godine neato vei broj nosioca nalazio se u selima Dragani (Karlovac) i Mala Gorica (Velika Gorica). Danas je prezime Haramin i uglavnom svedeno na grad Zagreb i okolicu, a broj nosioca prezimena manji je od 100. 21. IVKO Zna enje: Prezime Ivko motivirano je starim hrvatskim osobnim imenom Ivko. Ono se spominje joa u turskim defterima XVI. stoljea u vremenu kada zapo inje islamizacija Bosne. Nakon Tridentskog koncila kada u zapadnom katoli kom svijetu prezimena postaju gotovo obvezna, osobno ime Ivko prerasta u prezime. Porijeklo: Zbog injenice da se ne spominje u najranijim spisima i dokumentima koji se ti u Gra ana, teako je doku iti odakle poti e gra ansko prezime Ivko. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Ivki se prvi puta pod tim prezimenom spominju 1796. godine. U to je vrijeme njihovo prezime glasilo Ivko  Jabran i, ato upuuje na njihovu povezanost i srodnost s obitelji Bujan o kojoj je ve bilo rije i. Status animarum ~upe Remete: U knjizi Status animarum ~upe Remete prvozapisani su Ivan Ivko  Jabran i (6. 2. 1796.  14. 7. 1877.) i njegova supruga Kata ro. Lovrekovi  `oster (1800.  7. 5. 1866.). Datum vjen anja nije poznat. Ivki su se oduvijek ubrajali u manje gra anske rodove te tokom proalosti nisu imali va~niju ulogu u druatvenom ~ivotu Gra ana. Rasprostranjenost danas: Prezime Ivko danas je pred nestankom. Posljednji muaki nosioc prezimena bio je Vid Ivko (1924.  1972.). Jedini ~ivui lan roda Ivko je njegova supruga Ladislava (1924. - ). Na ~alost ovo staro gra ansko prezime doalo je do konca svoga puta. Odlazi u povijest, a s njim nestaje i jedan stari gra anski rod i dio gra anske povijesti. `to se ti e ostalih krajeva Hrvatske, prezime Ivko naj eae je u zagreba koj okolici i Hrvatskom Zagorju. Prezime danas nosi neato manje od 100 osoba. 22. JELA I Zna enje: Nema sumnje da je prezime Jela i nastalo od starog hrvatskog ~enskog imena Jela a. S ovim se mialjenjem sla~e veina hrvatskih jezikoslovaca. Porijeklo: Jela ii pripadaju meu stare hrvatske rodove. Ve 1381. godine spominje se Stanoje Jela i, kao slu~benik bosanskog kralja Tvrtka. Padom Bosne pod Turke 1463. godine, Jela ii uzmi u na zapad. Tokom cijelog XVI. stoljea isti u se kao ratnici u borbi protiv Turaka. Od 1537. godine u slu~bi su knezova Frankopana Slunjskih. Zbog hrabrosti i vojnih zasluga kralj Rudolf II. 1579. godine dodjeljuje im plemstvo, iako su i ranije pripadali ni~em hrvatskom plemstvu. Zbog sve veeg nadiranja Turaka i ugro~avanja posjeda u Pounju, Jela ii uzmi u dalje na sjever, prema Turopolju. Godine 1614. potvreno im je plemstvo, a 1619. godine podijeljen im je grb (dva lava koja stoje jedan nasuprot drugome i dr~e ma  s turskom glavom). Izgled grba dovoljno govori o tome kakvi su ratnici bili Jela ii. Krajem XVII. i po etkom XVIII. stoljea Jela ii se dijele na viae grana; ladu ku, kurilove ku, jankomirsku i zlatarsku. Najpoznatiji Jela i, hrvatski ban Josip Jela i (1801.  1859.) odvjetak je kurilove ke loze. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: U Gra anima se prezime Jela i prvi puta spominje 1691. godine u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu, a kao glavar kue zapisan je Nikola Jela i. Od tog su vremena Jela ii trajno naseljeni u Gra anima jer se njihovo prezime spominje i u vizitaciji iz 1742. godine. Postavlja se pitanje jesu li gra anski Jela ii plemikog porijekla, odnosno imaju li veze s bilo kojom granom ove stare velikaake hrvatske obitelji. injenica je da su baruni Jela ii imali posjede na podru ju danaanjih Gra ana. Njihov se posjed prostirao sa desne strane Gra anske ceste sve do danaanje kue obitelji Stanka Haramije. Tamo su se u proalosti nalazili poljoprivredni usjevi i vinogradi, a danas je to velika zarasla auma. No sjeanje Gra anaca na Jela ie nije minulo pa se i danas taj predio naziva Barunica. U toj se injenici nalazi i pretpostavka da su danaanji gra anski Jela ii plemikog porijekla. Meutim u ve navedenoj viziti iz 1691. godine stoji natuknica da se radi o popisu svih obitelji bez obzira kojem feudalnom gospodaru pripadale. Prema tome ve se u tom razdoblju otklanja mogunost da su gra anski Jela ii imali plemiki status. Popis Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine u kojem stoji da su Josephus Jellachich (Josip Jela i) i Michael Jellachich (Mihael Jela i) davaoci vinske desetine ~upi `estine, drugi je dokaz koji potvruje da gra anski Jela ii nisu bili plemii. Budui su kao ato je ve re eno prilikom turskih osvajanja plemii Jela ii sve viae uzmicali u sjevernu Hrvatsku, sa njima su se povla ili i njihovi kmetovi koji su naseljavali novoste ena imanja svojih feudalnih gospodara. Oni su tada i preuzimali prezime velikaake obitelji Jela i, ato nije bio rijedak slu aj u tom vremenu. Na taj su se na in identificirali sa svojim gospodarima, ali naravno nisu imali nikakvo pravo na barunski naslov i druatveni status. Takvo je porijeklo i gra anskih Jela ia. Status animarum ~upe Remete: Status animarum navodi ak pet obitelji Jela i u Gra anima. Prva obitelj: Obitelj Ivana Jela ia (1795.  8. 8. 1875.) i njegove supruge Kate Jela i ro. Trn evi (1795.  2. 9. 1861.). Obitelj je ~ivjela u Gra anima. Druga obitelj: Obitelj Josipa Jela ia (19. 1. 1830.  8. 12. 1894.) i njegove supruge Jal~e Jela i ro. Banek (5. 6. 1834.  23. 1. 1910.). Vjen ani su dana 21. 1. 1855. godine. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. Trea obitelj: Obitelj Miaka Jela ia (3. 7. 1837.  23. 2. 1902.) i njegove supruge Bare Jela i ro. egel (4. 7. 1855.  2. 11. 1924.). Vjen ani su dana 4. 2. 1877. godine. Zanimljivo je istaknuti injenicu da je kua ove obitelji u ranijem vremenu bila u vlasniatvu obitelji Glasina, a nakon ato je rod Glasina izumro preala u vlasniatvo obitelji Miaka Jela ia. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. etvrta obitelj: Obitelj Ivana Jela ia (21. 3. 1889. - ? ) i njegove supruge Josipe Jela i ro. Bani (11. 2. 1902. - ? ). Vjen ani su dana 7. 5. 1923. godine. Za razliku od ostalih Jela ia koji su ~ivjeli u Gra anima, oni su stanovali na Zve aju. Peta obitelj: Peta obitelj nosila je dvostruko prezime Jela i  Haramin i. Prezime je nastalo na vrlo zanimljiv na in. Naime Gjuro Haramin i (19. 3. 1877.  godina smrti nepoznata, poginuo u I. svjetskom ratu na srpskom ratiatu) kao siromaaan seljak 11. 2. 1900. godine o~enio je Baru Jela i (26. 5. 1879. - ?). Ona je bila boljeg imovinskog stanja te se on pri~enio u njenu kuu. Zbog toga je i preuzeo njeno prezime te je na taj na in nastalo dvostruko prezime Jela i  Haramin i. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. U povijest Gra ana mnogobrojni su Jela ii utkali svoje ~ivote te doprinjeli druatvenom ~ivotu mjesta. Svojim se radom i djelovanjem osobito isticao Ivan Jela i, koji je 1945. godine bio inicijator osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog druatva Gra ani, te ujedno i prvi zapovjednik druatva. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., 8 je gra anskih obitelji nosili prezime Jela i. Nosioca prezimena bilo je 26. Na taj se na in Jela ii ubrajaju u brojnije starosjedila ke gra anske rodove. `to se ti e ostalih krajeva Hrvatske, prema Leksiku prezimena SRH iz 1976. godine prezime Jela i bilo je naj eaeu Brinju, Glogovcu (Klanjec), Palan anima ( azma) i Draganiu (Karlovac). Danas u Hrvatskoj prezime Jela i nosi oko 470 osoba. 23. KEGLEVI Zna enje: Prezime proizlazi od starog hrvatskog osobnog imena Kegal. Iz njega se ve krajem XIV. stoljea razvilo prezime Keglevi. Porijeklo: Keglevii su stara hrvatska velikaaka obitelj te se ubrajaju u tzv. hrvatsko praplemstvo. Poti u iz roda Prkalja koji je svoje posjede imao uz rijeku Zrmanju. Nakon 1412. godine po inju se nazivati Keglevii, po Kegalu jednom od najistaknutijih lanova roda. Njihov najva~niji posjed bio je stari grad Kegaljgrad na Zrmanji. Godine 1495. u posjed dobijaju grad Bu~im u Bosni te uzimaju pridjev Bu~imski. Druga grana Keglevia, tzv isto na, ~ivjela je oko rijeke Une i pritoka Unca. Ta se grana prvi puta spominje 1449. godine. Nakon 1493. godine Vuk Keglevi postaje kaatelan kraljevskog grada Rip a na Uni. Rije  je o istom gradu u kojem je prije dolaska Turaka ~ivio i gra anski rod Baneka. Nakon ato su Turci 1592. godine osvojili Ripa  Keglevii uzmi u prema Slavoniji i Hrvatskom Zagorju. Jedna grana isto nih Keglevia doselila je i u Gra ane. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Nije mogue sa sigurnoau utvrditi kada su Keglevii doselili u Gra ane, ali prema dostupnim podacima izgleda da su se nalazili meu onim obiteljima koje su gradske vlasti 1599. godine naselile na slabo naseljen gra anski posjed. Tome u prilog govori injenica da su Keglevii s podru ja Bihaa, unutar kojega se nalazio i grad Ripa . Budui su novodoseljeni stanovnici bili upravo s podru ja Bihaa mogue su se meu njima nalazili i Keglevii. Prvi slu~beni zapis o gra anskim Kegleviima se~e u 1613. godinu. U to su se vrijeme gra anski Keglevii potpisivali i kao Jakov ii ili Jakovii. U osnovi tog prezimena nalazi se sveta ko ime Jakov, koje je u ono doba bilo esto meu Hrvatima. Prezime je vjerojatno nastalo po odreenom lanu roda, a koristilo se kao nadima ko. Vrlo je vjerojatno da su ga gra anski Keglevii koristili u svojoj staroj domovini u Bosni, jer se u popisu katolika Bosne iz 1741./42. godine spominju obitelji Jacovich. Ve navedene 1613. godine spominje se u Gra anima Martin Jakov i koji je kao nasljednik oporukom stekao dva vinograda, jedan na Dolju, a drugi u Reme ini. Taj podatak takoer ide u prilog mialjenju da su Keglevii u Gra ane doselili 1599. godine. Godine 1642. ponovo se spominje Martin Jakov i, ovaj puta kao kmet pavlinskog samostana u Remetama. Nije poznato radi li se o istoj osobi ili je rije  o ocu i sinu. Takoer, spis Istrage koju je 1631. godine zbog zlouporabe kmetova provela gradska opina Gradecu, spominje Martina Jakouchicha. Ostaje nejasan podatak iji je kmet doista bio Martin Jakov i, jer ga gradska opina 1631. godine navodi kao svoje vlasniatvo, a pavlinski dokumenti 1642. godine kao samostanskog kmeta. Naravno postoji i mala mogunost da se ne radi o istoj osobi. Godine 1665. u Popisu gradskih kmetova iz Gra ana zapisan je Thomas Keglevich aliter Jakouich (Tomo Keglevi zvani Jakovi). Iz zapisa je vidljivo da je Keglevi prezime, a Jakovi nadimak. Budui su Keglevii navedeni u popisu gradskih kmetova, postavlja se pitanje je li rije  o istim Kegleviima koji su 1642. godine bili u vlasniatvu remetskog samostana. Na to pitanje nije mogue odgovoriti. Pomalo je zbunjujui podatak da se u viziti ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. godine ne spominje obitelj Keglevi, iako su u tom popisu navedene sve kmetske obitelji iz Gra ana bez obzira kojem feudalnom gospodaru pripadale. U viziti iste ~upe iz 1742. godine navode se Keglevii kao jedna od gra anskih obitelji. U tom razdoblju viae se ne spominje nadimak Jakovi ili Jakov i, koji potpuno nestaje. Godine 1810. u popisu Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine zapisan je kao davaoc vina Barthol Keklevich (Bartol Keglevi). `to se ti e plemikog statusa koji su Keglevii neosporno imali kada su krajem XVI. stoljea doselili u Gra ane, on im kao i drugim plemikim obiteljima nije bio priznat iz viae razloga, o emu je ve bilo rije i kod prezimena egelj. Status animarum ~upe Remete: Knjiga Status animarum ~upe Remete, bilje~i jednu obitelj Keglevi u Gra anima. Kao prvonavedeni lanovi obitelji navode se Gjuro Keglevi (1808.  23. 9. 1879.) i njegova supruga Bara Keglevi ro. Gjuran (6. 2. 1812.  6. 4. 1885.). Vjen ani su dana 23. 2. 1839. godine. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. U vremenu kada se po eo razvijati druatveni ~ivot u Gra anima, a to je razdoblje s po etka XX. stoljea Keglevii su ve bili malen i slabo razvijen rod te nisu imali velikog udjela u razvitku Gra ana. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. 2 su gra anske obitelji nosile prezime Keglevi. No samo je jedna obitelj starog gra anskog porijekla, dok je druga doseljena u XX. stoljeu iz Slavonije. `to se ti e stare gra anske loze Keglevia, prema popisu iz 1998./99. nosioca prezimena bilo je 2. Zbog nepostojanja nasljednika ovo staro gra ansko prezime je pred izumiranjem. Prema Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine prezime Keglevi bilo je naj eae u Prebukovju (Ivanec), Osijeku i Laanskom (Naaice), ato zorno svjedo i o podjeli na Zagorsku i Slavonsku lozu ovog starog hrvatskog prezimena. Prezime Keglevi danas u Hrvatskoj nosi oko 250 ljudi. 24. KLAK Zna enje: Postoji nekoliko objaanjenja ove rije i, a samim time i prezimena Klak. Prvo; Rije  klak nastala je od staronjema ke rije i kalk (vapno) te se tako iskrivljena udomaila u hrvatskom jeziku u kojem i danas ozna ava vapno. Drugo; Rije  klak u hrvatski je jezik prodrla iz francuskog, u kojem claque (klak) ozna ava vrstu aeaira  cilindra. Tree; Rije  klak u proalosti je kod Hrvata ozna avala vrstu kamena, tzv. klakoviti kamen ~ute boje. Mialjenja sam da je gra ansko prezime Klak nastalo upravo od posljednjeg objaanjenja, koje govori o klaku  kamenu ~ute boje. To potvrujem iskazom gospodina Kreaimira Kvo ia koji je pri kopanju temelja za svoju obiteljsku kuu u Gra anima, naiaao na kamenje ~ute boje. Nekoliko godina nakon toga pronaaao je u starim dokumentima podatak, da se njegovo zemljiate nalazi na mjestu koje se nekada davno zvalo Klakovec i pripadalo obitelji Klak. Zahvaljujui ustrajnosti i upornosti gospodina Kvo ia nekadaanji odvojak urkovog puta koji je u proalosti pripadao rodu Klakovih, preimenovan je u danaanju ulicu Klakovec. Porijeklo: Na ~alost nisam uspio otkriti odakle su Klaki doselili u Gra ane. Pretpostavljam da su doselili iz Bosne bje~ei pred Turcima. I danas u Bosni postoji mnoatvo naselja koja u sebi sadr~e rije  klak; Klak u blizini Sarajeva, Klakar pokraj Banja Luke, Klakar (utvrda pokraj Bosanskog Broda) i druga. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Iako se ve u drugoj polovici XVI. stoljea u Gra anima spominje obitelj Klja ec, ije prezime navodi na moguu povezanost s prezimenom Klak, noviji dokumenti govore da se radi o dvije razli ite obitelji i dva razli ita prezimena. Naime prezime Klja i izumrlo je 1588. godine smru Juraja Klja ia. Klaki se u Gra anima prvi puta spominju 1643. godine. Tada su u tu~bi koju je gradska uprava Gradeca podigla protiv svojih gra anskih kmetova, zbog nezakonitog lova na vepra, izmeu ostalih optu~enih zapisani Pavao i Andrija Kljak. Kao ato se vidi prezime je zapisano kao Kljak, ali nema sumnje da se radi o prezimenu Klak, jer i u kasnijim spisima dolazi zapisano u nekoliko ina ica. Tako je u Popisu gradskih kmetova iz 1665. godine prezime zapisano kao Kliak i Klyak. Naime u popisu se navode dva lana obitelji Klak, a obojica su bili glavari svoje kune zajednice. Prvi je zapisan Ambrosius Nouak aliter Kliak (Jambrek Novak zvani Kliak), a drugi Joanes Nouak aliter Klyak (Ivan Novak zvani Kliak). Do takvih je slu ajeva dolazilo zbog greaaka zapisiva a, loae pismenosti i nestandardiziranog jezika i pisma. Prezime Novak koje je stajalo ispred njihova prezimena Klak, jasno govori da su bili novodoseljenni stanovnici. Klaki se nalaze i popisu vizitacije ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. godine, kada se kao glava kue spominje Matija Klak. Nije poznato iz kojeg razloga nisu spomenuti u vizitaciji iz 1742. godine. U popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine zapisan je kao glavar kue Joanes Klak (Ivan Klak). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i jednu obitelj Klak u Gra anima. Kao glavar obitelji zapisan je Gjuro Klak (1800.  24. 3. 1883.) i njegova supruga Barbara Klak ro. Boanir (1811. - ? ). Vjen ani su dana 5. 2. 1832. godine. Klaki su ~ivjeli u Gra anima, posjedovali su zemlju koja se prostirala ju~no od crkve sv. Mihalja, za koju i danas poneki stariji mjeatani znaju rei da je to Klakova zemlja. Takoer su bili vlasnici mlina na potoku Bliznecu, a iji je posljednji vlasnik bio Josip Klak. S vremenom je rod sve viae slabio i polako izumirao. U drugoj polovici XIX. stoljea obitelji Klak se pri~enio Marko Beli (20. 4. 1856.  17. 3. 1912.). On je preuzeo prezime Klak te je nastalo prezime Klak  Beli. Na taj je na in produ~io postojanje prezimena Klak u Gra anima, za otprilike nekoliko desetljea. Smru njegova sina Gjure Klaka Belia (14. 2. 1874.  20. 1. 1944.) nestalo je starog prezimena Klak u Gra anima. Rasprostranjenost danas: Budui da je prezime u Gra anima izumrlo 1944. godine, mo~e se govoriti samo o rasprostranjenosti u ostalim krajevima Hrvatske. Prema Leksiku prezimena SRH iz 1976. godine prezime Klak zabilje~eno u selu Dubrav ak Lijevi, dok ga je u susjednim Remetama nosila samo 1 osoba. U Hrvatskom enciklopedijskom rje niku iz 2004. godine prezime nije navedeno. 25. KOS Zna enje: Rije  je o prezimenu koje je motivirano nazivom ptice Kos. Pripada nadima kim prezimenima, koja su se razvila iz osobnih imena starih Hrvata. Rije  je o identi nom slu aju kao i kod prezimena uk. Porijeklo: Prezime Kos nastalo je na podru ju Prigorja i Hrvatskog Zagorja te je autohtono prezime ovih hrvatskih regija. Danas je raaireno na podru ju cijele Hrvatske. Prema obiteljskoj predaji Kosi su u Gra ane doselili joa u XIV. stoljeu s Gradeca. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prema staroj predaji i mialjenju starijih mjeatana Gra ana, prezime Kos najstarije je gra ansko prezime. U spomenici HSPD  a Podgorac iz 1957. godine prvi se puta pisanim putem iznosi navedeno mialjenje; ...1376. godine zabilje~en je Kus, sin Marenija (vjerojatno danas Kos). Neosporna je injenica da se 1376. godine u Gra anima spominje stanoviti Kus, a 1394. godine neki Kuako kao kupac vinograda, ali je njihova povezanost s danaanjim Kosima teako dokaziva. Jer nakon 1394. godine gubi se trag gra anskim Kosima i ne spominje ih niti jedan popis sve do vizite ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1742. godine. Nemogue je pomisliti da ih je zaobiaao svaki gradski, dr~avni ili crkveni popis u razdoblju od 350 godina. Prema tome prvi slu~beni zapis o gra anskim Kosima se~e u 1742. godinu, a to je vrijeme u kojem su na podru je Gra ana doselile neke nove obitelji. Kosi su bili jedna od njih. Na Gradecu se Kosi spominju i neato ranije, krajem XVII. stoljea. Prema popisu davaoca vinskog lukna ~upi `estine iz 1810. godine vidi se da su Kosi imali kmetski status kao i ostali gra anski stanovnici toga vremena. Kao glavar obitelji zapisan je Joannes Koss (Ivan Kos) Status animarum ~upe Remete: Status animarum navodi nekoliko obitelji Kos u Gra anima, ali u ovdje navesti samo dvije najstarije. Prva je obitelj Stjepana Kosa (12. 3. 1833.  28. 3. 1869.) i njegove supruge Kate Kos ro. Radi (2. 8. 1838.  1. 1. 1909.) Vjen ali su se dana 20. 1. 1856. godine. Njihova djeca Miako, Ivan, Stjepan i Gjuro zapisani su kao glavari zasebnih obitelji u kasnijem razdoblju, ato svjedo i o raspadu kune zadruge Kos u drugoj polovici XIX. stoljea. Druga obitelj Kos koje je egzistirala zasebno u pribli~no istom vremenskom razdoblju je obitelj Mirka Kosa (8. 10. 1848.  28. 3. 1902.) i njegove supruge Ane Kos ro. Krivi (16. 5. 1854.  19. 12. 1936). Vjen ani su dana 16. 12. 1873. godine. Stara domovina obitelji Kos bila je Isce. U blizini crkve sv. Mihalja i danas stoji stara Kosova hi~a. Od svojeg postojanja na podru ju Gra ana Kosi su imali bitnu ulogu i mjesto u cjelokupnom ~ivotu sela. Spomenuti Mirko Kos bio je aekutor kapele sv. Mihalja, Miako i Stjepan Kos bili su inicijatori izgradnje pu ke akole u Gra anima, Josip, Jakob i Slavko Kos meu osniva ima HSPD  a Podgorac, Rudolf Kos jedan od inicijatora osnivanja DVD  a Gra ani. Kosi su bili poznati gostioni ari i trgovci. Njihova gostionica Stari Kos na po etku Gra anske ceste godinama je bila kultno mjesto svih Gra anaca, a veu je popularnost imala samo gostionica Puntijar. Braa Stjepan i Mirko Kos bili su u razdoblju izmeu dva svjetska rata povjerenici HSS  a za podru je Gra ana. Kao vrlo agilni i sposobni politi ari imali su velike zasluge za organizaciju HSS  a u Gra anima. Nakon rata komunisti ke vlasti su ih uhitile te osudile, Stjepana na deset, a Mirka na dvije godine teake robije u kaznionici Stara Gradiaka. Kosi su dali i tri predsjednika HSPD  a Podgorac; Mirka Kosa ml. koji je tu du~nost obavaljao od 1947. do 1948. godine, Valenta Kosa koji ga je nasljedio te ostao na du~nosti do 1952. godine i Marka Kosa koji je tu funkciju vraio u dva navrata. U prvom mandatu od 1958. do 1959. godine i u drugom od 1967. do 1968. godine. Ujedno je proglaaen za II. za asnog predsjednika druatva. Od danaanjih istaknutih lanova roda treba izdvojiti dr. Ivana Kosa. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. godine 8 je gra anskih obitelji nosilo prezime Kos. Nositelja prezimena bilo je 24. Nepunih deset godina kasnije stanje je bitno druga ije. Broj obitelji je 6, a nositelja prezimena je 20. Iako se rod Kosovih umanjio za etiri lana, on joa uvijek pripada onim rodovima koji imaju osiguranu budunost na podru ju Gra ana, jer je meu nositeljima prezimena i nekoliko mlaih muakih osoba. `to se ti e ostalih krajeva Hrvatske ve sam napomenuo da je prezime Kos raaireno po cijeloj Hrvatskoj, a dominira na podru ju Prigorja i Hrvatskog Zagorja. Danas prezime Kos u Hrvatskoj nosi oko 5760 osoba. 26. KOSEC Zna enje: Prezime Kosec pripada onim prezimenima koja su nastala motivirana zanimanjem njenog nosioca. Prema tome Kosci su u proalosti bili kosci  oni koji kose travu. Porijeklo: Prezime Kosec karakteristi no je kajkavsko prezime s podru ja Hrvatskog Zagorja, Prigorja i Podravine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Obitelj Kosec se u Gra anima ne spominje sve do po etka XIX. stoljea. U to vrijeme se~e prvi zapis o njima. U popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine navodi se Josephus Kossech (Josip Kosec). Porijeklo ovog roda je iz Hrvatskog Zagorja, selo Pila (Donja Stubica) odakle su doselili u Gra ane krajem XVIII. stoljea. I danas je u tom dijelu Hrvatskog Zagorja, Kosec vrlo esto prezime. Status animarum ~upe Remete: Knjiga spominje jednu obitelj Kosec naseljenu u Gra anima, a njoj su na elu stajali Stjepan Kosec (31. 10. 1834.  28. 5. 1895.) i njegova ~ena Kata Puntijar (10. 3. 1828.  18. 10. 1896.). Vjen ani su dana 3. 2. 1856. godine. Drugih podataka o ovome rodu nema. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., 5 je obitelji nosilo prezime Kosec, a nosioca prezimena bilo je 19. Prema Leksiku prezimena SR. Hrvatske iz 1976. godine prezime Kosec bilo je naj eae u selima Hrastovsko (Ludbreg), Pila (Donja Stubica) i Trnovec (Vara~din). Danas prezime Kosec u Hrvatskoj nosi oko 450 ljudi. 27. KOVA I, KOVA I - KLOPS Zna enje: Prezime Kova i jedno je od najstarijih i naj eaih prezimena u Hrvata. Motivirano je zanimanjem svojeg nosioca  kova , a samo prezime Kova i, ozna ava mladoga ili maloga kova a. Porijeklo: Budui da je u proalosti svako selo imalo konje, svakom su selu bili potrebni i kova i. Zbog toga prezimena Kova  i Kova i nalazimo u cijeloj Hrvatskoj, od sjevera do juga, od istoka do zapada. Zbog svega re enog teako je odgovoriti na pitanje odakle vuku porijeklo gra anski Kova ii. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Godine 1608. u Gra anima se spominje Filip Kova i. Za razliku od drugih stanovnika Gra ana iz tog vremena koji su pripadali kmetskom stale~u, on se navodi kao Grade ki graanin iz Gra ana. Nije u potpunosti jasno da li je Filip Kova i bio kmet koji je tokom vremena stekao graanski status ili je bio graanin Gradeca koji je doselio u Gra ane iz grada, tra~ei malo mira i druga iji na in ~ivota. U svakom slu aju bitno je napomenuti da se prezime Kova i na Gradecu spominje ve u XV. stoljeu. Nakon 1608. godine i Filipa Kova ia du~e vremena se na podru ju Gra ana ne spominje prezime Kova i. U Popisu gradskih kmetova iz 1665. godine, nalazi se i Joannes Lourekouich aliter Kouach (Ivan Lovrekovi zvani Kova ) Teako je je rei postoji li rodbinska povezanost izmeu Filipa Kova ia i Ivana Lovrekovia zvanog Kova . Budui da su Lovrekovii u to doba ve etablirano gra ansko prezime, a Kova ii se ne spominju sve od 1608. godine te se prezime Kova  u ovom slu aju pojavljuje tek kao nadimak, odbacio bih sumnju u njihovu povezanost. Vjerojatno je Ivan Lovrekovi zvani Kova , po zanimanju bio kova  te je dobio taj nadimak kako bi ga suseljani razlikovali od njegovog imenjaka i prezimenjaka Ivana Lovrekovia koji se takoer navodi u popisu gra anskih kmetova iz 1665. godine. Nakon 1665. godine ponovo nema nikakvog zapisa o gra anskim Kova iima. Takva je situacija sve do 1742. godine i Vizitacije ~upe sv. Marije na Dolcu, koja navodi Kova ie kao stanovnike Gra ana. Na ovom se mjestu ponovo javlja pitanje je li mo~da Ivan Lovrekovi zvani Kova  promjenio svoje prezime u Kova  ili Kova i, pa su Kova ii iz 1742. godine njegovi potomci ili je rije  o novo doseseljenim stanovnicima? Na ovo pitanje nemogue je dati odgovor. Ono ato je sigurno je injenica da su od sredine XVIII. stoljea Kova ii stalno naseljeni u Gra anima. Potvrdu tome daje i popis davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine, u kojoj se izmeu ostalih kmetova, navodi i Josephus Kovachich (Josip Kova i). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i jednu obitelj Kova i u Gra anima. Zanimljivo je da se ona vodi pod dvostrukim prezimenom Kova i  Klops. Klops je staro gra ansko prezime koje se spominje u ve navedenoj viziti iz 1742. godine. Motivirano je rije ju klop  koja u Prigorju ozna ava ~ivotinjskog nametnika krpelja. U XVIII. stoljeu se prezimena Kova i i Klops javljaju odvojeno, a kada je nastalo prezime Kova i  Klops teako je utvrditi, ali zasigurno je rije  o drugoj polovici XVIII. stoljea. Tome potvrdu daje Status animarum u kojem stoje imena Miaka Kova ia Klopsa i njegove supruge Jal~e Kova i Klops ro. Haramija (1809.  16. 3. 1873.). Kao ato se vidi pokraj imena Miaka Kova ia Klopsa nisu upisane godine roenja ni smrti. On je vjerojatno roen u XVIII. stoljeu, a knjiga je zapo eta s voenjem tek u XIX. stoljeu, ato objaanjava nedostatak njegovih podataka. Zna i prezime Kova i  Klops moralo je nastati izmeu 1742. godine i po etka XIX. stoljea. Po svemu sudei u tom je razdoblju postojalo i prezime Kova i i prezime Kova i  Klops, jer kraj imena Josipa Kova ia 1810. godine nema dodatka  Klops. Miako Kova i  Klops i Jal~a Kova i  Klops imali su sina Ivana Kova ia  Klopsa (18. 6. 1828.  27. 6. 1891.). On je dana 4. 2. 1849. godine o~enio Anu Gjuran (13. 2. 1828.  16. 11. 1906.). Nakon njene smrti 1906. godine prezime Klops se viae ne javlja u Gra anima, ato zna i da je izumrlo. Prezime Kova i nastavilo je ~ivjeti, a gra anski rod Kova ia nestao je nedavno pred naaim o ima. Rasprostranjenost danas: Posljednji gra anski Kova ii bili su bra ni par Josip (1914.  1992.) i Slava Kova i (1921.  1997.). Budui nisu imali potomaka, a bili su posljednji Kova ii njihovom smru nestao je gra anski rod Kova ia i prezime Kova i u Gra anima. U ostalim krajevima hrvatske prezime Kova i je vrlo esto i kao ato sam ve rekao pripada meu naj eaa hrvatska prezimena. Danas prezime Kova i u hrvatskoj nosi oko 12 000 osoba. 28. KRANJEC Zna enje: Prezime Kranjec pripada onoj skupini prezimena koju ine etnici i etnonimi. Njima su se identificirale osobe po pokrajinama iz kojih su doselile, odnosno po nacionalnoj pripadnosti. Prema tome prezime Kranjec ozna ava Kranjce, doseljene iz Kranjske, nekada austrijske, a danas slovenske pokrajine. Porijeklo: Zna enje i porijeklo prezimena Kranjec su povezani, ato ne mora zna iti da su gra anski Kranjci slovenskog porijekla. Iako se ini da prethodna re enica pobija sve ato sam napisao o zna enju prezimena Kranjec, podatak iz 1615. godine i obiteljska predaja govore suprotno. Naime Kranjci se u Gra anima prvi puta spominju 1615. godine u Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu. U Urbaru je kao glava kue zapisan Juraj Kranjec ombukovi. Prezime ombukovi danas viae ne postoji, a pretpostavljam da je bosanskog porijekla. To bi zna ilo da su danaanji gra anski Kranjci doselili krajem XVI. stoljea iz Bosne pod prezimenom ombukovi. Podatak iz navedenog urbara govori da je Juraj Kranjec ombukovi bio relativno siromaaan, ato je prili no logi no za novodoseljenog izbjeglicu. Na koji su na in onda ombukovii promjenili prezime u Kranjec? To nog odgovora nema, ve postoji obiteljska predaja koju je ispri ao Zlatko Kranjec; U davnoj se proalosti jedan naa predak obukao kao zagreba ki gospodin  purger. Nosio je gradsko odijelo. A Gra anci su tada sve zagreba ke purgere zvali Kranjcima, jer su se obla ili po kranjski, od tamo je stizala moda i na in obla enja. Kako se volio tako obla iti priaili su mu nadimak Kranjec, koji mu je eto na kraju postao i prezime. Teako je rei koliko je to na ova obiteljska predaja, ali je ne treba odbaciti, tim viae ato danas najstariji ~ivui Gra anec, gospodin Mirko Banek (ro. 1919.) kazuje da su Gra anci za zagrep ane doista koristili naziv Kranjci. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Kao ato sam ve napisao Kranjci se u Gra anima prvi puta spominju u Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu iz 1615. godine. Nakon toga su viae, manje prisutni u raznim spisima i dokumentima. Kranjci su se isprva naselili u Gra anima, ali 1625. godine sele na Dolje. To potvruje ugovor iz navedene godine u kojem stoji da je Ivan Kranjec kupio jedan dio zemlje od Ivana i Martina Dola aka na pavlinskom posjedu. Ista se osoba spominje i 1639. godine kao kmet pavlinskog samostana. Da su i njegovi potomci bili pavlinski kmetovi te ~ivjeli na Dolju, govori vinogradarski list iz 1695. godine koji su pavlini izdali Jurju Kranjcu, a ato je potvreno i 1756. godine. U Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. godine zapisani su Ivan i Juraj Kranjec kao gospodari dvije kue u Gra anima (Dolju). Zanimljivo je da se u popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine navode dvije obitelji prezimena Kranjec, a kao glavari kua zapisane su ~ene; Margareth Krainijech (Margareta Kranjec) i Hellena Krainijech (Helena Kranjec). Vjerojatno je bila rije  o udovicama, koje su nakon smrti svojih mu~eva preuzele elno mjesto u svojim obiteljima. Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i jednu obitelj Kranjec na podru ju danaanjih Gra ana. Kao prvospomenuti lanovi navode se Josip Kranjec (10. 1. 1825.  29. 2. 1889.) i njegova supruga Kata Kranjec ro. Bunjak (1827.  9. 12. 1907.). Vjen ani su dana 27. 1. 1856. godine. Kao glava kue Josipa je naslijedio sin Gjuro (13. 2. 1868.  3. 5. 1917.). On je 27. 1. 1895. godine o~enio Magdu Radi Humi (13. 10. 1870.  5. 5. 1942.). U vremenu kada je zapo eto voenje knjige, zna i u XIX. stoljeu, Kranjci su bili isklju ivo doljanski rod i prezime. U XX. stoljeu pojedini lanovi roda sele u Gra ane i Zve aj. Dva Gjurina sina; Rudolf ( ) i Tomo (1903.  1985.) , o~enili su dvije sestre obitelji Haramija s Isca; Doru ( ) i Jelenu (1897.  1969). Oni su im se zapravo pri~enili u staru hi~u nasuprot danaanje zgrade Podgorca. Krajem dvadesetih godina proalog stoljea Tomo Kranjec sa suprugom Jelenom kupuje zemlju na Zve aju (na danaanjem Majcenovom putu) i gradi kuu s gospodarskim objektima, a uskoro otvara i trgovinu. Na taj se na in rod proairio i na Zve aj. Tokom povijesti Gra ana Kranjci su se isticali kao dobri obrtnici i majstori. Tomo Kranjec se osim trgovinom bavio i mesarijom i kobasi arstvom, Petar Kranjec je izraivao ponajbolje i nadaleko poznate gra anske lajbeke, a Jakob Kranjec je vodio kova nicu. Kranjci su bili i gostioni ari; gostionice su dr~ali ve spomenuti Petar Kranjec, Nikola Kranjec i Maruaa Kranjec. Osim navedenog roda Kranjec, postoji i tzv. druga loza ili grana koja je nosila prezime Kranjec  Capin. Posljednji zapis o toj grani se~e u 1888. godinu kada je umrla Kata Horvat ro. Kranjec  Capin (3. 3. 1819.  7. 3. 1855.). Nije poznato jesu li gra anski Kranjci bili vlasnici kue u ulici Potok br. 63, danaanjoj Tkal ievoj ulici. Jer u razdoblju od 1809. do 1825. godine kao vlasnica kue zapisana je Dorothea Kranyecz (Dorotea Kranjec). Budui su joa neke druge gra anske obitelji u XIX. stoljeu posjedovale kue u ulici Potok i Nova Ves, ne treba odbaciti mogunost da je Dorotea Kranjec bila iz Gra ana. Druga je mogunost da se radilo o rodu Kranjec iz Zagreba, koji se na Gradecu spominje ve u XVI. stoljeu, a koji nije imao rodbinske veze s Kranjcima iz Gra ana. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. prezime Kranjec u Gra anima je nosilo 13 obitelji. Prezime je nosilo 45 osoba, ato je Kranjce svrstalo na etvrto mjesto brojnosti starosjedila kih prezimena, odmah iza Bania, Radia i Baneka. Iako ne raspola~em najnovijim podacima iz 2007. godine, broj osoba ovog prezimena poneato se smanjio, a razlog je iseljavanje iz Gra ana. Unato  tome Kranjci pripadaju u one gra anske rodove koji imaju osiguranu budunost. Prezime Kranjec raaireno je po cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj; Prigorju, Hrvatskom Zagorju i Podravini, a kolonizacijom Zagoraca u Slavoniju tokom XX. stoljea, ustalilo se i u isto noj Hrvatskoj. Danas prezime Kranjec u Hrvatskoj nosi oko 1450 osoba. 29. KRI`TOF (KRI`TOV) Zna enje: Korijen ovog prezimena je u sveta kom imenu Kristofor. Sv. Kristofor se atuje kao zaatitnik voza a. Prezime se u Gra anima u proalosti pisalo kao Kriatov dok je danaanja ina ica Kriatof. Porijeklo: O porijeklu roda Kriatof u Gra anima zna se vrlo malo. Zbog toga ato ih ne spominju dokumenti i popisi sve do kraja XVIII. stoljea mo~e se zaklju iti da su doselili upravo u tom razdoblju, zna i krajem XVIII. stoljea. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Stjepan Kriatov (1785.  10. 2. 1877.) prva je osoba ovoga roda koja se spominje na podru ju danaanjih Gra ana. Kriatofi su se naselili na Dolju, gdje njihovi potomci ~ive i danas, ali se prezime proairilo i na ostale dijelove Gra ana. U popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine, kao glavar kue zapisan je Paulus Kristofh (Pavao Kriatof). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i jednu obitelj Kriatof na Dolju, a na elu joj je ve navedeni Stjepan Kriatov (1785.  10. 2. 1877.) i njegova supruga Kata Kriatov ro. Mihalin i ( - 20. 10. 1864.). Vjen ani su dana 21. 1. 1821. godine. Krajem XIX. i po etkom XX. stoljea jedan dio roda seli u `estine. Prvo je odselio Miako Kriatov (17. 9. 1878. - ), a potom i njegov roak Mirko Kriatov (9. 12. 1890. - ). Od lanova roda Kriatof, treba istaknuti Matu Kriatofa koji je etrdesetih godina XX. stoljea, obnaaao du~nost na elnika opine Remete. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., na prijelazu navedenih godina 5 je gra anskih obitelji nosilo prezime Kriatof. Nosioca prezimena bilo je 12. Zbog toga se prezime Kriatof ubraja meu slabija gra anska prezimena. Potomci Miaka i Mirka Kriatova koji su odselili u `estine, razgranali su se, pa se prezime Kriatof u `estinama ve mo~e ubrajati u starosjedila ka aestinska prezimena. U ostalim dijelovima Hrvatske prezime je kao vrlo frekventno zabilje~eno u selima Andrilovac (Dugo Selo), Kopa evo (Beli Manastir) i Grabrovec (Pregrada). 30. KRIVI Zna enje: Prezime Krivi nastalo je motivirano odreenim tjelesnim nedostatkom svojeg nosioca. Poput prezimena Krivi nastala su i prezimena elo, Hromi, ori, Kosma  i sli na. Porijeklo: Nije poznato od kuda su doselili gra anski Krivii. Prezime je danas naj eae u srednjoj Dalmaciji i meu bosanskim Hrvatima. Zbog toga je velika vjerojatnost da su Krivii kao i cijeli niz drugih gra anskih obitelji u Gra ane doselili kao prebjezi pred Osmanlijama. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Godine 1666. po prvi se puta u Gra anima spominje prezime Krivi. Navedene je godine kao grade ki kmet zabilje~en Ivan Krivi. Sve do 1742. godine nema novog zapisa o ovome rodu, a tada se pojavljuju u Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu, kao jedna od kmetovskih obitelji iz Gra ana. Godine 1810. Math Krivich (Mato Krivi) zapisan je u popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine. Status animarum ~upe Remete: Knjiga bilje~i jednu obitelj Krivi u Gra anima. Kao prvospomenuti lanovi navode se Ivan Krivi (17. 4. 1819.  17. 2. 1892.) i njegova supruga Bara Krivi ro. Sekula (7. 6. 1821.  27. 4. 1886.). Vjen ani su dana 4. 2. 1844. godine. Krivii su se ubrajali u manje gra anske rodove, bez veeg anga~mana u druatvenom ~ivotu Gra ana. Iznimka je bio Jakob Krivi, jedan od osniva a HSPD  a Podgorac. Rasprostranjenost danas: Gra anski rod Krivia izumro je prije nekoliko godina. Posljednji Krivii ~ivjeli su gra anskoj ulici Bunjaki. Godine 1999. umro je Vid Krivi (1937.  1999.), a 2000. godine `tefanija Krivi (1908.  2000.). Na taj je na in prezime izumrlo po muakoj i ~enskoj lozi. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je kao ato sam ve rekao naj eae u srednjoj Dalmaciji, a danas ga nosi oko 480 ljudi. 31. LANEK Zna enje: Na ~alost nisam otkrio zna enje prezimena Lanek. Mogue je u korijenu rije  lan  biljka iz koje se preradom dobivalo laneno platno. Budui da je prigorska noanja u proalosti tkana od lanenog materijala, ne bi odbacio ovu mogunost. Porijeklo: O prezimenu Lanek openito sam saznao vrlo malo. Prezime je izumrlo, a ne nije postojalo nigdje osim u Zve aju. Budui da se i sam Zve aj vrlo rijetko javlja u spisima i dokumentima, informacija gotovo da i nema. est je slu aj da prezime koje postoji samo u jednom mjestu i nigdje viae, nije bilo podlo~no migracijama, ve je autohtono. To bi zna ilo da su Laneki od davnina bili starosjedioci na Zve aju, a samim time i na podru ju danaanjih Gra ana. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Laneki se prvi puta spominju 1810. godine kao davaoci vinskoga lukna ~upi `estine, no nema sumnje da su ve ranije bili naseljeni u selu Zve aj. Kao glavar kue zapisan je Josephus Lainijek (Josip Lanek). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i 1 obitelj Lanek na Zve aju. Kao prvospomenuti lanovi obitelji navode se Josip Lanek (?  21. 10. 1862) i njegova supruga Dora Lanek ro. Fu ek (15. 12. 1824.  5. 9. 1879.). Vjen ani su dana 31. 8. 1859. godine. Josip Lanek ista je osoba koja se navodi u popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine 1810. godine. U istoj je kui koja je bila zadru~na, ~ivjela i obitelj njegova brata Mirka Laneka (1. 2. 1816.  14. 12. 1873.) i njegove supruge Jal~e Lanek ro. Gibanek (17. 9. 1827.  23. 10. 1886.). Vjen ani su dana 19. 2. 1854. godine. Rasprostranjenost danas: Prezime Lanek u Gra anima je izumrlo 1986. godine, kada je umrla Slava Lanek (1897.  1986.). Njenom smru nestalo je joa jedno staro gra ansko i hrvatsko prezime. 32. LOVREKOVI Zna enje: Prezime Lovrekovi nastalo je od sveta kog imena Lovro, koje je bilo esto meu Hrvatima nakon Tridentskog koncila u XVI. stoljeu, kada su kraanska imena po ela zamjenjivati starohrvatska narodna imena. Porijeklo: Lovrekovii su u Gra ane doselili 1599. godine nakon pada Bihaa pod Turke i pripadaju onim rodovima koje su na opustoaena gra anska seliata naselile gradske vlasti. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Kao ato sam ve rekao Lovrekovii su u Gra ane doselili 1599. godine, te se tada po prvi puta i spominju. Od tog vremena pa sve do danas prisutni su u raznim spisima i dokumentima. Na ovom u mjestu navesti samo one najstarije zapise o gra anskom rodu Lovrekovia, a koji se ti u razdoblja od 1599. do 1900. godine. Godine 1615. u Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu zapisano je ime Stjepana Lovrekovia, seoskog starjeaine. Iz popisa njegove imovine vidljivo je da se radi o jednom od najimunijih Gra anaca. Njegovo se ime nalazi i u spisu Istrage iz 1631. godine. U Popisu gradskih kmetova iz 1665. godine navedena su ak tri lana roda Lovrekovi iz Gra ana; Georgius Lourekouich (Juraj Lovrekovi), Joannes Lourekouich (Ivan Lovrekovi) i Simon Lourekouich (`imun Lovrekovi). Samo godinu dana kasnije javlja se i ime Matije Lovrekovia, kao jednog od gradskih kmetova. U vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. godine stoji ime Jurja Lovrekovia, za kojega se ne zna je li identi an sa Jurjem Lovrekoviem iz Popisa gradskih kmetova 1665. godine. U vizitaciji iz 1742. godine Lovrekovii se spominju kao jedno od gra anskih prezimena. Iz XIX. stoljea najpoznatiji je spis Du~nost davaoca vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine. U njemu su zapisani gotovo svi gra anski rodovi. Ono ato Lovrekovie izdvaja od ostalih, je broj obitelji na popisu davaoca. Dok su drugi rodovi zastupljeni sa jednom ili najviae dvije obitelji, u popisu stoje ak etiri obitelji Lovrekovi. Njima uz bok je jedino rod Mihalin ia, koji takoer broji etiri obitelji. Kao glavari obitelji navedeni su; Georg (Juraj), Michael (Mihael), Mathias (Matija) i Magdalena Lovrekovi. Svi navedeni podaci svjedo e o tome da su u proalosti Lovrekovii bili jedan od najveih i najimunijih gra anskih rodova. Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i 3 obitelji Lovrekovi u Gra anima. Sve su tri obitelji osim prezimena Lovrekovi, nosila joa po jedno prezime, pa su redom zapisane; Lovrekovi  Gjurin, Lovrekovi  Keber i Lovrekovi  `oster. Obitelj Lovrekovi  Gjurin: Gledajui prema godinama roenja nosioca prezimena koji su zapisani u knjizi Status animarum, najstarija obitelj Lovrekovi u Gra anima. Na elu obitelji stajali su Ivan Lovrekovi Gjurin (18. 5. 1780.  2. 1. 1854.) i njegova supruga Mara Lovrekovi Gjurin ro. Plehan (?  9. 1. 1840.). Vjen ani su dana 12. 1. 1817. godine. Budui je Mara Lovrekovi Gjurin preminula 9. 1. 1840. godine, Ivan Lovrekovi Gjurin ponovo se o~enio. Dana 23. 2. 1840. godine vjen ao se s Katom Glasinom. Godine 1848. rodio im se sin Gjuro Lovrekovi Gjurin (4. 2. 1848.  20. 4. 1911.). On je dana 27. 2. 1870. godine o~enio Baru Kos (15. 6. 1844.  30. 10. 1918.). Budui su imali samo ~ensku djecu, njihovom je smru izumrlo i njihovo prezime Lovrekovi  Gjurin. Budui je prezime Lovrekovi nastavilo ~ivjeti preko drugih obitelji koje su nosile prezime, niata se dramati no po njega nije dogodilo. Meutim, staro gra ansko prezime Gjurin izumrlo je smru Bare Lovrekovi Gjurin, 4. 2. 1918. godine. Obitelj Lovrekovi  Keber : Obitelj Lovrekovi  Keber druga je po starosti u rodu Lovrekovia. Prezime Keber autohtono je prezime susjednih Remeta, a u Gra anima se spominje po etkom XIX. stoljea. Na Gradecu je potvreno ve u XVI. stoljeu. Rije  Keber u starom kajkavskom narje ju ozna ava vrstu kukca. U hrvatski je jezik uala s njema kog govornog podru ja; Kafer  kukac. Kao prvonavedeni lanovi obitelji spominju se Stjepan Lovrekovi Keber (5. 5. 1830.  23. 2. 1897.) i njegova supruga Kata Lovrekovi Keber ro. Prekupec (1. 10. 1831. - ?). Vjen ani su dana 20. 2. 1851. godine. Godine 1970. umro je posljednji muaki nosioc prezimena; Vid Lovrekovi Keber (1900.  1970.), a 1996. godine i posljednji ~enski nosioc; Ana Lovrekovi Keber (1913.  1996.). Prezime Keber i dalje postoji u Gra anima, nosi ga 7 lanova 1 obitelji. Ukupno ga danas u Hrvatskoj nosi oko 120 osoba, jednim dijelom i u susjednim Remetama. Dio zemlje pokraj crkve sv. Mihalja, koja je nekada pripadala obitelji Keber narod i danas zove Kebrovom zemljom, na Kebrovom, pri Kebru. Obitelj Lovrekovi  `oster: Prema knjizi Status animarum najmlaa obitelj Lovrekovi u Gra anima. Na njenom su elu stajali Miako Lovrekovi `oster (8. 8. 1841.  10. 2. 1917.) i njegova supruga Dora Bani (4. 5. 1848.  3. 9. 1922.). Vjen ali su se 3. 2. 1878. godine. Danas prezime Lovrekovi  `oster viae ne postoji. Iz svega navedenog proizlazi, da su ve po etkom XVII. stoljea Lovrekovii bili vrlo imuan i razgranat rod. Tokom vremena rod se razgranao na viae grana o emu svjedo e ak 4 obitelji Lovrekovi zabilje~ena po etkom XIX. stoljea i tri dvostruka prezimena; Lovrekovi  Gjurin, Lovrekovi  Keber i Lovrekovi  `oster. U XX. stoljeu gra anski Lovrekovii prolaze kroz najte~e trenutke svoje povijesti, a koji se o ituje u padu nataliteta. Od najja eg i najbrojnijeg gra anskog roda u proalosti u XX. su stoljeu ostali tek tragovi. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99, 2 su gra anske obitelji nosile prezime Lovrekovi. Na ~alost to an broj nosioca prezimena nije poznat. Danas (2008. godine) prezime Lovrekovi nosi 1 gra anska obitelj. Na taj se na in preime Lovrekovi ubraja meu najslabija i najugro~enija gra anska prezimena. 33. MALIGOT Zna enje: Na ~alost nisam uspio pronai zna enje prezimena Maligot. Ipak, ini mi se da dolazi s njema kog govornog podru ja. Porijeklo: Maligoti su porijeklom iz susjednih Mikulia, tamo se kao kmetovi spominju u XVIII. stoljeu, o emu svjedo i ime Matije Maligota na popisu te~aka iz 1746. godine. Iz Mikulia je jedna grana doselila u Gra ane, sredinom XVIII. stoljea. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Maligoti se u Gra anima po prvi puta spominju 1774. godine. Navedene se godine kao stanovnik Dolja spominje Gaapar Maligot (1774.  17. 3. 1836.). Status animarum ~upe Remete: U knjizi Status animarum zapisane su tri obitelji Maligot, od toga dvije na Dolju, a jedna na Zve aju. Najstarija je obitelj ~ivjela na Dolju. Na njenom je elu stajao gore spomenuti Gaapar Maligot (1774.  17. 3. 1836.) i njegova supruga Mara Maligot ro. Haramin i (1784.  5. 2. 1849.).  Datum njihova vjen anja nije poznat. Druga je obitelj ~ivjela na Dolju. Kao glavar kue zapisan je Stjepan Maligot (8. 10. 1813.  12. 7. 1885.) sa suprugom Barom Maligot ro. Radi Ivanec (1808.  26. 7. 1870.). Vjen ani su dana 10. 2. 1889. godine. Najmlaa je obitelj takoer ~ivjela na Dolju. Njoj je na elu stajao Josip Maligot (1817.  2. 12. 1892.), sa suprugom Marom Maligot ro. Gjurak (1818.  18. 8. 1879.). Vjen ani su dana 15. 2. 1852. godine. lanovi roda Maligot vodili su buran ~ivot, pun raznih nemilih dogaaja, koje je bilje~io remetski ~upnik Leopold Rusan, ne skrivajui svoje negativno stajaliate prema njima. Rasprostranjenost danas: Vodei buran ~ivot u vje nim kavgama sa susjedima, Maligoti su esto stradavali u seoskim obra unima i tu njavama. Rod je do~ivio tragi an svraetak. Prvo je 1917. godine od strane susjeda ubijen Gjuro Ivanec Maligot (10. 2. 1850.  30. 6. 1917.), a 1924. godine istu je sudbinu do~ivio i njegov roak Juraj Maligot (22. 4. 1892.  16. 2. 1924.). Njegovom smru nestalo je muakih nosioca prezimena Maligot na podru ju danaanjih Gra ana. Prema Leksikonu prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine, 1 je osoba u Gra anima (Dolje) nosila prezime Maligot. Krajem osamdesetih godina proalog stoljea prezime je izumrlo i u Mikuliima. Danas viae ne postoji u Hrvatskom narodu. 34. MARKUS Zna enje: U osnovi prezimena Markus je osobno latinsko ime Marcus. Porijeklo: Budui je prezime nastalo od sveta kog imena Marko (sv. Marko), airilo se pronoaenjem kulta ovog kraanskog sveca. Akademik Petar `imunovi mialjenja je da su se prezimena motivirana imenom Marcus, Marko, airila sa juga Hrvatske gdje je bio jak mleta ki utjecaj. Taj je zaklju ak logi an, ako se zna da je sv. Marko bio zaatitnik Venecije i Mleta ke republike. No, uz du~no poatovanje prema akademiku `imunoviu, mialjenja sam da gra anski Markusi svoje porijeklo ne vuku s juga Hrvatske, ve iz zagreba ke okolice. Zanimljiv je podatak da je u XVI. stoljeu na podru je danaanjeg Markuaevca doselio velikaa pod imenom Markuscz. Do tada se selo nazivalo sv. `imun, a od tog je vremena po eo prevladavati naziv Markuaevec. Stanovnici koji su postali Markusczevi kmetovi i radnici zvani su Markuai i Markuaevi. Navedene injenice tjeraju na razmialjenje jesu li gra anski Markusi porijeklom potomci Markuaevih kmetova i radnika. Navedenu bi sumnju u budunosti svakako trebalo istra~iti. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Budui je obitelj Markus ~ivjela na Bliznecu o njima nema mnogo podataka. Razlog je u tome ato je Bliznec zbog svojeg zemljopisnog polo~aja uvijek bio pomalo izoliran. Svi stanovnici Blizneca u XIX. stoljeu bili su doseljenici. Izuzetak je bila starosjedila ka obitelj Beai. Zbog toga su stanovnici Gra ana Blizne ane zvali Kranjci ili Jar ani. Kranjci jer je to bio sinonim za Zagrep ane, doseljenike, a Jar ani jer se Bliznec nalazi v jarku. Markusi su na Bliznec doselili po etkom XIX. stoljea. Status animarum ~upe Remete: Status animarum navodi jednu obitelj Markus u Gra anima (Bliznec). Na elu obitelji stajao je Josip Markus (30. 3. 1851. - ?) sa suprugom Anom Markus ro. `troser (23. 4. 1849.  26. 9. 1919.). Vjen ani su 1880. godine. Markusi su se bavili mlinarenjem i posjedovali mlin na potoku Bliznecu. Prvi vlasnik mlina bio je ve spomenuti Josip Markus, koji ga je kupio od fratara. Mlin je odavno prestao s radom, a na njegovom mjestu podignuta je kua obitelji Markus. Rasprostranjenost danas: Budui da Bliznec ne pripada ~upi Gra ane, nije poznato koliko stanovnika Blizneca danas nosi prezime Markus. Obitelji ? `to se ti e ostalih krajeva Hrvatske, prezime je raaireno u susjednim Remetama, Donjoj Stubici i Donjem Miholjcu. U Hrvatskoj ga danas nosi oko 170 osoba. 35. MATKO Zna enje: Korijen prezimena je u hebrejskom imenu Matij, koje pak dolazi od imena Mattitjah, ato zna i Bo~ji dar. To je ime nosio i sv. Marko evanelist, a srodno njegovom imenu je i ono apostola Mateja (od hebrejskog imena Mattai). Pokratavanjem Hrvata prodrla su ova imena u hrvatski imeni ki mozaik u viae ina ica; Matija, Matej, Matko, Mato,Matek i sli no. Nakon 1563. godine i Tridentskog koncila iz ovih su se osobnih imena na hrvatskom etni kom prostoru razvila mnogobrojna prezimena, izmeu ostalih i prezime Matko. Porijeklo: Prezime Matko u Gra anima se spominje tek po etkom XIX. stoljea, a sam rod doselio je u Gra ene u drugoj polovici XVIII. stoljea. Porijeklom su iz okolice Kraaia, gdje su Matki ~ivjeli u velikoj kunoj zadruzi. O njihovoj povijesti izmeu 1620. i 1953. godine pisao je i poznati pisac Janko Matko u dokumentarno  etnografskom romanu Sudbine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prvi pronaeni zapis o gra anskim Matkima se~e u 1800. godinu, kada se spominje kuegospodar Mirko Matko (2. 4. 1800.  29. 5. 1865.). Matki se nakon toga konstantno spominju u svim spisima i dokumentima vezanima uz Gra ane. Izmeu ostalih i na popisu Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine iz 1810. godine. Na navedenom je popisu kao glavar kue zapisan Michael Mathko (Mihael Matko). Status animarum ~upe Remete: Knjiga navodi jednu obitelj Matko u Gra anima. Njoj je na elu stajao ve spomenuti Mirko Matko (2. 4. 1800.  29. 5. 1865.), zajedno sa suprugom Katom Matko ro. Glasina (1806.  22. 3. 1868.). Vjen ali su se dana 8. 2. 1830. godine. Obitelj je ~ivjela na Iscu u Gra anima. Matki nisu bili velik i razgranat rod, ali je jedan lan njihova roda ostavio dubok trag u gra anskoj proalosti. Rije  je o Mirku Matku mlaem (1897.  1956.). U prvoj polovici XX. stoljea bio je najpoznatiji gra anski mesar. Aktivno je sudjelovao u druatvenom i politi kom ~ivotu Gra ana. Ve za vrijeme kraljevine SHS u razdoblju izmeu dva svjetska rata, njegova je gostionica bila mjesto na kojem su se okupljali gra anski HSS  ovci, a podmladak stranke koji je u Gra anima bio vrlo jak, odr~avao je u njoj povjerljive sastanke. Kada je 1943. godine u Gra anima osnovana prva samostalna opina po novom ustroju, Mirko Matko izabran je za prvog na elnika. Na taj je na in postao prvi predsjednik samostalne opine Gra ani u povijesti, ali i prvi po novom ustroju u cijeloj Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj. Na mjestu na elnika opine ostao je sve do dolaska komunista na vlast. Novi re~im nije blagonaklono gledao na njegovu politi ku proalost te je bezobzirno smijenjen. U druatvenom pogledu bio je aktivan u HSPD  u Podgorac, iji je bio i predsjednik u razdoblju od 1939. do 1945. godine. Dolaskom komunista na vlast postao je nepodoban i na toj funkciji te je smijenjen. Budui je bio u najboljim ~ivotnim godinama, a naviknut na bogat druatveno politi ki ~ivot koji mu je komunisti ka vlast uskratila, okrenuo se lovstvu i Lova kom druatvu Sljeme  Gra ani, koje je osnovano u listopadu 1945. godine. Bila je to njegova posljednja aktivna uloga u druatvenom ~ivotu Gra ana. Preminuo je 1956. godine. Rasprostranjenost danas: Smrt Mirka Matka, nije zna ila samo njegov osobni svraetak, ve i kraj roda Matko u Gra anima, bar ato se ti e muake linije. Na taj je na in njegova smrt dobila jedan tragi an zna aj, a paradoksalno je da se rod ugasio s njegovim najpoznatijim i najsposobnijim lanom. Bio je to veliki gubitak za Gra ane i njihovu povijest, a to je osjetio i remetski ~upnik Leopold Rusan koji je sa sjetom i tugom u ljetopis zapisao; ...9. studeni 1956....u Gra anima izumrlo staro prezime Matko. Kada je 1974. godine preminula i supruga Mirka Matka, Katica Matko (1899.  1974.), definitivno je nestalo prezimena Matko u Gra anima. Koliko je u Gra anima sna~no sjeanje na Matke, govori injenica da i danas stariji, ali i mlai stanovnici za kuu obitelji Matko na Iscu, koja ve viae od trideset godina pripada obitelji Puntijar, govore da je to Matkova hi~a ili ukratko re eno pri Matku. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je danas prisutno u okolici Zlatara i Kutine. 36. MIHALIN I Zna enje: Prezime Mihalin i nastalo je od hebrejskog imena Mihael, ato zna i tko je kao Bog. Porijeklo: Prezime Mihalin i karakteristi no je sjevernja ko kajkavsko prezime. Teako je rei jesu li gra anski Mihalin ii porijeklom iz Hrvatskog zagorja, Meimurja, ili su nastali kao autohtono prezime. Prema starim zapisima gra anska kapela sv. Mihalja izgraena je u prvoj polovici XVII. stoljea. Ime njenog zaatitnika, sv. Mihalja nudi poveznicu s prezimenom Mihalin i. est je slu aj da su prezimena u odreenim selima nastala po svecu zaatitniku crkve i ~upe. Dobar je primjer prezime `imunkovi u susjednom Markuaevcu, koje je nastalo po zaatiniku ~upe  sv. `imunu. Meutim Mihalin ii su doljansko prezime, a selo Dolje pripalo je gra anskoj ~upi sv. Mihaela tek 1983. godine, pa taj podatak budi odreenu sumnju u njihovu autohtonost. No, ipak ne treba odbaciti injenicu da je kapela sv. Mihalja uz remetsku crkvu, bila najbli~i sakralni objekt stanovnicima Dolja. U svakom slu aju prezime na podru ju Dolja /Gra ana egzistira od 1690. godine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Na podru ju danaanjih Gra ana prezime se prvi puta spominje na Dolju 1690. godine. Tada su kao pavlinski kmetovi zapisani Matija i Jakov Mihalin i. Godine 1810. zapisane su ak 4 osobe prezimena Mihalin i kao davaoci vinskoga lukna ~upi `estine. To su Josephus (Josip), Josephus senior (Josip stariji), Spoler (`poler) i Plevicha (Plevica). Svaka od tih osoba predstavljala je jednu obitelj. Ono ato je zanimljivo jesu njihova osobna imena. Dok je kod obojice Josipa sve jasno, pa~nju privla e imena `poler i Plevica. Jasno je da se ne radi o klasi nim osobnim imenima. Osoba pod imenom `poler vjerojatno je po zanimanju bila ostrugar, pa joj je umjesto osobnog imena zapisano zanimanje. Kod osobe pod imenom Plevica u biti se radi o prezimenu Plevica, koje je u Gra anima postojalo joa po etkom XX. stoljea, a bili su poznati kao Plevi ari. Plevice su bile u srodstvu s obitelji Miholi sa Dolja, pa je postojalo i prezime Miholi Plevica. Izgleda da su i Mihalin ii bili u naju~em srodstvu s Plevicama, pa se i jedan njihov lan naaao zapisan kao Plevica na popisu davaoca vinskoga lukna 1810. godine. Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i jednu obitelj Mihalin i. Kao glava obitelji zapisan je Ivan Mihalin i (1790.  5. 12. 1866.) sa suprugom Barom Mihalin i ro. Gjurin (1795.  1864.). Datum vjen anja nije poznat. Obitelj je ~ivjela na Dolju. lanovi roda Mihalin i iz Dolja imali su zanimljivu proalost. Ve po etkom XIX. stoljea pojedini lanovi ovog roda odlaze u Zagreb na akolovanje, a pojedinci sti u i graanski status. To potvruje podatak o Stjepanu Mihalin iu, koji je 1817./1818. zapisan kao ak Klasi ne gimnazije u Zagrebu. Uz njegovo ime stoji natuknica da je po nacionalnosti Hrvat iz Gra ana, a po druatvenom statusu pu anin. Godine 1825. Stjepan Mihalin i zareen je za sveenika, o emu je ve bilo govora u knjizi. U akolskoj godini 1830./31., na popisu u enika II. razreda Klasi ne gimnazije nalazi se takoer ime Stjepana Mihalin ia, ali je tada rije  o drugoj osobi. Pokraj njegova imena stoji natuknica da je Hrvat zagreba ki, dok o druatvenom statusu nema zapisa. Godine 1844. izvjesni Stephanus Mihalin i (Stjepan Mihalin i) u gradskim je knjigama zapisan kao negotiator (trgovac na veliko), a mogue je da se radilo o bivaem aku Klasi ne gimnazije. U XX. stoljeu Mihalni ii su se aktivno uklju ili u druatveni ~ivot Gra ana, iako je njihovo domicilno selo i dalje ostalo Dolje. U tom se segmentu osobito isticao Vid Mihalin i koji je u razdoblju od 1963. do 1964. godine obnaaao du~nost predsjednika HSPD  a Podgorac. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99, 8 je gra anskih obitelji nosilo prezime Mihalin i. Od toga je 5 obitelji ~ivjelo na staroj postojbini na Dolju, a 3 u Gra anima. Nosioca prezimena bilo je 26, ato Mihalin ie ubraja u one gra anske rodove koji nisu ugro~eni izumiranjem i nestankom. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je naj eae u Turopolju i Meimurju, a danas ga nosi oko 110 osoba. 37. MIHOLI, MIHOLI  ZLODI, MIHOLI  PLEVICA, PLEVICA Zna enje: Zna enje prezimena istovjetno je kao i kod prezimena Mihalin i. Porijeklo: Godine 1956. remetski ~upnik Leopold Rusan, zapisao je da prema gra anskoj usmenoj predaji Miholii poti u iz Hrvatskog zagorja. Prezime Miholi potvreno je u Vinici (Vara~din) 1685. godine, a danas je prisutno u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Zbog toga je gotovo sigurno da je prezime porijeklom iz Hrvatskog zagorja, iako kao ni kod prezimena Mihalni i ne treba zanemariti mogunost autohtonog nastanka, povezanog sa sveta kim imenom Mihalj. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Preci danaanjih gra anskih Miholia, prvi se puta spominju 1690. godine pod prezimenom Zlode (Zlodi). Imenom se navode Juraj, Jakov i Nikola Zlode, kao doljanski kmetovi podlo~ni pavlinskom samostanu u Remetama. Godine 1746. po prvi je puta zapisano prezime Miholi. Kao kmet remetskog samostana upisan je Juraj Miholi zvan Zlode iz sela Zve aja. Iz navedenog je podatka jasno da su prezimena Miholi i Zlodi bila povezana od najranijeg vremena, te se prezime Zlodi, iako starije u kasnijem razdoblju koristilo kao nadimak, po gra anski re eno apic name. Od kraja XVIII. stoljea prezime Miholi po elo je prevladavati, dok se Zlodi koristilo kao drugo prezime. Prema popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine prezime Miholi bilo je prisutno na Dolju i Zve aju. U svakom je selu prezime nosila 1 obitelj, zapravo kuna zadruga. Kao glavari kua navedeni su Stephanus Micholich (Stjepan Miholi) iz Dolja i Michael Miholich (Mihael Miholi). Iako je rije  o istom prezimenu, u spisu je zapisano na dva razli ita na ina; kao Micholich i kao Miholich. Status animarum ~upe Remete: Knjiga Status animarum navodi ak 8 obitelji prezimena Miholi u gra anskim selima; Dolje (3 obitelji), Zve aj (3 obitelji) i Bliznec (2 obitelji). Prva obitelj na Dolju: Obitelj Miaka Miholia Plevice (1807.  23. 1. 1886.) i njegove supruge Kate Miholi Plevice ro. Gibanek (? - ?). Vjen ani su dana 12. 2. 1860. godine. Druga obitelj na Dolju: Obitelj Mirka Miholia Plevice (10. 10. 1813.  24. 2. 1882.) i njegove supruge Kate Miholi Plevice ro. Keglevi (? - ?). Vjen ani su dana 27. 1. 1840. godine. Trea obitelj na Dolju: Obitelj Josipa Miholia (28. 1. 1853.  17. 11. 1918.) i Ane Miholi ro. Gjuran (5. 2. 1854.  15. 12. 1886.). Vjen ani su dana 20. 2. 1876. godine. Prva obitelj na Zve aju: Obitelj Franje Miholia Zlodija (20. 2. 1820.  24. 6. 1903.) i Magde Miholi Zlodi ro. Radi (17. 3. 1829.  20. 1. 1898.). Vjen ani su dana 21. 2. 1847. godine. Druga obitelj na Zve aju: Obitelj Valenta Miholia (4. 8. 1900. - ? ) i Jele Miholi ro. Pernar (2. 8. 1908. - ? ). Vjen ani su dana 14. 2. 1926. godine. Trea obitelj na Zve aju: Obitelj Rudolfa Miholia (1. 12. 1901.  4. 10. 1945.) i Katarine Miholi ro. Matko (13. 3. 1903. - ?). Vjen ani su dana 29. 5. 1921. godine. Prva obitelj na Bliznecu: Obitelj Pavla Miholia (2. 8. 1862.  12. 10. 1939.) i njegove supruge Kate Miholi ro. Selnik (2. 9. 1864.  13. 12. 1886.). Datum vjen anja nije poznat. Druga obitelj na Bliznecu: Obitelj Ivana Plevice Miholia (27. 12. 1860.  27. 12. 1940.) i Dore Plevice Miholi ro. Kranjec (18. 12. 1865.  22. 11. 1921.). Vjen ani su dana 22. 11. 1885. godine. Kao ato se vidi iz popisa obitelji, poneke su nosile i dvostruko prezime Miholi  Plevica i Plevica  Miholi. Rod Plevica bio je u bliskom srodstvu s rodovima Miholi i Mihalin i. Status animarum navodi jednu obitelj Plevica u Gra anima (Dolje), a koja je takoer nosila dvostruko prezime Plevica  Juri ki. Na elu obitelji stajao je Ivan Plevica Juri ki (? - ?) sa svojom suprugom Dorom Plevicom Juri ki ro. egel (1790.  5. 5. 1853.). Vjen ali su se dana 30. 1. 1814. godine. Njihovo drugo prezime, Juri ki, ne pojavljuje se ni na jednom drugom mjestu u knjizi. Prema prezimenu Plevica, Miholii se i danas u svakodnevnom gra anskom govoru nazivaju Plevi arima. Rod Miholia u Gra anima se uvijek isticao poduzetniatvom i raznim obrtima. Trgovinom i ugostiteljstvom bavio se Petar Miholi, koji je vodio trgovinu i gostionicu i u danas postojeoj obiteljskoj kui na Iscu br. 13. stolarijom su se bavili Valent i Josip Miholi, ba varstvom Mirko Miholi, a izradom noanji i ukraaavanjem sneje prilikom svadbe Kata i Magda Miholi. Kao ugostitelj i danas na Dolju djeluje Zvonko Miholi iju gostionicu i danas nazivaju pri Zvonku. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., na prijelazu navedenih godina 13 je gra anskih kuanstava nosilo prezime Miholi. Od toga 8 u Gra anima, a 5 na Dolju. Nosioca prezimena bilo je 41 prema emu se Miholii ubrajaju meu najbrojnije gra anske rodove poput Bania, Radia, Baneka i Kranjca. Osim u Gra anima prezime Miholi prisutno je u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a danas ga nosi oko 670. osoba. 38. NOVOSEL Zna enje: Prezime Novosel ogledalo je hrvatske povijesti, koja je obilje~ena seobama Hrvata i bijegom pred turskim navalama u razdoblju od XV. do XVII. stoljea. Smjer kretanja izbjeglica bio je u pravcu danaanje sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske. Zbog toga je prezime Novosel karakteristi no za sjevernu Hrvatsku, dok na jugu gotovo da i ne postoji u ozbiljnijem broju. Hrvati koji su iz Bosne naseljavali sjevernu Hrvatsku nazivani su Novoselima, Novoselcima ili Novakima. Porijeklo: Kao ato sam ve rekao danaanji Novoseli u sjevernoj Hrvatskoj potomci su bosanskih Hrvata katolika, koji su u razdoblju od XV. do XVII. stoljea izbjegli pred Turcima. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Novoseli su u Gra ane doselili ve 1599. godine, nakon pada starog hrvatskog grada Bihaa 1592. godine pod tursku vlast. To potvruje i podatak da se Novoseli ubrajaju u stanovnike opine Gradec po etkom XVII. stoljea. Urbar kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu iz 1615. godine, izmeu ostalih gra anskih obitelji navodi i obitelj Ivana Novosela. Istu osobu zapisanu kao Iuanecz Nouozell (Ivan Novosel) spominje i spis Istrage iz 1631. godine. U XVIII. stoljeu ne postoje pisani podaci o ovome rodu u Gra anima. Novi se zapisi javljaju u XIX. stoljeu. Tada je kao davaoc vinskoga lukna ~upi `estine zapisan Michael Novossel (Mihael Novosel). Status animarum ~upe Remete: Stara gra anska loza prezimena Novosel izumrla je u prvoj polovici XIX. stoljea, pa je Status animarum remetske ~upe ni ne spominje. Rasprostranjenost danas: U prvoj polovici XX. stoljea u Gra ane doseljavaju Novoseli iz susjednog Markuaevca, iju je rodbinsku povezanost sa starim gra anskim rodom Novosela za sada teako povezati, a veliko je pitanje da li ona uope postoji. U Markuaevcu se Novoseli ubrajaju meu najstarije i najvee rodove. Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. na prijelazu godina, 2 su gra anska kuanstva nosila prezime Novosel. Nosioca prezimena bilo je 9. Godine 2008. broj obitelji ostao je jednak, a broj nosioca smanjio se na 8. Na taj se na in Novoseli ubrajaju meu najslabije gra anske rodove. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je naj eae u cijelom Prigorju i Hrvatskom zagorju, a danas ga u Hrvatskoj nosi viae od 5000 ljudi. 39. PAVLI EK Zna enje: Dva su mogua objaanjenja zna enja prezimena Pavli ek. Prvo je ope i odnosi se na sveta ko i kraansko ime Pavao, od kojega su nastala mnogobrojna prezimena; Pavlovi, Pavli evi, Pavli i i druga. U sjevernohrvatskim kajkavskim krajevima, nastajala su imena i prezimena od milja poput Slavek  Slavi ek, Ivek  Ivi ek ili Pavlek  Pavli ek. Drugo je objaanjenje lokalnog i povijesnog karaktera. Poznato je da su od XIII. stoljea u susjednim Remetama djelovali Pavlini, redovnici sv. Pavla. Budui da su imali velike posjede koristili su kmetove iz susjednih sela kao radnu snagu. One koji su bili u njihovoj slu~bi narod je nazivao Pavlincima, Pavliima ili Pavli kima. Sva tri navedena prezimena autohtona su u tri prigorska sela Pavlinec (Remete, prezime izumrlo 2003. godine), Pavlii (`estine, postoje i danas) i Pavli ek u Gra anima, a kojima u na ovom mjestu kazati neato viae. Budui da su sva sela zagreba kog Prigorja oduvijek crkveno bila usko vezana za Remete i pavlinski samostan, sa velikom vjerojatnoau mogu rei da je prezime Pavli ek nastalo upravo na potonji na in. Porijeklo: Iz napisanog je vidljiva povezanost zna enja i porijekla prezimena Pavli ek. Budui da su bili kmetovi remetskog samostana te ih je narod prozvao Pavli kima, prezime je kao takvo zadr~ano i u sli nom obliku koriateno nakon Tridentskog koncila 1563. godine. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Na podru ju Gra ana Pavli ki se prvi puta spominju 1691. godine u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Prezime je tada zapisano kao Pavli, a kao glavar roda ubilje~en je Pavao Pavli. Godine 1742. po prvi se puta pojavljuje ina ica Pavli ek, koja e se napokon i ustaliti kao rodovsko prezime. Pavli ki se spominju i 1810. godine kao davaoci vinskog lukna ~upi `estine, a kao glava kue zapisan je Georgius Paulichek (Gjuro Pavli ek). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i dvije obitelji Pavli ek u Gra anima. Prvoj, kronoloaki starijoj, na elu je stajao Mato Pavli ek (1799.  31. 4. 1864.) zajedno sa suprugom Dorom Pavli ek ro. Glasina (1804.  6. 6. 1866.). Vjen ani su dana 31. 1. 1831. godine. Drugoj, mlaoj, na elu je stajao Stjepan Pavli ek (25. 1. 1855.  27. 10. 1919.) sa suprugom Barom Pavli ek ro. Bani (18. 2. 1859.  14. 9. 1921.). Vjen ali su se dana 29. 1. 1882. godine. Od istaknutijih lanova roda valja spomenuti Ivana Pavli ka koji je u razdoblju od 1924. do 1926. godine obnaaao du~nost HSPD  a Podgorac. Stara domovina obitelji Pavli ko bilo je Isce, na kojem i danas stoji njihova stara seoska hi~a. Na ~alost ona je jedino ato je ostalo od ovog starog gra anskog roda. Godine 1988. umro je Ladislav Pavli ek (1923.  1988.), posljednji lan izdanak ovog autohtonog gra anskog roda. Njegovom smru prezime se ugasilo. Rasprostranjenost danas: Budui da je prezime izumrlo, mo~e se govoriti tek o rasprostarnjenosti u ostalim krajevima Hrvatske. Danas na podru ju sjeverozapadne Hrvatske prezime nosi oko 220 osoba. 40. PREKUPEC Zna enje: Akademik Petar `imunovi prezime Prekupec svrstava meu etni ka i orijentacijska prezimena, koja pokazuju gdje odreena osoba boravi u trenutku nastanka prezimena s obzirom na onoga tko prezime daje. Prekupci su dakle ljudi koji su stanovali s one strane rijeke Kupe. No gra ansko prezime Prekupec u proalost se pisalo Prekopec, a stari ga Gra anci i danas izgovaraju Prijekopec, ato otvara mogunost da su Prekupci stanovali s druge strane prekope koja je u srednjem vijeku vijeku atitila gradski teritorij. Postoje i tuma enja da je prezime nastalo od rije i prekupac, prema moguem zanimanju njegovih nosioca. Porijeklo: Ako se u obzir uzme `imunovievo objaanjenje, koje je vrlo logi no, tada nema sumnje da su Prekupci u Gra ane doselili s druge strane rijeke Kupe, bje~ei pred Turcima. To se po svemu sudei dogodilo nakon 1688. godine i neuspjeanog napada hrvtaskog bana Nikole Erdodyja na Biha. Tada se zbog straha od turske odmazde, sa njim prema sjeveru povukao i velik broj bosanskih katolika. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prekupci se u Gra anima prvi puta spominju 1742. godine, u vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Upravo taj podatak potvruje injenicu da su u Gra ane doselili nakon 1688. godine i velikog povla enja hrvatskih katolika iz Bosne. Godine 1810. Prekupci se navode kao davaoci vinskoga lukna ~upi `estine, a kao glava kue zapisan je Michael Prekupech (Mihael Prekupec). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i 1 obitelj Prekopec (Prekupec) u Gra anima. Na elu obitelji stajao je Juraj Prekopec (21. 3. 1821.  4. 10. 1886.) i njegova supruga Jal~a Prekopec ro. Cvetko (21. 10. 1817.  16. 2. 1900.). Datum njihova vjen anja nije poznat. Prekupci nikada nisu bili velik i razgranat rod, ali su imali nekoliko zna ajnih lanova koji su obilje~ili gra ansku proalost i upisali se u njenu povijest. Prije svega to se odnosi na Mirka Prekupca koji je bio aktivan u druatveno  politi kim kretanjima na podru ju Gra ana. Godine 1943. izabran je za drugog dona elnika novoosnovane opine Gra ani, a u razdoblju od 1926. do 1936. godine bio je na mjestu elnog ovjeka HSPD  a Podgorac, ato ga ini najdugovje nijim predsjednikom u stogodianjoj povijesti ovoga druatva. Za Helenu Prekupec mo~e se rei da je bila istinski pionir ato se ti e akademski obrazovanih Gra anaca, jer je bila prva ~ena sa zavraenim fakultetom, doktor medicine. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. 3 su gra anske obitelji nosile prezime Prekupec. Nosioca prezimena bilo je 6. Prema tome se Prekupci ubrajaju u najslabije gra anske rodove. Openito gledajui Prekupec je rijetko prezime u cijeloj Hrvatskoj. Prema Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine, naj eae je bilo u Draakovcu (Ivanec), gdje ga je nosilo 9 obitelji. 41. PUNTIJAR Zna enje: Prezime Puntijar dolazi od stare kajkavske rije i puntati  neprestano nekoga na neato nagovarati. Iz te je rije i proizaala rije  puntar  pu ki i selja ki buntovnik u sjeverno  hrvatskim krajevima na feudalnim vlastelinstvima. Zbog toga su bune nazivane puntarijama, a njihovi nosioci puntarima ili puntijarima. Zanimljivo je da su 1572. godine uo i velike selja ke bune, zagorski kmetovi u Stubici osnovali savez pod nazivom pund  ato dolazi od njema ke rije i Bund. Teako je rei imali to veze s rije ju puntijar i samim prezimenom Puntijar, ali u svakom slu aju nude se odreene povijesne poveznice. Porijeklo: Porijeklo gra anskog roda Puntijara se~e u drugu polovicu XVI. stoljea. Puntijari su bili gra anski starosjedioci, te se ubrajaju meu najstarije rodove, one koji su istinski autohtoni. Potvrdu tome daje podatak da prezime i dan danas postoji samo u Gra anima. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prezime Puntijar po prvi se puta spominje 1581. godine. Bilo je to razdoblje neposredno nakon selja ke bune. Puntijari su u to vrijeme bili kmetovi plemike obitelji Gregorijanec, tadaanjih vlasnika Medvedgrada. Iako Stjepko Gregorijanec, vlasnik medvedgrada nije bio u idealnim odnosima sa susedgradskim vlastelinom Franjom Tahijem, koji je bio i neposredan uzrok selja ke pobune, ne stoji konstatacija da su Gregorijanci poduprli bunu. `toviae, u strahu od pobune kmetova Stjepko Gregorijanec pozvao je u pomo uskoke kapetana Thurna. Ovo govorim iz razloga ato neki misle da su Puntijari kao pobunjenici naali spas kod Gregorijanca, te su na taj na in dobili i prezime. Ipak, osobno mi je teako povjerovati u ovu teoriju. Od tog vremena Puntijari se neprestano pojavljuju u raznim dokumentima i spisima. Godine 1589. Stjepko Gregorijanec gradio je novu kuriju u `estinama, budui je va~nost medvedgradskog kaatela po ela opadati. Novce za gradnju posudio je od grofa Nikole Mallakoczyja, a svjedok mu je bio Lovro Puntijar. To je bio prvi lan roda Puntijar koji se spominje punim imenom i prezimenom. Godine 1591. doalo je do sporazuma izmeu gradske opine Gradec i Stjepka Gregorijanca. U tom su sporazumu definirani meusobni odnosi, a izmeu ostalih i pravo gradskih i medvedgradskih kmetova na koriatenje livade na Iscu. U sporazumu stoji da je navedenu livadu do tada dr~ao Lovro Puntihar, koji je i nadalje ima pravo u~ivati, ali viae ne samostalno. Godine 1599. tu~io je Lovro Pontijar Baltasara Jurkovia i njegovu suprugu pavlinskom samostanu u Remetama, ali je izgubio parnicu. Prezime je zapisano kao Pontijar, ato je samo jedna od mnogobrojnih ina ica; Puntihar, Pontehar, Ponikar, Puntiar i danas standardiziranog Puntijar. Puntijari se ponovno spominju 1640. godine. Tada je Jakov Puntihar, kmet medvedgradskog vlastelinstva prodao dio zemlje Bla~u Dolaaku, kmetu pavlinskog samostana u Remetama. Budui da su neprekidno bili kmetovi medvedgradskog vlastelinstva, Puntijari se ne spominju u spisima vezanima uz grade ke kmetove tokom XVII. stoljea. U XVIII. stoljeu navedeni su u popisu gra anskih obitelji, a koje su zapisane u Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Godine 1810. Puntijari se sa ostalim gra anskim obiteljima spominju kao davaoci vinskoga lukna ~upi `estine. Kao glavar obitelji zapisan je Joannes Puntiar (Ivan Puntijar). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i 2 obitelji Puntijar u Gra anima. Prvoj je na elu stajao Gjuro Puntijar (1795.  16. 10. 1882.) sa suprugom Anom Puntijar ro. Beai (1800.  25. 10. 1878.). Vjen ani su dana 2. 1. 1818. godine. Druga je obitelj njegova brata Pavla Puntijara (9. 3. 1796.  18. 2. 1878.) i njegove supruge Jal~e Puntijar ro. Bani (1800.  15. 3. 1878.). Vjen ali su se dana 6. 2. 1820. godine. Od svih gra anskih rodova Puntijari su u~ivali najvei ugled. Glavni je razlog bilo njihovo bogatstvo, koje su stekli raznim poslovima i zanimanjima. Od svih gra anskih obitelji prvi su napustili tradicionalni selja ki ~ivot, te se po eli baviti raznim obrtima i poslovima. Ve 1838. godine Ivan Puntijar otvorio je prvu gostionicu u Gra anima, a uu nju i prvu sitni ariju  malu trgovinu. Upravo je fascinantna injenica da mu je to poalo za rukom ak deset godina prije slu~benog ukidanja kmetstva u Hrvatskoj. To su bili prva gostionica i trgovina na podru ju zagreba kog Prigorja. Markuaevec, Remete i `estine takvih sadr~aja u to vrijeme nisu imali. Gostionica se nalazila u srediatu sela, a bila je kultno mjesto u kojoj su se dogaali svi va~ni druatveni dogaaji. Tek 1928. godine izgradnjom druatvenog doma HSPD  a Podgorac dio se zbivanja prebacuje u novu zgradu, ali je gostionica Puntijar zadr~ala svoj status. Vrlo brzo Puntijari su svoju djelatnost proairili i na sam grad Zagreb. Godine 1878. Stjepan Puntijar kupio je kuu ulici Potok (danas Tkal ieva ulica) br. 38., a u vlasniatvu obitelji ostala je do 1902. godine, kada je prodana Stefanu Podgorskom. Puntijari su ubrzo otvorili gostionice u Preradovievoj ulici i na Zavrtnici, a mesnicu u Baka evoj ulici. Bili su aktivni u zagreba koj udruzi mesarskih obrtnika od 1926. godine. Godine 1920. Gjuro Puntijar izgradio je veliku, zidanu, obiteljsku kuu na Gra anskoj cesti. U to vrijeme zidanice su bile prava rijetkost u Gra anima, a o njenoj kvaliteti dovoljno govori da obitelj Puntijar i danas stanuje u njoj. U sklopu kue napravljeni su gospodarski objekti, podrumi i sve ostalo ato je bilo potrebno za ekonomski razvoj obitelji. Gjuro Puntijar jedna je od najkontroverznijih osoba u gra anskoj povijesti. Bio je uspjeani gospodarstvenik novog kova, airokih pogleda, mecena remetske crkve, jedan od vodeih HSS  ovaca na podru ju Prigorja. Vladku Ma eku, predsjedniku HSS  a poklonio je bijelog konja zvanog Dervia, organizirao je markuaeve ke seljake u strana ku organizaciju i joa cijeli niz drugih akcija. Njegovom zaslugom asfaltirana je i ureena Gra anska cesta tridesetih godina, a materijalno je pomagao i HSPD Podgorac. Bio je vlasnik nekoliko kamenoloma u zagreba koj okolici u kojima su uglavnom radili seljaci iz Markuaevca te vlasnik nekoliko parcela zemlje u raznim dijelovima Gra ana i Zagreba. Godine 1935. postao je i vlasnikom prvog automobila u Gra anima. U vremenu kada su i rijetki graani posjedovali auto, bilo je pravo udo da ga posjeduje neki seljak, pa makar bio imuan kao Gjuro Puntijar. S druge strane bio je u sukobu s velikim dijelom Gra anaca, upravo zbog imovinsko  pravnih odnosa i na ina na koji je dolazio do zemlje. Dolaskom komunista na vlast Gjuri Puntijaru i njegovoj obitelji oduzet je velik dio imovine, a njegov utjecaj i ugled potpuno su nestali. U isto vrijeme napredovale su i druge obitelji Puntijarovog roda. Ivan Puntijar bavio se ugostiteljstvom i svojom gostionicom, a u razdoblju od 1923. do 1924. godine bio je predsjednik HSPD  a Podgorac. Puntijari su se kao ato je ve re eno bavili i mesarijom, gdje je osobito bio aktivan Stjepan Puntijar. Iako je mesarija u posljednjih desetak godina u Gra anima potpuno propala, braa Rudolf i Stanko Puntijar joa uvijek uvaju sjeanje na nju. Iako ve u poznim godinama Rudolf Puntijar joa uvijek aktivno djeluje u druatvenom ~ivotu Gra ana. Aktivan kao lan Lova kog druatva Sljeme iz Gra ana, iji su lanovi i osniva i bili Ivan i Stjepan Puntijar, od 1972. do 1975. godine bio je na elu HSPD  a Podgorac. Od 1956. do 2003. godine vodio je ceremoniju Gra anskog faanika, a zbog njegove bolesti i neanga~iranja drugih 2003. godine dugogodianji je faanik propao. Tek 2008. obnovom Gra anskog faanika na inicijativu mladih, Rudolf Puntijar ponovno je preuzeo ulogu suca pri spaljivanju faanika. Puntijari su bili aktivni i u DVD  u Gra ani, pa je tako Stjepan Puntijar bio predsjednik druatva u razdoblju od 1949. do 1952. godine. Kroz sva navedena druatva i vlastite obrte Puntijari su godinama pridonosili druatvenom i gospodarskom razvoju Gra ana. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., 6 je gra anskih obitelji nosilo prezime Puntijar. Nosioca prezimena bilo je 27. Iako nisu meu najbrojnijim gra anskim rodovima popu Bania, Baneka i Kranjca, Puntijarima zbog relativno velikog broja muake djece, budunost nije upitna. Kao ato sam ve rekao prezime je autohtono gra ansko te ne postoji u ostalim krajevima Hrvatske. Kao i u proalosti, Puntijari su i danas meu vodeim gra anskim obrtnicima. Iako je legendarna gostionica Puntijar nakon viae od 150 godina rada zatvorila svoja vrata (iskreno se nadam samo privremeno), ugostiteljski obrt nije zamro. Gostionicu Stari Puntijar vodi Zlatko Puntijar, a poznata je po domaim specijalitetima prigorskog kraja i jelima od divlja i. Drugu gostionicu  Puntijarku, vodi Karmen Puntijar. Kreaimir Puntijar vlasnik je servisa i trgovine informati ke opreme, a Krunoslav Puntijar autolakirnice. Andreja Puntijar vodi stomatoloaku ordinaciju u susjednom Markuaevcu. Glazbom se bavi }eljko Puntijar, a tamburaaku tradiciju nastavljaju braa Josip i Mihael Puntijar. Iz ovog kratkog preleda vidljivo je da su Puntijari i danas ato se ti e poduzetniatva meu vodeim gra anskim obiteljima. 42. RADI Zna enje: Prezime Radi pripada starim hrvatskim prezimenima. Nastalo je od osobnog imena Radovan. Treba napomenuti da je to bilo vrlo esto ime u starih Hrvata, dok ga se danas greakom proglaaava srpskim. Porijeklo: Obiteljska predaja gra anskih Radia govori da su u proalosti, nezna se to no kada u Gra ane doselila tri brata Radia i o~enila tri sestre iz tri razli ite obitelji. Ova klasi na povijesna legenda neodoljivo podsjea na tri slavenska brata, eha, Leha i Meha, a povijest je puna sli nih pri a. Ono ato je injenica je podatak da su u proalosti u Gra anima postojale tri obitelji Radi koje su nosile dvostruko prezime; Radi Humi, Radi Ivanec i Puntijar Radi. Nije poznato kada su nastala prezimena Radi Humi i Radi Ivanec, ali se za prezime Puntijar Radi pouzdano zna da je nastalo 19. 1. 1845. godine, kada se Josip Radi (9. 7. 1820.  23. 2. 1886.) pri~enio Dori Puntijar (11. 5. 1821.  11. 4. 1900.). Kao siromaaan mladi doaao je u bogatu obitelj i uz svoje, preuzeo mladenkino prezime. `to se ti e porijekla, gra anska predaja zapisana 1956. godine, govori da su Radii u Gra ane doselili iz Hrvatskog zagorja. Budui da prezime Radi postoji u cijeloj Hrvatskoj, teako je utvrditi to nost predaje. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prezime Radi u Gra anima se prvi puta spominje 1742. godine u Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. Tada su po prvi puta ubrojeni meu gra anske rodove. Iz popisa davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine, vidljivo je da su Radii bili naseljeni na cijelokupnom podru ju danaanjih Gra ana, zna i u samim Gra anima, na Dolju i Zve aju. U Gra anima je kao glavar obitelji zapisan Josephus Radich (Josip Radi). Obitelji s Dolja na elu je stajao Joannes Radich (Ivan Radi). Na Zve aju su boravile dvije obitelji Radi. Prvoj je na elu stajao Emericus Radich (Mirko Radi), a drugoj Joannes Radich (Ivan Radi). Status animarum ~upe Remete: Osim ve spomenute obitelji Puntijar  Radi, koja je od 1845. ~ivjela u Gra anima, selo Gra ane nastanjivale su joa 2 obitelji. Obitelj Ivana Radia (6. 1. 1808.  16. 1. 1865.) i njegove supruge Ane Radi ro. Vincek (1818.  9. 5. 1860.). Vjen ali su se dana 7. 2. 1841. godine. Druga obitelj Radi u Gra anima, zapravo je sa Zve aja, odakle je doselila 1866. godine. To je obitelj Ivana Radia Humia (13. 4. 1844.  10. 12. 1895.) i njegove supruge Dore Radi Humi ro. Radi (13. 3. 1845.  17. 2. 1885.). Vjen ali su se dana 11. 2. 1866. godine, nakon ega su preselili u Gra ane. Roditelji Ivana Radia Humia i dalje su ~ivjeli na Zve aju te inili tu granu obitelji Radi Humi, kojoj je na elu stajao Petar Radi Humi (1797.  8. 9. 1875.). Na Zve aju je ~ivjela i druga obitelj koja je nosila prezime Radi, obitelj Josipa Radia (?  9. 2. 1863.) i njegove supruge Ane Radi ro. Radi (1800.  5. 3. 1867.). Obitelj Mirka Radia Ivanca (26. 12. 1873.  14. 2. 1927.) i njegove supruge Katarine Radi Ivanec ro. Gjuran (28. 9. 1880.  2. 6. 1951.) odselila je nakon njihovog vjen anja 17. 11. 1901. godine sa Zve aja na Dolje. Prema svemu napisanom vidi se da su Radii bili rod koji je bio naseljen na podru ju cijelih danaanjih Gra ana. Naravno u to se ubrajaju i one obitelji s dvostrukim prezimenima. Kao i drugi gra anski seljaci, Radii su se bavili zemljoradnjom. U prvoj polovici XX. stoljea zapo inje razvoj obrtniatva u koje se uklju uju i Radii. Tako je npr. Petar Radi izraivao opanke, a Ivan Radi bavio se tesarstvom. Naravno, njih dvojica su samo primjer, jer su se i ostali lanovi roda bavili raznim zanatima i poslovima. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. na prijelazu tih godina ak je 17 gra anskih kuanstava nosilo prezime Radi. Od toga 9 u Gra anima, 5 na Zve aju i 3 na Dolju. Nosioca prezimena bilo je 50, ato je Radie svrstalo na drugo mjesto po brojnosti, odmah iza Bania. Zbog nedostatka najnovijih podataka, teako je utvrditi da li se broj nosioca 2008. godine smanjio ili poveao. Prema osobnom zapa~anju i poznavanju gra anskih prilika, mialjenja sam da je ostao pribli~no isti. `to se ti e ostalih krajeva Hrvatske, mo~e se rei da je prezime Radi svehrvatsko jer ga nalazimo na cijelom podru ju dr~ave. Prezime Radi danas nosi oko 7750 osoba. 43. SEKULA Zna enje: Zna enje prezimena Sekula nije u potpunosti razjaanjeno. U ovom je slu aju zna enje povezano s porijeklom, a ono je romansko, zapravo vlaako. Osobno sam sklon mialjenju da je korijen rije i (prezimena) u latinskoj rije i saeculum  ato na hrvatskom zna i pokoljenje, naraataj, rod. U vremenu kada su nastajala prezimena, ovo se objaanjenje ini moguim. Osobno ime Sekula esto je kod Crnogoraca, zapravo je rije  o njihovom narodnom imenu. Porijeklo: Ve je re eno, da je prezime romansko  vlaakog porijekla, pa ga poneki autori povezuju i s rumunjskim Sacuiu. Vlaako se stanovniatvo bavilo sto arstvom i esto ~ivjelo nomadskim na inom ~ivota. Nakon dolaska Osmanlija i njihova prodora u hrvatske zemlje, vlasi se pokreu i prate turske odrede, naseljavajui opustoaeni prostor. Meu samim vlasima postojale su velike razlike, prije svega u vjeroispovjesti. Naime meu njima je bilo i katolika i pravoslavaca. Danaanji gra anski Sekule potomci su tih Vlaha, koji su zapljusnuli sjeverozapadnu Hrvatsku tokom hrvatskih ratova s Osmanlijama. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Sekule se u Gra anima po prvi puta spominju 1742. godine u Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu. To je prva informacija o ovome rodu na podru ju danaanjih Gra ana. Godine 1810. kao davaoc vinskoga lukna ~upi `estine naveden je Stephanus Shekula (Stjepan Sekula). Status animarum ~upe Remete: Knjiga Status animarum navodi 1 obitelj Sekula u Gra anima. Njoj je na elu stajao Gjuro Sekula (7. 2. 1871. - ?) i njegova supruga Bara Sekula ro. Bunjak Pajdek (26. 2. 1876.  9. 12. 1913.). Vjen ani su dana 20. 2. 1898. godine. Obitelj je ~ivjela u Gra anima. U XX. stoljeu Sekule su se ubrajale meu malobrojnije i siromaanije gra anske rodove. No prema nekim podacima u XIX. stoljeu Sekule su bile u boljem ekonomskom polo~aju. O tome govori podatak da je Juraj Sekula ak zagreba ke Klasi ne gimnazije, u akolskoj godini 1826./27. ~ivio u o evoj kui u Novoj Vesi. Ve sam spomenuo da je Emericus (Mirko) Sekula roen 22. 7. 1795. godine bio prvi poznati gra anski redovnik, zareen 1818. godine. Unato  relativnoj malobrojnosti i siromaatvu koje je u XX. stoljeu zahvatilo ovaj rod, prezime se odr~alo do danas. Danaanji predsjednik HSPD  a Podgorac je Marijan Sekula. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., 7 je gra anskih kuanstava nosilo prezime Sekula, ali je u ak etiri ~ivjela samo po jedna starija osoba. Nositelja prezimena bilo je 15. Najstarija lanica roda, Ana Sekula (1914.  2007.) nedavno je preminula. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je uglavnom prisutno na jugu zemlje; Bibinje (Zadar), Mirlovi Polje (Drnia), Oto ac. U Hrvatskoj danas prezime Sekula nosi oko 350 osoba, izmeu ostalih i u susjednim `estinama. 44. `ELENDI Zna enje: Postoji viae objaanjenja ovog prezimena. Jedno od moguih je vezano uz boje tzv. maarskih karata (maarica), za koje se ka~e ael, a rije  Schelle na njema kom ozna ava karo boju. Vezano uz njema ki jezik treba istaknuti da rije  Schelm ozna ava nepoatenog i ne asnog ovjeka. Porijeklo: Porijeklo prezimena vjerojatno je maarsko, na ato mo~ebitno ukazuje i naselje `elenci u blizini maarskog grada Komorana. Na koji je na in prezime doalo u Hrvatsku i kada se standardiziralo teako je rei. Poznato je da je 1791. godine lan Hrvatskog sabora bio i azmanski kanonik Pavao Sellendich. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: `elendii su u Gra ane doselili iz susjednog Markuaevca u prvoj polovici XIX. stoljea. U Markuaevcu se `elendii spominju ve 1557. godine (Ivan `elendi), a ve su u tom vremenu posjedovali zemlju na posjedu Blizna, koja je pravno gledajui bila u vlasniatvu remetskih pavlina. U popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine iz 1810. godine, o njima joa nema spomena. Status animarum ~upe Remete: Status animarum spominje jednu obitelj `elendi u Gra anima (Dolje). Na njenom je elu stajao Ivan `elendi (1820.  9. 3. 1892.) sa suprugom Dorom `elendi ro. Haramin i (23. 12. 1819.  29. 2. 1894.). Vjen ani su dana 22. 2. 1845. godine. Od tog vremena `elendii su se proairili na sva gra anska sela; Gra ane, Dolje, Zve aj i Bliznec. Posebno treba istaknuti Vladu `elendia vlasnika trgovine, ali i pisca dragocijenog lanka Mlinovi na potoku Bliznecu, bez kojega bi danaanja saznanja o povijesti Blizneca bila manjkava. `elendii su u proalosti, ali i danas bili poznati kao obrtnici. Godine 1906. Ivan `elendi zapo eo je s opan arskim obrtom, a tradiciju obrtniatva nastavio je i njegov unuk }eljko `elendi. Njegova tvrtka `ela danas se bavi bravarijom i strojnom obradom, a njen je najvei uspjeh obnova spomenika bana Josipa Jela ia po etkom devedesetih godina proalog stoljea. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. 2 su gra anska kuanstva nosila prezime `elendi. Nosioca prezimena bilo je 4. Danas je taj broj ipak znatno vei. Prezime nose 4 kuanstva, a nosioca je 9. U navedene se podatke ne ubrajaju `elendii iz ulice Beaii, koja pripada ~upi sv. Petra i Pavla. U ostalim krajevima Hrvatske, prezime je najbrojnije u susjednom Markuaevcu gdje ga je 1976. godine nosilo ak 45 obitelji. 45. `IFTAR Zna enje: Prezime `iftar njema kog je porijekla, a vezano je uz zanimanje nosioca prezimena. Korijen je u njema koj rije i Schifter ato zna i tokar. Takva su prezimena nastajala u kasnom srednjem vijeku kada je dolazilo do podjele rada i nastanka novih obrta. Porijeklo: Iako je prezime izvedeno iz njema kog jezika, ne mora zna iti da su njegovi nosioci bili Nijemci, ve domae hrvatsko stanovniatvo. Budui je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj sve do 1945. godine njema ki jezik bio u svakodnevnoj uporabi, mnogobrojne su njegove rije i uale u hrvatski jezik. To se osobito odnosilo na zanimanja poput cimerman  tesar, glaser  staklar ili u ovom slu aju aiftar  tokar. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Iako o gra anskom rodu `iftarovih nema puno podataka, sigurno je da su u Gra anima ~ivjeli ve u drugoj polovici XVIII. stoljea. To govori zapis o Barbari Banek ro. `iftar, a koji potje e s kraja XVIII. stoljea. Ono ato je zanimljivo je injenica da se `iftari ne spominju kao davaoci vinskoga lukna ~upi `estine 1810. godine, iako su u to vrijeme ve ~ivjeli u Gra anima. Status animarum ~upe Remete: Status animarum ~upe Remete spominje jednu obitelj `iftar u Gra anima. Njoj je na elu stajao Gjuro `iftar (18. 2. 1858.  15. 5. 1933.) i njegova supruga Bara `iftar ro. Kosec (29. 8. 1860.  2. 1. 1893.). Vjen ali su se dana 21. 2. 1880. godine. Ostalih podataka o obitelji `iftar nema. Rasprostranjenost danas: Prezime `iftar danas viae ne postoji u Gra anima. Izumrlo je 1971. godine, kada je umrla Kata `iftar (1913.  1971.), posljednja nositeljica ovog starog gra anskog prezimena. Ukupno gledajui prezime `iftar danas je rijetko u cijeloj Hrvatskoj, a neato vei broj nosioca nalazi se na podru ju Zagreba, Ivani Grada i Gline. 46. `TRKOVI Zna enje: Prezime `trkovi nastalo je prema tjelesnom obilje~ju svojih nosioca, od rije i atrkljav  mraav, neuhranjen. Porijeklo: Prezime je li kog porijekla iz sela Muaaluk (Gospi), iako se ve u XVIII. stoljeu raairilo po sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1746. zapisan je u popisu te~aka u selu Kraljevec (`estine), `tef `trkovi. Iz Kraljevca je rod `trkovia doselio u Gra ane. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prvo spominjanje `trkovia u Gra anima se~e u 1871. godinu, iako su u Gra ane vjerojatno doselili neato ranije. Rod nije na popisu davaoca vinskoga lukna ~upi `estine 1810. godine. Status animarum ~upe Remete: Status animarum spominje tri obitelji `trkovi na podru ju danaanjih Gra ana. Od toga dvije u samim Gra anima, a jednu na Dolju. U Gra anima je ~ivjela obitelj Stjepana `trkovia (21. 2. 1871. - ? ) i njegove supruge Bare `trkovi ro. Sekula (21. 10. 1877. - ? ). Vjen ani su dana 3. 2. 1907. godine. Drugoj gra anskoj obitelji na elu je stajao Ivan `trkovi (3. 6. 1878.  14. 1. 1919.) sa suprugom Marom `trkovi ro. Ivko (26. 1. 1894. - ? ). Vjen ani su dana 22. 2. 1914. godine. Trea obitelj stanovala je na Dolju. Na njenom je elu stajao Josip `trkovi (31. 3. 1871. - ?) sa suprugom Barom `trkovi ro. Kranjec (17. 5. 1875. - ?). Vjen ani su dana 30. 5. 1897. godine. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., 1 je gra anska obitelj nosila prezime `trkovi. Nosioca prezimena bilo je 5. Obitelj je ~ivjela na Dolju. Zbog svoje malobrojnosti prezime `trkovi jedno je od najugro~enijih gra anskih prezimena. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je prisutno u Meimurju i Turopolju, ali u vrlo malom broju. 47. `TROSAR Zna enje: Na~alost nisam uspio proniknuti u zna enje prezimena `trosar. Korijen rije i vjerojatno je njema ki. Porijeklo: Obitelj Strosser doselila je u gra ansko selo Bliznec po etkom XIX. stoljea. U to se vrijeme njihovo prezime esto pisalo Strosser. Doselili su s podru ja danaanje Slovenije gdje je germanizacija bila joa ja a nego u Hrvatskoj. Zbog toga nije posve jasno da li je njihovo porijeklo njema ko ili slovensko. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Prvo spominjanje obitelji `trosar u Gra anima vezano je uz knjigu Status animarum ~upe Remete. Status animarum ~upe Remete: Status animarum navodi prvu obitelj `troser koja se doselila u Gra ane (Bliznec). Kao glava obitelji zapisan je Josip `trosar (1794.  17. 5. 1854.) i njegova supruga Elizabeta `trosar ro. Ambroai (1819.  20. 2. 1899.). Datum vjen anja nije poznat ato govori da su bili doseljenici koji se nisu vjen ali u remetskoj crkvi, ve u ~upi iz koje su doselili. Osim toga djevoja ko prezime Elizabete `trosar jasno govori da je rije  o doseljenicima iz Slovenije. `trosari su ~ivjeli na Bliznecu gdje su se bavili mlinarenjem. Posjedovali su dva mlina i gostionicu. U drugoj polovici XIX. stoljea Josip `trosar odselio je na Dolje, te se time rod proairio i na drugo gra ansko selo. Na samom kraju XIX. stoljea sinovi Alojzije Strosser odlaze u Ameriku te ta grana izumire. Njihova stara kua sruaena je oko 1935. godine. U kasnijem se razdoblju prezime `trosar proairilo i na same Gra ane. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99., 2 su gra anske obitelji nosile prezime `trosar. Nosioca prezimena bilo je 6. Prema navedenim podacima `trosari se ubrajaju u najmalobrojnije gra anske rodove. Prezime je slabo raaireno i u ostalim krajevima Hrvatske. Prema Leksiku prezimena SR Hrvatske iz 1976. godine, prezime je zabilje~eno u selu Grabovac (Beli Manastir). 48. TOMA`INEC Zna enje: Prezime Tomaainec nastalo je od imena sv. Tome apostola. `irenje njegovog kulta u srednjem se vijeku proairilo i meu Hrvatima. Ime Thoma ina e je aramejskog porijekla i ozna ava blizanca. Porijeklo: Tomaaince ne spominje niti jedan stari spis vezan uz Gra ane prije XIX. stoljea. Zbog nedostatka bilo kakvih pisanih izvora nejasno je i njihovo porijeklo. Sudei prema nastavku - ec, vjerojatno su doselili iz Hrvatskog zagorja ili Meimurja. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine, navodi Emericusa (Mirka) Tomassicha iz Zve aja kao glavara spomenute obitelji. Nema sumnje da se u ovom slu aju radi o obitelji Tomaainec, ije je prezime krivo zapisano. Iako je ovo prvi zapis o Tomaaincima u Gra anima, nema sumnje da su naseljeni joa krajem XVIII. stoljea, o emu zorno svjedo i Status animarum ~upe Remete. Status animarum ~upe Remete: Knjiga bilje~i dvije obitelji Tomaainec na Zve aju. Prvoj je na elu stajao Pavao Tomaainec (?  9. 8. 1860.) sa suprugom Barom Tomaainec ro. Gjurak (1798.  4. 12. 1865.). Datum vjen anja nije poznat. Glavar druge obitelji bio je Matija Tomaainec (11. 7. 1816.  14. 2. 1886.) sa suprugom Magdom Tomaainec ro. Sekula (31. 5. 1826.  2. 9. 1888.). Vjen ali su se dana 15. 2. 1846. godine. Od lanova roda Tomaainec svakako treba izdvojiti Miju Tomaainca (1915.  1989.) koji je svojim sveenikim djelovanjem zadu~io cijele Gra ane. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. na prijelazu tih godina 6 je gra anskih kuanstava nosilo prezime Tomaainec. Nosioca prezimena bilo je 21. Prezime je zabilje~eno u svim nekadaanjim gra anskim selima osim na Bliznecu. Ulica Tomaain ev put zorno svjedo i o staroj domovini roda Tomaainec. Prezime Tomaainec danas je uglavnom koncentrirano u Gra anima, dok je u ostalim krajevima hrvatske vrlo rijetko. 49. TRN EVI Zna enje: U korijenu prezimena Trn evi je rije  trn, ali nije poznato na koji je na in prezime nastalo. Porijeklo: Stara gra anska predaja koju je 1956. godine zapisao remetski ~upnik Leopold Rusan, govori da su Trn evii u Gra ane doselili iz Hrvatskog zagorja. No, to je narodna predaja, a povijesne injenice govore drugo. Trn evii su autohtoni gra anski rod, a njihovo prezime koje ne postoji nigdje drugdje u Hrvatskoj svjedok je njihove proalosti koje je vezana isklju ivo uz Gra ane. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Od svih gra anskih prezimena, prezime Trn evi naj eae je zapisano u raznim starim dokumentima i spisima. Prvi zapis se~e u 1543. godinu, kada se spominje grade ki kmet Ambroz Trn evi kao zarobljenik medvedgradskog kaatelana Kerhana. Njegovo je ime (Jambrek Trn evi) zapisano i 1558. godine kada je radio na izgradnji Mesni kih vrata. Godine 1599. Juraj Trn evi prodao je svoj vinograd u Reme ini. Dvije godine kasnije Juraj se spominje kao meaa obitelji Novak. Juraj Trn evi bio je imuan ovjek, sklon trgovanju o emu svjedo e njegovi kupoprodajni ugovori. Imao je etiri sina; Ivana, Petra, Luku i Stjepana, koji se prvi puta spominju 1602. godine. Godine 1605. prodao je u svoje i njihovo ime, obitelji Dola ak (Dolov ak) vinograd na Dolju. U Urbaru kraljevskog slobodnog grada na brdu Gradecu zagreba komu iz 1615. godine zapisano je ime Petra Trn evia. Ista je osoba zapisana i u spisu Istrage iz 1631. godine, pod imenom Peter Terncheuich (Petar Trn evi). U Istrazi je zapisan i njegov roak Mattek Terncheuich (Mato Trn evi). Godine 1643. pred sudom gradske opine Gradec pojavio se Filip Trn evi, optu~en za nezakoniti lov na vepra. Sredinom XVII. stoljea rod Trn evia se razgranao i proairio, o emu jasno govore ak tri lana zapisana u Popisu gradskih kmetova iz 1665. godine; Joannes Terncheuich (Ivan Trn evi), Paulus Terncheuich (Pavao Trn evi) i Matth Terncheuich (Mato Trn evi). Ivan Trn evi zapisan je ve idue godine, takoer kao grade ki kmet. Godine 1686. dokumenti remetskog samostana navode Grgura Trn evia kao kupca odreene zemljiane estice i grade kog kmeta. Prema Vizitaciji ~upe sv. Marije na Dolcu iz 1691. godine vidljivo je da su ak tri kuanstva nosila prezime Trn evi, a kao dobri gospodari zapisani su Juraj, Matija i Tomo Trn evi. Trn evii su u to vrijeme bili najvei gra anski rod, sa najveim brojem lanova. U vizitaciji iste ~upe zapisani su i 1742. godine. Kao davaoc vinskoga lukna ~upi `estine 1810. godine zapisan je Stephanus Ternchevich (Stjepan Trn evi). Status animarum ~upe Remete: Status animarum bilje~i dvije obitelji Trn evi. Jednu u samim Gra anima, a jednu na Zve aju. Prva je obitelj mnogo starija od druge, a bile su u krvnom srodstvu. Na elu gra anske obitelji Trn evi stajao je Mirko Trn evi (1818.  1890.), zajedno sa suprugom Marom Trn evi ro. Bani (1822.  1860.). Na Zve aju je ~ivjela obitelj Valentina Trn evia (28. 7. 1914. - ) i njegove supruge Magde Trn evi ro. uk (1916. - ). Vjen ani su dana 26. 10. 1941. godine. Gospoa Trn evi danas je jedan od najstarije ~ivuih Gra anaca. Kao ato sam ve rekao sredinom XVII. stoljea Trn evii su bili najbrojniji gra anski rod. Njihova stara domovina bila je danaanji Trn eviev put, nazvan po njima samima. U toj danaanjoj gra anskoj ulici nekada su ~ivjeli samo Trn evii. Danas na Trn evievom putu viae nema Trn evia, posljednji su izumrli prije nekoliko godina. Od lanova roda svakako treba izdvojiti Josipa Trn evia (1870.  1961.) koji je bio poduzetnik i trgovac zemljom. No, dolaskom komunista kao tzv. kulaku najvei dio posjeda mu je oduzet. `to se ti e druatvenih dogaanja najagilniji je bio Slavko Trn evi koji je u dva navrata od 1954. do 1956. i od 1960. do 1962. godine vodio HSPD Podgorac. Zanimljivo je istaknuti i osebujnu li nost Vida Trn evia koji je u prvoj polovici XX. stoljea bio domai japica na gotovo svim gra anskim svadbama. Joa danas meu starijim mjeatanima kru~e pri e o njegovim aalama i dosko icama kojima je zabavljao sve oko sebe. Budui su ponekad bile i dvije  tri svadbe istoga dana, prema njegovom slobodnom vremenu i rasporedu odreivala su se i vjen anja onih koji su ga htjeli za domaeg japicu. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. 4 su gra anska kuanstva nosila prezime Trn evi. Od toga su u dva boravile samo dvije starije osobe. Ukupno je bilo 9 nosioca prezimena. Na prijelazu navedenih godina u ulici Trn eviev put ~ivio je i posljednji Trn evi; Stjepan Trn evi. Njegovom smru nestalo je Trn evia na njihovoj staroj postojbini. Kao ato sam ve napisao Trn evii su autohtono gra ansko prezime koje ne postoji u ostalim krajevima Hrvatske, pa njihova budunost le~i u samim Gra anima. 50. VE ERIN Zna enje: Zna enje prezimena Ve erin je u starohrvatskoj rije i ve erin  koja ozna ava zapadnu stranu svijeta, budui prema zapadu zalazi sunce, a ujedno i vjetar zvan ve erin. Porijeklo: Prezime Ve erin autohtono je u Prigorju i Moslavini, ali u Gra anima nije poznato prije po etka XIX. stoljea. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Ve erini se u Gra anima prvi puta spominju 1810. godine kao davaoci vinskoga lukna ~upi `estine. Kao glavar obitelji koja je tada ivjela na Zve aju, navodi se Mathaeus Vecherin (Matija Ve erin). Status animarum ~upe Remete: Mati no selo roda Ve erin bio je Zve aj. U njemu su ~ivjele dvije obitelji Ve erin. Obitelj Stjepana Ve erina (30. 2. 1839.  6. 12. 1887.) i njegove supruge Mare Ve erin ro. Jagunec (28. 2. 1845.  28. 2. 1929.). Vjen ani su dana 1. 2. 1863. godine. Na Zve aju je ~ivjela i obitelj njegovog mlaeg brata; Gjure Ve erina (30. 5. 1844.  12. 5. 1902.) i njegove supruge Jal~e Ve erin ro. Kos (22. 8. 1850.  31. 1. 1910.). Vjen ani su dana 17. 2. 1872. godine. Ve erini su u proalosti ~ivjeli na Zve aju, gdje jedan ogranak ~ivi i danas. Tokom XX. stoljea dio obitelji odselio je na Dolje, gdje njihovi potomci ~ive i danas. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. 4 su gra anska kuanstva nosila prezime Ve erin. Nosioca prezimena bilo je samo 7, jer je u ak tri domainstva boravila samo po jedna starija osoba. Prema navedenim statisti kim podacima Ve erini se ubrajaju u najslabije i najmalobrojnije gra anske rodove sa upitnom budu noau. U ostalim krajevima Hrvatske prezime je frekventno u na airem podru ju Zagreba, Prigorja i Moslavine. Danas ga u Hrvatskoj nosi oko 180 osoba. 51. VINCEK Zna enje: Sjeverozapadna Hrvatska oduvijek je bila vinorodni kraj. }ivot prigorskih i zagorskih seljaka bio je vezan uz uz uzgoj vinove loze. Stari prigorski izraz za vino je vince. Bezbrojni su toponimi po cijelom Prigorju koji ozna avaju lokalitete na kojima su nekada bili vinogradi; Vince (Remete i `estine), Vincekov brijeg (Markuaevec), Nadvine (Gra ani), a i u samom gradu Zagrebu nalazi se Vinogradska ulica. Prema izrazu vince nastalo je i prezime Vincek, koje je asociralo da su se njegovi vlasnici viae od ostalih bavili upravo vinarstvom i podrumarstvom. Prezime je takoer povezano s imenom sv. Vinka, iji se blagdan u sjeverozapadnoj Hrvatskoj slavi pod nazivom Vincekovo. Dan sv. Vinka usko je vezan u vinograde i radne obi aje u njemu. Porijeklo: Prezime je nastalo u Prigorju i kao takvo je autohtono na cijelom njegovom podru ju. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Iako pisani tragovi o gra anskim Vincekima datiraju tek s kraja XVIII. stoljea, nema sumnje da je prezime postojalo i ranije na podru ju danaanjeg Dolja. Godine 1795. rodio se Josip Vincek, te je godina njegova roenja prvi slu~beni zapis o gra anskim Vincekima. Kao davaoc vinskoga lukna ~upi `estine, 1810. godine zapisan je Paulus Vinchek (Pavao Vincek) iz Dolja. Status animarum ~upe Remete: Knjiga Status animarum bilje~i 3 obitelji Vincek na podru ju danaanjih Gra ana. Od toga 2 obitelji na Dolju i jednu na Bliznecu. Prema datumima roenja njenih lanova, najstarija je bila obitelj Josipa Vinceka (1795.  12. 10. 1882.) i njegove supruge Kate Vincek ro. Beai (26. 2. 1816.  12. 6. 1899.). Vjen ali su se dana 4. 2. 1834. godine. Uz ovu obitelj stoji natuknica da je velik broj njenih lanova nosio sv. akapular, ato zna i da se radilo o religioznoj i pobo~noj obitelji. Obitelj je ~ivjela na Dolju. U istom je selu ~ivjela i obitelj Miaka Vinceka (20. 3. 1814.  13. 2. 1885.) i njegove supruge Ane Vincek ro. Banek (27. 12. 1831.  19. 4. 1912.). Vjen ani su dana 23. 2. 1857. godine. U selu Bliznecu ~ivjela je obitelj Mije Vinceka (16. 9. 1904. - ?) i njegove supruge Terezije Vincek ro. Beai (30. 1. 1908. - ? ). Vjen ali su se dana 6. 11. 1927. godine. Vinceki su bili dobri gospodarstvenici te su ak uzimali u zakup i zemlju grofova Kulmera iz susjednih `estina. O tome svjedo e pisani dokumenti, koji govore da je 1896. godine Pavel Vincek iz Dolja uzeo u zakup parcelu br. 19 za 44 forinte. Dana 30. 4. 1896. godine platio je prvu ratu u iznosu od 2, 42 forinte. Godine 1900. za istu je parcelu uplatio 1 forint. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. godine samo su 3 gra anska kuanstva nosila prezime Vincek, a nosioca prezimena bilo je 5. Malen broj oja an je podatkom da odreena kuanstva ovoga roda pripadaju ~upi sv. Petra i Pavla u ulici Beaii, pa se prema tome ne nalaze na popisu iz 1998./99. godine. Svakako treba istaknuti obitelj Ivana Vinceka, koja je danas jedna od posljednjih gra anskih obitelji koja se profesionalno bavi poljoprivredom i vinogradarstvom. `to se ti e postojanosti prezimena u ostalim krajevima Hrvatske, ono postoji u Prigorju, Hrvatskom Zagorju, Meimurju i Podravini. Prezime danas u Hrvatskoj nosi oko 1420 osoba. 52. ZUBAK, NOVAK  ZUBAK, ZUBAK  NOVAK Zna enje: Prezime Zubak motivirano je dijelom tijela (zub) ato je est slu aj u hrvatskih prezimena poput; nos  Nosek, Nosi, brada  Brada , Bradvi, Bradari, oko  Oki, O i, uho  Vuhinec, Uai i sli no. Porijeklo: Teako je govoriti o porijeklu gra anskih Zubaka, budui prezime postoji u cijeloj Hrvatskoj. Ipak, puno je vjerojatnije da se radi o doseljenicima za vrijeme turskih nadiranja u XVI. i XVII. stoljeu, na ato ukazuje njihovo drugo prezime  Novak. Kod odreenih obitelji prezime Novak je s vremenom nestalo, dok su ga druge obitelji zadr~ale. Prvo spominjanje na podru ju danaanjih Gra ana: Vrlo rano, ve 1518. godine, dok prezimena joa velikim dijelom nisu bila ustaljena i standardizirana, u Gra anima se spominje Pavlek Zub i, kao davaoc vinske desetine. Nakon toga sve do po etka XIX. stoljea prezime Zubak ne spominje ni jedan dokument ili spis vezan u Gra ane ili Dolje. No, nema sumnje da su prezimena Novak, koja su zapisana tokom XVII. i XVIII. stoljea povezana s danaanjim obiteljima Novak  Zubak i Zubak  Novak. Godine 1810. zapisan je kao davaoc vinskoga lukna ~upi `estine; Paulus Novak iz Dolja. Upravo podatak da se radi o stanovniku Dolja gdje i danas stanuju obitelji Novak  Zubak i Zubak  Novak, potvruje injenicu da su prezimena Novak i prezimena Novak  Zubak i Zubak  Novak u proalosti bila srodna. Status animarum ~upe Remete: Knjiga Status animarum navodi samo 1 obitelj Novak  Zubak u Gra anima. Ono ato je zanimljivo da se imenom i prezimenom uope ne navode lanovi roda. Zbog toga je proalost obitelji Zubak, Novak  Zubak i Zubak  Novak poznata slabije od proalosti ostalih gra anskih obitelji. Rasprostranjenost danas: Prema Popisu obitelji ~upe Gra ani 1998./99. u Gra anima su ~ivjele starosjedila ke obitelji Zubak, Novak  Zubak i Zubak  Novak. Prezime Zubak nosila su 2 kuanstva, a nosioca prezimena bilo je 3, prezime Novak  Zubak nosile su 2 obitelji, a nosioca je bilo 8, dok je prezime Zubak  Novak nosila 1 obitelj sa ukupno 6 nosioca. Iz navedenih se podataka vidi da su obitelji Zubak vrlo malobrojne, iako im ne prijeti izravna opasnost izumiranja. GRA ANSKI RODOVI DOSELJENI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE U prethodnom sam se poglavlju osvrnuo na autohtona gra anska prezimena koja su u Gra anima zabilje~ena u razdoblju od XIV. do XX. stoljea. U prvoj polovici XX. stoljea zapo inje novo naseljavanje Gra ana, mahom stanovniatva iz Hrvatskog zagorja i Like. U tom razdoblju nije bila rije  o masovnom doseljavanju kakvo je uslijedilo aezdesetih i sedamdesetih godina proalog stoljea s podru ja Bosne i Hercegovine, ve o doseljavanju pojedinih obitelji ili ak pojedinaca koji su u potrazi za poslom u Gra anima pronalazili bra nog druga te se trajno naselili. Glavna karakteristika ovih obitelji je da su ubrzo po doseljavanju prihvaali gra ansku noanju, obi aje i govor. U to su vrijeme Gra ani joa uvijek imali veliku asimilacijsku snagu, a obitelji koje su doselile iz Hrvatskog zagorja imale su najmanje poteakoa u prilagodbi, jer nije postojalo jezi ne barijere, a i obi aji Zagorja i Prigorja u mnogo emu su sli ni. Na ovom u mjestu spomenuti nekoliko takvih obitelji, one o kojima sam uspio sakupiti relevantne podatke. Treba istaknuti da su te obitelji danas uglavnom malobrojne s relativno malim brojem nosioca. Sve su, rodbinskim vezama povezane sa starosjedila kim rodovima, jer su od samog doseljavanja njihovi lanovi sklapali brakove s autohtonim stanovniatvom. To je dodatno ubrzalo njihovu asimilaciju te ih se danas smatra za gra anske starosjedioce, ato oni zapravo i jesu jer njihove obitelji ovdje ~ive ve aezdeset ili viae godina. 1. BIRU`KI Obitelj Biruaki doselila je u Gra ane 1933. godine iz Hrvatskog zagorja (selo `arii). Naselili su se na Gra anskom Dolju (Nadvina) na posjedu obitelji Kranjec. Rodbinski su vezani sa starosjedila kim rodom Kranjec, jer je Dragutin Biruaki o~enio Dragu Kranjec. Zbog toga ato se kao novodoseljeni stanovnik pri~enio, a Kranjci su tada kao i danas bili veliki rod, za Biruake se govorilo da su Kranjci. U svakodnevnom govoru to se zadr~alo sve do danas. Dragutina Biruakog ubili su partizani 10. 4. 1944. godine. Obitelj Biruaki i danas ~ivi na istom ognjiatu na koje je doselila 1933. godine. 2. BORI Marko Bori (1910.  1945.) doselio je u Gra ane uo i Drugog svjetskog rata. Dana 23. 6. 1940. godine o~enio se s Danicom Banek i na taj na in postao gra anski zet. Godine 1941. rodila im se ker Zdenka, a godine 1943. sin Milan. Za vrijeme Nezavisne Dr~ave Hrvatske Marko Bori radio je na osiguranju Poglavnika Ante Pavelia prilikom njegova boravka u Vili Rebar i prolaska kroz Gra ane. Nakon dolaska partizana u Gra ane 1945. godine, odveden je i pogubljen bez suenja. Potomci obitelji Bori i danas ~ive u Gra anima. 3. HOLJEVAC Godine 1939. Nikola i Marija Holjevac ro. Pavlovi doselili su u Zagreb iz Brinja (Lika). Do svibnja 1945. godine stanovali su u Babukievoj ulici br. 8. Kao ustaaki satnik, koji je boravio u ustaakom logoru na Liparima, Nikola Holjevac svakodnevno je posjeivao poglavnika Antu Pavelia u njegovoj gra anskoj rezidenciji Vili Rebar. Zbog estog boravka u Gra anima upoznao je mnogobrojne Gra ance s kojima je uspostavio prijateljske veze. Ta e se injenica kasnije pokazati presudnom po obitelj Holjevac. Nikola i Marija imali su etvero djece  Zvonimira (umro 1983. godine), Juraja (umro 1988. godine), Antu (umro kao dijete 1941. godine) i danas ~ivueg Branimira. Pred sam slom NDH, Nikola Holjevac odlu uje se na povla enje prema Austriji, ali se odbija predati partizanskim jedinicama te se uspjeva probiti prema zapadu. Ulaskom partizanskih jedinica u Zagreb, Marija Holjevac upuena je od komunisti kih vlasti na prisilan fizi ki rad u rodnu Liku. Godine 1947. dopuaten joj je povratak u Zagreb. Zbog velikog kruga prijatelja koje je za vrijeme NDH u Gra anima stekao njen suprug Nikola, Marija dolazi u Gra ane. Na Dolju iznajmljuje kuu od Valenta Kranjca i zapo inje te~ak ~ivot kao samohrana majka bez mu~a za kojega nije znala je li ~iv. Godine 1951. Nikola Holjevac javlja se svojoj obitelji s pismom iz Argentine. Ohrabrena injenicom da joj je suprug ~iv, Marija 1954. godine prodaje svoju jedinu vrijednost  Singer maainu i kupuje zemlju od Ivke Sekule na Nadvinama. Na tom mjestu sagradila je kuu, gdje obitelj Holjevac ~ivi i danas. Supruga Nikolu viae nikada nije vidjela, jer je umro kao emigrant 1971. godine u Argentini. Unato  stigmi klasnog i dr~avnog neprijatelja uspjela je podii svoje sinove koji su postali uspjeani ljudi. U druatvenom ~ivotu Gra ana najviae se isticao Juraj Holjevac, koji je u razdoblju od 1964. do 1965. godine obnaaao du~nost predsjednika HSPD  Podgorac. Obitelj Holjevac i danas stanuje u obiteljskoj kui u ulici Nadvina. 4. KLENKAR Obitelj Klenkar porijeklom je iz zagorskog sela Kraljev Vrh. Po etkom XX. stoljea Franjo Klenkar (14. 6. 1882. - ? ) je kao mladi u potrazi za poslom doselio u Gra ane. Ubrzo se zaljubio u domau djevojku  Maru Boanir te je o~enio 5. 2. 1911. godine. Klenkari su ~ivjeli u gra anskom selu Zve aj, kojem je nekada pripadao dio Gra anske ceste, gdje se i danas nalazi njihova obiteljska kua. Franjo Klenkar bavio se izradom opanaka. Godine 1945. obitelj je do~ivjela veliku tragediju kada je Ivan Klenkar (1913.  1945.) osuen na smrt vjeaanjem, od strane Jugoslavenske armije. Obitelj Klenkar i danas ~ivi na svojoj sto godina staroj postojbini u Gra anima. 5. PO}NJAK Kao i obitelj Klenkar i obitelj Po~njak porijeklom je iz zagorskog sela Kraljev Vrh. Za razliku od obitelji Klenkar koja je nastala doseljavanjem samo jednog lana u Gra ane, Po~njaki su doselili kao ve formirana obitelj. Godine 1941. kupili su kuu u Gra anima, na vrhu danaanjeg Majcenovog puta, koji je u to vrijeme pripadao selu Zve aj. Glava obitelji, Stjepan Po~njak bio je krznar, koji je posjedovao trgovinu na Trgu bana Josipa Jela ia, kuu na Kvaternikovom trgu, automobil i velike posjede zemlje u Vrap u. Za vrijeme Nezavisne Dr~ave Hrvatske krznarski je posao veoma napredovao, a obitelj je ~ivjela u blagostanju. Kako se bli~io kraj rata i pobjeda komunista, postajalo je jasno da e svi lojalni graani hrvatske dr~ave postati ideoloaki neprijatelji nove jugoslavenske vlasti. Zbog toga se Stjepan Po~njak, u svibnju 1945. godine odlu io na povla enje prema Austriji, zajedno s tisuama hrvatskih vojnika i civila. Uspio se probiti do Bleiburga gdje je zajedno s veinom Hrvata zaustavljen od Britanaca i predan Jugoslavenskoj armiji. Slijedio je kri~ni put preko Slovenije i Hrvatske, sve do Srbije. Za to vrijeme njegova supruga Hedviga i djeca Mladen, Kreaimir i Jasna boravili su u Gra anima. Dolaskom partizanskih jedinica oduzet im je prvi dio imovine, uglavnom nakit, pokustvo i automobil. Nakon povratka s kri~nog puta, koji ga je fizi ki i psihi ki potpuno uniatio, Stjepan Po~njak osuen je na gubitak graanskih prava i nacionalizaciju imovine. Potpuno osiromaaenoj obitelji na raspolaganju je ostala samo kua u Gra anima i manji dio trgovine na Trgu bana Josipa Jela ia. Najstariji sin Mladen (1928. - ) o~enio je 1954. godine Barbaru Kranjec (1934.  2003.) iz Gra ana te se na taj na in obitelj Po~njak krvno povezala sa domaim stanovniatvom. Nakon dolaska demokratskih promjena 1990. godine i stvaranja Hrvatske dr~ave, Kreaimir Po~njak (1935. - ) uklju io se u Hrvatsku demokratsku zajednicu i politi ka zbivanja te postao aktivni sudionik lokalnih politi kih zbivanja. Jedan je od najzaslu~nijih osoba za obnovu stare Pu ke akole u Gra anima. Ovo je kratka povijest samo nekih od novodoseljenih rodova u prvoj polovici XX. stoljea. Moglo bi se tu nabrojati joa nekoliko prezimena i rodova: `ivaki, Merkaai, Perkovii, Crne ki, Leinichi, Zobaji, Jakovljevii, ali je uglavnom rije  o rodovima koji su ve izumrli ili danas broje tek nekoliko lanova. Posebnu grupu danas ve udomaenih rodova ine ona prezimena iji su preci tokom XX. doselili iz susjednih prigorskih sela Markuaevca, Remeta, `estina, Bukovca, u erja i Ba una. Slijedi popis rodova doseljenih iz pojedinih sela. Ba un: Benaek Bukovec: Mil ec u erje: `uakovi Markuaevec: Kobasi, Lisak, Mu njak, Novak, Novosel, Puntari, `eri, Topolovec. Remete: Keber, Maltar, Sraek. `estine: i ko, Kecerin, Malec, Opuha , `umiga. Nakon 1960. godine u Gra ane doseljava sve vei broj stanovnika, uglavnom Hrvata s podru ja Bosne i Hercegovine. Njihovo je doseljavanje promjenilo dotadaanju strukturu stanovniatva. Budui da Gra ani u to vrijeme prestaju biti selom i postaju predgrae Zagreba, nestaje narodna noanja, govor i mnoatvo obi aja. Samim time gubi se dotadaanja asimilacijska snaga Gra ana. Zbog toga, ali i zbog toga ato je novodoseljeno stanovniatvo bilo atokavskog a ne kajkavskog narje ja, dolazi do odreenih razlika i podvajanja u stanovniatvu. S jedne strane su stajali starosjedioci koji su ovdje ~ivjeli i prije Drugog svjetskog rata, a s druge strane novodoseljeni stanovnici. Razlike meu njima postupno su se po ele otklanjati tek ~enidbenim vezama, iako su one u samim po ecima bile vrlo rijetke. Ipak, druga generacija novodoseljenih stanovnika postupno se asimilirala, te je po etkom osamdesetih godina proaloga stoljea doalo do stvaranja homogenog i kompaktnog stanovniatva. Takva je situacija trajala sve do 1990. godine, kada je zbog ratnih okolnosti Gra ane zapljusno novi veliki val stanovniatva iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nakon 1995. godine dolazi do masovne izgradnje novih stambenih objekata, koje naseljava novo stanovniatvo razli itog porijekla. Zbog toga se danas gra ansko stanovniatvo ponovno mo~e podijeliti na dva korpusa. Prvi, koji ine starosjedila ki rodovi, ali i stanovniatvo doseljeno do 1990. godine i drugi koji ine svi oni naseljeni nakon tog vremena. Te dvije grupe stanovniatva ~ive gotovo zasebne ~ivote. Dok starosjedioci aktivno sudjeluju u politi kom i druatvenom ~ivotu Gra ana, novodoseljeno stanovniatvo u velikom je dijelu pasivno, te mu naselje slu~i tek kao spavaonica i mjesto boravka. Vrijeme e pokazati hoe li Gra ani uspjeti asimilirati i ovaj novi val stanovnika ili e novodoseljeni stanovnici promjeniti Gra ane. GRA ANSKE ULICE Gra anske ulice, uglavnom nose imena starih gra anskih prezimena, potoka i lokaliteta. Glavna gra anska ulica je Gra anska cesta, izgraena davne 1936. godine, a detaljno obnovljena i proairena 1986/87. godine. Ona je ~ila kucavica, ne samo Gra ana ve i cijelog sredianjeg Prigorja. Osobito je bitna zbog turisti kih razloga, jer spaja grad Zagreb s njegovim pluima - Medvednicom. Sve do 1952. godine u Gra anima nisu postojale ulice, ve samo sela  Gra ani, Dolje, Zve aj i Bliznec uz ije bi se ime tada stavio i kuni broj. Budui su Gra ani u tom vremenu pripojeni gradu Zagrebu krenulo se s imenovanjem ulica. Na veliku sreu gra anske su ulice dobile nazive bez ondaanjih politi ko  povijesnih konotacija te se na taj na in o uvala i gra anska toponimija. aplinec  ime ove rubne gra anske ulice izvedeno je od imena ~ivotinje  aplje, koje su o ito u proalosti esto obitvale na tom aumskom i mo varnom dijelu Gra ana. Ulica je i danas jednim dijelom prekrivena aumom. Beaii  Jedna od najveih gra anskih ulica po broju stanovnika, danas je prerasla gotovo u samostalno naselje. U proalosti je pripadala selu Bliznec. Ime je dobila po starosjedila koj obitelji Beai koja je na tom mjestu posjedovala mlin. Na temeljima mlina danas je izgraena ~upna crkva sv. Petra i Pavla. Bliznec  U XIII. stoljeu selo se spominje pod imenom Blizna. Iako je ve Lelja Dobroni djelomi no objasnila toponim Bliznec, spominjui da se tim imenom ozna avao potok i njegov pritok, postoji i vrlo zanimljivo objaanjenje koje je je 1934. godine u knjizi Pripovjesti o Zagrebu iznio Ferdo `ega. Tridesetih godina XX. stoljea Ferdo `ega bio je narodni poslanik grada Zagreba, a potomak je stare zagreba ke obrtni ke obitelji koja je na potoku Bliznecu posjedovala prvu zagreba ku pilanu tvornicu furnira i parketa. `ega je iznio tezu da je sama rije  Bliznec ozna avala vrh Medvednice, a kasnije se naziv prenio u njeno podno~je. Zbog vrha Bliznica na podru ju Karpata, koje se nekada smatralo pradomovinom Hrvata, `ega je bio uvjeren da su taj naziv stari Hrvati prenijeli u novu domovinu i nadjenuli ga vrhu Medvednice. Osim navedenog tuma enja, postoji mialjenje da su selo i potok Bliznec dobili ime po lokalnom plemiu Bilipi, koji je nekada davno navodno ovdje stolovao. U proalosti je selo Bliznec bilo poznato po mnogobrojnim mlinovima na istoimenom potoku. Njegovo podru je zahvaalo je cijelu danaanju ulicu Beaii, sve do ulice Jazbina. Stanovnici su uglavnom bili doseljeni tokom XIX. stoljea, pa su ih Gra anci smatrali dotepencima, nazivajui ih Kranjcima ili Jar anima, jer je Bliznec u jarku. Iako su posljednji mlinovi propali prije viae od trideset godina, Bliznec je do danas sa uvao svoj ruralni seoski karakter, emu je ponajviae doprinio njegov zemljopisni polo~aj, koji se preklapa sa parkom prirode Medvednica. Uz potok Bliznec nalazi se prekrasno ureen kri~ni put, zgrada aumarije, lova ki dom, kao i nekoliko ugostiteljskih objekata, koji su omiljeno mjesto Zagrep ana. urkov put  Ulica koja zapo inje kod starog raspela na kri~anju sa Gra anskom cestom i vodi isprva blagim, a potom strmim usponom do vrha gdje se spaja sa ulicom Zve aj. Sve do 1952. godine urkov put pripadao je selu Zve aj. Ulica je dobila ime po gra anskom rodu urak. Grabea ak  Ulica Grabea ak spaja Gra ansku cestu s ulicom Isce. Zapo inje ispod drugog tramvajskog nadvo~njaka. Ime je dobila zbog zdenca kokji se nekada nalazio u blizini danaanje ambulante. Zbog toga ato se na zdencu voda grabila, ulica je dobila ime Grabea ak. Postojali su prijedlozi i da se ulica nazove Baneki, budui je to postojbina ovog starog gra anskog roda. I danas je u toj ulici najvea koncentracija ovog prezimena. Gra ani  Naziv ulice ve je objaanjen, jer se radi i o imenu sela. Ulica obuhvaa najstariji dio Gra ana, tzv. prave Gra ane, iz kojih se ime airilo sve do danaanjih granica naselja. Gra ansko Borje  Zemlja zvana Borje na predjelu Borov vrh, spominje se u dokumentima remetskog samostana ve 1669. godine. Gra anska cesta  Na mjestu danaanje Gra anske ceste joa je u rimsko doba postojao put koji je vodio prema medvednici. Danaanje obrise cesta je po ela dobivati 1936. godine kada je asfaltirana zaslugom gra anskog poduzetnika Gjure Puntijara. S godinama je postajala najva~nija cesta u ovom dijelu Prigorja, a osim Gra anaca koristili su je i seljaci iz Markuaevca i zagreba ki izletnici. Godine 1986. cesta je ureena i proairena nogostupima. Joa srediinom osamdesetih godina nije bila jako prometna, ali je danas zbog velikog porasta stanovniatva i nebrige kompetentnih osoba oko alternativnih prometnica, postala prezaguaena i slabo proto na. Gra ansko Dolje  Gra ansko Dolje, nekada je bilo samostalno naselje, a takvim se dr~alo sve do 1983. godine. U povijesnim spisima zapisano je pod viae raznih imena; Pristavaina, Banska sela, Banja sela, Banfelda. Prvi se puta spominje pod imenom Pristavatina 1356. godine, kada su je u posjed dobili remetski pavlini. Po svemu sudei selo je odreeno vrijeme podpadalo pod bansku vlast, ato govore i sami nazivi. Danaanji naziv nastao je neato kasnije, a uvjetovan je zemljopisnim polo~ajem nekadaanjeg sela. Ulica Dolje zapo inje na potoku pri Granu, a zavraava pri Miholiu na Tunelu. Potok kod obiteljske kue Gran ini staru granicu izmeu Dolja i Gra ana. Gra anske Du~ice  Ulica na granici Gra ana i Remeta. Gra anski starosjedioci i danas danas taj dio Gra ana nazivaju Poljana. Ju~ni dio ulice koji visi prema Blinecu, Gra anci nazivaju Kr . Sve do nedavno ulica je bila gotovo neizgraena. U njoj su se nalazili vonjaci i ostale obradive povraine. U najnovije vrijeme intenzivirana je stanogradnja. Gra anski Mihaljevac  Ulica Gra anski Mihaljevac zapo inje kod Gra anske ceste, odmah nasuprot urkovog puta, te strmo uspinjui presijeca tramvajsku prugu na drugoj postaji, zavraavajui kod crkve sv. Mihalja. Prema svecu zaatitniku, sv Mihalju, dobila je ime Gra anski Mihaljevac, iako je na~alost poatokavljena sufiksom  ac, umjesto izvornog kajkavskog  ec. Gra anski Ribnjak  Stariji naziv za ovu rubnu Gra ansku ulicu koja dijeli Gra ane od `estina je Topli ica. Naziv dolazi od imena potoka koji proti e tim dijelom Gra ana, a ija se voda ne smrzava ni za najvee hladnoe. Zbog toga je bio najpogodniji za pranje rublja u zimskim uvjetima. Gra anski Ribnjak do danas je zadr~ao svoj ruralni izgled. O njegovoj ruralnosti najbolje govori podatak da ni dan danas ovdje nije do kraja provedena vodovodna mre~a, pa se tako obitelj Bani koristi vodom iz potoka i izvora. Okolica je prepuna vonjaka, vrtova i uvelike zapuatenih vinograda. Ovdje se nalazi i stari, drveni mlin obitelji Bani, koji je i danas u upotrebi. Potok je ist, a bogatu ~ivotinjsku faunu ine pastrve, ptice mo varice, sitni glodavci i niz insekata. U blizini se nalazi i uzgajaliate pastrva za koje postoji nekoliko bazena. Zbog svojeg predivnog polo~aja u dolini i netaknute prirode, postojali su planovi da se U Gra asnkom Ribnjeku napravi botani ki vrt. Na ~alost ti su planovi propali, a sve su glasnije najave da e se u toj za sada potpuno zaatienoj zoni uskoro dopustiti stanogradnja, ato bi bio vrhunac devastacije Gra ana. Gra anske stube  Kratka ulica izmeu Mihaljevaca i prve tramvajske postaje. Zbog svojih stuba logi no je i nazvana Gra anske stube. Gra ansko aetaliate  Ulica koja se preklapa sa ulicom Gra ansko Borje. Sam naziv nema nikakvu tradicijsku ili etnografsku podlogu. Gra ec  Jedan od najstarijih dijelova Gra ana, ije je ime izvedeno iz samog imena sela. Ulica je podijeljena na dva dijela. Ju~ni dio koji zapo inje na kri~anju s Gra anskom cestom, prije 1952. godine i imenovanja ulica nije se smatrao Gra ecom, ve su ga stari Gra anci nazivali Med pijeski. Sjeverni dio zapo inje od tramvajske pruge, koja dijeli ulicu na dva dijela. To je pravi ili stari Gra ec koji zavraava duboko u aumi, na po etku parka prirode Medvednica. Gradia e  Rubna Gra anska ulica u blizini ulice Beaii. Zbog njenog naziva pojedini autori smatraju da se ovdje u proalosti nalazila stara gradina, za ato nema slu~benih potvrda. Graa ica  Kao i kod niza drugih gra anskih ulica, ime je izvedeno iz imena sela. Ulica spaja Gra ane (Isce) s Mlinovima. U proalosti je bila poznata po mnogobrojnim vinogradima u vlasniatvu Gra anaca, dok je danas veim dijelom pretvorena u stambenu zonu. Jedan manji dio vinograda i danas se obrauje. Isce  Najstarija gra anska ulica, a prema nekim autorima i najstarija ulica u Zagrebu. Prvi se puta spominje 1201. godine u u povelji kralja Emerika. Tada je zapisana kao Mons Ixes (brijeg Isce). Postoji nekoliko objaanjenja rije i Isce. Hrvatski jezikoslovac Petar Skok dao je slijedeu definiciju; Naziv Ixes je po svoj prilici maarski kompozitum ek + szesz... koji interpretiram prema naaim nazivima kao ato je Viai vrh (vrh vjeatica) na }umberku. Drugi su autori uvjereni u pranjema ko porijeklo rije i Isce. Pri tome se najviae isti e teza Juraja uka, kojoj se priklonio i Kamilo Do kal. U starim spisima Isce se isprva navodi kao Ischy. Do kal se poziva na Sabljarov Mjestopisni rje nik u kojem se Iski navode kao hrpa kua, koje ne tvore pravo selo. Sve navedeno potvruje izlaganjem Juraja uka; Juraj uk je u svojim izvodima na dobrom putu. Prema Vladimiru Ma~uraniu je rie  hi~a ili hiaa / aedes, domus, kua, dom / sveslavenska i praslavenska rie  koja je u srodstvu s njema kom rie i haus. Ima oblike his, hi~a, hi~nica. uk veli da je Isce mjesto gdje je kua stajala. Prema tome bi rije  isce bila zapravo hi~iate ili hi~iae, area, kuiate, mjestiate, dvorno mjesto. U tom smislu moglo se i cielo brdo, na kome su bili Hrad ani / Gra ani tj dvor starohrvatskog ~upana zvati Isce. Ovo su dva naj eaa objaanjenja zna enja rije i Isce. No, nisu i jedina. Postoji tuma enje koje govori o iscu, kao liscu, zapravo lisi jem brdu. Takoer narodna predaja govori da je isce nastalo od rije i ia e / tra~i, te je u davnoj proalosti ovdje netko neato tra~io. U prilog tome ide injenica da se Isce nekada nazivalo i Ia ec. Zanimljivo je primjetiti da u nekim selima zagreba ke okolice rije  isce ozna ava malu daaicu s utorom, koja u vrauje spoj izmeu oja i jarma. No taj zanimljivi podatak zasigurno nema nikakve veze sa objaanjenjem ovog gra anskog toponima. Za ulicu Isce mo~e se rei da je srce i duaa Gra ana. Nemogue mi je pisati o Iscu bez emocija i osjeaja jer je to mjesto puno povijesti i daha proalosti, koji se gotovo mo~e udahnuti. Na Iscu je stara ~upna crkva sv. Mihalja koja je svjedok vjernosti Bogu, naroda ovog kraja, na Iscu je stara pu ka akola koja je odgojila niz gra anskih generacija, a danas slu~i u druatvene svrhe, na Iscu je zgrada Podgorca, ve sto godina vrstog uvara prigorskih i gra anskih obi aja. Na kraju krajeva na podru ju oko crkve nalazi se staro i novo groblje, u kojem le~e kosti tisue gra anskih sinova i keri, koji su ugradili dio sebe u proalost Gra ana. Na taj na in Isce je u proalosti zatvaralo jedan ~ivotni ciklus od najranijeg ~ivotnog doba, vezanog uz akolu, do smrti vezane uz groblje. Danas je Isce najizvorniji dio Gra ana, danas se ovdje mogu vidjeti stare hi~e, od kojih neke se~u ak u XVIII. stoljee, ali ne samo kao spomenici proalosti ve kao dio sadaanjosti, jer u njima joa uvijek ~ive ljudi. Na Iscu se danas mogu vidjeti djeca koja tr e za loptom, bake i djedovi koji joa uvijek govore gra anskim dijalektom, mo~e se uti domaa pjesma, vidjeti kokoa, uti kukurikanje pijetla...Isce je danas u vremenu kada su Gra ani postali gotovo urbano naselje, posljednji branik i ~ivi svjedok gra anske proalosti. Zbog toga volim Isce viae nego bilo koji drugi dio Gra ana, zadovoljan injenicom da e jednoga dana moje kosti zauvijek po ivati pokraj kostiju mojih predaka, uz mili cinkua sa zvonika svetog Mihalja. Ivanov put  Ulica Ivanov put nalazi se s desne strane gornjeg dijela Gra anske ceste. Kada je po etkom pedesetih godina proaloga stoljea komisija za imenovanje ulica odlu ila nadjenuti imena gra anskim putevima i cestama, osobito se vodilo ra una o ideoloakim smjernicama toga vremena. Zbog toga jebilo u planu da jedna ulica dobije ime i po odreenom narodnom heroju iz NOB  a. Postojala je realna opasnost da neka od gra anskih ulica ponese ime Peke Dap evia, Ko e Popovia i sli nih osoba, koje u hrvatskom narodu nikada nisu predstavljale niata herojskoga i pozitivnoga, ve sasvim suprotno. Zahvaljujui tadaanjim lokalnim komunisti kim elnicima to se ipak nije dogodilo. Naime oni su predlo~ili da se jedna ulica nazove Ivanov put, prema Ivanu Jela iu, jedinom gra anskom stanovniku koji je bio aktivan u NOB  u i koji je poginuo u partizanskoj odori. Na svu sreu komisija i Partija prihvatile su ovaj prijedlog te je na taj na in nekadaanji mali seoski put dobio naziv  Ivanov put. Klakovec  Ulica Klakovec imenovana je tek pred petnaestak godina, iako je rije  o starom toponimu. Sve do tog vremena pripadala je urkovom putu kao mali odvojak. Zahvaljujui Kreaimiru Kvo iu koji je pronaaao stare podatke da je ta zemlja nekada pripadala izumrloj gra anskoj obitelji Klak, odvojak je dobio ime Klakovec. Kvinti ka  Strma Ulica koja spaja Gra ane i Remete. Naziv nije sasvim poznat, ali o. Vjenceslav Mihetec iz remetskog samostana smatra da ime latinskog porijekla. Lipov ica  Mala uli ica na ulazu u Gra anski Ribnjak, na samom ulazu u park prirode Medvednica. Ime je novijeg datuma, a stari gra anski naziv tog dijela Gra ana je Frkaa ak. Lonja ina  Jedan od najstarijih dijelova Gra ana uz iji se naziv i danas ve~u mnoge kontroverze. U srednjem se vijeku ovaj dio Gra ana zvao Lonka ili Luka i potpadao je pod posjed Banja sela, Banfelda, Banska sela, zapravo pod danaanje Dolje. Iz tih se imena kasnije razvio naziv Lonja ina. No Gra anci, stariji, ali i oni mlai Lonja inu zovu Banja Lukom. Iako postoji viae pri a kako je doalo do naziva Banja Luka niti jedna mi nije bila sasvim uvjerljiva, dok u dokumentima remetskog samostana nisam pronaaao gore navedene podatke i shvatio da se od naziva Luka i Banja sela razvilo ime Banja Luka. Majcenov put  Ulica koja spaja Gra ansku cestu i mirogojski krematorij. Lokalitet se spominje ve u drugoj polovici XVII. stoljea pod nazivom Kostanjevec. Ime proizlazi iz stare kajkavske rije i kostanj  kesten, jer je u proalosti na tom mjestu bila kestenova auma iji su ostaci vidljivi joa i danas u gornjem dijelu ulice. Ve u tom razdoblju na odreenim dijelovima zapo inje kr enje aume i sadnja vinograda, pa se sve eae spominje vinogradarski predio Kostanjevec ili Majcen. Godine 1719. spominje se vinograd Majcen kao estica koju je u~ivala kmetska obitelj Majcen. Obitelj je bila podlo~na remetskim pavlinima, a u XX. je stoljeu preuzela brigu oko groblja Mirogoj, po emu je postala poznata u cijelom Zagrebu. Sve do 1952. godine Majcenov je put bio samo zaseok sela Zve aj. U njemu su ~ivjele obitelji Kranjec, Babec, `obar i Po~njak. U gornjem dijelu ulice nalazili su se vinogradi koji su bili u vlasniatvu obitelji Beli i Kranjec. Intenzivnija izgradnja Majcenovog puta zapo ela je tek sedamdesetih godina proalog stoljea, kada uglavnom naseljavaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Medvea ina  Ulica koja dijeli Gra ane od Ba una i nadvisuje dolinu potoka Bliznec. Ime je dobila prema medvjedima koji su u davnoj proalosti u velikom broju obitavali na ovim prostorima. Miholii  Strma ulica koja se nadovezuje na ulicu Medvea inu. Ime je dobila prema starosjedila koj gra anskoj obitelji Miholi, koja je u davnini na tom mjestu posjedovala zemlju. Nadvina  Ulica Nadvina nadvisuje ulicu Gra ansko Dolje, a ime je dobila prema mnogobrojnim vinogradima u tom djelu danaanjih Gra ana. Iako je to danas samostalna ulica, ona je joa uvijek dio Dolja, jer su se stanovnici Nadvina u proalosti, ali i danas osjeali Doljanima. Iako vinograda viae nema u tolikom broju kao prije, na Nadvinama je vinogradarstvo joa uvijek razvijeno. Nad Tunelom  Nakon izgradnje tunela u Gra anima pedesetih godina proalog stoljea, doalo je do odreene stambene izgradnje na prostoru iznad njega. Zbog toga je ulica nazvana Nad Tunelom. Omejek  Novonastala ulica izmeu ulica Beaii i Gradia e. Ime je dobila prema staroj kajkavskoj rije i za granicu  meja, iz koje proizlazi rije  omejiti  ograditi. Pustodol  Ulica Pustodol smjeatena je u sredianjem dijelu Gra ana uz istoimeni potok koji je nedavno u potpunosti presuaio. Preko ulice Pustodol koje se u proalosti nazivala Pusti dol vodi planinarska staza Put u nebo. Gra anci ovu ulicu nazivaju i Banii, budui je to stara domaja ovog gra anskog roda. Prezime Bani do danas se u velikom broju zadr~alo u ulici Pustodol. Nakon Drugog svjetskog rata na podru ju ulice Pustodol partizanske su snage izvele zlo in u kojem je bez suenja pobijena zarobljena hrvatska vojska. Pustodol Donji  Pustodol Donji nadovezuje se na ulicu Pustodol spajajui je sa Gra anskom cestom. Sovinec  Ulica Sovinec smjeatena je u gornjem dijelu Gra anske ceste izmeu ulica Zve aj i Ivanov put. Ime je dobila po ~ivotinjskoj vrsti  sovama. Sudia ak  Malena ulica u Gra anskom Ribnjaku. Ime je nepoznatog porijekla, iako je o ito vezano uz suce i sud iju. Prema kazivanju Rudolfa Bania, stanovnika Gra anskog Ribnjaka, stari je Gra anci nikada nisu zvali tim imenom. Za njih je sve to bio prostor potoka Topli ice. Svibanj ica  Ulica na granici Gra ana i Remeta. Ime je vjerojatno nastalo kao posljedica ideoloake odluke komunista da obilje~e svibanj kao svojevrsni mjesec pobjede. `uanjevec  Grani na ulica izmeu Gra ana i `estina, koja se nadovezuje na Trn eviev put. Polovica ulice pripada Gra anima, a polovica `estinama. Ime ulice nije u potpunosti jasno. Tomaainci  Rije  je o malenom odvojku urkovog puta. Ime je dobio prema staroj domaji obitelji Tomaainec. Trn eviev put  Ulica Trn eviev put dobila je ime prema starosjedila kom rodu Trn evi, koji je u proalosti posjedovao cijelu danaanju ulicu. Posljednji Trn evii u ulici izumrli su prije nekoliko godina. Sama ulica nadovezuje se na ulicu `uanjevec koja je spaja sa susjednim `estinama. Varoaka Gora  Varoaka Gora ili Varoako rebro stari je toponim koji se spominje joa u srednjem vijeku. Ime je dobila zbog svoje pripadnosti Gradecu (varoa Gradec). Ulica nadvisuje dolinu potoka Bliznec s njegove sjeverozapadne strane. Zve aj  Selo Zve aj se po prvi puta spominje u XVII. stoljeu, iako je sasvim sigurno postojalo i ranije. Od davnine je pripadalo remetskom samostanu, a naseljavale su ga obitelji Radi, egelj, Tomaainec, Lanek i Ve erin, dok su se u kasnijem razdoblju naselile i druge obitelji iz susjednih Gra ana. Nekada je ime Zve aj pokrivalo puno vee podru je nego danas, pa se selo protezalo na danaanje ulice urkov put, Majcenov put, Klakovec, Tomaaince te na cijelu desnu stranu Gra anske ceste od Majcenovog puta do dananje ulice Zve aj. Danas je Zve aj sveden na jednu ulicu koja se spaja sa urkovim putem, te je njegova posebnost u odnosu na Gra ane u potpunosti nestala. Osim gra anskih ulica koje u sebi kriju zanimljive nazive i bogatstvo toponima, postoje i one gra anske lokacije za koje samo autohtono domae stanovniatvo ima naziv, a koje se ne spominje u nikakvim pisanim dokumentima ili nazivlju ulica. To su slijedee lokacije. Barunica  Livada s desne starne Gra anske ceste, od Mihaljevca do prvih kua u Gra anima. U proalosti su se ovdje nalazili vinogradi koji su bili u vlasniatvu baruna Jela ia te je otuda i doaao naziv Barunica. Danas je na tom mjest zarasla aikara. Cesarka  Staza koja vodi od obiteljske kue Prekupec preko livada i vonjaka prema Gra anskom Ribnjaku. Gola a  Osamljeni brijeg iznad Gra anskog Borja. Zbog zemljopisnog polo~aja i neizgraenosti brijeg je dobio ime  Gola a. Kebrova zemlja  Dio zemlje oko crkve svetog Mihalja u proalosti je pripadao obitelji Keber. Zbog toga su i nastali nazivi  Kebrova zemlja ili na Kebrovom. Kr   Dio zemlje koji se nastavlja na Gola u i vodi prema Okrugljaku. Njegov se zapadni dio strmo ruai prema susjednim Mlinovima. Danas se tamo nalaze vonjaci i poneki vinograd. Ime je nastalo zbog kr enja aume na tom dijelu Gra ana. Zlodijev brijeg  Brijeg koji nadvisuje podru je Lonja ine (Banja Luke). Ime je dobio prema vlasnicima, starosjedila koj obitelji Zlodi. gra anske predaje, legende i stara vjerovanja Medvednica i njezino podno~je oduvijek su bili pomalo tajanstven i  za aran kraj. Od davnina su ovdje kru~ile pri e, legende i predaje. Izmu eni nakon naporna posla, gra anski bi seljaci predve er okupljeni u svojim starim i troanim hi~ama vodili duge i zanimljive razgovore. Djedovi i bake okupili bi oko sebe djecu i uz slabu svjetlost pri ali im pri e o Medvedgradu i njegovoj Crnoj kraljici, medvedgradskom topu i gavranu, podzemnim tunelima ato iz Gra ana vode do Gri a i Kaptola, o coprnicama, vampirima i vukodlacima, o davnim i proalim vremenima& Iako se radilo o legendama, atoviae bajkama, treba priznati, da tko god je nou, kada male gra anske ulice utonu u mrak proaetao njima, ponekad osjetio malu nelagodu i misti nost prigorskog kraja. Tko od nas nije osjetio poznati vjetar s Isca u blizini naaega malog groblja, tajanstvenost i mrak Gra anskog Ribnjaka ili aum i udesan mir Blizneca i njegovog istoimenog potoka& Za Gra ane su osobito karakteristi ne dvije pri e, prve su pri e o coprnicama, a druge pri e o mrtvacima i njihovom pokazivanju ~ivim osobama. Pri e o coprnicama nisu samo specifikum Gra ana, ve cijele Europe, a nastale su krajem srednjeg vijeka kada je cijeli kontinent zahvatila histerija i strah od vjeatica. Joa 1743. godine spominju se Gra ani, kao selo u kojem postoje coprnice. Naime te je godine na Gradecu odr~ano suenje coprnici Margareti Dedovici, koja je u istrazi kao svoje prijateljice i coprnice spomenula:  ...iz Gra an ~enu Filip evu i druge etiri koje ne zna imenovati...  Kao mjesto koje je u Gra anima u davnini bilo poznato kao sastajaliate coprnica, spominjao se Gra anski Ribnjak, dolina sa potokom izmeu Gra ana i `estina. Na njemu su se navodno nou sastajale coprnice i prale rublje, a tko god im se suprotstavio bio je ka~njen. O tome svjedo i i pri a koju je pedesetih godina proalog stoljee ispripovjedao Mirko Prekupec (r.1883.) iz Gra ana: Jedanput je iael iz `estin jedan mu~ikaa urkov, on je o pol noi iael tam pijan, sam, iz `estin u Gra ane i tamo kod mosta su prale ~enske i on im je psoval, mater im je psoval da kaj sad pereju, kaj je sad vreme. I onda su ga zaustavile i bacile su ga dole, glavu su mu obrijale i brkove, sav je bil podrapan. Tak je pripovedal, sad je li bilo istina, ja ne znam. To je bil mu~ikaa, umrl je ve davno . Pri e o mrtvima u gra anskim su predajama vrlo este, te su ih kazivale mnoge starije osobe. Ono ato je vrlo zanimljivo je da se u veini slu ajeva radilo o veim povorkama mrtvaca sa cijelim tijelom, ali bez glava. Mjesto radnje je naj eae bilo Isce ili njegova bli~a okolica, a dojam vidioca je vjerojatno poja avala blizina groblja. Spomenut u ovdje dva zabilje~ena svjedo enja, makar sam ih se kao ato rekoh nasluaao mnogo viae, ali ih na~alost nisam zabilje~io. Budui su kaziva i danas preminuli, nemogue je dokazati njihovu vjerodostojnost. Prvo svjedo enje se nalazi u knjizi }eljka Bajze -  Pri e ispod Medvednice i Ivan ice , a svjedo i ga Mirko Banek (r.1919.) koji je kazivao: Moja strina je pri ala da je jednu no dok je iala kroz selo vidla kak ide celi sprovod, a svi su ljudi bili bez glava . U istoj knjizi rekao je slijedee:  Pod cintorom su de ki nave er popevali. Iz zafrkancije bi uzeli nekojemu surinu i bacili ju prek cintora na groblje da bi vidili dal bu ovoga strah ii po nju po noi. Ljudi su onda verovali u coprnice i prikaze. I ovi de ki kaj su se nave er okupljali oko cintora pripovedali su kak da je puna crkva ljudi. Bila je kmica i nikoga se nije vidlo, al se dobro ulo kak da jedan predvodi misu, a drugi odgovaraju.  U knjizi Ljiljane Marks -  Vekive ni Zagreb , zabilje~eno je joa jedno zanimljivo svjedo enje na tu temu, a kazivali su ga Josip Mitak, (r.1935.) iz `estina i Juraj Lasi, (r.1925.) Prilikom kazivanja Juraj Lasi se obraao Josipu Mitaku:  Ja sam iao iz Gra ana. Ja sam tiro konje, a ti si odostrag sedil. Oko pola noi smo iali kasno, tamo radili, ve erali i kojne napojili, i malo pili i napili se, a ne previae. A boga ti, mi dojdemo u Gra ane, dojdemo u onaj jarak, ti boga, sve bijelo i neko ba~urinje pred nas samo se bacilo; ba~urinje, ono kolje od graha neko bacil. I svi u belini hodiju. Ljude smo vidili, ali bez glave& To je bil drugi ili tre i dan posle onog slu aja na Mirogoju kad se tramvaj zaletil. Svi u beline, s nima smo se sreli al nismo mogli progovoriti niata. Konji su posko ili onak. Ja sam teral, on si je odostrag sedil. Ja Jo~i velim, ti boga, reko, kaj ti, ti nas buju sad pobili. A dotle joa idemo mi jedno petsto metara, joa jedna grupa. Samo u beline. Bil je i pop. Koliko su spomenute i sli ne pri e plod maate, a koliko privienje nije na nama za zaklju iti. Ostaje injenica kako su vremenu kada nije bilo televizije i drugih sredstava zabave, ljudi vrijeme kratili pri ama i predajama kojima bi uvijek sami neato nadodali. Na taj bi se na in pri e prenosile i postajale zanimljivije. `to se ti e starih vjerovanja ona su bila duboko usaena u ~ivot Gra anaca i do njih se dr~alo u raznim prigodama i situacijama. Osobito su bila zanimljiva vjerovanja prigodom roenja i smrti. Kao ato je ve re eno unato  blizini grada i mogunosti obavljanja poroaja u bolni kim rodiliatima, Gra anke su sve do po etka pedesetih godina XX. stoljea poroaj vraile kod kue. Nakon roenje djeteta vjerovalo se da majka i dijete ne smiju napustiti kuu za vrijeme mraka sve dok dijete nije krateno, jer bi ih u suprotnom mogli napasti  mra njaki . Takoer dijetetu je prijetila opasnost od  vuroka (uroka), a da bi se dijete zaatitilo stavljala mu se narukvica od koralja, tzv.  unek . `to se ti e vjerovanja o smrti ona su bila airokog spektra i ukazivala su na veliki strah od nepoznatog, baa kao ato ga i mi osjeamo danas. Najraairenije je bilo vjerovanje o skoroj smrti nekog od ukuana. Naj eai predskaziva  su bili nemirni snovi u kojem je pokojnik zvao lana obitelji k sebi. Ako se ovaj u snu odazvao, bio je to  siguran znak da e preminuti. Drugi na in predskazivanja smrti bio je onaj koji su ozna avale ~ivotinje. To se osobito odnosilo na zavijanje pasa, oglaaavanje uka ili kukurikanje pijetla preko dana, a ne u zoru kako je uobi ajeno. Iako su ta stara vjerovanja danas gotovo podpuno ugasla, ona su se o uvala kod najstarijih Gra anaca koji ih esto znaju ispri ati mlaima, pa tako eto ~ive i dalje, prenosei se s koljena na koljeno. GRA ANSKA CRNA KRONIKA Kronika svakog grada ili naselja ima i svoju tamnu stranu. Svoju crnu kroniku. Gra ani u tome nisu iznimka. Kao ato smo vidjeli joa u srednjem vijeku stanovnici Gra ana izazivaju tu e i nerede sa stanovnicima Gradeca. No u ovom poglavlju neemo ii tako duboko u povijest, ve u se osvrnuti na dogaaje iz XX. stoljea, o emu postoje odreeni zapisi iz ~upnih spomenica i svjedo enja starijih mjeatana, koji se joa uvijek sjeaju nesretnih slu ajeva i manje lijepih dogaaja. Napominjem da e se to odnositi na sve, osim na ratne i politi ke zlo ine, koji su ve ranije na airoko obraeni. A dogaalo se zaista svaata. Danaanji ljudi imaju krivu predod~bu o proalim vremenima, zbog idealiziranja nekadaanjeg ovjeka i njegovog na ina ~ivota. No povijesne injenice govore da su razne tu njave i neredi bili esta pojava na podru ju Gra ana. Na ~alost ni ubojstva nisu bila rijetkost. Glavni sukobi izbijali su na relaciji Gra anaca i stanovnika okolnih sela  Remeta i `estina. Isto tako su bili esti sukobi izmeu Gra anaca i stanovnika nekadaanjih zasebnih sela  Dolja i Zve aja. No krenimo redom, sa sukobima na relaciji Gra ani - Remete Stanovnici Gra ana i Remeta bili su u vje nim fizi kim sukobima koje je esto zapisivao ~upnik Leopold Rusan. Budui se ~upna crkva za stanovnike Gra ana od 1812. do 1942. godine nalazila u Remetama, Gra anci su je pohodili i na taj na in barem jednom tjedno dolazili na uvjetno re eno neprijateljski teritorij. Kako je to izgledalo slikovito govore zapisi iz Spomenice ~upe Remete: ...27. svibanj 1919. godine...Na Bijelu nedjelju posvetilo ove crkve  pod cijelom misom pjevali su i vikali gra anski mladii pod aatorom, a poslije svete mise se potukli s remetskim... Tri dana kasnije  30. svibnja, nakon sve anog prijenosa kostiju Zrinskog i Frankopana u zagreba ku katedralu, doalo je do masovne tu njave izmeu gra anskih i remetskih dje aka, koji su sudjelovali u sve anoj procesiji. Sreom, nemili se dogaaj dogodio ve na samom povratku, izvan gradskog teritorija, jer bi blama~a bila vea da se dogodila tijekom procesije. }upnik je zaklju io, da su djeca u inila ono ato su vidjela tri dana ranije od svojih starijih suseljana. Njegova konstatacija bila je apsolutno to na. Dvije godine kasnije  27. o~ujka 1921. godine... na sam Uskrs potukli su se do krvi  ko vlasi kod Cerovskog u Remetama, Gra anci s Remeanima. Eto ploda kr me!  Kao ato se, vidi ~upnik je za tu njavu okrivio gostionicu, koja je potencirala nasilje zbog to enja alkohola. Treba napomenuti da je u to vrijeme doalo do pravog buma meu gostionicama, koje su nicale kao gljive poslije kiae. Loaa kvaliteta vina i prekomjereno ispijanje istog u kombinaciji s meuseoskim rivalitetom ubrzo je uzrokovalo tu om, te je ~upnikova konstatacija ponovo bila to na. Zbog ega je zapravo dolazilo do sukoba izmeu Gra anaca i Remeaka teako je sa sigurnoau utvrditi. Jedan od razloga mogao bi biti ve spomenuti obi aj, koji je Remeakima davao pravo da u crkvi sjede u prvim redovima, dok su Gra anci morali sjediti iza njih. No mladiima to zasigurno nije bio glavni povod. Rivalitet i prekomjereno konzumiranje alkohola uvijek su bili dovoljan razlog za kavgu i tu njavu izmeu stanovnika Gra ana i Remeta. Sukobi na relaciji Gra ani  `estine Iako su sukobi Gra anaca i Remeaka esto dovodili do krvavih tu a i razbijenih glava, taj rivalitet nikada nije bio ravan onome izmeu stanovnika Gra ana i `estina. Korijeni ovog rivaliteta imaju svoju tradiciju i relativno jasne razloge. Kao ato je re eno, sve do 1921. godine `estine su bile upravno srediate za cijelo zagreba ko Prigorje. `estinske pralje prale su vea zagreba kim milostivama, a naziv aestinska noanja postao je sinonim za sve ina ice prigorske noanje. Zbog toga su `estin ani bili ponosni te su dr~ali do sebe, smatrajui se boljima od stanovnika ostalih prigorskih sela. Najvei antagonizam vladao je upravo izmeu Gra anaca i `estin ana. U aumi Javorek, gdje je bila mea izmeu Gra ana i `estina esto je dolazilo do verbalnih okraaja gra anskih i aestinskih mladia. Gra anci bi sa svoje strane potoka provocirali `estin ane povicima  Hopari su parinari. Rije  hopar ozna avala je stanovnike `estina koji su se tradicionalno bavili pranjem veaa za graane Zagreba, a rije  parinari kazivala je da su parili spomenuti vea. S druge strane potoka `estin ani bi odgovarali na gra ansku provokaciju uzvikom  Gra anci su slaninari, ime su aludirali na mesariju i prodaju apeka, ato je bio glavni izvor zarade u Gra anima. Gra anski mladii esto su odlazili u susjedne `estine u potrazi za zabavom i djevojkama. O jednom takvom izletu nedavno je kazivao i Mirko Banek (ro. 1919.). Dogaaj se zbio za Bo~i, kasnih tridesetih godina proalog stoljea: ...Nas je bilo jedno deset, mi sme iali u `estine, tam u jednu kuu...mi sme tam doali na Bo~i, otpjevali bo~ine pjesme, a de ki su trgali z bora jabuke i bombone kaj su viseli ko ukras. Al je zgleda neko javil de kima aestinskim da sme mi bezobrazni. I kad sme mi izaali van, kad sme iali po cesti oni su na nas kamenje hitali i onda sme mi morali brisati. Al je pokojni Miako Kosov imal revolver i on je jedno dva put puknul v zrak, to nas je bilo spasilo, bi nas ina e stukli. Navedeno kazivanje vjerno opisuje jedan od dogaaja, kakvi su se esto dogaali izmeu gra anskih i aestinskih mladia. Danas viae nema tako velikog antagonizma izmeu Gra anaca i `estin ana. Tradicija se izgubila na svim, pa i na ovoj negativnoj razini. Ipak, ako se uzme u obzir neki simboli ki rivalitet izmeu prigorskih naselja danas, onda je on najja i upravo na relaciji Gra ani  `estine. Jedan od razloga je joa uvijek nerijeaeno pitanje naziva noanje, koju `estina ani uporno zovu `estinskom, ato Gra anci s pravom uvijek odbacuju. Nadalje, iako `estin anke ve odavno ne peru vea gradskim gospoama, svijest o njihovoj staroj djelatnosti joa je uvijek vrlo ~iva. Zbog toga danas ak i najmlai Gra anci kad ozna avaju stanovnike `estina koriste rije  hopar, zadirkujui na taj na in svoje susjede iz `estina. Iako je to u suatini pogrdan naziv, on u sebi krije dio povijesti i o uvanje tradicije, pa makar i one negativne. Sukobi na relaciji Gra ani  Dolje Kao ato je ve re eno Gra ani i Dolje nekada su bila dva odvojena sela, ali ipak viae povezana nego npr. Gra ani i `estine. No antagonizam izmeu Gra anaca i Doljana bio je velik, a netrpeljivost izmeu ova dva sela, danas je gotovo nemogue zamisliti. Dok su se u razmiricama sa Remeakima i `estin anima verbalno i fizi ki sukobljavali mladii i dje aci, ato se moglo razumjeti zbog njihovih godina, rivalitet Gra ana i Dolja bio je na puno veoj razini. Evo nekoliko primjera koji to dokazuju. Kada je 1904. godine zapo ela izgradnja Pu ke akole u Gra anima, Gra anci su dali novac za izgradnju zgrade, dok su Doljani uz stanovnike Zve aja i Blizneca morali vraiti pomone radove, jer nisu bili lanovi Zemljiane zajednice Gra ani. Godine 1934. u Gra anima je sprovedena vodovodna mre~a. Uprava gradskog vodovoda ~eljela je uvesti izravan vodovod u akolsku zgradu, ato su predstavnici Gra ana odbili iz razloga jer su vodu trebala piti i djeca drugih sela. To se osobito odnosilo na djecu s Dolja. Takoer, kada je na groblju u Gra anima trebao biti postavljen veliki drveni kri~, Zemljiana zajednica Gra ani nije ~eljela dati drvo za izradu, jer su se na groblju pokapali i stanovnici Dolja i Zve aja. Navedeni zapisi dovoljno govore kolika je bila nesnoaljivost Gra anaca prema Doljanima. Naravno, ni Doljani nisu ostajali du~ni, te je esto dolazilo do fizi kih obra una. Sukobi su se naj eae dogaali kod bunara i pumpi gdje su zajedni ki ekali vodu ili na putu prema ~upnoj crkvi u Remetama. Svadbe su takoer bile mjesto na kojem su se izravnavali ra uni. Znalo se da Gra anski de ki ne smiju odlaziti na Dolje, kao ato ni Doljani nisu smjeli dolaziti u Gra ane, u suprotnom bi uvijek bilo nereda i tu njave. Gra anci su za Doljane imali posebnu dosko icu i uvredu koja je glasila  Op Doljani sekser krali. To se odnosilo na ve ranije spomenutu igru s nov iima sekserima. Ovom su uvredom Gra anci htjeli prokazati Doljane kao lopove te ih na taj na in uvrijediti. Danas su Gra ani i Dolje jedno naselje, iako svijest o posebnosti Dolja joa uvijek ~ivi ak i kod mlaih naraataja. No, na ra un Doljana, Gra anci danas spominju tek neku aalu iz starih vremena, a fizi ki sukobi stvar su proalosti. Sukobi na relaciji Gra ani  Zve aj Najslabiji antagonizam vladao je izmeu stanovnika Gra ana i Zve aja. Razlozi su bili u malobrojnosti stanovnika Zve aja, koji nikada nisu gajili toliku zasebnost i ponos kao Doljani. Ipak i tu je dolazilo do odreenih nesuglasica i svaa. Najtragi niji dogaaj zbio se 26. rujna 1920. godine, kada je na cesti u Zve aju tamoanji stanovnik  Mirko Tomaainec, no~em ispikao Slavka Prekupca, Vidu Kosa i Matu Bunjaka iz Gra ana. Remetski ~upnik Leopold Rusan ovako je komentirao taj dogaaj: ...None ptice! U Gra anima je vje ni noni nemir, a neda se niata pomoi jer su sve oblasti popustile. Ostali sukobi i dogaaji Sukobi izmeu Gra anaca i stanovnika okolnih sela nisu bili jedini tamni dogaaji u bogatoj gra anskoj proalosti. Sukobljavali su se i stanovnici Dolja i Blizneca, zatim Gra anci i zagreba ki izletnici, a nije bila rijetkost ni meusobna tu njava izmeu stanovnika istih sela. Tako je 30. lipnja 1917. godine nastradao Gjuro Radi Ivanec Maligot iz Dolja. Njega je sjekirom po glavi zatukao susjed, kojem se ne navodi ime. Dana 16. velja e 1925. godine doalo je do sukoba izmeu Doljana i Blizne ana na svadbi na Bliznecu. Najdeblji kraj izvukao je Mirko Gjuran koji je tom prilikom izboden no~em. Godinu dana ranije  16. velja e 1924. godine doalo je do sukoba izmeu Rudolfa Miholia i Juraja (Gjure) Maligota, obojice iz Dolja, te je tom prilikom Juraj Maligot smrtno stradao. Dolazak zagreba kih izletnika u Gra ane ponekad je znao zavraiti izgredom. Izletnici, opijeni alkoholom esto su znali pretjerati u veselju, pa bi izvukli deblji kraj u tu njavi sa gra anskim mladiima. Osim tu njava bilo je i nesretnih dogaaja koje su uzrokovale prirodne nepogode i neopreznost stanovnika. Dana 16. o~ujka 1895. godine, na Medvednici je poginuo 44  godianji Gjuro Filetin. Njega je zahvatilo veliko snije~no nevrijeme, a tijelo je pronaeno tek 3. travnja iste godine. Ve idue godine, dana 20. sije nja, u aumi je stradao 19  godianji Ivan Beli. Na njega je palo stablo te ga usmrtilo. Dana 24. prosinca 1918. godine, na zdencu kod Baneka, utopio se dje ak Milan Kos. Nesrea se dogodila pet dana prije njegovog osmog roendana. U prometnoj nesrei na Gub evoj Zvijezdi smrtno je stradao Nikola Radi Humi (10. 2. 1871.  17. 7. 1937.) kojeg je pregazio tramvaj. Dogaala su se i razna razbojstva i plja ke, poput onog koje se dogodilo 31. 4. 1944. godine, kada su nepoznati razbojnici oplja kali trgovinu Josipa Haramin ia te ga tom prilikom i usmrtili. U razgovorima sa starijim mjeatanima naalo bi se joa materijala za ovu Crnu kroniku. Navedeni dogaaji zapisani su u crkvenim spomenicima ili potvreni u razgovorima te su kao takvi vjerodostojni. Iz njih se vidi da Gra ani u proalosti nisu bili toliko mirno selo kako mi to mo~da danas zamialjamo, te da je tamna strana kao i uvijek postojala. GRA ANSKA STATISTIKA XX, STOLJEA Popis stanovniatva 1931. godine Gra ani  423 muakaraca, 487 ~ena, ukupno 910 osoba Dolje  172 muakarca, 192 ~ene, ukupno 364 osoba Bliznec  113 muakaraca, 91 ~ena, ukupno 204 osobe Zve aj  82 muakarca, 68 ~ena, ukupno 150 osoba Popis stanovniatva 1953. godine Gra ani  983 muakarca, 1132 ~ene, ukupno 2115 osoba Dolje  179 muakaraca, 206 ~ena, ukupno 385 osoba Bliznec  146 muakaraca, 125 ~ena, ukupno 271 osoba Zve aj  120 muakaraca, 114 ~ena, ukupno 234 osobe Statistika ~upe sv. Franje Ksaverskog za selo Gra ani od 1945. do 1983. godine 1945. godina  roeni  19, vjen ani  9, umrli  31 1946. godina  roeni  21, vjen ani  8, umrli  15 1947. godina  roeni  13, vjen ani  7, umrli  11 1948. godina  roeni  16, vjen ani  3, umrli  13 1949. godina  roeni  17, vjen ani  6, umrli  14 1950. godina  roeni  17, vjen ani  10, umrli  10 1951. godina  roeni  9, vjen ani  6, umrli  11 1952. godina  roeni  34, vjen ani  8, umrli  12 1953. godina  roeni  19, vjen ani  8, umrli  8 1954. godina  roeni  23, vjen ani  6, umrli  13 1955. godina  roeni  14, vjen ani  4, umrli  11 1956. godina  roeni  13, vjen ani  6, umrli  9 1957. godina  roeni  21, vjen ani  9, umrli  4 1958. godina  roeni  17, vjen ani  6, umrli  8 1959. godina  roeni  19, vjen ani  5, umrli  12 1960. godina  roeni  10, vjen ani  6, umrli  13 1961. godina  roeni  18, vjen ani  5, umrli  13 1962. godina  roeni  17, vjen ani  6, umrli  15 1963. godina  vjen ani  8, umrli  8 1964. godina  vjen ani  13, umrli  14 1965. godina  vjen ani  10, umrli  17 1966. godina  vjen ani  14, umrli  12 1967. godina  vjen ani  11, umrli  12 1968. godina  vjen ani  9, umrli  17 1969. godina  vjen ani  10, umrli  17 1970. godina  vjen ani  13, umrli  12 1971. godina  vjen ani  16, umrli  14 1972. godina  vjen ani  16, umrli  17 1973. godina  vjen ani  14, umrli  14 1974. godina  vjen ani  14, umrli  23 1975. godina  vjen ani  11, umrli  15 1976. godina  vjen ani  10, umrli  12 1977. godina  vjen ani  23, umrli  17 1978. godina  vjen ani  19, umrli  14 1979. godina  vjen ani  14, umrli  12 1980. godina  vjen ani  20, umrli  9 1981. godina  vjen ani  13, umrli  20 1982. godina  vjen ani  5, umrli  13 Statistika ~upe sv. Mihaela Gra ani od 1983. do 2006. godine 1983. godina  vjen ani  1, umrli  8 1984. godina  vjen ani  4, umrli  20 1985. godina  vjen ani  7, umrli  28 1986. godina  vjen ani  12, umrli  20 1987. godina  vjen ani  9, umrli  35 1988. godina  vjen ani  5, umrli  41 1989. godina  vjen ani  5, umrli  20 1990. godina  vjen ani  2, umrli  22 1991. godina  vjen ani  7, umrli  31 1992. godina  vjen ani  4, umrli  37 1993. godina  vjen ani  5, umrli  35 1994. godina  vjen ani  6, umrli  41 1995. godina  vjen ani  3, umrli  50 1996. godina  vjen ani  6, umrli  34 1997. godina  vjen ani  9, umrli  38 1998. godina  vjen ani  7, umrli  24 1999. godina  vjen ani  4, umrli  37 2000. godina  vjen ani  1, umrli  29 2001. godina  vjen ani  4, umrli  32 2002. godina  vjen ani  5, umrli  34 2003. godina  vjen ani  1, umrli  33 2004. godina  vjen ani  5, umrli  24 2005. godina  vjen ani  5, umrli  34 2006. godina  vjen ani  2, umrli  32 ZAKLJU AK `to rei na kraju? Joa bi se puno stranica teksta ispisalo i tinte potroailo, kada bi se pisalo o naaim Gra anima. Sa~imajui cjelokupnu povijest Gra ana, vidimo da su Gra ani bili dio airih druatveno - gospodarskih procesa, napose onih zagreba kih. Zbog toga se ve od najranijeg vremena, Gra anci oslanjaju na Zagreb i njegovu ekonomiju. Uostalom, zakonitosti tadaanjeg druatveno - politi kog poretka uvjetovale su podlo~nost Gra anaca zagreba koj opini Gradec. Sukobi Gradeca s Kaptolom, a kasnije i medvedgradskim gospodarima, doveli su Gra ance u nezavidan polo~aj. Nezaatieni, van gradskih zidina bili su prva meta grade kih neprijatelja. Turska osvajanja donijela su novu opasnost, ali i demografsku obnovu krajem XVI. stoljea. Hrvatske izbjeglice iz Bosne naseljavaju Gra ane i daju im novi ~ivotni polet. Veina danaanjih gra anskih starosjedioca, potomci su tih novonaseljenih stanovnika. }ivei i radei u tim teakim vremenima feudalnog poretka, Gra anci se ne predaju, naprotiv ja aju u gospodarskom i demografskom pogledu. Ukidanje kmetstva 1848. godine, okrenulo je novu stranicu u gra anskoj povijesti. Osloboeni kmetskih podavanja, sa vlastitom zemljom u posjedu, Gra anci sve viae napreduju i postaju va~an imbenik u opskrbi Zagreba. Meso, voe i povre iz Gra ana postaju svakodnevna pojava na zagreba koj tr~nici. Agrarnom reformom i dobivanjem zemljianih posjeda uz Savu, nakon Prvog svjetskog rata, Gra anci postaju joa viae vezani uz Zagreb. Razdoblje nakon Prvog svjetskog rata unijelo je i prve vee promijene u ~ivot gra anskih seljaka. Te su se promijene odnosile na svakodnevni ~ivot, koji se sve viae modernizirao. Tome je osobito pridonjela i infrastruktura koja se razvila tridesetih godina. Godine 1933. u selo je uvedena elektri na rasvjeta, 1934. godine i vodovodna mre~a, a kao ato je ve re eno 1936. godine izgraena je Gra anska cesta. Nakon Drugog svjetskog rata i ratnih stradanja 1945. godine, Gra ani sve viae gube svoj identitet. Napuatanjem svoje tradicionalne prigorske noanje, Gra anci postaju dio zagreba kog graanstva, a njihov ~ivot postaje sve manje selja ki. Sve vee napuatanje obraivanja zemlje, dovodi do njene prodaje i nove stambene izgradnje, isprva samih Gra anaca, a kasnije i doseljenika iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Godine 1950. Gra ani su slu~beno pripojeni gradu. No, urbanizacija je donijela i neke pozitivne strane poput lagodnijeg ~ivota i podizanja standarda stanovnika. Danas su Gra ani potpuno druga ije mjesto od onoga prije pedesetak, pa i dvadesetak godina. Nova stambena izgradnja potpuno je istisnula zelenilo i male gra anske vrtove. No svako vrijeme nosi svoje i to je proces na koji ne mo~emo utjecati. Domagoj Novosel IZVORI I LITERATURA IZVORI: Arhiv grada Zagreba, Dr~avna mjeaovita pu ka akola Gra ani - Zagreb, Opi spisi 1921-1929., kutija br. 183. Arhiv grada Zagreba, Zapisnici sjednica Mjesnog akolskog odbora, Spisi prema urud~benom - 20072., kutija br. 2. Arhiv grada Zagreba, Sporazum gradske opine Gradec i Stjepka Gregorijanca 1591. godine. Hrvatski Dr~avni Arhiv u Zagrebu, Conscriptio dicarum, tomus I. Hrvatski Dr~avni Arhiv u Zagrebu, Glavna knjiga za gospodarstvo `estine - za godinu 1896., knjiga zakupnina. Du~nost vinskoga lukna po  visit. can ~upe `estine 1810. godine. Dokumenti "Mjesnog Narodno Oslobodila kog Odbora" u Gra anima. Izvjeataj generalataba Jugoslavenske armije za 8. svibanj 1945. godine. Tajni ka knjiga omladine HSSa u Gra anima 1927-1928. Radiev sabor 1927-1928, Zapisnici Oblasne skupatine Zagreba ke oblasti, Zagreb, 1993. Prva izlo~ba Dalmatinsko - Hrvatsko - Slavonska 1864. godine, Zagreb, 1864. Izvjeae gradskoga poglavarstva o sveoboj upravi Zagreba 1896. godine, Zagreb, 1897. Povjerenstvo za kontroliranje vina, Broj: 308 v. ~. ex 1912. Ljetopisi akole Gra ani 1904-1957. Schematismus cleri almae diecesis Zagrabiensis pro anno 1853. Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942-1963) Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964-1988) Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929) Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930-1963) Status animarum ~upe Remete, knjiga I. Do kal, Kamilo, Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a. Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99. LITERATURA: NOVINE, ASOPISI I OSTALE PUBLIKACIJE: Hrvatski politi ki zatvorenik, Zagreb, 1995., 2006. Ilustrovani list "Kulisa", Zagreb, 1935. Mihael - Glasilo ~upe Sv. Mihaela - Gra ani, Gra ani, 1983., 2006., 2007. Narodni list, Zagreb, 1958  1959. Nova Hrvatska, Zagreb, 1943. Politika, Beograd, 1945. Selja ka prosvjeta - Glasilo "Selja ke sloge", Zagreb, 1926. Spomenica HKUD  Prigorec (1923-1993), Zagreb - Markuaevec, 1993. Spomenica HSPDa "Podgorac" (1907-1957), Zagreb - Gra ani, 1957. Spomenica HSPDa "Podgorac" (1907-1992), Zagreb - Gra ani, 1992. Spomenica HSPDa "Podgorac" (1907-1997), Zagreb - Gra ani, 1997. Spomenica privrede i pokreta mesarskih i kobasi arskih obrtnika u Zagrebu 1815-1932., Zagreb, 1932. Ve ernji list, Zagreb, 1990., 2007. Vjesnik, Zagreb, 1945. 90. godina Pu ke akole u Gra anima 1904  1994, Zagreb, 1994. 100. godina akole u Gra anima, Zagreb, 2005. }upa `estine  mala monografija ~upe, Zagreb, 1987. Hrvatski enciklopedijski rje nik, Zagreb, 2004. Rje nik Hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a (1880.  1979.) Hrvatska opa enciklopedija, Zagreb, 2003. MONOGRAFIJE I LANCI: Adam ek, Josip, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980. ***, Medvedgradsko vlastelinstvo, Zagreb, Medvedgrad, Medvednica,  Kaj  asopis za kulturu, Zagreb, 1984., godina XVII., br. 6. Ani Nikola, Njema ka vojska u Hrvatskoj 1941  1945, Zagreb, 2002. Apostolova-Maraavelski, Magdalena, Iz pravne proalosti Zagreba, Zagreb, 1998. Aralica, Tomislav, Aralica, Viaeslav, Hrvatski ratnici kroz stoljea, Zagreb, 1996. Bajza, }eljko, Pri e ispod Medvednice i Ivan ice, Zagreb, 1996. Baloban, Josip, }upa sv. Marka u druatvenom, kulturnom i religioznom ~ivotu Gradeca, Zagreba ki Gradec 1242-1850, Zagreb, 1994. Banek, Mirko, Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994. ***, Povijest Gra ana, Gra ani, 1994. Bari evi, Doris, Cvitanovi, urica, Lenti Ivo, }upa sv. `imuna i Jude Tadeja Markuaevec, Markuaevec, 1976. Barle, Janko, O zdravstvu staroga Zagreba, Zagreb, 1902. ***, Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914. Baai, Ksenija, Socijalna topografija Zagreba - Dihtomija grada i suburbija, Sociologija sela, godina XXXII., broj , Zagreb, 1994. Bi ani, Rudolf, Kako ~ivi narod, knjiga II., Zagreb, 1936. Bleki, Vice, }upa sv. Franje Ksaverskoga, Svetiate sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, 1998. Bojni i, Ivan, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899. Buntak, Franjo, Povijest Zagreba, Zagreb, 1996. Ceribaai, Naila, Hrvatsko, selja ko, starinsko i domae, Zagreb, 2003. orali, Lovorka, Zemljiani posjed i poslovanje graana Gradeca prema zemljianim knjigama 14. i 15. stoljea, Zagreba ki Gradec 1242.1850., Zagreb, 1994. uk, Juraj, Povijest grada Zagreba do godine 1350., Gareanica, 1933. ***, Zagreba ka ~upanija oko XIII. stoljea, Zagreb, 1942. uri, Mijo. N., Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 1991. Dobroni, Lelja, Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991. ***, Klasi na gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Zagreb, 2004. ***, Periferija Zagreba u XIX. stoljeu, Zagreb, 1960. ***, Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX, Zagreb, 1953. ***, Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957. ***, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992. ***, Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003. ***, Ureenje i djelovanje Gradske uprave zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949. akovi, Branko, Gospodarstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988. Eckhel, Nerina, Tekstilno rukotvorstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988. Frlan, Damodar, Transport u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988. Gavazzi, Milovan, Baatina hrvatskoga sela, Zagreb, 1991. Gjetvaj, Nada, Naselja i narodno graditeljstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988. Hirc, Dragutin, Hranilovi, Hinko, Zemljopis Hrvatske, Zagreb, 1901. Horvat, Rudolf, Hrvatska na mu iliatu, Zagreb, 1992. ***, Proalost grada Zagreba, Zagreb, 1992. Ivanovi, Vesna, Hrvati u bosanskohercegova kom druatvu  ljudi, krajolici, vremena, Zagreb, 2005. Jareb, Jere, Pola stoljea hrvatske politike, Zagreb, 1995. Jur evi, Josip, Bleiburg, Zagreb, 2005. Kampua, Ivan, Prilog poznavanju gospodarskog polo~aja Gradeca kraj Zagreba u XVII. stoljeu na osnovi varoakih ra una, prihoda i rashoda, Zagreba ki Gradec 1242.-1850., Zagreb, 1994. ***, Zagreb, naa stari i dragi  Zagreb u proalosti,  Kaj - asopis za kulturu, Zagreb., 1974., godina VII., br.12. Kampua, Ivan., Karaman, Igor, Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988. Karaman, Igor, Industrijalizacija graanske Hrvatske 1800.-1941., Zagreb, 1991. Karbi, Damir, Ladi, Zoran, Kretanje i struktura stanovniatva u naseljima Zagreba koga Gradeca do 1857. godine, Zagreba ki Gradec 1242.1850., Zagreb, 1994. Kiseljak, Ivan, Kongerijske okamine okolice Zagreba ke, Zagreb, 1889. Klai, Nada, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987. ***, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982. Klai, Vjekoslav, Zagreb 1910.-1913., Zagreb, 1913. Klemenc, Josip, Archeologische karte von Jugoslavien: Blatt Zagreb, Beograd, 1938. Kos, Stjepan, Tri nezaboravne uspomene sa pohoda Stjepana Radia u Gra ane, Uspomene i sjeanja na vou i u itelja, Zagreb, 1929. Koauti, Ivan, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, II. dio, Zagreb, 1994. ***, 49 mjeseci Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb, 1997. Ko~ul, Stjepan, Stradanja u Zagreba koj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraa, Zagreb, 2004. Krivoai, Stjepan, Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981. Kukuljevi - Sakcinski, Ivan, Dogadjaji Medvedgrada, Zagreb, 1854. Laszowski, Emil, Stari i novi Zagreb, Zagreb, 1925. Le ek, Suzana, Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918.-1941., Zagreb, 2003. Lengel  Krizman, Narcisa, Zagreb u Narodnooslobodila koj borbi, Zagreb, 1980. Lisac, A. Ljubomir, Pekarstvo i mlinarstvo Zagreba, Zagreb, 1978. Lovrenovi, Ivan, Bosanski Hrvati, Zagreb, 2004. Ljubljanovi, Sreko, Zagreba ka vinogorja u 15. i 16. stoljeu, Zagreb, 1998. Ljubovi, Enver, Grbovi plemstva Gacke i Like, Rijeka, 2001. Marini, Nikolina, Pater Stanko Juraj Bani, Zagreb, 2005. Markovi, Mirko, Descriptio Bosnae & Hercegovinae, Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima, Zagreb, 1998. ***, Zagreba ke starine - prilozi poznavanju proalosti grada Zagreba, Zagreb, 2006. ***, Stari Zagrep ani  }ivot na podru ju Zagreba od prapovijesti do 19. stoljea, Zagreb, 2005. Marks, Ljiljana, Vekive ni Zagreb - Zagreba ke pri e i predaje, Zagreb, 2000. Maruai, Milan, }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu - svibanj 1945, Zagreb, 2001. Matkovi, Hrvoje, Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb, 1999. Mijatovi, Anelko, Ban Jela i, Zagreb, 1990. Mil ec, Zvonimir, Pjeaak u Zagrebu, Zagreb, 1988. Milinovi, Ante, Povijesno zna enje starih migracija iz Turske Hrvatske na Zagreba ko podru je,  Kaj - asopis za kulturu, Zagreb, 2002., godina XXXV., br. 5-6. Nadvornik, Zlatan, Zagreba ki stol, Zagreb, 2003. Nagy, Bo~idar, Hrvatsko Kri~arstvo, Zagreb, 1995. Nosi, Milan, Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka, 1998. Nosi, Milan, Vidini, Magdalena, Bosansko  hercegova ka prezimena Hrvatska prezimena, Rijeka, 1999. Pavli evi, Dragutin, Hrvatske kune zadruge, knjiga I., Zagreb, 1989. Peri, Ivo, Osnovno, srednje i visoko akolstvo u banskoj Hrvatskoj, Povijest Hrvata od kraja XV. stoljea do kraja Prvog svjetskog rata, knjiga II., Zagreb, 2005. Prcela, John Ivan, }ivi Dra~en, Hrvatski holokaust- Dokumenti i svjedo anstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001. Predavec, Josip, Selo i seljaci, Zagreb, 1934. Premerl, Nada, Ulica potok (od 1913. Tkal ieva) i njezini vlasnici kua od kraja 18. stoljea do po etka 20. stoljea, Potok u srcu Zagreba, Zagreb, 2005. Putanec, Valentin, `imunovi, Petar, Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976. Randi - Barlek, Mirjana, Prehrana u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988. Raukar, Tomislav, Druatvo i gospodarstvo u razvijenom srednjem vijeku, Povijest Hrvata - srednji vijek, knjiga I., Zagreb, 2003. ***, Srednjovjekovne ekonomije i hrvatska druatva, Zagreb, 2003. Repani  Braun, Mirjana, First, Bla~enka, MASTER HGG a painter of monumental plasticity, Ljubljana, 2005. Sagrak, Darko, Zagreb 1941  1945, Zagreb, 1995. Se en, Josip, Gra ani - povijesna dogaanja, Zagreb, 1998. Sekuli, Ante, Remete - Pavlini u Hrvatskoj, Zagreb, 1986. `ega, Ferdo, Pripovijesti o Zagrebu, Zagreb 1934, Zagreb, 1934. `elendi, Vlado, Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kalendar, Zagreb, 1983. `estan, Ivica, Obrti u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988. `ibl, Ivan, Ratni dnevnik, Zagreb, 1960. `imon i - Bobetko, Zdenka, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj, knjiga II., izbor iz grae, Zagreb, 2000. `imunovi, Petar, Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006. `iai, Ferdo, Povijest Hrvata, Zagreb, 2004. `obota, Vlado, Zagreba ki elektri ni tramvaj 1891-1996, Zagreb, 1996. `ojat, Antun, Zagreba ki kaj, Zagreb, 1988. Timet, Tomislav, Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godine, Zagreb, 1961. Tkal i, I. Krstitelj, O staroj zagreba koj trgovini i obrtima, Zagreb, 1999. Tkal i, I. Krstitelj, Laszowski, Emil, Povijesni spomenici grada Zagreba, svesci I-XVII., Zagreb, 1889-1941. Tkal i, Vladimir, Selja ke noanje u podru ju Zagreba ke gore, Zagreb, 1925. Tropan, Ljudevit, Odnos prema potoku Medvea aku, Potok u srcu Zagreba, Zagreb, 2005. Zagreb na geodetsko - katastarskim zemljovidima i u zemljianim knjigama, Zagreb, 1994. Zagreb prije Zagreba, MGZ, Zagreb, 1994. Zagreba ki leksikon, knjiga I., Zagreb, 2006. Zagreba ki leksikon, knjiga II., Zagreb, 2006.  HIRC D., HRANILOVI H., Zemljopis Hrvatske, br. 6., Zagreb, 1901., str. 164.  Zagreba ki leksikon, knjiga I., Zagreb, 2006., str. 53.  Isto., str. 54.  KISELJAK I., Kongerijske okamine okolice Zagreba ke, Zagreb, 1889., str. 2.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 12.  Isto, str. 12.  Zagreb prije Zagreba, MGZ, Zagreb, 1994., str.30.  `I`I F., Povijest Hrvata, Zagreb, 2004., str. 43.  KLAI V., Zagreb 1910-1913., Zagreb, 1913., str. 17.  BUNTAK F., Povijest Zagreba, Zagreb, 1996., str. 20.  KLAI V., Zagreb 1910-1913., Zagreb, 1913., str. 17.  Isto, str. 17.  Isto, str. 17.  KLEMENC J., Archeologische karte von Jugoslavien: Blatt Zagreb, Beograd, 1938., str. 18.  KLAI N., Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., str. 309.  KLAI V., Zagreb 1910-1913., Zagreb, 1913., str. 20.  Isto, str. 20.  `I`I F., Povijest Hrvata, Zagreb, 2004., str. 198.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003., str. 93.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 38.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003., str. 110.  Isto.,str. 111.  DO KAL K, Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a., Kamilo Do kal svoje istra~ivanje nikada nije objavio te je sav materijal ostao u rukopisima. Zahvaljujui o. Vjenceslavu Mihetecu, koji posjeduje i uva kopiju rukopisa, omoguen mi je uvid i istra~ivanje na grai.  KLAI V., Zagreb 1910-1913., Zagreb, 1913., str. 21.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba Zagreb, 2003., str. 80.  LASZOWSKI E., Podrietlo sela Gra ani kod Zagreba, Nova Hrvatska, Zagreb, 18. III. 1943., str. 8.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 27.  BUNTAK F., Povijest Zagreba, Zagreb, 1996., str. 47.  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 60.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 18.  Isto., str. 18.  Zagreb na geodetsko - katastarskim zemljovidima i u zemljianim knjigama, Zagreb, 1994., str. 19.  MARKOVI M., Zagreba ke starine  prilozi poznavanju proalosti grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 196.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 10.  TKAL I I., LASZOWSKI E., Povijesni spomenici grada Zagreba, svesci I-XVII, Zagreb, 1889  1941.  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 60.  LASZOWSKI E., Podrietlo sela Gra ani kod Zagreba, Nova Hrvatska, Zagreb, 18. III. 1943., str. 8.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003., str. 80.  UK J., Povijest grada Zagreba do 1350. godine, Gareanica, 1933., str. 8.  Isto., str. 9.  UK J., Zagreba ka ~upanija oko XIII. stoljea, Zagreb, 1942., str. 88.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 318.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003., str. 80.  Isto, str. 80.  Isto, str. 81.  ORALI L., Zemljiani posjed i poslovanje graana Gradeca prema zemljianim knjigama 14. i 15. stoljea, Zagreba ki Gradec 1242-1850., Zagreb, 1994., str. 114.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 11.  APOSTOLOVA-MAR`AVELSKI M., Iz pravne proalosti grada Zagreba, Zagreb, 1998., str. 170-171.  UK J., Povijest grada Zagreba do godine 1350., Gareanica, 1933., str. 9.  Isto., str. 9.  Isto., str. 51.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 9.  KUKULJEVI-SAKCINSKI I., Dogadjaji Medvedgrada, Zagreb, 1854., str. 12., (Kao jedan od najstarijih Hrvatskih povjesni ara Kukuljevi-Sakcinski neosporni je autoritet ije mialjenje treba uzeti u obzir)  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 55.  Isto., str. 56  57.  Isto., str. 60.  Isto., str. 61 -62.  Isto., str. 70.  Isto., str. 79.  Isto., str. 80.  Isto., str. 80.  Isto., str. 80.  Isto., str. 98  99.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980., str. 424.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 138.  Isto., str. 139.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 116.  Isto., str. 120.  Isto., str. 120.  Isto., str. 123.  Isto., str. 129  132.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 37  38.  KLAI N., Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., str. 476.  Isto, str. 476.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003., str. 82.  Isto, str. 82.  KLAI V., Zagreb 1910-1913., Zagreb, 1913., str. 28.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 124.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 52.  TKAL I I., LASZOWSKI E., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak II., Zagreb, 1894., CXCIX.  Isto, CXCVIII.  Isto, CXCVIII.  Isto, CXCVIII.  Isto, CCII.  HORVAT R., Proalost grada Zagreba, Zagreb, 1992., str. 8.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 135.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 135.  Isto, str. 135.  SEKULI A., Remete - Pavlini u Hrvatskoj, Zagreb, 1986., str. 41.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 155.  Isto., str. 157.  Isto., str. 178.  Isto., str. 182.  Isto., str. 183.  BUNTAK F., Povijest Zagreba, Zagreb, 1996, str. 92.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 152.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 192.  Isto., str. 192.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 11.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 11.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 134.  Lakat je u to doba predstavljao mjernu jedinicu.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 11.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 35.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 11.  Isto., str. 11.  TKAL I I., LASZOWSKI E., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak II., Zagreb, 1894., XLVI.  RAUKAR T., Druatvo i gospodarstvo u razvijenom srednjem vijeku, Povijest Hrvata - srednji vijek, knjiga I., Zagreb, 2003., str. 280.  Isto., str. 280.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str.59.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 127.  RAUKAR T., Srednjovjekovne ekonomije i i Hrvatska druatva, Zagreb, 2003., str. 20.  Isto, str. 20.  RAUKAR T., Druatvo i gospodarstvo u razvijenom srednjem vijeku, Povijest Hrvata - srednji vijek, knjiga I., Zagreb, 2003., str. 272.  MARKOVI M., Zagreba ke starine-prilozi poznavanju proalosti grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 110-111.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII stoljea., Zagreb, 1980., str. 697.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 12.  RAUKAR T., Druatvo i gospodarstvo u razvijenom srednjem vijeku, Povijest Hrvata - srednji vijek, knjiga I., Zagreb, 2003., str. 282.  Isto, str. 282.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 12.  Isto, str. 12.  Isto, str. 13.  Isto, str. 13.  TKAL I I., LASZOWSKI E., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak II., Zagreb, 1894., LVII.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 13.  ADAM EK J., Medvedgradsko vlastelinstvo, Zagreb  Medvedgrad  Medvednica, Kaj  asopis za kulturu, Zagreb, 1984., godina XVII., br. 6., str. 44.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 12.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 14.  DOBRONI L., Stari vijenac sela oko Zagreba, Zagreb, 2003., str. 84.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 26.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 292.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 12.  KUKULJEVI-SAKCINSKI I., Dogadjaji Medvedgrada, Zagreb, 1854., str. 27.  ADAM EK J., Medvedgradsko vlastelinstvo, Zagreb  Medvedgrad  Medvednica, Kaj  asopis za kulturu, Zagreb, 1984., godina, godina XVII., br. 6., str. 43.  Isto., str. 43.  KUKULJEVI  SAKCINSKI I., Dogadjaji Medvedgrada, Zagreb, 1854., str. 43.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 322.  Isto., str. 320.  Isto., str. 322.  Isto., str. 322.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 258.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 260.  Isto, str. 263.  Isto, str. 264.  KUKULJEVI-SAKCINSKI I., Dogadjaji Medvedgrada, Zagreb, 1854., str. 43.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 264.  Isto, str. 265.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 345.  Isto., str. 345.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje Gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. Stoljeu, Zagreb, 1949., LIII.  SEKULI A., Remete - Pavlini u Hrvatskoj, Zagreb, 1986., str. 47.  BUNTAK F., Povijest Zagreba, Zagreb, 1996., str. 240.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 70.  KARBI D., LADI Z., Kretanje i struktura stanovniatva u naseljima Zagreba koga Gradeca do 1857. godine, Zagreba ki Gradec 1242-1850., Zagreb, 1994., str. 256.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 271.  KLAI V., Zagreb 1910-1913., Zagreb, 1913., str. 33.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  MILINOVI A., Povijesno zna enje starih migracija iz Turske Hrvatske na Zagreba ko podru je, Kaj - asopis za kulturu, Zagreb, 2002., godina XXXV., br. 5-6., str 116.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  KAMPU` I., KARAMAN.I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 74.  KAMPU` I., Zagreb, naa stari i dragi  Zagreb u proalosti, Kaj  asopis za kulturu, Zagreb, 1974., godina VII., br. 12., str. 42-43.  Isto., str. 43.  MILINOVI A., Povijesno zna enje starih migracija iz Turske Hrvatske na Zagreba ko podru je, Kaj - asopis za kulturu, Zagreb, 2002., godina XXXV., br. 5-6, str. 117.  KLAI N., Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., str. 262.  ARALICA T., ARALICA V., Hrvatski ratnici kroz stoljea, Zagreb, 1996., str. 108.  Isto, str. 108.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 18.  Isto, str. 13.  BUNTAK F., Povijest Zagreba, Zagreb, 1996., str. 228.  Isto, str. 228.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 81.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 14.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 55.  KAMPU` I., Zagreb, naa stari i dragi  Zagreb u proalosti, Kaj  asopis za kulturu, Zagreb, 1974., godina VII., br. 17., str. 42.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, 1992., str. 13.  HORVAT R., Proalost grada Zagreba, Zagreb, 1992., str. 363.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 74.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 13.  TKAL I I., LASZOWSKI E., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak II., Zagreb, 1894., VII.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 13.  Isto, str. 13.  MARKOVI M., Stari Zagrep ani  }ivot na podru ju Zagreba od prapovijesti do 19. stoljea, Zagreb, 2005., str. 80.  Isto, str. 80.  BUNTAK F., Povijest Zagreba, Zagreb, 1996., str. 251.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 15.  Isto, str. 16.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 13.  Isto, str. 14.  Isto, str. 15.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 317.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 15.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980., str. 86.  KAMPU` I., KARAMAN I., Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1988., str. 74.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 348.  Isto., str. 348.  Isto., str. 349.  Isto., str. 349.  Isto., str. 344.  Isto., str. 346.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 15.  Isto., str. 15.  Isto., str. 15.  Isto., str. 15.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 346.  Isto., str. 352.  Isto., str. 352.  Isto., str. 376.  Isto., str. 376.  Isto., str. 377.  Isto., str. 394.  Isto., str. 394  Isto., str. 394.  Isto., str. 416.  Isto., str. 395.  Isto., str. 415  Isto., str. 416.  Isto., str. 416.  Isto., str. 471.  Isto., str. 467.  Isto., str. 469.  Isto., str. 469.  Isto., str. 469.  Isto., str. 470.  Isto., str. 472.  Isto., str. 472.  Isto., str. 473.  Isto., str. 344  395.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980., str. 585.  ADAM EK I., Medvedgradsko vlastelinstvo, Zagreb  Medvedgrad  Medvednica, Kaj  asopis za kulturu, Zagreb, 1984., godina XVII., br. 6., str. 49.  ADAM EK I., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980., str. 585.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX, Zagreb, 1953.  Lelja Dobroni smatra : ...slu~ba apana (spanus) i dekana sudei prema tekstu zakletve bila je ista slu~ba. Du~nost im je opskrba grada potrebnim ~ive~nim namirnicama i nadzor nad gradskim kmetovima, DOBRONI...Slobodni i kraljevski...str. 90.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 92.  KAMPU` I., Prilog poznavanju gospodarskog polo~aja Gradeca kraj Zagreba u XVII. stoljeu na osnovi varoakih ra una, prihoda i rashoda, Zagreba ki Gradec 1242.-1850., Zagreb, 1994., str. 201.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 22-23, 37-40.  MARKOVI M., Stari Zagrep ani  }ivot na podru ju grada Zagreba od prapovijesti do 19. stoljea, Zagreb, 2005., str. 80.  Isto, str. 80.  MARKOVI M., Stari Zagrep ani  }ivot na podru ju Zagreba od prapovijesti do 19. stoljea, Zagreb, 2005., str. 80.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 37-40.  KAMPU` I., Prilog poznavanju gospodarskog polo~aja Gradeca kraj Zagreba u XVII. stoljeu na osnovi varoakih ra una, prihoda i rashoda, Zagreba ki Gradec 1242.-1850., Zagreb, 1994., str. 185.  Isto, str. 201.  DOBRONI L. Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 28.  KAMPU` I., Prilog poznavanju gospodarskog polo~aja Gradeca kraj Zagreba u XVIII. stoljeu na osnovi varoakih ra una, prihoda i rashoda, Zagreba ki Gradec 1242.-1850., Zagreb, 1994., str. 200.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 93.  KAMPU` I., Prilog poznavanju gospodarskog polo~aja Gradeca kraj Zagreba u XVII. stoljeu na osnovi varoakih ra una, prihoda i rashoda, Zagreba ki Gradec 1242-1850., Zagreb, 1994., str. 200.  Isto, str. 174.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje Gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., XLIX.  BARLE J., O zdravstvu staroga Zagreba, Zagreb, 1902., str. 18.  Isto, str. 19.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 16.  BUNTAK F., Neki podaci o ekonomskim prilikama u Zagrebu u 17. stoljeu, Zagreb, 1968., str. 65  66.  Isto., str. 67.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 387.  BUNTAK F., Neki podaci o ekonomskim prilikama u Zagrebu u 17. stoljeu, Zagreb, 1968., str. 69  70.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  DOBRONI L., Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991., str. 189.  MARKOVI M., Zagreba ke starine - prilozi poznavanju proalosti grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 72.  KLAI V., Zagreb 1910.-1913., Zagreb, 1913., str. 43.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a , str. 469.  Isto., str. 545.  Isto., str. 575.  Isto., str. 576.  Isto., str. 577.  Isto., str. 607.  Isto., str. 608.  Isto., str. 608.  Spomenica HSPD-a  Podgorac (1907-1997), Zagreb-Gra ani, 1997., str. 26.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Isto.  HORVAT R., Proalost grada Zagreba, Zagreb, 1992., str. 97.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 15  16.  KARBI D., LADI Z., Kretanje i struktura stanovniatva u naseljima Zagreba koga Gradeca do 1857. godine, Zagreba ki Gradec 1242.-1850., Zagreb, 1994., str. 255.  Isto, str. 258.  PREDAVEC J., Selo i seljaci, Zagreb, 1934., str. 196-201, Josip Predavec bio je istaknuti lan Hrvatske selja ke stranke i bliski suradnik Vladka Ma ka.  PREDAVEC J., Selo i seljaci, Zagreb, 1934., str. 202-203.  PREDAVEC J., Selo i seljaci, Zagreb, 1934., str. 203.  Isto, str. 204.  HDA, Glavna knjiga za gospodarstvo vlastelinstva `estine, za godinu 1896., Knjiga zakupnina.  HDA, Isto.  HDA, Isto.  HDA, Isto.  PAVLI EVI D., Hrvatske kune zadruge I., Zagreb, 1989., str. 29.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  KARAMAN I., Industrijalizacija graanske Hrvatske 1800.-1941., Zagreb, 1991., str. 10.  PAVLI EVI D., Hrvatske kune zadruge I., Zagreb, 1989., str. 125.  Isto, str. 125.  KARAMAN I., Industrijalizacija graanske Hrvatske 1800.-1941., Zagreb, 1991., str. 51.  PAVLI EVI D., Hrvatske kune zadruge I., Zagreb, 1989., str. 125.  Isto, str. 127.  Isto, str. 83-85.  Banek u svojem tekstu koristi termin  udruga , ato je istozna ica rije i  zadruga .  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  PAVLI EVI D., Hrvatske kune zadruge I., Zagreb, 1989., str. 85.  Isto, str. 85.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  PAVLI EVI D.Hrvatske kune zadruge I., Zagreb, 1989., str. 85.  LE EK S., Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918.-1941., Zagreb, 2003., str. 311.  Status animarum ~upe Remete.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  KARBI D., LADI Z., Kretanje i struktura stanovniatva u naseljima Zagreba koga Gradeca do 1857. godine, Zagreba ki Gradec 1242.-1850., Zagreb, 1994., str. 264-265.  Zagreba ki leksikon, knjiga II., Zagreb, 2006., str. 58.  Isto, str. 58.  LASZOWSKI E., Stari i novi Zagreb, Zagreb, 1925., str. 202.  Isto, str. 202.  KLAI V., Zagreb 1910-1913, Zagreb, 1913., str. 10.  HORVAT R., Proalost grada Zagreba, Zagreb, 1992, str. 68.  Izvjeae gradskoga poglavarstva o sveoboj upravi Zagreba 1896. godine, Zagreb, 1897., str. 25.  Isto, str. 163.  Isto, str. 26.  AGZ, Dr~avna mjeaovita pu ka akola Gra ani-Zagreb, Opi spisi 1921-1929, kutija br. 183. AGZ, Zapisnici sjednica Mjesnog akolskog odbora, Spisi prema urud~benom-20072, kutija br. 2.  Ljetopis akole Gra ani, str. 1.  Isto, str. 2.  Spomenica HSPD-a  Podgorac (1907-1957), Gra ani, 1957., str. 48.  Isto, str. 48.  Isto, str. 47.  Ljetopis...str. 2.  Isto, str. 2.  Virilist- osoba koja sama u predstavni kom tijelu ima jedan glas nasuprot nekim skupinama u kojima viae zastupnika takoer ima samo jedan glas.  Ljetopis...str. 2.  AGZ, Zapisnici sjednica Mjesnog akolskog odbora, Spisi prema urud~benom - 20072, kutija br. 2.  Ljetopis...str. 2.  Isto, str. 3.  AGZ, Dr~avna mjeaovita pu ka akola Gra ani-Zagreb, Opi spisi 1921-1929, kutija br. 183.  AGZ, Zapisnici sjednica Mjesnog akolskog odbora, Spisi prema urud~benom - 20072, kutija br. 2.  Spomenica HSPD-a  Podgorac (1907-1957), Gra ani, 1957, str. 48.  Ljetopis...str. 12.  Isto, str. 6.  Isto, str. 7.  Isto, str. 10.  Isto, str. 11.  Isto, str. 13.  Isto, str. 17.  Isto, str. 20.  Isto, str. 23.  Isto, str. 24., `krlet (aarlah) e tokom cijele prve polovice XX. stoljea harati Gra anima, nanosei zna ajne demografske gubitke.  Isto, str. 26.  Isto, str. 28.  Isto, str. 29.  Isto, str. 30.  Isto, str. 31.  Isto, str. 39.  Isto, str. 45.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1930)  Ljetopis... str. 46.  AGZ, Dr~avna mjeaovita pu ka akola Gra ani - Zagreb, Opi spisi 1921-1929, kutija br. 183.  AGZ, Isto.  AGZ, Isto.  Ljetopis...str. 48.  Isto, str. 48.  Isto, str. 48.  Isto, str. 49.  Isto, str. 51.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929).  Ljetopis...str. 51.  Spomenica HSPD-a  Podgorac (1907-1957), Gra ani, 1957., str. 52.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929).  Ljetopis...str. 53.  Isto, str. 57.  Isto, str. 57-58.  Isto, str. 60.  Isto, str. 63.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Ljetopis... str. 66.  Isto, str. 67.  Isto, str. 69.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 10.  Ljetopis... str. 70.  100. godina akole u Gra anima, Zagreb, 2005., str. 17.  Ljetopis... str. 74-75.  Isto, str. 82.  Isto, str. 84.  Isto, str. 87.  Isto, str. 87.  Isto, str. 89-90.  Isto, str. 91.  Isto, str. 93.  Isto, str. 93.  Isto, str. 94-95.  Isto, str. 95.  Isto, str. 95.  Isto, str. 96.  Isto, str. 96.  Isto, str. 96.  KO`UTI I., 49 mjeseci Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb, 1997., str. 200.  Ljetopis...str. 98.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 5.  Ljetopis...str. 96.  Isto, str. 96.  Isto, str. 100.  AGZ, Zapisnici sjednica Mjesnog akolskog odbora, Spisi prema urud~benom - 20072, Kutija br. 2.  AGZ, Isto.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 128.  Ljetopis...str. 101.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006., br. 168., str. 40.  Isto, str. 41.  Ljetopis...str. 102.  Isto, str. 102.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006., br. 168., str. 41.  Ljetopis...str. 106.  Isto, str. 106.  Isto, str. 108-109.  Isto, str. 112.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 165.  Ljetopis...str. 112.  Isto, str. 113.  Isto, str. 113.  Isto, str. 114.  Isto, str. 129  Isto, str. 130.  U vrijeme pisanja ove knjige osnovana su dva nova druatva u Gra anima, oba djeluju u novoureenim prostorijama stare akole. Prvo je osnovano `portsko druatvo Gra ani koje vode Zvonimir `tefanac i Zdravko uk. Druatvo je podijeljeno na viae sekcija, a pod njegovim se okriljem odr~ao i tradicionalni malonogometni turnir  Miholje godine 2006. Takoer, druatvo je zaslu~no za postavljanje reflektora na malonogometnom igraliatu i ureenje okoliaa. Ubrzo nakon aportskog druatva osnovana je i Udruga za o uvanje Gra ana kojoj je na elu Mario `elendi i Ivica Pavlovi, a u ijem se sklopu nalaze radionice za djecu i projekti za o uvanje etnografske baatine Gra ana.  Ljetopis...str. 62.  Isto, str. 62.  Isto, str. 67.  Isto, str. 32.  Isto, str. 72.  Isto, str. 38.  Isto, str. 80.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 57.  PERI I., Osnovno,srednje i visoko akolstvo u banskoj Hrvatskoj, Povijest Hrvata-od kraja XV. stoljea do kraja Prvog Svjetskog rata, knjiga II., Zagreb, 2005., str. 637.  Svi navedeni podaci o HSPD  Podgorac , osim posebno ozna enih biljeakom, preuzeti su iz spomenice-  Podgorac 1907-1997, Zagreb-Gra ani, 1997.  Spomenica HKUD  Prigorec 1923-1993, Zagreb, 1993.  HORVAT R., Hrvatska na mu iliatu, Zagreb, 1992., str. 151.  CERIBA`I. N., Hrvatsko, selja ko, starinsko i domae, Zagreb, 2003., str. 35-36.  Ljetopis...str. 34.  Isto., str. 37.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Prvim lanom Vidovdanskog ustava utvren joj je naziv  Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca .  JAREB J., Pola stoljea hrvatske politike, Zagreb, 1995., str. 23.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  Isto.  Isto.  Ljetopis...str. 46.  Isto, str. 46.  Stranka se od 1904. godine nazivala  Hrvatska pu ka selja ka stranka , potom je promijenila ime u  Hrvatska republikanska selja ka stranka , da bi 1925. godine promijenila naziv u  Hrvatska selja ka stranka , pod kojim je imenom poznata i danas.  KOS.S., Tri nezaboravne uspomene sa pohoda Stjepana Radia u Gra ane, Uspomene i sjeanja na vou i u itelja, Zagreb, 1929., str. 69.  Isto, str. 69.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  KOS S., tri nezaboravne uspomene sa pohoda Stjepana Radia u Gra ane, Uspomene i sjeanja na vou i u itelja, Zagreb, 1929., str. 69.  Pjesmu  Volga,Volga treba gledati u svijetlu onovremenog pribli~avanja Stjepana Radia sovjetskoj Rusiji i njegovom osloncu na sveslavensko bratstvo.  KOS.S., Tri nezaboravne uspomene sa pohoda Stjepana Radia u Gra ane, Uspomene i sjeanja na vou i u itelja, Zagreb, 1929., str. 69.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  KOS S. Tri nezaboravne uspomene sa pohoda Stjepana Radia u Gra ane, Uspomene i sjeanja na vou i u itelja, Zagreb, 1929., str. 69-70.  Isto, str. 70.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Ljetopis...str. 71-74.  Isto, str. 76.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  Tajni ka knjiga Omladine HSS-a u Gra anima, zapisnik sjednice od 1. kolovoza 1927. godine.  Isto, zapisnik sjednice od 10.rujna 1927.godine.  Uredbom koju je donio kralj Aleksandar Karaorevi, u lipnju 1922. godine, kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca podijeljena je na 33. oblasti.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  HORVAT R., Hrvatska na mu iliatu, Zagreb, 1992., str. 329.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  HORVAT R., Hrvatska na mu iliatu, Zagreb, 1992., str. 351.  Isto., str. 354.  Isto., str. 355.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  Isto.  Isto.  Tajni ka knjiga Omladine HSS  a u Gra anima, zapisnik sjednice od 8.prosinca 1927.godine.  Isto, zapisnik sjednice od 21.o~ujka 1928.godine.  Isto, zapisnik sjednice od 20.lipnja 1928.godine.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Tajni ka knjiga Omladine HSS  a u Gra anima, zapisnik sjednice od 27.lipnja 1928.godine.  Iako nije dopustio zvonjavu na dan atentata, remetski je ~upnik odslu~io svetu misu zaduanicu za preminule hrvatske zastupnike.   Uspomene i sjeanja na vou i u itelja , Zagreb, 1929, str. 34.  MATKOVI H., Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb, 1999, str. 212.  Tajni ka knjiga Omladine HSS-a u Gra anima, zapisnik sjednice od 8. kolovoza 1928. godine.  Isto, zapisnik sjednice od 10. kolovoza 1928. godine.  Isto.  Isto, zapisnik sjednice od 5. rujna 1928. godine.  Isto, zapisnik sjednice od 8. rujna. 1928. godine   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006, br. 166., str. 38.  Tajni ka knjiga Omladine HSS-a u Gra anima, zapisnik sjednice od 5. rujna 1928. godine.  Isto, zapisnik sjednice od 31. listopada 1928. godine.  MATKOVI H., Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb, 1999, str. 284.  Isto, str. 296.  Godine 1933. Vladko Ma ek ponovno je optu~en, a nakon toga i osuen na zatvorsku kaznu od tri godine.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 32.  MATKOVI H., Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb, 1999, str. 347.  Tajni ka knjiga Omladine HSS-a u Gra anima, zapisnik sjednice od 31. studenog. 1928. godine.  "Selja ka sloga" (Glasilo Selja ke sloge), Zagreb, 1926, br. 5/8., str. 123.  MATKOVI H., Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb, 1999, str. 348.  Po uzoru na selja ku zaatitu, kasnije se osniva i "Hrvatska graanska zaatita".  Spomenica ~upa Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 45.  Isto., str. 92.  Isto., str. 111.  Ljetopis...str. 93-94.  Stanko Bani (1912 - 2006), politi ki je djelovao ve u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Bio je aktivan lan Hrvatske selja ke stranke i njenog ogranka Selja ke sloge. Iako u tim organizacijama nije imao zna ajnije i istaknutije uloge u Gra anima je slovio za ovjeka bliskog politici. Ubrzo nakon stvaranja Nezavisne Dr~ave Hrvatske, kao i dobar dio desnog krila HSS  a priaao je re~imu i radio na njegovoj uspostavi. Iako je podr~avao mladu hrvatsku dr~avu, bio je pomirljiv prema simpatizerima komunista te je ak tolerirao njihovu prisutnost u Gra anima. Zbog toga ato se radilo o nekolicini domaih komunista, nije ~elio raditi na njihovom uniatenju ato bi zasigurno dovelo do unutraanjih sukoba u selu, ali i nepotrebnog krvoprolia, jer gra anski komunisti za vrijeme rata nisu bili vojno aktivni. Suprotstavio se domaim ustaaama iz Gra ana koji su ih ~eljeli ukloniti. Budui su gra anski ustaae i njihovi simpatizeri bili neusporedivo brojniji u odnosu na komuniste, njegov je autoritet i pomirljiva politika spasila ~ivot nekolicini gra anskih ljevi ara. Unato  tome, u svibnju 1945. odlu io je emigrirati. Prilikom odlaska bio je uvjeren u brz povratak i vojnu pobjedu hrvatskih oru~anih snaga. Kako do toga nije doalo uputio se brodom u Argentinu, gdje je ostvario uspjeanu poslovnu karijeru otvorivai tvornicu vune. Nakon stvaranja samostalne hrvatske dr~ave po etkom devedesetih godina vratio se u rodne Gra ane, gdje je do smrti djelovao u druatvenom ~ivotu. Proglaaen je treim za asnim predsjednikom HSPD  a Podgorac.  U PTS su primani mladii od 18 do 24 godine starosti, a jedinica je slovila za elitnu ustaaku postrojbu.  MARU`I M., }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu-svibanj 1945., Zagreb, 2001, str. 301.  "Politi ki zatvorenik", Zagreb, 2006., br. 168, str. 41.  ANI N., Njema ka vojska u Hrvatskoj 1941  1945., Zagreb, 2002., str. 136.  MARU`I M., }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu-svibanj 1945., Zagreb, 2001, str. 141.  LENGEL  KRIZMAN N., Zagreb u Narodnooslobodila koj borbi, Zagreb, 1980., str. 254.  Status animarum ~upe Remete, knjiga I.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II., str. 130.  Ljetopis...str. 98.  Isto, str. 98.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II., str. 125  126.  Isto., str. 134.  KO`UTI I., 49 mjeseci Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb, 1997., str. 494.  Isto.  Ljetopis... str. 99.  Isto, str. 99.  KO`UTI I., 49 mjeseci Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb, 1997., str. 494.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 6.  Ljetopis...str. 100.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 136.  Zra ni napadi anglo  ameri kih zrakoplova na Zagreb slabo su istra~eni dio hrvatske povijesti, a radilo se o estim i bezobzirnim napadima, koji su uzrokovali velike ljudske i materijalne ~rtve. U jugoslavenskoj historiografiji bili su sustavno preauivani, a o njima nije objavljen ni jedan znanstveni rad.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 140.  Isto., str. 140.  SAGRAK D., Zagreb 1941  1945., Zagreb, 1995., str. 162.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 142.  Isto., str. 140.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 147.  Isto., str. 149.  Isto., str. 149.  KO`UTI I., Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, II. dio, Zagreb, 1994., str. 313  314.  Isto., str. 313.  Ljetopis...str. 102.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga I., str. 20.  Poslijednju veliku bitku na teritoriju Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Hrvatske je vojska protiv Jugoslavenske armije vodila na podru ju Od~aka u Bosanskoj posavini. Budui da je taj teritorij danas u sklopu Bosne i Hercegovine, Gra anska bitka u svibnju 1945. godine ulazi u povijest kao poslijednja velika bitka izmeu Hrvatske i Jugoslavenske vojske na teritoriju danaanje Republike Hrvatske.  Ljetopis...str. 102.  KO`UTI. I., Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, II. dio, Zagreb, 1994., str. 322.  MARU`I M., }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu-svibanj 1945, Zagreb, 2001, str. 128.  Ljetopis...str. 102.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006., br. 166., str. 38-40.  Ljetopis...str. 102.  MARU`I M., }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu-svibanj 1945, Zagreb, 2001, str. 152.  Isto, str. 148.  KO}UL S., Stradanja u Zagreba koj nadbiskupiji za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraa, Zagreb, 2004, str. 291.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006, br. 166., str. 39.  Ljetopis...str. 102.  Isto, str. 103-104.  Izvjeataj o radu na pokapanju ljeaina i strvina na teritoriju  Mjesnog Narodno Oslobodila kog Odbora u Gra anima.   Ve ernji list , Zagreb, 24.VII., 1990., str. 6.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006, br. 166., str. 39.  Ljetopis...str. 103-104.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 152.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 20.  LENGEL  KRIZMAN N., Zagreb u narodnooslobodila koj borbi, Zagreb, 1980., str. 282.  `IBL I., Ratni dnevnik, Zagreb, 1960., str. 431.  Izvjeataj generalataba Jugoslavenske armije za 8. svibanj 1945. godine.  Ljetopis...str. 105.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Kao ato je ve re eno njema ke jedinice iskazale su nedisciplinu tek na samom kraju rata, prigodom povla enja. Radilo se o propadnicima 181. divizije.  MARU`I M., }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu - svibanj 1945., Zagreb, 2001., str. 180-181.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006, br. 166., str. 40.  MARU`I M., }rtve komunisti kih zlodjela u Zagrebu - svibanj 1945., Zagreb, 2001., str. 178.   Ve ernji list , Zagreb, 24. VII., 1990., str. 6.  Izvjeataj o radu na pokapanju ljeaina i strvina na teritoriju  Mjesnog Narodno Oslobodila kog Odbora u Gra anima.  Ljetopis...str. 103.  SE EN J., Gra ani - povjesna dogaanja-neobjavljena graa, Zagreb, 1998., str. 7.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006., br. 166., str. 40.   Ve ernji list , Zagreb, 1990., 24. VII., 1990., str. 6.  Izvjeataj o radu na pokapanju ljeaina i strvina na teritoriju  Mjesnog Narodno Oslobodila kog Odbora u Gra anima.  Isto.   Ve ernji list , Zagreb, 24. VII. 1990., str. 6.  Isto, Zagreb, 8. IX. 2007., str. 8.   Vjesnik , Zagreb, 13. V. 1945.   Politika , Beograd, 12. V. 1945.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 1995., br. 43, str. 15-16.   Nalog komande mjesta u Zagrebu - dokument je datiran na 26. svibanj 1945, a obavijest je stigla putem telefona.   Ve ernji list , Zagreb, 24., VII., 1990, str. 6.   Politi ki zatvorenik , Zagreb, 2006., br. 166., str. 40.   Ve ernji list , Zagreb, 24.VII., str. 6.  Za razliku od drugih svjedoka koji pogubljenja ve~u islju ivo za 1945. godinu, gospodin Rudolf `elendi kazuje da su se ona u manjem opsegu dogaala i 1946. godine.   Mjestni Narodno Oslobodila ki Odbor - Potvrda o radu - 31. V., 1945.  Izvjeataj o radu na pokapanju ljeaina i strvina na teritoriju  Mjesnog Narodno Oslobodila kog Odbora u Gra anima.  Izvjeataj o radu na iaenju terena kao i na rasku~ivanju istog.  Isto.  PRCELA J.I., }IVI D., Hrvatski holokaust- Dokumenti i svjedo enja o poratnim pokoljima u Jugoslaviji, Zagreb, 2001., str. 453. u navedenom djelu Jovanievu je naredbu svjedo io i citirao pre~ivjeli hrvatski domobran Stjepan `oatari.  JUR EVI J., Bleiburg., Zagreb, 2005., str. 269.  Dana 21. svibnja. 1995. u Gra anima je odr~ana komemoracija za hrvatske ~rtve iz svibnja 1945. godine. Tom je prigodom slu~ena koncelebrirana Sveta misa i postavljena spomen plo a. Koncelebriranu Svetu misu ispred mnoatva Gra anaca predvodio je dr. Stjepan Ko~ul. Na misi je pjevao zbor HSPD-a  Podgorac , a poticaj je dao Stanko Bani. Tom je prilikom postavljena spomen plo a i kri~ u spomen na poginule. Novim projektom sljemenske ~i are, ija bi prva postaja trebala biti izgraena na Dolju u planu je i izgradnja spomenika hrvatskim ~rtvama iz 1945. godine.   Kri~ari - ostaci hrvatskih vojnih jedinica na teritoriju nekadaanje Nezavisne Dr~ave Hrvatske, koji su vojno djelovali protiv komunisti kih organa vlasti. Svoj su vrhunac do~ivjeli neposredno nakon rata. Pedesetih godina im zbog djelovanja OZN-e brojnost po inje opadati, te do po etka aezdesetih potpuno nestaju.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 301.  Isto., str. 192. Spomenica HSPD-a  Podgorac (1907-1997), Gra ani, 1997., str. 50.  Isto, str. 49.  SE EN J., Gra ani - povjesna dogaanja-neobjavljena graa, Zagreb, 1998., str. 4.  TIMET T., Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godine, Zagreb, 1961., str. 15.  `OBOTA V., Zagreba ki elektri ni tramvaj 1891-1996., Zagreb, 1996., str. 23.  Isto, str. 26.  Ljetopis...str. 113.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Isto.  Spomenica HSPD  Podgorac (1907-1992), Gra ani, 1992, str. 12.  Spomenica HSPD  Podgorac (1907-1997), Gra ani, 1997, str. 36.  Isto, str. 50.  Isto, str. 43.  Spomenica HSPD  a Podgorac (1907  1957), Zagreb  Gra ani, 1957., str. 47.  Radiev sabor 1927  1928., zapisnici Oblasne skupatine Zagreba ke oblasti, Zagreb, 1993., str. 170.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 33.  Gra anski seljaci ipak nisu u velikoj mjeri koristili autobus, jer su atedili novac, kojim su trebali platiti voznu kartu. U to su vrijeme, osobito oni siromaaniji pazili na svaki dinar te su radije pjeaa ili u nekoliko kilometara udaljeni Zagreb. Zbog toga je autobusna linija viae slu~ila zagreba kim izletnicima.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II (1930  1963), str. 55.  Isto.  Isto.  Zagreba ki leksikon  svezak drugi, Zagreb, 2006., str. 487.  Isto., str. 590.  `OBOTA V., Zagreba ki elektri ni tramvaj 1891-1996., Zagreb, 1996., str. 71.  Zagreba ki leksikon  svezak drugi, Zagreb, 2006., str. 590  591.  90. godina Pu ke alole u Gra anima 1904  1994, Zagreb, 1994, str. 8.  TROPAN LJ., Odnos prema potoku Medvea aku, Potok u srcu Zagreba, Zagreb, 2005., str. 74.  Zagreba ki leksikon  svezak prvi, Zagreb, 2006., str. 62.  Isto.  Stariji Gra anci za osobu obu enu u Prigorsku noanju ka~u da je bila obu ena  v naakem .  GAVAZZI M., Baatina hrvatskoga sela, Zagreb, 1991, str. 88.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 81.  TKAL I V., Selja ke noanje u podru ju Zagreba ke gore, Zagreb, 1925, str. 139.  Isto, str. 139.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I., (1890  1929)  `ESTAN I., Obrti u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 186.  Isto, str. 186.  LE EK S., Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918-1941., Zagreb, 2003., str. 299.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 101.  Isto., str. 133.  LE EK S. Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918  1941., Zagreb, 2003., str. 289.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994. GJETVAJ N., Naselja i narodno graditeljstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988, str. 56.  Isto, str. 56.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  Isto.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 132.  GJETVAJ N., Naselja i narodno graditeljstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 51.  Isto, str. 185.  Isto, str. 185.  LE EK S., Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918-1941., Zagreb, 2003, str. 493.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  Ljetopis...str. 36.  Isto.  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  RANDI-BARLEK M., Prehrana u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb 1988., str.386.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963)., str. 11.  Isto., str. 11.  `IMON I-BOBETKO Z., Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj II., izbor iz grae, Zagreb, 2000, str.484.  Isto, str. 485.  BI ANI R., Kako ~ivi narod, knjiga druga, Zagreb, 1936., str. 10.  TIMET T., Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godine, Zagreb, 1961, str. 16.  BA`I K., Socijalna topografija Zagreba- Dihtomija grada i suburbija, Sociologija sela, godina XXXII., broj , Zagreb, 1994, str. 32.  Isto, str. 34-35.  LE EK S., Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918-1941., Zagreb, 2003., str. 60.  AKOVI B., Gospodarstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str.74.  LE EK S., Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918-1941., Zagreb, 2003., str. 62.  AKOVI B., Gospodarstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 86.  Isto, str. 60.  Isto, str. 64.  LJUBLJANOVI S., Zagreba ka vinogorja u 15. i 16. stoljeu, Zagreb, 1998., str. 97.  Isto.  Du~nost vinskoga lukna po  visit. can ~upe `estine 1810. godine.  LE EK S., Selja ka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918-1941., Zagreb, 2003., str. 62., Filoksera-trsna ua koja napada nadzemne i podzemne dijelove vinove loze.  Isto, str. 63.  NADVORNIK Z., Zagreba ki stol, Zagreb, 2003., str. 59.  Isto., str. 61.  Zahvaljujem Vinku Kosu koji mi je ustupio bilje~nicu s gra anskim obi ajima vezanima uz berbu i Martinje. Bilje~nicu je prije viae od pedeset godina ispisao njegov djed Marko Kos, a u njoj su sadr~ane gra anske vinske pjesme i obred vezan uz proslavu Martinja.  Ljetopis, str. 58.  FRLAN D., Transport u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 156.  Isto, str. 153.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Spomenica HSPD-a  Podgorac (1907-1957), Gra ani, 1957., str. 47.  TKAL I I K., O staroj zagreba koj trgovini i obrtima, Zagreb, 1999., str. 11.  Ljetopis...str. 47.  Ljetopis...str. 62.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 17.  Ljetopis...str. 63., Bugari-Bugarski seljaci naseljeni u Zagrebu izmeu dva svjetska rata, specijalizirani za uzgoj i prodaju povra.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 21.  Isto., str. 114.  Isto., str. 115.  "Prva izlo~ba Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonska 1864. godine", Zagreb, 1864., str. 160-188.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 88.  DOBRONI L., Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991., str. 198.  MARKOVI M., Stari Zagrep ani  }ivot na podru ju Zagreba od prapovijesti do 19. stoljea, Zagreb, 2005, str. 80.  Radiev sabor 1927-1928, Zapisnici Oblasne skupatine Zagreba ke oblasti, Zagreb, 1993, str.180-182.  Spomenica privrede i pokreta mesarskih i kobasi arskih obrtnika u Zagrebu 1815-1932, Zagreb, 1932., str.25.  Isto, str. 17.  Isto, str. 17.  Isto, str. 29.  ECKHEL N., Tekstilno rukotvorstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str.218.  `ESTAN I., Obrti u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 172.  Isto, str. 184.  Isto, str. 176.  LISAC A. LJ., Pekarstvo i mlinarstvo Zagreba, Zagreb, bez godine izdanja, str. 269.  `ESTAN I., Obrti u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 180.  `ELENDI V., Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kalendar, Zagreb, 1983., str. 182.  183., Budui je o mlinovima na potoku Bliznecu lanak pokojnog Vlade `elendia jedini relevantan rad, ovdje je veina podataka preneaena iz njega. Na~alost, drugih izvora podataka nema.  DOBRONI L., Periferija Zagreba u XIX. stoljeu Zagreb, 1960., str. 288.  HDA, Glavna knjiga za gospodarstvo vlastelinstva `estine godine 1896., Knjiga zakupnina.  LISAC A. LJ., Pekarstvo i mlinarstvo Zagreba, Zagreb, bez godine izdanja, str. 275.  Isto, str. 275.  Isto, str. 275.  HDA, Glavna knjiga za gospodarstvo vlastelinstva `estine godine 1896., Knjiga zakupnina.  Ljetopis...str. 47.  "Ilustrovani list Kulisa", Zagreb, 1935., br. 13, str. 4-5.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 87.  MIL EC Z., Pjeaak u Zagrebu, Zagreb, 1988., str. 26. "Narodni list", Zagreb, 30. IV., 1958., str. 3.  Isto, 23. IV., 1959., str. 5.   Mihael , Glasilo ~upe Sv. Mihaela - Gra ani, godina XXIII., br. 3, str. 26,., 2006.  Isto.  Danas brigu o zvonjenju vodi Jelena Branka Pravdi ro. Bani.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 6.   Mihael , Glasilo ~upe Sv. Mihaela  Gra ani, godina XXIII., br. 3., str. 26., 2006  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 243.  Isto., str. 283.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942-1963), str. 5.  Isto., str. 19.  Isto., str. 31.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964-1988), str. 40.  Isto., str. 55.  Isto., str. 65.   Mihael  Glasilo ~upe Sv. Mihaela  Gra ani, godina XXIII., br. 4., 2006., str. 8.  Isto., str. 8.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 31.  Isto., str. 6.  Isto., str. 13.  Isto., str. 20.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988), str. 67.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 48.  Isto., str 82  83.  Isto., str. 127.  Isto., str. 194.  Isto., str. 223.  Isto., str. 6.  Isto., str. 12.  Isto., str. 49.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 191.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 102.  Isto., str. 131.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 318.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 174.  Isto., str. 199.  Isto., str. 199.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 78.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 4.  Isto., str. 124.  Isto., str. 8.  Isto., str. 46.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 6.  Isto., str. 132.  Isto., str. 132.  Isto., str. 132.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 9.  Isto., str. 51.  Isto., str. 62.  Isto., str. 106.  Isto., str. 122  123.  Isto., str. 211  212.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988), str. 7.  Mihael  Glasilo ~upe sv. Mihaela  Gra ani, godina XXIII., br. 2., 2006., str. 24.  Isto., str. 23.  Isto., str. 25.  Isto., str. 27.  Isto., str. 26.  Isto., str. 22.  Mihael  Glasilo ~upe Sv. Mihaela  Gra ani, godina XXIII., broj 3., 2006., str. 21.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga I (1942  1963), str. 231.  Zapis o starim gra anskim vinskim obi ajima, danas uva Vinko Kos, unuk zapisiva a Marka Kosa.  Iako mi je Opelavanje kao stari gra anski obi aj bilo poznato, zahvaljujem gospodinu Mirku Baneku, koji mi je potvrdio njegovo postojanje i nestanak. Zanimljivo je da se kao obi aj najdu~e sa uvalo u obli~njem Markuaevcu, sve do po etka osamdesetih godina proalog stoljea.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 112.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 14.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 183.  Isto., str. 348.  MARKOVI M., Zagreba ke starine  prilozi poznavanju proalosti grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 72  73.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 62.  Gra ansku se kapelu (crkvu) esto naziva kapelom svetog Mihaela, a u posljednje vrijeme i kapelom svetog Mihovila. No, oba su naziva kriva. Naime, gra anska se ~upa doista zove ~upa svetog Mihaela, po svojem svecu zaatitniku, ato je ispravan naziv i standard hrvatskog knji~evnog jezika. No naziv kapele oduvijek je bio  Kapela svetog Mihalja. Stari su je Gra anci oduvijek poznavali pod tim imenom. Oni su uvijek iali Mihalju ili su bili pri Mihalju, nikada Mihaelu ili Mihovilu. To su za njih bile strane i nepoznate rije i. Osim toga i pre asni Janko Barle, ugledni povjesni ar, u svom djelu  Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, iz 1914. godine, gra ansku kapelu naziva Kapelom svetog Mihalja. Samo je u naslovu naziva kapelom svetog Mihaela, ali je u cijelom daljnjem tekstu spominje pod imenom Mihalj. Takoer, remetski ~upnik, vele asni Leopold Rusan, kapelu naziva imenom svetog Mihalja. Razglednica sa fotografijom gra anske kapele, iz 1935. godine, nosi naslov  Crkva sv. Mihalja. Dolaskom fratara treoredaca na Ksaver kapela se po inje nazivati imenom svetog Mihaela ili Mihovila, a sve eae i svetog Mihajla. Po svemu sudei franjevci koji su pridoali sa Jadrana i uglavnom su bili ju~njaci, nikada se nisu susreli sa rije ju Mihalj, pa su po eli pisati po ju~nja ki, Mihovil. Osim toga, po eli su kapelu voditi pod imenom svetog Mihajla, greakom zamjenjujui mjesta slovima j i l. Danas mnogi ine greaku i crkvu svetog Mihalja, ponekad slu ajno, ponekad namjerno nazivaju crkvom svetog Mihaela ili Mihovila. No, ti nazivi nemaju nikakove osnove, niti povjesne, niti etnograske, a joa manje tradicijske. Jer ulica koja vodi od Gra anske ceste do crkve svetog Mihalja, naziva se Gra anski Mihaljevac, okretiate tramvaja naziva se Mihaljevac, gra ansko proatenje poznato je pod nazivom Miholje, prema tome nema razloga da naaa starodrevna crkva ne nosi naziv svetog Mihalja. To je stari naziv, kojim su je nazivali naai stari stoljeima prije nas. uvajmo to ime i budimo ponosni na njega. U suprotnom izgubit emo dio svog identiteta, a Gra anski Mihaljevac e nam u budunosti mo~da postati Mihovilovac ili Mihajlovac, a naae Miholje - Mihajlovo. Kod pisanja ove biljeake sjetio sam se propovjedi vele asnog Vjenceslava Miheteca, koju je odr~ao na svetoj misi prigodom stote obljetnice Podgorca. Tada je istaknuo jednu re enicu: uvajte svojeg svetog Mihalja, uvajte tu rije  Mihalj. I doista, uvajmo tu rije , prenosimo je na naau djecu i sa uvajmo svoj gra anski i prigorski identitet.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Isto, str. 189.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 63.  BALOBAN J., }upa Sv. Marka u druatvenom, kulturnom i religioznom ~ivotu Gradeca, Zagreba ki Gradec 12421850, Zagreb, 1994., str. 135.  BARLE J., Remete-povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 63.  Navedeni podatak dokazuje da su Gra ani bili Grade ki posjed.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 66.  Isto, str. 66.  Isto., str. 66.  Isto, str. 67.  Isto, str. 67.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929),  lukno - crkveni porez u novcu ili proizvodima.  BARLE J., Remete- povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 68.  Isto, str. 69.  Isto, str. 58.  Ljetopis...str. 4.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929)  LASZOWSKI E., Stari i novi Zagreb, Zagreb, 1925., str. 70.  BARLE J., Remete - povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 39.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929)  Isto.  Isto.  Spomenica HSPD  a  Podgorac (1907  1997), Zagreb  Gra ani, 1997., str. 38.  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 69.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 69.  Isto, str. 69.  Leopold Rusan roen je 12. studenog 1881. godine u selu Karivaroau, ~upe sv. Jurja u Gornjoj Stubici. `kolovao se u Gornjoj Stubici i Zagrebu. Maturirao je u Donjogradskoj zagreba koj gimnaziji 1902. godine. Za sveenika je zareen 15. srpnja 1906. godine,a mladu sv. Misu slu~io je u svojoj rodnoj ~upi sedam dana kasnije. Slu~bovao je u Pakracu, Magjarevu, Zagrebu i Rasinji. Godine 1916. postavljen je za ~upnika u Remetama, gdje e slu~bovati do svoje smrti, 1963. godine i biti poslijednji ~upnik ne redovnik. Nakon njega ~upu preuzimaju oci karmeliani, koji je vode i danas. Leopold Rusan bio je osebujna i karizmati na osoba. Obrazovan, na itan i pozitivno drzak. Uvijek je govorio ono ato je i mislio, pa se na taj na in mnogima i zamjerio. No nikada nije odustajao od svojih principa i ponaaanja. Bio je strog prema svojim ~upljanima, osobito prema djeci i ~enama. Nije bila rijetkost da s propovijedaonice poimenice kritizira svoje ~upljane i njihov na in ~ivota. `toviae esto je znao prekinuti obred i napraviti reda u crkvi i oko nje. Poato je bio sveenik starog kova teako se mirio sa novotarijama i velikim druatvenim i gospodarskim promjenama, koje su pogodile ~upu baa u vrijeme njegovog slu~bovanja. U vrijeme njegova dolaska u ~upu, Remete, Gra ani, Dolje i ostala sela, bila su sela u pravom smislu te rije i. Bez ikakove infrastrukture i gotovo nikakovog utjecaja grada i gradskog na ina ~ivota. No s vremenom se sve po elo mijenjati; otvaranje niza gostionica, zapoaljavanje seljaka u gradu, osnivanje raznih druatava, davanje kino predstava, uvoenje vodovodne mre~e, elektri ne rasvjete, telefona, motorizacija stanovniatva i joa cijeli niz drugih promjena. Bio je to duh vremena s kojim se vele asni Rusan nije mirio. Osim ato je bio veliki sveenik i ~upnik, Leopold Rusan bio je i gorljiv Hrvat. Svoje je hrvatstvo usko vezao uz Katoli ku Crkvu, te ga bez nje nije ni mogao zamisliti. Uvijek je govorio:  Ostanimo Hrvati i katolici . S radoau je do ekao proglaaenje hrvatske dr~ave u travnju 1941. godine. Bio je prijatelj doglavnika i knji~evnika dr.Mile Budaka i roak jednog od vodeih ljudi ustaakog pokreta; Eriha Lisaka. Zbog svojeg hrvatstva i odlikovanja kojim ga je 1945. godine odlikovao poglavnik dr.Ante Paveli, komunisti su ga iste godine uhitili, te je esto pritvaran i pozivan na obavijesne razgovore. Unato  velikim pritiscima i podvalama nikada se nije pokorio i pristao na suradnju s komunisti kim vlastima. U njegovim zapisima nakon 1945. godine vidljiva je velika tuga i razo aranost u hrvatski narod, te njegov postupni otpad od vjere. Ateizmu, komunizmu i modernizaciji ~estoko se suprotstavljao, ali je od sredine pedesetih godina vidljivo njegovo mirenje sa situacijom i opom moralnom propaau hrvatskog naroda. Pred kraj svojega bogatog ~ivota imenovan je Za asnim kanonikom. Preminuo je u bolnici na Rebru, 2. kolovoza 1963. godine. Pokopan je idueg dana na groblju u Remetama. Pogreb je predvodio nadbiskup zagreba ki, dr.Franjo `eper, a na poslijednjoj strani spomenice zapisano je da:  ...takav pokop Remete nisu vidjele  Navedeni citati nalaze se u Spomenici I. (1890-1929) i Spomenici II. (1930-1963) remetske ~upe.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929), Ona strana  termin koji je Leopold Rusan koristio za Gra ane, Dolje, Zve aj i Bliznec, za razliku od Ova strana, koji je koristio za Remete i Bukovec.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929)  Isto.  Navedeni citati nalaze se u Spomenici ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929) i Spomenici ~upe Remete, knjiga II. (1930-1963)  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929)  Isto., Treba napomenuti da je kapela sv. Mihalja bila u vrlo loaem stanju, pa je Leopold Rusan zajedno sa aekutorima kapele, sam zapo eo obnovu 1922. godine.  Isto.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 96.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  Isto.  Isto.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930-1963), str. 45.  Isto.  Isto., str. 114.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890-1929)  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930-1963), str. 113., navedeni zapis datiran je na 13. rujan 1941. godine.  Isto., str. 125-127.  Isto., str. 130.  BLEKI V., }upa sv. Franje Ksaverskoga, Svetiate sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, 1998., str. 125.  Isto, str. 127.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930-1963), str. 135.  Isto., str. 139.  BLEKI V., }upa sv. franje Ksaverskoga, Svetiate sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, 1998., str. 127.  Navedeni citati nalaze se u Spomenici ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963) i Spomenici ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988).  Pri tome treba istaknuti injenicu, da su sela Dolje, Zve aj i Bliznec i nadalje ostala va~an imbenik remetske ~upe.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 14.  Isto., str. 14.  Isto., str. 14.  NAGY B., Hrvatsko kri~arstvo, Zagreb, 1995., str. 107.  Godine 1932. Gra anci su podnijeli molbu za u lanjenje u  Hrvatsko kri~arstvo . Organizacija je u Gra anima slu~beno osnovana 30. travnja 1933. godine. Svaki lan organizacije plaao je mjese no 1. dinar, a sav je novac bio namijenjen lanovima u nevolji. Svoje priloge davali su i ostali Gra anci, pa je tako u listopadu 1944. godine cijelo selo prikupilo 5180. kuna i doniralo ga kri~arima. Osim toga kri~ari su se bavili i kulturnim radom organzirajui razne predstave i priredbe. Prvu predstavu pod nazivom  Izdajica dala je sekcija  Hrvatski katoli ki mu~evi 30. lipnja 1935 godine. O samoj priredbi govorili su Tomo Bani i Mirko Kos, a pjevao je Stanko Bani.  BLEKI V., }upa sv. Franje Ksaverskoga, Svetiate sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb, 1998., str. 127.  KO}UL S., Stradanja u Zagreba koj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraa, Zagreb, 2004., str.291.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 58.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 193.  Isto, str. 313.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 239.  Isto., str. 44.  Isto., str. 45.  Isto., str. 49.  Isto., str. 51.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 181.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 62.  Isto., str. 70., 77.  Isto., str. 227.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988), str. 8.  Isto., str. 9.  Isto., str. 17.  Isto., str. 17.  Isto., str. 18.  Isto., str. 18.  Isto., str. 18.  Isto., str. 45.  Isto., str. 23  24.  Isto., str. 54.  Isto., str. 57.  Isto., str. 63.  Isto., str. 63.  Isto., str. 67.  Isto., str. 73.  Isto., str. 79.  Isto., str. 79.  Isto., str. 82.  Isto., str. 85.  Isto., str. 100.  Isto., str. 100.  Isto., str. 101.  Isto., str. 91.  Isto., str. 106.  Isto., str. 118.  Isto., str. 123.  Dekret o osnivanju ~upe Gra ani, br. 1320/1983.  Isto.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988), str. 133.   Mihael - Glasilo ~upe Sv. Mihaela - Gra ani, godina I., br. 1-2., 1983.  Uraulinke - najstariji ~enski u iteljski red u Crkvi, utemeljen 1535. godine od sv. Angele Merici.  Schematismus cleri almae diececesis Zagrabiensis pro anno 1853., Zagreb, 1853., str. 207.  Isto, str. 203.   Mihael , Glasilo ~upe Sv. Mihaela - Gra ani, godina XXIII., br. 3, 2006. Podaci o gra anskim sveenicima i redovnicama nalaze se u navedenom broju glasila  Mihael , te spomenicama remetske i ksaverske ~upe.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 45.  Isto., str. 45.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 10.  Spomenica ~upe Sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988), str. 44.  MARINI N., Pater Stanko Juraj Bani, Zagreb, 2005., str. 63.  Isto, str. 79.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 22.   Mihael - Glasilo ~upe sv. Mihaela - Gra ani, godina XXIII., br. 3, 2006. lanak pod naslovom - Zvona i zvonari naae crkve, objavila je Dubravka `elendi. Zahvaljujui njenoj upornosti na vidjelo su izaali neki malo poznati podaci o gra anskim zvonima. Veina podataka o gra anskim zvonima, osim onih ozna enih biljeakama preuzeti su iz gore spomenutog lanka.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  REPANI  BRAUN M., FIRST B., MASTER HGG a painter of monumental plasticity, Ljubljana , 2005.  Mihael  Glasilo ~upe Sv. Mihaela  Gra ani, godina XXIV., br. 1., 2007., str. 8  15.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 175.  Podatke o kapelici na Dolju kazivala je ura uran.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga I. (1942  1963), str. 108.  Isto., str. 108.  Isto., str. 108.  Podatke o kapelici Majke Bo~je s Isusom na kri~anju Gra ana i Gra eca kazivao je }eljko Puntijar.  Podatke o kapelici sv. Rafaela na na Trn evievom putu kazivao je Rudolf Merkaa.  Podatke o kapelici u dvoriatu obitelji Radi  Puntijar u ulici Gra ec kazivala je Jelica Se en.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 116.  Isto., str. 175.  Isto., str. 175.  Isto., str. 7.  Podatke o raspelu Pri Isusu u aumi iznad Lonja ine (Zden ec) kazivali su Jelica Se en i Mirko Banek.  Podatke o raspelu na urkovom putu kazivao je Ladislav Tomaainec.  Podaci o raspelu pri crkvi sv. Mihalja na Iscu pronaeni su u arhivu ~upe Gra ani.  Podatke o kipu Majke Bo~je na izvoru zdenca Pustodol kazivao je Josip Bani.  Podatke o kipu Majke Bo~je cepine ke (cepinaake) kazivali su Berislav Banek i Rudolf Puntijar.  Podatke o slici Majke Bo~je Pri Mariji u aumi kazivala je Jelica Se en.  `OJAT A., Zagreba ki kaj, Zagreb, 1988, str. 140.  Isto, str. 140.  Ljetopis... str. 122.  MARKOVI M., Stari Zagrep ani  }ivot na podru ju Zagreba od prapovijesti do 19. stoljea, Zagreb, 2005., str. 86.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 28.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (A  Bez), Zagreb, 2004., str. 224.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 132.  Status animarum ~upe Remete  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976. str. 19.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (A  Bez), Zagreb, 2004., str. 236.  URI M. N., Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 1991., str. 56.  Isto., str. 127.  `I`I F., Povijest Hrvata, Zagreb, 2004., str. 160  Isto., str. 160.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 279.  MARKOVI M., Descriptio Bosnae & Hercegovinae, Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima, Zagreb, 1998., str. 40  41.  Isto., str. 41.  Isto., str. 41.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  HDA.  Du~nost vinskoga lukna po visit. can ~upe `estine.  Status animarum ~upe Remete.  Spomenica ~upe sv. Franje Ksaverskog, knjiga II. (1964  1988), str. 76.  HDA  BANEK M., Kune udruge (zadruge) u Gra anima, Gra ani, 1994.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb,1976., str. 23.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 23.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (A  Bez), Zagreb, 2004., str. 236.  URI M. N., Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 1991., str. 59.  `I`I F., Povijest Hrvata, Zagreb, 2004., str. 212.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Sim  Tap), Zagreb, 2004., str. 298.  LJUBOVI E., Grbovi plemstva Gacke i Like, Rijeka, 2001., str. 37.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea., Zagreb, 1980., str. 215.  NOSI M., VIDINI M., Bosansko  Hercegova ka Hrvatska prezimena, Rijeka, 1999., str. 15.  LOVRENOVI I., Bosanski Hrvati, Zagreb, 2002., str. 90.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremenado sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 210.  BANEK M, Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 607.  Du~nost vinskog lukna po visit. can ~upe `estine 1810. godine.  HDA, Glavna knjiga za gospodarstvo vlastelinstva `estine, za godinu 1896., knjiga zakupnina.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 23.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (A  Bez), Zagreb, 2004., str. 236.  Isto., str. 236.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 42.  Isto.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 14.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 213.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskog lukna po visit. can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  }upa `estine  mala monografija ~upe, Zagreb, 1987., str. 34.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 36.  37.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (A  Bez), Zagreb, 2004., str. 288.  NOSI M., Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka, 1998., str. 176.  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 14.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  DOBRONI  L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 22.  23.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 92.  Isto.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea., zagreb, 1981., str. 210.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 44.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (A  Bez), Zagreb, 2004., str. 288.  NOSI M., Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka, 1998., str. 180.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Be~  Dog), Zagreb, 1994., str. 72.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 22.  23.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit. can ~upe `estine.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 469.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 64.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 86.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 22.  23.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., XLIX.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 80.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Be~  Dog), Zagreb, 2004., str. 115.  Isto., str. 123.  Rje nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a (Knjiga  eaula), (1880.  1979.).  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto., Kao autor mogu potvrditi ovaj podatak, jer je rije  o mojim izravnim precima, pradjedu i prabaki moje bake.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Nes  Per), Zagreb, 2004., str. 240.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  Isto.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Nes  Per), Zagreb, 2004., str. 240.  Isto, (Be~  Dog), str. 201.  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 14.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 14.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 212.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 15.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 22.  23.  Isto., str. 37.  40.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskog lukna po visit. can ~upe `estine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 15.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 102.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 102.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Be~  Dog), Zagreb, 2004., str. 201.  Isto., str. 248.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea., Zagreb, 1981., str. 210.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Be~  Dog), Zagreb, 2004., str. 248.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 416.  Du~nost vinskoga lukna po visit. can ~upe `estine 1810.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Spomenica HSPD  a Podgorac (1907.  1957.), Zagreb  Gra ani, 1957., str. 46.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Status animarun ~upe Remete.  }upa `estine  mala monografija ~upe, Zagreb, 1987., str. 35.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 119.  BOJNI I I., Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899.  Isto.  HDA., Conscriptiones dicarum, tomus I., str. 393.  Isto.  Ovaj podatak treba primiti s oprezom jer mu nije poznat izvor.  HERKOV Z., Povijest zagreba ke trgovine., Zagreb, 1987., str. 35.  DOBRONI L., Klasi na gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Zagreb, 2004., str. 147.  Isto.  Isto., str. 148.  BOJNI I I., Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899.  Du~nost vinskoga lukna po visit. can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Povjerenstvo za kontroliranje vina, Broj: 308 v. ~. ex 1912.  Popis obitelji ~upe Gra ani  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 108.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Doh  Gra), Zagreb, 2004., str. 11.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980., str. 398.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 346.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 37.  40.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a., str. 469., 577.  Isto., str. 545.  Isto., str. 608.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do XIX. stoljea., Zagreb, 1981., str. 214.  DOBRONI L., Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 1991., str. 198.  PREMERL N., Ulica potok (od 1913. Tkal ieva) i njezini vlasnici kua od kraja 18. stoljea do po etka 20. stoljea, Potok u srcu Zagreba, Zagreb, 2005., str. 107.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 135.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Doh  Gra), Zagreb, 2004., str. 11.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 318.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 166.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930.  1963.), str. 11.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  Rje nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a (avo  Isprekrajati), (1880.  1979.)  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 37.  40.  Isto.  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 189.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 209.  Du~nost vinskog lukna po visit. can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930.  1963.), str. 65.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SRH., Zagreb, 1976., str. 153., 189.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 316.  Status animarum ~upe Remete.  Du~nost vinskog lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SRH., Zagreb, 1976., str. 153., 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 22.  23.  Isto., str. 37.  40.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskog lukna po visit.can ~upe `estina 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 214.  DOBRONI L., Klasi na gimnazija u Zagrebu od 1607. godine do danas, Zagreb, 2004., str. 162.  Du~nost vinskog lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998/99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 201.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Gra  J), Zagreb, 2004., str. 14.  Vidi str 37.  38.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Gra  J), Zagreb, 2004., str. 60.  ARALICA T., ARALICA V., Hrvatski ratnici kroz stoljea, Zagreb, 1996., str. 108.  Isto.  Isto.  ADAM EK J., Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreg, 1980., str. 507.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 18.  Isto.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1987., str. 263.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 15.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 22.  23.  Isto., str. 37.  40.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., XLIX.  Isto., LIII.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Isto., str. 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskog lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 218.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Gra  J), Zagreb, 2004., str. 60.  Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea., Zagreb, 1981., str. 214.  Status animarum ~upe Remete  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SRH., Zagreb, 1976., str. 218.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Gra  J), Zagreb, 2004., str. 60.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 402.  Status animarum ~upe Remete  Isto.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Gra  J), Zagreb, 2004., str. 275.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 464.  MIJATOVI A., Ban Jela i, Zagreb, 1990., str. 15.  Hrvatska opa enciklopedija (Hu  Km), Zagreb, 2003., str. 330.  Isto.  MIJATOVI A., Ban Jela i, Zagreb, 1990., str. 15.  Isto.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 260.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Gra  J), Zagreb, 2004., str. 351.  Hrvatska opa enciklopedija (Hu  Km), Zagreb, 2003., str. 602.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  NOSI M., VIDINI M., Bosansko  hercegova ka hrvatska prezimena, Rijeka, 1999., str. 18.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 346.  Isto., str. 394.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 37.  40.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 288.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 80.  Rje nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a, (Kipak  Leken), (1880. -1979.), str. 27.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 102.  Rje nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a (Kipak  Leken), (1880.  1979.), str. 27.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 349.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., XLIX.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 37.  40.  Isto.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  `ELENDI V., Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kalendar, Zagreb, 1983., str. 183.  Isto.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, zagreb, 1976., str. 296.  Spomenica HSPD  a Podgorac (1907.  1957.), Zagreb  Gra ani, 1957., str. 16.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, zagreb, 1981., str. 214.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 214.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 318.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR. Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 318.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 214.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 352.  Isto.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 210.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 37.  40.  Isto.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Status animarum ~upe Remete.  Potrebno je naglasiti da za odreene osobe roene u XVIII. stoljeu ipak postoje podaci u knjizi Status animarum, ali je rije  o izimkama.  Status animarum ~upe Remete.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 224.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 22.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 376.  Isto., str. 394.  Isto., str. 473.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe aestine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  PREMERL N., Ulica Potok (od 1913. Tkal ieva) i njezini vlasnici kua od kraja 18. do po etka 20. stoljea, Potok u srcu Zagreba, Zagreb, 2005., str. 107.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 234.  Status animarum ~upe Remete.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 335.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 20.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje Gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., LIII.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upi `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 254.  Du~nost davaoca vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., 22.  23.  Isto., 37.  40.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje Gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., LIII.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 210.  Rje nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a (kipak  lekenek) (1880.  1979.), str. 980.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (K  Ln), Zagreb, 2004., str. 78.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  }upa `estine  mala monografija ~upe, Zagreb, 1987., str. 28.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 389.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 326.  Isto.  BARI EVI D., CVITANOVI ., LENTI I., }upa sv. `imuna i Jude Tadeja Markuaevec, Markuaevec, 1976., str. 5.  `ELENDI V., Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kalendar, Zagreb, 1983., str. 183.  Status animarum ~upe Remete.  `ELENDI V., Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kalendar, Zagreb, 1983., str. 183.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Lo  ner), Zagreb, 2004., str. 95.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 237.  Isto., str. 97  Status animarum ~upe Remete.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930.  1963.), str. 283.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 237.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 467.  469.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  DOBRONI L., Klasi na gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Zagreb, 2004., str. 169.  Isto., str. 195.  HERKOV Z., Povijest zagreba ke trgovine, Zagreb, 1987., str. 279.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Isto.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Lo  Ner), Zagreb, 2004., str. 163.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930.  1963.)  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a , str. 469.  Isto., str. 575.  Isto.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Lo  Ner), Zagreb, 2004., str. 163.  KRIVO`I S., Zagreb i njegovo stanovniatvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb, 1981., str. 214.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 22.  23.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Nes  Per), Zagreb, 2004., str. 50.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 69.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  Isto.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Nes  Per), Zagreb, 2004., str. 300.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 207.  IVANOVI V., Hrvati u bosanskohercegova kom druatvu  ljudi, krajolici, vremena, Zagreb, 2005., str. 49.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 530.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Pro  Silj), Zagreb, 2004., str. 49.  `I`I F., Povijest Hrvata, Zagreb, 2004., str. 298.  Isto., str. 300.  AGZ., Sporazum gradske opine Gradec i Stjepka Gregorijanca 1591. godine.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 345.  Isto., str. 394.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete,  Isto.  PREMERL N., Ulica potok (od 1913. Tkal ieva) i njezini vlasnici kua od kraja 18. stoljea do po etka 20. stoljea, Potok u srcu grada, Zagreb, 2003., str. 105.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Status animarum ~upe Gra ani.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930.  1963.), str. 279.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Isto.  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Isto.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Pro  Silj), Zagreb, 2004., str. 68.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 482.  Isto.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  DOBRONI L., Klasi na gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Zagreb, 2004., str. 186.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, zagreb, 1976., str. 585.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Pro  Silj), Zagreb, 2004., str. 300.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Sim  Tap), Zagreb, 2004., str. 240.  Rje nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU  a, (Sunce  Taj), (1880.  1979.), str. 528.  HERKOV Z., Povijest zagreba ke trgovine, Zagreb, 1987., str. 160.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 299.  Status animarum ~upe Remete.  `ELENDI V., Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kalendar, Zagreb, 1983.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 636.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 101.  HDA.  Status animarum ~upe Remete.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Sim  Tap), Zagreb, 2004., str. 253.  }upa `estine  mala monografija ~upe, Zagreb, 1987., str. 28.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Status animarum ~upe Remete.  `ELENDI V., Mlinovi na potoku Bliznecu, Danica  Hrvatski katoli ki kaalendar, Zagreb, 1983., str. 183.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  PUTANEC V., `IMUNOVI P., Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 663.  `IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb, 2006., str. 40.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Spomenica ~upe Remete. Knjiga II. (1930.  1963.), str. 279.  BARLE J., Remete  povjesni podaci o samostanu, ~upi i crkvi, Zagreb, 1914., str. 14.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 14.  Isto., str. 15.  Isto.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 346.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953.  Isto., str. 22.  23.  Isto.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb, 1949., XLIX.  DOBRONI L., Povijesni spomenici grada Zagreba, svezak XIX., Zagreb, 1953., str. 37.  40.  DOBRONI L., Ureenje i djelovanje gradske uprave Zagreba kog Gradeca u XVII. stoljeu, Zagreb., 1949., LIII.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 346.  DOBRONI L., Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, 1992., str. 189.  BANEK M., Povijest Gra ana, Gra ani, 1994.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Tar  Via), Zagreb, 2004., str. 287.  Status animarum ~upe Remete.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  HDA., Glavna knjiga za gospodarstvo `estine  za godinu 1896., knjiga zakupnina.  Isto.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Hrvatski enciklopedijski rje nik (Tar  Via), Zagreb, 2004., str. 321.  DOBRONI L., Prilog za poznavanje najstarijih posjeda Zagreba kog Gradeca, Zagreb, 1957., str. 14.  Du~nost vinskoga lukna po visit.can ~upe `estine 1810. godine.  Status animarum ~upe Remete.  Popis obitelji ~upe Gra ani 1998./99.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  `EGA F., Pripovjesti o Zagrebu, Zagreb 1934., Zagreb, 1934.  MARKOVI M., Zagreba ke starine  prilozi poznavnju proalosti grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 197.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 416.  Isto., str. 55.  KLAI N., Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb, 1984.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 317.  Isto., str. 318.  AKOVI B., Gospodarstvo u okolici Zagreba, Etnografska baatina okolice Zagreba, Zagreb, 1988., str. 88.  DO KAL K., Povijest remetskog samostana, neobjavljena graa, Zagreb, Arhiv HAZU  a, str. 464.  Isto., str. 537.  HORVAT R., Proalost grada Zagreba, Zagreb, 1992., str.118.  MARKS LJ.,Vekive ni Zagreb - Zagreba ke pri e i predaje, Zagreb, 2000, str. 115.  BAJZA }., Pri e ispod Medvednice i Ivan ice, Zagreb, 1996, str. 182.  Isto, str. 182.  MARKS LJ.,Vekive ni Zagreb - Zagreba ke pri e i predaje, Zagreb, 2000., str. 110.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929)  Isto.  Isto.  Spomenica HSPD  a Podgorac (1907  1957), Zagreb  Gra ani, 1957., str. 48.  Spomenica ~upe Remete, knjiga II. (1930  1963), str. 46.  Isto., str. 46.  Spomenica ~upe Remete, knjga I. (1890  1929)  Status animarum ~upe Remete.  Spomenica ~upe Remete, knjiga I. (1890  1929).  Isto.  Status animarum ~upe Remete.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.     PAGE  PAGE 1 >tXnpPRTd>gdH ;Kgd| ;Kgd  $ ;Ka$gd| ;Kgd) ;Kgd b$ & F) ;Ka$gd| & F) ;Kgd21:<>X\NRprt"TVXrtlnxsoje^ h#ah 4 h6 h 46h 4 h 45 h 4hHo ho6 h!5 h!h! h!6 h|6 h86 hHo6hHo hHo5 hHohNjhxG0J6U hxG6 hT6hN hN5 hNhzhjhN0J6U hN6 hzh6hzh hzh5 hzhhD npNPRTbdLN|~ܧ}ykb\V h*4aJ hN_eaJhH5CJ aJ h|hN_e5>*CJ aJ hHhH h7hH hH6hhH6 h{ihHh7 hhHh|h|5>*CJ aJ hH5 h h hd*h  hd*5h|hd*5>*CJ aJ h|5>*CJ aJ h$7"5 hbH25 h 5hh;h b56 ~4"$$$ a$gd} $$ gd} $$$a$gd}$$gdegd}gdm$a$gdN_egdH$a$gd|gdHBDl"HN f     tvb68.DFln   "#Ƽʸʬʣʟ{{v h={6 h<6 hMR6 hb6 hQ6hNkhTh @h huh^ h}5h}h}5hHhQjhe0JUheh} hhHh*4hN_eaJ h_L\aJ h*4aJjh*40J6UaJ h*46aJ.4^ df><$h.n$$$ a$gd $$$ a$gdu$$$ a$gd}L N    H     f   4   " l   v:~$$$ a$gd @$$$ a$gd ~FdB&b,pr68B$$$ a$gdNk$$$ a$gd @BDPR,.JFbn  #$%8&j&&&&&F''$$$ a$gd @##&&6&8&b(~()**J.h. /244444455556777777777777f999<<f<t>ü|u|o|o hJaJ htc6aJ htcaJ haJh5>*CJ aJ hh5>*CJ aJ h^hhHhhH6 h{ihH hhHhNkhNk6 h^6 h'~U6 hy6 hNk6hNkh} h}6h| h|6 h={6 h<6+''(b(~((()F)n)))***(+h++++(,h,,,, -`---$$$ a$gd @---.&.J.L.h..... / /*/F/`/~///////080^000$$$ a$gd}000011<1d111111"2$2H2l2222223:3<3`33$$$ a$gd'~U$$$ a$gd}333334,4P4R4r44444456777777777gdH$$$ a$gd}$$$ a$gd'~U777777|KKFLMOPP0QRR:SLTU\VVZ]^^__gdG&>gd%Bgd$a$gdgdHt>>vAAABFB^BBCCCCEEEJEEEHH:I>IRIxIzIRJhJlJJJxKzK|KKK L0LfOORRS STTTT.U0U˻˴˨} h{ihHhhH6hHhrh`k hhHhN_ehN_eaJjhN_e0JUaJ hN_e6aJ hcaJhN_ehN_e6aJ hN_eaJ hS6aJ hi(6aJ hi(aJ hc6aJ hcaJ hJaJ hJ6aJ10U@UBUVVVWWWXY(Y*Y,Y.Y0Y2YZZZ\]]]``````@btb>e@ephi2ipiii&jnjjjnkxkl6lll&mm˿h<{Xhsh.\hW h h jh?0JUh? hV6 h*_6h h*_jhr0J6U h 6 hr6hrhVhV6hHhV hhH h{ihHhhH63_ `abrc2ddef^hriqsuu^ww>yy{N|}}0~xƄgdLvgd,"gd<{X$a$gdsgdHm"oqqqqXrZrssssv\w~wwwwwwwwww:yyyyyJz|||||vxrH\ƄȄ(*Ǻ㶬Ƕ㕑ǑǑdž hZ$hHh hhH9hH9hPhLvhhH6 h,"h,"jh,"0JUh,"hhHNHh`k hhH h< hsjhs0JUhshHjh< 0JUh< h< 6 hW61Ƅ*,؅څҌʏ ڐJ­BȺ$a$gd{.gdHJ ^J gdB $$J ^J gdB $$$a$gdB$a$gdB$a$gdDggdDggd[R*,؅څjlrˆXʊ̊B̌Όڏ܏jڐؓړTZ\ VX|~8:㩟㱂hBjhH9hH0J6U hB6 h?R6hH9hH6NHhH9hH6hBhH6h`khH9hhHNHh?RhHh%MjhhH0JU hhHhDgh d5h dhDg5>*hDg3:DFНNTVX"$ħƧ:<<>^j>@ȳʳ&`bԷַĺƺȺ^˛h*6jh?0JUh?h{.h{.hH6h |Bjh3L0JUhhHhhHNHh?Rh(ch3L6h3Lh`kjhhH0JU hhH=^bdjlܻ޻(*ҿԿ,.t~&(*j:<>@B6V :<׺¢{tph hWrhHjhQhH0JUhQhH6h?h'Ke6jh5p0JUh5pjh'KehH0J6U hWr6h'KehH6h'KejhhH0JUhH hhHh*6h*65h#h*65>*h3LhWrh*6hJ1J,Ⱥdfhjlܻ޻0$ D^l> $$$a$gd(c$a$gd(c$a$gd*6$a$gdWgdH$a$gdB<Zt@BlhzlnhjlZ\xjhS00JUhbjhdR0J6U h?6 hdR6h?hdRjhW 0JUhW jhe0JUhejht:0JUht:jhm]\0JUhm]\hwijhhH0JUh{.h`kh hhH+  24Jhjj"$z Vhÿ˩zz hB6h zh_\6h zjh|0JUhBh_\h'Keh?h/k6h/kh[j!jhU0JUhCh0Nh*hUh9hDghohXjhhH0JUhdh`k hhHhhHNH-,@`<  D j z  zh"Ŀĺ~to~ h<6jh<0JUh<hZ hT(jhK0JUhKjh 0JUh  h 6 h06 h[l6 h 6 h)6 h(c6 h0)6 hjS_6 h+6 hw6 he6 h|6 h/6 h 6 hB6jh zh_\0J6U+6    h"-F2438HE KKKKgdH$a$gd(c"l !!"""''(**`+,,N---p/r/11F2032343^3333}slhdht.hb h'SAhsjhs0JUhsjh R0JUh RhEah'SAjh'SA0J6U h'SA6 h6 hHJ6hHJjh90JUh9h jh 0JUh hz3h?h?6hnAhZ h?jhZ 0J6U hZ 6'333(5*5~667888X8Z8*:,::::::Z;;\>f>>?AAAA^B`BBCBEDEFEHEFѴѴѦ{vjfhtjho70J6U h 6 ho76h?jhBg0J6U h?6 hBg6hBgho7hjh2?'0JUhsh^|h2?'h 6jh0J6U h2?'6h2?'jhf70JUhf7jht.0JUht.h jh 0JU&FrGtGvGxG KK K&KTKdKfK,LbLMMO PP.PHQQQ*h#h5>*h#hh*5>*hh?h?6h?hh*jht0J6U h?6 ht6/KKKKKKK K"K$K&KfK*O>RVcehkmq`stuvwxy$a$gd(c$a$gdhNgdHYPYYFZbZ[<\J\\\\\T]aaaaccccdeePebeheeeeehhhiRkTkkkkkklmmιzuz h5I6 hI96jh0JUhI9hhhA^hH:jhhH0JUhH hNZhNZh+jh[g0J6U h[g6h[g h?6jh E0J6U h E6 hH6h EhNZhHh hhH,mqqq`ssttvwRxxx~yyy|zzz |"|$||:~FTfv D„~ù˵{t hh {vjh!0JUh!jhw0JUhwho jho 0J6U ho 6 hu>6hu>h {vjh 0JUh hzhh=hx6 h?6 hx6 h=6 hOcb6 hFc6 hTnM6 h6 hqc6,y$|2^Fڶ*r0Z  $a$gd(c$a$gdhNgdH$a$gd(c 46\lnptvЋҋ$&(0Z֍"46BJL h2hr h26h?hH6NHjhhH0JUh?hH6h?h?6h?hm_jh+0JUhhHNHjhm_hH0J6U h?6 h*6hm_hH6hH hhH1ȒxzhĖ0"$&(z,.02Ŀܳخܢ؞܉|wkf h1"6jho0J6U ho6 hX<6hX<h1"jhuY0J6U h{6h{hmjhm0J6U hm6jhD0J6U hD6hDhhlh"hWhm h26h=h2h26hrh2jhr0JU&BF8XZ\^@BDHث\prtz~XZֶﾹﹴۨۏ}yukghS|jh:A0JUh (@hw=jh^0JUh2h^jh60J6U h66h6hHjh.0J6U h.6 h 26 hv=6jh 20J6Ujh 0J6U h26 h?6 h4d~6 hlf'6 h 6h h4d~hlf'(ֶضڶ2޸H»ĻƻƼȼ8:ڿ4LNzZ\Pwsisijhj0JUhjjhj0J6U hj6 h6 h86h8jh80JUhLjkjhhM0JUhhMhXq!jh80JUh8he^jhc0J6U h26 hc6hchd hhHh:Ahw=jhS|0JU(.:dd6\^hjlɽӹyuqgjhIt0JUhIthuVjhuV0JUh_:jhZ0JUhZh Kjh#0JUh#jh A0JUh2h26h Ajhh(A0J6U h26 hh(A6hh(Ah @ b   h j l n (*\`6BлзЮЦЛЗȓлЏЮЋ||wr h%6 hq}6 hm6 h 6 h-d~6h-d~h`khW%hm_h.\ h{ihHhhH6hhHNHhHjhhH0JUh2h hhHh#hXq!>*hhNh#5>*CJ aJ hhN5>*CJ aJ h(_h%g+ 'b26>?BGLQUZZ[[|egdH$a$gd1i$a$gd2$ & F8 j a$gdg:$$$ & F8 j a$gd0\$$$ & F8 j a$gd7bZ$$$ & F8 j a$gd $$$a$gd(c$a$gd(cB "$'''''$*^*`***,,000B11"2`22205`5556666d8f8; ;<<0=n=>0>>>>>¾ƵƾƱƭƩƥƓƾƾƾƓƥƋ h{ihHhhH6hijh'0JUh'hEh[AhGh[RhhHNHh2hH hhHh-d~hH6 hm6jhJ0J6U h26 hM6 h_d6 h6 h)6.>>?????@BBBBBBBBBCDGGGGGGHHHILLLLLLLMQQQQQQQQQQUU0V2V4VJVxVWWĿĻ뻯hEh~hH5h~hEhE5hb! hg:5 hb!5 h0\hHhg: h0\5h0\ h*75h*7 h7bZ5hhH5 h5hh7bZ hhHjhhH0JU7W&W(WWWWXXZZZ[[[[\\_<_x__`^`h````aabblc|ccccccc$d&d(d^dpdǹꅀ||ojhhH0JUhUv h]5hhH5h'h'6h'hGhhY,Qhl|hhm{h1ih1ih1i>*hhNh1i5>*CJ aJ hhN5>*CJ aJ hXLhWh h[Rh[RhH6 hhHh%hH5 hWhH+pdddddee e"exezenfpfrfffff>g@ggggggghhhhhhhij jJjbjdjjjjjjjjj"kkDlFlnl@mRmmmVnXnžҾҾҾҾҾҺҺҾųҤҾҾҾҾҾґjh90JUhh9NH h-h9h;^*h95 hJ1h9hGh hh9hh95 hGh5h9jhhH0JUh`khUv hhHhhH5 h]59|erf jp`zl޸h$a$gdrgd5gdN$a$gdd gdd $$gd$$gdl|gdgdGhgd9Xnppppppp*qqqqqZr\rrtttuu$u&u4u6u@uuv v^v|vvvvvvw0wNwtwvwwwTxdx$yyy^z`zzzzz8{:{J{}"~H~N~P~^~`~紬h5 hh5hh55 hGh5hSy4h96hGhh96 h96hh96hh9NHhh95hGh hh9jh90JUh9?`~z~D6 "Lj:ȏjl&"$$&@Dvxvļ}}} hh]h]jhh0JU hhhh hUvhhf- hhH h1i5h1ihH5h1ih1i5jhA@0JU hA@6hA@jh50J6U h6 h56h5 hh51"$.4n~*,`bʧܧ P2z|24h@46:VйɽɹŹŹŵɭɩɭɭhl|hh4 jhtW0JUhUvhtWhMwhNhh{Gh5h9 hhHhihX")h&hhH5hjhh]0JU hh]h:D0ķ>@hj޸ ҹ<tv:<̼μҼԼbd.0HJȹȧȠhgjhh50JU hh5h[h6hd 5>*CJ aJ h65>*CJ aJ hf=hd hhHNHh`khhhH5hUv hhHhhl|hh4 6FH\46x|JLh8bdl`βz hd 6hd h: 6jhh 0J6U hh 6hh hh 6h: hh hq6hqjh#a0J6Uh#ajh+0J6U h#a6 h+6jh+0JUh+jh0JUhhw>1hh= -R0Z`bfhr>68:<68N 0F:<>jn.̺znjjhwjhw0J6U hw6 h6hhu h;596h;59hiha: hF6jhF0J6UhFhF6hFjh9a0JUhw>1h6h9ajh;0J6U h9a6 h;6 hN6hNhrhd hd hd 6).rR4b\jXXZl{qmihmhnjh@0JUh@ h@6 h?u6h?u h 5 h 6h h6hr56>*CJ aJ h656>*CJ aJ h65>*CJ aJ hrh6 hh5h5hqr h56jhu0J6U hu6jhu0JUhuhw>1'8<XPRTb2 4 Z p r    p  ĿĻġ}y}o}jc} h3h3 h35jh30JUhlh3jh>y0JUh>yh% h%h% h%56 h%5h->jh@a0J6U h@a6h@a h'6h' h'5h6hH5>*CJ aJ h65>*CJ aJ hH hmh hm6hm hm5%RT4 r   $ & F*a$gd3^gd3 $ & F*a$gd%$a$gd'$a$gdH$a$gd6gd5$a$gd "!$!&!(!!!l#$(,X-..//z//~1555555,89ολtmd`\h:kh0hyzh0aJ h05aJjhJo0JUaJ hJoaJ hMaJ h @5aJ h @aJjh^V0JUaJ h^VaJhyzh X$hp;hh he~5jhe~0JUhe~jh|Y0JUh|Yhejhzw0JUhzwjhAY0JUhAY$ &!(!!///555??l?GGGGG $ & F*a$gdX;1 $^a$gd;I $ & F*a$gd;I $^a$gd0h^hgdJo^gdM $ & F*a$gdq$l^gd^V $ & F*a$gd @ $^a$gd|Y99;D;L;X;Z;;;x=z==???j?l???@@@A(A*ABGGGGGGGIIJ J$JVNNNTUlUnUpUrUU˹˵ǧâççç hGM5jh$' 0JUh$' h$' 6hU hX;1hX;1 hX;15h6jhh0JUhhjhN0JUhX;1h;IhN h;Ih(u h;I5h0jhN0JUh(uhNh:kjh:k0JU/GpUrUU^^^ccclgnggppbq & F*gdo $^a$gdO $ & F*a$gd` $^a$gd $ & F*a$gd $^a$gd7h $ & F*a$gd $^a$gdGM $ & F*a$gd$' $^a$gd6UUVY^^^^^^^Xa~cccccdhgjglgngggii6kkkkҍԍ  ƻyqleaZ hX;1hX;1h6 hah` h`5hah}U5 h86h86ho.h1 h866hoho6hohqhohj'zh86h}Uh6h65>*CJ aJ ha5>*CJ aJ h65>*CJ aJ hah7ljhP0JUhPh]hLD^ ho6hoho6ho"bq{{{{  VАҐԐ֐ؐڐܐސ$a$gdH $h^ha$gd% $h^ha$gd0 $^a$gd6 $h^ha$gd`^gd}U^gd86$a$gd6^gdLD^TVΐА֐ؐڐܐސʘИؘʙ̙&<DLҠءڡܡޡbdfhƧƾƾƾƾƶƾƾƮƪƪƪƪƝƪƪƝƙ h{6 h_6hUvh{jhhh{0JUh`khhh{6hhh{H*hhh{>* hhh{hhHhHhH5 hH5 h5 h'5 h@ah% h%h% h%56ސ Ɨ`ƙ:rP$`ڜFƞL$$gd{gd{gdMtgdFULȟ64pڸܽ(L$  xx$Ifa$gdJ&l'gdLwgd{NPtv Īƪ prr$&68`bԮ֮خ02hjlnp^޵&LָظjhJhJ0J6U hJhJ hJ6hJhJ6hJhh6h5h"?h{ hhh{jhhh{0J6U hJh{ hJ6 h]6hhh{6NH h{6hhh{63ظڸڽܽ6Jx (<>LNRTVdػਞ}vrkrkrk h@RTbfx"&HJ^|~46HJvHJ`npžߺؤؙ h hjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd)$$Ifl0K ! : t0644 la>@HTjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd)$$Ifl0K ! : t0644 laTV^ljH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd>*$$Ifl0K ! : t0644 lalnjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd*$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd*$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd[+$$Ifl0K ! : t0644 la6jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd+$$Ifl0K ! : t0644 la68DRjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd,$$Ifl0K ! : t0644 laRTXZjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdx,$$Ifl0K ! : t0644 laZ\hzjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd,$$Ifl0K ! : t0644 laz|jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd6-$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd-$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd-$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdS.$$Ifl0K ! : t0644 la*>jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd.$$Ifl0K ! : t0644 la(*<@XZv"&46JNln "$@Ddf ,.<HJtxž h>@VtjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd/$$Ifl0K ! : t0644 latvjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdp/$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd/$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd.0$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd0$$Ifl0K ! : t0644 la$jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd0$$Ifl0K ! : t0644 la$&6LjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdK1$$Ifl0K ! : t0644 laLNZljH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd1$$Ifl0K ! : t0644 lalnzjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd 2$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdh2$$Ifl0K ! : t0644 la jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd2$$Ifl0K ! : t0644 la $BjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd&3$$Ifl0K ! : t0644 laBDbjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd3$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd3$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdC4$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd4$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd5$$Ifl0K ! : t0644 la *:jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd`5$$Ifl0K ! : t0644 la:<JvjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd5$$Ifl0K ! : t0644 lavxjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd6$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd}6$$Ifl0K ! : t0644 la 6BD\`"$2:<NRdfx:<Z\lhO hLNtv㮧 h$$Ifl0K ! : t0644 la$jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd>$$Ifl0K ! : t0644 la$&6xjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd?$$Ifl0K ! : t0644 laxzjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkde?$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd?$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd#@$$Ifl0K ! : t0644 la(jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd@$$Ifl0K ! : t0644 la(*8pjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd@$$Ifl0K ! : t0644 lapr~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd@A$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdA$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdA$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd]B$$Ifl0K ! : t0644 la,jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdB$$Ifl0K ! : t0644 la,.:djH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdC$$Ifl0K ! : t0644 ladfrjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdzC$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdC$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd8D$$Ifl0K ! : t0644 lajE$$dd$If[$\$^`a$gdWpl\dd$If[$\$gd{l\zkdD$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdD$$Ifl0K ! : t0644 la$<>bdtv6:46TV02PRĽĽĽ״װס hNbjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdE$$Ifl0K ! : t0644 labdrjE$$dd$If[$\$^`a$gdWpldd$If[$\$gd{lzkdF$$Ifl0K ! : t0644 lajE$$dd$If[$\$^`a$gdWpldd$If[$\$gd{lzkdrF$$Ifl0K ! : t0644 lajE$$dd$If[$\$^`a$gdWpldd$If[$\$gd{lzkdF$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd0G$$Ifl0K ! : t0644 la8jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdG$$Ifl0K ! : t0644 la8:ZjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdG$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdMH$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdH$$Ifl0K ! : t0644 la 2DjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd I$$Ifl0K ! : t0644 laDFRrjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdjI$$Ifl0K ! : t0644 lartjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdI$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd(J$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdJ$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdJ$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdEK$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdK$$Ifl0K ! : t0644 la .>jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdL$$Ifl0K ! : t0644 la>@NjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdbL$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdL$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd M$$Ifl0K ! : t0644 la 48JLhj$&6:BDVZrt"&24>HJ\`jl|žžžžhUT hJ^jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdoS$$Ifl0K ! : t0644 la^`l~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdS$$Ifl0K ! : t0644 la~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd-T$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdT$$Ifl0K ! : t0644 la8:XZln $&FHdf(ž{tm h68FXjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdZ$$Ifl0K ! : t0644 laXZbrjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd:[$$Ifl0K ! : t0644 lart|jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd[$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd[$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdW\$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd\$$Ifl0K ! : t0644 la jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd]$$Ifl0K ! : t0644 la  BjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdt]$$Ifl0K ! : t0644 laBDXvjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd]$$Ifl0K ! : t0644 lavxjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd2^$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd^$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd^$$Ifl0K ! : t0644 la.jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdO_$$Ifl0K ! : t0644 la.0R|jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd_$$Ifl0K ! : t0644 la|~jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd `$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdl`$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd`$$Ifl0K ! : t0644 la$jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd*a$$Ifl0K ! : t0644 la$&8jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkda$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkda$$Ifl0K ! : t0644 la46BRTlp~<HJ^bnp02DFxž㯨㙒 h@VZ02PRfpr.2@Dfžž hjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd m$$Ifl0K ! : t0644 la>@NdjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdim$$Ifl0K ! : t0644 ladfrjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdm$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd'n$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdn$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdn$$Ifl0K ! : t0644 la0jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdDo$$Ifl0K ! : t0644 la02@TjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdo$$Ifl0K ! : t0644 laTVf~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdp$$Ifl0K ! : t0644 lafj&*HL\hj$&8:DHpt$&2 hJbd|6:DFT ҭ hd~jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdx$$Ifl0K ! : t0644 la~jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdx$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdIy$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdy$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdz$$Ifl0K ! : t0644 la8jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdfz$$Ifl0K ! : t0644 la8:BRjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdz$$Ifl0K ! : t0644 laRTjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd${$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd{$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd{$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdA|$$Ifl0K ! : t0644 la *@jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd|$$Ifl0K ! : t0644 la @Bbdpr (02BFPRfj02Xbdvžž㤝㎇ h@N^`vzԾ hTjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdk$$Ifl0K ! : t0644 laTVbtjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdʄ$$Ifl0K ! : t0644 latvjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd)$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la &jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdF$$Ifl0K ! : t0644 la&(8LjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laLNpjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdc$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd‡$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd!$$Ifl0K ! : t0644 la 2jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la24<LjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd߈$$Ifl0K ! : t0644 laLN`xjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd>$$Ifl0K ! : t0644 laxzjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd[$$Ifl0K ! : t0644 la,.DHXZpt*,.02:<^`  ",.DHhjxz,.DHžԯ hPjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdP$$Ifl0K ! : t0644 laPRXjjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajlxjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdm$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd̛$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd+$$Ifl0K ! : t0644 la(jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la(*:PjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laPRvjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdH$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la*FjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkde$$Ifl0K ! : t0644 laFH`jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdĞ$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd#$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd@$$Ifl0K ! : t0644 la &(PRtv&(6BDVZnp dln  ,.NP\hjžž h$8jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la8:NdjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 ladfrjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd]$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdz$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd٢$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd8$$Ifl0K ! : t0644 la$4jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la46DXjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laXZljH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdU$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdr$$Ifl0K ! : t0644 la bjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdѥ$$Ifl0K ! : t0644 labdnjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd0$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdM$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la*:jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd $$Ifl0K ! : t0644 la:<LZjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdj$$Ifl0K ! : t0644 laZ\jjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdɨ$$Ifl0K ! : t0644 laj~&*<>bdz  (<@BThl&ԶԫԫԫԧԜ hjjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajlxjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdZ$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la(jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la(*8LjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdw$$Ifl0K ! : t0644 la&*68JN\^   * . L N Z \ p t       $ & P b d z ~          ( * 4 6 ¾窣羷 h^`,.^`pt"$@BPRjlžž h^jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdG$$Ifl0K ! : t0644 la^`|jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdd$$Ifl0K ! : t0644 la,jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la,.B^jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd"$$Ifl0K ! : t0644 la^`pjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd?$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd\$$Ifl0K ! : t0644 la$@jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la@BRjjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajljH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdy$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd7$$Ifl0K ! : t0644 la*,:<XZ&(LNln&(>@DF¾ؒ򇀇xthhh5 hjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdi$$Ifl0K ! : t0644 la>@DFjH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 laFHN^jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd'$$Ifl0K ! : t0644 laFH^`jn.68NPZ^vz"$\^fhz|*,48Z^¾ hjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la(jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdn$$Ifl0K ! : t0644 la(*@^jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la^`n~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd,$$Ifl0K ! : t0644 la~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdI$$Ifl0K ! : t0644 la0jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la02@PjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laPRb|jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdf$$Ifl0K ! : t0644 la|~jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la2jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la24@VjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdA$$Ifl0K ! : t0644 laVXtjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd^$$Ifl0K ! : t0644 la8jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la8:PjjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lajljH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd{$$Ifl0K ! : t0644 lajH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la.2TXx  &(NP $ : D F Z \            !!!!0!4!L!X!Z!ž㯨㙒 h$$Ifl0K ! : t0644 la""##jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la# #.#D#jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laD#F#T#H$jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd[$$Ifl0K ! : t0644 laH$J$N$P$jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laP$R$`$v$jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lav$x$$$jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdx$$Ifl0K ! : t0644 la$$$$jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la$$$$jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd6$$Ifl0K ! : t0644 la$$$%jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la$%% %"%8%:%P%T%|%%%%%%%%%%%&&N&R&&&&&&&&''''(':'<'@'N'f'h'l'''''''''((((F(H(P(R(j(l((㽶h)t h+l+n++++++++++++ , ,,,,糬 h+L+l+jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd3$$Ifl0K ! : t0644 lal+n+++jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la++++jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la++++jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdP$$Ifl0K ! : t0644 la+++ ,jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la , ,,,jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la,, ,>,jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdm$$Ifl0K ! : t0644 la,>,@,h,j,t,x,,,,,,,,,,,,--2-6-8-F-H-d-f------------. ...0.4.V.Z.j.l.~........./žžž㯨žž h,@,L,h,jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 lah,j,t,,jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd+$$Ifl0K ! : t0644 la,,,,jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la,,,,jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la,,,,jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdH$$Ifl0K ! : t0644 la,,-0-jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la0-2-8-F-jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laF-H-R-d-jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkde$$Ifl0K ! : t0644 lad-f-p--jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la----jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd#$$Ifl0K ! : t0644 la----jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la----jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la---.jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd@$$Ifl0K ! : t0644 la. ..".jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 la".$.0.D.jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laD.F.V.|.jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd]$$Ifl0K ! : t0644 la|.~...jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la....jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la....jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdz$$Ifl0K ! : t0644 la.../jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la//*/D/jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd8$$Ifl0K ! : t0644 la//D/F/h/j/v/z///////////0 0&0(060:0^0b000000000001111*1,1012141>1B1L1P1R1T1V1X1d1f1v1z111žž㺳㫧hp8 h1J1jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdj$$Ifl0K ! : t0644 laJ1L1P1R1jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$Ifl0K ! : t0644 laR1T1X1d1jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd($$Ifl0K ! : t0644 lad1f1v11jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la1111jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd$$Ifl0K ! : t0644 la1111111111122D2F2l2n22222222224363D3H3X3v3x333333333333334(4*4B4F4v4z444444žžꤝh7@7P7R7777777777777 hh[> h<H<J<`<b<p<t<<<<<<<<<<<<===4=6=X=Z=~========Ũh< hh[> h<J<`<jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdG $$Ifl0K ! : t0644 la`<b<p<<jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd $$Ifl0K ! : t0644 la<<<<jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd!$$Ifl0K ! : t0644 la<<<<jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdd!$$Ifl0K ! : t0644 la<<<=jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd!$$Ifl0K ! : t0644 la===4=jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd""$$Ifl0K ! : t0644 la4=6=B=X=jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd"$$Ifl0K ! : t0644 laX=Z=h=~=jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd"$$Ifl0K ! : t0644 la~====jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd?#$$Ifl0K ! : t0644 la====jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd#$$Ifl0K ! : t0644 la====jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd#$$Ifl0K ! : t0644 la=======>>$>0>2>F>H>p>r>>>>>>>>>>>>??8?H?J?d?f???????@@6@:@N@Z@\@t@v@@@@@@@@@@@@@žžԯ h">jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd$$$Ifl0K ! : t0644 la">$>2>F>jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd%$$Ifl0K ! : t0644 laF>H>V>p>jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdy%$$Ifl0K ! : t0644 lap>r>>>jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd%$$Ifl0K ! : t0644 la>>>>jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd7&$$Ifl0K ! : t0644 la>>>>jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd&$$Ifl0K ! : t0644 la>>>?jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd&$$Ifl0K ! : t0644 la???6?jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdT'$$Ifl0K ! : t0644 la6?8?J?d?jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd'$$Ifl0K ! : t0644 lad?f?~??jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd($$Ifl0K ! : t0644 la????jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdq($$Ifl0K ! : t0644 la???@jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd($$Ifl0K ! : t0644 la@@@$@jH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkd/)$$Ifl0K ! : t0644 la$@&@6@L@jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd)$$Ifl0K ! : t0644 laL@N@\@t@jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd)$$Ifl0K ! : t0644 lat@v@@@jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkdL*$$Ifl0K ! : t0644 la@@@@jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd*$$Ifl0K ! : t0644 la@@@@jH!dd$If[$\$^`gd{l\dd$If[$\$gd{l\zkd +$$Ifl0K ! : t0644 la@@@ AjH!dd$If[$\$^`gd{ldd$If[$\$gd{lzkdi+$$Ifl0K ! : t0644 la@@ AAA6A8AbAdA|AAAAAAAAAAAAABBBB*B8B:B>BPBTBdBfBhBvBBBBBBBBBCCC*C,CFCPCRCdCfCCCCꧠ hhh{ hIJIPItIIIIIIIIJ.J4JRJTJnJtJJJ h^h{hhh{>* h{56 h56hhh{56hhh{5 h5hhh{6 h{6 h6h{hhObh)J hhh{hh{5>**CJ aJ h5>*CJ aJ hW; hhh{h{hpo8nno o&o^ovoxooo,p.p0pFpp"q$q&qq r@rZrrrrssZstsss t"tuvvvvvvwwwww˻˶˶˨xs hL2^6hL2^hL2^6hL2^jh0k0JUhL`,h0k6h0khr7jhvY90JU h5h h6 h!z6 h!z56 h!z5hL`,h!z hO5hkjhO0JU hO6hOjhEe0J6U hEe6hEe-n0p&q rvxxx,p8ΐX$ & F* a$gd'0 $ a$gdL`,$ & F* a$gdL`, gdkww x,xxxxxyy\y^yfylyyyyyBzDzFzzz{{|||| ~"~$~&~~~ VX*,Bƺ~zpk h0R5jhw0JUhX7'jh$0JUh$ h$6jhz;0JUhz;hwh^3jhG90JUhG9 hG96jh7Q0J6U h7Q6h7Qh7Q6h7Q hL`,6 hL`,5hL`,hhL`,hL2^6hL2^jhL2^0JU)BƃȃΆІ8‹ċ<̍ލZȎnpTXДҔbhFH¾}yuyu}u}hHhKsh'0hNfh'hjhao0JUhRQh$haoh2jh@U0JUh@U h5h0RhvY9hjjhf0JUhfjh@]0JUh@]h]"jh]"0J6U h]"6 hkJ6hkJ.HҔjJ֛(xhҝ$ ^a$gdHd$ & F4 a$gd<&$ h^ha$gdRQ $ a$gd(R=$ & F* a$gdH$ & F* a$gd'0HΗ˜ژܘXZ"f(vx*,.fhPBF  2\``b𿻿 hBg6jhM0J6U hM6hMh,<h!3hhrhb\|h;hHdh hWh<& h3t6hjjhvY90JU h(R=5 h(R=56hRQjh(R=0JUh(R=h^3h'0h3t2 |ح4p\b$ & F6 a$gdvY9 $ a$gd$ & F5 a$gd$ & F5 a$gd;.R LD2z|J8p|lnnprdf4N^"6ĬĬĨ hI6hQhjhIjhIY0JUhIYjh10JUjh^30JUh^3h1hhOhuh hh3!jhvY90JUhvY9 hr5hrhM hBg6hBg5468L`ؾfdfhtPR@Nlnpvx(4½{qqmihcSh;Yjhm=0JUjhflo0JUhflojhvF0JUhm=hLjhL0J6U hL6 h)6hvFhoh) hU5 h5jh0JU hE6hP hj5hjhujhE0JUhEjhI0JU)b8:L|(vxzBP $ 8^8a$gd[g $ a$gd[g $ a$gd gdj$ 8^8a$gdj 8^8gdj $ a$gdu68\^2  :<>"xzPVXɽxtpfpjh6 0JUh6 h6jhAC90JUhAC9jhb:0JUhb:jhI0JUhI h;Y5hjhU0JUhUhkLGjh70J6U h76jhU0JUhUh7jh$"0JUh$"jhcS0JUhcSh;Y&xz| ,x0b^`x &(Z02Flҿÿÿڶ}hKGjh31-0JUjhZ0JUh31-hZhHXh,h< h< 5hkh eh% hHh5hHhjhHh0JU h"$E5h"$Ehh5l hIQ5 hIQ56h;YjhIQ0JUh6 hIQ0lnrtvx08pr@B :סxtpplbjhy0JUhyh}hO.jh0Ns0JUh0Ns h0Ns5 hV]5hV]h>kh) h)5 h/zV5jh/zV0JUh/zVh/zV6h0Nsh/zV6h/zVjh1a0JUh1a h[g5h[gh"$Eh< jhP0JUhPhKGjhKG0JU&6Nz|BdP ~   R    fкħģyuqmhmdhhV hHh5hHhhEJ7h=|jhj"0JUjhZY0JUh/Whj"hL h6@5 h=|5h>Yjhy0JU h$w5h$wjhhC$0JUhyh$whhC$5hhC$ hO.5 hO.56jhO.0JUhO.jh&0JUh&h}':, 0&8>HHHH NnPD^fkkkk $ a$gd1h $ a$gd( $ a$gd $ a$gd/W $ a$gd[gfjnp|0468:Ndbtxz$JJXZ"$tRTǹõ~t~~jh'A@0JUh'A@ h'A@6 h'|6h'|jhk0JU hk6hkhtGjh 0JUh hFASjhP0JUhhPh1hh h hZY5h/WhZYjh]0JUh]h h]6 h6h-T.     !"""v$$%%%&2&t&v&&r't',,v,2.////0 0>0Z011222223,3h3445ڽ{wwhDhb6 hD5jh]0JU hE5hE h|l56hhh:^.55667&7 8"8$8&8:::;z;4<*=>>>>R?p?t??@@@@VA0B2BCCDEEFFHHHHHHHIº¶¨؈{t{ hsh\ h\ h1h5h1hhkLGjhpP0JUhpPjh50JUh5jh[0JUh[hCh 8h 86h 8 h 85 h25hVh>YhnhnhBh|lh2jh]0JUh] h]5-IIIII>JDJFJ\JbJdJrJzJ|JJJJJJKKLLLLLLLLN N4N6N`PjPlPnPPPQQQQQQQ¾Ÿ€|w|s|s|shhQ hw56hw5 h(5h 8hih h5 h 5h1hh(jhs0JUhs hs6hshB6hBh jh\ 0JUhBh\ 5hBh 5 hsh h\ h hsh 6hsh\ 6-QLRNRRRSTTT"UvUUrVtV@W^WX:Zkkkk^ljllllll0mBmFmmmmmnnoooXosstttt¾۹ǜujh]t0JU hR5hkhF.h]thRh{~hg/ hg/5h  h 5 hGU5jhGU0JU hGU6hGU h"j6 h"j5hh[g hjAh"jh"jhjAjhAR0JUhehARjht730JU.kk*kms0y(}΂ЂTHޢ $ a$gdm $ a$gdm $ a$gdn $ a$gdn $ a$gd"j$ 8^8a$gd[g$ 8^8a$gd[gtlu~uvvw&w(wxx,y.y0yPyjy|yy |"|$|&|$}&}(}Z}&~(~b~d~f~h~€2̂ÿݛ{wmieieh4nh@Hpjh6 j0JUh6 jjhZ0JUhZhM7jhz(C0JUhz(C h5h>YhQh Ehyjh E0JU h$6h$ hrw5 hrw56hRjhrw0JUhrwjhTF0JUh%4hTFhB+ h]t6h]t'̂΂ЂN\LPFlԅօPRTjֆ>Nb&$>tBD𫵧jh MY0JUh MYhcjhP0JU hP5 hP56hP h=~ 5 h=~ 6h=~ h4{5jh4{0JU h4{6jhP0J6U hP6hP hy6hy hn5h4{hnhKch1LX|&6R~Ĕ&8ȕʕؘ֘l|~țNz8FHþzzz h 6h hm6 hm5hmhphM7jh<0JUh<jhG0JU hG6hGh h5hPjh '0J6U h '6 hQ6hQhQh2,k6 h2,k6h 'jh2,k0JUh2,k/HZ^X\Vbp ڢܢޢ>¤ĤƤbd,.04ʪ̪brLN\jÿ~zuzkzuzgzkghg=jhv>?0JU hv>?6hv>?jhY0JU hY6hYjh![0JUh![htjh0JUhjh&0JUh&hftjhjC0JUhjC hjC5h jhlZ0JU ho6hlZhoh h 5 h 5(rtJLT>X$ 0^`,.Xf޾¸¸´}s}jh^0JUhfIjh0JUhpF\^bdPRHJLN r  B D     " @ ͶѲ{{wr hYg5hh.lohWjhS 0JUhS hg }jh^0JUh^jhy 0JU hy 6hy jhh0JUhhhh6 hh6hhh:h/# h7l86hZ&h7l8hVhjh 0JUh h*@  >B>Df6npjpBRTDFù}xlhhjh0J6U h6 h>l6h>lh>l6h>lh@chhh?hdhd5 hd6jhd0JUhdhlO%jh_0JUh_ hi6 h5 h56hYgjh\10JUhihhsh\1h& h&5(Fx&(* d !"""2#$$8$J$L$$$$%%%%&&&&'( ("(2(F(6)8))ÿ}soh5b%jh5b%0JU ho6hojh)0J6U h)6 h~6h~h) h)5 h E=6jh+I0J6U h+I6h+I h+I5 h E=5jh E=0JUh E=h'jh^G0JUh h^G6h^Gh " h "5)8$%)DJOOOOOHXY[Vhmmmro\tx|NP $ a$gd? $ a$gd? $ a$gdg $ a$gdO $ a$gd E=))**J++*,b-----.Z/001111222,3.3`3n34 4L44456&767T7X7`7p77788999.949쯠옏|x|h4Ah=_jh*]n0JU h`6h` hn6hnhfI h6jh0JUh h==6h==h==6h==jh0JUh_Ahh ;jh[0JUhA=gh[hYhg h~5 hoh)/49d99999&:0::`;j<l<<p>r>0?@@@AAA@BBBDBbBCCCCC.D0D~DDDDDEFĺĶ}vqmh?G hA=g5 hA=g56h==hTQh_h4hgjhg0JUhA=gh&OhANDjh5(g0JU h5(g6h5(gjhd 0JUhd h_hhjhjhY0JUh* hY6hYha]Qh=_ h4A6h4A'FFGGG0GfGGG4HHHJJJ*KLKKKKKKLLL^LMNNNOOOOOOOOOwwwxxxy2yNzüǮ~zvrhh6Mha4z hig5 h3p6high3p6h3pjh/0JUh/jh/0J6U h/6h hR5 hsh0J6U h`>56 h`>6 h(6h( h^5h^ ha4z6 hig6 hv6jhv0JUhvha4z h_j5h_j h6hjh0JU-Pvf  ؤ ´\L $ a$gdb# $ a$gdb# $ a$gdIF $ a$gd  $ a$gd( $ a$gda4z dp ƎԎ2ȏʏp @Xʑ8NXdf*۸zjhI0JUhI hI5 huv5huvjhuvhuv0JU huvhMrh> h>5 hMr5hMr hB;6 hB;5 hB;56hjhg g0JUhB;hg g h5 h#_h^h#_h#_6 h#_6h#_/.ԕ"`Ηv68:ʚ(bƝΟПZ\6Dpxz£̣ң ҽƢ}vrh  h 56 h56 hC5hChC56jhC0JU hC6hCh5 jh010JUh01 h5hB; hA6hAhh5hh?Zjh#_0JU h#_5h#_ h7'5h7'hI hI6, l¤ƤФ֤ؤ TΨƩީ4JNZ^`l:|«ī @Zȼ~q~mf~ h-.56hB]jh-.h-.0JU h-.5h-.hBjhz0JUhzhz5 hz5hzh hB]5h,h2b h2b6jh0J6U h6h!dh!d5h!d h!d5 h,5hIFhl;hl;56 hl;6hl; hIF5'Z  ʱ$4(г´`bdµ̵ȶ̹̽|||h0(hb# h0(5jh0(h0(0JU h.5h.h.5h.h9h-. h6 h5hjhWd\0JU hWd\5hWd\jh0JU h5hjhU hU 0JU hU hU hU 5hU 0HX>@VڹDTVغJTĻȻ&0NXZ\r<@>@BbtHV強 hm45 hm46hm4hAt hS5hSjhS0JUhoh:5>*h: h:5 h5 h6 h56 hzS56h hb#5hzShhb#jh;w0JUh;w h0(5h0(2VX "fLN "0lnp4j"zf¾vrm h*2>5h*2>jhIhI0JU hIhIhIhI5 hI6hI hPY5>*hPY56>* h5jhPY0JU hPY5hPY hPY56 hdMV56hdMVjh 9Q0JU h 9Q5h 9Q ho5 ho6hojho0JU*TVn02DNV(,.0JLNrt:DH*6hvB.0þܮ~zvqv hO6hOh+ h+56 h+6 h#c56 h#c6 hkL5hkLh#c h5>*hh1 5 h^h^ h^6 h"+6h"+ hjO5>*hPYjhjO0JUhjO hjO5jh*2>0JUh*2>h*2>5 h*2>5h*2>+LNt0( : R T r !&$p& $ a$gdrl $ a$gdrl $ a$gd(P $ a$gd(P $ a$gd $ a$gd1 5 $ a$gdb#0FXd|2NP&(8NRTt\tüǚxsss hF5hFhF5 hF6hF h5>*hh5>*hh56>*jh0JU h5hhz h ;5>*hOh ;jh ;0JU hy36jh Bh B0JU h B5h B hy35hy3 hO5>*-`b4P   HJ:Nx(*ùõ{vrmrm hD6hD h9E5 hD05hrljhD00JUhD0 h(P5 h(P5>*h{=jh(P0JUh(P h.%6h.%jh#0JUh# h{=5>*hhe hu6hu h>b5h>bhqjhF0JUhF hF5*024nvRTVDF0lb0,.}vrhrjh+0JUh+ h+5>* hhx h56h h,F5hrljh|0JUh,Fh|hMgjhXS0JU hXS5hXShuh6 hx5>*h(Pjhx0JU hx56 hx6hxjhP[a0JUhDhP[a( $jlBXz "dt8<>@ *"ѽѸѴ h25h2jh"0JU h"5 h"6h" h)5 h)6jh)0JUh) h(6jh(0JU hm5 h(5h(hmjh 0JU h 5h jh+0JUh+ h+52"$&Fb0l4 F   & F V x          ( * , ~toj hy5 h!5h5uh!5>*h5uh!56>*jh!0JUh! hm5hmjh 0JUh h 5jh)h)0JU h)5jhh0JU h5hjh)0JUh)h)5h)h2jh20JU', L $ ( * : X     ln 0N8Hf2$4VRTz*b :ȾȹȹȹȹȾȭhVE hk5 hZ5 hZ6hkhZhe h7@hrl h5jh0JUhjh>90JU h>95h>9jh5u0JUh5u h5u5h UhSJ hSJ69<ZBT*f2z N P R r     !!t!!ķɲɮ䍆}x}s hY^6 hY^5hY^ hrl5 hrl5>*hrl h!D5jh!D0JUh!D hc6 hc5hc h56jh5h50JU h55h5 h,5>* h7@hhl- h 6h, h0W5h0W hVE5hVE hVE6-!!!!#"$$$&$$$$.&N&l&n&p&&&&&''($(.(<(j(l((((*) **@*Z+\+^++,,,,-˭ˋ}xsohb? hb?6 h6jh|0JUh| h'c?5>*h'c?h 10jh 70JU h 75h 7 h 76 h-I5>*h-I56>*jh-I0JUh-I h-I5h=#Nhy h}g5>*jh0JUh hY^5>*hrlhY^+p&*... 1F2J47*;,;D;x<|DSeiiij $ a$gdX{ $ a$gdX{ $ a$gd {Q $ a$gd {Q $ a$gdF $ a$gdb? $ a$gdrl--.....//00 1 1"1~1F2223 34J444445x5555577N7P778889&;{wrwrwnhb hIPJ5hIPJ h+5>*h+jh0JUhhh%45 h%46 h%45>*h%4jhI80JUhI8 h(*5>*h(*hLr h45>*jh40JUh4hKphF hF5>*h'c?hb?jhb?0JU)&;(;*;D;V;X;;<v<x<<==??0@2@@@BBBCCCDDzD|DDZEEFFFFFÿ|xtobotXjhgc0JUjhgchgc0JU hgc5hgch7A h5>*hh5jh0JUhjhd_0JUhd_jhl0JUhljhZn0JUhZnjh y0JUh y h y5>*jhKLY0JUhKLY h {Q5>*h {Qh+jhb0JU"F$HdJKKLLLhMjMzMMMHNrNNNNNNNOOOOOlQ~SSSS T,TUUUUVV.VVVVV^WzWWWWVXXXXXVYļh`S h`S5h}z jh}z 0JU hJ!5hJ! hu5hu hu6 hg5>*hg56>*hh1ajhc0JU hc5hchgjh0J6U h6hhl-hgc5VYpYzYY[[\\6]T]^]j]^^__B`d`zaaaab,bbcVcXcZctdddHeeeeff(fxfggtggh2h:hƽ{ hj<6 hr\b6hr\bh3xFjhZh0JU hZh6hZh h(5x5>*hu h(5x6 h(5x5h(5xhihc hi6jhi0JU hi5hijh}0JU h}5h}jh`S0JUh`S h`S5.:h,i.iiiiiii6jDjjjjjjkklldmfmhmnnnnnnn&o@ooootpp.q0qBqƿuqmid hc6hch`h>jh%0JUh% hg[5jhg[0JUhnhg[jhY0JUh3V[jh3V[0JUhY hok5hok h!}5>*h!}h!}5>*jh!}0JU h!}5h!} hX{5>*hX{h(5xjhj<0JUhj<'Bqqqqsfu\vpvxvvw*h!}h`'jqPRdš,.(Bz| $ a$gd1` $ a$gdD $ a$gd-B $ a$gdoJ $ a$gdLv $ a$gdX{Hbp~tvȁ(<ʅZԆ؆چ҈VrzRǽǽdzvrng h5>*hhEvjhLv0JU hLvhLv hLv5 hLv6hLv hLv5>* h15>*h156>*h`h1jh0JU h5 h6hjh0JUhnhjhCN0JUhCNhCNhCN5heChCNheC5(&tԍ֍prҏZܑޑLNPdvx",r246PZΔܔ <Fd֕Ⱦ~tpkpgbg h~6h~ h;6h;jh$0JUh$ h$6h]h]6 h]6h]h 1jh[0JU h[6h[ hoJ5>*hoJhjhn0JUhnjh?'N0JU h?'N6h?'Njhz0JUhzjh"0JU h"6h"&:DĖšԚؚښZb. . 0zƺ~zuzuqlqlq hi5hi h@Ij6h@IjjhWg0JUhWghWg5hWgjh}V0JUh}Vh,qMh,qM5 h,qM5h,qM h,qM5>* h q5>* hX6hXhd h-5>*h-h-5>*hoJh- h~6 h~5h~jh~0JU',8jlJ*P "hԩķɩɩɟ~zuzuzkghXjh'"a0JU h'"a5h'"a h"5 h?nz5h?nz h?nz5>*h?nz56>*hXjh?nz0JU h5h>9 h>95jh9iKh9iK0JU h9iK5hh9iKhsjhS;0JUhS; hS;5h hi5hijhi0JU'Ĭ֮خڮ>ZDj4 BnxXZ`µҵصڵԻ|upkgh0G h0G5 h1`5 h1`5>*hd @ h1`6h1` hd @5>* hD6jhD0JUhD h4b6h4bhG hG5>*h?nzjhG0JU hw5jhw0JUhw h#5h54jh54h\0JU h\5h\ h#6h#(·"2ܹ$*.02ĺκxļƼH̹{q{jh@0JUh@hNhv\h?jjh0JU h6hh6 h5h hUR5hUR hUR6jhUR0J6U huAx56 huAx6huAx hM6 hM5hM h?j5>* hM5>* h0G5>*h1`h[w:+"$&(HbdPl|~RT 0:H"brvֶֶֺhr# h>C5h>Ch. hk6hkhk6jhv0JUhk hv5hvjhd?d0JU hd?d5 hd?d6hd?dhd?d6hd?d hv\5>*hv\56>*h0Gjh@0JU h*5h*4Dbf."8@V*@BttvHdvxzv½DZǭǛ} h`66h`6hV= h h5>*jh.0JUh hh.jh0JUh h@6 h@5>* hv\5 h@5h@hN hr#5 h+15h+1h[w: hr#6hr#hr#6hr# h>C5 h>C6h>C1|8BD~Tr2 gd; $ a$gd; $ a$gd]O $ a$gd5 $ a$gd h $ a$gd h *r468Xr8t8:<ĺ粫{q{mhNjh0c0JU h0c6 h0c5>*h0cjhV0JUhV h15h1 h2 5h2 h2 5>*h2 56>*jh0"k0JUh0"kjhC0JU hC5hC h!95>* h!95h!9 h`65>*h hh`6 h`66(>@BDZ|~x RT024>Np @|wwsn h,#,5h,#, h 8 5 h 8 6h 8 jh^X0JU h^X5h^XjhIJhIJ0JU hIJ6jhIJ0JU hIJ5hIJha h95>*h9 h]O6 h]O5h]O h]O5>*h5h`h5h0chNjhN0JU+@LVXZ~VX`(NPjlnprfhXĿĿĻ}yyty h7Z6h7Z hl*6hl*jh0JU h5 h6h h8@5>*h8@56>*ht%jh8@0JUh8@ h{5h{h9>jh0JUhjh@ Y0JU h@ Y6h@ Yjh 8 0JU h,#,5h,#,+ Dlv2x Z$0Tp2DFVdf;ͺ}up hhM5hhMhhM5ha h;5>*h?*hhMjh=40JUh=4hcE hI.5hI. h95>*h8@h9h5jhH-0JU hH-5hH- hm+5hm+ hIy5hIyjh v0JUh v h v5h7Z h7Z5*8:   R     L N P \ .r 8xjl鉅}xхtltbjh)u0JUh)uh)u5h)u hSu6hSuhSu6hSu hSu5>* h` ]56h` ]h` ]56 h` ]6h` ]jh6G0JUh6Gh6G5h6Gjhr<0J6U hr<6hShJ1 hr<5 ha5>*h;hahr<hhMjhhM0JU&lfhnrtv 02NRT<>^xZv  4     ^!|rjhV 0JUh h 5 hV 5hV h5hhh6 hzem5>*hzem56>*hSujh#(0JU h#(5h#(h>yjh?W|0JU h?W|5h?W|h?W|6h?W|jh`c0JUh`cjh)u0JUh)u,>/5557N9<AEEEG>ILOSRS $ a$gd $ a$gd7 $ a$gd$4 $ a$gd= gdf\G $ a$gd $ a$gdSu^!`!!!!!r"R#`#v#x#|######$ $*$D$R$n$$%B%%''(.(((x))))))))**(+@+J+j+++ -0-2-P-T-ºµµµµ° hKo85hKo8h@(G hT5hTh(Fmh7 h75 h2|5h2|h2|5h2|h} h.@6 h.@5h.@h[w: h*5h*hhV jhc0JU hc5hc5T-V-.//&02001b11122355555556b6x6.7>7n777L9N9999":$:j:~::::;<<\<^<ĺĶ|xsx h/`5h/`jhM0JUhk hM5hM h].5>*h]. hf\G6hf\G hf\G5>*h*h h@(Gjh(Fm0JUh(FmjhD90JUhQ hD96hD9 h@(G5>* hKo8hzemhUph/[jhKo80JU-^<x<|<~<<<<<f=====>H>>>>:?V????@T@p@AADAFARAA.B*h$4jh 0JU h 6h  h 5 h 5>* h;fhk h;f5h;f h=5jh=0JUh= h'K5h'Kh'Kh'K6 hk5>*hk56>* h/`h].jh/`0JUh/` h/`5,GGG(GHHIIIJJJJzKKKKLL&LLLLLLMMMNN(NNNNOOOӓ{qmhc he5 hA/+5hA/+jhg0JUhghg5 hg5hg hV5>*hV56>*jhV0JU hV5hVjhK 0JUhK hejh0JU h5hhaD haD5>*hNh vh hN5>*h$4jh70JU%OOOO,PPQ Q4QJQLQQQS8S:S*jhT0JU h1P5hPh1P hOa5>*hOa hY5>*hYh3 hPR6 hPR5hPR h5>*hjh v0JUh v h3r5h3r he5hehe6 he5>* hV6 he6he-RS8UXZ_``ab2dr"ĐƐސޑГZ& $ a$gdm $ a$gdm $ a$gdMG gdpw $ a$gdpw $ a$gdZ[[[4\6\L\T\b\\\\]]]&^B^D^^^^^^^^z_|_~___6`N```a0a@aVaaabbbNc.d0d2dRdd g*gÿٿh-?hMG hMG5>* h5>*jh0JUh hE'6 hE'5hE' hE'5>* hpw5hpw h%5>*jh%0JU h%5h%jhP0JU hP5hP hT5hT hT5>*1*gggghh&hh ii:i:jh>:0JUjhK0JU h>:5 hK5hKjhA0JU hA6hAhHjh-?0JU h-?5h-? h-?62ppp q"qhqtqvqqqqqqqqqqqqqqqqrrs0sPsjttttttuuuuuxvv(wVwwwwwwjxlxxjh &0JUh & h &5 hv>5 hv>6hv> hv>>* hv>5>* hN5>* hN5hN hN6 h+g5>*h+g56>*hjhT0JUhT hT5jh0JUh h5 hO52xyyyyyzzzzzz{{}}>}n}}}:~r~~~ b"$2>02 LVhڂ܂NvÿӻӬ}yh1 hv 5jhv 0JUhv hv 5hv jha0JU ha6ha hy6jhp"0JUhp"h h hy5 hy5>*h}qhy h5[|5jh5[|0JUh5[|jhKhK0JU hK5hK/̄΄|~@Ά؇ڇ܇26tfn "T`^tܐސɺ{v{rnh+ghm h}q6h}qjh%0JUh% h%6 heJ5>*h>~heJ6 heJ6heJhAh(hnhNjhf@0JU hf@5hf@ h;95 h;96h;9 h{f5>* h>~6 h16jh10JUh1 h15)ސܑޑ ؒ:<ΓГ0&TVXZzƕ rڗܗj$Ŀĵө}ytokokokh1Y h1Y5 hj.5hj.jh80JUh#l h85h8 hB5 hB6hB h${5>*h${56>*h${jht 0JU ht 5ht h>~ hR5>*hRjhO0JU hO5hO h_65>*hmh_6 hm5>*)$&ΚК2<Hěƛț&Xĝ:ޞΟП  Π,l¢$02468½½¹ƚvjhh0JU hh h6h hZ65>*h${h9'[hG h3w6h8jh3w0JUh3w h0T5h0ThZ6 hR5>*hRhjh20JU h25h2 h1Y5h1Yjh#l0JU+8T0. $ a$gdWL $ a$gd, gd]{ $ a$gd]{ $ a$gdZ6 $ a$gdZ6 $ a$gdm8N4ʤZ\ .&68:h֬ ԮRTtJdѾzsnjeje hkw5hkw hkw6 hu65>*hu656>*hu6 h546h54jh54h540JU h54h\h\h\6h\ hx5>*hhxhT-jh"N0JU h"N5h"N h9'[6h9'[hWLjht?0JU ht?6ht?h!} h5>*'İ԰DFHl|~.0b:F\p,:dptv"dԹĺݶ~y~r h\D5>* h\D5h\Djho50JUho5 ho56jhv?hv?0JU hv?6hv?hw@ h]{5>*h]{jhWL0JUhWL h5>*hu6jh0JUhhPyh8jh)q0JUh)q hkw5hkw,Թ̺`*,vFfhjȿ(Bf~bzp ׿~~hIV)h#h?]Kh jh,0JU h,5h, hZ5>*hZ56>*jhZ0JU hZ5hZ hQ6jhQ0JU hQ5hQ h%k5>*h\D h%k6 h%k5h%kh%k5h%kh'0`p@T,.`V`"$ &:~bd.@ĺ}yuhathOh.hhz.h`g h]A5>* h)6h) hWL5>*h]{hWL hQhQ hhIV)jh0JUh h^L5jh^Lh^L0JU h^L6h^L hIV)5>*hZ hIV)6hIV) h!6h!-BP<>@BJ("*"B"%`', $ a$gd5 gdDT} $ a$gdDT} $ a$gd $ a$gd $ a$gdat gdWL@BDLN"*<>LNPRT@N4Dz*@V(@NPpɵ푊 hw(|5>*hw(|56>* hw(|5hw(| hgp6 hgp5hgp h5jhh0JU hhhh5 h5hhKFjhat0JU hat5hathz. hat5>*h]A4*Jv`,B 2>@n ("þùïÉzsoh>0 hH;5>* hH;6 ha,]6 ha,]5ha,] hC h5jhC hC 0JU hC 6 hC 5hC jh50JU h56 h55h5jh^ A0JUh^ A hv N5hv Njh0JU h5h hw(|5hw(| hw(|6+"lpdfh8:<@XHJ``bBF 4NRnLZ\¾ͷѝuqlq h 5h jh(~0JU h(~5h(~ h25h2 hA5>* hA6hAhkh9jhi0JUhi hi5>*h` h5>*hwhh%|hH;jh.0JUh.jhd0JUhd hd6 h>06*\^`ptx&NPnp   2þþڑ~y hl5hl h7&5jh7&0JUh7& hk^5>*hk^56>* h1h`jh10JUh1 h15 h5h h?5jh?0JUh?hk^ hk^6 h)t6h)t h 5h jh 0JU/2$&JN P   0 P     J L  4 L \        .VdxFHJTp&0xþùþþ鵦 hkH5jhkH0JUhkH h(Y5 h"_5h"_jh"_0JU hL5hL hL~5jhL~0JUhL~jhl0JU hl5hl?:T^lHr|.RVfhx *Td @jbdhdf 8Tѽ hX5hX hcK5hcK h(Y6h(YhL~jhZ0JUhZ hZ5 hw6 hw5 h4m5hwh4mjh;0JU h;5h;jhG0JUhG hG57>\@2 4  .!"$"&"@"B"V"%%%%%%%&`''t((H)x)z)|)Żŷō~z~vlvjh-#s0JUh-#shHh5 h55>*hn6u hn6u5>* hn6uhn6u hn6u6 hJ76 hJ756hJ7 hDT}5>*hk^jhDT}0JUhDT}hC h5KhL~jh5Kh5K0JU h5K6h5K hX5>* hX5hX hX6)|))*******++6+F+f+h+,,,,,,,,-8--.F.x. /0111222 4 44*4<4>45 5|55|6ǿ˳˸˯˜~y~y~ hU6hU hH5>*jh8>.0JUh'|T hH6hHjh5bw0JU h5bw6h5bw ha(@6 ha(@5>*ha(@56>*h5ha(@ h}$5jh}$0JU h}$6h}$jh-#s0JU h-#s5h-#s h-#s6/,F.44*4<>BI~KKKKK~PSVx^aaa $ a$gdC+ $ a$gdQ $ a$gdw $ a$gdU $ a$gdH $ a$gd5|66666666869b9j9~99:^:n:::0;l<~<<<<=>>>:?@@D@P@T@@@@@A AAA^BBBBӾӫ|w|w h5hjh0JUh h5 h1{5jh1{0JUh1{ hI 6 hI 5>* hI hH hI 5hI h5 h56 h6hhG]jhG]0JU hG]hUhG]hU56hU hU6.BBBBBBBCCC.DLDVDfDDDDD&EHEEEEE`FbFdF~FFFVGzGGG2H>HHIII$JJzK|K~KKKKL@Mùõ h95h9 hw5>*jhw0JUhw hbo5>* hbo6 hbo5hbohjhlo0JUhlojhV0JU hV5hV hV6 h5>*h56>*hI jh0JUh1@MBMDM2NBNNNjOOP&P|P~PPPQSSSSSSTTUVVVVVVVVW0WTWfWhWxWWÿҪzsnjejej hi5hi hi6 h5>*h56>* hC+hjhC+0JU hC+5hC+jh0JUh h5>*jhP0JUhhPh< h$5>*hwh$ hj6hjhF hQ6 hQ5hQh9jh90JU'WWJXhXrXXXXHZZZP[f[p[r[[\\~\.]L]N]v^x^^^_\_______ ```aaaaa2b@bbĽȸȴȪȴ}yoyh}oDh}oD56h}oD hC+5>*hC+hKyh}k56jhJ0JU hJ6hJ hr6jh}k0JUhr h}k6 h}k5>*hh}k h}k5 h W5 h W6h W h;5h;hd@jhi0JUhi hi5+bbbccccd$d,dBdFd*e4ete|e~eeeefffff6g8ghhi$i6i"lDmFmHmmmLo`ppqq rstLtྷ{v{ ha5hahe hL[=5hL[=h-l hO%5jhO%0JUhO% hb8 5hb8 h H{5>*h5x hKy5>* h H{hC+ h H{5 h H{6jh H{0JU h H{56h H{jhKy0JUhKy hKy56 h}oD56.afh{B¨֨rzHJ`. $ a$gdZW gd! $ a$gd! $ a$gdv8 gd7} $ a$gd7} $ a$gdKyLt|t~ttttuuuu&vpvvvvw:wxxxxy2z4z6zN{n{p{{{{{{{{n|||||˼˸|wsnsnjh> h0;-5h0;- h0;-6 hK{5>*hK{56>*h H{jhK{0JU hK{5hK{jh8t1h8t10JU h8t16h8t1h2jh@?`0JU h@?`5h@?` h"56 h"5h"jh^=0JU h^=5jha0JUhah^='|}}}}}@~^~h~t~~~~<XVx.؆ "‰Pn^~68@ dܖΗtĺĶ hg45 hg46hg4 h2w5h2whH h6hhU] h>oO5h>oO h%5h%jhH0JUhH hR"S5 h5hR"S h6h hP5hPh{7jh>0JUh> h>52"B\fjޚ^^Ҝ@֝&@BtПnp̢ @RVt~dx̥6\z&Dȧ֨žɧ hX;5 hX;6hX;h7}jh6a0JU h6a6h6a hjv5>*hK{hjv h`B5h`B he+5 he+6he+ hJ/6hJ/ hJ/5 hg46 hg45hg49֨prԬfЭ$&(`xį ƱȱxzڲX "jƼƸzvqv h:;5h:; hy5jhy0JUhy h[5jh[0J6U h[6h[ h[5>*jh;om0JUh;omjh J0JUh J h J5hST hST5 h5hh> hv85>*h7} hv86hv8 h7}5>*+0PRhܷ.R"ֹ(*"ܽ޽z޾46¾jh^30JUh^3 hp5jhp0JU hQ5hphQjh'\}0JUh'\} h" ^5h" ^jh\0JUh!d hj85hj8 h:;5>*h:;56>*h[ h:;5h:;jh:;0JU26Hpҿ*6NPDFH`t0FtP^Ѹ嫤}x hZW6hZW hZW5>*h h 6jh00JU h06h0 h!5>*h! hC6hCjhC0JUjhQ0JU hQ6hQ hyd/5>*h:; hyd/5hyd/hQjh^30JU h^35h^3-tD  .HVvPhrXv"FJȹަ|xnxjhjj0JUhjj h_~6 h_~5h_~h4'nhhRjhHz0JU hHz5 hHz6hHzhe56>* h*shejh*s0JU h*s5h*sjhehe0JU he6 he5>*hehZW hZW6jhZWhZW0JU+ &0*,.`lf\^*:<PLVfv,z|;úͰ򡝘zjh5 0JUjh5 h5 0JU h5 h5 h5 6h5 h5>*hhHzjh4'n0JUh4'n h%-65jh0JUh%-6 h6h hHz5>* h?he h?5 h?6h?hjj hjj5. "<8pJ $ a$gd4Ca $ a$gdyU- $ a$gdQ $ a$gdd_ $ a$gd5 $ a$gdh $ a$gdZW|~4DRn468Xr.JVXZNn2NǸ˰up h=bG5jh=bG0JU h=bG6h=bG ho5hojhh0JU hh5hh hh6 hh5>*hh56>*jh1{B0JU h1{B5h1{BhC hC 5>*h=Kjh= 0JUh= hw` 5hw` h=K5>*hh%=,2<np "2@*8.BH*HJVXϺzpjh}0JU h}5h} hV5hh h^5>* h^6h^hw" hQ5>*jhQ0JU hQ6hQ hd_5>*hd_jh.0JUh.jh260JU h266h26 h1{B5>*hh h1{B6h1{B h1{B5,X $.:NnP.0½¹͹~zpzjhw$0JUhw$ ho5>*jho0JU ho5ho hQT5>* hQT6hQT hyU-5>*jhyU-0JUhyU- hj5hj hv5>*hvjh2%)0JUh2%) h2%)5 h}6 h}5>*h}56>*h^h})N ,.F&. ,$(, ,$, $ a$gdlu $ a$gdTJ $ a$gd3@ $ a$gd2> $ a$gdNK~ $ a$gd4Ca6\PR  : D N   B `      H J L N ~     t v *,FZ$&˼˸秠~zh2>hK hNK~5>*jhNK~0JUhNK~ hQt6hQt hQt5>* hT5>*jhT0JUhTjh@0JU h@5h@jhVk0JUhVk hVk5 hw$5hw$ hw$6 hw$5>*hw$56>*-&<"2B^Hlvdf$0@| ϼ񓏊|w| hU6hUjh +0JU h +6h + h5 5>*jh5 0JUjh/0JU h/5h/ h|5h|jh|0JU hE5hE hE6h`, 56>* h`, 6 h`, 5>* h2>5h`, h2> h2>5>*. .BJV: F   !!!!!!!!6"8"R"#$*$,$L$f$$%Z%z%%%%¾ⲹ~wrrrnh2 h&5 h&5>*h&56>* h&h.; h&6h&jhm0JUhmhU hU5 h.;5 h.;5>* h.;6h.; hTJ5>*jhTJhTJ0JU hTJhTJ hTJ6hTJ h3@5>*h3@h5 jhU0JU(%%8&Z&&&&&&t'v'''((((&)))*+,,$,8,,,,, -2.4.6./0`041116282Z2~zuzkzjhuvd0JU huvd5huvdh]V[ hE,5>*hJ`h jhe@0JU h 5>* h 6h hlu 5>*jhlu 0JU hlu 6hlu hA5>*h& hA5hAjh{0JU h{5h{ h25h2jh20JU*$,,0T@vMQQQ"STV&[___deisDxFx $ a$gd- $ a$gd- $ a$gd8 $ a$gde $ a$gdv8 $ a$gd Z2z2233"3@3p34 4445555"5&56555F6H6N667.70727t7777777888 88N8\8t8v8ĽĽɳɳ||r|jhh0JUh,  h, 5 hh5 hh6hh h5jhh3X0JU h3X5 h3X6h3Xjhl\0JU hl\hl\ hl\5hl\jh 0JUh hv}h5hv}hjhuvdhuvd0JU huvd6huvd huvd5,v88888 9&9p9r9L:|:::::::;;,;4;X;Z;t;x;z;<<^<n<<<<<<==>4>P>T>n>p>r>?|?~??*@,@L@P@R@йjh8 0JU h8 5h8 jh0JU hM5 hM6jhM0JUhMhjhf*0JU hf*5hf* hE6jhE0JU hE5hEjh, 0JUh,  h, 54R@T@t@@@@vAA0BNBBBBBBBBB,CTCCCCCBDDDEEEEGGHHH>I^II JdJJJJVMtMvMMMNOо hV6hV hV5>* h6 h'<6 h'<5h'< h95 h96jh90JUh9jhc0JUhDm hDm5 hc5hc hc6 hc5>* h5>*h56>* h8 h, 1OOdOOOOQQQQQR>RNRS S"S8STvTUUUUUUUVV"VYHYNYYYǿß||| h35jh30JUh3 h5h h=<05>*h=<056>*jh=<00JUh=<0 h=<05 h:U5h:UhyK/ hyK/5>* he6 h8 6 h8 5h8 h8 5>*he hV5hVjhV0JU/Y&[X[d[[\\\\Z]p]____0_`z``Zafaaaaa8b\bxbbbbfdzdddeefRggg,h.hhhhhhiiμɸٱ h|>h/Ljh|>0JU h|>5h|>jhW,0JU hW,5hW,h|} h/L5>*h/L hvF=5hvF=hvF=6 hvF=6hvF= h-5>*h-jhnY40JU hnY45 hnY46hnY4 h6$5>*h6$1i"i8i*h|}jh T0JUjhX0JU hX5jhk0JUh T h T5 hk5hk h \5hXjh \0JUh \ h|>5h|> hW,6hW, h|}5>*h|}h|}5>*h|}h|}56>*.0s2s>shss@tBtDtuu.w@xBxDxxxly&z8z:zPzt{0|:|||\}X~r~~~~ƀJdvx>¾Ӳ~~tphjh0JUhh5 h5hjhK0JU hK5hK h35>* h35h3 h)g5>* h)g6h)g h@S5>*jh@S0JUh@S hyJ5hyJjhCh0JUhCh hCh6 hwKG6hwKGhN,Fxx:z|(>@BDFHʉ̉,.D $ a$gdb, $ a$gdr $ a$gdY gdY $ a$gdY $ a$gd@S $ a$gd@S>&(Hbp؃ʅxԆ\xRT<>ȉʎޒ*BDҕ."2LV½¸¸¸¸³͡hb,hb,5hb,hhrhI8/hhYjhMf0JUhMf hMf5 h3{5 h3{6h3{ ht65>*ht6jh9(0JU h9(5 h9(6h9( h5>*h56>*h3h3Vf46HƛHVZzȠ&zƢXjn ƦZv.>BTJf½½½½¹½° hiW6 hPX]5 hPX]6hPX] hJ6hJhFEh8C h(h5h(h h`5h`h h_5h_h^ h^5 h15h1h_7 h_75hhrhb, hb,68.­jl  $ a$gdM $ a$gd]j $ a$gdiW $ a$gdiW $ a$gd_ $ a$gd_ $ a$gd_7 $ a$gdb, $ a$gdb,­hj¯įƯ.RTDܵ  B(48JNZ¿2hj h/K5h/Kh" h"5 hd5hdh{3 hiQ5hiQhMh]jjh}0JU h}5h}h]03h+h]A jhKAv0JU hKAv5hKAv h_6 hiW6hiW8 .D0z (*,.02468:<>JLNѻ{t hShS h"+hh1 5hr#hD6hVhV5h6Gh55 hD9h h1PhhhT ha(@ha(@ h2Xh2Xh2Xh.5d hj5>*hj hQ5 hj5hjhj5>*hQ h1C5h1Ch/K h/K5+ .~*,.02468:<>@ $ a$gd1 5 $ a$gdD $ a$gd h $ a$gd5 $ a$gd $ a$gd$ `a$gd_} $ a$gdM@BDFHJLNnjX$a$gdz$a$gdU$a$gd gdK $a$gd s( $ & F*a$gd?/ & F7gdvF'gd{$a$gd $ a$gdb# $ a$gd1 5Nln^LNPR\jfhjz&(*, r026Lļииu܄jh s(0JU h s(6h s(jh&pz0JU h&pz6h&pz h- 6h- h?/6h?/h{5 hhh#^h?/h?/h#^5hvF'h?/hvF'5hrh2Xh{h1 hhh{hh{5>*CJ aJ h5>*CJ aJ .Ll dtVXf8R*@vHJ 8R$ʻʷʷײ׊ h5hhW;5 h6hhA&jh90JUh9 hz6 hz5hzjhD0JU hD6hD hU6hUhzh{5 h 6h h{5 hhh{h h s(6h s(4$h$.pxDHRdF   x(ĿĻɪ h5h]pPh{5 h]pP6h]pP h]pP5 h=/5h=/h{5h=/ hQj%6hQj% hQj%5 hK@5hK@h{5 hK@6hK@hl+ h5hh{5hhW;5 h6hh6H4h<>8@APFNhPQT$a$gd^$a$gdA&$a$gdh$a$gd]$a$gd||E$a$gd$a$gdgdK $a$gd]pP$a$gdQj%$a$gdFHXh|jJ^  f "<$>$кµµ|xsng hh:  h: 6 h '56h '5jh0JU h6hh".jh".hc890JU h".hc89 hc896 h;F6h;F h6hh{5h h5 hG5hGh{5hGhD5 hhh#^hh#^5h]pPh{5 h6h'>$@$% %(%2%%%%%&f'p''(((*++z--v//2484z444444R:f::N<d<f<h<x<<<p====>>>>ʽh]h]6h]h{5 h]6h] h||E6h||E hh5hAqh{5 hh{hhhZhAq hs>??6@8@J@L@N@P@AAAAABBBBCHCD E,E.EEEF FF8FLFNFPFhF:GpGGGGGHIJ JJ`JlJJJ׾׾׾}jhW0JUhWhW6 hW6hWjhWh0JU h6hhA&h{5hA&hA&6hA&hhh{5hhhD5 hh6hh hh5 h]5h]h]h]5h]h{5 hhh{1JFLLMNNO OfPxPzPQQQQR"R@RDRSSSTTTT&V>V@VLV*W2WfWzWWWWW.YFYYYYY[[[[l\|\\]hn{ hn{5hn{h{5 hhh#^hh#^5 h6h h5hh{5 hhh{h^h^6 h^6h^h{5 hhhoh^h^5 h^5h^ho5h{h^hW3T@VW[n\]_a~bTcelgllnpqrsuvw$a$gddY $ & F*a$gd;G$ & Fh^ha$gd1$a$gd1$a$gdOgdK $a$gdn{$a$gd]]]]]]p^~^^____aa"a$a*a|b~bbbc,cRcTcpcvceeeejglgxg~gvhhhlllnnnŸŰ~yup h;G5h;G h15h1h{5h1hOhvF'5hOh{5hOh#^5 hO6hO hO5hOhW;5hn{h5 hn{5hn{h{5 hhh*shn{hn{hn{5hn{h*s5hn{h{56 hn{6hn{hn{6,nXpjpppqqrrrrr|ssssssuuvvvwwwwXzZzV{X{{{{~J~dʅ̅ĶIJIJIJĮIJIJIJĂhu h_h_jh_0J6U hq6h_h_6h_h#ah.\h{hdYh{5>*CJ aJ hhh{hdY h;GhK: hK:h;G hK:6hK: hK:5 h;Gh;G h;G5 h;G6h;G0wwx,yZ{|L~j.؉Ίl|@RΚ؜RT$$gdyLgd{$a$gd{JLԋڌ܌̍΍ЍҍVXxz|dfln,,.02X^`֔ؔޔ24>Pʚ̚ҝԝԞz|htchhh{NH hU6jhu h{0JUhu hhh{6NH h{6hUh{ hhh{jhhh{0J6Uhhh{6BTԞDУT,*ޯpr8:b$a$gdX$a$gdX$a$gddYgd{|*ޯprƱ$B*Z\.^̺.6Ȼ̜xttpphI'hjh0J6U h6 hM6higjhM0JUhMjhcK0J6U hiM6 hcK6 h#^5 hiM5hcKh2h#^hiMh0hdYhTG*5>*CJ aJ hdY5>*CJ aJ hTG*hXh{ hhh{,68:X0*BfvThZ  BHNb@hj "½hF hF6jh[0J6U h[6high[ hD5h] h0l6h0lhDh* h*6 hQ6hQhQ6hQ hyQ>6hyQ> hm6hm ho6ho hTL5 h25h2hcK2,l$b "$,jphzjln`bɽɳΪΪjhB0JUhBhI'jhl0JUhljhoE0JUhoE hNn5 hg6 hk6jhNn0J6U hNn6hNnh hk5hD hP6hkhP hF6hFjhF0JU1&(*np|BDR  $ & F;a$gdHX$a$gdHX $h^ha$gdHX $ & F:a$gdHXgdg$a$gdg$a$gdXnprt$&(*lnp&|BPRf "ž~v~ni hB_5hHXhN5hNhHX5hN hN5hHXhHX5hHX hHX5hghg5 hg5hdYh05>*CJ aJ hdY5>*CJ aJ hDhD hkhk hI'hNn hI'5hI'hoEjh 100JUh 10jhn0JUhnhqO( "*h> z  P  $   d  <   4* & F<gdB_$a$gdB_ $h^ha$gdHX(*fh<>  x z   N P   " $     b d   : <     24 "$(*2|~"$̸̸̼̼̼̼̼̼h3h35h3h\5h3h\hR[^5h\hR[^hR[^5hR[^h+r5hR[^h+rh+r5h+rhB_5h+rhB_hB_5hB_ hg5 hB_5 h5=*~$xpld4"vh & F=gd$a$gdgd & F<gdB_$vxnpjlbd4fhjl""##J&L&)))*n--./00n00žhg(<h,Ihp<h`kh{ hhh{ hhlmhlmhVo hh h5hh5hh35hh3h35h3AXL>.~ px "#%R'((gd{gd5 & F=gd(X)*`,-<./p001F1V1.233B4556677`8 & F  gd{  gd{gd5$a$gd{gdgd{001F1V1|11111"2$2,2.2T2222233 3333@4B444445555556666666677F7¾ꥡꑍ}yh&th&th{>*hhhrAw>*hrAwhrAwh{>*hhh5O>*h5Oh5Oh{>*hhh{NHhhh;Ub>*h;Ubh;Ubh^=>*h^=h^=h{>*h{h`kh6 _hhh{>* hhh{hhh{5 hh{/F7777777788888@8B8D88888888 9 999F:H:::::<;;@<N<b<<<<<<=>=X=|=== >>0>2>Ἰ鈃 h |>*hhh{>* hhhL2^hL2^h/hYh h5h 9hhh |hUihQ hhhh h{6hhh{NHhhh{6h{h`k hhh{hhh&t>*h&th3`8 999H::<;;;@<<>=@=X==>`>>>>@>^>`>l>n>p>r>>>>>>>>>>>>*?:?*hghX>*hXhXh{>*hgh&th`khhh{>*h{ hhh{M(AA,BBD@DdDDDDEEEEEEFFFFFFLGGGGTHļ}uplgc_cZVhubu hubu5hKh8- h8-5h{ h{5hhh{5h MYh1 >*aJ h1 aJh1 h MY>*aJh MYh MYaJh MYhL2^>*hL2^hL2^hZY>*hRhZYhZYh'9>*h'9h'9hAC>*hAChAChg>*hgh{>*hghhh{>* hhh{hhh |>* THHHHIIII&I(IzI|IIIIIIII J JJ&J(J*JHJJJK"K$K&KLKNKKKKKKK L"L4LBLLLLL6M>M@MLMNMPMRMXMMMMM"NNNױ׬h,IhhqOh&t h&t5h@: hhhT-hvF' hvF'5hT- hT-5ha h{5h{ hhh{ h&5hhh{5 hhhYShYS hYS5=KKKL6MMNDOOPPtQR4SS(TT(UUVV(WW & F gd{ & F gd{ & F gd{ & F gdj9NNNNNNDOPOTOpOrOOOOOOPFPPPPPPPPPrQtQQQQ|RRRRRRR2S4S:S>SSSS&T(T8T:T\@\\\\\\\R]b]^&^^^^^^^^f_h_"`$`.`0`N`P`þù hhh*|h*| h*|5h h5 h5hhh5h h5h hhhhTnMh{ hhh{ h{5hhh{5AWJXYYZ[\\\R]^^^P`8aaXbc dddXe & F 3 gd{ & F &gd{ & F &gd{ & F gd & F gd{ & F gdP`V`6a8aFaHaTaVadafahaaaa*b,b6b8bXbdbfbrbtbvbbbbfcjcrctccccc d*d,d.ddddddd*e,e6e8eXefehejeefffgggg|gggghh(hhhiiiiii h`k5 hhhh[ h h5 h&t5h{ hhh{ h{5hhh{5h"p8 h"p8h"p8KXeegghhidjjzklllmnnfopplqrr & F gd{ & F 3 gd{ & F 7gd{ & F 7gd{ & F gd{ & F 3 gd{iii jjdjvjxjzjjjjjLkNkXkZk\k^kxkzkkll"l$l&l*l,llllllmmmmmmnn$n&n(nnnndofolooooooopp pp⽹⭩ hf5 hhhNhN hN5 hhhflohflo hflo5 hhhUhU hU5 hhhhHhhH hhH5h{ hhh{ h{5 h`k5hhh{5<ppppppqqlqzq|q~qqqqqr&r(r*rrrrrrs s s^s`srstttttuuufuhuvuuuu vvvvvv8wDwFw`wbwHxJx|x~x׾ת hhh"#]h"#] h"#]5h] h]5hAF hhhieehiee hiee5 hhhZnh1 hZn5h`kh{ hhh{ h{5hhh{5 hhh,Ih,I h,I5;rr`stuhuuv8w~xyy{{|}~~F2t & F gd{ & F  gd{ & F Fgdn & F Fgd{ & F gd{~xxxxx~yyyyyyyy{{&{<{P{{{{{{{{{J|L|||||}}6}8} ~~,~B~P~~~DFPRTprtvƿܩ hhhkhk hk5hn hn5 hhhn h{5 h`k5 hhh0kh0k h0k5h&Ohg h&O5h{ hhh{hhh{5h hh h5:2<>ƀ rt(*6z|  ^`vƃȃԃփ"0268FHJNPbdfxz|̆Ά hhhQhQ hQ5 hhh h  h 5 h`k5 hhh\Bh\B h\B5 hhhBhx*hB hB5 h{5hhh{5 hhh{h{>t*|`ȃ"8XXgddY & F gd{ & F  gd{ & F gd{ & F m gd{ & F gd{Ά$&VX~X "$Š46XZ~ rtNPގ46ĐƐ02FH֒ؒVX̾hVojhVo0JU hdYhi hdYhdYhdYhihF hhhsThsT hsT5h{ h{5hhh{5 hhh{E "4X~rNގ4Đ0F֒VĕP & F^`gd[gddYXĕƕPR~hj:<ʜ̜z|@BΞОfhޠlnz|vx02TVΦЦZ\بڨ "DFhjPRvx8:^ hVoNHjhVo0JUhVo]P~h:ʜz@Ξfޠlv0TZZب DhPv8^ܬ$H֮fz<^^`ܬެ$&HJ֮خfhz|<>^`68²JLnp޴*,PRFHзҷ\^`j¹ĹļƼҽԽ hVoNH hhVo hVo6hVojhVo0JUX6Jn޴*PFз\¹ļҽz$z|$&FHTV*, *,NZXZnp.0&2DFjl@B02TV<> h8-hVo hu+hVo hVo6jhVo0JUhVoX$FT**Xn.Dj@@0T<j2hxj4 jl24hjxzZbjl46 ">@ *,02 " hrRhVo hVo6jhVo0JUhVo[>*0 ^@gdLgd^`@Bfh02TVxz^`BDfh"$HJnp,.RTxz>H:<p&(* hbhVo h hVo hVo6jhVo0JUhVoX@f0Tx^Bf"Hn,Rx:(>8 \       $ F    x  *>@ 8 : \ ^      "     n p   $ & F H       x z   j l   6 8 \ ^     > @     " $     * , ` b   H hVoNHjhVo0JUhVo] j  6 \   >   "   * `  H l n , F ` z     gdU0H J n p , . F H ` b z |     2 4         @ B h j       < >   > @     8 : <     | ~     > @ "! $! ! ! " " ," ." # # # # $ $ $ $ $ $ $ $ h} hVojh} hVo0JU hMhVo hVo6hVojhVo0JUR 2     @ h    <  >  :   |   > "! ! " ," # # gdH# $ $ $ $ $ % :& d& &' P' p' &( ( n) ) ) ) ) * @* b* * * + + + , :, \, gdH$ $ $ % % % *% :& <& d& f& &' (' P' R' p' r' &( (( ( ( n) p) ) ) ) ) ) ) ) ) * * @* B* b* d* * * * * + + + + + + , , :, <, \, ^, ~, , , , - - 0- 2- - - . . . . J. L. l. n. . . . . . . 6/ 8/ b/ d/ / / N0 P0 z0 |0 0 0 0 0 0 0 h>hVo6jhVo0JUhVo\\, ~, , - 0- - . . J. l. . . . 6/ b/ / N0 z0 0 0 0 1 j1 1 1 1 T2 2 2 gdH0 1 1 j1 l1 1 1 1 1 1 1 T2 V2 2 2 2 2 (3 *3 J3 L3 l3 n3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 >4 @4 f4 h4 4 4 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 h6 j6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 08 28 ^8 `8 8 8 8 8 &9 (9 J9 L9 9 9 9 9 : : @: B: d: f: : : ; ; 0; 2; T; V; x; z; ; ; jhVo0JUhVo`2 (3 J3 l3 3 3 3 3 4 >4 f4 4 4 4 4 5 5 5 h6 6 6 6 7 7 08 ^8 8 8 &9 gdH&9 J9 9 9 : @: d: : ; 0; T; x; ; ; @? @ "A DA fA A A A A fB C D LE E nF gdH; ; ; < = ? ? @ @ @ "A $A DA FA fA hA A A A A A A A A A fB hB C C D D LE NE E E nF pF F F F F G "G G G hH jH H H H H H H H H &I (I HI JI 8K :K HL JL jL lL L L M M O O P P P P Q Q Q Q R R JR LR lR nR R R R R hPE-hVo6 h`]hVo hVo6jhVo0JUhVoXnF F F G G hH H H H H &I HI 8K HL jL L M O P P Q Q R JR lR R R S S gdHR S S S T U "U U U U U ^V `V nV pV V V W W 4W 6W W W W W W W W W X X X X PY RY Y Y jZ lZ n[ p[ [ [ \ \ D] F] ] ] ] ] ,^ .^ ^ ^ _ _ _ _ 0` 2` ` ` ` ` a a 2b 4b b b c c $d &d d d ^e `e e e e e f "f Rf Tf \r ^r 2s 4s s s `t bt t t jhVo0JUhVo`S U U U ^V nV V W 4W W W W W X X PY Y jZ n[ [ \ D] ] ] ,^ ^ _ _ 0` gdH0` ` ` a 2b b c $d d ^e e e f Rf \r 2s s `t t u `v v w w ^w `w w w w w x x x x x x x x y y z z Bz Dz z z *} ,} } } } } @~ B~ ~ ~ ~ ~ Z \     p r Ā ƀ < > N P | ~ < > " ̆ Ά   2 4 ^ ` H J $ & Z \ ԋ ֋ h j jhVo0JUhVo`x x x y z Bz z *} } } @~ ~ ~ Z   p Ā < N | < ̆ gdH  2 ^ H $ Z ԋ h  z  < ȏ  ‘ *  B b ؔ • ҕ 8 gdHj   z |   < > ȏ ʏ   ‘ đ * ,   B D b d ؔ ڔ • ĕ ҕ ԕ 8 : ʖ ̖   t v ܘ ޘ T V v x  L N 4 6 Ԧ ֦ Z \ | ~ $ & Ĩ ƨ b d    " jhVo0JUhVo`8 ʖ  t ܘ T v L  4 Ԧ Z | $ Ĩ b gdH  B d  Ь H į : J Z ذ & l ( D h ̶ gdH" B D d f   Ь Ҭ H J į Ư : < J L Z \ ذ ڰ & ( l n ( * D F h j ̶ ζ t v   ҹ Թ P R H J j l r t n p p r   * , hchVo hVo6jhVo0JUhVo[ t  ҹ P H j r n p  * " J Z < gdH " " $ J L Z \ < >   ( * , v x z  0 2 > @ h j 6 8 Z \ < > 6 8 6 8 \ ^ 8 : < > $ h hVo h5MhVoh5OhVo6 hVo6hVojhVo0JUT<  * x 0 > h 6 Z < 6 6 \ 8 gdH < $  4  . : .   r  gdH$ &   4 6  . 0 : < . 0     r t   T V v x   ~ t v * , L N p r * ,   hVojhVo0JU_ T v  ~ t * L p *  6 \ ~ @ gdH 6 8 \ ^ ~ @ B v x  2 4 X Z b d 0 2     J L | ~      ( * L N p r t   t v hxGhVo hhVo hh;hVo hVo6jhVo0JUhVoU v 2 X b 0   J |   ( L p   t  $ J $ !$!H!! !!6!!!,!N!p!0!!!"!L!!$!gd3LgdH   $ & J L $ & H V R ` \ . H ^ p >!l!!!:!J!!!Z!j!r!!!!!!!!n!!!!!!!!!6!`!!! ! ! ! ! !* !p ! ! ! ! ! ! ! ! !h?RhVo6hh;hVo6h[RhVo6 hVo6jhVo0JU hN_ehVohVoQ !x ! ! ! !!!!$!&!H!J!!! ! !!!6!8!!!! !,!.!N!P!p!r!!!.!0!2!!!!!"!$!L!N!!!$!&!!!2!4!B!D!R!T!!!!!!!!!!!(!6)!1!1!1!2!2! 3!43!3! hVo6 hihVohihVo6 h?hVoh?hVo6jhVo0JU hhVoh?RhVo6hVoJ$!!2!B!R!!!!!!1!2!P4!4!4!5!6!T7!d7!7!>8!N8!^8!n8!8!8!9!v9!X:!gdH3!4!N4!P4!R4!4!4!4!4!5!5!6!6!T7!V7!d7!f7!7!7!>8!@8!N8!P8!^8!`8!n8!p8!8!8!8!8!9!9!v9!x9!X:!Z:!:!:!:!:!t;!v;!;!;!!:>!(?!*?!?!?!?!?!@!@!v@!x@!E!E!|F!~F!hG!jG!G!G!vH!xH!H!H!0I!2I!TI!VI!xI!zI!I!I!I!I!:J!!(?!?!?!@!v@!E!|F!hG!G!vH!H!0I!TI!xI!I!I!:J!J!J!"K!gdrgdHJ!J!"K!$K!K!K!K!K!K!K! L!"L!DL!FL!hL!jL!L!L!L!L!L!L!M!M!(M!*M!LM!NM!pM!rM!M!M!M!M!M!M!N!N!$N!&N!HN!JN!nN!pN!N!N!N!N!N!N!O!O!*O!,O!PO!RO!O!O!O!O!\P!^P!P!P!Q!Q!tR!vR!R!R!T!T!T!T!T!lU!nU!V!V!V!V!V!V!W!W!W!W!W!X!Y!hghVo6hVojhVo0JUZ"K!K!K!K! L!DL!hL!L!L!L!M!(M!LM!pM!M!M!M!N!$N!HN!nN!N!N!N!O!*O!PO!O!O!gdHO!\P!P!Q!tR!R!r!r!r!s!s!s!s!s!s!s!s!s!t!t!t!t!t!t!u!u!v!v!w!w!\w!^w!w!w!x!x!x!4y!6y!8y!y!y!h6 hVo6h(R=hVo6 hVo6hVojhVo0JUWs!s!s!s!t!t!t!u!v!w!\w!w!x!6y!y!2z!Bz!Rz!z!z!N{!{!|!z|!|!T}!B~!~!!\!y!2z!4z!Bz!Dz!Rz!Tz!z!z!z!z!N{!P{!{!{!|!|!z|!||!|!|!T}!V}!B~!D~!~!~!~!!! !\!^!l!n!!!!!,!.!!!d!f!!!!!ă!ƃ!,!.!!!!!!!!!!!!!!!l!n!!!ʆ!̆!n!p!!!!!!!Ή!Љ!(!*!,!!!h}9hVo6hO.hVo6 hVo6jhVo0JUhVoW\!l!!!,!!d!!!ă!,!!!!!!!!l!!ʆ!n!!!!Ή!(!!T!!!!T!V!!!!!!!!!!!!!֍!؍!!!!!!!Ώ!Џ!!!,!.!ʐ!̐!\!^!!!*!,!:!!@!n!p!!!^!`!b!Ě!ƚ!Ț!!!!!ޛ!!X!Z!!!F!hK hVo6 hVo6hVojhVo0JUZ!!!!!!֍!!!!Ώ!!,!ʐ!\!!*!:!x!!r!!R!b!r!!B!!!!!t!!>!n!!^!ƚ!!!ޛ!X!!F!؝!!!!B!!!!!!2!!X!!!X!F!H!؝!ڝ!!!!!!!B!D!F!!!!!ؠ!!!!!!!!!!!0!2!4!!!X!Z!!!!!X!Z!h!j!!!r!t!"!$!2!4!X!Z!!!!b!d!f!h!!!!!!!!.!0!2!l!n!!!!!hhVo6 h_hVoh\1hVo6 h]3EhVohkqhVo6hZhVo6 hVo6hVojhVo0JUKX!h!!r!"!2!X!!d!!!0!l!!!R!&!!!r!!!!*!v!!İ!!"!ʱ!!R!T!&!(!!!!!r!t!!!!!!!*!,!v!x!z!!!!!İ!ư!!!"!$!ʱ!̱!Z!\!Բ!ֲ!|!~!!!!!!ʳ!̳!F!H!!!!!P!R! ! !!!*!,!.!N!f!h!j!x!z!!!!!!`!b!d!f!!!! huvhVohg ghVo6 hhVo h MhVo h/hVo hVo6jhVo0JUhVoOʱ!Z!Բ!|!!ʳ!F!!!P! !!*!h!x!!!b!!!,!z!!.!!0!!!!!!!!!,!.!z!|!!!.!0!!!0!2!4!!!!!!!!!!^!`!!!\!^!!!&!(!V!X!!!F!H!J!Ŀ!ƿ!ȿ!ʿ!!!!!!!$!&!!!!!!N!P!R!T!t!!!!!!!!!!!6! hFhVohhVo6 hIhVohPYhVo6h-.hVo6 hVo6hVojhVo0JUK!^!!\!!&!V!!F!ƿ!!!$!!!P!!!!!8!!l!|!!`!*!:!!!6!8!:!!!l!n!|!~!!!`!b!*!,!:!!!L!!!!$!&!!!!!x!z!2!4!B!D!!!!Z!\!^!`!!!!!n!p!~!!!!6!8!N!r!!!!2!4! !"!$!!!!!!!!!!>!@!!!!J!L!N!!!!!2!4!!!*!,!!!x!hVhVo6hChVo6hd?dhVo6h@hVo6 hURhVo h'"ahVoh?nzhVo6 hVo6hVojhVo0JUH!2!!*!!x!!v!0!@!!!v!!! !!!!!|!!!^!!!.!h!!D!x!z!!!v!x!0!2!@!B!!!!!!!v!x!z!!!!!z!!!!!!! !!!!!!!!!!|!~!!!!!^!`!b!!!!!!!! !.!0!h!j!l!!!!D!F!H!h!!hD9hVo6 hV hVoh#(hVo6hH-hVo6 hIyhVo h vhVoh8@hVo6 hVo6hVojhVo0JUED!!!B!R!!H!!!4!!!!!R!b!!V!|!!!"p"""@"P"`"N""!!!!!!!!(!@!B!D!R!T!V!!!!H!J!!!!!4!6!8!!!!!!!!!!!!!!!!8!P!R!T!b!d!!!V!X!|!~!!!!!""p"r"t"""""hhVo6 hPhVohThVo6 hghVohVhVo6h hVo6 h/`hVoh/`hVo6 hVo6hVojhVo0JU hMhVoB"""&">"@"B"P"R"`"b"N"P"" " ","D"F"H""" """$"D"\"^"`"""."0"2"R"j"l"n"|"~"""""""T"V"""""""""""""" " "0 "2 " " " " " " " " " " " " " hQhVo hXWhVo ht hVo hnhVo hv hVo h &hVo hVo6hVojhVo0JUL"F"" "^""."l"|""""T"""""" "0 " " " " " " "X " " "$" " " " " " " " " "X "Z " " " " " """$"&"("H"`"b"d"""8":""""""" """""""""""""""""""""""""""""" """0"2"@"B"P"R"`"b"p"r"t"" h7&hVoh?hVo6 hdhVo hhVohhVo6 h,hVo hVo6hVojhVo0JUL$"b""8""" """""""""""" "0"@"P"`"p""P">"""""""P"R">"@"""" " """"""""j"l"""x"z""""""b"d"f"h"""""""D"F""""""""n"p"r"t"""""""""6"8""""""^"`"h^=hVo6 hihVo hC+hVo hVhVohhVo6h5bwhVo6h}$hVo6 hVo6hVojhVo0JUh5KhVo6E""j""x"""d"""D""""p""""6"""`"" "H " "$!"b!"r!"""gda`"b"" "$ "H "J " " " ""!"$!"&!"(!"H!"`!"b!"d!"r!"t!""""" #" #"#".#"H#"J#"L#"#"#""$"$$"&$"$"$"$"$"$"$"$"$"$"%"%"%"%"%""%"$%"2%"4%"B%"D%"F%"%"%"%"%"%"4&"6&"&"&"&"&"'"'"'"'"'"'"'"'"h*shVo6hQhVo6 h\hVohyhVo6 h JhVo h>hVo hK{hVo hVo6hVojhVo0JUH"" #"J#"#""$"$"$"$"%"%""%"2%"B%"%"%"4&"&"&"'"'"'"("("~)"*"*"Z+"+",","'"'"'"'"("("("("~)")"*"*"*"*"Z+"\+"+"+",",",",",",","-"-"-"-"."."/"/"/" /""/"B/"Z/"\/"^/"/"/"n0"p0"r0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"*1",1".1"01"P1"h1"j1"l1"@2"B2"P2"R2"T2"2"2"2"F3"H3"h +hVo6 h|hVoh/hVo6 hw$hVo hvhVo hhhVo hVo6jhVo0JU hHzhVohVoI,"-"-"."/"/"\/"/"n0"0"0"0"0",1"j1"@2"P2"2"F3"3"@4"~4"4"4"\5" 6"6"6" 7"7"H3"3"3"3">4"@4"B4"D4"d4"|4"~4"4"4"4"4"4"4"4"\5"^5" 6"6"6"6"6"6" 7" 7"7"7"f8"h8"8"8"8"8"9"9">:"@:";" ;";";"v<"x<"<"<"<"P="R="T="V="v="="="="="="="="="="="V>"X>"Z>"\>"|>">"h=<0hVo6hVhVo6 hchVoh8 hVo6hlu hVo6 h2hVohmhVo6 hVo6jhVo0JUhVoE7"f8"8"8"9">:";";"v<"<"R="="="="X>">">">"?"?"H@"@"@"@"LA"\A"A">B"C"C">">">">">">">">">"?"?"?"?"?"?"?"?"F@"H@"J@"L@"l@"@"@"@"@"@"@"@"LA"NA"\A"^A"`A"A"A"A">B"@B"C" C" C"C"C"C"C"C"C"C"C"C"D"D"D"D"hVo hW,hVo hnY4hVo hVo6hVojhVo0JU h3hVoAC"C"D"VD"fD"D"E"rF"F" G"G"G"H"I"I"*J"J"^K"K"*L"L"L"L"LM"M"M"HN"N"N"gd{rF"tF"F"F" G" G"G"G"G"G"H"H"I"I"I"I"*J",J"J"J"^K"`K"K"K"*L",L"L"L"L"L"L"L"L"L"HM"JM"LM"NM"M"M"M"M"HN"JN"N"N"N"N"N"N"8O":O"HO"JO"XO"ZO"hO"jO"xO"zO"|O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"hdY hdY0JjhdY0JUjhUh h[hVo hVo6hVojhVo0JULN"N"8O"HO"XO"hO"xO"zO"~O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O"O" & F^`gd[h]hgddY &`#$gdxgds|O"O"O"O"O"O"O" hdYhihhdY hdY0JjhdY0JUh[0JmHnHu,1h. A!"#$% K$$If!vh5#v:Vl t65Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"Ta$$If!vh5 5"#v #v":Vl t65 5"TK$$If!vh5#v:Vl t65Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#TK$$If!vh5#v:Vl t65Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#Ta$$If!vh5 5##v #v#:Vl t65 5#TJ$$If!vh5!#v!:Vl4 t65!]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5:]$$If!vh5 5:#v #v::Vl t65 5: J@J  Normal $a$CJ_HaJmHsHtH\@\ E Heading 1$$$$0@&a$5;>*CJ KH \aJ X@X H Heading 2$<@&56OJQJ\]^JaJDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No ListF@F " Footnote Text_HmHsHtH@&@@ P@Footnote ReferenceH*p@p ^ Table Grid7:V0$a$FOF H Gl. Naslov $@&a$ 5CJ aJVOV HNaslov1$$$$ & F0@&a$5>*CJ aJDO1D H Podnaslov1$ & F@&a$CJFOF H Podnaslov 1  & F@& 56aJFOF H Podnaslov 2$ & F@&a$aJJOJ H Podnaslov 3$ & F@&a$6aJ, @, HFooteraJ6U@6 H Hyperlink >*B*ph8@8 HHeader  p#aJ.)@. H Page Number\B@\ HBody Text, uvlaka 2, uvlaka 3CJ2P@2 H Body Text 2DC@D HBody Text Indent `:o: d Nabrajanje $ & F!. "$$%4(*++,0BxDEKKdLLxNOOOR8TVVWW5XZ^+_KcdegBhkmprcx|r~+3huimdLɔڛ0٠ bеiAA@I:yD`M_ Trn.-Fm\WV>'\fZ |B 7$%&((}*}+,-L/0339!<K>>q@BCODDEG JK]LMMkN OPERzSTKWMXYY7Z[[\^pbcdeGkmno\ppqTsttuvxyzY{^|}~݉Yd/ҰhP.&C$ d MKB!d  !.'HdNQFVVWW/Z_`aDbbcregpuv!wwOxy{||2~a$MvAݞ^5Ӧta(KñAhιqB-}iD!J(;?#T=<IMz     q?x !!p%o)*+,{,,k/1138;c?{ABJD=EIImKkQ^KfgCnɅ~jǙ@e$Yƥ߫ȲbKh(9.F6~dJzT `zTts, $  J   T$,"6$%)&'z*9,8-./d1D3"4!99;=?X@E;GH/JSMNPwPQTV5YY%\L]_bdegjjFlo,qr yJz{~V 46 |ŏpX(tϘpޜ^3/B=h/`  e m%346~9:X>?!E8RSSlTUY9^Smux:@˒hA7#Ƭܲ:bw="#   F:!a#v%(^*+,4];?BFF~I.JZKSv]}^djjkqzz[qXXuLN&'((E*1457-8::1HHbIaJJJKpL+M+iћ *|#yS#%J//Z3::#=AB{CDEKZLM\PQTVSWPXYF\`ab?ccefgjhjorrƂuUQƒ7_wGE?$ʹ3˷:׽ǿ^6~i(KF%dDn<O>}iq  , ( y) ) - . L< = C 9H WP W Z [ W[ [ ] _ mb d e e k $m m t z }  /  N ; ~ y Q s  q - ( & x. . 0 [2 2 3 4 5 6 h7 8 9 $: : < > C C J M Q uR R oS S U U W pX eY Z [ [ ] ] ] k_ Z` ` a a c c d ye f lg +h l +m n sn p q 9r s u Gv zw x -z } ~   y Ą N / v   ͒ ! ՗  2 "  ڣ   4 P Ų S ʹ е   Ǽ ^ ( *  " v 3 , ; u ; M X   k n a 8  Q  X % S =      .   0  # r% N) + y, , s. */ 1 &2 3 5 : > -? @ 9A C F jG yH I K L CN O P Q R \V hW W X X Y tZ \ g] ] d dd e f i j Jk k l m fo _p p Ss t t t v w w x %y z ){ { 4| } ~  Έ  j  L P I Ֆ ݗ 7 7  h G S  o ; d  Ĵ I ) D u L r ~ ) = i   O { & w x W Y  J $ ~ ; +  8  v f   g         D     Y &$ 2% z& ( * Z+ 2, , H- - M/ / 2 3 44 6 U7 *8 #9 {9 ; F> Z@ gA B C D F G VH jI J M _O O Q Q wR U pV V W _ a f eg 2k l \n o p oq q r 3u ku u w #x By Oz d{ b| } `~   J n χ y  p 9  2   , z ]  &  | _ Ʋ ֳ } 6 ̺   W 3 d * B H k 3 ~  6 G ' T a  > o I C   w  ?    T   u y  <  {  3  G ! " # +% =& * <+ , . . 0 :0 0 2 6 x7 8 : N O 9k k r av ܈ ' 5 J y : " L . % M @ m 2   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    "#$%&'&'*+,+,-0/012367878;<;<=@ABABCDGHIJHIMNLMQRSQRSTXYZ[\Z[\`ab`aefghfgklmnomnoptrswxywxyz~   !"#$#$'()(),-./0101454569:;9:;<=ABCDECDEFJKLMNOPQOPTUVWUVZ[YZ[_`a`adcdefgijkkmnnopqtuvwxwxyz|}~~O.?sM^o @QZlzN#T  V ^ h * v 3E[m6 1D]Zk, OK^q_r<5zQanZld^ b !k!!R"d""#$#7#J#####B$$$$ %|%%%=&&$'[''1(^((+)=))$*w****7+I+++=,,-B---K...6/G////M0^0o005111C2V2i2|22233+3=33333334"454H4[4m4444444455+5>5W55V66 78M89o999p::;;;<<==@>>>>Q?c??+@v@@$A\AAAAA BB0BCBBBBCOCCDDDE&EEEEEE/FFFF8G}GGGG8H|HHHImIIIrJJJJKDKKKKLLLL3MDMUMjMzM N!NNNNOcOOOOOOOP P1PBPPPPP QQ.Q?QpQQQQQR%R6RGRXRRRRS,S=SQSbSsSSSSST0TiTTTTTTTTTU"U3UDUUUfUwUUU#V9VJV\VVVWWZWkWWWWWWX!X^XuXXXXXXj[[[[[[[["\\`]]]&^<^N^^^#_T_\_d_l___`a$aUaavbb/ccccd%dVd^dddeeef&fcfvffffff/gcggg$hhh4iiiij9jtjjkRkdkklSllmLmmmmmntttumuuvHvwvvvvv3w;wRwcwwwxMxyyyzLz_zzzz'{:{Q{{}-}}}}>~U~~~6qFـ#y :ӂ6qЃy [Ѕ؅ 2Tx)]Ňl*mubˌ FYQȏ>Wђ [nJE#U˖)fyؗ(ʙ'f|Ú0mE0Uў8@+<u Iޢ FΣ 0Ǥ Vgxbtܧ@f bt5q٫PXԬ*gzӭ.@R'9ί .@Rڰ*uױ 3DV²ղDVh{M_qHDY6t bs^oYArOFN&`h{2E m *-*< Vm#5G^q&9L^qh); I[0A}#+3;CKS[cks{5r~4qSXu5SYlk}bh(0 DeqI?G,4=~>!lAI%LT1y8A}IvT +3 (qM)vRqy B    f   J i q    H     # d  _%y@>*IQxY9A#+h ?Ghpex6] R1~ , w    !!&!.!V!!!Z"x"""""B#####)$^$$$$$0%]%%%&&& &(&0&X&&&4'<'D'L'T''($(q(((()?)G))):***<++,,[,,,&-.-6---...../T///00000+131122<2}222V3u333D4L44445_5~55#6K666677@777>888809y9999:-:@:::';h;p;;;;<s<<<<=F=======>V>^>>7?V??@D@U@t@@@@AXAAB BxBBBBBGC{CCCC8D@D_DgDoDwDDDDDDDDEEEE4F\FFF+G3G`GGGGHNHHH'IFInII J@JSJJKK@KKKKLLtLLLMAMIMQMpMxMMMMMM NFNNN{NNN3O[OOOAPPPAQ`QQQ:RwR~RRR&SESMSUS]SSSTT?TTTU.U6U^UUUZVlVtVV"W:WBWWX~XX*YWYYYYYZ:ZBZjZZZ[2[:[B[[[[\s\\\\]"]`]](^:^t^^^S___`W```a5a=aEaaaab2bdblbbbbbbb+&'9:Ng5 u E72n0 "$&'|(*,-0e23317O9<=a@B4C'FMKMOVZ`bbhkmprvvvv9vvexy|t~wlܛ)TuAëk)jK=tpX [\xx*h\= v   )   m  D3!Q!V%(*-0m23{559d<<z=AFGNO|S,U8VOX9Z[w^x^y^z^{^|^}^~^^^^egeAiIkmoo^ppqVs ttuvxyz[{`|}~߉!&fQB:˝E&ϟ_fLˤ0Vǧ1԰8xk>&&`Pg s-)?kR=.P a.S>j%c&lEi`ZE4% T f  MD#-  "$#8%0'S''F()**X++Z,,+--a..y//Q001<2z22W33B4w4F55U66*778899$::?;;;6<<=>e>>> ??@@@/AA%BB?CCD0EAEEE9G:G;GG?G@GAGBGCGUGH}HH"IIJKKKK LLMMfNOBOOQ6RR%SSSXTTUHVVWW XMXgXX-YZ1ZZ_[[I\\\]^___1```aFbbcdteeTffggwii"kklmmmnnoopgpgrrsYst|tuu*vv#wwQxxyyz{~||-}}4~~~~~~~~~~~~  *+5?@JTU_ijt~  '12<FGQ[\fpq{Āŀπـڀۀ &'09:CLMV_`irs|Á8t&CMfO̗{a7aZvdǭ*ܳjи9]йsiRB/{!VWNkF=e$Lr_&X=d&CA%"KP-O O +YA  8#g$r%%%(&m&&&',~,,/912347:D<^<=e?X@!BBCD?EFiHIoKKMlMN-PRaSSSSSST=T\T{TTTTTU2UNUmUUMW{WXYYYZX[\_\\]e]]^^7__ `t``2aa bbcMffAgyhhijcjjbkk3lllTmnnXoo$pqp!qqq?rr"sHsssturuuyvvKww?xx3yyzzzc{{L||'}}}4~|~;.6u)mʙQʲ7MjCsf1j*,#l _zFPf.ek|WV@ n[u &  L  ZB?h4."#%,&'(+;,F3$4/5Z6[6\6]6^6_6`6a6b6c6d6e6f6g6h6i6j6k6l6m66679=?@xA!EELNPP/RVhVuXY'\v\N]_(`aEddegjjHlTgz2QmӉ)?VlŊ?~ȏrtl*ѡťާmƮF^;׼`DlKVA !"#$IJ #Tab<=>X-U p  !s?@(Nn b&q'+((5**"+-.B01127::G=?#E$QKQZQUKVWY^_bb}fFgghijkk}lllVmmXnoo=ppqr}rrsڕݗjZӚ{C+EXI ԣ+S{%K޲޳P'dչ!(Qջ] &DcNi)BaA_}%Hq^| +Gj#j0Ljk7d<,F_xy 78Ri1Lhi &'>Ul$3AP\kz '2;FU_doyvlkZyv~sz?5qu{$jpCo [   F<l5Qn< - c#$&O'V')+,P-.//0024a57x88f9_;r<<=i>p>?@@BB:DTDIEFHIIwJJ\KhKNNQQQQQQRRRS TVVVV V V V V VVV;XRXD[E[F[S[\\__|fcgzgMhTijjlm"noq,r[rrrrsJsxssst3tittt uEuuuv?vtvvvwzz"{a{ |||Ȃ*ŠԋދΌQɏܐ[|Ԙҙ͛ZEl͠ VҢ3ɧ *C^x:#O Ƶ6-߹ "!?Jo;%lkZ>y/=hRIZ[3 c|W-.67Z #5 6 8 P     O 7d a~ZM1P'>MfukV  !!r""""#$$`%%R''())[+\+q++/,~,,-8A;;;<\=]=l=aAAAAAB3B_BuB CCC>>>>>>>*?DKMO^PQ!ToTpTqTrTsTTTUWH\O]`clhj ;H N ,S V W W W W W W qb m o o o y ?y @y Ay fy gy { {    P Q ~ = > ? @ s u v   : } ~ s t / 0 n ¾ þ ƾ Ⱦ % & ' ( ) * + , - A ÿ  > m e  * E ` = c 5 5 I *     , - / 0 1 K V W ^ f g n x y     % 0 1 : W X ` w x     & ' . = > E { |      % & 1 < = E P Q Y c d k u v }   , - 6 A B D E F R Z [ a j k n t u   . / 5 o p x  # $ ) 2 3 : X Y _ f g i j k q z {      $ % + 6 7 = O P X c d j s t z       ( 8 9 @ L M R Z [ b x y       & ' ) * + 1 G H M U V [ e f n x y    # $ , 8 9 @ O P X y z   # $ & ' ( . @ A G S T Z o p v     ' ( 2 ? @ J Y Z j       & ' + 5 6 8 9 : D L M T \ ] d ~    ' 1 2 6 F G I J K P Y Z _ i j u       / 8 9 ? G H N Y Z ` i j r    ( 6 7 = F G I J K P X Y ` i j n v w {    0 1 6 ? @ H T U f { |     " # * 1 2 8 ? @ F P Q V ] ^ g t u {     t u |   ' / 0 8 B C K T U [ i j q    * + 2 = > F U V ] g h p | }     # J K P Y Z _ o p u | }    A B I V W Z [ \ o | }     ( ) - 8 9 @ L M R ] ^ d n o t ~     " # * 4 5 = I J T h i o y z  % & / A B H P Q Y c d u    ' 4 5 ; C D T ` a j v w      , - 3 < = C M N T ` a h q r x      % & + 3 4 ; K L S ] ^ b k l s | }     ! + , 2 ; < G U V \ e f i r s y  & 2 3 : E F R ` a m } ~       & ' . : ; ? F G O W X _ i j s     * + / 8 9 A J K R Z [ c j k r } ~    " * + 0 : ; A H I \ r s y      " + , 3 < = H S T Z c d k v w     # $ + 9 : C Q R X b c m } ~   5 6 @ K L X i j s   ! - . 4 < = G S T _ j k x     $ 9 : B N O \ l m {   ! # $ % , 7 8 > E F O ] ^ f r s        , - 5 ? @ E P Q Y c d j s t z                            . / 4 = > G S T Y d e j q r x                           # . / 5 ? @ F R S W c d j                        # 2 3 9 D E K U V ] e f n { |                    # $ - 8 9 F Y Z e r s                   ( 9 : C P Q X d e x                         $ % , 5 6 ? K L U b c j t u ~                   & ' . 8 9 @ L M T _ ` g           ! " ' . / 8 F G N Y Z e r s {    # $ * 2 3 ; J K [ c d q  6 7 > I J R ` a i u v |       & ' - 6 7 B [ \ c s t     ' ( , 5 6 F U V Y ` a f o p u ~        # . / 9 I J R _ ` g q r x                         ( ) / ? @ F R S U V W \ b c e f g i o p x                        ) W X _ h i y                      0 1 7 B C K V W _ g h s                         ' ( 3 @ A I W X ] e f s                              " , - 6 G H J K L N X Y a o p w                     % 3 4 ; N O Y g h q | }                         $ / 0 9 D E L W X ^ i j q | }                             + , 4 = > H X Y b o p |                      ! " ( 3 4 : B C K X Y a n o {                              ( < = F _ ` f o p u ~     3 y      7 R w      0 F  R      L i             5 6 s+ , . . . . P/ / 1 !3 "3 (3 7 < > u> > > > ? $? E? i? ? ? @ J@ @ @ &A rA A B bB B C D D D D E 8E qE E F F ;G G JL M GM {M M M N DN N N N O IO O O O P DP nP U U U W a {e -h j p p p q ;r r }w e{ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~  Ȍ ͎ В      ͝ ߥ ȩ E F G H I R U Q $ % A > ? ~  a , m w  2 N ; `     " 9      " # $ * - - - v. 0 3 5 d7 e7 x7 : = 0? E H H H )I 7J L Q S S 3S T U Z ^ ` ` ` Uc d e $i Lk Mk Zk m r 6|  Ј ċ    C L R S _   0  S T ? Q z { / Y ~        } d  G    F \   [ \ f Y! *# )$ }& ;' <' K' #( ( 80 : = ? ? ,? ? @ jA PE H H H H YH AL gN UP Q Q Q S U V ] a a a a b e ej /p q q q q r br 0t x  ч ҇ އ m < Đ Ő Ґ  *  | } ~  (   ^   ( 9 D 6 u 8 9 D I ) * 7 d P   E F T    8   x    N ! P$ ?& @& K& <) ) >+ =0 2 2 3 3 ;5 Q8 9 \; ]; ^; _; `; a; ; ; SA TA _A C C C C C E E E M M M 9P :P EP rX sX Z Z Z Z -[ L[ |[ }[ b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b e f g n o iq !r r #u w y z    Ń 6 ٖ 5 ݡ F g s      = > Dz S j / r  7 Ը @ L $ s { < f  $ ) f '  R    4 5 u v J K n   8 P Q R t u . ^ _   M N  < q  E z  O % [ * R | " L u Eo&NxAi 4\$Muy/. f   i     J<L`hDKJC[7\]i8[xQ7[rA!5IX#_/w W   !Q!!!"Q"""F##$L$$%;%f%%&.&&Y'''(()5)i))>***<+++#,z,, -<---.p..%/s// 0;0m0 1?1q112Y22}33H44555/6`6667w777m8889@999G:::@;i;;;;;;;;;;;<W<i<<< =A=v===>,>=>>>??U???(@:@hAAAHBBBC|CCCZDD"EzEE$FpFFF,GsGGG6HHHDIUIgIIJJKK)K;KMK_KqKKKLeLxLLLLM+MMMM(N9NpNNN[OlO}OOOOPbPtPPQ,Q?QRQeQQQ-R@RR SkSSTHTTTUUU/VzVVVgWWvvYwkwwxxyyzOz`zz{1{{{D|||*}}}}}}}}~\~~~~mS`mzVK]qǃJ[܄;Z@{ʆ܆N‡Ӈ#8HډPeuЊ1t̋݋Ɍڌ >U̍&Xn 0Ar7Qbsːܐ#4E*Ւ(9PbǓݓ,CUgy]8N_p.c M"*2:PaY#D̞ɟ$,M~1DW1et_ӥBզ 2֧!ϨlͩV;E[l  1~dz޳Rݵ-j}[[͹ #~?VlOjGzĽ۽?ҿG^)"F+g:;C0c'j{n M^o%a)<sQ#4Gart4JR;Mb[#R CU\q[YO$5FW0BT40BT?v&g5H wR ]CVi$U$6Ib{-?QcuwOb'OaB0ASdu,=Nc'V^f@go.6Ixw;Qq Ugy$;N,?Qcu,?Re6  !)!s!!!"K"####$ $$$!$)$1$9$A$I$$%@%w%%%%L&&'?'R'e'v''!(v((&)p))))C***+!+r+++',:,o,,,9-K-]-----0.6.v.....M///0[00000003111?2k223X33333 44d44445g55 6L6k6s66 7S777:888899999999:":t:::G;;;<g<<<<<=K==>D>>>>>"?k?~????@v@@@@@?A^AABBBDC\CtCCC D?DGDDDE`EEE4F}FFG7G?GGGGHiHHHHH2IvIIII-JoJJJJJGKKKPLLMvMMM NRNNOOFONOOO'P{PPPPQQeQQQQQQ6RRR SSSSzSSS6TUTTTTTT>UkUUUU3V`VVVVVFWWWX+X~XXX YsY{YYYRZZZZZL[d[|[[[E\X\\\\\\\$]w]](^F^N^V^~^^_M_k_s___,`n`v````+avaaaaaaaa&bybbc ccc"c~ccc?dWdddd eeheefOff gyggg)hkhhhhiXiiiMjjjjj"kckkkkRlllmxmmm nKnxnn$oCooopp{pppp-qLqTqqr_r~rrrrsass tWttttGufunuuuuv}vvv6w>w]wewmwwAx`xxxxyTysy{yyyyy$z,zz{${{{|#|B|||||&}}}}F~Y~~~~I-5=EMU]emu\*r.o߃<؅!mΆOnvBbΈ>FNV^׉I)|Ƌj.ELk#+Srݏ `ݐ,kÑ(:BܓL%f8ckܗAɘ.B!қ%l~Ҝ c2:Yaiqyz|}000000303030303030303030303030303030303030303000000000000000x30x30x30x30x30x30x30x30x30x30x30x30x30x30x300b0b0b0b0b0b0b0b0b00u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u 0u 0u 0u 0u0u 0u 0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u, 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0 u+ 0 u+ 0 u+ 0 u+ 0 u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u+ 0u0u0u0u0u0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0 u 0 u 0 u 0 u 0 u 0u 0u 0u 0u 0u 0u0u0u0u0u0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0 u0u 0 u0u 0 u0u 0 u0u 0 u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u0u0u0u0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0u 0 u 0!u 0"u 0#u 0$u 0%u 0&u 0'u 0(u 0)u 0*u 0+u 0,u 0-u 0.u 0/u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u0u00_ 0_ . 0_ - 0_ - 0_ - 0_ - 0_ - 0_ - 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 0_ 00)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E0)E000>0>0>0>0>0>0>0>0>0>0>0>0>0>0>000000000000000000λ0λ00y0y0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0 y# 0 y# 0 y# 0 y# 0 y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0y# 0 y# 0!y# 0"y0y0y/ 0y/ 0y/ 0y/ 0y/ 0y/ 0y/ 0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y0y000000 0# 0## 0$# 0%# 0&# 0'# 0(# 0)# 0*# 0+# 0,# 0-# 0.# 0/# 00# 01# 02# 03# 04# 05# 06# 07# 08# 09# 0:# 0;# 0<# 0=# 0># 0?# 0@# 0A# 0B# 0C# 0D0000o0o0o0o0o0o0o0o0o0o00l0l0l0l0l0l00n0n00c00000000000000000 0 0 0 0 0 0 0000000 0 0 0 00H'0H'0H'0H'0H'0H'0H'0H'0000000000000q80q80q800k<0k<00b>0b>00@0@0@003D03D03D03D 03D03D 0 3D03D 0 3D03D 0 3D03D03D03D03D03D 0 3D03D03D 0 3D03D 03D03D03D03D03D03D03D03D03D03D03D 03D03D 03D03D03D03D 03D03D 03D03D 03D03D03D00\g0\g0\g0\g0\g0\g0\g0\g0\g0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0\g 0 \g 0!\g 0"\g 0#\g0\g 0$\g 0%\g 0&\g 0'\g 0(\g 0)\g 0*\g0\g0\g0\g0\g0\g00|0|0|0|0|000000͋0͋0͋0͋0͋0͋0͋00Ր0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 0 000000000000000000w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w00"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"0"00U+0U+0U+0U+00,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,0,00C0C0C0C0C0C0C0C0C0C0C0C0C0C9 0C9 0C9 0C9 0C0C0C00s0s0s0s0s0s0s0s0s0s00w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w( 0w( 0w( 0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w) 0w) 0w) 0w) 0w) 0w) 0w) 0w) 0w) 0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t00{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&0{&00e20e20e20e20e200650650650650090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909 0+9 0,9 0-9 0.9090909090909098 098 098 098 098 0909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909090909* 090909* 090909* 090909* 090909* 090909* 0909090909* 090909* 090909* 090909* 0 90909* 0 90909* 0 90909090909090909090909090909090909090900& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 0& 00  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  0  00x 0x 0x 0x  0/x  00x  01x  02x  03x  04x  05x  06x 0x  07x  08x  09x  0:x  0;x  0<x 0x 0x 0x  0=x  0>x  0?x  0@x  0Ax  0Bx  0Cx  0Dx  0Ex  0Fx  0Gx  0Hx 0x 0x 0x 0x 0x 0x 0x 0x 0x 0x 0x 0x * 0) x 0x 0x 0x 0x 0x 0x * 0) x 0000* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0* 0004 04 04 04 04 04 04 005 05 05 0006 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 06 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000007 0* 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000* 0* 0* 0* 0* 0* 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000: 0: 0: 0: 000; 0; 0; 0; 000< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0< 0000= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 0= 000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000b@0I00@0I00@0I00@0I00@0I0 0I0 0@0@0I00 9:Ng5 u 72n0 "$&'|(*,-0e23317O9<=a@B4C'FMKOV`bbmpvvexy|t~ëkj=tpX xx\= v   )   m  D3!Q!V%(*-0m2{559<z=FNO|S,UOX9Z[^geoo^p!&fQB:˝E&ϟ_fLˤ0Vǧ԰8xk>&&`Pg s-)?kR=.P a.S>j%c&lEi`ZE% T f    $#8%0'S''F()**X++Z,,+--a..y//Q001<2z22W33B4w4F55U66*778899$::?;;;6<<=>e>>> ??@@@/AA%BB?CCD0EAEEECGUGH}HH"IIJKKKK LLMMfNOBOOQ6RR%SSSXTTUHVWW XMXgXX-YZ1ZZ_[[I\\\]^___1```aFbbcdteeTffggwii"kklmmmnnoopgpgrrsYst|tuu*vv#wwQxxyy{~||-}}4~~~~~~~~~~~~  *+5?@JTU_ijt~  '12<FGQ[\fpq{Āŀπـڀۀ &'09:CLMV_`irs|Á8t&CMO̗{a7aZvdǭ*ܳjи9]йsiRB/{!kF_&X&CA%"KP-OO +YA  8#g$r%%%(&m&&&',~,,/912347:D<^<=e?X@!BBCD?EFiHMlMN-PRaSSSSSST=T\T{TTTTTU2UNUmUUMW{WXYYYZX[\_\\]e]]^^7__ `t``2aa bbcMffyhhijcjjbkk3lllTmnXoo$pqp!qqq?rr"sHsssturuuyvvKww?xx3yyzzzc{{L||'}}}4~|~;.)Qʲ7Mj,#l _zFPf.ek|WV@ n[u &   Bh4%'@NPP/RVhVuXY'\v\N]_(`aEdHlTgz2QmӉ)?VlŊ?~rtl*ѡťmƮF^;׼`DlKVA#T>X-U p  !s?@(Nn b&q'+((5**"+-.B01127::G=?#E$QKQZQUKVWY^_bb}fFgghijkk}lllVmmXnoo=ppqr}rrsڕݗjZӚ{+EXI +S{%K޲޳P'dչ!(Qջ]7d$3APkz ';FU_doyvlkZyv~sz?5qu{$jpCo  F<l5Qn< - c#$&O'V')+,P-.//0024a57x88f9_;r<<=i>p>?@@BB:DTDIEFHIIwJJ\KhKNNQRRRS TVV;XRXD[E[F[S[\\__|fcgzgMhTijlm"noq,r[rrrrsJsxssst3tittt uEuuuv?vtvvvwzz"{a{ |||Ȃ*ԋދΌQɏܐ[|Ԙҙ͛ZEl͠ VҢ3ɧ *C^x:#O Ƶ6-߹ "!?o;%lkZ>y/=hRI[3 c|W#   a~ZM1PkV  !r"""#$$`%\+q++/,~,,-C>>>>>>>*?DKMO^PQ!TTUWH\O]`clhj m e  * E ` = c 5 5 I *     , - / 0 1 K V W ^ f g n x y     : W X ` w x     & ' . = > E { |      % & 1 < = E P Q Y c d k u v }   , - 6 A B D E F a j k n t u   . / x  # $ ) 2 3 : X Y _ f g i j k q z {      $ % + 6 7 = O P X c d j s t z       ( 8 9 @ L M R Z [ b x y     & ' ) * + 1 G H M U V [ e f n x y    # $ , 8 9 @ O P X y z  # $ & ' ( . @ A G S T Z o p v     ' ( 2 ? @ J Y Z j       & ' + 5 6 8 9 : D L M T \ ] d ~    ' 1 2 6 F G I J K _ i j u       / 8 9 ? G H N Y Z ` i j r    ( 6 7 = F G I J K P X Y ` i j n v w {    0 1 6 ? @ H T U f { |     " # * 1 2 8 ? @ F P Q V ] ^ g t u {     t u |   ' / 0 8 B C K T U [ i j  * + 2 = > F U V ] g h p | }     # J K P Y Z _ o p u | }    A B I V W Z [ \ o | }     ( ) - 8 9 @ L M R ] ^ d n o t ~   " # * 4 5 = I J T h i o y z  % & / A B H P Q Y c d u    ' 4 5 ; C D T ` a j v w      , - 3 < = C M N T ` a h q r x      % & + 3 4 ; K L S ] ^ b k l s | }   ! + , 2 ; < G U V \ e f i r s y  & 2 3 : E F R ` a m } ~     & ' . : ; ? F G O W X _ i j s     * + / 8 9 A J K R Z [ c j k r } ~    " * + 0 : ; A H I \ r s y      " + , 3 < = H S T k v w     # $ + 9 : C Q R X b c m } ~   5 6 @ K L X i j s   ! - . 4 < = G S T _ j k x     $ 9 : \ l m {   ! # $ % , 7 8 > E F O ] ^ f r s      , - 5 ? @ E P Q Y c d z                            . / 4 = > G S T Y d e j q r x                        # . / 5 ? @ F R S W c d j                        9 D E K U V ] e f n { |                    # $ - 8 9 F Y Z e r s                   ( 9 : C P Q X d e x                         $ % , 5 6 ? K L U b c j t u ~                   & ' . 8 9 @ L M g           ! " ' . / 8 F G N Y Z e r s {    # $ * 2 3 ; J K [ c d q  6 7 > I J R ` a i u v |       & ' - 6 7 B [ \ c s t     ' ( , 5 6 F U V Y ` a f o p u ~     # . / 9 I J g q r x                         ( ) / ? @ F R S U V W \ b c e f g i o p x                     _ h i y                      0 1 7 B C K V W _ g h s                         ' ( 3 @ A ] e f s                              " , - 6 G H J K L N X Y a o p w                     % 3 4 ; N O Y g h q | }                         $ / 0 9 D E L W X ^ i j q | }                             + , 4 = > H X Y b o p |                      ! " ( 3 4 : B C K X Y a n o {                              F _ ` f o p u ~     3 y      7 R w      0 F  R      L i      SA TA _A b b b g n o iq !r r #u y z    Ń 6 ٖ F g s  = > Dz S j / r  7 Ը @ L $ s { < f  $ ) f '  R y/. f   i     J<L`hJ\]iQ@0@0 @ 00000000000000000@0 00.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0.0. 00*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0*0* 00]L0]L0]L 00^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^ 0^ 0^ 0^ 0^0^ 0^ 0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^@0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^! 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0 ^ 0 ^ 0 ^ 0 ^ 0 ^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^0^0^0^0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0 ^0^ 0 ^0^ 0 ^0^ 0 ^0^ 0 ^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^ 0^0^@ 0^0^0^0^0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0^ 0 ^ 0!^ 0"^ 0#^ 0$^ 0%^ 0&^ 0'^ 0(^ 0)^ 0*^ 0+^ 0,^ 0-^ 0.^ 0/^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^0^ 00#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0#0# 00 0 0  0000 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000000 00000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0 0000000000000000000 0 0e0e0e0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e 0e0e0e0e0e0e0e0e0e0e 0 0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{ 0 0 0 0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0? 0? 0? 0? 0? 0?0?0?0?0?0?0?0?0? 0? 0? 0? 0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0? 0? 0? 0? 0? 0? 0? 0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0? 0 00000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 00 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 @ 000000000000000000@0K04 00000000000000000000 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t0t 00000000000000000000000000K0H5' @00000 000000 0" 07" 07" 07" 07" 07" 07" 07" 07" 07" 0 7" 0 7" 0 7 0# 0# 0# 0# 0# 0# 0# 0# 0# 0 # 0 # 0 # 0 # 0 # 0# 0# 000000000 00000000 00?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0? 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F0"F 00V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V 008_08_08_ 00`0` 00d0d0d0d0d0d0d 00+p0+p0+p0+p0+p% 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0 +p$ 0 +p$ 0 +p$ 0 +p$ 0 +p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p$ 0+p 00yv 00Qw0Qw0Qw0Qw0Qw0Qw0Qw0Qw0Qw0Qw 00y0y0y0y0y0y 0 00 0!0 0"000000000000% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 00000 0#0000 0$00000000 0%0K0K0K0K0K 0&0#0#0# 0'00 0(00 0)000 0*0000% 00% 0 0% 0 0@% 0 @0@00% 0 0% 00% 0% 0@0@000% 00% 00% 000 0+000000000% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0 % 0!% 0"% 0#0% 0$% 0%% 0&% 0'% 0(% 0)% 0*00000 0,00000 0-0 0  0.0000000 0/0 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0Vw0Vw 020y0y 030)|0)| 040~0~0~0~0~0~0~0~0~0~0~0~0~0~0~0~@0~@0~0~ 0500000 060000 07@05 @ 080Ռ0Ռ0Ռ0ՌK05 @0Ռ0Ռ0Ռ 090W0W0W0W0W0W0W0W0W0W0ܖ@0ܖ0ܖ0ܖ@0ܖ0ܖ 0;0 0 0 @0  0<0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ0Ԟ 0=0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z0Z 0>0ۭ0ۭ0ۭ0ۭ 0?0000 0@0000000000000000@0@00000000000000000% 0+% 0,% 0-% 0.0000000000000000@00 0A0a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90a90?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0?0? 0C0R 0R0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R 0R0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R 0R0R0R  0D 0000% 0/% 00% 01% 02% 03% 04% 05% 060% 07% 08% 09% 0:% 0;% 0<000% 0=% 0>% 0?% 0@% 0A% 0B% 0C% 0D% 0E% 0F% 0GK0o?upK0o?tK0o?r 0E@% 0H00@% 0I% 0J% 0K% 0L% 0M% 0N% 0O% 0P% 0Q% 0R% 0S% 0T% 0U% 0V% 0W% 0X% 0Y% 0Z% 0[% 0\% 0]% 0^% 0_% 0`% 0a% 0b% 0c% 0d% 0e 0F 0000000000000000000000000000000000000 0G 00000000000000000000 @ 0H 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0Y 0I K0l8K0l8m K0l80@0 $$$' <Z1;^HNhT[`lgDoFxΐ j:68l F 6.P@R_pv{`&>Fr(f*6^"(/d5~<^D LTZ`sg`x ^ Сxd2 ,RP&*,/7;AF*MR\b@ltou9{XLؑ2oP>Vh!59V=DJNU(["ahnvD\ޝЬڼ-lR>r]Ԗj2@  2.G$`0}TԬh2 64^K4Zix}20~ 4 f? lO l ւ Ȥ  ^ T= ^[ t $ n : l P' F b  f . D j ) JI 8m F V 6 .  ? Hk  l ,$BPa6tzPt|*@FJd{,n#t>0Um*:^<"3FYmֶlB>WpdXn`~.9Ubqظ n(f2 vHj&6 FZ!$(,/147:=@CJPnwBHlfT5IQgt̂H N@ F)49FnR_oNz  ZV0", !-&;FVY:hBqH@l^!T-^<GOZ*gpxސ$8Թ@"\2|)|6B@MWbLt|֨6|X& %Z2v8R@OYi0s>VNL$>$>J]n|6$0F72>*BTHN(UP`ip~xΆX^*H $ 0 ; R t j " $   !3!J!Y!ji!y!!F!!!6!d!!x!!" ""`"'"H3">"rF"O"O"      !"#$%&'(*+,-./012345789:<=>?@ABCEFGHIJKMNOPQSTUWXYZ[]^_acdfghijklmnpqrstuvxyz{}~                # % & ( ) + , . 0 2 3 5 6 8 9 ; = ? A B D E G I J L M N P R S T V W X Z [ \ ] ^ )*,178:<=>@ABDEFHIKLMNOPQSTUVXYZ[\]^_acefhkls1BWl 3Ecv0BVi}     !"#$%&()*,-./12345679:<=@ABDEFGIJLNOPRTVYZ\^_abdfgijlnqsvx{}JEjX[=mbxt+Ytt6lx@(h<f+3Sh|#8Jp.TztNĞ$RTș^<x"3i6  l? z  \ t ' @K $ D b  8 h j F v# B\ J ֲ f 5 d^ ( ̹ *EPt~B'-037_ƄȺKy |e GbqސLLT2Rv4\4t2^|&BJj&Lp:j:Zn6bzd >Tl6RZz>t$Ll B:v4^0Pv(Lj$x(p,d<b8Dr>6\8X$<^~8X$Fd6Xr Bv.|$&@n :`n0v .X >d0T~8Z8d~$Hl2<~8R@b&DhVx,Tt&L2Lx Fr*Jp FhFz@\~ l0Pj(PF8d4X b:Z(Nxj(Ln, L r   N |    ( J    , v    X    :X,Z(L"^,^@j*X&Ll>F^|,Nh \z*L(^~0P|2V8jFv&N 8 Z     !J!n!!!"@"z""""#D#H$P$v$$$$%8%j%%%%8&p&&&&'L''''(F(j((()F)p))))*D*****<+l++++ ,,>,h,,,,,0-F-d-----.".D.|..../D/h/////&0H00001*121J1R1d11111D222243V33333(4d444 525T5555"6L6n6666747P77777 8:8R8v88889969d999:F:d::::";T;~;;;;<<<`<<<<=4=X=~=====">F>p>>>>?6?d???@$@L@t@@@@ A6AbAAAAAB(BRBxBBBBDCdCCnHXOnbkޢ8$PLp&j|RS,a$,Fx @TwT *(`8(AKWXertPZ$@@  # \, 2 &9 nF S 0` x 8 <  $!X:!"K!O![!h!s!\!!!X!ʱ!!!!!!D!"$"""","7"C"N"O")6;DLRV\`beow|           ! " $ ' * - / 1 4 7 : < > @ C F H K O Q U Y (+-./0234569;?CGJRW`bdgijmnopqrtuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./023456789:;<=>?@ACDEFGHIJKLMNOPQRSTUVXYZ[\]^_`abcdefghijkmnopqrstuvwxyz{|}~     !"#$%&'()*+,-./012456789:;<=>?@ABCDFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abdefghijklmnopqrstuwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./123456789:;<=>?@ACDEFGHIJKLMNOPQRSTUWXYZ[\]^_`abcdefghjklmnopqrstuvwxyz{|~ '+08;>?CHKMQSUWX[]`cehkmoprtuwyz|~O"  '!!8@0(  B S  ?  $'018:EFMNWuwegyz01?Agi02OPik9:WY(!)+-.67@bjlqrtuzdfr{}    " $ a c q x z ~  L N t u    #$DE&'<=YZst&(6767#.0:<RZ\^_jkqjkz| @Bmn%)+12348Y[!)+/023=FHeg+-!#%&,-5&'=EGKLNOT. 0 I J !!!!"!#!+!,!.!b!d!w!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!""" """""!"I"J"P"R"|"~"""""""-#/#4#6#H#J#c#e#i#j#############$$$$$$%%7%9%Q%S%%%%%%%%%%%%%%%&& &&&$&%&3&4&:&<&N&P&&&&&&&&&&&''&'''{'}''''''''''''' ( (4(6(7(8(<(=(E(|(((((((((((((())))) )!)$),).)o)~)))))))))))))))**j*r*s*y*z*~********+++++++%+&+7+9+C+E+a+c+p+r+++++++++,,, , ,],_,,,,,,,,,%-,-.-/-0-5-6->-K-M----------...3.5.............K/P/R/X/Y/]/_////////////000000,0.0C0E0T0V0000000000011G1H1d1e1111111d2e22222222222b3d3333333#4%4c4d444444495:5>5@5H5I5P5Q5U55555556656>6@6F6G6I6J6U6s6t6666666660717>7@7777777777777R8Y8[8_8a8i8j8m8n8888888899#9%9)9*919294999999999::5:6:X:Z:::;;;;;;;;;;;;%<&<D<F<]<_<t<v<y<z<<<<<<<<<<<<<= ========;=D=F=I=J=S=T=\=====>>C>D>r>z>|>>>>>>>>>>>> ??h?j?????????????2@4@@@AA$A%A3A5AAA B"BCBEBBBBBBBCCCC$C%CcCiCkCnCoCuCvC|CCCCCCCCCCC DDDDDDD D'D(DKDMDRDSDgDiDxDzD~DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDE E*E-E4E6EsEuEEEEEEEEEEEEE9F;F}FFFFFFFFFFFFFFFFFFFF#G$GbGdGzG{GGGGGGG!H(H*H/H0H2H3H:H;H=HhHmHoHuHvHxHyHHHHHHHII I IIII)I+ITIVIIIIIIIIIIIIIIIIIII2J4JkJtJvJwJxJJJJJJJJJKKK!KKKMKKKKKKKKKKKKKKKLL LLLLLL1L3LdLfLnLoLsLtL{L}LLLLLLLLLLLMMM8M:MMMMMMMxNzNNNNNOOQOOOOOPPPPPPPPPPPPPPQQQQQQQ!Q^Q`QkQlQoQpQyQzQQQQQQQQQQQQQRRRRRRRR*R,R9R;RRRRRRRRRRRRR?SAS_SdSfShSiSoSpStSvSSSSSSSSSTT8T:TBTCTHTITTThTiTvTxTTTTTTTTTT U"UDUEUVVVVVV"V9V;VgViVzV|VVVVVWWWWWW'W@WBWWWWWWWW5X7XYYZZ,[-[?[@[[[=\>\\\] ]]]]]]]]]]]]]]]]]] ^^^^9^;^G^I^^^^^^^^^^^^^^^^+_-_``J`L```````-b/bbbbbbbbbKcMcNcOcWcXcZcuc|c~cccccccccccccccccdd6d7d@dAdQdSddddddddddddee)e*e.e/e8e9effgggggggggghhh(h*hAhDhFhGhNhOhQhRhwhxhhhhhhhhhhhhhh.i0iRiSiiijiiiiiiii j"jIjKjLjMjSjTjYjkkmm!m"mOmQmTmUmmmmmnnjnknnnnnnn4o6osouooooooooooooooopp$p&pepgpppppppqqqqqqrrrrrrss/s0sQsRshsjsttttuuuu'u)u0u1uWuXufuhuuuuuuuvvvv$v%v8v9vvvvvvvvvvvvvvvvvv>w@wgwhwwwxx x&x'x+x-xcxexxxxxxxyy*y,yKyOyQySyTyVyWyZypyryyyyyzzGzHzzzzz{{ { {!{#{?{A{a{c{p{r{{{{{{{||| |!|$|5|7|g|i||||||||||||| }}$}&}`}a}}}}}}}}}}}~~H~J~b~d~r~t~~~~~~~>@w}ƀǀӀր+-5689=\^ȁʁ35;<@AHJɂ˂!'(./8ƒƃhj_a/1;<tw#+-45;<Emoil!moЎю%&abdfLNɔ˔%&FG^`mnJNڛܛ()02ƜȜ()GKgh()TUST٠۠$%YZ¡ tu@A|~ǩɩ"$HIoqȪ^`pr~ @Bqr %'?AiuwxyƳȳѳӳڳܳ :<bdoprs}ôŴ !')еҵصٵ۵ܵ23ikݶ߶,.ACFGIJLQSUWYZcd׸ظ()/046cjlqrtu{ùĹƹԹֹ#%y{ɺκк޺ ik :<prʼ̼ڼܼ !#ݽ߽!#57oq޾߾35\^rt~ƿȿԿֿ$KM=?OQTU]_9;\^PXZ`acdl|~ #35KMY["$%&-.2HJfh|~S\^ijrsw[bdklnov ACJKMNWXln@BCDKLT(*ln "*,=?VX{}IKTUWXaJK:=uv%'-.68UWhjy{7>@DEGHQ$%')np02DG`bijrst $&FGckmnoqs{} :<MORSVWY`b{} FH_aghln^`=?gi "#,st $&<>TVXY]^bmo ?A/1PQbdrtwx}~FHnp .02356:BD13su@GIKLNOSXZ45[]WXjl/57:;ABRT pr DFhjtv -/45=?EMVX[\^_c#%;=uw.68:;<=DTV FHNOSU,.>@ ')57louvxy "\^56TUbcGHZ\+-YZ_`jl  46PR!"#*+0DFvx-/RSikWYwx ACQSln;=)+LNvx$%*+/1IJVXaboqdf>@FGKMqr'*qr\^efhiqfh !')Z\|}  H I     7 9 x z           1 2 : ; w y           2 4 n z |          % ' W Y     46VX(13<=EFI[]13|~!#'(*+57oq?Ace68^gipquvx!&()*124EG<>"$45ADVXuw  57<>bdqs  "&'+-jl uw%.05689E\]qrwx79CDIJN23=?  OQ\]^_^`       6 @ B L M N O V       !!%!'!N!Q!e!g!!!""_"a"""""""""""##a#e#g#i#j#p#q#s##########$$S$U$$$$$$$$$$$%O%T%V%\%]%e%~%%%%%%%%%%%& &"&*&+&0&1&:&[&]&u&w&&&&&&&&&&&&& ' ''''F'M'O'T'U'a'b'i'k't'v'''''( ('((()(*(3(Y(Z(v(x((((( ) )\)])c)d))))))))))))))))/*0*5*6*U*W*o*p*}**************++#+%+}+++++++++++\,],,,,,,,,,;-<-D-E-N-P-V-W-----------..g.i.........L/N/O/P/W/X/Z/{/}/S0T000111111111111+2,282>2@2B2C2F2G2I22222333344z5{5}5~5555577S7T78839599999::S:T:}:~:::S;T;;;!<d<<<==G=I=S=T=y=z============>>>>>>> >K>M>U>V>[>\>f>>>>>>>>>>>>?%?'?)?*?1?2?4?T?V???????????@@@@@%@&@'@(@,@q@s@u@v@y@z@|@@@@AAAAA A&A(ABAJALAOAPARASAVAWAAAAAAAAAA B BBBBBB B&BQBSBgBhBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBC%C'C/C0C2C3C9CYC[CrCtCCCCCCCCCCCCCCCCC(D*DODQDZD[D`DaDjDzD|DDDDDDDDDDEE1E3EaEcErEtEEEEEEEEEEEEEEFFJFKFGG#G$G&G'G.G/GCGNGPGRGSGXGYGaGiGjGGGGGGGGGGHH'H)H:HI@IBIEIFILIMIQISIZI[IaIbIdI J JGJPJRJUJVJYJZJ\JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ K"KFKJKLKTKUKWKXK\KKKKKKKKKKKKKLLLL L]L_LgLhLoLpLxLLLLLLLLLLLLL MM[M]MMMMMMMMMMMMMMMN#N%NKNMNXNYNcNdNkNmNsNtNvNwN|NNNNNNNNNNNNNNNN O OOOOO$OjOlO~OOOOOOPP2P4PQPUPWP^P_PaPbPdPPPPPPPPPPPP Q"QlQnQQQQQQQQQERGRRRzS|SSSSSTT T TTTT.T0TTVTXTtT{T}TTTTTTTTTTTT`UbUmUoUUUUUUUUU VV1V5V8VY?YAYBYJYKYSYTYVYWY_Y`YdYfYmYnYwYxYyYzY~YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYZZ Z ZZZZZ%Z&Z'Z(Z.Z/Z8Z9Z@EFHIMNwxwxdfkluv|}ӗؗڗ "BDLSUWX\^vw~٘ژܘݘ 02DEcempfh~ǚɚԚ֚')PRY[kmۛݛ "mo}/1NOce ')tv  VXfh8:UW[\bdpr|~Ԡ֠(*]_oqȡʡڡܡ  &(239;ŢǢ)+@Bʣ̣ڣܣ  "$tvʤˤ`bprХҥ  &(02oqɦ˦  WYƧǧ   "`b  XZvw/46=>DEL{}ªƪȪ̪ͪѪҪت  /167<=Etuȫʫ  '?A_agixzìĬƬ.5789@ACZ\tuǮɮ!#uvҰ԰W]_abklny{رڱ  #%IKXachikltݲ 13@Aeguvɳʳгѳҳӳֳ׳޳߳78PR*,PRµrsuvce   fhϸѸٸڸPRjk-/abjluv=>flQRZ[]^/01267       '(*+./')+,./.04578$%&'uv}   R T            , . = ? L N i k m q r z { }     0 1 5 7 d f         GIPR[]qs019;CDMNST1289CDNOQRUV !"'),-348:jkmn?ABCpquw}~X!Y!a!b!!!!!!!!!!!""""""?"A"H"I"R"S"""""""######X$Z$]$^$`$a$c$d$$$$$$$$$$$$$%%%%%%%%%%%% & &&&&&"&$&)&*&2&3&:&;&&&&&&&&&''#'$'%'&'/'0'3'4'/.0.7.8.F.G.I.J.Z/[/d/e/o/p/w/x/999999999::: ::CCCCCCG G*G+G/G0G6GCGKGLGvvvvvvzzzz z!z'z(z0z1z5z6z@HJPQ  #$&')+,.24:<DELMOPXYaboqxy#$,-3467>?NOVXabjkopxy  &'019:ABDEJKLMNOYZcdjkmnrsuvwx   !()+,/057BCHIPQST]^ijklvw}   $&,.;<CDJKRSXY`bqrwx  !%&-.56?@ABLMOPUV_bjkvw~"$)*/19:=?CDIKSTY[cdlnstz|  '(0123:;>@BCOPWXcdfgnovw~   *+45=>ABIKST[\^_abfgikmnrsuv|} #%,-1245?@ABNOUV]^bchiuvwx )*1268>@CDKLPQTUWX]^`ajkstuv   &'/012;=HIPQXY[\bdqrwx{|~ )*/0:?HI$Q%Q.Q/QTQUQYQZQbQcQeQfQw>x>}>~>????@@AABBBBBBBBQQQQVVVV9X;X?X@XHXIXQX\X`XaXXXXXXYB[F[M[N[,v-v5v:v~~~~~~~~~~~~~~~~ ܐݐؔٔ۔ܔŤƤǤɤҤӤפؤߤ  "#HJST[\efmotuVXZ[`ajkopvw{} #$*,5689ABFGQR]^klrswy{|~ !#$-.56?@JKLMTUbdghijlmtuxy}~   !"#(),-139:<=?@GHSTUVZ[_abcfgijmnsuwx   "#)+/023<=EFNOVWZ[]^bdjlpqstyz|} !"&(0134:;CDFGMOWXZ[bcijlmstz{}~WY]^  #$%&.03467:;@ADEOPQRZ[eflnopxy $%+,126789?ADEOPVWY[cdkloptu|}vwz{}~%&)*3 8 ? @ B C H I O P V W Y Z \ ] _ ` e f l m n o x y } ~                                         *./3456>?ABGHM[_`dekmpqwxyz "#&'+,./4@ABGIJKPRZ[^_bmpquvwx}~   #$'(128:<=ABIJPQSTZ[_aij$$!$"$$$%$+$,$3$4$9$:$A$B$D$E$L$M$S$T$\$^$e$f$h$i$k$l$q$r$t$u$|$}$$$$$$$$$$$$$$$$$;;;;<<<<<<<<<< <!<(<)<2<3<5<6<=<><G<I<N<P<W<X<Y<Z<b<d<m<n<p<q<s<t<x<y<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<= =========#=$=&='=+=,=2=3=;=<=B=C=K=L=O=P=U=V=Z=]=_=a=d=e=k=l=o=p=t=u=w=y=|=}=================================================>>> > > >>>>>>>)>*>0>1>2>3>9>:>B>D>G>H>J>K>S>T>`>a>g>h>l>n>z>{>}>~>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>??????????'?(?.?/?3?4?7?8?:?;???@?B?C?F?G?K?L?P?Q?U?V?\?]?b?d?i?j?r?s?u?v?{?}?????????????????????????????????????????????@@ @ @@@@@!@"@)@+@3@4@6@7@@@A@F@H@J@K@M@N@R@S@W@X@a@c@j@k@r@t@{@|@}@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@AAAA A AAAAAAAA!A"A#A%A&A*A+A.A/A3A5A9A:AB?BGBIBMBNBPBQBTBUB]B_BcBdBeBfBhBiBoBpBsBuBzB{BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBCC CCCCC C!C"C+C,C4C5C;CDBDCDEDFDHDIDLDMDNDODUDVD_D`DbDcDhDiDjDkDrDtDzD{D}D~DDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPP P PPPPPPP#P$P)P+P,P-P4P5P7P8P:P;P@PAPIPJPMPNPRPSPWPXP\P]P^P_PcPePgPhPjPkPoPpPsPtPvPwPyPzPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPQQQQ Q QQQQQQQQQ#Q$Q(Q)Q+Q,Q.Q/Q8Q9Q;QRGRHRKRLRNRORRRSRWRXR\R]R^R_RcReRfRgRiRjRlRmRrRsRvRwRyRzRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRJTKTMTNTTTTTTTUUUU U UUUUUUU&U'U)U*U1U2U9U:U@UAUIUKUNUOUUUVUXUYU]U^UbUcUhUiUvUxUzU{UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUVVVVVVVVVV V!V$V%V,V-V/V0V9V:VBVCVEVFVIVJVRVSVYV[V]V^VcVdViVjVkVlVsVtVwVxVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVWWWWWW W W WWWWW W%W&W(W)W/W0W6W7W;W^?^@^L^M^V^W^_^`^f^h^n^o^q^r^{^|^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^___ _________&_'_*_+_1_3_:_;_=_>_?_@_D_E_H_I_L_M_R_S_T_U_[_\_b_c_k_m_o_p_s_t_y_z_{_|_______________________________________`` ` ``````` `!`%`&`.`/`5`7`;`<`F`G`N`O`S`U`[`\`_```b`c`k`p`v`x`y`{`|`~```````````````````````````````````````````aaaa a a a aaaaa%a&a-a.a0a1a6a8a>a?aAaBaHaJaKaLaNaOaXaYabacakalaqarawaya}a~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabb b b bbbbbb b!b+b,b3b5b:b;b?b@bBbCbFbGbIbJbLbMbRbSb\b]b_b`babbbkblbpbqbsbtbybzbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbcc c ccccccc!c"c$c%c,c-c6c7c9c:c@cAcJcKcOcQcYcZc_c`cfcgcicjcsctc{c}cccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccdd d ddddddddd$d%d*d,d1d2d6d7d9d:dh?h@hAhEhFhOhPhRhShXhYh]h^h_h`hfhghihjhshuh|h}hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiiii i iiiiiii i!i(i)i-i.i1i2i6i7i@iAiEiGiKiLiNiOiTiUi\i]icidijikipirizi{iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijjjjjjjjj j&j'j*j,j2j3j9j;jCjDjJjKjQjSjYjZj_jajijjjrjsjtjujyjzjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjkkkkk kkkkk"k#k)k*k+k,k0k1k:k;kBkCkJkKkMkNkUkVkXkYkckdkhkikqkrktkukkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkllll l lllll#l$l)l*l+l,l6l7l?l@lHlJlOlPlRlSlUlVl`lalglhlplqlsltlyl{lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllmm m mmmmmmm#m$m+m,m.m/m4m5m7m8m=m?mGmHmJmKmMmNmTmUmWmXm_m`mhmimqmrmzm{mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmnnnnnnnn&n'n*n+n1n3n5n6np@pApGpHpPpQpXpYpbpcpdpepmpnpupwpypzp|p}pppppppppppppppppppppppppppppppppppppppqqqq q qqqq q-q.q6q7q E F M N P Q T U [ \ ` b e f h i j k n o v w                                                      ! " # ' ) , - 3 4 9 : ; < ? @ F G L M R S U V W Y [ ] a c i j k l p q x y                                                         " # * + 2 3 5 6 7 9 ; = A C I J L M R S [ ] i j q r v w y z | ~                                                       % & , - / 0 6 7 9 : A B C D H I Q R V W ^ _ c e k m r s u v                                                         $ % & ' , - 5 6 9 ; @ B H I Q S Y Z \ ] ^ _ i j k l r s | ~                                                       # % + , - . 5 7 9 : ? @ G H J K O P T V \ ] ` a f g l m o p w x                                                    " % & * + 0 1 2 3 6 7 ; < A B G H J K M O P R V X ^ _ ` a g i k l o p v w x y ~                                                       ! % ' - . / 0 9 : < = D F R S Z [ _ ` b c g h j l m o s u { }                                                         " # ' ( 0 1 2 3 7 9 > ? A B D E K L M N W X Z \ b c e f o q u v } ~                                                   ! % & ) + 0 2 8 9 C D L N T U W X Y Z _ a e f h i k m n p t v | } ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! !! "! )! *! /! 1! 4! 5! 7! 8! ?! @! H! I! M! N! O! P! [! \! b! c! g! i! n! o! q! r! v! w! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! 3$ 4$ :$ ;$ <$ =$ F$ H$ P$ Q$ 5' 6' <' >' B' C' ' ' ' ' ' ' W W W W W W W W o o o o o o #o $o *o +o 4o 5o ;o p @p Ip Jp Lp Mp Up Vp Zp [p ]p ^p dp ep gp hp lp mp vp xp |p }p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p q q q q q q q q q q q q q !q +q ,q 0q 2q :q ;q Dq Eq Iq Jq Qq Sq Tq Uq Vq Wq \q ]q _q `q jq kq nq oq zq {q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q q r r r r r r r r r r $r &r *r +r 1r 2r 7r 8r Br Cr Hr Ir Kr Lr Tr Ur ]r ^r fr gr hr ir rr sr tr ur {r |r ~r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r s s s s s s s s s s $s 's (s )s -s .s 0s 1s 5s 6s >s ?s @s As Gs Hs Ms Ns Ws Xs as bs cs ds js ks qs rs ts us |s }s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s t t t t t t t t t t %t &t 't (t 2t 3t :t ;t Bt Ct Ft Gt Ht It Ot Pt Yt Zt it jt mt nt pt qt wt xt yt zt ~t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t u u u u u u u u u %u &u *u +u -u .u 4u 5u @u Au Ju Ku Yu Zu _u au cu du iu ju tu uu |u }u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u v v v v v v v v v v v !v )v *v 2v 3v 8v 9v Av Bv Lv Mv Tv Uv ]v ^v _v `v kv lv qv sv zv |v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v w w w w w w w w w !w "w &w 'w .w /w 4w 5w 9w :w Cw Dw Iw Kw Ow Pw Sw Tw ^w _w ew fw hw iw pw qw zw |w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w x x x x x x x x x &x 'x -x .x 7x 8x ;x J L Q R S U Y [ ` a b d                O P Q T X Z ^ _ ` c J K L M S U Z [ \ ] h j p q r t { |       Y Z [ ] b d j k l n      i j k n r t y z { ~ " # $ ' 1 3 8 9 : ;       Q R S V ^ ` f g h k       ! " ( ) * + 4 6 ; <                           $ & , . : ; A B H I R S [ \ O# P# Y# Z# [# \# 2* 3* >* ?* A* B* * * * * T T T T T T &T 'T V V )V *V /V 1V 4V 5V W W W W $W &W .W /W 0W 1W :W ;W =W >W DW EW FW GW MW NW PW QW VW WW `W aW hW iW pW qW wW xW yW zW W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W X X X X X X X X X X 'X (X *X +X 0X 1X 7X 8X >X ?X IX JX KX LX MX NX XX YX ^X _X gX hX qX rX yX zX X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y $Y %Y 'Y (Y *Y +Y 0Y 1Y 4Y 6Y 7Y 8Y :Y [ B[ C[ H[ I[ Q[ R[ Y[ Z[ d[ e[ f[ g[ l[ m[ s[ u[ w[ x[ }[ ~[ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ !\ )\ *\ 0\ 1\ 7\ 8\ <\ ?\ @\ A\ N\ O\ Q\ R\ T\ U\ W\ X\ \\ ]\ f\ g\ i\ j\ o\ q\ v\ w\ {\ }\ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] #] $] '] )] 1] 2] 4] 5] @] A] I] J] T] U] ]] ^] _] `] c] e] i] j] p] q] x] y] |] }] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ^ ^ ^ ^ ^ ^ !^ "^ '^ )^ +^ ,^ 0^ 1^ 3^ 4^ :^ ;^ A^ B^ G^ H^ J^ K^ Q^ R^ Z^ [^ _^ `^ g^ h^ q^ s^ z^ {^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ _ _ _ _ _ _ _ _ !_ "_ #_ +_ ,_ 2_ 4_ 8_ 9_ ;_ <_ D_ E_ H_ J_ R_ S_ ^_ __ c_ d_ l_ m_ r_ s_ v_ w_ }_ ~_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ` ` ` ` ` ` ` ` &` '` ,` -` .` /` 6` 7` C` D` J` K` L` M` [` \` c` e` h` i` o` p` r` s` {` |` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` a a a a a a a a a &a 'a .a 0a 2a 3a ;a b ?b Cb Db Fb Gb Ob Pb Tb Vb \b ^b fb gb jb kb qb rb sb ub vb wb zb {b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b c c c c c c c c c c $c &c (c )c -c .c 0c 1c 5c 6c >c ?c Cc Dc Gc Hc Ic Jc Qc Rc Xc Yc ^c _c gc hc mc nc oc pc yc {c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c d d d d d d d d d d !d "d #d $d -d .d 7d 8d 9d :d @d Bd Ed Fd Hd Id Ld Md Vd Wd [d ]d cd ed kd ld pd rd xd yd {d |d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d e e e e e e e e e !e "e &e 'e ,e -e /e 0e 7e 8e >e ?e Ae Be Le Me Ze [e de ee ge he re se ze {e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 'f +f ,f 1f 2f 3f 4f =f ?f Ff Gf Lf Mf Rf Tf Uf Vf Xf Zf [f ]f cf df kf lf nf of sf tf vf xf yf {f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f g g g g g g g g g g g g g !g "g &g 'g )g +g ,g .g 2g 4g :g ;g =g >g Dg Eg Mg Ng Pg Rg Sg Ug Yg [g \g ]g _g ag cg eg mg yg ~g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g h h h h h h h h h h !h "h #h ,h -h 0h 1h 4h 5h 6h 7h =h ?h Eh Fh Hh Ih Nh Ph Qh Rh Wh Xh Yh Zh _h `h fh gh lh mh nh oh yh zh {h |h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h i i i i i i i i i i i "i #i $i *i ,i 4i 5i ;i k Ek Fk Gk Hk Ok Pk Qk Rk [k ]k ek fk mk nk vk wk yk zk {k |k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k l l l l l l l l !l "l (l )l 1l 2l 6l 7l >l ?l Al Bl Il Jl Pl Ql Rl Sl \l ]l _l `l bl cl ll ml pl ql wl xl {l |l ~l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l m m m m m m m m m m !m "m ,m -m 4m 5m :m ;m Em Fm Hm Im Qm Rm Ym Zm ]m ^m hm im vm wm |m ~m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m n n n n n n n n n n %n &n *n ,n 3n 4n 9n :n =n >n Fn Gn In Jn Un Vn Wn Xn an bn kn ln mn nn tn un wn xn n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n o o o o o o o o *o ,o /o 0o 2o 3o 5o 6o =o >o Eo Fo Oo Po To Uo [o \o fo go oo po qo ro |o }o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o p p p p p p p p $p %p .p 0p 6p 7p ;p

s ?s Fs Hs Ns Os Vs Ws Xs Ys `s as gs is ms ns ps qs ys zs s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s t t t t t t t t t t !t #t )t +t .t /t 1t 2t 9t :t ;t v @v Hv Iv Nv Ov Rv Tv \v ]v `v av gv hv pv qv sv tv uv vv v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v v w w w w w w w w w "w #w $w &w 'w ,w -w 5w 6w >w ?w Gw Hw Pw Qw Xw Yw Zw [w bw cw jw kw qw rw {w }w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w x %x .x /x 4x 6x :x ;x Dx Ex Lx Mx Px Qx Vx Wx Yx Zx ax bx gx hx mx ox px qx sx ux vx xx ~x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x y y y y y y y !y )y +y 3y 4y ;y { ?{ D{ E{ J{ K{ L{ M{ V{ W{ [{ ]{ c{ e{ v{ w{ |{ ~{ { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { | | | | | | | | | | | | | | (| )| 2| 3| 7| 8| :| ;| =| ?| @| A| D| E| L| M| S| T| V| W| _| `| a| b| i| j| p| q| {| || | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | } } } } } } } } "} #} ,} -} 4} 5} 6} 7} @} A} H} I} Q} R} Z} [} `} b} f} g} o} p} t} u} w} x} } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ $~ %~ .~ /~ 7~ 8~ A~ B~ D~ E~ M~ N~ T~ U~ ^~ `~ d~ e~ g~ h~ r~ s~ v~ w~ z~ {~ |~ }~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~             $ % ) * , - . / 6 7 = > K L V W ] ^ g i o p x y                                                     ! # * + - . 0 1 6 7 > ? C D F G I J O P X Y Z [ e g k l s t v w z { } ~ Ā ŀ ǀ Ȁ ΀ π Հ ր ـ ڀ       ! " ) * + , 4 5 > ? B C K L M N T U ] ^ f g p r y { ā Ɓ Ɂ ʁ ΁ Ё ց ׁ ؁ ف          $ % , - 4 5 6 7 @ A F G S T Y Z f g i j o p t v | ~ ‚  ǂ ɂ ΂ ς ւ ׂ ݂ ނ         ! " # - . 2 3 5 7 = > @ A F G I J N O Q R V W a b j k r s z { | } ǃ ȃ ΃ Ѓ ك ڃ ܃ ݃           " # ( ) 4 5 > ? D E G H L M T U a b d e i k q s w x z {  ń Ƅ ̄ ̈́ ф ӄ Ԅ Մ ڄ ۄ        $ % + , 3 4 5 6 = > E F O P X Y _ ` e f l m o p r s z {  … Å ą Ņ ̅ ͅ ΅ υ Ӆ ԅ ۅ ܅          ! " ' ( - / 0 1 7 8 < = G H O P R S V W ` a f h q r u v x y { |  ņ Ɔ ˆ ͆ І ц ӆ Ԇ ֆ ׆ ݆ ކ       # $ & ' / 0 6 8 9 : A B F G H I N O X Y b c g h j k m n x y ć Ƈ · Ї ч ҇ ؇ ه          $ % 0 1 3 4 6 7 = > ? @ K L P Q S T V W _ ` g h n p r s w x z { } ~ Ĉ ň ̈ ͈ ҈ ӈ       ! " + , - . 2 3 : ; C E M N P Q S T X Y _ ` i j k l s t z { | } ĉ ʼn ʉ ˉ Չ ։ ډ ܉ ݉ މ         ! " / 1 5 6 8 9 A B F G N O T U V W _ ` h i k m w x | } Ê Ċ Ɗ NJ Ί ϊ Њ ъ ֊ ׊ ߊ          * + 4 5 < = C E N O W X Y Z c d m n s t u v  ŋ Ƌ ͋ ϋ Ӌ ԋ ֋ ׋ ދ ߋ      " # ( * 0 1 2 3 ? A D E F G L M V W ^ _ e f h i k l p q s t v w ~  ƌ Ȍ ̌ ͌ ، ٌ ی ܌           % & ' ( . / 9 ; > ? A B F G O P R S U V ] ^ c d l m o p t u y z { |  Í ō ƍ ύ Ѝ ԍ ֍ ؍ ٍ            ( * - . 7 8 < = F G H I S T ] ^ ` a i j q r s t w y Î Ď ˎ ͎ ӎ Ԏ ܎ ݎ           ' ) . / 1 2 7 8 9 : ? @ B C K  Ə Ǐ ɏ ʏ Ώ Ϗ я ӏ ԏ ֏ ڏ ܏   / 6 8 = > E G L M R S V X Z \ ` b c d f h i k q r y z | }  ǐ Ȑ ϐ А Ԑ Ր ِ ڐ         đ ő ̑ ͑ ϑ Б ԑ Ց ב ّ ڑ ܑ        G N P U V [ \ _ a c e i k l m o q r t z { ’ Ē ƒ Β В Ւ ֒ ߒ       ! " ( ) / 1 4 5 9 : ? @ I J S T Z [ ^ _ k l x y  Ɠ Ǔ ȓ ɓ ӓ ԓ ݓ ޓ        % & . 0 7 8 = > G H I J T U [ \ a b h j n o q r x y z { Ĕ Ŕ ʔ ˔ ̔ ͔ ֔ ؔ ٔ ڔ           % & . / 1 2 5 6 = > E F J K P R V W \ ^ d e j l s t y z { | • Õ ̕ ͕ ԕ Օ ڕ ە ܕ ݕ        - . 3 5 8 9 ; < @ B H I O P R S W X ` a d f o p u w ~  Ɩ ǖ ̖ ͖ Ζ ϖ Җ Ӗ ؖ ٖ       " # % & ) * , - 2 3 9 : B C F G P Q U V [ \ ^ _ f h m n t u } ~ Ɨ Ǘ Η ϗ ֗ ח ٗ ڗ ݗ ޗ           # $ ( ) + , - . 2 3 < = F G H I O P R S W X a b j k p r v w y z  ǘ Ș ɘ ʘ И Ҙ ֘ ט ٘ ژ         $ & ' ( / 0 9 : B C I J N P W X ] ^ a b j k m n y z { | ș ʙ Ι Й ֙ ؙ ݙ ߙ           ! ( ) . / 3 4 = ? B C J K O P [ \ h j n o x y š Ú ʚ ˚ њ Қ Ӛ Ԛ ݚ ޚ        ) * 0 1 6 7 9 : @ A F G N O U W ] ^ ` a h i j k o q y z ț ɛ ћ қ ԛ ՛ ۛ ܛ ߛ       # $ * + 3 4 8 9 ; < A B K L U W ^ _ b c g h j k l m v w Ü Ĝ ˜ ̜ Ӝ Ԝ ֜ ל ݜ ޜ         # $ - . 1 2 4 5 7 8 ? @ I J N O P Q W X [ ] a b d e f g o p z { | }  Ý ˝ ͝ ֝ ؝ ޝ ߝ         ! # $ , - 2 3 7 9 ? @ A B E G R S \ ] _ ` e f h i k l s t z { Ȟ ɞ ˞ ̞ Ԟ ՞ ݞ ޞ         " $ * + / 1 2 3 8 9 @ A E F H I P Q X Y _ ` f h j k o p r s w x Ɵ ȟ ̟ ͟ ԟ ՟ ڟ ۟           ! " * + - . 6 7 > ? A B C D J K P R V W Y Z ` a h i m n v x z |   à ̠ Π Ҡ Ӡ ՠ ֠ ڠ ۠         ! # $ & ' . / 8 : > ? E F N O R S ] ^ g h o p x z { | ¡ ġ š ̡ ͡ ӡ ԡ ۡ ܡ           ! ) * 1 2 8 : A B I J L M V W ] ^ _ ` h i l n w x Ţ Ƣ Ȣ ɢ Ң Ӣ ٢ ڢ ۢ ܢ       # $ + - / 1 8 9 ; < > ? D E F G P Q W X a b l n q r x y ã ģ ̣ ͣ Σ ϣ ӣ ԣ ۣ ܣ ݣ ޣ           ! ) * - . / 0 1 2 9 : @ A G H R S Y [ _ ` a b g i r s u v | }  ¤ ä Ȥ ɤ ͤ Τ פ ٤ ߤ        " # % & ( ) 0 1 8 9 @ A I K O P R S [ \ _ ` a b f h p r w x ĥ ť ϥ Х ݥ ߥ          ! & ' ) * . 0 1 2 7 8 : ; @ A I J M O W Y ` a c d k l t u v w Φ զ ֦ ܦ ݦ ߦ             ! " $ ( * 0 1 6 7 < = B D E F H J K M S U W X ] ^ e f j k r s { | ç ħ Ƨ ǧ ˧ ̧ ѧ ҧ ӧ ԧ ܧ ݧ           ! ' ( 5 e l m s t v w ~ ¨ Ȩ ɨ ͨ Ψ Ө Ԩ ٨ ڨ ݨ ߨ          ! # $ + , - . 6 7 @ A J K Q R S T ] ^ _ ` g ȩ ٩ ک ߩ             " # $ % . / 6 7 > ? B C E F K L P R W X ^ _ g h l m t u | ~ ª ê ʪ ˪ Ԫ ժ ت ٪ ۪ ܪ ު         ! " $ % ) + 1 2 3 4 = > @ B F G H I R T [ \ b c n o s t u v } ~ « ɫ ʫ Ы ѫ ӫ ԫ ܫ ݫ ߫        ! " # ( ) - . 4 5 < = C I J L Q R Z \ b c k l w y ˬ ̬ Ҭ Ӭ լ ֬ ڬ ۬ ݬ ެ           $ % ( * 2 3 < = @ A G H O P R S T U ^ ` a b c d j k v w } ~ í ĭ ɭ ʭ ̭ ͭ ѭ ҭ ׭ ح ܭ ޭ       ! # & ' ) * 1 2 7 8 ? @ F H L M O P Q R V W [ \ a b d e m n w x } ~ ® Į Ů ̮ ͮ Ԯ ծ ֮ ׮ ڮ ۮ      ! # $ + , 1 2 5 6 C D L M N O V X Z [ ] ^ f g l m q r z { ȯ ɯ ѯ ү ۯ ݯ ߯         # $ % & / 1 2 3 8 9 ; < > ? H I Q R T U Z \ ] ^ h i r s w x z { ~  Ȱ ʰ ϰ а ٰ ڰ         ( ) 5 6 = > @ A G H K L Q R [ ] ^ _ g h j k l m r s z | ɱ ʱ ӱ ձ ڱ ۱ ݱ ޱ ߱       # % ) * 3 4 ? @ D E G H Q T U V ` a e f h j p q s t y z | } Ʋ Dz Ͳ β Ҳ Բ ײ ز         ( ) 4 5 < = G H J K T U [ \ d e i j p r s t z { ij ų dz ȳ ѳ ҳ ۳ ܳ          $ % - . 5 6 8 9 @ A F G H I R S X Z [ \ ^ ` a c i j l m t u y z ~  Ĵ ƴ δ д մ ִ ش ٴ        " # ) * , - 6 7 < = B C D E N Q b c h j o p v w  µ ɵ ʵ ѵ ҵ ٵ ڵ           & ' ( ) / 0 ; < F G O Q X Y b d o p y z { |  ¶ Ƕ ɶ ʶ ˶ Ҷ Ӷ ߶     ! * + , - 6 7 < > E F K L R S U V Z [ a b k m q r { | ķ Ʒ η Ϸ ѷ ҷ Է շ ܷ ݷ           " % & ( . 0 6 7 8 9 ? A I K L M V W ] ^ c d j k s t x y Ǹ ȸ ͸ θ ׸ ظ          % & + , 1 2 4 5 ? @ E F H I T V X Y _ ` e f g h m o s t v w y z { | ¹ Ĺ Ź ˹ ̹ ӹ Թ ֹ ׹ ڹ ܹ          " # % & ' ( / 0 9 : < = E F H I M O U V X Y a b h i p q u v w x ú ˺ ̺ պ ֺ ۺ ܺ       ! " $ % / 0 4 5 ; = B C N O Q R Z [ d e l n p q x y { | Ż ƻ Ȼ ɻ ͻ λ ϻ л ֻ ׻         ( ) * + 3 4 = ? E F N O S T Z \ ] ^ d e g h o p t u y z ȼ ɼ ̼ ͼ ټ ڼ             # $ % & - . 5 6 9 : A B D F G I M O P Q R T V X _ r u v y z } ~ ý Ľ ν Ͻ ֽ ׽ ؽ ٽ           & ' * + 4 5 6 7 @ B J K R S T U Y Z ` a f h i j k m o q w y } ~ þ ľ Ⱦ ɾ Ҿ Ӿ پ ھ ۾ ܾ          $ % - . 3 4 8 : ; < A B D E N O R S V W [ \ c d e f n o u v z { ȿ ɿ Ͽ п ֿ ؿ ܿ ݿ          # $ ) + - . 0 1 3 4 9 : A B K L V W X Y _ a c d f g n o p q u v { ~          ! ) * 0 1 8 9 ? A D E G H I J M N O P X Y ` a h i m n s t { |         ) + / 0 5 6 7 8 < = F          ) * , - 0 1 3 4 9 : = > E F N O P Q ^ _ h i r t u v } ~           % & , - 6 8 = > @ A K L Q R U V W X \ ^ e f l m q r t u { |         % & * + - . 4 5 = > E F Q R X Y _ a j l u v          % & / 0 6 7 ? @ C D K L U W Y Z ^ _ f g m n p q s t y z { |           ' ( + , 0 1 7 9 @ A J K U V X Y [ \ b d j k m n u v z {           + , 0 1 < = ? @ H I R S Z \ ^ _ g h o p v w y z     * + - . 3 4 8 9 @ A B C I J Q R S T W X _ a d e g h l n t u } ~         " # $ % 1 2 = > ? @ I K Q R T U [ \ _ ` j k o p w x y z        & ' / 0 2 3 6 7 : ; C D M N W Y ` a f g q r v w y z ~         # $ ' ( 2 3 7 8 : ; > ? J K M N R S ] ^ d f g h m n u v x y }          ! # $ , - 1 2 9 : B C E F K L T U ^ ` d e g h p q x y         ! # $ + , 1 2 6 7 ; < > ? A B D E I J U V X Y a b h i j k s u { | ~         " ( ) + , 1 2 : ; = > E F O P Y Z [ \ c d j k w x y z     ! " ) * . / 3 4 > ? F G M O T U [ \ c d k l q r v w ~          ' ( * + 0 1 7 8 ; = > @ D F G H J L M O T U V W ^ _ f g l m p r w x z | }             ( ) - / 7 9 : ; ? @ J K Q R Y Z [ \ _ ` j k p q { }          " # ' ( - . 3 4 < = A C H I R S \ ] _ ` f g q r { | } ~         ! # $ & ' + - / 0 4 6 < = D E L M Y Z ^ _ ` a b c k m ~            # $ & ' ( ) + , 4 5 ; < > ? C D H I P Q Z [ b d k m t u ~           $ % - . 1 2 4 5 < = ? @ D F H I O P R T U V W Y a b d e j k q r t u } ~       ! " ) * , - 2 3 9 : D E I J S U \ ] _ ` f g s t x y { |           & ' ( ) / 0 4 5 < = F H L M N O X Y b d e f k l t u y z          $ % ' ( / 0 6 7 8 9 B C F G O P [ ] a b d e g h l m n o u v       # $ % & + , 0 1 < = B C I J S T V W [ ] c d k l r s w x z {       " # . 0 4 5 7 8 : ; B C E F L M T U X Y ` a j l n o q r u v z {       % & ) * , - 1 3 7 8 = > A C K L Q R W X c d f g o p v w        ! # $ ( ) + , 4 5 > ? C E G H Q R [ \ ^ _ a b d e l m r s t u | }         ' ( + , - . 0 2 < = C D F G H I S T \ ] _ ` g h o p v w | } ~          ! # $ ) * + - / 0 9 : ; < C D F G I J L M U V ] ^ _ ` h i m o u v ~      " # + , 5 6 = ? C D F G I J N O S T \ ] a c i k o p r s w x { }            ! % & * + 3 5 < = ? @ E F I J L M O P R S [ \ ] ^ j k o p r t z { } ~        ) * 1 2 3 4 < = @ A C D K M Z [ b c g h j k p q t u v y z { } ~              ! # % ' - / 3 4 6 7 > ? D E N O Q R V W Y Z \ ] d e m n q r s t z | ~        & ' ) * . / 3 5 6 7 ; < B C D E K L M N U V X Z b c g h p q w x | }            ! " ' ( + - 5 6 7 8 = > A B F G I J N P V W ] ^ d e k l n p w y } ~           ' ( + , 0 1 3 4 ; < A B C D H I P Q X Y [ \ _ a i j k l s t { | } ~         $ & ' ( 0 1 7 9 D E Q R S T Z [ d e j k p r v w ~          & ' ( * + - 1 3 ; < C D E F M N O P Y Z c d h i m n r s v w x y ~            ! ( ) , - 5 6 7 8 ? @ A B L M P Q R S Y Z c d j k o q u w y z       % & ' ( . / 7 9 ? @ F G N O S T V W Y Z [ \ ` a l m n o x y | }       # $ * + / 2 ; = B C L M U V Y Z ` a i j l m s t } ~          ! ' ( * + 1 2 ; < @ A B C H I P Q R S \ ] f h r s y z          $ % ' ( + , 3 4 7 8 : ; = > H I J K S T ] _ g h n o u v y z { |       $ % & ' 0 1 5 6 < = E F G H N P T U W X ] ^ b c k l m n w x z {             ( ) 0 1 > ? D E I J R S [ \ a b h j p q w x y z ~          ! " ) * 3 4 9 : > @ D E G H M N W X Z [ d e p r x y | ~      ' ( * + / 0 8 9 : ; ? @ B C K L P Q W X ^ ` d e j k s t x y       ! " # , . 3 4 6 7 = > A B C D E F M N O P V W ^ ` j k l m u v ~         ! " # $ * + 0 1 7 9 = > @ A C D I J R S U V \ ] a b j k m n s t y z         # $ + - 3 4 6 7 9 : = > G H J K T U V W ^ _ d f k l n o q r | } ~                % & , - 1 2 4 5 ; < B D I J Q R Z [ ` a g i n o q r s t z {        ! " # ) * 0 1 3 5 = > ? @ I K M N W X Y [ \ ^ _ a b d j k p q z | }        ! ) + - . 0 1 6 7 = > E F G H K L R S Z [ ] ^ d e l n p q w x            " # * + 3 4 = > H I S T ` a b c l m s t v w z { | }        $ % ' ( ) * 0 1 8 9 : ; C D J K R S Y Z [ \ _ ` f g o p r s z { ~            ! ' ) + , 5 6 8 9 ; < > ? I J O Q V W X Y b c i j l m o p u v w x               & ' + , . / 5 7 8 9 : ; @ A G H K L S U ] ^ f g k l t v { |        % & ) * , - 2 3 6 8 @ A J K M N R S W X ^ ` g h r s t u            ! " ) * - / 7 8 @ A D E L N R S ^ _ a b j k t u | ~           ! " & ' + , - . 4 5 ? @ D E F G P Q R S \ ^ a b e f h i k l v w { |           $ % * + / 0 9 : A B J K O P V X [ \ i j q r v w } ~           $ & * + - . 6 7 : ; A B I J O P T V \ ^ c d i j k l p q t v | }           " # ) * - . 3 5 6 7 9 : ? @ I J P R S T Y Z ` a j k r s u v | }                                                   # $ & ' . / 4 5 > ? C D M N S T U V [ \ e f i k r s u v                                                        ! & ( + , . / 4 5 7 8 @ A F G H I S U ^ ` l m n o y z                                                     ! " ) * 0 1 ; < D F M N P Q S T Y Z f g i j w x | }                                                     # % + , 3 4 6 7 > ? N O W X ^ ` q r w y ~                                                        ! " ' ( ) * 3 5 > ? H I M N R S X Y ^ _ h i o p s u x y | ~                                                             ! " & ' 0 1 7 8 9 : A B L M U W ` a c d g h q s y z ~                                                    " # 0 1 8 9 ? @ C D F G M N U W \ ] a c l m s t ~                                                  % & . / 4 5 ; = D I M N P Q Z [ \ ] d e h i q r w x             & ' * , 4 6 : ; = > G H K L T U Y [ c e f g p q z {         % & ' ( / 0 2 3 8 9 A B F G L M Y Z ^ _ f g q r | }           " # ) * , - . / 5 6 < = D F J K M N S U [ \ d e j k o p v w y z | }        $ % ) + 0 1 3 4 9 : A B D E J L T U W X ` a g h l n p q z {         # % , - / 0 8 9 : ; H I R S W X Z [ _ ` i k o p r s v w ~                                              & ' 1 2 4 5 7 8 : ; = > B C M N V X _ ` e f j k t u                                                           % & / 0 4 5 9 : @ B I J L M T U W X ] ^ d e l m s t z { } ~                                                       " # % & , - / 0 2 3 : ; A B H I P R W X Z [ ] ^ b c j k n o q r t u } ~                                              C F G O P W X ] ^ ` a g i l m t u w x                                               " $ ( ) 2 3 > ? E F M N T U W X Y Z d e n o v w x y                                               # $ + , 3 4 5 6 ? @ A B I J S T ] _ d e f g u v { |                                                 ! " $ % ( ) 0 1 8 : > ? A B F G L M X Z ] ^ f g l m y z                                                     " # ' ( * , 2 3 5 6 ; < > ? C E F G K M S U Y Z \ ] e f o p w y                                                 $ % - . 6 7 9 : ; < > ? I J Q S T U [ \ d e i j l m q s y z                                                 " # ) * 5 6 8 : < ? A B F H J K O Q W Y Z [ ^ _ f g k l u v x y                                                " ( ) 1 2 6 7 = ? B C P Q X Y ] ^ f g i j n o w x { } ~                                                              " # % & / 0 5 6 = > C D M N O P V X [ \ ^ _ f g o q s t                                                         % & / 0 5 6 ? @ I J L M Q R Y Z b c d e o p v w ~                                                  ! " & ' ( ) . / 7 9 J K P R W X ^ _ g h l m t u |                                                    ! " ) * / 0 7 9 < = F G H I R S V W ` a g h q s t u { | ~                                              $ % & ' 1 2 7 8 D E M N P Q U W ] ^ e f n o p q z { } ~                                                 % & , - 3 4 9 ; < = D E J K W X _ a e f j k t u ~                                                ! $ % + , 3 4 ; < > ? C D I J L M S T V W _ ` f g o p z { ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! !! "! '! (! /! 0! 9! :! @! A! C! D! N! O! P! Q! \! ]! e! f! n! p! u! v! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! " " " " " " %" &" /" 0" 2" 3" >" ?" F" H" O" P" W" X" ^" _" a" b" i" j" m" n" u" v" " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " # # # # # # # # !# "# ## *# +# -# .# 2# 4# :# ;# ?# @# A# B# K# L# W# X# \# ]# ^# _# d# e# g# h# p# r# {# |# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ #$ %$ ($ )$ 1$ 2$ 5$ 7$ ?$ A$ F$ G$ J$ K$ R$ S$ U$ V$ ^$ _$ a$ b$ c$ d$ f$ g$ m$ n$ u$ v$ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ % % % % % % % % % % % % % &% '% (% )% 0% 1% 8% 9% >% ?% B% D% J% K% L% N% O% P% R% T% X% Y% [% \% d% e% i% k% s% t% {% |% % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % & & & & & & & & & & & & & & #& $& %& && )& *& 0& 1& ?& @& H& J& M& N& P& Q& Z& [& ]& ^& `& a& g& h& k& l& n& o& p& r& {& |& & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' !' "' *' +' .' 0' 8' 9' <' =' E' F' H' I' Q' R' Y' [' ]' ^' e' f' m' n' s' t' |' }' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( %( &( .( /( 0( 1( 9( :( ?( @( F( G( O( P( [( \( b( c( i( j( s( u( y( z( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) &) ') *) ,) -) /) 3) 5) 6) 7) 8) :) ;) =) B) C) E) F) O) P) T) U) W) X) Y) Z) a) b) j) k) n) o) w) x) {) }) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) * * * * * * * * !* "* +* ,* .* /* 6* 7* 9* ;* D* E* I* K* P* Q* U* V* ]* ^* `* a* c* d* i* j* v* w* ~* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * + + + + + + + + + (+ )+ 1+ 2+ 4+ 5+ 9+ :+ C+ D+ G+ I+ J+ K+ O+ P+ X+ Y+ a+ c+ g+ h+ j+ k+ t+ u+ y+ z+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + , , , , , , , , #, %, *, +, 1, 2, :, ;, ?, @, G, H, O, Q, R, S, U, V, a, b, h, i, p, q, z, {, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , - - - - - - - - - - - - - - "- #- %- &- -- /- 0- 1- 8- 9- B- C- K- M- Q- R- U- V- ^- _- g- h- i- j- o- p- w- x- |- }- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - . . . . . . . . . . . . . . $. %. *. +. 0. 2. 3. 4. 9. :. <. =. >. ?. D. F. N. O. Y. Z. _. `. h. i. j. k. t. v. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . / / / / / / / / !/ "/ +/ ,/ 2/ 3/ 5/ 6/ ;/ 6 B6 C6 E6 F6 M6 N6 U6 V6 \6 ]6 d6 f6 m6 n6 o6 p6 x6 y6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 (7 )7 47 57 77 87 B7 C7 D7 E7 J7 K7 O7 P7 W7 X7 Y7 Z7 b7 e7 g7 i7 o7 p7 w7 x7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 8 8 8 8 8 8 8 8 !8 #8 -8 .8 /8 08 78 98 ;8 <8 B8 C8 K8 L8 T8 U8 \8 ]8 _8 `8 f8 g8 q8 r8 {8 |8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 9 9 9 9 9 9 9 9 (9 *9 69 89 B9 C9 I9 J9 O9 P9 R9 S9 T9 U9 V9 W9 ^9 _9 a9 b9 i9 j9 p9 r9 w9 y9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 : : : : : : : : : : #: %: ): +: 0: 2: 6: 8: =: ?: D: F: K: M: R: T: Z: \: a: c: i: k: p: q: r: s: x: y: ~: : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; %; &; (; ); +; ,; 5; 6; <; =; D; E; L; M; V; X; [; \; ^; _; b; c; h; i; r; s; x; y; z; {; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; < < < < < < < < < &< (< +< ,< .< /< 9< :< A< B< F< G< L< N< Q< R< W< X< Z< [< j< k< q< r< v< x< }< ~< < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < = = = = = = = = = = '= (= -= .= 3= 5= := <= @= B= D= E= M= N= U= V= ^= _= a= b= f= g= n= o= t= v= x= y= ~= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = > > > > > > > > > > > !> '> (> 0> 1> 5> 6> :> <> ?> @> A> B> E> G> O> Q> R> S> \> ]> _> `> k> l> o> p> q> r> x> y> > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? !? "? $? %? .? 0? 6? 7? ?? @? D? E? K? M? S? T? \? ]? e? f? k? l? t? u? {? |? }? ~? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? @ @ @ @ @ @ @ @ @ '@ (@ 2@ 3@ 5@ 6@ @@ A@ F@ H@ L@ M@ O@ P@ X@ Y@ \@ ]@ c@ d@ k@ l@ q@ r@ v@ x@ ~@ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ A A A A A A A A A A A !A %A &A 'A )A *A ,A 0A 2A :A ;A B GB HB MB NB QB SB TB VB ZB \B ]B ^B _B aB bB dB jB kB lB mB tB uB ~B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B C C C C C C C C C C "C #C %C 'C /C 0C 8C 9C ?C @C GC HC MC NC UC VC XC YC bC cC dC eC lC mC wC xC ~C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C D D D D D D D D D D "D $D (D )D +D ,D 8D 9D ?D @D HD ID ND OD UD VD _D `D dD fD nD oD wD xD ~D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D E E E E E E E E E E E E E E #E $E %E &E +E ,E -E .E 3E 4E :E ;E >E ?E @E AE GE HE IE JE RE SE ZE \E `E aE cE dE jE kE nE oE vE wE }E ~E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E F F F F F F F F F F F !F "F )F *F ,F -F 1F 3F 8F 9F ?F @F HF IF MF NF UF VF ]F _F eF gF hF iF rF sF uF vF zF {F |F }F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F G G G G G G G G G G %G &G 'G (G 1G 3G 4G 5G :G ;G =G >G CG EG KG LG PG QG ZG [G dG eG gG hG kG lG nG oG rG sG uG vG {G |G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G H H H H H H H H H H "H #H .H /H 0H 1H ;H K ?K GK HK QK RK YK [K _K `K bK cK fK gK nK oK rK tK |K ~K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K L L L L L L L L L L L L "L #L 'L (L *L +L 3L 4L 7L 8L ?L @L GL HL ML NL RL SL _L `L bL cL fL gL mL nL rL sL zL {L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L M M M M M M M M M M "M #M (M *M .M /M 1M 2M 6M 7M >M ?M CM DM HM IM MM OM PM QM VM WM XM YM ]M ^M dM fM hM iM mM nM vM wM ~M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M N N N N N N N N N N N N N N N N 'N (N /N 0N 4N 5N 8N :N DN EN GN HN PN QN UN VN [N \N ]N ^N eN fN mN nN rN sN zN {N }N ~N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N O O O O O O O O O O !O )O *O +O ,O 0O 1O 7O 9O ?O @O BO CO IO JO KO LO UO VO XO YO ZO [O `O aO gO hO kO mO uO wO zO {O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O P P P P P P P P P P !P #P $P (P )P 2P 3P :P ;P DP EP JP KP PP QP UP VP XP YP ZP [P dP eP gP hP lP nP pP qP uP wP }P ~P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P Q Q Q Q Q Q Q Q Q /Q 0Q 5Q 7Q _ ?_ C_ D_ O_ P_ V_ W_ [_ \_ ]_ ^_ g_ i_ o_ p_ w_ x_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` !` "` '` (` 1` 2` :` <` B` C` E` F` J` K` Q` S` T` U` W` X` ^` _` a` b` g` h` l` m` u` w` {` |` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` a a a a a a a a !a *a +a 0a 1a ;a b Cb Eb Lb Nb Tb Vb ]b _b fb hb ob qb vb xb b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b c c c c c c c c c c c c c c %c &c -c .c 0c 1c 6c 7c 9c :c Ac Bc Kc Lc Sc Uc ^c ac hc ic nc oc wc xc zc {c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c d d d d d d d d d d %d &d /d 0d 1d 2d 9d :d Dd Ed Gd Hd Nd Od Ud Vd Xd Yd ed fd od pd vd wd d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d e e e e e e e e e e e &e 'e )e *e 2e 3e f @f Cf Df Hf If Qf Rf Yf Zf ^f _f gf hf jf kf of pf vf wf xf zf {f |f ~f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f g g g g g g g g g g g $g %g 'g (g )g *g 3g 4g 9g :g @g Ag Jg Kg Pg Qg Rg Sg \g ^g bg cg fg gg ig jg ng og xg yg g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g h h h h h h h h h h "h #h *h +h 0h 1h 5h 7h 8h 9h =h >h @h Ah Ch Dh Mh Nh Sh Th ]h _h hh ih jh kh ph qh yh {h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h i i i i i i i i "i $i 5i 6i ;i =i Bi Ci Ii Ji Ri Si Wi Xi _i `i bi ci ki mi si ti ui vi xi yi i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i j j j j j j $j %j ,j -j 6j 7j 9j :j Bj Cj Ej Fj Jj Lj Rj Tj Xj Yj [j \j dj ej lj mj tj uj wj xj j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j k k k k k k k k k k k !k #k *k +k ,k -k 5k 6k 7k 8k Ak Bk Kk Mk Ok Qk Yk Zk bk dk ek fk nk ok xk yk k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k l l l l l l l l l "l #l )l *l 0l 1l 7l 8l Al Cl Il Kl Tl Vl _l `l bl cl il jl ml nl ul vl wl xl ~l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l m m m m m m m m m m !m "m *m ,m /m 0m 2m 3m :m ;m r Hr Ir Mr Nr Ur Vr ]r ^r _r `r cr er mr or tr ur ~r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r s s s s s s s s s s s !s %s &s *s +s 0s 1s 2s 3s =s >s @s As Js Ks Ts Us ]s ^s `s as hs is ms ns ps qs us vs ~s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s t t t t t t t t t t "t #t %t &t /t 0t 4t 5t w @w Fw Gw Ow Pw Rw Sw Xw Yw aw bw jw kw lw mw vw xw {w |w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w w x x x x x x x x x x x x (x )x *x +x 3x 5x 9x :x Bx Cx Hx Ix Qx Rx \x ]x _x `x ix jx lx mx ux vx |x }x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x y y y y y y y y y y y y &y 'y 1y 2y 4y 5y :y ;y ~ C~ D~ K~ M~ T~ U~ Z~ [~ c~ d~ i~ k~ l~ m~ o~ q~ r~ t~ z~ {~ |~ }~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ J O P W Y ` a f g o p s u v x | ~                                                          ! > E F M O V W ^ _ g h k m n p t v w x z { | } ƀ ǀ ɀ ʀ ̀ ̀ р Ҁ Ԁ ր ׀ ـ ݀ ߀  m x y ā Ɓ ́ ́ ҁ Ӂ ԁ Ձ       ( ) , . / 1 5 7 8 9 : < > ? C D L M R T U W X Z b c e f j k l m t u Ă ł Ђ т ؂ ق ڂ ۂ           " # + , - . 1 2 9 : ? A B C G I J K O Q R S Y [ ` a i j m n p q r s z { à ă ̃ ̓ ΃ σ Ӄ ԃ Ճ փ ރ ߃         0 1 6 9 > ? E F N O S T [ \ d f g h j k s t z { „ ʄ ˄ ̄ ̈́ ф ҄           ! # % & ( ) . / 1 2 7 8 9 : A C E F J K O P R S W X ] ^ f g k l t v } ~ … Å ą ʅ ̅ х ҅ م څ          ! ( ) 1 2 6 7 ? @ A B L N U W a b j l q r x z ʆ ˆ І ц Ն ֆ ن چ ݆ ކ      ( ) + , 4 5 > ? G I M N Q R T U V W [ \ c d h i j k u w  ‡ ˇ ̇ ԇ և ۇ ܇ އ ߇               $ % . / 4 5 7 8 ? A L M O P W X _ ` j k s t v w z | È ň ψ Ј Ԉ Ո          ! + , 3 4 6 7 @ A I K N O S T [ \ ` a c d i j q r u v x y { | Ɖ ȉ Љ щ Ӊ ԉ ؉ ى       ! " & ' - . 5 6 ; < C D M N X Z ] ^ b c k l s t x y Ê Ċ Ί ϊ Ҋ Ԋ ڊ ۊ        & ' - . 2 3 7 8 > ? A B L M P R Y Z d e g h m n p q s t z { ‹ ċ Ջ ֋ ۋ ݋       ! # $ ( ) * + 2 3 9 : A B L N U V _ ` d e g h k m o p s t v w | } nj Ȍ Ҍ ӌ ، ٌ ی ܌      ! $ % ' ( , . 4 5 : ; ? @ D E L M T U W X Y Z ` a i j t u v w { |  č ō ɍ ʍ Ѝ э ҍ Ӎ ڍ ܍ ݍ ލ        " # ' ( 2 3 5 6 < = F G N O U V Z \ _ ` b c k l o p q r y z Ŏ Ǝ ю Ҏ َ ڎ ގ ߎ         % & ) * . / 7 8 9 : A C L N R S \ ] _ ` b c e f n o p q { | Ǐ ȏ я ҏ ُ ڏ ޏ           " # & ' * + 5 6 > ? C E M N O P R S U V ] ^ e f m n u v z { | } Ő Ɛ ǐ Ȑ ͐ ΐ А ѐ Ԑ Ր ِ ڐ          # $ 0 1 3 4 8 9 = > ? @ I J L N O Q U W X Y [ ] ^ ` f g h i p q x y } ~ Ñ đ ʑ ̑ Б ё ӑ ԑ ֑ ב ߑ          ' ( - . / 0 : ; A B I L ] ^ c e l m q r w x z {  ’ Ē Œ ƒ ̒ Β Ԓ Ւ ے ܒ          $ % ( ) . / 8 9 @ A F G I J L M R S X Y ] _ e f g h p r s t u v z { œ Ɠ ͓ Γ Փ ֓ ޓ         " $ + , 1 2 6 7 < = B C E F I J Q S U W ^ _ g i m n t u w x z { Ĕ Ŕ ǔ Ȕ Ҕ Ӕ ؔ ٔ ߔ       ! " * + 1 3 6 7 ; = C D L M O P W X _ a d e n o x y  ŕ Ǖ ̕ ͕ ԕ Օ ؕ ڕ           ! " ( ) + , 3 4 > ? J K O P Y Z [ \ b c j k p q w x z | – ˖ ̖ ֖ ז ۖ ܖ ߖ        & ' , - / 0 6 8 = > G I O P T V _ ` b c e f n p q r v x ~  — Ɨ Ǘ ʗ ˗ ̗ ͗ ԗ ՗ ޗ ߗ         " ( ) - / 0 1 9 : ? A I J R S U V \ ] _ ` d e j l s u Ę Ř ̘ ͘ Ҙ Ԙ ՘ ֘ ܘ ݘ     ! " ) , - . 7 8 : ; B C J K O P T U ] ^ b d j k l m w x | }  ™ Ù ƙ Ǚ ə ʙ љ ҙ ڙ ۙ           & ' ) * . 0 8 9 B C E F M N R S U V _ ` h i r s | ~ Ě Ś ͚ Ϛ ؚ ٚ ۚ ܚ ޚ ߚ       % & ( ) / 0 9 : < = B C I J S T Y Z ] ^ ` a i j n o w x ~  ʛ ̛ ͛ Λ ӛ ԛ ֛ כ ٛ ڛ            " # $ % * + . / 5 6 < = E G H I L M O P Y Z ` a b c o p r s u v ~  Ŝ Ɯ Ȝ ɜ ͜ Ϝ ՜ ֜ ۜ ܜ       " # , - 8 9 > ? C D G H J K L M P Q Z [ c d m n p q s t } ~ ǝ ȝ ̝ ͝ ԝ ՝ ٝ ۝       # $ . / 6 7 ? @ G H N O W X \ ] d f k l n o t u y z ž Þ ƞ Ǟ ͞ Ξ ֞ מ ޞ ߞ       ! # $ ) * , - / 0 9 : ; < C D K L P Q S T _ ` k l r s y z Ÿ ß ʟ ̟ ϟ П ԟ ՟ ؟ ٟ        " # . 0 3 4 ; < @ A F G N O T U W X ` a g h i j s t z | à ɠ ʠ Ҡ Ӡ ٠ ڠ ݠ ޠ l p q x z š ơ ɡ ˡ ӡ ԡ ١ ۡ ܡ ݡ ޡ    " $ + , 2 3 ; < ? A B D H J K L M O Q S Y Z [ \ c d k l q r y z }  Ǣ ɢ Т Ѣ Ӣ Ԣ ۢ ܢ ݢ ޢ    " ) * / 0 8 9 ; = > @ D F G H J L M O U V W X _ ` g h l m t u x z  ã ͣ Σ У ѣ ڣ ۣ         ! ) * 1 3 4 5 : ; > ? A B E F M N T U [ \ ] ^ h i q r w x     " # ( ) 1 2 5 7 8 : > @ A D E F G H O P W X ^ _ f g j l q r u w x z ~ ¥ ʥ ˥ ϥ Х ҥ ӥ ڥ ۥ ܥ ݥ  _ c d k m q r y z ¦ Ʀ Ǧ Ц Ѧ ֦ ئ ݦ ަ       ! " $ - . 2 3 5 6 = > F G J K T U [ \ ^ ` a c g i o p v w y z ~  ç ħ Ƨ ǧ ɧ ʧ ҧ ӧ ԧ է ڧ ۧ ߧ          ! * + 2 3 : ; < = G I P Q S T [ \ ] ^ i ¨ Ǩ Ȩ Ψ Ϩ Ѩ Ҩ ܨ ݨ         $ % ) * 1 3 7 8 : ; ? A G H K L V W ` a m n y z © é ȩ ˩ Щ ѩ ש ة      ! ( * 1 2 ; < @ A C D H I K L O P R S X Y a b j k l m u v ê Ī ˪ ̪ ժ ֪ ٪ ڪ ܪ ݪ       & ( 3 4 ; < = > G H T U Z [ \ ] f g n o v w { |  ɫ ʫ ѫ ҫ ׫ ث ݫ ߫       ( + 4 5 7 8 = > F G P Q X Y [ \ ^ _ g h i j m o w x Ȭ ʬ Ϭ Ь Ԭ ֬ ܬ ݬ      ' ( , . 4 5 ? @ F G J K M N S T X Y c d f g p q w x | ~  ƭ ǭ ̭ ͭ ֭ ح ۭ ܭ           $ % - . 2 4 < = B C G I O P S T \ ] d e m n y z  Ů Ʈ ˮ ̮ ͮ ή ׮ خ ۮ ܮ       # $ ) * 3 4 5 6 ? @ G I N O T U ] _ h i q r t u v w x y ˯ ̯ ԯ կ ٯ گ ܯ ݯ        " # % & ( ) 1 2 6 7 ; < F G K L N O V W ] ^ b d j k s t v w | } ư ǰ Ȱ ɰ Ѱ Ұ ذ ڰ      # $ ( ) / 0 1 2 : ; A B H I K L N O S T Y Z b c d e n p t u } ~ ı ű α ϱ ر ٱ         ! # $ , - 0 1 6 8 < = ? @ A B E F J K O P U V Z [ c e l m o p z { ² ̲ Ͳ ϲ в Ҳ Ӳ ղ ֲ ߲             % & . / 4 5 7 8 @ B H I Q R Z [ e g j k s t x z ȳ ɳ ϳ г ӳ Գ ݳ ߳             $ % . / 1 2 4 5 > ? @ A H I Q R V X ^ ` f g k m s t v w  Ŵ ƴ ʴ ˴ Ҵ Ӵ ״ ش ڴ ۴ ݴ ޴ ߴ          ! " $ % ) + 1 2 6 7 A B I J Q R Y Z ` a h j r s z { ǵ ɵ ̵ ͵ ϵ е ׵ ص ޵ ߵ      # % + , / 0 < = B D K L S T U V Z [ d e g h j k m n r s t u z { Ŷ ƶ ϶ ж ֶ ׶ ߶         $ % , . / 0 7 8 ? A G H J K T U ] ^ _ ` f g o p w y · ÷ Ƿ ȷ ɷ ʷ Է շ ޷ ߷         $ % , - / 0 2 3 4 5 ; < @ A C E K L N O T U W X \ ^ d e g h p q x y ĸ Ÿ ˸ ̸ Ѹ Ҹ ۸ ܸ           ' ( + , 1 2 4 5 ? @ J K L M P Q Z [ _ ` b c e f n o v w ~  ɹ ʹ Ϲ й ҹ ӹ ܹ ݹ       * + . / 1 2 6 7 @ A H I M N P Q Z [ d e j k o p r s y z }  ú ĺ Ⱥ ɺ ̺ ͺ Ժ պ ׺ غ ܺ ݺ        % & * + 1 4 : ; A B J K O P V X _ ` e f m n v w x y Ļ ƻ ǻ Ȼ ʻ ̻ ͻ ϻ ջ ֻ ׻ ػ ߻               ' ( * + / 0 2 4 5 7 ; = E F M N P Q X Y Z [ d f g h o p t u w x } ~ ü ż ͼ μ ׼ ؼ ڼ ۼ ޼ ߼           & ' . 0 A B G J O P V W _ ` d e l m u w x y { | ½ Ƚ ɽ ӽ Խ ݽ ߽             $ % . / 3 4 = ? D E K L N O W Y ` a j k o p r s v w { | ľ ƾ ˾ ̾ Ӿ Ծ ݾ ޾           ( ) 1 3 : ; < = F G O Q T U Z [ c d e f m n p q y z { | ÿ Ŀ ſ ƿ Ͽ п Կ տ ؿ ٿ ܿ ݿ       ! # $ % * + / 0 1 2 ; < @ B F H M N R S Z [ ] ^ ` a n o u v z {          # $ * + 3 4 9 : @ A B C M N S U Z [ _ ` a b k l n o r s y z           & ' + , 0 2 4 5 ? @ G H Q R [ \ c d h i k l o p w x        & ' ) * 0 1 5 6 8 9 ? @ E F K L T U V W ` a i j n p | }          ' * , - 3 4 9 : ? @ G H N O Q R W X ` a b c j l z { } ~        ! # ) * 1 2 8 9 B C I J K L Q T X Y d e g h p q z {      " # ) * , - / 0 4 5 6 7 < = F G O P Q R U V _ ` i k p q x y        $ % + , 6 7 > @ D E P Q U V X Y ^ ` f g n o x y         ! ) * 1 3 7 8 : ; < = C D L M T U W X \ ^ d e l m u v y z        " # ( ) . / 5 7 8 9 > ? E F K L R S X Y ^ _ d e j k s t v w } ~         $ % + , . / 1 2 6 7 E F P R W X Z [ a b c d j k u v z { }          ! " ) * 2 3 8 9 = > E F H I M O U V ] ^ ` a d e k l p q w x | }           ! " # * + 2 3 : ; ? @ C E K L Q S T W X Z b c e f j k l n o q u w              & ' - / 6 7 9 : > ? G H M N P Q W X ` b c d h i k l v w ~              " * + - . 0 1 8 9 @ A E F H I K L S T [ \ ` a b c h j l m p q s t y z            ! " + , 0 1 2 3 > ? P Q V X ^ _ a b d e l m n o x y         # $ - . 4 6 9 : < = ? @ A B K L T U [ \ ` a b c j k l m v w         & ( , - / 0 2 3 : ; = > E F K L R S Y \ a b d e f g q r y z } ~          ! " * + 1 2 : < A B M N U V Z [ ] ^ _ ` g h p q t u v w z |          ' ) * + 4 5 9 : ; < = > F G I J N P V W [ \ ^ _ c d k l q r x y       " $ % & * , 2 3 7 8 = > A B G H Q S V W Y Z a b l m n o x y           ! ) * , - 6 7 9 : < = ? @ H I N O V X _ ` c d k l q r s t } ~        ! % & ( ) - . 3 4 6 7 ; = ? @ G H J K O P X Y Z [ ` a g i o p t v       # $ , - 4 5 7 8 ? @ D E J K P Q W X ` a e f l o u v ~              " # ' ( + , / 1 6 7 9 ; < > B D E F G I J L R S [ \ ^ _ a b f g i k l n r t | }         " # & ( 0 2 7 8 ? @ C D H I K L W X _ ` a b k l q r | }          ' ( - . 6 7 ? @ C D H I K L P R S T [ \ a b d f m n o p u v { |         " $ + - 2 3 4 5 < = @ A E F H I T U ^ _ d e j k l m v x }          $ % / 0 5 6 9 : < = D E N O T U ] ^ ` a e f l m s t x y          ! ( * - . 2 3 9 : ; < D E O P U V X Y _ ` g h j k w x { | } ~       " # ' ( ) * - . : ; ? @ A B C D L N S T X Y [ ] a b d e g h o p y z | }             ! # $ ( * , - 1 3 9 : ; < = > D E G H L N P Q U W ] _ e f h i r s u v x z       " $ * + , - / 0 : ; C D J K R S V X a b k l p q s t x y           $ % ) * 2 3 7 8 = > G H Q R T U ] ^ e g j k m n r s ~            ' ( 0 1 2 3 < = D F K L S T W X Y Z c d h i l m q r y { }             " # ' ( - / 8 ; B C H I X Y [ \ e f m n o p x y          % & * + / 0 5 6 7 8 = ? @ A G H O P X Y ^ _ c d k l r s u v ~              # $ * + 4 5 < > C D H I N O X Y _ ` h i m n t v | }           ! # $ % ' ) + - 3 5 = > @ A E F G I J L P R Z [ a b j k l m r s w x | ~         ! " $ & . / 1 2 6 8 > ? F G L M Q R T U ] ^ _ ` f g q r { }          " # . / 0 1 : ; D E F G M O Y Z \ ] g h n o v w x y ~           # $ ( ) 2 3 8 9 : ; B C K L M N U V _ a c d k l n o s u w x ~         " $ % & / 0 2 3 ; < A B K L N O V W Y Z ` a k l s t v w z {           $ % + , 5 6 < = @ A C D G H P Q X Y ] ^ ` a h i j k r s u v { }       ! " ( ) 1 2 6 7 > ? A B D E M N U V X Y a b i j q s t u { |         " # ) * 2 3 4 5 : ; F G M N S U [ \ ^ _ a b m n o p r s w x { |           # $ . 0 : ; = > B C M N S T Y [ ] ^ g h k l q r t u w x } ~        % & + , 0 2 8 9 ? @ D E M N T U V W a b l n s t v w           " # - . 3 4 9 : C D I J Q R S T Y Z ] ^ e g i j l m u v x y }              $ & . / 7 8 > ? H I J K T V ] ^ b c g h i j o p w x       # $ + , 1 2 9 : A B C D M O Y Z \ ] _ ` b c f g k l o p z {           ' ( 4 5 > ? F H I J O Q Y Z \ ] f g n o p q v w          " # $ % * + 0 1 6 7 < = E F L M N O V W ^ _ d e l m r s v x         % & ( ) 1 2 3 4 < = @ A B C F H P R U V ` a k l t u        % & - . / 0 5 7 : ; ? @ E F L M U V Z \ b c g h o p q r w y ~           ! " $ ( * + , . 0 2 4 < = B C H I N O S U [ \ c d i j l m q r t u { | } ~       ( ) 2 3 ; < @ A C D J K N O T U Z \ ] ^ d e f g l m t u z | } ~          " # + , 3 4 ; < > ? C D I J K L O P S T W X [ \ a b i j n o w x          ! " , - 2 3 5 6 8 9 G H M N P Q \ ] _ ` e f h i q s z { } ~    ! " + , 5 6 = > @ A I K N O Q R V W ^ _ a b d e n o v w         % ' , - 4 5 7 8 9 : C D H I M N V W [ ] c d e f l m x y         ! # $ & ' 0 1 : < > ? A B I J L M O P X Y b c j k s t z { ~        " # 1 2 < > @ A E F H I N O S T _ ` j k r s t u | ~           " $ ) * , - 4 5 < > ? @ H I K L P Q T U _ ` g h m n w y | }              ' ) . / 1 2 6 7 = > @ A F G J K U V ] _ b c e f h i n o w y | }         ! " * + 4 5 < > A B E F I J M N U V ] ^ ` a b c l m q r v w                                                    ! # $ * + 3 4 5 6 ? A D E I K Q R V W Y Z _ a c d m n t u w x                                                           " # - . 9 : < = ? @ A B I J Q R V W ` a h i k l s t v w | ~                                                        ! ' ( 0 1 3 4 8 9 : ; @ A H I L M V W \ ] a b c d m n w x                                                      ! + , 6 7 ? @ A B I J T U \ ] g h r s u v z {                                                 & ' ) * 2 3 < = D F I J W X _ ` f g i j o p w x { } ~                                                            # $ ' ( - . 1 3 4 6 : < = > ? A B D J L N O Q R T V W Y ] _ e f l m r s x y ~                                                          $ % - . 5 6 : ; ? @ A B I J K L R T W X _ ` d f l m n w x y z {                                                      ! " * + 3 4 : ; C E K L V W ] ^ e f n o s t { | ~            ' ( ) * , - 3 5 : ; D E L M T U W X Z [ c d g h m n v w x y        ! " $ % * + 4 6 = > @ A E F G H T V ` a c d j k n o x y ~        " # $ % ( ) . / 3 4 5 6 : < B C G H J K P Q U V \ ] ` b i j k l q r t v w y }            $ % ( ) 1 2 6 7 ? @ B C K L T U ] ^ h i o p r s v w { |             % & ( ) + , 2 3 4 5 9 : A B D E L N R S U V X Y ` a i j m n o p s u }                                                " # % & . 0 7 8 : ; A B D E J L O P R S Z [ c d f g n o u v                                               $ & ' ( . / 1 2 = > @ A H J P Q U V ] ^ g h i j m n w x ~                                        " # $ % . / 4 5 7 9 A C K L N O P Q R S [ \ e g l m t u | } ~                                                $ & - . 0 1 2 3 < = > ? H I O P S T [ \ _ ` b c k l s t { }                                                         ! " $ % - . 4 5 6 7 : ; D F K L R S X Z b d h i t u w x                                                      ! & ( , - 4 5 < = A B C D I K N O Q R Y Z c d e f h i o p x y                                                  ! ) * 1 2 7 8 ? @ G H J K P R S T V W [ \ _ ` b c f g o p w x                                                            " * + 0 1 4 5 9 : > ? @ A H J N O Q R Y Z _ ` g h k m n p t v w } ~                                                      % & - . 7 8 > ? E G X Y ^ ` e f l m u v z {                                                 $ % , - 6 7 @ B I J O P Q R W X ` a e f h i q r s t { }                                                 & ' 2 3 4 5 ; < F G L M R T \ ] b c l m n o x y                                           # % + - 2 4 : ; < = E F O Q U V ] ^ ` a e f h i q r { |                                                    ! ) * + , 3 4 < = @ A I J N O Z \ ` a l m o p x y                                                     $ % * + 1 2 3 4 9 : > @ A B F G I J T U V W a b f g i k q r t u z |                                                  ! ' ) / 0 7 8 = > E F L M N O X Z ] ^ k l s t z { } ~                                                                ! # $ , - . / 4 5 > ? E G J K P Q Z [ \ ] g h n o v x                                                 $ % ' ( 2 3 8 9 @ B H I M O S T V W Z [ a b g i j k q s t u y {                                                      $ % & ' / 0 9 ; < = B C E F J K N O R S Z \ ^ ` e f n p r s y z  ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! $! %! '! (! /! 0! :! ! ?! A! B! I! J! M! N! W! Y! b! d! e! f! o! p! u! v! ~! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! " " " " " " " " " " &" '" -" ." 0" 1" 2" 3" 7" 9" =" >" @" A" G" H" J" K" R" S" W" X" _" `" d" e" f" g" m" n" t" u" v" w" }" ~" " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " # # # # # # # # # # # # '# *# .# /# :# ;# =# ># F# G# P# Q# X# Z# `# a# c# d# h# i# m# n# v# w# {# }# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ '$ )$ /$ 0$ 8$ 9$ =$ >$ D$ F$ L$ M$ U$ V$ ]$ ^$ _$ `$ g$ h$ m$ n$ p$ q$ x$ z$ }$ ~$ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ % % % % % % % % % % % % % "% #% %% )% +% 3% 4% 9% :% ?% @% D% E% G% H% M% N% R% S% U% V% \% ]% ^% _% e% f% m% n% v% w% |% }% % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % & & & & & & & & & & !& "& '& (& +& -& 4& 5& 8& :& ;& =& A& C& D& E& G& I& K& M& S& U& ]& ^& `& a& e& f& h& j& k& m& q& s& {& }& & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' &' '' (' )' 1' 2' 9' <' >' @' J' K' S' U' \' ]' g' h' o' p' r' s' u' v' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( ( ( !( #( ,( /( :( ;( =( >( ?( @( G( H( P( Q( U( W( ]( ^( c( d( h( i( o( p( s( t( y( z( {( |( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) () )) +) ,) -) .) 5) 6) >) ?) C) E) K) M) O) P) R) S) W) X) Z) [) _) `) d) e) f) g) o) q) s) t) w) x) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) * * * * * * * * * * * * (* )* +* ,* 0* 2* 4* 5* 9* ;* A* C* I* J* N* P* Q* R* X* Y* d* e* n* o* t* u* w* x* |* }* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * + + + + + + + + "+ )+ *+ ,+ -+ 0+ 1+ 7+ 8+ 9+ :+ ;+ <+ A+ B+ I+ J+ L+ M+ Q+ S+ [+ \+ ]+ ^+ d+ e+ m+ n+ u+ v+ x+ y+ }+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + , , , , , , , , %, &, 3, 4, 8, 9, ?, @, D, E, L, M, S, T, V, W, X, Y, \, ], c, d, o, q, t, u, {, |, ~, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , - - - - - - - - "- #- )- *- 2- 3- :- ;- ?- A- I- J- K- L- V- W- Y- Z- ^- `- f- g- r- s- u- v- ~- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - . . . . . . . . . . . . #. $. *. +. .. /. 8. 9. ?. A. D. E. H. I. T. U. \. ]. _. `. g. i. k. l. p. q. y. z. |. }. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . / / / / / / / / / / / / / / (/ */ ./ // 6/ 7/ 0 ?0 G0 H0 L0 M0 S0 U0 [0 \0 d0 e0 l0 m0 n0 o0 w0 x0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 &1 '1 (1 )1 /1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 '2 (2 )2 *2 32 52 72 82 <2 =2 E2 F2 M2 N2 P2 Q2 U2 V2 `2 a2 g2 h2 k2 m2 n2 p2 t2 v2 w2 x2 y2 {2 |2 ~2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 "3 #3 %3 )3 +3 13 33 73 83 B3 C3 I3 J3 P3 Q3 S3 T3 Z3 \3 `3 a3 c3 e3 f3 h3 l3 n3 t3 u3 |3 }3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 !4 #4 $4 %4 '4 )4 +4 -4 54 64 <4 =4 ?4 @4 E4 F4 J4 K4 Q4 R4 W4 Y4 a4 b4 d4 e4 j4 k4 r4 s4 t4 u4 |4 }4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 5 5 5 !5 #5 *5 ,5 15 25 ;5 <5 C5 D5 J5 K5 R5 S5 U5 V5 [5 \5 `5 a5 k5 l5 r5 t5 u5 w5 x5 z5 ~5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 &6 '6 (6 )6 -6 .6 96 ;6 B6 C6 H6 I6 R6 S6 U6 V6 ]6 ^6 g6 h6 n6 p6 q6 r6 s6 t6 }6 ~6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 "7 #7 '7 (7 )7 *7 37 47 <7 =7 E7 G7 L7 M7 N7 O7 V7 W7 Z7 [7 g7 h7 o7 p7 x7 y7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 !8 #8 +8 ,8 28 38 78 98 =8 >8 @8 A8 K8 L8 Q8 R8 X8 Y8 b8 d8 g8 h8 r8 s8 x8 y8 ~8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 $9 %9 +9 ,9 .9 /9 49 59 69 79 @9 A9 E9 F9 I9 J9 M9 N9 S9 U9 [9 \9 c9 d9 e9 f9 g9 h9 q9 r9 |9 }9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 : : : : : : : : : ": $: ): *: 0: 1: 7: 8: @: A: I: J: Q: R: \: ]: ^: _: h: j: l: m: s: t: v: w: {: |: : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; $; %; /; 0; 1; 2; 8; 9; =; >; @; A; H; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; < < < < < < < < < < < < "< $< )< *< 1< 2< 5< 6< 8< 9< B< C< E< F< J< K< P< Q< R< S< W< X< `< a< d< e< f< g< o< p< z< {< < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < = = = = = = $= %= )= *= 1= 2= := ;= @= A= J= L= M= N= R= S= U= V= ]= ^= _= `= d= e= o= q= s= t= |= }= ~= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = > > > > > > > > > > "> #> +> ,> 2> 3> :> ;> G> H> J> K> Q> R> W> X> \> ]> d> e> n> o> s> t> z> |> > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > ? ? ? ? ? ? "? $? +? ,? 4? 7? 9? :? @? A? F? G? L? M? T? U? ]? ^? g? h? o? q? u? w? {? |? ~? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ $@ %@ (@ )@ /@ 0@ 8@ 9@ ;@ <@ B@ C@ I@ J@ L@ M@ Q@ S@ [@ \@ ^@ _@ g@ h@ j@ k@ p@ q@ v@ w@ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ A A A A A A A A A A #A $A 'A (A 1A 2A 7A 8A @A AA GA HA OA PA UA WA XA YA [A ]A ^A `A hA jA pA qA yA zA ~A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A B B B B B B B B B B B B "B #B 'B (B .B /B 3B 4B =B >B DB EB LB MB RB TB UB VB XB ZB [B ]B cB dB eB fB mB nB uB vB zB {B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B C C C C C C C C C C C C !C 'C (C ,C -C 4C 5C 7C 8C ?C @C GC HC JC LC NC PC TC VC WC XC ZC \C ]C _C eC fC hC iC qC rC wC xC C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C C D D D D D D D D D D D D #D $D )D +D ,D -D .D 0D 2D 4D :D D ?D GD HD MD ND UD VD YD [D aD bD gD iD jD kD mD oD pD rD xD zD D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D E E E E E E E E E E 'E (E -E .E 7E 8E BE CE HE IE NE PE aE bE gE iE oE pE uE vE {E |E }E ~E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E F F F F F F F F F F F F $F %F +F ,F 1F 2F 8F 9F @F AF DF FF GF IF MF OF PF QF SF UF VF XF ^F `F aF bF fF hF nF oF sF tF vF wF ~F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F G G G G G G G G #G $G -G .G 7G 8G :G ;G CG DG FG GG KG MG SG UG VG WG YG ZG _G `G aG bG kG lG sG tG zG {G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G H H H H H H H H H H &H 'H 0H 1H 7H 8H :H ;H AH BH JH KH NH OH WH YH bH dH jH kH mH nH uH vH }H ~H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H I I I I I I I I I !I "I (I *I /I 1I 7I 8I :I ;I ?I @I HI II MI NI PI QI TI UI XI YI aI bI kI lI oI pI rI sI |I }I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I J J J J J J J J J J $J %J *J +J 4J 5J 7J 8J J ?J CJ DJ LJ NJ QJ RJ TJ UJ _J `J gJ iJ rJ sJ uJ vJ }J ~J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J J K K K K K K K K K K K K %K &K +K ,K 6K 8K BK CK GK HK JK KK RK SK ^K _K fK gK hK iK pK qK vK wK yK zK K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K K L L L L L L L L L L $L %L ,L -L 4L 5L >L AL EL FL QL RL TL UL ]L ^L gL hL oL qL wL xL zL {L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L L M M M M M M M M M M 'M (M 0M 1M 2M 3M 6M 8M @M AM EM FM HM IM TM VM ^M _M aM bM fM gM vM wM ~M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M M N N N N N N N N N N N N &N 'N (N )N .N 0N 7N 8N :N ;N =N >N EN FN NN ON WN XN [N ]N eN gN mN nN vN wN {N |N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N N O O O O O O O O O O O O &O 'O *O ,O -O /O 3O 5O 6O 7O 9O ;O O DO FO NO OO QO RO VO XO `O aO hO iO kO lO nO oO uO vO O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O O P P P P P P P P P P P P P P !P "P *P +P 1P 2P ;P

P ?P CP DP LP MP SP UP fP gP lP nP tP uP wP xP P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P Q Q Q Q Q Q Q Q Q !Q "Q #Q ,Q -Q 5Q 7Q =Q >Q EQ FQ GQ HQ NQ OQ WQ YQ ZQ [Q dQ eQ gQ hQ mQ nQ rQ sQ vQ wQ zQ {Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q Q R R R R R R R R R R R R R R R R 'R )R *R +R 1R 2R :R ;R @R AR CR DR ER FR IR JR RR SR YR ZR ]R ^R hR iR nR oR xR yR R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R R S S S S S S S S !S "S $S %S )S *S ,S -S /S 0S 7S 8S =S >S @S AS JS KS SS TS \S ]S dS eS pS qS zS |S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S T T T T T T T T T T !T )T +T 5T 6T 8T 9T ;T W @W BW CW EW IW KW LW MW OW QW RW TW ZW \W cW dW fW gW oW pW uW vW {W |W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W X X X X X X X X X X X X X X %X &X *X +X 2X 3X 7X 8X ?X @X EX FX JX KX LX MX WX XX aX cX hX iX kX lX mX nX sX tX yX zX X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y #Y $Y .Y /Y 2Y 3Y 4Y 5Y >Y ?Y EY FY IY JY RY SY WY YY `Y aY cY dY nY oY sY tY zY {Y }Y ~Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z )Z *Z 2Z 3Z 7Z 8Z BZ CZ IZ JZ LZ MZ RZ SZ ZZ \Z aZ bZ gZ hZ oZ pZ rZ sZ uZ vZ {Z |Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z [ [ [ [ [ [ [ [ "[ #[ ,[ -[ 3[ 4[ 9[ :[ <[ =[ @[ A[ C[ D[ K[ L[ U[ V[ X[ Y[ ^[ `[ d[ e[ j[ k[ o[ p[ |[ }[ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ $\ &\ (\ )\ -\ /\ 5\ 7\ ?\ @\ I\ J\ L\ M\ R\ S\ Y\ Z\ \\ ]\ f\ g\ h\ i\ k\ l\ o\ p\ x\ y\ {\ |\ ~\ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ ] ] ] ] ] ] ] ] ] !] "] #] +] ,] 3] 4] :] ;] <] =] D] F] J] K] M] N] V] W] X] Y] b] c] g] i] o] q] u] v] x] y] {] |] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ '^ )^ ,^ -^ .^ /^ 3^ 4^ 8^ 9^ >^ ?^ @^ A^ J^ L^ O^ P^ S^ T^ V^ W^ [^ \^ a^ b^ h^ j^ l^ m^ p^ q^ s^ t^ y^ z^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ '_ (_ 0_ 2_ 3_ 4_ 6_ 7_ 9_ :_ A_ B_ C_ D_ L_ M_ S_ T_ [_ \_ a_ b_ f_ g_ i_ j_ l_ m_ s_ t_ u_ v_ {_ |_ }_ ~_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` "` $` /` 0` 2` 3` :` ;` D` E` J` K` L` M` V` X` ^` _` a` b` c` d` m` n` t` u` }` ~` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` a a a a a a a a &a 'a )a *a ,a -a /a 0a 7a 8a c Bc Dc Lc Nc Qc Rc Xc Yc cc ec gc ic pc qc uc vc c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c c d d d d d d d d $d %d /d 1d 5d 6d 8d 9d @d Ad Cd Dd Md Nd Rd Sd Td Ud Wd Yd _d ad hd id td ud wd xd d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d e e e e e e e e e e &e 'e 0e 1e 3e 4e 6e 7e =e >e @e Be Ie Je Le Me Ue Ve [e ]e ae be je ke se te ze {e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e f f f f f f f f #f $f +f ,f 3f 4f 6f 7f ;f g @g Fg Gg Og Pg Qg Rg Zg [g fg gg lg mg og pg sg tg yg zg g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g g h h h h h h h h h h h h !h #h $h &h 'h )h *h .h /h 0h 1h :h ;h Bh Ch Jh Lh Qh Rh Uh Vh \h ]h ch dh nh oh qh rh th uh ~h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h i i i i i i i i i i i !i $i %i -i .i 0i 2i :i i Bi Ci Ei Fi Mi Ni Qi Ri [i ]i di ei gi ii mi ni oi pi xi yi zi {i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i i j j j j j j j j j j j j j j !j "j )j *j -j .j 5j 6j 8j 9j ?j @j Gj Hj Pj Qj Vj Wj [j ]j cj ej kj lj tj uj yj zj j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j k k k k k k k k !k "k 'k )k *k +k 3k 4k 9k :k Ck Dk Hk Ik Ok Qk Xk Yk [k \k ck dk fk gk lk nk uk vk zk {k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k l l l l l l l l l l l l &l (l *l +l 4l 5l l ?l Gl Hl Sl Ul Yl Zl \l ]l gl il pl ql tl ul xl yl l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l m m m m m m m m m !m (m )m +m ,m .m /m 8m :m ;m o Eo Fo Oo Po Qo Ro [o \o ao bo io ko oo po ro so zo {o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o p p p p p p p p !p "p #p $p ,p /p @p Ap Fp Hp Mp Np Tp Up ]p ^p bp cp jp kp sp up vp wp yp zp p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p p q q q q q q q q q q q %q &q ,q -q .q /q 2q 3q r ?r Ar Br Er Fr Gr Hr Kr Lr Ur Vr `r br kr mr sr tr xr zr r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r s s s s s s s s s s $s &s ,s .s /s 0s 5s 6s 8s 9s As Bs Cs Ds Ks Ls [s \s es gs ks ls ps qs ss ts zs {s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s t t t t t t t t !t 't (t .t 0t 4t 5t @t At Ct Dt Lt Mt Vt Wt ^t `t et ft ot pt zt {t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t u u u u u u u u 'u (u )u *u 4u 5u ;u D F N O Q R T U Y Z \ ^ _ a e g o q x y ~  Ń ǃ ̃ ̓ փ ׃ ރ        ) C F G O P Q R [ \ ^ _ e f m n | } ~  Ä DŽ Ȅ ʄ ˄ Є ф ل ڄ ۄ ܄           ' ( * + - . 4 5 ; < = > C D K M X Y ^ _ f h i j q r x y z { … Å ą Ņ ʅ ˅ ͅ ΅ Ӆ ԅ ۅ ܅       ) * / 1 6 7 = > F G K L S T \ _ a b k l u v | }  dž Ɇ ʆ ˆ ̆ ͆ φ І Ն ׆ ކ ߆       $ % . / 5 6 ; < B D J L R S T U \ ^ b c d e n o v w ~  Ç ć LJ ɇ Ї ҇ ԇ և ݇ އ         * + 2 3 9 : ; < C D H I P Q Y Z [ \ e f h i k m o p t v ~ ̈ ͈ Ո ׈ ۈ ܈           ! % & , - / 0 1 2 4 5 < = > ? J K P R X Y ] ^ ` a c d i j u v ~  É ʼn ȉ ɉ ̉ ͉ Љ щ ԉ Չ ډ ۉ        ' ) - . 0 1 2 3 < = ? @ B D F G K M U V ^ _ c d k m q r } ~ Ŋ NJ ͊ ϊ Ԋ Պ ي ڊ          # $ % & - . 0 1 3 4 < = E F G H R S Y Z ` a i j n p z { Ë ɋ ˋ ы ҋ ً ڋ         # $ ' ( / 0 8 9 > ? G H P Q R S W X _ ` b c g i q r s t y { Ō ƌ Ό ό Ќ ь Ԍ ֌ ތ           ' ( / 0 : < B C K L P Q W Y ^ _ h i m n w x  ɍ ʍ ΍ ύ э ҍ ԍ Ս ݍ       ! , - 5 6 8 9 B C M O S T V W ` a k l n o u v Ž Ŏ Ǝ ˎ ̎ ӎ Վ ֎ ׎          % & . / 3 4 ; < D F H I R S Y [ \ ] _ ` i j s t z { ď ŏ ʏ ˏ ͏ Ώ ԏ ֏ ׏ ؏ ܏ ݏ         ' ( 1 2 8 : ; < C D M N V W ^ _ a b j k l m t u } ~  Ð Ő ǐ ɐ ѐ Ґ ڐ ܐ ߐ         ! " ( ) + , . / 7 8 9 : C D G H M O Q R X Y [ \ c d o p y { ‘ ˑ ͑ ֑ ב ّ ڑ ߑ             & ' ( ) 3 4 9 : < = H I Q R S T ^ _ h j q r t u w x z { } ~ Ò Ȓ ʒ В ђ Ӓ Ԓ ֒ ג ܒ ݒ           " $ ' ( , - / 0 4 5 6 7 ? @ F G L M O P W X b d m n q r | ~ Ó ē ˓ ͓ ԓ Փ ܓ ݓ             % ' ( ) / 0 2 3 5 6 : ; A B H I N O S U [ \ ^ _ a b e f j k v w  ” Ĕ Ŕ ̔ ͔ ڔ ۔ ߔ        & ( * + 4 5 7 8 @ A K L T U V W ` a j k s u { | ~  ĕ ƕ ͕ Ε Е ѕ ԕ Օ ڕ ە         ! ' ) . / : ; = > F G P Q X Z \ ] e f m n v w y z ~  – ɖ ʖ ̖ ͖ і Җ ږ ۖ ޖ ߖ         " $ % ) * , - 1 2 < = D E M O S T V W Y Z a b c d l m p q y z — Ɨ Ǘ Η З ї җ ՗ ֗ ۗ ܗ       " # ' ( . 0 6 7 ? @ G H M N V W _ ` a b k m r t ~  ǘ Ș ʘ ˘ Ә Ԙ ٘ ژ             # % - . 4 6 < > @ A E F H I O P W X ` a d f g i m o p q s u w y  Ù ř ͙ Ι Й љ ә ԙ ؙ ٙ ۙ ݙ ޙ       ! " * + / 0 2 3 4 5 > ? A B F H J K O Q W X _ ` g h l m n o p q y { Ț ɚ Κ Ϛ ՚ ֚ ښ ܚ ޚ ߚ         " ( ) - / 3 4 6 7 ? @ H I N P Q R X Z d e i j q r v w Ǜ ț ͛ ϛ ՛ ֛ ؛ ٛ ۛ ܛ         ! * + 3 5 : ; = > F G U V ^ _ f g k l o p s t {  Ȝ ɜ ͜ Μ ՜ ֜ ל ؜          % & . / 8 9 : ; B C E F K L O P W X ^ _ g h j k p q v w { | ~   Ý ˝ ̝ Ν ϝ ՝ ֝ ޝ         ' ( * + - . 6 7 @ A B C H I O P W X \ ] _ ` a b j k q r x y Ǟ Ȟ О Ҟ מ ؞ ߞ          ' ( 3 5 9 : < = A B I K O P T U [ \ ^ _ a b j k l m t u } ~  ş Ɵ Ο ϟ ԟ ՟ ٟ ۟         $ % ' ( , - 3 4 6 7 = > E G I J N O T U \ ] d e f g l m q r { |   à Ġ Š Π Ϡ Ӡ Ԡ ؠ ٠           " # * + 4 5 > ? A B D E F G N O W X ] ^ b d j k l m t u  ȡ ɡ ѡ ҡ ס ء ܡ ݡ       ' ( . / 7 8 < = C E K L T U \ ] ^ _ f g o p z { | } ¢ â Ţ Ǣ ɢ Ϣ Т Ѣ Ң ٢ ڢ           # $ + , 5 6 : ; A C K L R S W X \ ] b c d e n o r t w x z { £ ã ģ ˣ ̣ Σ ϣ У ѣ ֣ ף ߣ          ! " + , - . 8 9 C D F G O P W Y _ ` d f m n p q s t z { ¤ Ĥ ʤ ˤ Τ Ϥ Ѥ Ҥ Ԥ դ ۤ ܤ       ( ) * + 7 8 A B G H O Q S T Z [ c d h i k l p q s t v w { | ĥ ť ɥ ʥ Υ ϥ ѥ ҥ ۥ ܥ       ' ( , - 4 5 = ? @ A C D M N V W ] ^ e f n p w x Ħ Ŧ ˦ ͦ զ ֦ ߦ         ( ) + , 4 5 7 8 < > D F N O Q R V W X Y b c k m q r t u w x ~  ħ ŧ Χ ϧ է ֧ ݧ ާ ߧ       ! & ' - . / 0 5 6 7 8 @ A J K L M U V W X a b k l n o x y Ĩ Ũ Ψ Ϩ Ҩ Ө ި        $ % , - . / 6 7 ? @ E F I J Q R V W X Y \ ] c d f g o p v w } ~ ȩ ʩ ͩ Ω ϩ Щ ֩ ש ީ ߩ       $ % ) * 3 4 8 9 : ; @ A I J M O W Y b c e f j k t u ɪ ˪ Ҫ Ӫ ת ت ܪ ݪ        & ' ) * 2 4 = > E G N O W X Z [ _ ` b c g h p q u w }  « ë ū ƫ ͫ Ϋ ҫ ӫ ګ ۫       ' ( 4 6 = > I J N O R S T U ] ^ f g i j w x ì Ŭ Ǭ Ȭ ͬ ά ڬ ۬ ݬ ެ           ! ( ) 5 6 < = ? @ A B G H N O W X ` a d e l m o p w x { | ­ ĭ ƭ ǭ ɭ ʭ ̭ ͭ Э ѭ ֭ ׭ ݭ ޭ ߭           # $ + , 5 6 8 9 C D N O P Q W X c d e f m o u v z | Ů Ʈ Ԯ ծ ܮ ݮ        % ' ( ) 0 1 3 4 6 7 : ; @ A I K M N P Q T U Y Z ^ _ c d l m q r t u } ~ ¯ ï ʯ ˯ ѯ ү د ٯ گ ۯ        ! " # ) * 1 2 3 4 9 : B C D E S T [ \ ^ _ i j p q s t x z { | İ Ű ǰ Ȱ ɰ ʰ Ѱ Ұ հ ְ ۰ ܰ         " # , - 6 7 8 9 @ A H I S T ] ^ _ ` h j m n p q x y Ʊ DZ α б ر ڱ    ! " $ % , - 5 6 : < B D H I K L Q R Z \ ` a o p } ~ Dz Ȳ β ϲ Ѳ Ҳ Բ ղ ߲       # $ % & - . 6 7 9 : B C J K P Q U W _ a b c h j r s { | ~  ³ ij Ƴ ̳ ͳ ϳ г ׳ س ޳ ߳        ' ( 0 1 6 7 ; < C E H I O P X Y ` a c d k l s t y z Ŵ ƴ δ ϴ д Ѵ ڴ ܴ            & ' + , 4 5 8 : ? @ E G H I K M O Q W Y a b d e i j k m n p t v ~  µ ĵ ʵ ˵ ̵ ͵ Ե յ ܵ ݵ            " # $ & ' ) - / 7 8 : ; ? @ J K Q R [ \ ^ _ f g n o t v | }  ̶ ζ ж Ѷ ն ֶ        & ' - . 4 5 < = > ? H J M N R T Z [ _ ` h i p q s t x y ķ ŷ Ƿ ȷ ӷ Է ݷ ޷       " # + , - . 7 9 ; < > ? C D H I S T U V ^ _ a b j k v w  Ÿ Ǹ Ѹ Ҹ Ը ո ݸ ޸ ߸            ! " ' ( 1 2 : < ? @ D F L M W X b c g h l m n o p q y z } ~ ƹ ǹ ˹ ̹ ҹ Թ ع ٹ ݹ ޹           " # ' ) 0 1 9 : ? @ B C G H M N S T Z [ e f l m o q s v w x y z ͺ κ ׺ غ ں ۺ          % & ' ( 1 2 7 9 = > @ A H I J K V W ] ^ g h p q s t x z Ļ Ż ɻ ʻ ̻ ͻ ׻ ػ ݻ ߻           $ % . / 7 8 > ? A B I J R S T U Z [ b c d e i k l m s t x y Ƽ Ǽ ɼ ʼ Ӽ Լ ڼ ۼ       % & / 1 4 5 7 8 @ A P Q V W [ ] d e l n t u } ~ Ľ ƽ ҽ ӽ ֽ ׽ ؽ ٽ ڽ ۽        ' ( ) * 3 4 @ A B C F G M N Q R X Y _ a i j r s ~  Ǿ Ⱦ ɾ ʾ ξ Ͼ ׾ پ ܾ ݾ ߾         & ' - . 5 6 8 9 C D F G N O W X _ ` f g h i o p z { ¿ ÿ Ŀ Ϳ Ͽ п ѿ ؿ ٿ ݿ ޿           ' ( , - 3 5 7 8 = > A B H I L M R S [ ^ _ ` e f l m p q s t u v | } ~          ' ( . / 1 2 7 8 ; < C E F G M N U V W X ] ^ e f h i p r s t x y             * + / 0 1 2 3 4 < > G H J K M N Q R U V X Y \ ] c d j k l m v x | }          ! " * + - . 1 3 7 8 ; < = > D E M N T U ] ^ a b h i p q x y z {           ! # $ & ' + , 0 1 2 3 4 5 = ? A B F H J K O Q W X ] ^ ` a k l v w ~        % & - . 0 1 8 9 > ? C D G H S T [ ] f g i j n o v w x y z { ~          & ' 2 3 = > ? @ L M T U \ ^ o p u w | }       % & * + 1 3 9 : ; < C E P Q U V _ ` g h m n s t y {            ' ( 2 3 = ? C D F G Q R \ ] e f k l p q s t w x ~            $ % 4 5 ? @ E F G H N O Q R Z \ a b l m n o y {        ' ( ) * 3 4 > @ G H J K O P V W _ a b c m n w x       " ' ( 0 2 9 : ? @ G H N O X Y d f m n p q s t { |      % & , - / 0 2 3 4 5 > @ E F H I N O S T U V ] ^ f g j k p q w x y z           ! & ( + , / 0 2 3 < = ? @ G H J K M N O P Y Z [ \ e f o p s t | }             % & . / 4 5 = > A B D E G H O P R T U W [ ] c e i j l m r s x y { } ~        " $ ' ( * + / 0 9 ; D E L M U V Z \ b d j k m n p q w x y z    ! ( * 1 2 7 8 9 : C D F G K L P Q Y Z ^ ` f g h i s t x y { }           ! * + - . : ; C D M N U W \ ] ^ _ d e n p r s x y z {            & ' , - 5 6 ; = B C E F H I M N T U ] ^ d e k l r t u v | }      % & ( ) , - . / 7 9 @ A F G M N P R S U Y [ \ ] _ a b d j k l m t u | }         " $ * , . / 1 2 9 : ? @ F G M N Q S T V Z \ ] ^ ` b d f l m n o v w ~          $ % & ' , - / 0 7 8 : ; B C E F L M O P U V ^ _ d e j l q r t u w x | }            # $ + , / 0 5 6 9 ; @ A F H I J K M N P X Y ` a f g m n t u x z | ~        ! " ) * , - 4 5 : ; @ A J K O P R S U V X Y _ ` d e h i m n p q t u } ~         ' ) * + 0 1 9 : < > F G P Q W X b c d e i j l m v w x y           " # + , - . 7 9 J K P R W X ^ _ g h l m t u }            ! " $ % + , 4 5 7 8 = > D E G H Q S X Y \ ] e f j k u v          ! " ' ( 1 2 6 8 ; < > ? C D K L S T \ ^ b c e f j k m n p q x y ~        " # . 0 1 2 6 7 9 : A B J K S T U V ` b c d g h j k s u | }         ! # $ - . 7 9 < = ? @ K L P Q X Z ` a d e k l q r t u x y         " # + , 2 3 5 6 B C I J U V W X ] ^ e f o p w x ~       # $ & ' - . 5 7 < = B C D E T V [ \ ` a f g i j n o p q y z { |      ( ) 2 3 : < B C E F G H Q R T U Y Z ^ _ g h l n t u v w          ( ) 0 1 9 : C D J K S T X Y _ a g h n o w x ~             ! # + , . / 3 4 6 8 9 ; ? A I J Q R T U \ ] ^ _ h j k l n p x y         # $ + , . / 1 2 7 8 > ? B C M N V W ` b c d l m s t | ~        # % + , 6 7 D E F G Q R V W Y Z [ \ ^ ` h i r s w x { }            * + 5 6 < = D E K M P Q S T U V Y Z ` a h i m n p q v w ~         ! " * + - . 2 3 9 ; B C J L T U Z [ b d l m n o x y ~           ! " ( ) + , 0 1 4 6 ? @ F G Q S U V Z [ ] ^ b c f h i j o p w x z {       & ' ) * 2 4 6 7 : ; D E L M N O V W ^ _ ` a h i r s x y        ! " ' ( 4 6 : ; F G I J R S \ ] d f o p r s t u | }           & ' - . 0 1 8 9 ? A E F H I O P Y Z ^ _ ` a k l u v          % & ' ( 1 2 9 ; = > D E G H L M S T X Y a b g i j k l n o q w x z {            # $ ( * 1 3 8 : @ A B C J L S T Y Z c d i j s t | }         " % & ' ( - . 2 3 : ; > ? G I O P T V Z [ c d k l n o p q | }         ! ' ( 1 2 6 7 = > F G O P [ \ b c j k s u             ! " ( ) - / 6 7 ; < = > G I J K R S U V W Y Z [ c d f g n o q r z {           % & ) * , - 7 9 ; = C D L N U V \ ] f g i j s u v w } ~          " # * + / 0 1 2 : ; @ A H I R T X Y [ \ c d l m o p y z         ! $ % & ' 3 4 ; = H I K L S T Z [ _ ` a b j k p r t u w x         # $ ( ) 3 4 8 9 = > F H O P R S U V X Y Z [ d e l m p q r s y z           & ' * + 2 3 ; < A B F G N O S U [ ] a b d e f g i j q r u v } ~           ! " # % ' ( * 0 1 2 3 : ; B C G H N O R T Y Z ] _ ` b f h i j k m n p v x       ! % ' - / 3 4 6 7 < = A B H I N P Q R X Z d e p q u v | }        ! ( * , . 6 7 ? A H I Q R Y Z \ ] b c l m v w } ~         $ % . 0 6 7 ; = D E G H I J P Q W X Y Z ^ _ h i r t x y          ! % & ( ) * + 2 3 = > F G L M U V Y Z ^ _ a b h i p q y z            % ' ( ) . / 1 2 7 9 : ; D E G H O P W X ` a j k n p q s w y z } ~          ! " $ & ' ) - / 0 1 3 5 6 8 > ? A B J K P Q Y Z ] _ c d g i j l p r s v w y        ' ( + - . 0 4 6 7 8 : < D E G H L M O Q R T X Z b d u v { }          ! . / 6 7 ? @ E F H I K L Z [ e f o q r s z {     & ( / 0 6 7 A B D E M P Y [ b c k l t u w x y z      $ % ( ) - . 2 3 4 5 > @ D E I J N O T U Z [ ] ^ ` a c d k l u v ~          # $ , - 1 2 8 : @ A I J P Q U V ] ^ e f j k m n v w x y               ) * . / 5 6 9 : @ A C D F G K L W X \ ] _ ` d e m n o p y z                                                       & ' + , . / 1 2 8 9 D F Q R T U X Y ^ _ ` a k m n o u v ~                                                        ! " ) * , - / 0 5 6 ? @ G H M N R S Z [ ] ^ a b f h p q r s { | ~                                            # $ + - 4 5 > ? C D F G J K P Q Z [ c d l m o p x y z {                                             " # $ % ) * 2 3 8 9 D F H J S T \ ^ e f o p w x z { } ~                                                 % ' 0 1 3 4 < = A B G H M N R S X Y [ \ c d i j m o w y } ~                                                 + , . / 7 8 A B I K R S [ \ a b d e n o s t { |                                                   % & + , 4 6 : ; = > A B F G L M N O Z [ \ ] f h l m s t v w y z                                              " $ ) * , - / 0 4 5 ; < A B K L M O P Q R T U W ] ^ ` a i j o p y z }         $ % ( * 0 1 4 6 7 9 = ? @ A B D E G M O W X Z [ ] ^ b c e g h j n p x y { |    # ( ) / 0 8 9 = > E F N P R S \ ] ` a g h i j l m w x        $ % - . / 0 6 7 ? @ D E N P W X a b g h j k s t           ! & ' . / 6 8 A C H I R S Z [ _ ` b c g i o p w x        ! # $ - . 7 8 ; = > ? F G N O S T V W ^ _ e f m n o p y z                                             $ % ' ( 0 1 2 3 9 : @ A L M N O V X \ ] b c g h i j n p v x | }                                             ! " $ % . / 8 9 @ A G H L N S T \ ] c d f g k l t u v w                                                 $ & * + - . 4 5 9 ; @ B G I M N O P X Z ^ _ a b f g k l t u y {                                                 # $ & ' + - 3 4 < = ? @ C D I J U V Z [ ] ^ c d l m n o p q v w ~                                                 ! ( ) / 0 6 7 > ? A B G H P R Y Z \ ] g h k l n o v w                                                     % & / 1 7 8 C D J K T U V W \ ] h i n o z {                                             ! " ) * + , 5 6 = > C D N O S T V X ^ _ a b g h j k o q w x                                                         ' ( + - / 0 8 9 ? @ G I J K U V Z [ _ ` h i k l m n r t | }                                           ! " * + 3 5 : ; < = B C L N O P U V X Y ` b f g i j q r w x                                                       " # ( * + , 4 5 7 8 ? @ B C J K R S \ ] f g j l m o s u v | } ~                                                    ! $ % ( ) , - 0 1 6 7 ? @ D F N O X Y [ \ ` a l m v w z |                                                 $ % ) * . / 3 4 = ? I J L M T U Z [ c d j l n o v w { |                                                     & ( + , . / 3 4 > ? H I T U W X [ \ b c k l p q s t u v y z                                                         # $ ' ( . / 5 6 8 9 ? @ D E O P X Z ] ^ c d h i q r | }                                                       $ % & ' 0 1 ; < > ? A B C D M N R S W X Z [ ] ^ d e g h o p v x                                                 " $ * + - . 2 3 4 5 < = H I K L U V _ ` f g h i n o y z } ~                                               ! " + , 3 4 8 9 ; < C D E F M N W X ` b d e l m v w { | } ~                                          & ' , . / 0 6 7 8 9 ? @ D E L N W Y ` a h i r s u v w x ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! ! "! #! '! )! /! 0! 3! 4! ;! # E# F# M# N# S# T# [# \# _# a# d# e# h# j# k# m# q# s# t# u# w# y# z# |# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ "$ #$ %$ &$ +$ -$ 1$ 2$ 9$ :$ A$ B$ F$ G$ H$ I$ N$ P$ a$ b$ g$ i$ n$ o$ u$ v$ ~$ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ $ % % % % % % % % % % $% %% ,% -% 2% 3% <% =% I% J% R% S% [% \% ^% _% g% h% i% j% t% u% v% w% % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % % & & & & & & & & & & & & )& *& .& /& 2& 3& 6& 7& >& @& B& D& J& K& S& U& c& d& l& m& u& v& x& y& }& ~& & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' ' ' ' !' "' *' +' /' 0' :' ;' E' F' H' I' O' P' R' S' Y' Z' ^' _' h' j' o' p' w' x' y' z' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( !( #( $( -( .( 0( 1( 3( 4( 6( 7( >( ?( G( H( L( M( O( P( W( X( ^( _( e( f( p( q( r( s( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ") #) $) %) *) +) 2) 3) 4) 5) :) <) E) G) N) O) Q) R) Y) Z) [) \) d) e) f) g) j) k) p) q) s) t) }) ~) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) * * * * * * * * * * * !* "* (* )* +* ,* .* /* 6* 7* @* A* B* C* I* J* L* M* U* V* _* `* e* g* m* n* r* t* y* z* |* }* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * + + + + + + + + + + #+ $+ *+ ++ 2+ 3+ 5+ 6+ =+ >+ D+ E+ M+ N+ R+ S+ Y+ [+ a+ b+ h+ i+ q+ r+ y+ z+ {+ |+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + , , , , , , , , , , $, %, ,, -, 2, 4, 5, 6, 8, :, <, >, D, E, F, G, N, O, V, W, [, \, b, c, f, h, m, n, q, s, t, v, z, |, }, ~, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , - - - - - - - - - - - - !- "- -- .- /- 0- 8- 9- A- C- J- K- M- N- U- V- X- Y- ^- `- a- b- g- h- j- k- o- p- w- x- y- z- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - . . . . . . . . . . . . . . #. $. ,. -. 4. 5. 7. 8. ?. @. D. E. L. M. P. R. S. U. Y. [. \. ^. `. a. b. c. j. k. r. s. {. |. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . / / / / / / / / / / / / '/ (/ */ +/ 4/ 5/ / ?/ @/ D/ E/ M/ N/ T/ U/ ^/ `/ d/ e/ k/ l/ n/ o/ q/ r/ v/ x/ ~/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 !0 (0 )0 00 10 20 30 ;0 =0 N0 O0 T0 V0 [0 \0 b0 c0 k0 l0 p0 q0 x0 y0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 '1 (1 ,1 -1 /1 11 61 71 81 91 >1 ?1 @1 A1 F1 G1 M1 O1 Q1 R1 T1 U1 Z1 [1 _1 `1 b1 c1 i1 j1 l1 m1 s1 t1 v1 w1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 *2 ,2 /2 02 22 32 72 82 D2 E2 N2 O2 P2 Q2 X2 Y2 b2 c2 k2 m2 p2 q2 x2 y2 z2 {2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 *3 +3 -3 .3 53 63 <3 =3 B3 C3 F3 G3 I3 J3 N3 O3 U3 V3 W3 X3 a3 b3 k3 l3 q3 s3 v3 w3 x3 y3 ~3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 4 4 4 4 4 4 4 $4 %4 ,4 -4 .4 /4 64 74 @4 B4 F4 H4 L4 M4 O4 P4 \4 ]4 _4 `4 b4 c4 g4 h4 i4 j4 w4 x4 z4 {4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 !5 "5 '5 (5 05 15 95 ;5 ?5 @5 K5 L5 N5 O5 W5 X5 a5 b5 i5 k5 o5 p5 t5 v5 y5 z5 ~5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 #6 $6 &6 '6 .6 /6 26 46 <6 =6 D6 E6 J6 K6 M6 N6 V6 W6 Y6 Z6 _6 `6 h6 i6 l6 m6 q6 r6 w6 x6 y6 z6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 "7 (7 )7 -7 /7 67 77 97 :7 =7 >7 D7 E7 M7 N7 S7 T7 X7 Y7 `7 b7 h7 i7 n7 o7 q7 r7 y7 z7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 !8 "8 '8 (8 )8 *8 /8 08 18 28 78 88 98 :8 C8 D8 H8 I8 O8 Q8 W8 X8 `8 a8 e8 f8 l8 n8 t8 u8 {8 |8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 #9 $9 )9 +9 09 19 29 39 89 99 :9 ;9 @9 A9 B9 C9 H9 I9 P9 Q9 X9 Y9 [9 \9 e9 f9 m9 n9 x9 y9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 9 : : : : : : : : : : : : : : : &: ': ,: -: 3: 4: 6: 7: 8: 9: B: D: E: F: M: N: W: X: \: ]: _: `: a: c: j: k: p: q: r: s: x: y: : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; *; ,; 0; 1; 3; 4; 6; 7; >; ?; F; G; O; P; Z; a; j; k; q; r; {; |; }; ~; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; ; < < < < < < < < < < < !< #< %< -< /< 0< 1< 6< 7< ?< @< B< D< L< M< V< W< [< \< h< i< p< r< w< x< < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < < = = = = = = = = != "= *= += 0= 1= 2= 3= >= @= C= D= E= F= R= S= \= ]= e= f= i= j= m= n= x= y= }= ~= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = > > > > > > > > )> *> 0> 2> 9> :> ;> <> A> C> D> E> G> H> J> K> R> S> Z> [> ^> _> e> f> k> l> r> s> > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? &? '? (? )? 2? 3? 5? 6? ? @? A? E? F? H? I? O? P? Y? Z? b? c? i? j? r? t? w? x? y? z? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ (@ )@ +@ ,@ <@ =@ E@ G@ J@ K@ M@ N@ P@ Q@ V@ W@ c@ d@ k@ l@ s@ t@ |@ }@ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ A A A A A A A A A A A A A A (A )A .A /A 3A 4A 7A 8A @A AA DA EA IA JA PA TA UA WA ^A _A fA gA nA oA wA xA zA {A |A }A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A B B B B B B B B B 'B (B -B .B 5B 7B :B ;B =B >B FB GB NB OB UB VB [B \B cB eB iB jB nB oB rB sB uB vB yB zB B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B B C C C C C C C C C C C C C "C $C -C .C 6C 7C D @D AD DD ED JD KD QD RD [D \D _D aD gD hD lD nD tD uD wD xD zD {D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D D E E E E E E E E E E "E #E (E )E *E +E 3E 4E 8E 9E @E BE GE HE OE PE YE ZE [E \E cE dE hE jE pE rE yE zE |E }E ~E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E E F F F F F F F F F F F F &F 'F -F /F 1F 2F 9F :F >F @F FF GF PF QF SF TF UF VF aF bF gF hF jF lF mF oF rF sF zF {F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F F G G G G G G G !G #G 'G (G .G /G 6G 7G 8G 9G BG CG JG KG MG NG YG ZG bG cG dG eG kG lG nG pG zG {G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G G H H H H H H H H H H %H &H *H ,H 3H 5H 9H :H ?H @H CH DH JH KH OH QH XH YH ZH [H `H aH hH iH rH tH xH yH |H }H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H H I I I I I I I I 'I (I 0I 1I 2I 3I 9I ;I AI BI JI KI RI SI UI VI XI YI fI gI mI nI pI qI yI zI I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I J J J J J J J J J J &J 'J -J .J /J 0J 7J 9J ;J V ?V CV DV HV IV JV KV TV UV VV WV \V ]V `V aV iV jV lV mV qV rV vV wV }V ~V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V V W W W W W W W W "W #W %W &W -W .W ;W =W BW CW JW KW WW XW `W aW eW gW mW nW oW pW yW zW W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W W X X X X X X X X &X (X -X .X 0X 1X 3X 4X BX CX HX IX KX LX RX SX XX YX ^X _X dX eX fX gX pX sX vX wX yX zX X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X X Y Y Y Y Y Y !Y #Y *Y ,Y 4Y 6Y Y JY LY OY PY RY SY [Y \Y aY bY cY dY lY mY qY rY tY uY xY yY Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Y Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z (Z )Z 3Z 4Z 8Z 9Z CZ EZ KZ MZ TZ VZ ]Z _Z fZ gZ hZ iZ oZ qZ xZ yZ ~Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z Z [ [ [ [ [ [ [ #[ -[ 3[ 6[ ;[ =[ C[ E[ J[ L[ S[ U[ Z[ \[ c[ e[ j[ l[ r[ t[ z[ }[ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ \ %\ &\ 2\ 4\ :\ ;\ =\ >\ E\ F\ G\ H\ J\ K\ R\ S\ [\ \\ `\ a\ f\ g\ h\ i\ p\ q\ z\ {\ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ \ ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ,] -] 1] 2] <] =] >] ?] A] B] L] M] U] W] ]] ^] `] a] j] k] r] s] t] u] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ] ^ ^ ^ ^ ^ ^ $^ %^ *^ +^ 3^ 4^ 6^ 7^ 9^ :^ @^ A^ K^ L^ O^ P^ Z^ [^ a^ c^ g^ h^ j^ k^ n^ o^ p^ q^ v^ w^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ _ _ _ _ _ _ _ #_ $_ -_ ._ /_ 0_ :_ ;_ G_ I_ N_ O_ Q_ R_ [_ \_ c_ d_ g_ h_ j_ k_ o_ q_ w_ y_ }_ ~_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` $` %` *` +` 4` 5` =` ?` C` D` M` N` R` S` _` `` j` k` t` v` z` {` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` a a a a a a a a a a a a $a %a )a *a .a /a 2a 3a 6a 7a @a Aa Fa Ga Ja Ka Ra Ta Va Wa \a ]a ba ca oa pa ta ua {a |a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a a b b b b b b b b b b b b %b &b )b *b -b .b 8b 9b :b ;b Ab Bb Ib Kb Rb Sb Ub Vb ^b _b cb db fb gb nb ob vb wb b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b b c c [c \c ac bc c c d d d d d d vd wd yd zd ~d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d d e e e e e e e e e e e e e %e &e /e 0e 5e 6e =e >e Ee Fe He Ie Je Ke Ve We \e ^e `e ae ge he me ne we xe ze {e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e f f f f f f f f f f #f $f &f 'f )f *f /f 0f 9f :f ;f h Bh Ch Eh Fh Ih Jh Oh Ph Xh Yh ch dh mh nh uh vh }h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h h i i i i i i i i i i $i %i )i +i 5i 6i j Aj Bj Lj Nj Oj Pj Wj Xj Zj [j `j aj gj hj ij jj oj pj xj zj ~j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j k k k k k k k k k k k %k &k (k )k -k .k :k ;k ?k @k Ik Jk Sk Uk \k ]k fk gk ik jk lk mk qk rk sk tk yk zk k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k k l l l l l l l l l 'l (l .l 0l 7l 8l @l Al Jl Kl Ml Nl Tl Ul ]l ^l cl dl jl ll ol pl rl sl xl yl l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l m m m m m m m m m m m m "m $m (m )m +m ,m 6m 7m >m ?m Fm Gm Lm Mm Qm Rm Tm Um ]m ^m dm fm mm nm pm qm sm tm ym zm m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m m n n n n n n n n n n n !n *n +n 1n 2n 8n 9n n Dn En Mn On Vn Wn Zn \n _n `n an bn jn kn yn zn n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n n o o o o o o o o o o o "o #o *o +o -o .o 2o 3o 7o 8o :o ;o @o Ao Co Do Jo Ko Qo So Vo Wo Yo Zo ^o `o fo go mo no qo ro zo {o }o ~o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o p p p p p p p p (p *p -p .p 0p 1p 7p 8p

s Bs Ds Js Ks Os Ps Rs Ss ^s _s gs hs rs ss ~s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s s t t t t t t t "t (t )t -t /t 4t 5t 7t 8t ?t @t At Bt Kt Lt Wt Yt \t ]t ft gt rt st yt zt ~t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t t u u u u u u u u !u #u ,u -u 2u 3u 4u 5u >u ?u Du Fu Lu Mu Ou Pu Tu Uu _u `u gu iu ju ku qu ru tu uu {u |u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u v v v v v v v v v v &v 'v +v -v 3v 5v 9v :v { ?{ A{ B{ I{ J{ L{ M{ O{ P{ W{ X{ `{ b{ f{ g{ k{ l{ n{ o{ r{ s{ { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { { | | | | | | | | | | | | #| $| (| )| +| ,| 1| 2| ;| <| E| F| K| M| O| P| R| S| W| X| _| `| e| f| m| n| s| t| v| w| }| ~| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | } } } } } } } } } } } } } "} #} %} &} *} ,} -} .} 4} 5} @} A} F} G} K} L} S} U} Z} [} d} f} k} l} t} u} v} w} z} {} } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ !~ "~ $~ %~ '~ (~ )~ *~ 4~ 5~ =~ >~ E~ F~ O~ P~ S~ U~ W~ X~ ^~ _~ a~ b~ d~ e~ l~ m~ t~ v~ w~ x~ {~ |~ ~~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~           # $ * + 6 7 8 9 = > H I P R V W ] ^ c d k l n o p q x y                                                 + , 4 5 < > B C E F I J R S U V [ \ a b f h m n p q | }  Ā ƀ ˀ ̀ Ѐ Ҁ ؀ ـ ڀ ۀ         ' ( + , 3 5 = > A B K L N O Y Z _ a e f l m r s u v y z Ɓ ǁ ́ ́ ԁ Ձ ߁           % & , - 5 6 < = E F H I K L Q R S T ] ^ f g l m t v x y | } Ƃ Ȃ ˂ ̂ ΂ ς ׂ ؂ ڂ ۂ            " # * + - . : ; F G H I S T ] _ b c e f k l q r y z Ã Ń Ƀ ʃ ˃ ̃ փ ׃        ! " $ % ) * 2 3 7 9 ? @ A B C D K L R S Z \ ` a c d l m p q u v z { Ʉ ʄ τ Є Ԅ Մ ؄ ل ۄ ܄         # $ & ' ( ) . 2 6 7 D E J K P Q Y Z ] ^ a b d e j k n o s t } ~ ą Ņ Ʌ ˅ ΅ υ Ӆ ԅ օ ׅ ޅ ߅        $ % , - 1 2 4 5 ; < B C F G L N T U W X ^ _ a b k l w x  Ć ņ ͆ Ά ׆ ؆           $ % . / 9 : < = A B F G J K O P Q R W Y ^ ` d f i j k l x y z { ‡ Ç Ƈ ȇ ̇ · Շ ׇ ڇ ۇ ߇          ! % & - . 5 6 9 : A C G I P R [ ] c d j l m n q r x y ~  Ɉ ʈ Ј ш ֈ ׈ ݈ ވ            % ' . / 8 9 = > D E F G K M P Q V X _ ` h i m o v w ~  lj ȉ щ ҉ ׉ ؉ ݉ މ        " # $ % * , 6 7 9 : D E G H I J O P V W a b i j o p t u } ~ Ċ Ŋ ϊ Њ ׊ ؊        ! & ' + , 0 1 3 4 8 9 ; < > ? C D E F J K R T \ ] _ ` b c i j k l p q t u | } ~  ‹ ȋ ɋ ͋ ΋ ֋ ؋ ڋ ۋ ߋ          ! ' ( , - 2 4 6 7 ; < > ? D E J K P Q U V X Y a b e f p q { } ~  Œ Ȍ Ɍ Ќ ь ׌ ،        & ' ) * / 0 1 2 6 7 > @ A B G H L M R S Y Z d e k l m n s u y z | } Í č ͍ ΍ Ӎ ԍ ۍ ܍         ! " $ % , . 3 4 6 7 ; < H I L M T V [ \ ^ _ d e i j q r w x | ~ Ž ˎ ̎ ώ Ў ӎ Ԏ ׎ ؎            % & + , 0 1 5 6 8 9 ? A E F G H O P T U X Y _ ` f g q r | ~ ȏ ɏ ˏ ̏ я ҏ ӏ ԏ ۏ ܏         # $ + , 5 6 ? A E F J K P Q U V Z [ _ ` d e i j o p s t { }  Ð ɐ ʐ ѐ Ґ א ؐ ߐ           $ % ( ) / 0 2 3 4 5 : ; A B I J P Q Z [ ` b f g i j r s | } ő Ƒ ˑ ̑ ֑ ב ߑ         ! " ) + / 0 4 5 ; < = > C D F G L M R S Y Z ] ^ _ ` b c l m u v | }  ’ Ȓ ɒ ̒ ͒ ђ Ғ ے ݒ         - . 3 4 > ? @ A L N Q R X Y a c o p y z “ ̓ ͓ ϓ Г ғ ӓ ؓ ٓ ޓ ߓ       % & * + - . 1 2 9 : ; < ? @ B C D E I J L M T U V W c d i k m n q r w x Ŕ Ɣ ʔ ˔ є Ҕ Ք ֔ ۔ ܔ         ! + , 2 4 8 9 ; < A B C D J K S U X Y [ \ _ ` g h q r t u } ~ ĕ ŕ ʕ ˕ ҕ ӕ Օ ֕ ؕ ٕ ە ܕ         ! " ' ( + , 4 6 ? @ A B G H M N R S X Y ` a b c i k p q u v | } Ö Ė ͖ Ζ ז ٖ           ! % & - . 8 : = > @ A H I O Q R S X Y b c h i l m s t { | ~  — × ŗ Ɨ ˗ ̗ ͗ Η ӗ ԗ ؗ ٗ ޗ ߗ          ! % & ' ( 0 1 3 4 7 8 > ? D E I K S U [ \ ` b i j m n v w | ~ ˜ Ę ǘ Ș ɘ ʘ ͘ Θ Ә Ԙ ݘ ޘ            % & * + / 0 5 6 8 9 = > B C I J T V Y Z [ \ g h q r { | ™ Ǚ ș ̙ ͙ ԙ ՙ ؙ ٙ ޙ ߙ         ! " , . 7 8 : ; C D G H I J P Q Y Z ^ ` h i l m t u Ú Ě Ś ƚ Ϛ К Қ Ӛ ֚ ך ݚ ޚ          & ' , . 1 2 3 4 7 8 A B D E N O Y Z c d k l p q r s y z › Û ɛ ˛ ћ қ ֛ ؛          ( ) 0 1 3 4 8 9 A B K L U W X Y Z [ ] _ a b j k s t y z } ~ Ü Ĝ Ȝ ʜ М ќ ٜ ڜ ܜ ݜ        ! # ( * / 0 1 2 9 ; < = D E K L Q R Z [ ] ^ ` a j k o p r s w x y z ŝ Ɲ Ν ϝ ѝ ҝ ՝ ֝       % & ' ( 3 5 ? @ A B G H L M S T [ \ ^ _ e f g h q r x y  ž Þ Ğ Ş ̞ ͞ Ҟ Ӟ ܞ ݞ ߞ           # $ . 0 3 4 6 7 = > C D T U _ ` h i p r v w y z { | ǟ ȟ ͟ Ο ן ؟ ݟ ߟ          # $ + - 1 2 4 5 7 8 = > H I N P S T V W Z [ a b e f k m p q s t v w Š Ơ ʠ ˠ Ϡ Р Ѡ Ҡ ٠ ڠ ߠ     # $ + , - . 3 4 = > D E F G P Q Z [ a b i j r t y z | }  ¡ ǡ ȡ ϡ С ӡ ԡ ۡ ݡ          % & + , 2 3 = > D E G H O P Q R V X Z [ _ ` i j o p w x y z Ƣ Ǣ ɢ ʢ Ӣ Ԣ ٢ ڢ ޢ ߢ           ) * 2 3 8 9 < = A B M N S T W X Y Z ^ ` h i l m r s { | } ~ ã ģ ƣ ǣ ̣ ͣ ϣ У ѣ ң ٣ ڣ ߣ          " # ( ) 1 2 = > @ A F G M N T U V W \ ] _ ` c d k l t u  ¤ Ǥ Ȥ Ф Ѥ ڤ ۤ ݤ ޤ         " # ) * 3 4 9 : @ A F G M N O P V W Z \ _ ` b c i j l m y z  ʥ ˥ ԥ ֥ ڥ ۥ ݥ ޥ        ( ) 3 4 < > C D F G O P V W [ \ a b e f l n p q u v x y | }  Ħ Ŧ Ʀ Ǧ ͦ Ϧ Ҧ Ӧ զ ֦          & ' * + 5 6 < = D F O P Q R Z [ ` a g h o p q r y {  ç ħ ŧ ͧ Χ ק ٧ ܧ ݧ            " # + , 0 2 5 6 8 9 > ? D E K L R S [ \ e g q r u v w x } ~ Ũ ƨ Ȩ ɨ ʨ ˨ Ԩ ը ߨ          $ % - . 4 6 : ; @ A K L N O Q R W X a b f g i j o p r s | } Ʃ ǩ ˩ ̩ Ω ϩ ש ة ۩ ܩ ݩ ީ         " # * , 1 2 ; < B C I J Q R S T [ \ j k q s y z { | ª ɪ ʪ Ӫ Ԫ ժ ֪ ܪ ު       ' ( - / 5 7 @ B G H I J Q S V W Y Z \ ] ^ _ g h q r z { | } ū ƫ ʫ ˫ ӫ ԫ ث ٫ ޫ          ! ) + 4 5 7 8 : ; A B G H N O X Y ^ _ a b l m q r t u | } ¬ ʬ ˬ Ь Ҭ Ԭ լ ׬ ج ߬     $ % * + / 0 1 2 6 7 < = G H N O P Q Z [ c e l m n o r s | } ­ í ŭ ƭ ȭ ɭ ѭ ҭ ӭ ԭ ܭ ݭ         ' ( ) * 0 1 2 3 8 9 ? @ I J O Q S T ^ _ a b g h l m n o x z { | Ů Ʈ ή Ϯ Ѯ Ү Ԯ ծ ڮ ۮ ܮ ݮ        ! " # ( ) - . 2 3 5 6 @ A E F N O T U [ \ ] ^ f g l m w x ů Ư ί ϯ Я ѯ ߯           # $ * + 2 3 4 5 > ? A B J K S T Y [ _ ` d e g h i j q r x y z { ǰ Ȱ ɰ ʰ ΰ ϰ ԰ հ ߰         " # % & * + 1 2 : ; < = C D L N Q R T U \ ] a b i j n o q r u v | } DZ ȱ ͱ ϱ ұ ӱ ձ ֱ ۱ ܱ      " ) * + , 1 2 < > H I  & ' + , 3 5 < = l n p q s t | }           ! ) * 3 4 < = ? @ B C D E J K U V W X _ a f g k l p q s t | }  [ \ f g i k s u z {            # $ ' ( - . 4 5 6 7 9 : B D F G K M S T W X ] _ d e q r v x ~           ! " # & ' 0 2 5 6 : < B C F G L N X Y ] ^ ` b h i s t v w { |               ! # + , - . / 1 6 7 8 9 ; < @ B H I J K Q R S T V X ` a b c d f k l m n p q u w } ~              % & ' ( * , 4 5 6 7 8 : ? @ A B D E I K Q R S T Z [ \ ] _ a i j k l m o t u v w x z ~          & ' ( ) / 0 1 2 4 6 > ? @ A B D I J K L M O S U [ \ ] ^ d e f g i k s t u v w y ~              ! # % ) + 1 2 3 4 : ; < = ? A I J K L M O T U V W Y [ _ a g h i j r s t u v x } ~            # $ % & ( * . 0 6 7 8 9 A B C D E G L M N O Q R V X ^ _ ` a i j k l n p u v w x z |               ! " & ( . / 0 1 9 : ; < > @ E F G H J L P R X Y Z [ c d e f h j o p q r t u y {      "()*+34568:?@ABCEIKQRST\]^_achijkmosu{|}~     !"#%&*,2345=>?@ACHIJKMNRTZ[\]efghjlqrstvx|~    %&'(012346;<=>@AEGMNOPXYZ[\^cdefhimouvwx  #$%&')./01348:@ABCKLMNOQVWXY[\`bhijkstuvwy~    !#$(*0123;<=>?AFGHIKMQSYZ[\defghjopqrtuy{:<CDKLRSTU_`fhmnst{}BDIJOPWYabijpqwxyzACOPRS`aegkmpqrtuwyz~\]giop  ?AHIRSVW^_efjklmnotvwx~NPUW\]  $&+,egkmqrtu  !!!!!!%!&!'!(!/!0!2!3!7!9!;!>,>.>=>?>>>>>???!?U?W???????'@*@9@<@E@F@@@@@hAjAAAAAHBJBBBBBBBCC|C~CCCCCZD\DDDDD"E$EzE|EEE$F&FpFrFFFFFFF,G.GsGuGGGGG6H8HHHHH"I#IDIFIUIWIgIiIIIJJJJJJJJJJKKKK(K+K0K2K;K=KLKOK^KaKpKsKKKKKKKLLVLXLZL[LdLgLwLzLLLLLLMMM$M&M*M-MMMMMMM(N*N9N;NpNrNNNNN[O]OlOnO}OOOOOOOOPPbPdPtPvPPP Q QQQQQ+Q.Q>QAQKQMQRQTQeQgQQQQQ-R/R@RBRRR S SkSmSrSsSSSTTHTJTTTTTTTTTU!UUUUUUU/V1VzV|VVVVVgWiWWWXXX(Y*Y:Yv@vvvYw[wkwmwwwwwxxxxyyyyzzOzQz`zbztzuzzz{{{!{0{3{{{{{{{{{{{D|F|||||*},}|}}}}}}}}}}}}}}}}~~~\~^~~~~~~~moSU`bmoz|VXKM]_qsǃɃJL[]܄ބ;<=CDLMQRXZ[\abce@Bz}ʆ̆܆ކNP‡ćӇՇ؇ڇ13#%8:HJډ܉PReguwz|ЊҊ13tv̋΋݋ߋɌˌڌ܌ 0168=@KLUW̍΍&(IJOQUZnpՎ֎ێݎ  !02ACdejlqtϏЏՏ׏܏ޏ79QSbdsuː͐ܐސ #%46EGڑۑ *,/1’Ēɒ˒Ԓג(*9;PRbeǓɓӓԓݓߓ "+.CEUWgiy{CD7:NP_aprؗٗޗ.0ce  MO"$*,24:<PRacY[#%DFÞ̞Ξjlz{ßȟ˟#&+.LOdfvx} 03CFVYz{΢Т1379JKegtw_aӥե BDզצ "24ħƧ˧ͧէا!#ϨѨlnͩϩVX;=EG[]ln  "13~dzɳ޳ RTݵߵ,/QRWY^`il|նֶ !Z][]͹й #%~?AVXlnOQjlټڼ߼FIy|ýƽ۽ݽ ?AҿԿGI^`)+"%FI+.gj:=;=CEMN02ceMN '(jl{}!np MO^`oq%'ac)+<>ruQSuv{}"%46GIacrttv46JLRT;=MObd[]#%QT  CEILUW\^qs[]  Y[OQ$&57FHWY02BDTV@Bxz~3602BDTV?Avx &(^`gi57HJ #_`wy RT "DEJLQS\_CEVXik$&UW$&58IKbd{},/?AQSceuw&'wy&'=>OQbd')hj}#%EFef,-OQacBD02ACSUdfuw,.=?NPce')VX^`fhwy{|8:?BUW; < X Y WZCDXYZ\stgioq.068IKxzwy;=QSqs  UWgiy{  $&:=MP&(,.?AQSceuw &(,.?ARTeg68    !!)!+!s!u!!!!!!"""K"N"""""########$$ $ $$$$$ $#$)$+$1$3$9$;$A$C$I$J$K$R$S$T$U$Z$[$\$_$d$e$f$i$o$p$s$t$u$v$}$~$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%'%(%-%/%4%6%?%B%v%y%%%%%%%%%%%%%%%K&N&&&&&''&''','.'3'5'>'A'Q'T'd'g'u'x''''''' (#(3(4(u(x(((((((%)()o)r)))))))))C*E*~**********++ +#+r+t+++++',),:,<,E,F,o,q,,,,,9-;-E-G-K-M-]-_---------../.2.5.8.O.P.X.Y.f.g.u.x......../L/O/p/q/s/u/y/{/////////005060:0<0@0B0Z0]000000000000031511111?2A2k2m22233W3Z333333333 4444d4f444444455g5i555 6 6K6N6k6m6s6u6666666 77S7U77777:8<88888889999999999999999::":$:t:v::::;G;I;;;;;;;<<X<Z<\<]<f<i<<<<<<<<<==J=M=====>>>>C>F>>>>>>>>>!?$?E?F?J?L?P?R?j?m?}????????@@v@x@@@@@@@@@?AAA^A`AAAAABBBBBBBBDCFC\C^CnCpCsCvCCCCCD"D>DADFDIDDDDDDDDDDDEE_EbEEEEEEEEEEE3F6FWFXF\F^FbFdF|FFFFGG5G9G>GAGPGRG]G^GbGfGkGnGuGwGGGGGGGGGHHiHkHHHHHHHHH2I4IuIxIIIIIII-J/JnJqJJJJJJJJJFKIKjKkKoKqKKKKKKKOLRLZL]LLLLLLLMMEMFMvMxMMMMM NNENHNRNTNNNNNOOO!OEOHOMOPOOOOO'P)P{P}PPPPPPPPPPPPPQ QQQeQgQQQQQQQQQQQQQ5R8RRRRRRR SSSS9S:S@SBSGSJSRSUSzS|SSSSSSS&T(T*T+T4T8TTTWTTTTTTTTTTT>U@UkUmUUUUUUU3V5V`VbVVVVVVVVV;WdAdWdYddddddddd eeeegejeeeeeeeeeeeeeeeeef f+f,f.f0f3f5fNfQf{f}fffffffffffffff g gQgRgrgsgxg{ggggggg"h$h(h+hjhmhhhhhhhhhiiXiZiviwiiiiiMjOjjjjjjjjjjj"k$k+k,kbkekkkkkkkklQlTlulvlxlzl}llllllllllmmmmnmwmzmmmmmmmmm n nJnMnwnznnn o o#o&oBoEofogoiokonopooooopppplpnpppqpzp}ppppppp,q/qKqNqSqVqnqoqqqqqqqrr?rArDrFr^rar}rrrrrrrr ss`scsss ttVtYttttttttttttuFuIueuhumupuuuuuuuuuv v vvuvwv|vvvvvv5w8w>w@w\w_wewgwmwowwwww x xAxCx_xbxxxxxxxyy#y%yTyVyryuy{y}yyyyyyyyy$z&z,z.zFzGzzz{{#{&{{{{{||#|%|A|D|||||||||||||||%}(}x}z}|}}}}}}}}}}}F~H~Y~[~~~~~~~IK,/57=?EGMOUW]_egmouwQR[^Á),MNRTXZqt-0nqăƃރRTZ[;>ׅڅ  #loÆĆ͆І NQmpvxӇԇADad͈Ј!=@EHMPUX]`։ىHK)+ac{~Ƌȋ;=GIVX]`il-0`b DGKNjmÎŎ"%*-RUqt܏ߏ EG_bΐϐܐߐ+.PQWY^ajm~‘ő'*/19<AD xy~֓ؓۓޓDFKN$'eh 7:[\`bfh >@bejm×ۗޗ@Cǘɘʘ˘јҘژۘߘ  &(,./089:=GHOPQRYZcdmnst{}͙Ιәՙۙݙ   !()24:<@BCDJKLOWXabkmyzĚКњҚӚښۚ !"#)*+.67@AJLXY^`fhmnrstuvx{}қԛ%'ln~ҜԜ  02ae24:<Y[achkpsxzz||}}%:MNfg45  t u DE6712mn/ 0 ""$$&&''{(|(***+,,--00H112d2e2~33330717N9O9<<==`@a@BB3C4CC&F'FLKMKMMOOVVZZ^^``bbbbhhkkmmpprrvv8v9vvvdxexyy||s~t~vwklۛܛ()STtu@A«ëjk()ijJK<=stopWX Z\wxwx)*gh[\< = u v     ( )     l m   CD23!!P!Q!$V%((~**--00l2m233z5{54959c<d<<<y=z=M>@AFFGGMNOO{S|S+U,U7V8VNXOX8Z9Z[[v^^^^eefege@iAiHkIkmmoooo]p^pppqqUsVst tttuuvvxxyyzzZ{[{_|`|}}~~މ߉ !%&efPQAB9:ʝ˝DE%&Οϟ^_efKLʤˤ/0UVƧǧ01Ӱ԰78wxjk=>%&%&_`OPfg rs,-()>?jkQR<=-.OP  `a-.RS=>ij$%bc%&klDEhi_`YZDE34$%  S T e f   LMCD"#,-  !""##$#7%8%/'0'R'S'''E(F())****W+X+++Y,Z,,,*-+---`.a...x/y///P0Q00011;2<2y2z222V3W333A4B4v4w4E5F555T6U666)7*77788889999#:$:::>;?;;;;;5<6<<<==>>d>e>>>>>? ???@@@@@@.A/AAA$B%BBB>C?CCCDD/E0E@EAEEEEE F8GCGTGUGHH|H}HHH!I"IIIJJ KKJKKKKK L LLLMMMMeNfNOOAOBOOOQQ5R6RRR$S%SSSSSWTXTTTUUGVHVVVWWWW X XLXMXfXgXXX,Y-YZZ0Z1ZZZ^[_[[[H\I\\\[]\]^^______0`1`````aaEbFbbbccddseteeeSfTfffggggviwiii!k"kkkllmmmmmmnnnnooooppfpgpfrgrrrssXsYstt{t|tuuuu)v*vvv"w#wwwPxQxxxyyyy}|~|||,}-}}}3~4~~~~~~~~~~~~~~~~   )+45>@IJSU^_hjst} &'02;<EGPQZ\efoqz{Àŀ΀π؀ۀ  %'/08:BCKMUV^`hiqs{|Á78st%&BCLMefNO˗̗z{`a67`aYZuvcdƭǭ)*۳ݳijϸи89\]ϹйrshiQRAB./z{ !UW~MN~jkEF<=de#$KLqr^_~%&WX<=cd%&BC@A$%!"JKOP,-~NO  N O *+XY@A    7#9#f$g$q%r%%%%%'&(&l&m&&&&&'',,},~,,,//819122334477::C<D<]<^<==d?e?W@X@ B!BBBCCDD>E?EFFhHiHIImKoKKKMMkMlMNN,P-PRR`SaSSSSSSSSSSSTTr?rrr!s"sGsHsssssttuuquruuuxvyvvvJwKwww>x?xxx2y3yyyzzzzzzb{c{{{K|L|||&}'}~}}}}3~4~{~|~:;-.Ʌ˅56tu()lmǙʙ@BPQȲʲ67LMijBCrsef9;01ij)*+,"#kl  ^_yzEGOPef-.dejk{|VWUV?@  mnZ[tu % &   K L   Y[AB>@gh34-"."##%%+&,&''((++:,<,E3F3#4$4.5/5Y6m6667799==??@@wAxA E!EEEFGLLNNPPPP.R/RVVgVhVtXuXYY&\'\u\v\M]N]Y^}^__'`(`aacEdddeeggjjjjGlHl;nSTfgyz12PQlm҉Ӊ()>?UVklĊŊ>?}~Ǐȏqrstkl)*СѡĥťݧާlmŮƮEF]^:;ּ׼_`CDklJKUV@A$@J "# STWX,-T U o p    !rs>??@'(MNm n a&b&p'q'*(+(((4*5***!+"+--..A0B011112277::::F=G=??"E#E#Q%QJQKQYQZQUUJVKVWWYY]_^_bbbb|f}fEgFggghhiijjkkkk|l}lllllUmVmmmWnXnooooٕڕܗݗijYZҚӚz{BC*+DEWXHI  ӣգ*+RSz{$%JKݲ޲ݳ޳OP&'cdԹչ !'(PQԻջ\]  %&CDbcMNhi()AB`a@A^_|}$%GHpq]^{|  *+FGij"#ij/0KLik67cd;<+,EF^_wy 68QRhi~01KLgi~  %'=>TUkl#$23@AOP[\jkyz  &'12:;EFTU^_cdnoxyuvkljkYZxyuv}~rsyz>?45pqtuz{#$ijopBCno  Z [     EF;<kl45PQmn;<  , - b#c#$$&&N'O'U'V'))++,,O-P-..////00002244`5a577w8x888e9f9^;_;q<r<<<==h>i>o>p>>??-@@@@@eABBBBBBC9D:DSDTDHEIEFFHHIIIIvJwJJJ[K\KgKhKNNNNQQQQQRRRRSS T TVV VVVV>V^Y[D[F[R[S[\\\\____{f|fbgcgygzgLhMhSiTijjjjllmm!n"nooqq+r,rZr[rrrrrrrssIsJswsxssssstt2t3thtittttt u uDuEuuuuuvv>v?vsvtvvvvvwwzzzz!{"{`{a{ | |||||v~ǂȂ)*ŠӋԋ݋ދO͌ΌPQȏɏېܐZ[ДU{|ӘԘљҙ̛͛YZDEkl̠͠  UVѢҢ23gbȧɧ  )*BC]^wx9:"#NO  ŵƵ56,-޹߹ !" !>?o:;$%kljkYZ=>xy./<=ghQR HIXZZ[23  bc{|VW,.57YZtB  "#<4 8      }~YZLM01OP&'=>LMeftujkU V   !!!!q"r"""""##$$_%`%%%Q'R'''((()))Z+\+p+q+++.,/,},~,,,--88@;A;;EGG2H3HHHcIdIbJcJJJKKLK,M-MVOWOSSfSgSBTCTTZ#s$sYtZttt'u(uIuJuvvevfvCwDwwwxxxx+.1'.^_  DEbcћӛhi "st+,|~sdf7[\:;  {#% !)*,-@AVWkl12[\+,NOpq67bd!ABop()MNrs9:YZ{|$%IJno-.OPmn:;WY  78df_`mn -.)*        % & : < _ `             . / J K _ ` s t       5 6 P Q p q           / 0 L M l m                 "#12AC;;;<<V<Y<h<k<<<<< ==@=C=u=x=====>>+>.><>?>>>>> ???!?T?W?????'@*@9@<@gAjAAAAAGBJBBBBBCC{C~CCCCCYD\DDD!E$EyE|EEE#F&FoFrFFFFF+G.GrGuGGGGG5H8HHHHHCIFITIWIfIiIIIJJJJKKKK(K+K:K=KLKOK^KaKpKsKKKKKLLdLgLwLzLLLLLLMMM*M-MMMMMMM'N*N8N;NoNrNNNNNZO]OkOnO|OOOOOOOOPPaPdPsPvPPPQQ+Q.Q>QAQQQTQdQgQQQQQ,R/R?RBRRR S SjSmSSSTTGTJTTTTTU!UUUUU.V1VyV|VVVVVfWiWWW;X>XXX'Y*Y9YAUXknNQilFIy|ýƽڽݽ >AѿԿFI]`(+!$EH*-fi9<:=BE/2be&(ilz}!mp~ LO]`nq$'`c(+;>ruPS"%36FI`cqtsv36ILQT:=LOadZ]"% QT  BETW[^psZ]X[NQ#&47EHVY/2ADSV 36~/2ADSV>Auw %(fi47GJ "vy QT "\_BEUXhk#&TW#&58HKadz},/>APSbetwvyNQad&)NQ`cAD/2@CRUcftw+.<?MPbe&)UX]`eh?Bfinq-058HKwzvy:=PSps  TWfix{#&:=MP+.>APSbetw +.>AQTdg58    !!(!+!r!u!!!!"""J"M"########$$$ $$$$$ $#$($+$0$3$8$;$@$C$H$K$$$%%?%B%v%y%%%%%%%K&N&&&''>'A'Q'T'd'g'u'x''' (#(u(x(((%)()o)r)))))))B*E*~****++ +#+q+t+++++&,),9,<,n,q,,,,,8-;-J-M-\-_---------/.2.5.8.u.x......../L/O/////00Z0]000000000000021511111>2A2j2m22233W3Z333333333 4444c4f444444455f5i555 6 6K6N6j6m6r6u666 77R7U7777798<88888889999999999999999::!:$:s:v::::;F;I;;;;;<<f<i<<<<<<<<<==J=M===>>C>F>>>>>>>>>!?$?j?m?}????????@@u@x@@@@@@@@@>AAA]A`AAABBBBBBCCFC[C^CsCvCCCCCD"D>DADFDIDDDDDEE_EbEEEEE3F6F|FFFFGG6G9G>GAGGGGGGGHHhHkHHHHHHHHH1I4IuIxIIIIIII,J/JnJqJJJJJJJJJFKIKKKKKOLRLLL MMuMxMMMMM NNQNTNNNOOO!OEOHOMOPOOOOO&P)PzP}PPPPPPPQ QQQdQgQQQQQQQQQQQ5R8RRRRR SSSSRSUSyS|SSSSS5T8TTTWTTTTTTTTTTT=U@UjUmUUUUUUU2V5V_VbVVVVVVVVVEWHWWWWWXX*X-X}XXXXXXY"YrYuYzY}YYYYYQZTZYZ\ZZZZ[K[N[c[f[{[~[[[[[D\G\W\Z\\\\\\\\\\\\\#]&]v]y]]]'^*^E^H^M^P^U^X^}^^^^__L_O_j_m_r_u_____+`.`m`p`u`x``````a*a-auaxaaaaaaaaaaaaaab%b(bxb{bbbcc c ccccc!c$c}cccccc>dAdVdYddddddd eeeegejeeef fNfQfff g gxg{ggggg(h+hjhmhhhhhhhiiWiZiiiiiLjOjjjjjjjjj!k$kbkekkkkkklQlTlllllmmwmzmmmmm n nJnMnwnznnn#o&oBoEoooooppppzp}ppppppp,q/qKqNqSqVqqqrr^rar}rrrrrrrr ss`scsss ttVtYttttttuFuIueuhumupuuuuuuu vv|vvvvvv5w8w=w@w\w_wdwgwlwowww@xCx_xbxxxxxxxyySyVyryuyzy}yyyyyyyyy#z&z+z.zzz{{#{&{{{{{||"|%|A|D|||||||||%}(}}}}}}}E~H~X~[~~~~~~~HK ,/47<?DGLOTW\_dglotw[^Á),qt-0nqރ;>ׅڅ  #lo͆І NQmpuxADad͈Ј!=@EHMPUX]`։ىHK(+{~ŋȋil-0 DGKNjm"%*-RUqt܏ߏ _bܐߐ+.jm‘ő'*9<AD ~ۓޓKN$'eh 7: bejmۗޗ@CȘ˘-0 AD #ћԛ$'kn}ќԜ  be249<X[`chkpsxzz||}}% < = =  3 R s ;;;yzz||}}% < = =  3 R s ;;;<i<AAAHBzEEM+MPeQQ@R SSSSSSTTUUZ,[.[9[:[[[[t\\]2^4^M^N^t^~^_g``ccddjene hhhhhhjjllllllmrrrssssuuz{D|D|*}~ii`m;ZՇ؇.1wzҊԊ >@KWZč&XZeArt,/Ւ,.9ÖԖ7['Q#GIMR CDI!Y ]_$6bCXsYZb;N,I$$C*ќҜyzz||}}=.D!qf,Ɓ!GjIAW&+LKK\< loJ: 2PRT3SYK sZ`&?1l~Rŀ&7`4Y @Kl=YLG62Z>>FxHiڀ7#6&t(ZOLK*v=]+F$i,{A&p-rQz/p/8N,P*4>zc5(i6^FrS8`N 8GrP9n֚x;:LER=2= @ p#VFRqNH:1L*D$ 0P`rZZPxPZ4}Z|1ZLEZ-[S8^e^8Y_&V.BFd"'H!j Xk1HRl#nMqYt;w̅|sX2y湚 S6y J 9N{j^4?{nI01fA~ph^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhee^e`OJQJ^Jo(hHoh5 5 ^5 `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHhuu^u`OJQJo(hHhEE^E`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhSS^S`OJQJ^Jo(hHoh# # ^# `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHhcc^c`OJQJo(hHh33^3`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh&^`B*OJPJQJ^Jo(phhHh ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh88^8`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh88^8`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHhxx^x`OJQJ^Jo(hHohHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJ^Jo(hHoh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhPP^P`OJQJ^Jo(hHoh  ^ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHhpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh ^`o(hH.hpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHhhh^h`OJQJo(hHh88^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJ^Jo(hHohxx^x`OJQJo(hHhHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH#^`56CJ OJQJaJ o(hH.  ^` o(hH.. 0^`0o(hH...u^`u56o(hH.... \c^c`4*56789:;<>*@EHH*KHEHOJQJS*TX[\]^Jo(hH .....  ^`o(hH .....  x^x`o(hH ......  `^``o(hH.......  ^`o(hH........h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh]]^]`OJQJ^Jo(hHoh--^-`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hH=+LR @@Kl 9N{&FdQz/3SY|1ZY_S8p/J: v=]+F8 S6y!je^}ZAWER=?{i6sZ.LK*&?107#rZZPP*4P9HRl[S8^i&p-Xk=q#n;w&t(qfc5< 0PVFK\4YNHsX2yY!GfA~Pi,x;6==d/z2d/GF$0z:`BCVGTV_+glvD|V( Z&K+@KTUXnry!]*%(*,=B_`cu2|KVX `)i+#!(u/ 2j?IIcObflw~6$+KY\j -B N S W JY C\ _ ` d h h oi m :q Ov =   K! & ( * + - 0 r3 < x> G @S Z \ lu u  N}  '7;F?I9LPQU\]=_8d~&C ;U ?))088@FQn_c{l~~ M ~..26@KNRVXY]boprz "/ 4k;MV*_`fhv'|*./T9>K]ry={  (,@6(HH/[v\]akw  e2y3DKDEHHIJ]ghrssw~  n(l);^ tyz|p : $.()18:;S>>BHONNNZp|s~h$$$.JsTTTUeim2nrWv{P%7_AKLU[^wbj\n K#:)*9v=}Gdd%kMrLy  se7:A4HHtT@Uqaikp 1 4V*L.f.h.BOKYYp"wH}~>_ fpG Y-X?? @7AKTilwl!`, "'q*EHJ`LL M Q?RZ.ap@ww  /#=/3w=@\AhjKpItu;95d*.;H5I]JRPYeijls{   K  " 6 8 = > X b g h \i m ?x tx y !!!"!!!!)!h3!J!VM! _!W_!b!e![j!Xq!y!"u " """="i$"1"`6"$7"7"C"]"f"Nj"j"v"`###:"#C##%#2#i_#l##{#i$$$$$&$hC$ X$Z$`$Yc$%O%%.%h5%7%E%lO%OT%W%5b%Qj%t%Fu%&& &7&l&<&A&qF&J&S&T&^k&]&S '0'T'8'\$'X7'1?'2?'E'vF']'b'lf'm'm'[(((#(*(9(kO(dW(i( s(@)g) )5))X")2%)&)))p*)0)p6)F)RS)IV)g])f)p)rz)H|)* **[**TG*T*]*;^*h*l*o*r*|t*y*f*x*+l+++++ +"+A/+w1+%;+7>+B+C+[+W]+`+e+u+,3,, ,,W,^,,#,.7,9,cA,CC,E,L`,b,- -/-3-k'-g)-.-31-6-8-0;-MF-P-yU-f-l-o-|-.{..7.U!.-.T4.T<.8>.F.RI.I.oT.].o_.mj.j.p.//I'/7/I8/9/?/C/H/yK/R/X/ _/yd/g/p/'x/ y/q{/I00m 0 0>00S0 0-"0"0'0:)0 10;0=<0D0U0Y0Y0_011 1 11w"1$1n&101X;1w>1H1I1J1CP1]1l1n1n18t1 22.2:2>2bH28I2I2U2X2Y2_2p2^33!3S*3]03?23t73;3\?3K3?Y3^3z3544 4a444%4g*4=4T4nY4m4s4Sy41 555b555s$5 '5'5A5E5R5W5^5t5w5w5j}5}}56K66(6*6%-6/6S262636L6M6Z6 `6`6$a6m6>r6Lw6d7 77{757@=7EJ7J7M7_\7_7o7u7|7 88#8%8.8h58U68288I8`8Eb8ok87l8Ko8"p8p8q8>99v9909!9$9,9;59c89>9AC9G9H9I9S9vY9Z9Cv9O:::H:[::}': *:0:>:O:_:b:g:&k:s:t:[w:}:;z; ;;;;$;U-;.;D;F;H;sJ;L;Q;X;3];Ne;h;h;l;n;p;w;f|;d<<<<'<g(<,</<.7<@E<X<`<j<l< o<p<r<r< =m===%=1===?= E=vF=(R=;[=L[=9a=e=f=g=9>2>G&>->*2>yQ>[>^>`>p>v>v>?"????(?-?v>?mF?_\?b?b?'c?h?v??d @ @@#@'@ (@a(@.@Y8@'A@A@C@3P@P@f@qf@m@w@jAAA A^ A'Ah(A+A4AGA'SAnAysAJuA B<B%B.BKHBXBiZB\BdBhB1{B |BBB CCC!Cz(C-C1CJF?J}AJIJIPJ}SJTJD]JiJiJkJNKKKbKK-K/Kb3K;K=KDKNGKwVK?]KJ^KnhK9iKpK{K|K%LXL1L3L}=LBLKLLLTLULWL\LkLYsLGMM M M.MM!MhM%M%M+M.M6M_MdM#fMfMkMTnMpM,qMzMNNNWN0NNNv N"N=#N?'N*N/N/NF?NbNhNmNuNOO:OOOh O&Op&O9)O5O[:OJO!SO dOweORmO>oOpOptOwOPP8 PPP!P#P)P1PAPDPKP#RP6UP_P]pPpP,uPb{PQY,Q4Q 9QAQCQIQRQSQTQ]VQa]QhQiQnQuQuQ {QR R-%R-R>RARHEROMRMRTR]XR[R^RdRhR6vRScSSSR"S(S/SY?YAYCYKLY MYdYiY|lYpYuYX{YBZZlZZZ#Z-Z3Z7Z?ZAZKZfQZ+UZI^Z7bZiZmZmZsZ tZNvZ[ [[![9'[4[4[X5[{A[C[3V[]V[W[oc[g[z[\f\#\%\.\0\0\*5\;\zC\_L\~P\3S\[\m]\]\Wd\i\l\ds\u\_\0]` ]]"#]a,]5]=]@]o@]B]PX]2q]z]^:^Y^" ^N^^k^^^^^#^)^L2^74^4^A^A^LD^I^+J^X^R[^G{^6__6 __9_#_'_+_M,_-_2_=E_jS_U_G`_H``````/`@?`I`J`cO`Ec`7u`w`y`aa'"a#a1a6aO7abrDbGbOb;UbZbr\b[_bOcb.rbiubFcmcv cc0cc#cQ$c&cA'c(cC)c.c1c&9c"@ckkk0"kc#k2,k0k8k:kUkWkhkLjk kkuk~kl l l7ll l#lq$l$l-lU.l/l:l>l&HlHlVlyplul|lmmm4mm4!m"m.m!9mHAmBm(Fmzemgm;omm}mnnennn[n4'n4n<9nFnZn*]n@wnooC4o5oRDoHoJoaobo.loflollolopoppgp p5p;p@p@HpYIprJpUpWp^p qq)q rArWr#Yr~prnrryrs ssGs-#s*sKsMs0NsZs=ms{stt&tMtat)tRt]t3ctft|tu uu%*u5un6u?uFuSWuubusu}u vLv}vvvv vS6v:vsyrGyIyPyTy^y_yjyuy9wywyyz zz!zj'zy+z,za4z5zN=z=zFzHzFIzLzMzVzjz?nz&pzuzQvzxzyz{z{4 {5{${{A{F{ H{K{X{]{{a{j{m{m{m{s{v{ ||)|1|%|w(|*|=|uL|S|?W|5[|[|b\|\|^|f|f|k|l|s|g }}}}}!}!}%}.}4}7};}DT}*V}'\}p}8~~"~(~n)~)~>~NK~\~-d~4d~{~5t[R%/2g8}9DWWYEdHt|s}p$,7;<oMNRTXWW\^:`EaeRg lnocq %BCFGISX d_t,wx $&&'5E8SSSSWYpiz78  a$D.t.245/Ng{n$w8|jE&;.m5j8;I[R_Paahh uv  ]*J/s@Xju4{|{3) )-1?9A@GRRXXm r%k(123HO#[komrQ DT#`1 KNWfpo#'36S:? JPCW[_Ebb"jqkpy|| K,\1346G!YYZ7hn|id _&(gCEMUV`YZ#acgkrO 29,8>WAaBBFSY_nit; w"."./@+DKF{UWgmmu}wuQI'5)JNQKy|5 8!Z(YLiMNko}."+|4_6b6;CaIICNRR[lom1T)+/8yR!XUo1 *,48C)J8Md_{f| 7tGLY^`0lx72 8~XZ_ginuwxgy =&T(3m\fgm [ J`_0(N43@DGHMPR%ggmo'|}!e9  E $);<?eB9EJJAK0RXZ]`cZhl]qCIL3az')*0E1@J/L%SZaknfwv8LMMUYd4hqz H  5--/03*6=?BEMXZfYl 9@!"+15<BGMLQV]^WgN )UP"E'/218z;<?yJ|MZh(u~ *2B>[@Laj&q~ CGOVVZ^[gXkdP M4 E,P2@UR`1{~H'R 3<6/BLqOTeW]q6$'+1DDHSU\bci{U p")e@jO[^3`acrz!0g4u6MFHLT:Ueiil,ntn{ g ~ X Y"+}-j/5HrRiSbe;lsv}i2Ei`p{ 0#59=IcK T\dfij **SVak>rw~e#$p5AFJQdpw|} K?[r#&9AFhMaDgnttu#$7,123G9=P!dm[wX}hj%2@::AEFMGU_UoX1`bf2cmM_d`kq3t{zz`aM]&0D/HHmQU,_`diAtlzjo~6 -.3ABHJcKVV^bfFk lwznD1*48V=LWVW\t} 5"o*[//8:=,ASGHUXTY\cc pqy# !!#Y%.)I?RCNddgtjkwrj t*46:;"?BDZZaezmormy"k%&~.dFNRSZ`jbrdpfr!#%+L/w018:W;ABDBC,evfw[&(*+,.01SIY"__kEv }15:?A>CkHKMvPdnlo7 :)m++/8b:<CRo\il V W%7'q*++w003F[hirlUy3{e+"l16j9]AFJMZoPtw4{n'\- 2{3>AxGTbklmr "}$%()<QUV/Wabz{z))-4@BG9M\a e5lDmnw]{5!W)*$4aXd3pM7 G&1;,GQ]`!dgkmov?wy$"a*/A=Vp]n^cxox &m+18u>t?]Jd-iws79FNOP \au_}}/W %&*123"6;GIKOU^}gosstL;`!.029Te6r8 3 8 =?QQ RX,hms{Kk9  1&GQW'_>y> 5'*6?BmGDHM Q W(hi+my'" (2|>'KVVtcmhpu|y x 'B0t66l;BC$\D\W`fnCt2z k\ b#$)u/5)M(P[Hh6jjmk4ntpwpp!%S,<7@oGJWYU]b/go}qgr_ f$%&45W6<EyLLO]TV|B" e - 27W beoKssyOrW,0a1HIUHXuXB_bilo5I'86{6:;AC"JSJMLUd|~8G0_9BZJk^m_4iop.yZz ,"-:=S@AVLWvz~%'mOW~mp(m/7 ENf+r8.3HO\TTTV\Vd|L)9>[A IL(Y&cjxx| 21 $!1$'44^=Q,X|Y[ZsC }e*|22ACINOQSXa p)+L9j9<>C,INO7Q_.fzT J6:cCXov@|&:*,2DPQhVf_Fruvy cQ+K, 222s567? E5KPW!XgjVoKw  ~!,;GO U\bix{3{y.=>DADEORHUkW`cl3nlu ~#$3; @KYS]i`5t8M!'5BFGY[anq+w[{F5 -6a:DN;YAsuwe~ ,56XFGORaoqWr"w'D9;xDoEPXK 30FHPUWZ,^3p\. /J1@ \`a bcB'e()V+s7=E>0GH{NN4VclWx9t U69!@BxO#afkmpuvw{&}T ),9 ; V %277,<=?2ChHbzhUn7#K 7#E)KOQdmIr Rw$)3B;FEWYi)u{Q| *(*d5r7BeKcP`SZ__mJwy~ ? h"T-/C0w4*7<MOQW\(_9aeitw0@jCeJN^]lFq=9& "o.317{=AFMOVcq} F!28X9(FHLMUd_`e[llo3ru=vw|}hAPnQbijoQtvJ%(*.K:E-IMNbdxns%&Y=]O^Z]1aa]cdokl(o=s'?* 9HINPChv+12 ?2Q^S_mnSuz}H7$39;9S;JKchm'mrA} 2'9K@H3NN{O'XZ[]__fakVkNnyL~B #d*z.3>DEFHNRGV[VGhrZ/:=\D[E^LtWG]@c dBg hMm|_~~~~~~~~~~~~  *+5?@JTU_ijt~  '12<FGQ[\fpq{Āŀπـڀۀ &'09:CLMV_`irs|     , - / 0 1 K V W ^ f g n x y     % 0 1 : W X ` w x     & ' . = > E { |      % & 1 < = E P Q Y c d k u v }   , - 6 A B D E F R Z [ a j k n t u   . / 5 o p x  # $ ) 2 3 : X Y _ f g i j k q z {      $ % + 6 7 = O P X c d j s t z       ( 8 9 @ L M R Z [ b x y       & ' ) * + 1 G H M U V [ e f n x y    # $ , 8 9 @ O P X y z   # $ & ' ( . @ A G S T Z o p v     ' ( 2 ? @ J Y Z j       & ' + 5 6 8 9 : D L M T \ ] d ~    ' 1 2 6 F G I J K P Y Z _ i j u       / 8 9 ? G H N Y Z ` i j r    ( 6 7 = F G I J K P X Y ` i j n v w {    0 1 6 ? @ H T U f { |     " # * 1 2 8 ? @ F P Q V ] ^ g t u {     t u |   ' / 0 8 B C K T U [ i j q    * + 2 = > F U V ] g h p | }     # J K P Y Z _ o p u | }    A B I V W Z [ \ o | }     ( ) - 8 9 @ L M R ] ^ d n o t ~     " # * 4 5 = I J T h i o y z  % & / A B H P Q Y c d u    ' 4 5 ; C D T ` a j v w      , - 3 < = C M N T ` a h q r x      % & + 3 4 ; K L S ] ^ b k l s | }     ! + , 2 ; < G U V \ e f i r s y  & 2 3 : E F R ` a m } ~       & ' . : ; ? F G O W X _ i j s     * + / 8 9 A J K R Z [ c j k r } ~    " * + 0 : ; A H I \ r s y      " + , 3 < = H S T Z c d k v w     # $ + 9 : C Q R X b c m } ~   5 6 @ K L X i j s   ! - . 4 < = G S T _ j k x     $ 9 : B N O \ l m {   ! # $ % , 7 8 > E F O ] ^ f r s        , - 5 ? @ E P Q Y c d j s t z                            . / 4 = > G S T Y d e j q r x                           # . / 5 ? @ F R S W c d j                        # 2 3 9 D E K U V ] e f n { |                    # $ - 8 9 F Y Z e r s                   ( 9 : C P Q X d e x                         $ % , 5 6 ? K L U b c j t u ~                   & ' . 8 9 @ L M T _ ` g           ! " ' . / 8 F G N Y Z e r s {    # $ * 2 3 ; J K [ c d q  6 7 > I J R ` a i u v |       & ' - 6 7 B [ \ c s t     ' ( , 5 6 F U V Y ` a f o p u ~        # . / 9 I J R _ ` g q r x                         ( ) / ? @ F R S U V W \ b c e f g i o p x                        ) W X _ h i y                      0 1 7 B C K V W _ g h s                         ' ( 3 @ A I W X ] e f s                              " , - 6 G H J K L N X Y a o p w                     % 3 4 ; N O Y g h q | }                         $ / 0 9 D E L W X ^ i j q | }                             + , 4 = > H X Y b o p |                      ! " ( 3 4 : B C K X Y a n o {                              ( < = F _ ` f o p u ~  @%%<8c%% #%&'(+,35:?ADLPQS^jkprvz}~    "#$&')+/17=?@FIJMOPQTUVXY[^defghkops{|}>>>44kkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkk k kkkkk!k"k#k+k/k1k3k4k6k7k8k;<=?@CEFIJKLMNOQRTVWXYZ\^_`defnoqrsxy|}ۀۂۃۄۅۇۈۉۋۏېۖۛۜ۞ۡۥ۩۪۳ۿ   "%&./379@BDISTZ[`abegijkrstuvwxz{|}ہۃۉۍێۖ۝۞۪۫ۯ۰۱۴  !)./79BCNPRUYZ]^_dgilqsuwxyz|~ۇۈۉۊیۍۏۑۖۘۜ۝۞۠ۢۥۭۧ۲۳۴۷۸%-.3679;=OTUbdghijloquv{ۀۋۓۣۗۙۛۜۡۤۨ۰۱۲۳۷ۺۼ۽۾   &(,./123567;@ACEHNQSdijktuvz|}~ۀۂۆۉێۏې۔ۤۧۨۮ۵۹ۻۼ   ()*.269=ADKOR\egjlnpqsxۇۈێۓ۪ۚۨ۷ۻۼ۽۾``````"`,`2`6`D`F`N`R`T`V`X`^```n`r`|`````````````````````(`8`@`L`\```l`n`p`r`|``````````````````````` ` ````` `0`d@`4`6`<`>`H`L`N`P`T`V`Z`^`@`h`t```````````````````````````````` `"`(`,`.`6`8`:`<`>`@`B`D`F`H`J`L`N`P`R`T`V`Z`\`^```b`j`l`n`r`t`v`@`|`~`@``@``````$@``,@`````L@``X@```````|@`````````````````````````@` `````$`0`:`@`B`D`T`\```d`f`j`l`n`@`v`x`|`~``````````````````````````````````` @`````` ``````*`4`6`:`@`H`P`R`d`|``````````````````````"`.`2`<`>`B`H`J`Z`\`d`l`p`~`````````````````````````````````*`8`:`R`T`\`^```f````````````````````````` ```` `$`&`*`6`<`@`P`Z`\`l`p`````````````````````````` ` ` ` ` ` ` ` `* `. `6 `8 `: `> `B `H `L `X `b `d `f `@`n ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `$ `& `, `. `8 `: `H `X `Z `d `j `l `p `t `x ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `$ `, `0 `4 `6 `@ `D `F `N `^ `` `b `d `l `r `v `x `z `~ ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `" `& `* `: `J `N `V `Z `\ `` `b `d `h `j `l `t `~ ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `& `F `L `N `Z `h `p `t `v ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ```` `&`4`6`8`:`>`N`P`R`Z`b`j`p`x````````````````` ```$`2`N`R`l`t`v`x`z`~````UnknownG:Ax Times New Roman5Symbol3& :Cx Arial?5 :Cx Courier New;Wingdings"144Ʀ44Ʀ E E#4d44 3QHP ?P@2=% Ozykanimir=                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < Oh+'0 $ D P \hpx( OzyNormalkanimir2Microsoft Office Word@@h@h ՜.+,0  hp|  E4 & Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~        !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefgijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F;Data 21TablehUWordDocument.+SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q