Naslov
Neki prediktori zadovoljstva roditeljstvom i roditeljske kompetentnosti u različitim stadijima roditeljstva
(Predictors of parental satisfaction and parental competence in diferent stages of parenthood)

Autori
Reić Ercegovac, Ina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Psihološki aspekti suvremene obitelji, braka i partnerstva : knjiga sažetaka / Brajša Žganec, Andreja ; Lopižić, Josip ; Penezić, Zvjezdan - Dubrovnik : Hrvatsko psihološko društvo (HPD), 2012, 78-78

ISBN
978-953-55079-1-8

Skup
20. godišnja konferencija hrvatskih psihologa

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 07.11.2012. - 10.11.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
roditeljska kompetentnost; zadovoljstvo roditeljstvom
(parental competence; parental satisfaction)

Sažetak
Samoprocjene roditelja o tome koliko je kompetentan i efikasan u svojoj roditeljskoj ulozi, te zadovoljstvo kojeg doživljava kao roditelj predstavljaju socijalne kognicije relevantne za roditeljska ponašanja i postupke (Holden, 2010). Važnost proučavanja doživljaja roditeljstva proizlazi još iz Belskyevog modela determinanti roditeljskog ponašanja (Belsky, 1984), a njegova uloga u moderiranju roditeljskih postupaka potvrđena je rezultatima brojnih istraživanja. U ovom su radu prikazani rezultati nekoliko istraživanja u kojima je ispitana uloga različitih varijabli u objašnjenju doživljaja roditeljstva, kao i odnos doživljaja roditeljstva s kvalitetom interakcije na relaciji roditelj – dijete. U svim je istraživanjima korišten isti instrument za ispitivanje doživljaja roditeljstva, adaptirana verzija Skale osjećaja roditeljske kompetentnosti (Parenting Sense of Competence Scale, Johnston i Mash, 1989), a doživljaj roditeljstva je konceptualiziran kao dvofacetni konstrukt koji se sastoji od percipirane roditeljske kompetentnosti i zadovoljstva roditeljstvom. Rezultati istraživanja su pokazali da između majki i očeva općenito nema značajnih razlika u doživljaju roditeljstva (N=1518). Ipak, u skupini očeva (N=508) je prisutno nešto veće zadovoljstvo i kompetentnost što su djeca starija, dok kod majki takav trend nije utvrđen. Na subuzorku roditelja djeteta dojenačke dobi (N=188) pokazalo se da su i osobine ličnosti i zadovoljstvo brakom prediktivni za doživljaj roditeljstva, pri čemu je emocionalna stabilnost prediktor zadovoljstva, a osobine ugodnosti i intelekta pokazale su se prediktivnima za samoprocjenu roditeljske kompetentnosti. Na subuzorku majki djece predškolske dobi (N=468) rezultati su pokazali kako dob, obrazovni i radni status majki nisu relevantni za doživljaj roditeljstva kao ni za kvalitetu interakcije s djetetom. Ipak, majke s više djece procjenjuju se značajno kompetentnijima u odnosu na majke jednog djeteta, a najzadovoljnije roditeljstvom su one s dvoje djece (u odnosu na one s jednim ili troje i više djece). Rezultati su ukazali i na važnost cjelovitosti obitelji za doživljaj roditeljstva budući da su majke iz jednoroditeljskih obitelji izvijestile o nižoj kompetentnosti, nižem zadovoljstvu i nižoj kvaliteti interakcije sa svojim djetetom predškolske dobi, u odnosu na majke iz cjelovitih obitelji. Pored navedenog potvrđena je i pretpostavka o vezi doživljaja roditeljstva i kvalitete interakcije s djetetom. Taj je odnos dodatno potvrđen podacima na subuzorku roditelja adolescenata (N=201), gdje je utvrđena značajna povezanost između roditeljevih samoprocjena zadovoljstva i kompetentnosti s jedne strane, te samoprocjena njihove adolescentne djece o kvaliteti interakcije s roditeljima. U zaključku će se dobiveni rezultati interpretirati u kontekstu suvremenih pristupa roditeljstvu te iznijeti neke praktične implikacije dobivenih rezultata.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA