Naslov
Križ u misli Marka Marulića
(The Cross in Marulić's Works)

Autori
Parlov, Mladen

Izvornik
Colloquia Maruliana ... (1332-3431) 20 (2011), 20; 239-254

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Krist ; križ ; Marulić ; kršćanin ; teologija križa ; sablazan križa ; križ slave
(Christ ; Cross ; marulić ; Christian ; Theology of the Cross ; The Scandal of the Cross ; The Glory of the Cross)

Sažetak
Povijest izvornog kršćanstva svjedoči kako prihvaćanje križa i Raspetoga na križu nije bilo problematično samo za pogane, nego i za same kršćane. Sam križ se je predstavljao kao sablazan te ga je trebalo ublažiti, učiniti manje okrutnim, štoviše trebalo ga je iz sredstva mučenja i okrutne smrti pretvoriti u simbol pobjede. Scandalum crucis preobražen je u crux gloriae. Križ postaje poput oživljene stvarnosti koja prati Krista u njegovoj pobjedi nad silama tame te će ga pratiti i o njegovu drugom dolasku. Križ postaje znak samoga Krista, njegova pobjednička zastava. Premda je križ od najstarijih kršćanskih vremena simbolizirao samoga Krista, ipak je trebalo je pričekati 11. st. da kršćani počnu upućivati molitve Raspelu. Već od otačkih vremena primjetna je tendencija da se u otajstvu Križa sažmu sva otajstva Kristova života. Križ se ne predstavlja samo kao mjesto boli nego kao mjesto Kristove proslave, kao Kristovo prijestolje. Koncem 12. st. događa se obrat u tumačenju i predstavljanju Raspetoga. U prvi plan dolaze nutarnja Kristova stanja za vrijeme Muke na križu ; drugim riječima, u prvi plan dolazi Kristova patnja i bol te oni elementi, nutarnji i vanjski, koji izazivaju tu patnju i bol. Takvo će predstavljanje Raspetoga prevladati do kraja srednjega vijeka, ali i u narednim stoljećima. Raspeti Krist izaziva suosjećanje, a ne osjećaj trijumfa. Razmatranje Kristove patnje postaje središnja tema kršćanske asketske duhovnosti. U ovom se razdoblju javljaju i razvijaju brojni oblici pobožnosti Križu. Veliki će doprinos tom razvoju dati sv. Franjo Asiški, jedan od najvećih promicatelja pobožnosti Križu. Sve ove elemente susrećemo i u misli Marka Marulića. U izlaganju Kristova povijesnog života križ predstavlja sredstvo mučenja te je smrt na križu najokrutnija od svih vrsta smrti. No i Marulić nastoji ublažiti scandalum crucis. Raspeti Krist, premda u smrtnoj agoniji, predstavljen je kao pobjednik. Križ postaje sredstvo kojim Krist pobjeđuje đavla ; križ postaje Kristovo prijestolje. O drugom Kristovom dolasku i križ će se pojaviti u slavi, kao znak Krista i njegove konačne pobjede. Budući da je sredstvo našega spasenja i otkupljenja križ, smatra Marulić, valja častiti. On će to izraziti kroz brojne stihove posvećene drvu života. No, križ ujedno postaje raspoznajni znak samih kršćana. Oni su njime obilježeni ; oni ga strpljivo nose, znajući da upravo po križu, baš poput Krista, stižu do vlastite proslave. Bez križa nema istinskog života ni slave.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA