Naslov
Bih usnul'...a ne spah' - san kao viđenje
(Bih usnul'...a ne spah' - dream as vision)

Autori
Dürrigl, Marija-Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Prostori sna. Oniričko kao poetološki i antropološki problem

Urednik/ci
Benčić, Živa ; Fališevac, Dunja

Izdavač
Disput

Grad
Zagreb

Godina
2012

Raspon stranica
103-127

ISBN
978-975-360-160-2

Ključne riječi
hrvatskoglagoljska književnost, Viđenje sv. Bernarda, prenje, onirički prsten, viđenje
(Croatian Glagolitic literature, Visio Philiberti, contrasts, oneiric narrative context, vision)

Sažetak
San kao jedan od bitnih fenomena ljudskog bića odvajkada je izazivao pažnju. Srednjovjekovlje kao jedna od najdužih "stilskih formacija" (oko 500-1500. n. e.) tijekom cijelog svoga trajanja pokazuje dvojstvo u odnosu na san: s jedne je strane skepsa prema snu kao poveznici s transcendentnim, a s druge je strane san bio doživljavan kao Božja objava, kao proricanje budućnosti, ili pak posljedica djelovanja đavla. U hrvatskoj srednjovjekovnoj vernakularnoj tradiciji nisu sačuvani "teorijski" tekstovi koji bi se doticali sna, već je san najčešće motiv u djelima različitih žanrova i nabožnog i svjetovnog karaktera. Od djela oblikovanih kao san, u nas je prevedeno tzv. "Viđenje svetog Bernarda" (poznato i kao "Visio Philiberti"). U tom je (fikcionalnom) djelu san idealan vehiculum da prenese i oživi religioznu pouku o Četirima Posljednjim Stvarima. Međutim, zbog sumnjičavosti prema snovima i njihovoj "vrijednosti", naglašeno je da je vidjelac usnuo "duhovnim zakonom", pa se postavlja pitanje o odnosu meditacije i sanjanja kao dvaju stanja različitih od "običnog" stanja svijesti. Žanrovski djelo nije moguće jednoznačno odrediti, ali se zbog narativnoga prstena može svrstati u popularni (pod)žanr snoviđenja (Traumvisionen, dream visions). "Viđenje svetog Bernarda" u sebi povezuje prošlo i sadašnje, unutarnje i vanjsko, tekst i kontekst, naraciju i pouku, estetsko i praktično, što je tipično za tu vrstu srednjovjekovne nabožne literature. Ono također u sebi miješa žanrove što je bitna značajka hrvatskoglagoljske književnosti. Na primjeru ovoga djela pokazuje se etičnost i retoričnost srednjovjekovne literature, te njezina religioznost koja se ne očituje samo na tematskom (i misaonom), nego i na strukturnom planu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA