ࡱ> bjbjBrBr.P  c:%~~` $$$8\tD$Z}"6(^^9.g{ aycycycycycycy$^y 99 y^^}kkk C^^ayk aykk:p,!q^U繴$c*p My*}0Z}pR k!q!qrH10kaUzyy kZ} ~ :Mirjana Matijevi Sokol Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu mmsokol@ffzg.hr Od Ivana Ravenjanina do Adama Pari~anina. Poruke Splitskog evangelijara Na temelju paleografsko-jezi ne analize osnovnog teksta Splitskog evangelijarija (ES) odnosno etveroevanelja kao i marginalnih bilje~aka pisanih rimskom kurzivnom minuskulom autorica iznosi tezu da je ovaj kodeks mogao nastati samo u Italiji, to nije u Rimu i to u VIII. st. U vezi s tim spoznajama povezuje ga se s povijesnim zbivanjima uspostave splitske crkvene organizacije i djelovanjem Ivana Ravenjanina. Ivan Ravenjanin se identificira sa splitskim biskupom Ivanom koji sudjeluje na Nicejskom koncilu 787. godine i poznat je iz njegovih spisa. Toma Arhiakon pripisuje mu pretvorbu mauzoleja cara Dioklecijana u katedralnu crkvu posveenu Kristu i Djevici Mariji. Titulari katedralne crkve ujedno se mogu ia itati i iz marginalnih bilje~aka ES te u vrauju povezanost uspostave splitske crkve i va~nost ovog najstarijeg kodeksa koji je u Splitu slu~io u liturgijske svrhe. Analiza drugih dodanih zapisa kao ato su dijelovi Evanelja pisani karolinom i beneventanom te gr kim jezikom, a latinskim pismom i prisege splitskih sufragana od XI. do XIII. st. govore o  ~ivotu ove knjige. Autorica povezuje i druga povijesna vrela te uspostavu splitske crkve preko Ivana Ravenjanina kontekstualizira i s politikom pape Hadrijana (772-795.) i Karla Velikoga te povezuje s memorijom koju je o salonitanskoj crkvi sa uvao mozaik iz oratorija sv. Venancija u lateranskoj krstionici u Rimu. Zatim prati se po etak stvaranja kulta sv. Dujma kojemu e s vremenom biti posveena splitska katedrala. Klju ni trenutak su splitski sabori X. stoljea. Klju ne rije i: Splitski evangelijarij, Ivan Ravenjanin, sv. Dujam, Dioklecijanov mauzolej, Toma Arhiakon, Adam Pari~anin U riznici splitske katedrale uvaju se tri kapitalna manuskripta koja svjedo e o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj latinskoj pismenosti, odnosno o pripadnosti hrvatskog prostora tzv. latinskom svijetu (orbis Latinus) koji se prote~e od Irske do Hrvatske, od Portugala do Poljske odnosno od Dubrovnika do Aachena. To su Splitski evangelijarij, Supetarski kartular i splitski kodeks Salonitanske povijesti Tome Arhiakona. Iako se u prvi trenutak ne ini da s obzirom na vanjske zna ajke tj. veli inu, pismo, sadr~aj i vrijeme nastanka sasvim razli ita kodeksa postoji neposredna povezanost, ipak pa~ljivo ia itavanje njihovih tekstova, zapravo  ~ivot s njima izvla i na povrainu neke esencijalne poruke koje se tijekom vremena doti u i isprepliu, a ti u se samih po etaka hrvatske crkve i grada Splita. Evangeliarium Spalatense najstarija je  knjiga koja se danas nalazi u Hrvatskoj. I u okvirima europske povijesti pismenosti jest jedna i jedinstvena kao i onih svega nekoliko stotina kodeksa iz vremena ranog europskog srednjeg vijeka te je time ugraena u same temelje europske civilizacije. Kada se spomene samo ime ovog kodeksa Evangeliarium Spalatense (Splitski evangelijarij, dalje ES) znamo to no o emu se radi. Legende ga povezuju sa svetim Dujmom, a njegov osnovni tekst je dio biblijskog korpusa odnosno u njemu su tekstovi etiriju Evanelja s tradicionalnim uvodnim tekstovima u pojedina od njih (Praefatio, Capitula) ato je uobi ajeni sadr~aj evangelijara iz istoga vremena. Temeljni radovi kojima su definirane sve bitne zna ajke Splitskog evangelijarija jesu oni V. Novaka. Oni su do danas u svojim osnovnim postavljenim tezama i porukama neosporeni iako su ih kasniji istra~iva i - uzimajui ih kao polaziate  nadograivali. Neki se nisu slagali s Novakovim interpretacijama vremena i mjesta nastanka pa time i povijesnog konteksta. No, s njihovim su se radovima ipak otvarala nova pitanja te nas poticala da dublje  zavirimo meu pergamentne listove naae najstarije knjige. Sumirane dosadaanje spoznaje dopuataju nam da ustvrdimo da je ES kodeks pisan poluuncijalom, pismom rimskog razdoblja koje se upotrebljavalo od V. st. do IX. st.. Kako je to vrijeme afirmacije kraanstva i airenja rije i Bo~je ovim su pismom kao i suvremenom uncijalom uglavnom pisani kodeksi kraanskog karaktera. S obzirom na duktus grafema i kratice koje se pojavljuju u osnovnom tekstu V. Novak ga je vremenski smjestio u VIII. st. dok je prostorno njegov nastanak pripisao Splitu odnosno onim povijesnim okolnostima kada sam datira po etke splitske crkve. Dragutin Kniewald ne dovodi u pitanje Novakovo mialjenje o vremenu nastanka kodeksa, ali zbog paleografskih i jezi nih odlika osnovnog teksta kodeksa te drugih specifi nih dodataka kao i marginalnih bilje~aka ne vidi nikakvu mogunost da se to dogodilo u Splitu. Kniewald smatra da je ES potekao i nastao negdje u sjevernoj Italiji odnosno u Raveni ili Rimu i da ga je u Split donio prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin. V. Saxer je ES posvetio poveu raspravu. U osnovnim crtama njegov je nastanak smjestio u sjevernu Italiju u neki skriptorij uz rijeku Po u vrijeme VI-VII. st. Smatra da se joa u VIII. st. nalazio na ovom podru ju te da je u Split dospio u IX. ili ak X. stoljeu. S aspekta splitske crkve, ali i aire, privla no je mialjenje koje je u novije vrijeme iznio V. Popovi u viae lanaka. Popovieva osnovna hipoteza je da je ES bio u upotrebi u Saloni u drugoj polovini VI. st., a mjesto njegova nastanka ne definira izri ito, ali se mo~e naslutiti da ne isklju uje ni Salonu, ali ni Italiju. No, svakako smatra da je u Split doaao u VII. st. iz Salone, mo~da s moima sv. Dujma. Na taj na in Popovi pridonosi mialjenjima o neposrednom kontinuitetu salonitansko-splitske crkve preko kulta sv. Dujma, ali i ove knjige-relikvije. Moram napomenuti da - iako je Popovieva hipoteza primamljiva, - argumentacija kojom je podr~ava vrlo je klimava i takva da mo~e ovakav kodeks pripisati gotovo bilo kojem gradu koji je postojao u VI/VII. st. To proizlazi upravo iz njegove analize pisama osnovnog teksta ES i marginalnih bilje~aka i inicijala. Popovievu se mialjenju viae-manje priklonio R. Kati i. U starijim radovima naklonost salonitanskoj tradiciji ES kod Kati ia je o itija. No i u novijem radu primamljiva mu je pretpostavka  da je Splitski evangelijarij pisan u Saloni, vjerojatno u skriptoriju nekoga samostana, kad se ve nad nju nadvijala sjena utrnua njezina urbanog ~ivota, i da je bio namijenjen njezinoj katedralnoj crkvi i posveen kultu njezina zaatitnika i njegovih svetih moi.  s tim da na kraju zaklju uje da bez obzira  na to ato ne znamo pouzdano gdje je Splitski evangelijarij nastao i je li to bilo baa u Saloni osjeamo da ipak izri e laganu sumnju u salonitansku tradiciju ove kultne knjige. No, T. Raukarsagledavajui airi povijesni kontekst naglaaava da je za Popovievu hipotezu potrebna pouzdana, neprijeporna argumentacija i da ES nije mogao nastati u Splitu u VII. i VIII. st. jer nije bilo druatvenih preduvjeta za postojanje skriptorija u kojemu bi se pisalo tako lijepom poluuncijalom. S druge strane rad na transkripciji ES za njegovo kriti ko tekstualno izdanje, ato je zna ilo moje dru~enje sa svakom rije i, grafemom ovog kodeksa, otvorio je jednu moguu druk iju interpretaciju njegove uloge i zna enja u procesima obnove salonitanske crkve u Dioklecijanovoj pala i, osobito ako se kontekstualizira i pove~e s injenicama iz drugih dvaju naprijed spomenutih spisa, Salonitanske povijesti i Supetarskog kartulara. Nove spoznaje koje su se nametnule same od sebe temelje se na paleografskim i filoloakim (ortografskim i gramati kim) zna ajkama pisma i teksta uo enim tijekom transkripcije cjelokupnog sadr~aja Splitskog evangelijarija. Osnovni tekst kao i njegove marginalne biljeake te kasniji pripisi na praznim stranicama aalju ex silentio viaezna ne poruke. S obzirom da nas u ovom radu zanimaju hagiografski aspekti po etaka splitske crkve vezani uz splitske patrone sv. Dujma i sv. Staaa, svakako osobitu pozornost u ES privla i marginalna biljeaka na fol. 284v. Naime na lijevoj margini prema tekstu Ivanova evanelja Ego sum bonus pastor kurzivnom minuskulom je zapis In sancti Domnioni. Biljeaka koja je  ini se  naknadno bila ak brisana pokree suatinsko pitanje kakva je poruka i kakve su okolnosti iz kojih je proizaaao navod sv. Dujma u knjizi koja od najranijih vremena pripada Crkvi njegova imena. Ovaj zapis kao i drugi sli ni na marginama prema mialjenjima veine autora upuuje na dijelove Evanelja koje se italo na blagdane navedene biljeakama. Te su biljeake zapisane rimskom kurzivnom minuskulom i vulgarnim latinskim jezikom koriatenim u svakodnevici stanovnika na podru ju nekadaanjeg Rimskog carstva. Osim ve spomenutog sv. Dujma (In sancti Domnioni) navode se blagdani kao Bo~i (In natale Domini), Nedjelja po Bo~iu (Dominica post natale Domini), Dan nevine dje ice (Festum Innocentorum), Bo~ina osmina (In octauas Domini), Bogojavljenje (In Pefania)  dakle niz svetkovina Bo~inog ciklusa i joa k tome Uzaaaae Gospodnje (In Ascensa Domini), te Uznesenje Marijino (In sancte Marie). Veina istra~iva a je zaklju ila da su na marginama navedene - kako ka~u  va~nije, sve anije svetkovine, ili one Bo~inog ciklusa. No, V. Popovi ima neato druk ije mialjenje. Tvrdi da je ES slu~io bar neko vrijeme u liturgijske svrhe i to s kompletnim godianjim ciklusom svetkovina, ali da je na marginama naveden samo manji broj liturgijskih noticija. Ne prihvaa stav prethodnika da se radi o ciklusu velikih godianjih praznika nego smatra da se marginalije javljaju samo na onim mjestima gdje je Euzebijev paragraf bio dug i gdje sveenik- ita  nije mogao brzo nai po etak itanja pa je zbog toga broj navedenih blagdana na marginama ograni en. Ovakvo tuma enje daje mu vrlo nategnutu, tanku argumentaciju za datiranja koriatenja kodeksa u liturgijske svrhe u VII. st., pa time i mogunost da je iz Salone dospio u Split. Moram napomenuti da u tekstu rasprave sam Popovi donosi itav niz injenica - koji unato  njegovom druk ijem zaklju ku - nastanak kodeksa ve~u uz Rim. Pri tom je osobito zanimljiva Popovieva konstatacija da je pismo marginalija mlai rimski kurziv odnosno da je on  ina e izuzetnog kvaliteta, pokazuje ve neke odlike papinske kurijale, iji se korijeni maglovito nasluuju u pismu kancelarije ravenskog egzarhata.  Osim mjesta nastanka (papinska kurija) Popovi je ovdje dao argument i za vrijeme nastanka bilje~aka. Naime, rimska kurijala jest mlai izdanak rimske kurzivne minuskule i kao zasebno pismo rimske kurije oblikuje se u VIII. st. i traje do XI. st.  Opa~aj kurijalnih elemenata u kurzivu biljeaki vrijedan je Popoviev doprinos paleografiji ES, ali ne podr~ava njegovu argumentaciji nego suprotno daje elemente koji nastanak marginalija datiraju u Rim i njegovu okolicu i to ne prije VIII. st. Moja pak zapa~anja o marginalnim biljeakama s naznakom svetkovina kada su se itali pojedini dijelovi Evanelja takoer su djelomice suprotna Popovievom zaklju ku. Popovi je naglaaavao liturgijski karakter ES s cjelokupnim liturgijskim repertoarom. No meni se ini da Splitskom evangelijariju nije primarno bila namijenjena liturgijska upotreba, ali se iz vrlo bri~no, gotovo sustavno nazna enih blagdana u biljeakama mo~e utvrditi njegova sekundarna liturgijska namjena. Naime, ako se uz Bo~ini ciklus svetkovina navedenih u ovom kodeksu joa ve~e i blagdan Uzaaaaa Gospodinova onda mo~emo rei da su navedene sve najva~nije svetkovine Kristova ciklusa. Osim slavljenja Kristovih svetkovina zapisima kurzivnom minuskulom upuuje se na tekst koji se joa ita na blagdan Uznesenja Marijina. Kada sam utvrdila da odabir navedenih svetkovina ne mo~e biti slu ajan, samo po sebi nametnulo se povezivanje s re enicom kod Tome Arhiakona u poglavlju o prvom splitskom nadbiskupu Ivanu Ravenjaninu iji e dijelovi postati sastavni dio legendi o sv. Dujmu. Naime kada Toma opisuje djelovanje prvog splitskog nadbiskupa Ivana iz Ravene kojega je poslao neimenovani rimski papa ka~e da je ovaj prvi splitski prvosveenik templum Iovis odnosno Dioklecijanov mauzolej o istio od poganskih simbola i posvetio ga na ast Krista i Djevice Marije (ad honorem Dei et gloriose Virginis Marie). Isto tako je zanimljivo da Toma Arhiakon, iako o prijenosu moi sv. Dujma piae na viae mjesta i posveuje tom inu jedno zasebno poglavlje te uz njegovu li nost ve~e korijene splitske crkve, ne ka~e da je osniva  splitske crkvene organizacije Ivan Ravenjanin svoju novu katedralu, odnosno bivai Dioklecijanov mauzolej posvetio njemu nego Kristu i Djevici Mariji. Izri ito pak kada piae o translaciji moi svetih Dujma i Anastazija iz Salone navodi da je sarkofag s njima bio polo~en u crkvu Bogorodice gdje splitski patroni po ivaju joa i danas (usque hodie requiescunt). Posveta katedralnih crkava Uznesenju Marijinu bila je uobi ajena i stoga Evanelje koje se ita na taj blagdan nije bilo slu ajno navedeno. Takoer navoenje u ES svetkovina Kristova ciklusa s uputom na dijelove Evanelja koji se itaju na te blagdane argument je koji nesumnjivo podr~ava hipotezu da je Ivan Ravenjanin donio kodeks sa sobom kao relikviju i kao liturgijsku knjigu. Ona je trebala poslu~iti u te svrhe u novouspostavljenoj splitskoj crkvenoj organizacije gdje su obilje~eni dijelovi Evanelja koji se itaju na najva~nije svetkovine upravo te crkve. Iz Dujmovih legendi s vremenom nestalo je spominjanje Krista kao titulara splitske katedrale. Mogue je da se to dogodilo pogreanim ia itavanjem starijih spisa kada se ono ad honorem Dei jednostavno vezalo uz Djevicu Mariju gdje se izmeu Dei i njezina imena ubacila imenica genetricis te je ona od slavne (gloriose) Djevice Marije na jednom mjestu kod Tome u poglavlju XII. De translatione sanctorum Domnii et Anastasii navedena kao Bogorodi ina crkva (Dei Genitricis ecclesia), a u legendama vrlo sli no (sanctae Dei genitrici Mariae consecrarunt) dok je Krist nestao iz titulature katedrale. No, s druge strane pojavljuje se s vremenom novi naslovnik sv. Dujam, svjedok za Krista. Ima li Krist kao naslovnik splitske prvostolnice  kako piae Toma - neko posebno zna enje, je li ova pojava neato uobi ajeno, neato ato se podrazumijeva, ili ima i neku drugu ulogu. Tomina pri a nastala je  kako smo ranije iznijeli - temeljem viae starih zapisa, jer je i sam rekao da svoje djelo piae partim scripta, partim relata, partim opinionem sequentes. Pokazali smo da je Tomino poglavlje o Ivanu Ravenjaninu komponirano temeljem spisa iz raznih vremena i da je cjelokupno nehomogeno jer piae o dva vremena, dva dogaaja i dvije osobe istog imena va~na za splitsku crkvu. No, prvi splitski nadbiskup Ivan napravio je temeljne korake kasnijem tijeku zbivanja, pa tako i onaj prenamjene Dioklecijanova mauzoleja u katedralu. Doduae, Toma ovu graevinu ne zove carevom grobnicom nego ka~e da je to templum Iovis. Je li ova sintagma slu ajna jer je Dioklecijan nosio atribut Iovius ili se u njoj krije neka Tomina aifra ne znamo. No, spominjanje posveenja splitske prvostolnice Kristu s vremenom se izgubilo kao da se samopodrazumijevalo da su sve crkve posveene Kristu  Bogu. Meni se ini da Tomina vijest nije slu ajna, upravo zato ato se u novim okolnostima ponovno susreu kao antagonisti dvije iste osobe  car Dioklecijan i salonitanski biskup i mu enik Dujam. Ali sv. Dujam nije dovoljno sna~an da poniati snagu autoriteta Cara-Boga u graevini koja tek treba postati njegova crkva, pa bilo to i poslije smrti, te on s novim pobjednikom Kristom za koga je svojim ~ivotom svjedo io poniatava carev kult. Krist je Pobjednik. Zbog toga poruke koje aalju marginalije ES i Tomina vijest o posveenju mauzoleja odnosno Jupiterova hrama (templum Iovis) Kristu i Bogorodici jesu vrlo promialjen in. Tko je mogao smisliti i provesti takvu ideju? Da li ona mala skupina raseljenih Romana koja se vraa tek u ju~ni dio pala e uz more kako piae Toma Arhiakon   I tako je onaj napu eni grad Salona, ugledan i drevan, zbog mnogih grijeha, koje je prema Bogu po inio, spao na takvu bijedu da od brojnog njegova stanovniatva nije ostalo ni toliko da bi moglo ispuniti unutraanjost toga maloga grada. Smjestili su se u onom dijelu koji gleda na more, a ostali dio gradia ostavili su praznim.  - , ili je to odlu eno na nekom drugom mjestu s relevantnim imbenicima. Paleografsko-filoloaka analiza Evangelijarija govori u prilog njegovoj rimskoj provenijenciji. Tome se u airem smislu ne protive ni Kniewald, ni Saxer, ali ne isklju uju ni skriptorije s podru ja Ravene odnosno sjeverne Italije. Kako smo naprijed naglasili i sam Popovi daje argumente za sli no zaklju ivanje. ak atoviae u rimskoj kurzivnoj minuskuli marginalnih biljeaki zamjeuje zna ajke kurijalnog pisma, specifi nog pisma rimske papinske kancelarije iako ga datira za svoje potrebe ranije, ato ne mo~e biti to no. U prilog rimskoj provenijenciji govori i umetnuti gr ki tekst Ivanova Evanelja pisan latinskim pismom. Naime, u Lateranu, osobito u osmini Uskrsa psalmi su se itali na latinskom i gr kom jeziku, takoer na Veliku Subotu ali i na druge sve ane blagdane na misi na kojoj je sudjelovao rimski papa itali su se Evanelje i epistola na oba jezika. Njegovanje ovakvog obi aja dokumentirano je u viae sli nih liturgijskih knjiga iz toga vremena s gr kim tekstom pisanim latinicom zbog itanja prilagoenog ondaanjem znanju pisama. Ortografske i filoloake zna ajke etveroevanelja odnosno osnovnog teksta ES vrlo su raznolike te stoga mo~emo i temeljem ovakvih opa~aja pretpostaviti da su one odraz veeg broja skriptora. Na osnovi duktusa grafema ovu je injenicu utvrdio ve Viktor Novak, a neposredan pogled o ima filologa i paleografa doprinosi takvom zaklju ku. Skriptori-prepisiva i su pri prijepisu iz predlo~aka, kojih je - ini se - moralo biti takoer viae, unijeli uobi ajene elemente svoje vulgarne latinatine koja se pronalazi i u ortografiji i u gramatici. Te pogreake - s obzirom da mo~emo usporeivati osnovni tekst ES s uspostavljenom Vulgatom - nisu odraz nekog ujedna enog pristupa nego o ito zrcale zna ajke jezika svakog pojedinog skriptora, pa ak i njihov osobni pristup radu. Neki su radili savjesnije, a neke je viae povukao vlastiti svakodnevni jezik. Takva raznolikost samo potvruje da je kodeks mogao nastati na prostoru vee fluktuacije sposobnih skriptora i to s raznih podru ja. Viae je istra~iva a kroz tekstualne karakteristike ovaj kodeks dovelo u vezu s irskim verzijama Svetog pisma. To se vrlo lijepo primjeuje i u upotrebi tzv. e-caudata, ligature diftonga ae iz kurzivne minuskule koja je dobila u merovinakom, vizigotskom i inzularnim pismima novu formu, a u ES javlja se samo u jednom njegovom dijelu i to sedam puta. Navedene zna ajke kao i neke kratice koje su vrlo kasne odreuju vrijeme nastanka ES. Tako se kontrakcija qnm = quoniam ne pojavljuju prije VIII. st. , a kasna je pojava kratica Ihl = Israel.  Zaklju ili bismo da je ES nastao najvjerojatnije u Rimu ili nekom drugom velikom skriptoriju gdje su radili skriptori razli itog podrijetla i to ne prije VIII. st. Marginalne biljeake bi pak upuivale na Rim i drugu polovicu VIII. st. Njima je u stvari pismeno dokumentiran projekt odnosno zadatak Ivana Ravenjanina da na prostoru nekadaanje rimske provincije Dalmacije ije je sjediate bilo u Saloni obnovi crkvenu organizaciju u ijim je temeljima salonitanski biskup i mu enik sv. Dujam i ije je zemne ostatke trebalo prenijeti u crkvu koja je prije toga o iaena od bilo kakvih ostataka njegova krvnika Dioklecijana, poganskog boga. Isus Pobjednik pripremio je prostor mu eniku koji je dao svoj ~ivot za njega. Ovdje se ipak postavlja joa jedno krucijalno pitanje. To je tradicija sv. Dujma, salonitanskog biskupa i mu enika. Ne ulazim u pitanje nastanka legende i dvojnost li nosti. Dujam, salonitanski biskup posvjedo en je pouzdanim arheoloakim dokazom, lokalitet Manastirine pokazuje da je bio atovan u Saloni, a mozaik u oratoriju sv. Venancija u lateranskoj krstionici govori o njegovoj nazo nosti u Rimu, u crkvenom zdanju gdje papa obnaaa svoju papinsku vlast i du~nost rimskog biskupa. Prijenos moi u Rim  o ito kao simboli an in zaatite kraanskih mu enika  dogodio se u vrijeme pape Dalmatinca Ivana IV. (640-642.) sredinom VII. st. ato je zabilje~eno u Liber pontificalis. Dok sv. Dujam na mozaiku zauzima prema najnovijim tuma enjima istaknuto mjesto uz sv. Petra iz ega je mogla nastati i legenda o Dujmu u eniku sv. Petra Liber pontificalis iako spominje neka imena mu enika iz Istre i Dalmacije ne spominje Dujmovo ime. Toma Arhiakon koji prenosi gotovo doslovce tekst iz Pontifikalne kronike umee Dujmovo ime i njegov opis s lateranskog mozaika:  Veleatovani ih (relikvije op. MMS) je papa s poatovanjem preuzeo i pohranio u crkvi bla~enoga Ivana Lateranskoga, gdje je izvor krstionice. Tamo je dao naslikati u zlatnom mozaiku lik svetoga Dujma s palijem i ostalom biskupskom odjeom. Isto je tako dao na initi sliku bla~enoga Staaa meu ostalim svecima. . Na ovaj na in gotovo da je sam Toma upro prstom u mjesto gdje je sa uvana memorija na ovog slavnog mu enika i svjedoka vjere u Krista. U povijesnim okolnostima pokuaaja obnove onoga ato je ostalo od Zapadnog Rimskog carstva zajedni kim snagama nositelji te tradicije i projekta bili su rimski papa Hadrijan (772-795.) i Karlo Veliki poslije oslobaanja Ravene od langobardske vlasti i njezinog priklju enja papinskoj dr~avi. Tada dolazi vrijeme da se uredi situacija u nekadaanjoj rimskoj Dalmaciji i papa Hadrijan pokuaava najprije uspostaviti crkvenu organizaciju pred kona an sukob Franaka s Avarima. `alje svoga legata Ivana na isto ne obale Jadrana da u graevini najbli~oj i povezanoj sa Salonom kao nosiocem legitimiteta stvori biskupiju koja e imati salonitanske metropolitanske prerogative. Djelomice ua uvana pala a i relativno sa uvan Dioklecijanov mauzolej materijalna su podraka projektu kao i neka civilna vlast u liku Velikog Severa. Ali treba poduzeti odreene mjere i zato mauzolej biva posveen najprije Kristu-Pobjedniku koji jedini mo~e svladati Cara-Boga i njegovo poganstvo, a Bogorodica je izabrana kao titular katedrala. Istaknuto Dujmovo mjesto na mozaiku i njegovo salonitansko mu eniatvo podr~avaju stari metropolitanski kontinuitet. Ali ipak i njegove relikvije treba doli no smjestiti tamo gdje e biti sjediate nadbiskupske asti i metropolitanske vlasti. Po svemu bismo zaklju ili da je upravo ES predan od pape Hadrijana Ivanu Ravenjaninu izaslaniku i izvraitelju projekta sa uvao implicite u marginalnim biljeakama papin projekt podr~avan od Karla Velikoga. Kult sv. Dujma ve vrlo rano neupitan tako ipak ne bi bio plod tradicije lokalnog malobrojnog (kako ka~e Toma) pre~ivjelog romanskog stanovniatva nego dio jedne politike koja e svoj vrhunac dosei pobjedom nad Avarima, doseljenjem Hrvata i krunjenjem Karla Velikog 800. godine u Rimu od pape Leona (795-816.). U prilog rimskoj provenijenciji i ideji obnove salonitanske crkve u novim jedino moguim okolnostima tj. pala i potvruje i injenica da marginalna biljeaka koja upuuje na dio Evanelja Bonus pastor koji se treba itati na blagdan sv. Dujma jest ope mjesto koje se italo  tako bilje~e sli ni kodeksi  in die natali odnosno na dan kada su pretrpjeli mu eniatvo i izgubili ~ivot biskupi-patroni pojedinih crkvenih organizacija, a da se danas  ato je uvjetovano o ito lokalnim okolnostima itaju drugi dijelovi Evanelja na blagdan sv. Dujma. U ovaj se kontekst uklapa i tek nazna eni kurijalni duktus minuskule marginalija koji je mogao nastati  kako smo naveli  u Rimu ili okolici. Takoer opaska V. Novaka da je biljeaka In sancti Domnioni uz odlomak Ego sum bonus pastor bila izbrisana te se i danas tek vrlo slabo nasluuje govorila bi o onom prvom koraku koji je u injen vjerojatno joa u Rimu, a onda su nova itanja iz istog Ivanova evanelja ali s drugog mjesta (15, 5) ili Lukina (21, 9; 10, 1.) bila kasnije prilagoavana lokalnoj situaciji. No, ovo su pitanja koja joa treba istra~iti, a ostavljamo ih liturgi arima. Takoer je istra~iva ima otvoreno pitanje kada je doalo do posvete katedrale sv. Dujmu - ato bilje~i jeronimski martirologij, ali i splitske legende. Kult sv. Dujma po inje polako naknadno ja ati zbog salonitanske tradicije. Njegov se spomen javlja u Trpimirovoj ispravi, a Konstantin Porfirogenet piae da se u Splitu nalazi hram sv. Dujma u kojemu su moi sv. Dujma. Klju ni trenutak u povijesti splitske crkve su saborski zaklju ci 925-928. godine kad je donesena odluka da splitska crkva postaje metropolija za sav prostor kao nekada Salona i to zato jer u Splitu po ivaju relikvije (membra) sv. Dujma. U meuvremenu od Ivana Ravenjanina do splitskih sabora dogodio se Aahenski mir koji je jedinstveni prostor rimske Dalmacije podijelio na dva dijela, doalo je do osnivanja ninske biskupije, prelaska njezina biskupa Teodozija u Split po smrti nadbiskupa Marina. Kako vidimo tijek povijesnih zbivanja nakon Ivana Ravenjanina odra~avao se i u povijesti i ulozi splitske metropolije. Naglaaavam da su rimske pape uvijek splitske prvosveenike, ali i ninske biskupe podsjeali da su njihovi prethodnici vjeru primili iz Rima. Materijalni ostaci djelovanja Ivana Ravenjanina tj. njegov sarkofag kao i kapela sv. Mateja u kojoj se sarkofag nalazio prema navodima splitskog kroni ara poznatog pod imenom A Cutheis (tumulatus est in ecclesia sancti Matthaei), a iji je nastanak implicite ovom prvom splitskom nadbiskupu pripisao Toma Arhiakon u najnovijim radovima povjesni ara umjetnosti potvruju njihovu rimsku provenijenciju i utjecaje koji se mogu datirati u posljednju etvrtinu VIII. st. Time se osna~uje ovdje iznesena teza o projektu i smislenom inu osnivanja metropolije u Splitu koja je takoer nastala u Rimu pod papinom ingerencijom. Uostalom, sam Toma Arhiakon ka~e da je Ivana Ravenjanina poslao summus pontifex. Dr~im da ak monogram na sarkofagu Ivana Ravenjanina IC XC NIKA izveden gr kom grafijom u poljima kri~a u obliku HC XC NHKA sa zna enjem Isus Krist Pobjednik takoer nije slu ajno izabran i da se njegovom pojavom na posljednjem po ivaliatu utemeljitelja splitske crkvene organizacije odnosno obnovitelja one stare salonitanske u mauzoleju cara-zatiratelja kraanstva isti e kona na pobjeda Krista nad Dioklecijanom pretvaranjem njegova posljednjeg po ivaliata u Kristov hram. Da parafraziram: Od hrama Jupitera do hrama Krista pa onda i sv. Dujma. 0   > @ B f DZ܏p`S`G;h-TCJaJmHsHhHCJaJmHsHhJr6CJaJmHsHh2fRhN6CJaJmHsHh2fRh2fR6CJaJmHsHh2fRh2fRCJaJmHsHh2fRhNCJaJmHsH%h0/6CJOJQJ^JaJmHsH+h{#h0/6CJOJQJ^JaJmHsH(h{#h0/CJOJQJ^JaJmHsH"h*CJOJQJ^JaJmHsH"hfvCJOJQJ^JaJmHsH0 @ B PRHJL!-/6;L>$dh`a$gdG9$dh`a$gdu3&$dh`a$gd[dzgd2fR$a$gd2fR $dha$gd2fRdhgd* j  : > T z . > r $"2L* 4 ͅ͵vh=h=CJaJmHsHha;CJaJmHsHhaCJaJmHsHhUCJaJmHsHh\CJaJmHsHh-TCJaJmHsHhA-CJaJmHsHhHCJaJmHsHhJrCJaJmHsHh2fRh2fRCJaJmHsHh2fRCJaJmHsH. &pNPFHJ^np"$*:>HJt־xxxxxxlxd\xh mHsHh B.mHsHh h 6mHsHh mHsHh,mHsHhJxNmHsHh0/mHsHh{#h0/mHsHh2fRhCCJaJmHsHhCCJaJmHsHh0/CJaJmHsHh-TCJaJmHsHhUCJaJmHsHh=h-TCJaJmHsHh=hUCJaJmHsH#&@Bl"8<NXZl|L÷ϯϧϟϗϧϧϯϟϟxmxmmh@/PhOu)mHsHh@/Ph@/PmHsHh@/Ph@/P6mHsHhmHsHhSmHsHh mHsHh B.mHsHh0mHsHh4hJxN6mHsHh4h46mHsHhJxNmHsHh hJxN6mHsHhJr6mHsHh h46mHsHh4mHsH( 0246v~*Z\^" 6 T b h D!T!V!𵬡{{ss{s{hmLmHsHh5mHsHhE;mHsHh@/PhOu)mHsHh@/PhmHsHh6h6mHsHh66mHsHhJr6mHsHh@/Ph6mHsHhomHsHhGmHsHjh0JUmHsHh# mHsHhmHsHh,mHsH,V!h!l!|!!!!!!@"H"T"f""""""""" #D#j#p#######$6$8$$$$$ %.%j%%%ż͢뚒뚒늒zzrhJrmHsHhQ7mHsHh=mHsHh# mHsHhE;mHsHh B.mHsHjhU0JUmHsHhh,%hh,%6mHsHhJr6mHsHhh,%mHsHh@/Ph@/PmHsHh@/PhOu)mHsHhhBmHsHh5mHsHh5h56mHsH*%%h&n&&&&''0'2'4'Z'p'''''''(<(b(d(f(((())P*R*T*x****+++,,*,N,^,,-ݿտ𷿯ݿݯݿyyh7mHsHh'mHsHhgPmHsHh3mHsHhMmHsHjh 0JUmHsHh4mHsHhoSmHsHh,mHsHjh3c,0JUmHsHhE;mHsHh@/PmHsHh@/Ph@/PmHsHhQ7mHsHh3W}mHsH.-------../////////000$0@00000001*1^1d1r111ٸ٭饝zog_g_hLmHsHh=mHsHh_rhu3&mHsHhu3&hu3&mHsHhVmHsHh{mHsHhJrmHsHhu3&mHsHh4mHsHh4h4mHsHh3mHsHh{hG9mHsHjhG90JUmHsHhG9mHsHhu^mHsHh7mHsHjh70JUmHsH#11111B2J2L2`222 333$30323B3D3J3N333444 44444444p5555666r66حآȔ|tth5mHsHhFmHsHhXmHsHhnmHsHjh 0JUmHsHh_rh# mHsHh_rhu3&mHsHhomHsHhHZmHsHhVmHsHh4RmHsHh# mHsHh{mHsHh=!,mHsHhLmHsHh`j$mHsH*66666677777j7777*888 9H9999:(:*:,:F;;;;;ֺwwwiw[Sh13mHsHjh1.0JUmHsHjh:0JUmHsHh1.mHsHh{mHsHhXmHsHh5mHsHh:mHsHhomHsHh=mHsHh5h=mHsH!jh5h 0JUmHsHh5h13mHsHh5homHsHh mHsHh4RmHsHjh4R0JUmHsH;;;<<R<z<<<===h=j=>>J>L>j>r>>>> ?:??D?Z?\?t?v?x??????????@ @T@@@@A*AJANA迷蟌脟hlmHsHhJrmHsHhOu)h0mHsHh0mHsHh0KmHsHh.mHsHh1.mHsHh_rhu3&mHsHh8tmHsHh{ mHsHjh:b0JUmHsHhomHsHh13mHsHh}{mHsH3NA\A^AzAAAA$B*B@BDBZB^BvBzBBBBBBBBB C"C4C^CbCdCjCtCvCCCCCCCC&Dʿ⯧ҋwwowdodh_rhnmHsHhnmHsHh_rhOu)mHsHhJr6mHsHh_rhn6mHsHh# mHsHh{mHsHhDmHsHhmHsHhlmHsHh_rhDmHsHhE;mHsHh1.mHsHh0mHsHh.mHsHh.6mHsHh.h.6mHsH'L>AfD[b6k u؆BZ .$dh`a$gd~TK$dh`a$gdM$dh`a$gd3!$dh`a$gd[dz$dh`a$gd9t$dh`a$gd4$dh`a$gd0&DDTD`DbDdDfDBEJEZEbEpEEEEEEFFPF^FbFtFFFGGGGŸŸŨŘŨzqzczUzLzh/5CJaJhwh9t56CJaJhX#Nh9t56CJaJht35CJaJhX#Nh9t5CJaJ"hX#Nh9t5CJH*aJmHsHhX#Nh9t5CJaJmHsHhX#Nh1.5CJaJmHsHhT5CJaJmHsHhX#Nh.5CJaJmHsHh_rhnmHsHhnmHsHh_rhOu)mHsHh_rhOu)6mHsHGGG>HPHXHHHHXInIIIIIIIIIIIIII6K²ueUEuhX#Nh/5CJaJmHsHh/h/5CJaJmHsHhX#Nhn~<5CJaJmHsHh/5CJaJmHsHhX#NhD5CJaJmHsHhX#Nhc{5CJaJmHsHhX#Nh+5CJaJmHsHhX#NhX#N5CJaJmHsHhX#Nh.5CJaJmHsHhX#Nh9t5CJaJmHsHht35CJaJmHsHhX#NhT#5CJaJmHsH6K8K^KfKtKKKKKKKKKKL"L&L\L^LxLLLLLLLLLMM0M2MFMMMMMMn߀nnnnn_hw56CJaJmHsH"hwhw56CJaJmHsHhw5CJaJmHsHht356CJaJmHsH"hX#Nh56CJaJmHsH"hX#Nhc{56CJaJmHsHht35CJaJmHsH"ht3ht356CJaJmHsHhX#Nhc{5CJaJmHsHhX#Nh@L$5CJaJmHsH%MMNN:NNBNDNfNNNNNNNNOOOHOJOTOVOjOҬ||o|b|b|NN|>hX#Nht5CJaJmHsH&jh]|0J5CJUaJmHsHh]|5CJaJmHsHhX5CJaJmHsHhX#Nh~5CJaJmHsHhX#Nh1b5CJaJmHsHhX#NhD5CJaJmHsH&jhw0J5CJUaJmHsH"hwhw56CJaJmHsHhw5CJaJmHsHhX#NhUl5CJaJmHsHhX#Nhc{5CJaJmHsHjOlOOOOPP(P|PPPPPQ(Q6QFQ`QQQQ6RRRRR S.SHS\S^S`SvSSSSµߨߛߛߋwgZhX5CJaJmHsHhX#NhL!5CJaJmHsH&jh!0J5CJUaJmHsHhX#Nh 5CJaJmHsHh!5CJaJmHsHhG5CJaJmHsHhCQJ5CJaJmHsHhw5CJaJmHsHhX#Nh5CJaJmHsHhX#Nhm5CJaJmHsHhX#Nh1b5CJaJmHsH#STTBTVTU&UHU\U^U`UjUUUUU.VDVbVjVvVW&WXXX XXXXXXXXX²{{{g{{ZZ{h 5CJaJmHsH&jhDB0J5CJUaJmHsHhDB5CJaJmHsHhX#Nh 5CJaJmHsHhe5CJaJmHsHh 5CJaJmHsHhX#NhL!5CJaJmHsHh65CJaJmHsHhX#Nh=5CJaJmHsHhX#NhUl5CJaJmHsHhX#Nhm5CJaJmHsH!XYYYYYZZ["[r[[[[[[[[[[[ \ \>\\\\\]],]Ʋإ嘥xmbxZxOZOZhX#Nh=mHsHhq;mHsHhX#NhFmHsHhX#NhmmHsHh^mHsHhOmHsHhX#Nhm5CJaJmHsHht35CJaJmHsHhq;5CJaJmHsH&jhG0J5CJUaJmHsH#hGhG0J5CJaJmHsHhe5CJaJmHsHhCQJ5CJaJmHsHhW}}5CJaJmHsH,]^2^4^N^^^^^^^^___0______$`2`4`r` aa@aVahaaaaaabbbbbbbzrjrhoeYmHsHhCfmHsHhmHsHh_rhc{mHsHh_rh@L$mHsHh=mHsHhH.mHsHh@L$mHsHhX#Nh@L$mHsHhX#NhmHsHhq;mHsHhX#Nh=mHsHhX#NhFmHsHh"XmHsHh"Xh"X6mHsHh^mHsH)bbbbc8cPcccccc&d(dobooooooopͷͯŧ͟ՏՏկjhcQ0JUmHsHh mHsHhcHmHsHhq;mHsHhGQmHsHh=mHsHjh0JUmHsHhH.mHsHhZmHsHhL\dmHsHjhd0JUmHsHhdmHsHhdhd6mHsH/ppppqqqTqqqqqqqqqqqqrr"r&rDrfrxr|rrrrss6s:shsjsȼȴȠȐ|ththybehybe6mHsHhybemHsHhJ=mHsHh\h\6mHsHh\mHsHhcHmHsHhL\dmHsHhh6mHsHhmHsHh h6mHsHh=mHsHh h=6mHsHh h 6mHsHh mHsHh mHsHhmHsH#jslsnssssss t tt t"t@tTttttu u u"u$u@uRuZujuluuuuNvRvtvvvvvwwHwjwwŽ鵭钭饽饊vh <h <6mHsHh\mHsHhmHsHhhmHsHh mHsHh <mHsHhmHsHh(0mHsHh3;$mHsHh=mHsHh mHsHhybehybe6mHsHhybemHsHhJ=mHsHjhybe0JUmHsH)wwwwwwwRxjxyyyyyzhzjzzzzz{{{{\{v{{{{| |*|4|}}~~~6~F~V~v~ ۽۵˵۵yyh3;$mHsHhmHsHh(0h"6mHsHhsREmHsHh(0mHsHh"mHsHh mHsHhemHsHjhx'0JUmHsHh mHsHhmHsHh <mHsHhx'h <mHsH!jhx'hx'0JUmHsH, N8:Hʀҁ܁ށnprtẑ<Dx<B荅}umamhQhQ6mHsHhQmHsHhigmHsHhd6mHsHh3;$mHsHjh0JUmHsHhsRE6mHsHhh 6mHsHh5+mHsHh(0mHsHhsREmHsHhegmHsHhmHsHh}{mHsHh mHsHh mHsHhmHsHhjmmHsH&BDLNPԆֆ؆چ,02Tfć2~F ѭxxpxppxhh`hmHsHh'mHsHhGmHsHh\mHsHhmHsHh mHsHh mHsHh5+6mHsHhh 6mHsHhhd66mHsHh[mHsHh"mHsHhjmmHsHhd6mHsHh mHsHhp{"mHsHhQmHsHjhp{"0JUmHsH# TlȊ@Rȋ̋(BLTt܍PRZܐ"ٹٹɈzrjhmHsHh%>mHsHjh'0JUmHsHh:$mHsHhbah:$mHsHhbah2smHsHhbah: mHsHh2smHsHh[mHsHhbamHsHh'mHsHh5+mHsHhmHsHhZmHsHh[mHsHjhx'0JUmHsH'"Vb| "48HLNdfƒ8<RThl TlҴҬҐҐh[hdF6mHsHhdFmHsHh![mHsHh/;ho6mHsHhmHsHjh/;0JUmHsHh[mHsHh5+mHsHh[mHsHjho0JUmHsHhjmmHsHhbamHsHhomHsH0ėڗ$8<R˜Ș jt~̙ܙ,鼰ĥ|t|tld\Qdh.h.mHsHhvGmHsHh.mHsHh![mHsHhmHsHhkmHsHjhg0JUmHsHh.mHsHhyhymHsHhyh.mHsHh[h 6mHsHh mHsHh[mHsHh5+6mHsHh[h[6mHsHh5+mHsHh[mHsHjh$^0JUmHsH,V\bprڜޜ~Ɵv .6D`䨍䅨}uhLMmHsHh'mHsHhjmmHsHhmHsHh,|mHsHh h mHsHhdFmHsHhmHsHhkmHsHjhk0JUmHsHh.mHsHjhvG0JUmHsHh mHsHhkhvG6mHsHhvGmHsH,СȢxz4h<bftvxȥڥܥ$RT&LpDV~·~vnbhhhY6mHsHh/mHsHh,|mHsHhjmmHsH!jhMMhMM0JUmHsHh/h/6mHsHh/hhY6mHsHhe~vmHsHha;hw{=mHsHhw{=mHsHh/(mHsHjhMM0JUmHsHh}{mHsHhmHsHhdFmHsHhhYmHsH&$68V^`drƬȭʭޭ(2:𲪲{me]U]ehTmHsHhbqmHsHh)>EmHsHjhI'0JUmHsHh mHsHh/(mHsHha;CJaJmHsHha;ha;mHsHha;mHsHh3!mHsHh/mHsHjhLM0JUmHsHhQhQ6mHsHhQmHsHhQh}{6mHsHh}{mHsHhhYmHsHhmHsH! JrвֲƳʳг\pF ȶԶ@R0F24ػȼڼȴȬତЬجЬxhL\dmHsHh~TKhL\d6mHsHh~TKh~TK6mHsHh>hM6mHsHh~TKmHsHhMmHsHh)>Eha6mHsHhmHsHhamHsHhTmHsHh)>EmHsHhbqmHsHh/(mHsHhmHsHh/mHsH/ڼDd$2PR$<dHPn0:Jf "&*\豥|q|q|q|qhnhEMmHsHhnhMmHsHhSfmHsHhnh$bmHsHhnhGNumHsHhnh3!6mHsHhnh3!mHsHjhGNu0JUmHsHhGNumHsHhw~mHsHjhz<0JUmHsHhMmHsHhL\dmHsHh~TKmHsH)\n$TVXZJL T^,2wowg[gSoh4p mHsHhh6mHsHhmHsHhmHsHhTmHsHjhT0JUmHsHjhe~v0JUmHsHjh{H0JUmHsHh7mHsHh!{0mHsHhoemHsHhEMmHsHhnhmHsHhnhMmHsHhnh4p mHsHhnhEMmHsHhnhw~mHsH 2Fvbj"68`v z<Z\lvxʷʷʣڄ|hTmHsHhnmHsHjh>0JUmHsHh 46mHsHh>h>6mHsHh>mHsHhFRmHsHhhmHsHhmHsHhoemHsHh/(mHsHjh0JUmHsHh4p mHsHh7mHsH-j`~xz6fb"2V`bpѽѵ{ocWchn hFh6mHsHhn hJ6mHsHhn hn 6mHsHhn mHsHhJmHsHh4p mHsHh/(hL6mHsHjh""0JUmHsHh mHsHhLmHsHh>h>6mHsHhw~mHsHh>mHsHh7mHsHhmHsHh/(mHsHjhFR0JUmHsH *******+N+R+++T,j,---------.R.T.t.z......X/^/`//ԶԮԮԮԮԮԮԮxphw~mHsHhw~mHsHhDehmHsHhDeh7mHsHh:mHsHhfmHsHh7mHsHhumHsHjhe~v0JUmHsHhe~vmHsHhZ5mHsHh~TKmHsHUhn h76mHsHhn hJ6mHsHhn 6mHsH(Treba napomenuti da gradovi koji su pre~ivjeli avaroslavenske napade kao npr. Zadar nisu sa uvali nikakvu svoju hagiografsku tradiciju nego su je u sli no vrijeme uvezli. Ima viae takvih primjera. Split je pak zbog memorije sa uvane na va~nom mjestu i zbog snage same Salone takoer na neki na in importirao svoju vlastitu memoriju koju je poslije tijekom vremena i raznih okolnosti dograivao. U budunosti bi bilo nu~no pozabaviti se detaljnije filoloaki i tekstoloaki kako latinskim tako i hrvatskim legendama. O igledno je da se jedan njihov dio, tj. onaj o Ivanu Ravenjaninu podudara s Tominim tekstom. Sam Toma zapisivanje tekstova legendi pripisuje Adamu Pari~aninu kojega je nadbiskup Lovro zadr~ao u Splitu i zamolio da uredi pasije salonitanskih mu enika Dujma i Anastazija. Adam je na temelju starih zapisa obnovio tekstove legendi o obojici, a sastavio je i himne metrico sermone o bla~enome Dujmu. ini se da je Tomina vijest o Adamu Pari~aninu to na, iako ostaje i dalje nejasno tko je on doista bio. No, da su u XI. st. ostvareni u Splitu uvjeti da mogu nastati takvi ili sli ni uradci govori viae osoba iz tog vremena koji su ostavili svoje narativno-diplomati ke zapise. To je Teodor, kancelar splitskog nadbiskupa Lovre i hrvatskog kralja Zvonimira koji je autor tzv. fundacijske listine samostana splitskih benediktinki odnosno njihova kartulara s literarnim pretenzijama i naravno Dobre Dicijev, akon, arhiakon i arhiprezbiter, autor Supetarskog kartulara, ali i epitafa Petra Crnoga. Ne treba zaboraviti ni epitafe drugih splitskih nadbiskupa (Lovre, Krescencija), koji potvruju visoku razinu latinske pismenosti u ijim je temeljima mogao biti neki doaljak po imenu Adam Pari~anin, koji je po Tomi Arhiakonu, potaknuo pjesniatvo u Splitu. Dobre akon sastavlja epitaf Petra Crnoga u istoj maniri kao ato su sastavljeni ~ivoti sv. Dujma i Anastazija koji se pripisuju Adamu Pari~aninu. Pojavljuju se iste pjesni ke figure. Zaklju no bih naglasila da je po mom mialjenju koje se zasniva na prethodnim premisama osnivanje splitske crkve na tradiciji salonitanske metropolije bio politi ki projekt pape Hadrijana i Karla Velikog. Njegov izvraitelj bio je papin legat Ivan iz Ravene koji je sa sobom donio kodeks koji je trebao slu~iti u liturgijske svrhe splitske crkve ato potvruju svetkovine koje su se u po ecima svetkovale i kojima je crkva bila posveena. Arhitektonske promjene koje spominje Toma, a koje su napravljene za Ivana Ravenjanina na mauzoleju stilski se vezuju uz Rim VIII. st. Isti em da je i jezik epitafa Ivana Ravenjanina vulgarna latinatina koje ima i u ES. Za specifi an monogram na sarkofagu znamo da se u Carigradu pojavljuje sredinom VIII. st. Svi ovi argumenti Ivana Ravenjanina, utemeljitelja splitske crkve na legalitetu i legitimitetu salonitanske metropolije i relikvijama sv. Dujma, identificiraju s biskupom Ivanom koji se pojavljuje na ekumenskom Nicejskom koncilu 787. godine. Takoer mislim da kult sv. Dujma osobito dobiva na snazi poslije splitskih sabora (o emu u ovom zborniku takoer ima prilog) i da tada po inje graenje njegove hagiografske baatine gdje e nemalu ulogu odigrati spomenuti Adam Pari~anin. Mirjana Matijevi Sokol Od Ivana Ravenjanina do Adama Pari~anina. Poruke Splitskog evangelijara SA}ETAK Na temelju paleografsko-jezi ne analize osnovnog teksta Splitskog evangelijarija odnosno etveroevanelja kao i marginalnih bilje~aka pisanih rimskom kurzivnom minuskulom iznosi se teza da je ovaj kodeks mogao nastati samo u Italiji, to nije u Rimu i to u VIII. st. U vezi s tim spoznajama povezuje ga se s povijesnim zbivanjima uspostave splitske crkvene organizacije odnosno djelovanjem Ivana Ravenjanina. Time se Ivan Ravenjanin mo~e identificirati sa splitskim biskupom Ivanom koji sudjeluje na ekumenskom Nicejskom koncilu 787. godine i poznat je iz njegovih spisa. Toma Arhiakon pripisuje mu pretvorbu mauzoleja cara Dioklecijana u katedralnu crkvu posveenu Kristu i Djevici Mariji. Titulari katedralne crkve ujedno se mogu ia itati i iz marginalnih bilje~aka ES te u vrauju povezanost uspostave splitske crkve i va~nost ovog najstarijeg kodeksa koji je slu~io u Splitu u liturgijske svrhe. Analiza drugih dodanih zapisa kao ato su dijelovi Evanelja pisani karolinom i beneventanom te gr kim jezikom i latinskim pismom i prisege splitskih sufragana od XI. do XIII. st govore o  ~ivotu ove knjige. Kontekstualiziraju se i druga povijesna vrela te se uspostavu splitske crkve preko Ivana Ravenjanina dovodi u vezu s politikom pape Hadrijana (772-795.) i Karla Velikoga. Iznosi se teza da je memoriju o mu enicima salonitanske crkve sa uvao mozaik u oratoriju sv. Venancija u lateranskoj krstionici u Rimu. Gradovi koji su pre~ivjeli avaroslavenske napade kao npr. Zadar nije sa uvao nikakvu svoju hagiografsku tradiciju nego ju je tijekom IX. st. uvezao. Split je pak zbog memorije sa uvane na va~nom mjestu i zbog snage same Salone takoer na neki na in uvezao svoju vlastitu memoriju koju je poslije tijekom vremena i raznih okolnosti dograivao. Klju ni trenutak su bili splitski sabori X. stoljea kada je stvarno uspostavljena splitska metropolija sa svojim sufraganskim crkvama. OLd toga vremena mo~e se pratiti stvaranje kulta sv. Dujma kojemu e s vremenom biti posveena splitska katedrala. Uvidom u danas poznate tekstove legendi zamjeuje se da se jedan njihov dio tj. onaj o Ivanu Ravenjeninu podudara s Tominim tekstom. Sam Toma zapisivanje tekstova legendi pripisuje Adamu Pari~aninu kojega je nadbiskup Lovro u drugoj polovini XI. st. zadr~ao u Splitu i zamolio da uredi pasije salonitanskih mu enika Dujma i Anastazija. Adam Pari~anin je na temelju starih zapisa obnovio tekstove legendi o obojici, a sastavio je i himne metrico sermone o bla~enome Dujmu. ini se da je Tomina vijest o Adamu Pari~aninu to na, iako ostaje i dalje nejasno tko je on doista bio. No, da su u XI. st. ostvareni u Splitu uvjeti da nastanu takvi ili sli ni uradci govori viae osoba iz tog vremena koji su ostavili svoje narativno-diplomati ke zapise. To je Teodor, kancelar splitskog nadbiskupa Lovre i hrvatskog kralja Zvonimira koji je autor tzv. fundacijske listine samostana splitskih benediktinki odnosno njihova kartulara s literarnim pretenzijama i naravno Dobre Dicijev, akon, arhiakon i arhiprezbiter, autor Supetarskog kartulara, ali i epitafa Petra Crnoga. I epitafi drugih splitskih nadbiskupa (Lovre, Krescencija) potvruju visoku razini latinske pismenosti u ijim je temeljima mogao biti neki doaljak po imenu Adam Pari~anin koji je potaknuo pjesniatvo u Splitu. Dobre akon sastavlja  epitafa Petra Crnoga slu~i se istim pjesni kim figurama koje se javljaju u legendama sv. Dujma i Anastazija koji se pripisuju Adamu Pari~aninu. Klju ne rije i: Splitski evangelijarij, Ivan Ravenjanin, sv. Dujam, Dioklecijanov mauzolej, Toma Arhiakon, Adam Pari~anin Mirjana Matijevi Sokol Facolt di Lettere e Filosofia, Universit di Zagabria DA GIOVANNI DA RAVENNA AD ADAMO PARIGINO. I MESSAGGI DELL EVANGELIARIUM SPALATENSE Su Giovanni da Ravenna, di cui leggiamo innanzitutto nella Historia Salonitana di Tommaso Arcidiacono (XIII secolo), fu il primo prelato di Spalato e il fondatore dell arcidiocesi, ereditaria dei diritti della metropolia salonitana. Le indicazioni non ci forniscono una cronologia esatta della sua attivit, perci adatta alle varie riflessioni scientifiche. Diverse sono le discipline scientifiche che nel tempo hanno costruito l immagine di Giovanni da Ravenna: storia ecclesiastica, storia dell arte, filologia. A lui viene attribuita la trasformazione del mausoleo di Diocleziano nella cattedrale di Spalato. Fu lui a dare origine al culto di San Doimo, martire e vescovo salonitano, patrono di Spalato la cui presenza giustifica il diritto di Spalato alla metropolia. La chiesa spalatina conosce diverse versioni della leggenda di San Doimo. Alle origini della storia della chiesa spalatina va messo in relazione anche il libro pi antico sul territorio croato: Evangeliarium Spalatense. La leggenda lega questo codice, il cui testo contiene i quattro Vangeli, a San Doimo. Al centro di questo lavoro si trova proprio l Evangeliarium Spalatense, conservato presso la Tesoreria della cattedrale di Spalato. Verranno esposte alcune nuove riflessioni sull origine della chiesa spalatina: sui personaggi fondamentali soprannominati e a essa legati, e sulle circostanze storiche. L analisi paleografica e filologica (ortografica e grammaticale) del testo dell Evangeliario ci permette di capire l origine del libro, mentre anche le annotazioni sui margini e gli appunti sulle pagine vuote aggiunti posteriori, sono fonti ex silentio delle ulteriori informazioni. Un momento di cruciale importanza nella storia della metropolia spalatina segnano i decreti dei concili svoltisi durante il X secolo, mentre i diritti metropolitani di Spalato saranno pienamente affermati nella seconda met del XI secolo, nell epoca dell arcivescovo spalatino Lorenzo, quando si svolgono una serie di concili provinciali. Tali processi sono evidenziati anche nell Evangeliario spalatino con i giuramenti dei suffraganei dell arcivescovo spalatino. Tommaso Arcidiacono, d altra parte, scrive di Adamo da Parigi e gli attribuisce la redazione delle leggende sui patroni spalatini. Facendo riferimento alla diffusione della cultura letteraria du cui prova sono i vari testi conosciuti, ritengo che la seconda met del XI secolo fu un epoca prospicua che poteva favorire la nascita delle prime leggende sui patroni spalatini seguendo una tradizione pi antica, nonostante il dubbio che si possa trattare effettivamente di Adamo da Parigi o un altra persona istruita, come ad esempio il prete Teodoro, segretario dell arcivesovo Lorenzo e del re Zvonimir, oppure il giacono Dobre. Mirjana Matijevi Sokol (Spalato, 1952) si laureata nel 1976 in Archeologia e Lingua latina alla Facolt di Lettere e Filosofia, Universit di Zagabria, dove nel 1985 ottiene la laurea magistrale e nel 1999 il dottorato di ricerca in discipline storiche con una tesi sulla vita e le opere di Tommaso Arcidiacono. Docente dal 2009 presso il Dipartimento di Storia della Facolt di Lettere e Filosofia di Zagabria. Direttrice della Cattedra di Scienze ausiliari della storia, Metodologia della storiografia e didattica dell insegnamento della storia presso il Dipartimento di Storia, Facolt di Lettere e Filosofia, Zagabria. La sua attivit di studio e di ricerca, con circa cento pubblicazioni scientifiche e specialistiche, a partire dalla seconda met degli anni settanta fino ad oggi, e alcuni libri, si svolta prevalentemente nel campo di seguenti unit tematiche: scienze ausiliari della storia (diplomatica, paleografia, ecdotica, araldica, epigrafia), Tommaso Arcidiacono con la sua Historia Salonitana e la storia croata del Medioevo. stata relatrice in circa quaranta congressi scientifici in Croazia e all estero. Per il suo lavoro scientifico-specifico riceve il Premio Josip Juraj Strossmayer e Placca d onore assegnatale dalla Facolt di Lettere e Filosofia, Universit di Zagabria.  Jakov S t i p i a i , Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, `kolska knjiga, Zagreb, 31991, str. 42; Tomislav R a u k a r, Hrvatsko srednjovjekovlje. prostor, ljudi, ideje, `kolska knjiga, Zagreb, 1997, str. 297-299; Vedrana D e l o n g a,  Splitski evanelijar (Evangeliarium Spalatense) , Katalog izlo~be Hrvati i Karolinzi, Muzej hrvatskih arheoloakih spomenika, Split, 2001, str. 244.  Viktor N o v a k,  Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografska studija o nepoznatoj akoli poluuncijale osmoga stoljea , I. prilog Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku XLVI (1923), str. 1-89, Tab I-VII; Viktor N o v a k, Latinska paleografija, Nau na knjiga, Beograd, 1952. str. 118-121; Viktor N o v a k,  Neiskoriaavana kategorija dalmatinskih historijskih izvora od VIII. do XII. stoljea , Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 3 (1957), str. 35-64; Viktor N o v a k,  Pojava i proairenje karolinake minuskule u Dalmaciji , Glas SANU, CCLV (1963), str. 1-63.  V. N o v a k,  Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografska studija o nepoznatoj akoli poluuncijale osmoga stoljea .  Osim Novakovih prethodnih radova za pitanje povijesne interpretacije usporedi i : Viktor N o v a k,  Pitanje pripadnosti splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije , Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, XLVI (1923), str. 41-79.  Carolus (Dragutin) K n i e w a l d,  De Evangeliario Spalatensi , Ephemerides liturgicae, 71, fasc. 1, (1957), str. 408-427.  Victor S a x e r,  L evangeliaire de Split , Po eci hrvatskog kraanskog i druatevog ~ivota od VII. do kraja IX. stoljea, Crkva u svijetu, Split, 1990, str. 87-144.  Vladislav P o p o v i ,  Les vangiles de Split , Bulletin de la Socit nationale des antiquaires de France, (1987), 1989, str. 266-289; Vladislav P o p o v i ,  Evanelijar svetog Dujma u Splitu , Crkva u svijetu, (1990), br. 3, str. 231-249.  Tako Popovi kao argument za salonitansko podrijetlo navodi inicijale  u obliku stupa, s anti kom bazom i korintskim kapitelom glatkih listova, na po etku Markova i Ivanova evanelja te nastavlja da su kapiteli  ovoga tipa karakteristi ni ... za dalmatinsku arhitektonsku plastiku druge polovice VI. i prvih desetljea VII. st. Usporedi : V. P o p o v i ,  Evanelijar svetog Dujma , str. 235. No, A. Badurina ovakve kapitele datira u VIII. st. Usporedi: Anelko B a d u r i n a, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Kraanska sadaanjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1995, str. 89.  Radoslav K a t i  i , Na ishodiatu, Matica hrvatska, Zagreb, 1994, str. 30-33; Radoslav K a t i  i , Litterarum studia. Knji~evnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 1998, str. 244-246; Radoslav K a t i  i ,  Splitski evangelijarij kao mediteranska knjiga , Biblija knjiga Mediterana par excellence, (ur. Marijan V u g d e l i j a), Split, 2010, str. 373-382.  R. K a t i  i , n. dj., str. 378.  R. K a t i  i , n. dj., str. 380.  Usporedi: T. R a u k a r, n. dj., str. 297, bilj. 84a.  C. K n i e w a l d, n. dj., str. 420.  V. N o v a k,  Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografska studija o nepoznatoj akoli poluuncijale osmoga stoljea , str. 73; C. K n i e w a l d, n. dj., str. 419-420.  V. S a x e r, n. dj., str. 116.  V. P o p o v i ,  Evanelijar svetog Dujma , str. 241-242. No, ovu Popovievu tvrdnju lako je demantirati jer nekoliko marginalnih bilje~aka ES upravo upuuje na tekstove za itanje koji imaju oznaku Euzebijeva paragrafa. Tako je npr. ve na f. 2r nazna eno itanje za Bogojavljene, a njegov po etak se poklapa s oznakom paragrafa II. Cum ergo natus.  V. P o p o v i ,  Evanelijar svetog Dujma , str. 243.  V. N o v a k, Latinska paleografija, str. 165-170.  Thomae Archidiaconi, Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum  Toma Arhiakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, (dvojezi no latinsko-hrvatsko izdanje). Predgovor, latinski tekst, kriti ki aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga P e r i . Povijesni komentar Mirjana M a t i j e v i  S o k o l. Studija Toma Arhiakon i njegovo djelo Radoslav K a t i  i , Split 2003, str. 48-49. (dalje HS). Ina e o Ivanu Ravenjaninu, rodona elniku splitske crkvene organizacije obilna je literatura. S obzirom da je Tomino poglavlje o njemu jedino vrelo, raspon njegova kronoloakog pozicioniranja je od sredine VII. st. do kraja VIII. st, ali neki ga povjeswni ari identificiraju i sa splitskim nadbiskupom Ivanom iz X. st. O tome vidi: Mirjana M a t i j e v i  S o k o l, Toma Arhiakon i njegovo djelo. Rano doba hrvatske povijesti, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002, str. 75-114. Nakon ove knjige izaali su joa neki radovi iji se autori na na in sli an prethodnicima opredjeljuju za Ivana Ravenjanina u VII. ili pak u VIII. st. Usporedi: Jakov S t i p i a i ,  Ivan Ravenjanin , Hrvatski biografski leksikon, 6, Leksikografski zavod Miroslav Krle~a, Zagreb, 2005, str. 93-95; Radoslav B u ~ a n  i ,  Toma Arhiakon i njegove vijesti o Ivanu Ravenjaninu , Toma Arhiakon i njegovo doba. Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr~anog 25-27. rujna 2000. godine u Splitu, Knji~evni krug, Split, str. 2004, str. 269-286; }eljko R a p a n i , Od carske pala e do srednjovjekovne opine, Knji~evni krug, Split, 2007, str. 58-170, 180-183; Tomislav M a r a s o v i ,  O vremenu obnove Salonitanske crkve u Splitu , Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kraanske povijesti  Ecclesia Salonitana-Spalatensis in primo millenio historiae Christianae. Zbornik meunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice mu eniatva sv. Dujma, Split, 14.  15. svibnja 2004., Crkva u svijetu, Splitsko-makarska nadbiskupija, Split, 2008, str. 417-433; Radoslav K a t i  i ,   Ecclesia Salonitana u svojem novom sjediatu do X. stoljea , Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kraanske povijesti  Ecclesia Salonitana-Spalatensis in primo millenio historiae Christianae. Zbornik meunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice mu eniatva sv. Dujma, Split, 14.  15. svibnja 2004., Crkva u svijetu, Splitsko-makarska nadbiskupija, Split, 2008, str. 435-451; Ivan B a s i ,  Problemi prou avanja ranosrednjovjekovne crkvene organizacije u studijama Mihe Barade , Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 40 (2008), str. 49-90.  HS, str. 48. Usporedi: Emilio M a r i n,  Dioklecijanova grobnica , Folia Archaeologica Balcanica I, Zbornik V. Bitrakova Grozdanova, Skopje, 2006, str. 371-390; Ivan B a s i ,  Prilozi prou avanju crkve svetog Mateja u Splitu , Ars Adriatica, 1 (2011), str. 67-96.  HS, str. 38-39; 50-51.  HS, str. 50-51.  O titularima salonitanskih crkava te odnosu prema splitskim vidi: Nenad C a m b i ,  The Cult of the Blessed Virgin Mary at Salona and Split from the Fourth till the EleventhCentury in the Light of Archaeological Evidence , Acta Congressus Mariologici Mariani Internationalis in Croatia Anno 1971 Celebrati. Vol. 5. Roma 1972, str. 43-71; Nenad C a m b i ,  Kult Marije u Solinu i Splitu (IV-XI st.) u svjetlu arheoloake evidencije , Bogoslovska smotra 2/4 (1974), str. 273-291. Zanimljive su pretpostavke o prijenosu odnosno kontinuitetu naslovnika Krista i Djevice iz Salone u Split. Vidi: }. R a p a n i , n. dj., str. 158-170.  Usporedi: Hrvoje M o r o v i  ,  Istorija svetoga Dujma i Staaa , Legende i kronike, Knji~evni krug, Split, 1977, str. 13-57; Ivanka P e t r o v i ,  Hrvatska latinska hagiografija i salonitansko-splitska hagiografija sv. Domnija i sv. Anastazija , Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kraanske povijesti  Ecclesia Salonitana-Spalatensis in primo millenio historiae Christianae. Zbornik meunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice mu eniatva sv. Dujma, Split, 14.  15. svibnja 2004., Crkva u svijetu, Splitsko-makarska nadbiskupija, Split, 2008, str. 107-167.  HS, str. 50.  H. M o r o v i , n. dj., str. 49.  HS, str. 30.  M. M a t i j e v i  S o k o l, Toma Arhiakon i njegovo djelo. str. 109-114.  Ina e o posveenju rimskih poganskih hramova vidi: R. B u ~ a n  i , n. dj., str. 269-273. Zanimljivo je primijetiti da se pri prenamjeni tih poganskih kultnih graevina zadr~avala neka sli nost s novim kraanskim naslovnicima. Tako je rimski Panteon (Hram svih bogova), pretvoren u kraansku crkvu posveen Bogorodici i Svim mu enicima (Sancta Maria ad Martyres)   Et sic illa populosa ciuitas Salona, nobilis et antiqua, pro multis peccatis, que in Deum comiserat, ad tantam extitit miseriam deuoluta, ut de illa magna sui populi frequentia non tot remanserat, qui possent illius parui oppidi ambitum ciuibus replere, sed in ea parte, que supra mare respicit, se componentes reliquam partem urbicule uacuam dimiserunt. HS, str. 44-45.  Usporedi V. P o p o v i ,  Evanelijar svetog Dujma u Splitu , str. 241-243.  C. K n i e w a l d, str. 417-418. Usporedi: Zvonko P a ~ i n, Povijest liturgije (Nacrt predavanja), akovo, 2007. na:  HYPERLINK "http://www.djkbf.hr/sites/default/files/download/skripte/LIT-Povijest.pdf., str. 14-20. (29" http://www.djkbf.hr/sites/default/files/download/skripte/LIT-Povijest.pdf., str. 14-20. (29. IV. 2012.)  Ivan D e v i  (Giovanni D e v i c h),  L(Evangeliario Spalatense dell(archivio capitolare di Spalato , Bulletino di Archeologia e Storia Dalmata 16 (1893-1894), supplementum, 1894, str. 3-111; V. N o v a k,  Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografska studija o nepoznatoj akoli poluuncijale osmoga stoljea , str. 46-66. et passim.  Petar S k o k, Pojave vulgarno-latinskoga jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije, Djela JAZU XXV, Zagreb, 1915, 130. str.; C. H. G r a n d g e n t, An Introduction to Vulgar Latin, (reprinted from the 1907), University Press of the Pacific, Honolulu, 2007, 219. str.  C. K n i e w a l d, n. dj., str. 419-421; V. S a x e r, n. dj., str. 109.   HYPERLINK "http://guindo.pntic.mec.es/jmag0042/LATIN_PALEOGRAPHY.pdf" http://guindo.pntic.mec.es/jmag0042/LATIN_PALEOGRAPHY.pdf, str. 23, 26, 34. (22. travnja 2012.)  V. N o v a k,  Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografska studija o nepoznatoj akoli poluuncijale osmoga stoljea , str. 43.  V. S a x e r, n. dj., str. 140-141.  Noviju interpretaciju mozaika iz lateranskog baptisterija vidi: Fabijan V e r a j a,  Kapela Sv. Venancija u Rimu i kult solinskih mu enika , Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, Roma 1970, str. 165-187; Emilio M a r i n, "Mozaik u oratoriju sv. Venancija u Lateranskoj krstionici", Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24 (2007), str. 251-256.   CXXIIII Iohannes, natione Dalmata, ex patre Venantio scolastico. Sedit annum I, menses VIIII <dies XVIIII>. Hic temporibus suis misit per omnem Dalmatiam seu Histriam multas pecunias per sanctissimum et fidelissimum Martinum abbatem propter redemptionem captiuorum qui depraedati erant a gentibus. Eodem tempore fecit ecclesiam beatis martyribus Venantio, Anastasio, Mauro et aliorum multorum martyrum, quorum reliquias de Dalmatias et Histrias adduci praeceperat, et recondit eas in ecclesia suprascripta, iuxta fontem Lateranensem, iuxta oratorium beati Iohannis evangelistae, quam ornavit et diversa dona optulit. Liber Pontificalis, T. I. (ed. Louis D u c h e s n e), Paris 1886, str. 330. Usporedi: Milan I v a n i a e v i ,  Povijesni izvori , Starohrvatski Solin, Arheoloaki muzej, Split, 1992, str. 58.   Qui uenerabilis pontifex eas reuerenter suscipiens recondidit apud ecclesiam beati Iohannis Lateranensis, ubi est fons baptisterii et ibidem iuxta fecit depingi ymaginem beati Domnii cum pallio et ceteris pontificalibus indumentis totum ex musio aureo. Similiter fecit ymaginem beati Anastasii inter alios sanctos. HS, str. 38-39.  Vidi: Ivo G o l d s t e i n, Bizant na Jadranu, Latina et Graeca, Zagreb, 1992, str. 112-125, 132-133.  C. K n i e w a l d, n. dj., str. 421.  Vidi: V. N o v a k ,  Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografska studija o nepoznatoj akoli poluuncijale osmoga stoljea , str. 73, bilj. 2.  Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, (ur. Marko K o s t r e n  i  ), JAZU (danas HAZU), Zagreb, 1967, (dalje CD I), str. 3-8.  Constantine Porphyrogenitus, De Administrando Imperio, (ed. Gy. M o r a v c s i k, trans. R. J. H. J e n k i n s), Corpus Fontium Historiae Byzantinae, I, Washington, DC, 1967, str. 136-137.  CD I, str. 28-39.  CD I, str. 20-22.  Stjepan G u nj a  a, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. Knj. I. Izvori (Analiza i kritika), `kolska knjiga, Zagreb, 1973, str. 274; I. B a s i ,  Prilozi prou avanju crkve svetog Mateja u Splitu , str. 69.  Ivan B a s i , Miljenko J u r k o v i ,  Prilog opusu splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljea , Starohrvatska prosvjeta, III. ser. 38 (2011), str. 147-183. Ivanka N i k o l a j e v i ,  Solinski pe at egzarha Pavla (723-726) , Zbornik radova Vizantoloakog instituta, VII (1961), str. 61-66; S. G u nj a  a, n. dj., str. 307-310; Marija Agnezija P a n t e l i ,  Neki starokraanski monogrami i glagoljske sigle u Hrvatskoj , Croatica, (Hercigonjin zbornik), XXVI/42-44, Zagreb, 1995-1996, str. 323-346.  Usporedi: Joako B e l a m a r i ,  Sveti Vlaho i dubrova ka obitelj svetaca zaatitnika , Studije iz srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu, Knji~evni krug, Split, 2001. str. 165-199.  HS, str. 68-71.  CD I, str. 109-112.  Mirjana. M a t i j e v i  S o k o l,  Neka pitanja o splitskom akonu Dobri, (kraj XI. - po etak XII. stoljea) , Spomenica Ljube Bobana, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, 1996, str. 61-71; Mirjana M a t i j e v i  S o k o l,  Splitski srednjovjekovni knji~evni krug , Raukarov zbornik. Zbornik u ast Tomislava Raukara, FF press, Zagreb, 2006, str. 157-173; Mirjana M a t i j e v i  S o k o l,  Samostanski memorijalni zapisi (libri traditionum) srednjega vijeka i uloga sveenika-pisara (pranotara) , 2. istarski povijesni biennale  Sacerdotes, iudices, notarii .... posrednici meu druatvenim skupinama , Zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa,), sv. 2, Pore , 2007, str. 5-19.  }eljko R a p a n i , Predromani ko doba u Dalmaciji, Logos, Split 1987, str. 144-146; R. K a t i  i , Litterarum studia, str. 340-546; Vidi i prepjeve Bratislava Lu ina: http://marcusmarulus.blogspot.com/2011/04/dva-splitska-srednjovjekovna-epitafa.html  I. B a s i , M. J u r k o v i , n. dj.  Vladimir K o a  a k,  Pripadnost isto ne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928. , Historijski zbornik, XXXIII-XXXIV (1980-1981), str. 291-355; Radoslav K a t i  i ,  Imena dalmatinskih biskupija i njihovih biskupa u aktima ekumenskoga koncila u Niceji godine 787. Uz po etke hrvatskih po etaka: filoloake studije o naaem najranijem srednjovjekovlju, Knji~evni krug, Split, 1993, str. 25-35.     PAGE  PAGE 1 /////00$1&1(11111&2*2Z2d2n2r22222223D3l3n34.4:4444p555ȵȵȭȭȝskhmHsHhhf6mHsHjh!0JUmHsHhfmHsHhbmHsHh7mHsHh4p mHsHhw~mHsHhDehbmHsHhumHsHhDeh7mHsHjh-0JUmHsHhDehf6mHsHhw~mHsHhDehfmHsH&5555v6x666T7V7j7t7J9L9N9:: ;J;b=|=ڹq\qJq5(hhhRCJOJQJ^JaJmHsH"hw~CJOJQJ^JaJmHsH(hhhTCJOJQJ^JaJmHsH(hhhDeCJOJQJ^JaJmHsH"hZ{CJOJQJ^JaJmHsHhDehDemHsHhDehmHsHhDehfmHsHhDehfmHsHhZ5mHsHjhI'0JUmHsHhfmHsHhmHsHjhy0JUmHsHhAmHsH .L9BBBBCC4C6CCCCCNS^$dh`a$gdy$dh`a$gdA- $dha$gdx1 $dha$gda $dhG$a$gda $7$8$H$a$gda $7$8$H$a$gda $dhG$a$gdZ{$dh`a$gdL|=======d>j>>>j?l?n?~??@F@@@AA AABBsXF"hw~CJOJQJ^JaJmHsH5jhhhI'0JCJOJQJU^JaJmHsH"huCJOJQJ^JaJmHsH(hhhRCJOJQJ^JaJmHsH"hn CJOJQJ^JaJmHsH"h:CJOJQJ^JaJmHsH"h ,*CJOJQJ^JaJmHsH5jhhhx'0JCJOJQJU^JaJmHsH(hhhDeCJOJQJ^JaJmHsHBBBBCCC4C6CCCCCCǻv`M?. hhhhCJOJQJ^JaJhaCJOJQJ^JaJ%hh6CJOJQJ^JaJmHsH+h{#hh6CJOJQJ^JaJmHsH(h{#hhCJOJQJ^JaJmHsH"haCJOJQJ^JaJmHsH"haOJQJ^JmHnHsHtHhaCJaJmHsHhCtCJaJmHsH"hZ{CJOJQJ^JaJmHsH(hhhTCJOJQJ^JaJmHsH"hZ{CJOJQJ^JaJmHsH CCCJDtDxDzD>ELEFFpGrGGGGG0HBHIIJJJJKHKKKLLLLLLMhMMMMMMTNtNNNػسثأأأػػػػ؛ػ؛ػأyqأh3mHsHhKi.CJaJmHsHhKi.hKi.mHsHhhhA-mHsHhA-mHsHhKi.mHsHhhmHsHhx$#mHsHh7EmHsHhx$#6mHsHhhhh6mHsHhhhhmHsHhamHsH(hhhhCJOJQJ^JaJmHsH,N^QQQRRRRRRSSSSTdTvTzT,U2U4URUUUUUUU$a$gdG$a$gdj}$a$gd`j$gdgdG9gd7$a$gd'$a$gdd $7$8$H$a$gda$a$gdadVD@X"LΆ:z~ Έ贩~n_n___n_O_h_h6CJaJmHsHhG9hCJaJmHsHhG9h6CJaJmHsHhdh6CJaJmHsHhdhCJaJmHsHhCJaJmHsHhdhCJaJ!jhdh0JCJUaJhdh6mHsHhdhmHsHhdh6mHsHhdhmHsHhdhH*mHsH62468:*,.0B*,.0"z|~ĴᴢĴwkw[wLw[wLhG9hCJaJmHsHhG9h6CJaJmHsHhCJaJmHsHhG9hCJaJmHsHhG9hCJaJ!jhG9h0JCJUaJ"hG9h56CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsHh5CJaJmHsHhG9h5CJaJ$jhG9h0J5CJUaJ\ʏΏ0lnpڐBt:zNƳo_NG<hG9hmHsH hG9h!jhG9h0JCJUaJh=!,h5CJaJmHsH"hPh56CJaJmHsHh`j$h5CJaJmHsHh5CJaJmHsHh5CJaJh`j$h5CJaJ$jh`j$h0J5CJUaJhG9hCJaJmHsHhG9h6CJaJmHsHhG9hCJaJmHsHhCJaJmHsHNfƖ6vzʗDFHJLܘޘɶ}j^Nh1.h5CJaJmHsHh1.h5CJaJ$jh1.h0J5CJUaJh:h5CJaJmHsHh5CJaJmHsHh:h5CJaJmHsHh:h5CJaJ$jh:h0J5CJUaJhG9hmHsHhG9h6mHsHhG9hmHsHhmHsHhj}h6mHsHޘFPRTVX^`șښܚ (0ȻȻȬ}}nj^NB}}}hCJaJmHsHhnh5CJaJmHsHhnh5CJaJhjh]|h0J5Uhwh5CJaJmHsHhwh5CJaJ$jhwh0J5CJUaJh:bhCJaJmHsHh5CJaJmHsHh:bh5CJaJmHsHh5CJaJh:bh5CJaJ$jh:bh0J5CJUaJ0246tvxz~hj68:<>ƶzhzVDz9h!hmHsH"h]|h56CJaJmHsH"h!h56CJaJmHsH"h!h5CJH*aJmHsHh5CJaJmHsHh!h5CJaJmHsHh!h5CJaJ$jh!h0J5CJUaJh]|h5CJaJmHsHh]|h5CJaJmHsHh]|h5CJaJ$jh]|h0J5CJUaJh]|hmHsH>@BFhžĞƞȞʞ̞ΞҞĴĤuhuhuhuhuhVhuE!jhG9h0JCJUaJ"hCQJh56CJaJmHsHh5CJaJmHsHheh5CJaJmHsHheh5CJaJ$jheh0J5CJUaJhDBh5CJaJmHsHh`j$h5CJaJmHsHh5CJaJmHsHh!h5CJaJmHsHhDBh5CJaJ$jhDBh0J5CJUaJ><^Pnؿ|`Nb,$a$gd*f$a$gd6$a$gdZ{$a$gdp{"$a$gd$a$gd? $7$8$H$a$gdo" $7$8$H$a$gdsRE $7$8$H$a$gdgdGJ8&*DLZp  VХ$ħ02<>@RTr\ʻxtxtitatWh h6]h[oh6hedhB*phh hedhhedh6hOXh6h"h6CJaJmHsHhiDh6CJaJmHsHhCJaJmHsHhiDhCJaJmHsHhCJaJh hCJaJhG9h;CJaJhG9h6CJaJhG9hCJaJ"ήJLNVX  IJ:<>@DʳJyqeqhdh6mHsHhmHsHh"XhmHsH hsREh!jhsREh0JCJUaJhuLlhmHsHhuLlh6]huLlh] huLlhh h6]hlh6CJaJmHsHh nhCJaJmHsHhCJaJmHsHh h h"  *04<>Z^`bfпvi^viSB!jhG9h0JCJUaJhdhmHsHh 7hmHsHh5CJaJmHsHh"Xh5CJaJmHsHh$jh 7h0J5CJUaJhCJOJQJ^JaJ&hsREh6CJOJQJ]^JaJ hsREhCJOJQJ^JaJhCJOJQJ]^JaJ#hsREhCJOJQJ]^JaJhsREhCJaJmHsH<xBv^:\$&<NPRTn{kXL<hybeh5CJaJmHsHhybeh5CJaJ$jhybeh0J5CJUaJh? h5CJaJmHsHh? h56CJ]aJh? h56CJaJh5CJaJh? h5CJaJ$jh? h0J5CJUaJhG9hCJaJmHsHhhG9h6CJaJhG9h6CJ]aJhG9hCJaJhCJaJnprxzؿڿܿ  ѱvfYfYfYfYfYfYfYfYfYfYfYfYh5CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsHhG9h5CJaJ$jhG9h0J5CJUaJh? h5CJaJmHsHh? h5CJaJ$jh? h0J5CJUaJh5CJaJmHsHhybeh5CJaJmHsHhybeh5CJaJ$jhybeh0J5CJUaJ"\`hz|~8|(XZ^`о➋obobPbB>bohhyh56CJaJ"hyh56CJaJmHsHh5CJaJmHsHhh5CJaJmHsHhh5CJaJ$jhh0J5CJUaJhG9h5CJaJmHsHhiDh5CJaJmHsH"hiDh56CJaJmHsH"hG9h56CJaJmHsHh5CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsH`bdf(LNPdʾخrbrbRbr?$jh'h0J5CJUaJh6h5CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsHh5CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsHhG9h5CJaJ$jhG9h0J5CJUaJhp{"h5CJaJmHsHh> h6CJaJh> h56CJaJh5CJaJhp{"h5CJaJ$jhp{"h0J5CJUaJrrt ^b˿˘˿{tiaiSiSaiGiGahoh6mHsH jhohmHsHhmHsHhohmHsH hoh!jhoh0JCJUaJhGh5CJaJ$hh0J5B*CJaJph&jhh5CJUaJhh5CJaJ jhh5CJUaJhGh56CJaJh5CJaJh'h5CJaJ2<L^`bdf *˸wdXH;H;H;h5CJaJmHsHh$^h5CJaJmHsHh$^h5CJaJ$jh$^h0J5CJUaJh/;h5CJaJmHsHh/;h56CJaJh*fh56CJaJh5CJaJh/;h5CJaJ$jh/;h0J5CJUaJh6hCJaJmHsHh*fh6mHsHhmHsHhohmHsH hoh*,.0268<DFпЫЌЃpdTG7hvGh5CJaJmHsHh5CJaJmHsHhvGh5CJaJmHsHhvGh5CJaJ$jhvGh0J5CJUaJh5CJaJh Ah5CJaJ$h/;h0J5B*CJaJph&jh/;h5CJUaJ jh/;h5CJUaJh/;h5CJaJ$jh/;h0J5CJUaJh$^h5CJaJmHsH,*D|(Pf$6gdy$a$gdWgd!$a$gdz< $7$8$H$a$gd\gdMM $7$8$H$a$gdgdg &j@lp6 yqe\eqeqeqQh[hCJaJh6CJaJhG9h6CJaJhCJaJhG9h6CJaJmHsHhG9hCJaJmHsHhG9h6CJ]aJhG9hCJaJmHsHhG9hCJaJ!jhG9h0JCJUaJhkh5CJaJmHsHhkh5CJaJ$jhkh0J5CJUaJ &(*,.0˿xl\\\\\\\\\hG9h5CJaJmHsHhG9h5CJaJ$jhG9h0J5CJUaJh5CJaJmHsHhLMh5CJaJmHsHh7h56CJaJh5CJaJhLMh5CJaJ$jhLMh0J5CJUaJhG9hCJaJmHsHhG9hCJaJhCJaJ*BDFHѾses\s\s\s\s\s\s\s\s\s\s\h5CJaJh{Hh56CJaJh{Hh5CJaJ$jh{Hh0J5CJUaJh\h5CJaJmHsHh\h5CJaJmHsHh\h5CJaJ$jh\h0J5CJUaJhG9h5CJaJmHsHh5CJaJmHsH"h h56CJaJmHsH$<>hr|~   4:>@FNPRTVXZ\^θθθθθθθθθθθθθθθθθθzhTh5CJaJmHsHhTh5CJaJ$jhTh0J5CJUaJh\hCJaJmHsHhCJaJh\h6CJ]aJh\hCJaJ!jh\h0JCJUaJh5CJaJh{Hh5CJaJ0&(*,PRT$Txz|óu_J8((h 4h5CJaJmHsH"h0J5@B*CJaJph# (h>h0J5@B*CJaJph# +h>h0J56@B*CJaJph# 'h>h0J56B*CJaJph# $h>h0J5B*CJaJph# h>h5jh>h0J5Uhh5CJaJmHsHhh5CJaJ$jhh0J5CJUaJhTh5CJaJmHsHh5CJaJmHsH@8JRTdfhʷyl\l\K:!hz<h0JB*CJaJph# !jhz<h0JCJUaJhFRh5CJaJmHsHh5CJaJmHsH"hG9h56CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsHhz<h5CJaJmHsHhFRh5CJaJ$jhFRh0J5CJUaJh 4h5CJaJmHsH#h 4h5CJOJQJ^JaJ&h 4h5CJOJQJ]^JaJDHRZ\z~"$&(:̹|i]M@h5CJaJmHsHhe~vh5CJaJmHsHhe~vh5CJaJ$jhe~vh0J5CJUaJhz<hmHsH%hz<h0J@B*CJaJph# hz<hhz<h5h0J@B*CJaJph# %h4h0J@B*CJaJph# h0JB*CJaJph# !hz<h0JB*CJaJph# (hz<h0J6@B*CJaJph# XѾzjjWL<hz<h5CJaJmHsHhz<hCJaJ$jhz<h0J5CJUaJh{Hh5CJaJmHsHh{Hh5CJaJ$jh{Hh0J5CJUaJh-h5CJaJmHsHh5CJaJh-h5CJaJ$jh-h0J5CJUaJhe~vh5CJaJmHsHh5CJaJmHsH"hh56CJaJmHsHBDbdlnvxLlr "(*46BFX`fvxh5CJaJmHsH"hz<h56CJaJmHsHhz<h5CJaJmHsHh5CJaJmHsHhz<h5CJaJmHsH"hz<h56CJaJmHsH@  ,2@BNPRTXZlnB̼̼̼̩̼ܼ̐̐h5CJaJmHsHhz<h5CJaJ$jhz<h0J5CJUaJhz<h5CJaJmHsHhz<h5CJaJmHsH"hz<h56CJaJmHsH"hz<h56CJaJmHsH7&468:BDtv\(24BJXZ\^`dfjlprvx☌vpvplvpvh h0Jjh0JUjhg(Uhg(hI'h5mHsHh5mHsHh:h5CJaJmHsH"hG9h56CJaJmHsHhG9h5CJaJ$jhG9h0J5CJUaJh5CJaJmHsHhG9h5CJaJmHsH(6\^bdhjnptv $7$8$H$a$gdah]hgdVs &`#$gdi$a$gdI'hahmHsHhg(h h0Jjh0JUhg(0JmHnHu,1h/ =!"#$% DyK \http://www.djkbf.hr/sites/default/files/download/skripte/LIT-Povijest.pdf., str. 14-20. (29yK http://www.djkbf.hr/sites/default/files/download/skripte/LIT-Povijest.pdf., str. 14-20. (29yX;H,]ą'cuDyK :http://guindo.pntic.mec.es/jmag0042/LATIN_PALEOGRAPHY.pdfyK http://guindo.pntic.mec.es/jmag0042/LATIN_PALEOGRAPHY.pdfyX;H,]ą'cb 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~PJ_HmHnHsHtHD`D 0/NormalCJ_HaJmH nHsH tH>A`> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa e@ 0/HTML unaprijed oblikovano7 2( Px 4 #\'*.25@9CJOJQJ^JaJ8 @8 VsPodno~je  !2)@2 Vs Broj stranice4U@!4 * Hiperveza >*phZ@2Z i Tekst fusnote5$7$8$9DH$5CJPJaJtH>&@A> UReferenca fusnoteH*OQ ""aPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ^ (F###%((-X//11355787=!?ACDvEG~HVIIMNQ[SZG[^^Z_`bcn`* kmnopqrstuvwyz{|}~      !"#$%'L> .^v>,6lx&  '!!v##=$'e'':XX8@0(  B S  ? OLE_LINK1 OLE_LINK2H H =&&=$_$_$`$T`$`$`$`$T`$`$`$`$T`$`$`$`$,i $li $i $i $,i $li $i $i $,i $li $i $i $,i $li $i ɨɨttŪŪ##ttffJJCCO XX=     ΨΨyyʪʪ((yykkLLMQQ^^= 8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState H;bnCSgp9>SZkx  H U V `  = K DQ@F3;19sx'vp}$Td  !'09OXYcglrxy  !!!!!!!!!!""!"'"("."E"K"L"X"n"u"v"|"""""""####|$$%!%'''(y(( ++ ......1/8/@/H/I/Q/R/W///00111111B3T333Y4e44444 55P5\5]5f5g5m5q5z55555555555556 6;7A7777777777777778 899999:: :::::<<<===?????@AACC?DHDTD[DDD^FgF?GHGGGHHHHaHkH+I.I1I8ItIwIzIIIILLQM\MMMMMNNNN{OOOOOOOOFPMPcPnPPP9Q>QAQHQQQRRSS8V?VZWcWWWYYZZZZ]Z^ZdZA[F[}[[\ \ \\"\%\]]]]]^^^6^;^^^^^________:`B```gara1b3bbbbbbbbbbb!d,dddddf&fffg$g0g3gii:iAiiiiiiWj_jfjijyjjjkkkkl'l9lBlnlulllllm!mmmmmmnnnnCoQomosoooooppppppppq!q5qBqqqqqqqqq r0rArLrjrtrrrrr/s1sJsOscssst$t-t=tuuww(x:xxx1y:y=yHyxyyyy{{r{w{{{ ||$|+||||||||||}}e}m}t}w}}}}~~~#/@Iu||€Ȁʀր݀Rmz !"$%-ǂȂ҂ӂՂւ݂ނ &,79CHOV`akmop{|ǃȃ̃̓҃Ӄރ߃#()25=>@AIMTV\]jlrx|~„̈́΄ӄԄބ߄ ")*4>@AHIKLOPXYcgnoqryz~ƅDžɅ΅ӅՅمڅ !+./569:DEKMZ[egijrswx~ƆdžɆʆІц׆ۆ#*4578?AIJQRXY^_jkopw~Ç·Ӈԇ߇ )+./4:FGIJRSUV\_fgjrxy~ÈĈΈЈԈՈڈވ&',-3:DOVY`elmuv}ljȉщ҉׉؉߉!#)-5:?@BCJKV]efjkvw|}ʊˊԊ֊݊ފ %&()29ABENWY`almqr|ȋɋ̋͋ϋЋ׋؋܋݋ ,458AJKSXbcfoy}ƌό׌ٌ݌  #17;Bfmō΍Ѝڍۍݍލ!*+-.568DLMPUYZ_prsz{ǎȎʎˎҎՎގߎ !')4;GJSYelrsy}ŏƏΏϏяۏݏޏ"&-.34;<@AFGKLT]aekx~ǐΐԐ֐ #$'(*+./78BEGHNOUVYZbfkluvxy~‘ȑɑԑՑޑߑ $%*+2356=@IKUVXYacGiu gj۔ .MN^ivN'?AW]i$@XZiqؙ̙  $%,-0:<=IJTU[\eiopuyÚĚŚؚ͚֚̚ښۚ"#019:?@HMNOTU_egjr$&ivǜߜ+->Zirs|̝ӝ !/;<?@GIX`˞Tim'4w}~áǡȡѡӡۡܡ"#*-68@AFHPQWXYZbcefnotŢƢʢˢԢբ֢עޢߢ!&)./:<IJRSZ[ghnr|ģţУѣߣ #$234578ABMNTUW[]fjlmϤѤޤiqɥ̥il¦æ˦Ӧئߦ12689?@FJYZ`bklp%1GQYZcdoqxy¨Ǩڨ 5NYitƩǩЩܩ#$12=>CFLS]^hikmrê!".1:;?@FIOPVWYZbck̫ѫҫ߫ >CDOPUV\]cflors|ŬϬЬݬެ ?Eixƭǭ֭%&*./58>?@AGOQV]^hisvʮˮҮӮ߮#$+-@HJP\]cklstyz{|Ưԯկگ ")*+,.0:=RSX[`akluvɰ˰ҰӰ !4;CHKRTefrƳʳѳ׳ݳ޳ "$&*.9?@JS]cjkqrwx~ŴдѴٴڴ+,8Nhiĵǵ͵յ׵׶ضڶR*01DEKLNOXY_`jktv{":it BHIKMVY]^_`denowzû1W_ahipuz{ɼʼμϼԼټ޼߼ &'/07@LMW\fglowy~ǽνϽ׽ؽ #+,/<HJOPVWcejktuz{˾&',56<?LMRT^_d¿˿̿ѿҿڿۿ  (*/06;AM[\fglpuv{}v#$,.7;DJLderw!()23= 5:;FGLMSTZ]c!$%45:BCHIPQVcjkqr (+36ABIj?Yi+7DJLQ_hrw|*035:>GJU!":=ABQU#&G H HI%&23  (((()) --1166!?#?k?l?CCIIPLQLQQ W!WH]I],^-^bbffhhnnbsisssss\y]y{{RT΁܁݁߁-/IMbceps|$'MNegjtsv /GKcg?Btw,!}ӦئqڨRS]+/JS"/0ʰ˰ 4;ñƱұձ$']noյ׵u*-IM"túƺMKNʼμ /47]`;Gfi@Miz}%'kq{?TgjQTTW!":=33333333333333333333333333333333333333333333333333333gsgshssssssssՁ߁!":=pn@Ԃt9]tkP^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.pn@9]                  (oe$ v*f_,$ [f_,\]d$ 73$ f_,V;#|K$ Mf_,z]EOV;OVf_,m$ rxf_, >{ 79U\d:i RL!@h9}F$*Dd6)  2 b 4p # ? F > R =Fhx L}& 67Nae"DT#LPU^n3.C?TuVu^* u L!""p{""O #x$#jf#:$3;$@L$`j$'%h,%&u3&90'x'/(F(g(Ou) ,*+=!,3c,1. B.H.hh.Ki.!{0x113t33 4r$4u4Z55 7|7A7!w7L8G9::;/; <n~<J=b=w{=br> A(EsREdFGIG{HCQJYJbJ0K~TKt1LmLEMLMX#N+NtqNJxN)O@/PgPGQ R$R4R2fRSoS-T1TPTMU Wc>WUWOX"X@;YoeYZHZZZjZ[['[;o[\}\V\$]P]Qm^$bc}c=cdg.dL\dDeybeoeCff*fSfZo MSVbafv%>rNTd/F>ej[o@cQX$^I*:bQLby .)l=4&EhYakW7EJhZ{ p 9tTQ7!MMaI' '=?t7ktMZ+by8?7?hB_l{y^>![ao"6[Cm Tn"1Qqg z<Oldt3![w fVbq;0/0}7ERR:X 1 _.E;[A-XIO?H0sJ^uGZ~ wvG{y0\ v-'N_u,|}_%v81b[AdG:HFR-(08`n %4FODBcH5+8tigZn,JhPpRz3egnVa8s`2Z.4Kn3rsP: ]$a;RpNs Oce@܁܁ ܁܁  #$%&'(+,-.12356789:;<=@ABCFHIJMNOPUVWXY[\]^abcff<XX XXXXXXX X"X$X&X(X,X.X0X4X6X8X:X<X>X@XBXDXFXHXNXPXRXTXVXXX^X`XbXdXjXlXnXrXtXvXxXzX|X~XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX*Unknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial_ Times-RomanTimes New Romana Times-ItalicTimes New Romana MinionPro-ItTimes New RomankMinionPro-RegularTimes New Roman;(SimSun[SO?= *Cx Courier NewA$BCambria Math"1hu gu g|J |J 4d2qHP ?0/2! xx(Od Ivana Ravenjanina do Adama Pari~aninakorisnikGalovic  Oh+'0   ( 4@HPX`,Od Ivana Ravenjanina do Adama Parianina korisnikNormalGalovic3Microsoft Office Word@40@@f|G4VT$m7  g&" WMFC DrDlVT$m EMFD!@ h   % % Rp@Times New Roman ́ (Ё ́ Nc(Ё ́ ΁ Ё Nc(Ё ́ wd ́ (Ё |Oaxd:XG*Ax Times ew RomanEfT́ ^2d ́ ́ {d ́ |Odv% % %   TT."@@LP S-!" !. TT."@@L.P1n2TT"@@L.P -!." " Rp@Times New Roman ́ (Ё ́ Nc(Ё ́ ΁ Ё Nc(Ё ́ wd ́ (Ё |>axd:XG*Ax Times ew RomanDfT́ ^2d ́ ́ {d ́ |>dv% % %   TZh"@@L|Mirjana Matijevi Sokol h!' 4:4h3!! 3;!4@:;: TTiZ"@@iLP 5!"  TD#^ "@@)LFilozofski fakultet Sveu iliata u ZagrebuA! ;3;&.:!'3;:! 4!@:4;3! !-!4;G4;&4::TT_ # "@@_ LP 5!"  TFo"@@TLlmmsokol@ffzg.hr[Y.;;:!l&'4;;&TTFzo"@@FTLP 5!"  TT"9"@@LP 5!"  TTk"@@LP ~TTl"@@lLP }TH>"@@*LOd Ivana Ravenjanina do Adama Pari~anina. T;';3;4N3;3; 4: :4;;S;4Y4A4'!44: ;4TT?s"@@?LP :5!" Rp@Times New Roman ́ (Ё ́ Nc(Ё ́ ΁ Ё Nc(Ё ́ wd ́ (Ё Raxd:XG*Ax Times ew RomanPGfT́ ^2d ́ ́ {d ́ Rdv% % %  % % % TTHk"@@LP g~TTlH"@@lLP }TxHP"@@L\Poruke A;&;;4% % % TQHg "@@QLxSplitskog evangelijara:; ! .3;;44:;:4 ! :.:TTh H "@@h LP d=!"  % % % TT""@@yLP 5!" Rp@Times New Roman ́ (Ё ́ Nc(Ё ́ ΁ Ё Nc(Ё ́ wd ́ (Ё &axd:XG*Ax Times ew RomanCfT́ ^2d ́ ́ {d ́ &dv% % % Rp@Times New Roman ́ (Ё ́ Nc(Ё ́ ΁ Ё Nc(Ё ́ wd ́ (Ё ,(axd:XG*Ax Times ew RomanFfT́ ^2d ́ ́ {d ́ ,(dv% % %  % % % T7"@@$LpNa temelju paleogr<%B&?&)B*%%*)Tl{7"@@$LXafsko% )+TT|7"@@|$LP-pT } 7"@@$ Ljezi ne analize osnovnog teksta %%%)%B&)%%%B*!)**)**B&) %B% % % Tx~ _ 7"@@~ $L\Splitsk** %T] n7"@@] $Lhog evangelijar**B%%***%* TXo7"@@o$LPijTT7"@@$LPa*% % % TT7"@@$LP BTl 7"@@ $LX(ES) 3.BT|7"@@$L\odnosno **)* )* TT9"@@LP i%T9"@@fLetveroevanelja kao i marginalnih bilje~aka pisanih rimskom kurzivnom minuskulom autorica iznosi tezu %)%*%)&)*%%)%*?%)*%))*%%%)%* %))?!)+?*)%*)+?@*)!*)+?%)*%%%)* %%) T)"@@Lxda je ovaj kodeks moga*%%*)% )**%) !?*)%TT*S"@@*LPo*TTTs"@@TLP TxtL"@@tL&" WMFC DRD\nastati)%!%TTMl"@@MLP Thm "@@m/Lsamo u Italiji, to nije u Rimu i to u VIII. st.U &?* ) % *%)$ )7@)  * ) < TT  "@@ LP T "@@ L|U vezi s tim spoznajama ; )%% ? **%)%&?& TV "@@C Lhpovezuje ga s**)%%)%*)%* T`KV "@@C LTe s%* TTLuV "@@LC LP *TvA V "@@vC !Lpovijesnim zbivanjima uspostave s**)%!)A*%*)%)?%+) ** &)%* TB Q V "@@B C Llplitske crkvene*!)%*%*)%)%TTR { V "@@R C LP *T| =V "@@| C Lhorganizacije *)&)%%%%*TX>~V "@@>C LPi *TV "@@C Lddjelovanjem*%*)%)&?TTDV "@@C LP @*TpEV "@@EC LXIvana )%)% TY  "@@ LdRavenjanina.7%)&)%))%TTY  "@@ LP TY  "@@ LdIvan Ravenja)%) 7&)%)%TdY  "@@ LTnin ))TY  "@@ Llse identificira %*&)%%TTY  "@@ LP @Tx Y "@@ L\sa spli@ % *TT Y "@@ LPtTT Y  "@@ LPs!Tl Y  "@@ 0Lkim biskupom Ivanom koji sudjeluje na Nicejskom )@ * *)*+?)&)+? )* )*%)%)%<%% )+@ T|  "@@ L\koncilu )*)%)T ` "@@ L787. godine i poznat je iz***)**)%**%)%%%TTa y "@@a LP T|z  "@@z L\njegovih)%)***TT  "@@ LP eT  "@@ 3Lspisa. Toma Arhiakon pripisuje mu pretvorbu mauzol * %4+?%;)*%)**** )%@)*%)**)?&)%*T  "@@ L`eja cara :%%%%% TT )v "@@c LPD<Tl* v "@@*c LXiokle:*)%T v "@@c aLcijana u katedralnu crkvu posveenu Kristu i Djevici Mariji. Titulari katedralne crkve ujedno se %%)%#*#)%%*%))#%)*)#** )%%&*)#<!)#$<%)%#J%"4)%#)%%*%)%#%))%$)%*)*# & TDx ! "@@ )Lmogu ia itati i iz marginalnih bilje~aka ?+*) %%%@%))%))*%%%)%T`"x  "@@" LTES n3.Tx  "@@ @Lte u vrauju povezanost uspostave splitske crkve i va~nost ovog %)&) &))***%%%)* ) ** &)% *!)%%*)%)%%)+ *)+) T 5 "@@" Lnajstarijeg kodeksa koji je )% %%)!)**%) %!)*!%!T 5 "@@" L`u Splitu )!.*)!T` -5 "@@" LTslu!)Tp. 5 "@@." LX~io u %*!)!T P 5 "@@" Ldliturgijske@)) )%TTQ q 5 "@@Q " LP !Tlr & 5 "@@r " LXsvrhe!))%T|' 9 5 "@@' " L\. Analiz!<)%%T: 5 "@@: " Lha drugih doda%!**))!***%T 5 "@@" Lxnih zapisa kao ato su ))!&%* %!)%*! *! ) T8 E "@@ L`dijelovi E*%*)&3TF8 "@@F&" WMFC D2D 3Lvanelja pisani karolinom i beneventanom te gr kim )%)*%%&* %)&)%*)+?'&*%)&)%*%)+@&%'*%)@&T 8  "@@ Ljezikom, a latinskim pismom %%)+?&%&&*!)@'*!?+@&T8  "@@ L`i prisege &* &)% T0  "@@ &Lsplitskih sufragana od XI. do XIII. st *!)*!)&)%)%**<**< TT  "@@ LP.@TT  "@@ LP T ( "@@ Lgovore o  ~ivotu ove knjige. )*)*%*$%)**$**%)))%T)  "@@) LAutorica povezuje i druga p<)*%%**)%%)%*))%*T  "@@ L`ovijesna *)% )& T = U "@@B <Lvrela te uspostavu splitske crkve preko Ivana Ravenjanina ko)%% % ) ** &)) *!)% %))% *%)* )%)%!7%)&)%))& )*T0> \U "@@> B &Lntekstualizira i s politikom pape Hadr)%* )%%%  **)+? *%*% <%*TT] sU "@@]B LPiTdm U "@@tB LTjana%)$TT U "@@B LP  TdX  "@@ LT(772***TTX  "@@ LP-T`X  "@@ LT795**)TT X 4 "@@  LP.TT5X O "@@5 LP)TTPX r "@@P LP #TsX  "@@s L`i Karla V#<%$#<TX  "@@ Lxelikoga te povezuje s%)*)%#%#**)%%)%#TTX  "@@ LP h.#TX  "@@ :Lmemorijom koju je o salonitanskoj crkvi sa uvao mozaik iz ?&@**?#)+)"%"*# %*)%)!)*#%))# %%))%*$?*%%)#% TP x "@@ +Loratorija sv. Venancija u lateranskoj krsti*%*% )<%)%)%%)%&%)!)*) Tpy <  "@@y LXonici *)%T|= p  "@@=  L\u Rimu. )7@)Tlq 6  "@@q  LXZatim2&?TT7 T  "@@7  LP T$U  "@@U  $Lprati se po etak stvaranja kulta sv.*% %**%%%) )%%)%))% )TT  "@@ LP Tp  "@@ LXDujma =)?% Tx t "@@a L\kojemu )*%@)T` Zt "@@a LTe n%%T[ t "@@[a Lds vremenom $ )&?&)+?T  t "@@ a Ltbiti posveena split*** )%%&)% *T ^t "@@a ?Lska katedrala. Klju ni trenutak su splitski sabori X. stoljea. )%)%%*%%<)%)&*)%) ) *!) %**< *%%%TT_ t "@@_a LP % TTw  "@@ LP % TX 4"@@!WLKlju ne rije i: Splitski evangelijarij, Ivan Ravenjanin, sv. Dujam, Dioklecijanov mauzoh<)%)%9%%9.* )9%)&))%%9)%)97%)&)%))9 )9<)&?9<*)%%%)+*9?&)%*T 4"@@! L`lej, Toma %84*?& T7"@@LArhiakon, Adam Pari~anin;)*%)*);*&@/%%%)*TT7"@@LP % % % % TT"@@LP - TT Fz"@@cLP - T'"@@ L`U riznicikH'!-2,TT'"@@&" WMFC DDLP 'Tx'"@@L\splitsk'2'2TT'"@@LPek,TT'"@@LP 'T '"@@  L`katedrale 2,,2!,,'TG '"@@ L` uvaju se ,22,2'','TdH  '"@@H LTtri !'T|  '"@@ L\kapitaln3,2,2TX ] '"@@ LPa ,'T^ '"@@^ Lmanuskripta koja svjedo e o N,22'2!2,'22,''2,22,,'3 TbT"@@Ltranosrednjovjekovnoj!,22'!,2222,22222TTUb"@@ULP  .TlbP"@@LXhrvat2"2,TTQbw"@@QLPsC'T`xb"@@xLTkojY.22TTb%"@@LP [.Tx&b0 "@@&L\latinsk.,2'2TX1 b~ "@@1 LPoj2TT b "@@ LP l.Td bn "@@ LTpism2'NTTo b "@@o LPe,T8 b"@@ 'Lnosti, odnosno o pripadnosti hrvatskog 22'.2222'22.1.2!2,222'.2!2,'221Rp@Times New Roman ́ (Ё ́ Nc(Ё ́ ΁ Ё Nc(Ё ́ wd ́ (Ё axd:XG*Ax Times ew RomanCfT́ ^2d ́ ́ {d ́ dv% % %  % % % T"@@i!Lprostora tzv. latinskom svijetu (2!2'2!,$-2$,2'22N$'2,2$!% % % T. "@@i Lhorbis Latinus2'2'$8222'% % % Tp/  "@@/ iLX) koji!$22TT 3 "@@ iLP $T$4 "@@4 i$Lse prote~e od Irske do Hrvatske, od ',$2!2,-,$23% !'3,$23$H!2,'2,$23 % % % Tc,"@@LxPortugala do Poljske 82!21,-$22$82'2,$T|d,"@@dL\odnosno 2322'22$Tc ,"@@Ltod Dubrovnika do AaC22$H22!2222-$32$H,Tpc e ,"@@c LXchena.,3,2,TTf  ,"@@f LP $Tp  ,"@@ LXTo su =2$'2$% % % T ,"@@ LtSplitski evangelijar22(,$,,223,2'TX,"@@LPij% % % TX,"@@LP,  % % % TTh#"@@LPS2T h"@@ Lpupetarski kartular22,2'',!,2'22'% % % TTh"@@LP !Tlh"@@LXi spl!'1Th"@@ Lhitski kodeks f'2!222,2'!% % % TTh "@@LPS2T hI "@@ Lxalonitanske povijesti22222',,!22,,'% % % TTJ hj "@@J LP e!Tk h"@@k LTome Arhiakona. Iako se i=2N,!H!22,222," ,22!',!TXh"@@LPu 2 T1"@@nLhprvi trenutak 2!2.!,22,2.T2"@@2n Ldne ini da o2,.,2.2-.T "@@nLxs obzirom na vanjske '.22-!2N.2,.2,2'2,.T< "@@ n(Lzna ajke tj. veli inu, pismo, sadr~aj i -2,,,2,..2,,22.2'N2.',2!-,. TH 2"@@*Lvrijeme nastanka sasvim razli ita kodeksa 2!,N,$2,',22,$','2N$!,-,,$222,2',$T j 2"@@ Llpostoji neposred22'2$2,22'!,2T8 &fWMFCDDk 2"@@k Lna povezanost, ipak pa~ljivo 2,$222,-,22'$2,2$2,-21 TXm0"@@LPia'T1m"@@1Ll itavanje njihov,,2,2,G2222Tm"@@ Ldih tekstova2G,2'22,TXm!"@@LP, GT"m "@@" L`zapravo  -,2!,22G-Tl m "@@ LX~ivot-22TT m "@@ LP ,TT m "@@ LP uGT| m "@@ L\s njima 'G2N,GT| m "@@ L\izvla i -2,,GT mA"@@  Ldna povrainu 2,G222!'22GTlBm"@@BLXneke a2,2, Tt "@@t1Lesencijalne poruke koje se tijekom vremena doti u,',2,,2,23!22,22, ',,22N2!,N,2,22,2TT  "@@ tLP iTX V "@@ tLPi TTW r "@@W tLPiTs  "@@s t L`sprepliu5'2!,2,2T "@@ tL, a ti u se samih po etak,,2(, ',N222,,,2TX"@@tLPa - T7"@@ Lhrvatske crkve i grada Splita. .2!2,'2,,!23,1!,3,82,TT7"@@ LP a-% % 666666666666666666666666666666666666 6 66 6  6 66 6  6 66 6  6 66 6  6 66 6 66666666666666666666  c."System????????????????--@Times New Roman---  2 Zb ,b', 2 1 2  ,''@Times New Roman--- .2 UZbMirjana Matijevi Sokol   2 Ub ,b'I2 mZ)bFilozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu  2 m>b ,b'"2 Zbmmsokol@ffzg.hr   2 b ,b' 2 Zb ,b' 2 Zb - 2 b .J2 *bOd Ivana Ravenjanina do Adama Parianina.     2 b ,b'@Times New Roman------ 2 Zb - 2 b .2 bPoruke ---,2 bSplitskog evangelijara 2 ]b ,b'--- 2 Zb ,b'@Times New Roman---@Times New Roman------&2 ZbNa temelju paleogr2 bafskoe 2 b-;2 bjezine analize osnovnog teksta ---2 `bSplitsk  2 zbog evangelijar2 bij 2 ba--- 2 b 2 b(ES) s2 bodnosno  2 Zb2 ^fbetveroevanelja kao i marginalnih biljeaka pisanih rimskom kurzivnom minuskulom autorica iznosi tezu ,2 Zbda je ovaj kodeks moga 2 bo 2 b 2 bnastati  2 b R2 /bsamo u Italiji, tonije u Rimu i to u VIII. st. 2 b /2 bU vezi s tim spoznajama 2 Z bpovezuje ga s2 be st 2 b =2 !bpovijesnim zbivanjima uspostave sr"2 :bplitske crkvene 2 yb 2 ~ borganizacije 2 bi 2  bdjelovanjeme 2 b 2 bIvana 2 (Z bRavenjanina. 2 (b 2 ( bIvan Ravenja2 (bnin "2 (bse identificira 2 (b 2 (bsa spli  2 (.bt 2 (1bsS2 (50bkim biskupom Ivanom koji sudjeluje na Nicejskom 2 4Zbkoncilu 22 4zb787. godine i poznat je iz 2 4b 2 4bnjegovih 2 4b X2 4 3bspisa. Toma Arhiakon pripisuje mu pretvorbu mauzol2 4 beja cara  2 ?ZbD2 ?abioklev2 ?uabcijana u katedralnu crkvu posveenu Kristu i Djevici Mariji. Titulari katedralne crkve ujedno se  I2 KZ)bmogu iitati i iz marginalnih biljeaka 2 KbES lk2 K@bte uvruju povezanost uspostave splitske crkve i vanost ovog 52 VZbnajstarijeg kodeksa koji je 2 V bu Splitu 2 Vbslul2 Vbio u 2 V bliturgijske 2 V<b 2 V@bsvrhe 2 VUb. Analiz2 Vv ba drugih doda,2 Vbnih zapisa kao to su 2 bZ bdijelovi EX2 b3bvanelja pisani karolinom i beneventanom te grkim 52 bfbjezikom, a latinskim pismom 2 b bi prisege D2 mZ&bsplitskih sufragana od XI. do XIII. st 2 mb. 2 mb 82 mbgovore o ivotu ove knjige. 42 mtbAutorica povezuje i druga pe2 m bovijesna e2 yZ<bvrela te uspostavu splitske crkve preko Ivana Ravenjanina koD2 yX&bntekstualizira i s politikom pape Hadr 2 ybi2 ybjana 2 yb 2 Zb(772 2 lb-2 ob7952 2 ~b. 2 b) 2 b 2  bi Karla V+2 belikoga te povezuje s  2  b b2  :bmemorijom koju je o salonitanskoj crkvi sauvao mozaik iz L2 Z+boratorija sv. Venancija u lateranskoj krsti2 bonici 2 bu Rimu. 2 @bZatimu 2 Wb A2 [$bprati se poetak stvaranja kulta sv. 2 b 2 bDujma 2 Zbkojemu 2 zbe e2  bs vremenom )2 bbiti posveena splitj2 ?bska katedrala. Kljuni trenutak su splitski sabori X. stoljea. 2 b  2 Zb 2 ZWbKljune rijei: Splitski evangelijarij, Ivan Ravenjanin, sv. Dujam, Dioklecijanov mauzo2  blej, Toma 12 ZbArhiakon, Adam Parianin 2 b --- 2 Zb  2 ~b 2 ~ bU riznici 2 b 2 bsplitsk  2 be 2 b 2  bkatedrale 2  buvaju se 2 ;btri 2 Jbkapitaln2 qba 52 {bmanuskripta koja svjedoe o )2 Zbranosrednjovjekovnoj 2 b 2 bhrvata 2 bs2 bkoja 2 b 2 blatinskn2 boj 2 #b 2 (bpism 2 ?beF2 E'bnosti, odnosno o pripadnosti hrvatskog @Times New Roman------=2 Z!bprostora tzv. latinskom svijetu (t ---2  borbis Latinus---2 8b) koji 2 Sb A2 W$bse protee od Irske do Hrvatske, od ---+2 ,ZbPortugala do Poljske 2 ,bodnosno (2 ,bod Dubrovnika do Aae2 ,]bchena. 2 ,|b 2 ,bTo su ---)2 ,bSplitski evangelijar2 ,bij---2 ,b, --- 2 AZbS&2 A`bupetarski kartular--- 2 Ab 2 Abi spl 2 A bitski kodeks --- 2 AbS+2 Abalonitanske povijesti--- 2 Axb 12 A|bTome Arhiakona. Iako se   2 Abu  2 VZbprvi trenutak 2 V bne ini da a+2 Vbs obzirom na vanjske  G2 VJ(bznaajke tj. veliinu, pismo, sadraj i  J2 jZ*bvrijeme nastanka sasvim razliita kodeksa   #2 j,bpostoji neposred72 j|bna povezanost, ipak paljivo 2 Zbi#2 bbitavanje njihov2  bih tekstovaj 2 b,  2  bzapravo v2 -bivot  2 Eb 2 Jb 2 Rbs njima  2 bizvlai  2  bna povrinu  2 bneke U2 Z1besencijalne poruke koje se tijekom vremena dotiu   2 Pb 2 Tbi  2 [bi2 _ bsprepliu12 b, a tiu se samih poetaki 2 ba :2 Zbhrvatske crkve i grada Splita.  2 b --bbbbbbbbaaaaaaaaaaaaaaaa``````````````՜.+,D՜.+,X hp  "FFZG J )Od Ivana Ravenjanina do Adama Parianina)Od Ivana Ravenjanina do Adama Parianina NaslovTitle 8@ _PID_HLINKSA X):http://guindo.pntic.mec.es/jmag0042/LATIN_PALEOGRAPHY.pdf *{\http://www.djkbf.hr/sites/default/files/download/skripte/LIT-Povijest.pdf., str. 14-20. (29   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'(*+,-./023456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrtuvwxyz{|}~Root Entry FData )1Table1WordDocument.PSummaryInformation(sDocumentSummaryInformation8CompObj  F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q